1

¹ Bog nam progovori u Sinu
U više je navrata i na više načina Bog nekoć govorio ocima u prorocima;"

² u ove posljednje dane progovori nam u Sinu, koga postavi baštinikom svega, po kome i svjetove sazda."

³ On, koji je odsjev Slave i otisak njegova bića, sve nosi svojom silnom riječju; pošto izvrši očišćenje od grijeha, sjede zdesna Veličanstvu u visinama;"

⁴ postade toliko veći od anđela koliko je uzvišenije no oni baštinio ime."

⁵ Ta kojemu od anđela ikada reče:
»Ti si Sin moj, ja sam te danas rodio«,
i opet:
»Ja ću njemu biti Otac, i on će meni biti Sin«?"

⁶ A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori:
»Nek se pred njim poklone
svi anđeli Božji.«"

⁷ A o anđelima govori:
»On anđele svoje čini vjetrima,
i službenike svoje plamom ognjenim«,"

⁸ o Sinu pak:
»Prijestolje je tvoje, Bože,
u vijeke vjekova,
i pravedno je žezlo -
žezlo tvojega kraljevstva."

⁹ Zavolio si pravednost,
a zamrzio bezakonje;
stoga te pomaza Bog, Bog tvoj,
uljem veselja,
povrh drugova tvojih.«"

¹⁰ I:
»Ti u početku,
Gospodine,
utemelji zemlju,
i nebesa su djelo tvojih ruku."

¹¹ Ona će propasti,
ali ti ostaješ;
sve će ostarjeti kao haljina."

¹² Smotat ćeš ih poput plašta
i poput haljine zamijeniti,
A ti si pak isti
i tvoje godine neće uminuti.«"

¹³ I kojemu je od anđela ikada rekao:
»Sjedi meni zdesna
dok neprijatelje tvoje ne položim
za podnožje nogama tvojim«?"

¹⁴ Nisu li svi oni poslužnički duhovi poslani na službu onima koji imaju baštiniti spasenje?"

2

¹ Ne zanemariti spasenje
Stoga nam treba da se još više priklanjamo uz ono što smo čuli, kako se od toga ne bismo udaljili."

² Jer ako je riječ po anđelima izrečena bila valjana te je svaki prekršaj i neposluh primio pravičnu naknadu,"

³ kako li ćemo umaknuti mi ako zanemarimo toliko spasenje; ono što ga najprije poče navješćivati Gospodin, koje nam potvrdiše oni koji su ga čuli,"

⁴ a Bog ga suposvjedoči znamenjima, čudesima te različnim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji."

⁵ Isus - slavom i čašću ovjenčan
Jer nije anđelima podložio budući svijet o kojemu govorimo."

⁶ Netko pak negdje posvjedoči, rekavši:
»Što je čovjek da ga se sjećaš,
ili sin čovječji da se za njega zauzimaš?"

⁷ Łčini ga tek zamalo
od anđela manjim,
slavom ga i čašću ovjenča,"

⁸ sve mu pod noge podloži.«
Time, doista, što mu sve pÖdloži, ništa mu ne ostavi nepodložena. Sad pak još ne vidimo da mu je sve podloženo,"

⁹ ali Njega, koji je bio učinjen zamalo manjim od anđela, Isusa, vidimo - zbog trpnje smrti - slavom i čašću ovjenčana, kako bi milošću Božjom, za svakoga, okusio smrt."

¹⁰ Jer dolikovalo je Njemu - radi koga je sve i po kome je sve, kako bi mnoge sinove priveo k slavi - učiniti savršenim po patnjama Začetnika njihova spasenja."

¹¹ Jer i posvetitelj i posvećeni - svi su od jednoga. Zbog toga se i ne stidi zvati ih braćom,"

¹² govoreći:
»Tvoje ću ime naviještati braći svojoj,
hvalit ću te pjesmom usred zbora.«"

¹³ I opet:
»U Njega ću se ja uzdati.«
I opet:
»Evo, ja i djeca koju mi Bog dade.«"

¹⁴ Sad, budući da ta djeca imaju zajedničku krv i meso, tako u tome i on postade dionikom, kako bi smrću uništio onoga koji ima vlast smrti, to jest đavla,"

¹⁵ i oslobodio one koji zbog straha od smrti cijeloga života bijahu podložni ropstvu."

¹⁶ Ta ne zauzima se, dakako, za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo."

¹⁷ Zato je trebalo da u svemu bude sličan braći, kako bi bio milosrdan i vjeran Velesvećenik u onome što se tiče Boga, da bi okajavao grijehe naroda."

¹⁸ Jer u čemu je sam trpio i bio iskušan, može i pomoći iskušavanima."

3

¹ Isus veći od Mojsija
Zato, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velesvećenika našeg vjeroispovijedanja, Isusa,"

² koji je vjeran Onomu koji ga postavi, kao i Mojsije »u svoj kući Njegovoj«."

³ Jer on je dostojan toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj tko ju je sagradio."

⁴ Doista, svaku kuću netko gradi, a sve je sagradio Bog."

⁵ Doduše, i Mojsije bijaše vjeran u njegovoj kući kao služnik, za svjedočanstvo onome što je imalo biti rečeno;"

⁶ ali je Krist kao sin nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi, samo ako održimo smjelost i ponos nade."

⁷ Ne otvrdnite svoja srca
Zato, kao što govori Duh Sveti:
»Danas, ako čujete njegov glas,"

⁸ ne otvrdnite svoja srca kao u onoj pobuni,
u dan kušnje u pustinji,"

⁹ gdje me vaši očevi ispitivanjem iskušaše
premda su gledali moja djela"

¹⁰ četrdeset godina.
Zato se rasrdih na onaj naraštaj
i rekoh:
'Uvijek su oni srca zabludjela
i sami ne upoznaše mojih putova.'"

¹¹ Tako se u svojemu gnjevu zakleh:
'Nikada neće ući u moj počinak!'«"

¹² Pazite, braćo, da ni u koga od vas srce ne bude iskvareno nevjerom, koje se odmetnulo od Boga živoga."

¹³ Nego, bodrite jedni druge danomice dok se još čuje to »danas«, da koji od vas ne otvrdne zavarljivošću grijeha."

¹⁴ Doista, sudionici smo Kristovi postali samo ako onu prvu stvarnost održimo stalnom sve do svršetka."

¹⁵ Kao u onome rečenom: »Danas, ako čujete njegov glas, ne otvrdnite svoja srca kao u onoj pobuni.«"

¹⁶ Jer koji su to što su čuli pa se pobunili? Zar ne svi oni što pod Mojsijem izađoše iz Egipta?"

¹⁷ A na koje se On to srdio četrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše, kojih tjelesa popadaše u pustinji?"

¹⁸ Kojima se pak zakle da neće ući u njegov počinak ako li ne onima nepokornima?"

¹⁹ I vidimo da nisu mogli ući zbog nevjere."

4

¹ Počinak Božjem narodu
Pripazimo dakle, dok ostaje obećanje ulaska u njegov počinak, da se ne bi možda kojemu od vas pričinilo kako je zakasnio."

² Jer i nama je naviješteno Evanđelje kao i njima, ali njima nije koristila Riječ poruke, jer se vjerom nisu pridružili onima koji poslušaše."

³ Doista, u počinak ulazimo mi koji povjerovasmo, kao što je rekao: »Tako se u svojemu gnjevu zakleh: 'Nikada neće ući u moj počinak!'«, premda su djela dovršena od postanka svijeta."

⁴ Negdje je doista o sedmom danu rekao ovako: »I počinu Bog sedmoga dana od svih svojih djela.«"

⁵ I tamo, opet: »Nikada neće ući u moj počinak!«"

⁶ Kako dakle preostaje da neki u njega uđu, a kako oni kojima je najprije naviješteno Evanđelje nisu ušli zbog neposlušnosti,"

⁷ On ponovno određuje jedan dan, »danas«, govoreći u Davidu nakon toliko vremena, kao što je prije rečeno: »Danas, ako čujete njegov glas, ne otvrdnite svoja srca.«"

⁸ Jer da ih je Jošua uveo u počinak, ne bi nakon toga govorio o nekom drugom danu."

⁹ Preostaje onda neki subotnji počinak Božjem narodu,"

¹⁰ jer onaj tko uđe u njegov počinak, i sam počinu od svojih djela kao što i Bog od svojih."

¹¹ Pohitimo dakle ući u taj počinak, da tko ne propadne slijedeći takav primjer neposlušnosti."

¹² Doista, živa je riječ Božja i djelotvorna, oštrija od svakoga mača dvosječca, i prodire sve do djelišta duše i duha, zglobova i moždine, prosuđujući namisli i naume srca."

¹³ I nema stvorenja pred njom skrivena, nego je sve golo i izloženo očima Onoga komu nam valja dati račun."

¹⁴ Isus - Velesvećenik
Imajući dakle uzvišena Velesvećenika koji je prodro kroza nebesa - Isusa, Sina Božjega - čvrsto se držimo vjeroispovijedanja."

¹⁵ Jer nemamo takva Velesvećenika koji ne bi mogao trpjeti s nama u našim slabostima, nego slično iskušavana svime - osim grijehom."

¹⁶ Pristupajmo dakle sa smjelošću prijestolju milosti kako bismo stekli milosrđe i našli milost za pravodobnu pomoć."

5

¹ Jer svaki velesvećenik, od ljudi izuzet, za ljude se postavlja u odnosu na ono Božje, kako bi prinosio darove i žrtve za grijehe;"

² koji će primjereno moći suosjećati s onima koji su u neznanju i lutaju, jer je i sam pritiješnjen slabošću."

³ I zbog toga mora, kako za narod, tako i za sebe prinositi žrtve za grijehe."

⁴ I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego biva pozvan od Boga, baš kao i Aron."

⁵ Tako ni Krist ne proslavi samoga sebe postavši Velesvećenik, nego Onaj koji mu reče: »Ti si Sin moj, ja sam te danas rodio«,"

⁶ kao što i na drugome mjestu govori: »Ti si svećenik zauvijek, po redu Melkisedekovu.«"

⁷ On je u danima dok bijaše u tijelu sa silnim vapajem i suzama prinosio molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti; i bi uslišan zbog svoje bogobojaznosti."

⁸ Premda je Sin, iz onoga u čem se izmuči, poslušnosti se nauči."

⁹ Pošto bi priveden k savršenstvu, svima koji ga slušaju postade izvorište vječnoga spasenja"

¹⁰ - od Boga proglašen Velesvećenik po redu Melkisedekovu."

¹¹ Za zrele je tvrda hrana
O tome nam je mnogo riječi progovoriti, a teško je to iskazati jer vam uši ne primaju."

¹² Jer premda biste trebali nakon toliko vremena biti učitelji, ponovno vas treba poučavati početničkim počelima besjeda Božjih. I postadoste takvi da vam treba mlijeka, a ne tvrde hrane."

¹³ Ta tko god je još na mlijeku nevičan je nauku pravednosti, jer je djetešce."

¹⁴ A za zrele je tvrda hrana, za one što navikom stekoše izvježbana osjetila za razlučivanje dobra i zla."

6

¹ Zato ostavimo početnički nauk o Kristu kako bismo k zrelosti krenuli, ne postavljajući ponovno temelja: obraćenje od mrtvih djela i vjera u Boga,"

² nauk o krštenjima, polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud."

³ I to ćemo učiniti, samo ako Bog dopusti."

⁴ Jer nemoguće je da se oni, koji su jednom prosvijetljeni, i okusili nebeski dar, i postali sudionici Duha Svetoga,"

⁵ i okusili dobru riječ Božju i sile budućega svijeta,"

⁶ a otpali, ponovno obnove na obraćenje, kad sami iznova razapinju Sina Božjega i ruglu ga izlažu."

⁷ Jer zemlja koja se natopi kišom što na nju često pada, i rađa bilje korisno onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga;"

⁸ a ona što donosi trnje i drač odbačena je i blizu prokletstvu; u vatri joj svršetak."

⁹ Premda tako govorimo, ipak smo uvjereni za vas, ljubljeni, u bolje, u ono što je na spasenje."

¹⁰ Jer Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav koju iskazaste njegovu imenu, posluživši i poslužujući svetima."

¹¹ Želimo pak da svaki od vas pokazuje tu istu revnost, za ispunjenje nade, sve do svršetka;"

¹² da ne budete lijeni, nego nasljedovatelji onih koji vjerom i strpljivošću baštine obećanja."

¹³ Držati se ponuđene nade
Bog doista, davši obećanje Abrahamu, budući da se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom,"

¹⁴ govoreći: »Blagoslivljajući te - zaista ću te blagosloviti, i umnažajući te - umnožiti.«"

¹⁵ I tako, strpivši se, stekao je obećanje."

¹⁶ Jer ljudi se zaklinju onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svakoj prepirci."

¹⁷ Tako i Bog, hoteći baštinicima obećanja izobilnije pokazati nepromjenljivost svoje odluke, zajamči je zakletvom,"

¹⁸ kako bismo tim dvjema nepromjenljivim stvarima - u kojima je nemoguće da bi Bog lagao - mi koji smo mu pribjegli imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade."

¹⁹ Nju imamo kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost, iza zastora,"

²⁰ gdje je Isus kao preteča ušao za nas, postavši zauvijek Velesvećenik po redu Melkisedekovu."

7

¹ Melkisedek
Doista, taj Melkisedek - kralj salemski, svećenik Boga Svevišnjega, što izađe u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovi ga,"

² i komu Abraham Ödijeli desetinu od svega - u prijevodu najprije znači »kralj pravednosti«, a zatim »kralj salemski«, to jest »kralj mira«;"

³ bez oca, bez majke, bez rodoslovlja, kojemu dani nemaju početka ni život kraja, a nalik Sinu Božjemu, vječito ostaje svećenik."

⁴ Gledajte sad kolik je taj komu i Abraham, praotac, dade desetinu od plijena."

⁵ Doduše, i oni sinovi Levijevi koji primaju svećeništvo imaju po Zakonu zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće, premda su i ona izašla iz bedra Abrahamova."

⁶ Ali on, kojemu rodoslovlje nije od njih, uzeo je desetinu od Abrahama i blagoslovio onoga koji imaše obećanja,"

⁷ a neprijeporno je da veći blagoslivlja manjega."

⁸ I: ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj za kojega se svjedoči da živi."

⁹ I tako reći, po Abrahamu je i Levi, koji inače desetinu prima, dao desetinu,"

¹⁰ jer još bijaše u bedru očevu kad mu u susret izađe Melkisedek."

¹¹ Isus - po redu Melkisedekovu
Da je dakle savršenstvo dolazilo po levitskom svećenstvu, jer je narod pod njim Zakon primio, čemu onda potreba da nastupi nekakav drugi svećenik po redu Melkisedekovu, a ne da se imenuje po redu Aronovu?"

¹² Doista, mijenja li se svećenstvo, neizbježna je i promjena Zakona."

¹³ Jer onaj o kome se to govori pripadao je drugome plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku."

¹⁴ Ta jasno je da je naš Gospodin potekao od Jude, iz plemena za koje Mojsije ništa ne reče o svećenicima."

¹⁵ I još je mnogo očitije ako nastupa neki drugi svećenik po sličnosti s Melkisedekom,"

¹⁶ koji to nije postao po zakonu tjelesna propisa, nego po snazi nerazoriva života."

¹⁷ Jer je posvjedočeno: »Ti si svećenik zauvijek, po redu Melkisedekovu.«"

¹⁸ Doista, dolazi do dokinuća prijašnje uredbe zbog njezine nemoći i beskorisnosti -"

¹⁹ jer Zakon nije priveo ništa k savršenstvu - i uvodi se bolja nada po kojoj se približujemo Bogu."

²⁰ I tim više što se to nije dogodilo bez zakletve - jer oni su postali svećenici bez zakletve,"

²¹ a on sa zakletvom Onoga koji mu kaza: »Zakleo se Gospodin i neće se predomisliti: 'Ti si svećenik zauvijek'«"

²² - pa je utoliko Isus postao jamac boljega Saveza."

²³ I oni su mnogi svećenicima postali, jer ih je smrt priječila da to i trajno budu;"

²⁴ a on, jer ostaje zauvijek, ima svećenstvo neograničeno."

²⁵ Zato i može posvema spasiti one koji po njemu pristupaju k Bogu, jer vazda živi da se za njih zauzima."

²⁶ Doista, takav nam Velesvećenik i bijaše potreban: svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grješnika i uzvišeniji od nebesa;"

²⁷ koji danomice ne treba, kao oni velesvećenici, najprije prinositi žrtve za svoje grijehe, a potom za grijehe naroda, jer je to učinio jednom - prinijevši samoga sebe."

²⁸ Zakon doista za velesvećenike postavlja ljude s njihovim slabostima, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina savršena zauvijek."

8

¹ Velesvećenik i Posrednik novoga Saveza
A glavno je u ovom kazivanju da imamo takva Velesvećenika koji sjede zdesna prijestolju Veličanstva na nebesima,"

² koji je služitelj Svetinje i istinskog Šatora što ga podiže Gospodin, a ne čovjek."

³ Doista, svaki se velesvećenik postavlja da prinosi darove i žrtve; zato je potrebno da i taj ima nešto što bi prinio."

⁴ Da je dakle na zemlji, ne bi bio svećenik - jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove."

⁵ Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je Mojsije bio upućen kad se spremao načiniti Šator: »Pazi«, kaže doista, »da sve načiniš prema uzorku koji ti je pokazan na gori.«"

⁶ On je pak sada zadobio uzvišenije bogoslužje koliko je Posrednik i boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obećanjima."

⁷ Jer da je onaj prijašnji bio besprijekoran, ne bi se tražilo mjesta drugomu."

⁸ Doista, koreći ih kaže:
»Evo dolaze dani
- govori Gospodin -
i dovršit ću s domom Izraelovim
i s domom Judinim
novi Savez;"

⁹ ne prema Savezu kakav učinih
s njihovim ocima
u dan kad ih za ruku uzeh
da ih izvedem iz zemlje egipatske,
jer oni ne ustrajaše u mojemu Savezu
te i ja zanemarih njih -
govori Gospodin."

¹⁰ Nego ovo je Savez,
koji ću svezati
s domom Izraelovim
nakon onih dana -
govori Gospodin:
Stavit ću zakone svoje
u namisli njihove
i zapisat ću ih
u njihova srca,
i bit ću im Bog,
a oni će meni biti narod."

¹¹ I nitko više neće poučavati svoga sugrađanina
ili itko svojega brata govoreći:
'Spoznaj Gospodina,'
budući da će me svi poznavati
od najmanjega do najvećega među njima,"

¹² jer ću se smilovati na nepravde njihove,
i grijeha se njihovih
više neću sjećati.«"

¹³ Kad govori »novi«, proglasi zastarjelim onaj prvi. A što je zastarjelo i stari, blizu je iščeznuću."

9

¹ 'Ovosvjetsko' bogoslužje
I onaj prvi je, dakako, imao bogoslužbene propise i Svetište, ali ovosvjetsko."

² Jer Šator je bio uređen: prvi, u kojemu bijaše svijećnjak i stol i prinos kruhova, što se zove »Svetinja«;"

³ a iza drugoga zastora bijaše Šator zvan »Svetinja nad svetinjama«,"

⁴ sa zlatnim kadionim žrtvenikom i Kovčegom saveza optočenim zlatom sa svih strana, a u njemu zlatna posuda s manom i Aronov štap, što bješe procvao, i ploče Saveza;"

⁵ a iznad njega kerubimi Slave zasjenjujući Pomirilište. O tome se ne može sada govoriti u pojedinostima."

⁶ Pošto je to tako uređeno, u prvi Šator stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje,"

⁷ u drugi pak jednom godišnje samo velesvećenik, ali ne bez krvi koju prinosi za sebe i za propuste naroda."

⁸ Time Duh Sveti pokazuje da još nije postao vidljiv put u Svetinju sve dok je još prvi Šator imao svoje mjesto."

⁹ To je slika za sadašnje vrijeme, prema kojoj darovi i žrtve što se prinose ne mogu, što se savjesti tiče, učiniti savršenim bogoslužbenika -"

¹⁰ sami tjelesni propisi, temeljeni na jelima i pilima i različnim pranjima, nametanim do vremena novoga poretka."

¹¹ Velesvećenik Krist i vječno otkupljenje
Krist pak dođe kao Velesvećenik nastalih dobara, kroz veći i savršeniji Šator, ne rukom načinjen, to jest ne od ovoga stvorenja"

¹² - i ne krvlju jaraca ni junaca, nego krvlju svojom uđe jednom zauvijek u Svetinju i pribavi vječno otkupljenje."

¹³ Jer ako krv jaraca i bikova i pepeo juničin, poškropljen po onečišćenima, posvećuje na tjelesnu čistoću,"

¹⁴ koliko li će više krv Krista, koji po Duhu vječnome prinese sama sebe bez mane Bogu, očistiti savjest našu od mrtvih djela da služimo Bogu živomu."

¹⁵ I stoga je on Posrednik novoga Saveza, pošto je nastupila smrt za otkupljenje prekršaja iz prijašnjeg Saveza da oni koji su pozvani prime obećanu vječnu baštinu."

¹⁶ Doista, gdje je posrijedi oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja,"

¹⁷ jer je oporuka valjana tek nakon smrti, pa nikada i ne vrijedi dok oporučitelj živi."

¹⁸ Zato ni ona prva oporuka-Savez nije bila ustanovljena bez krvi."

¹⁹ Doista, pošto Mojsije priopći svemu narodu svaku zakonsku zapovijed, on uze krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te poškropi Knjigu i sav narod,"

²⁰ govoreći: »Ovo je krv Saveza koji vam Bog odredi.«"

²¹ A slično poškropi krvlju i Šator i sve bogoslužno posuđe."

²² I, po Zakonu, gotovo se sve čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oprosta."

²³ Potrebno je dakle time čistiti slike onoga što je na nebesima, ali ono samo nebesko boljim žrtvama od tih."

²⁴ Jer Krist ne uđe u rukom načinjenu Svetinju, preslik one istinske, nego - u samo nebo: da se sad pojavi pred Božjim licem za nas;"

²⁵ niti da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što velesvećenik ulazi u Svetinju svake godine s tuđom krvlju;"

²⁶ jer bi onda trebao trpjeti mnogo puta od postanka svijeta. Nego se pojavi sada, jednom na svršetku vjekova, žrtvom svojom poradi dokinuća grijeha."

²⁷ I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a nakon toga - sud,"

²⁸ tako i Krist: jednom bi prinesen da grijehe mnogih ponese, a drugi put će se - bez grijeha - ukazati na spasenje onima koji ga iščekuju."

10

¹ Prinos Kristov - jednom zauvijek
Jer kako Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik stvari, ne može nikada onim istim žrtvama, što se neprestance iz godine u godinu prinose, učiniti savršenim one što pristupaju."

² Ne bi li se inače one prestale prinositi, budući da bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha?"

³ No one su godišnje podsjećanje na grijehe,"

⁴ jer nemoguće je da krv bikova i jaraca grijehe ukloni."

⁵ Zato On ulazeći u svijet govori:
»Žrtvu i prinos ti ne htjede,
nego mi tijelo pripravi."

⁶ Paljenice i okajnice svidjele ti se nisu."

⁷ Tada rekoh:
'Evo dolazim!'
U svitku Knjige piše za mene:
'Vršiti, Bože, volju tvoju.'«"

⁸ Pošto gore kaže: »Žrtve i prinose i paljenice i okajnice ne htjede niti su ti se svidjele« - a koje se po Zakonu prinose -"

⁹ reče potom: »Evo dolazim vršiti volju tvoju.« Ukida prvo, kako bi uspostavio drugo."

¹⁰ U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek."

¹¹ I svaki pak svećenik stoji danomice bogoslužeći i učestalo prinoseći iste žrtve, koje nikada ne mogu ukloniti grijehe;"

¹² a ovaj, prinijevši samo jednu žrtvu za grijehe, sjede zauvijek zdesna Bogu"

¹³ čekajući otada dok neprijatelji njegovi ne budu položeni za podnožje nogama njegovim."

¹⁴ Doista, jednim je prinosom zauvijek učinio posvećene savršenima."

¹⁵ A to nam svjedoči i Duh Sveti. Jer nakon što je rekao:"

¹⁶ »Ovo je Savez
koji ću svezati s njima
nakon onih dana
- govori Gospodin:
Stavit ću zakone svoje u srca njihova
i zapisat ću ih u njihove namisli."

¹⁷ I grijeha njihovih
i bezakonja njihovih
neću se više sjećati.«"

¹⁸ A gdje je njihov oprost, nema više prinosa za grijeh."

¹⁹ Poticanje na ljubav i dobra djela
Imajući dakle, braćo, smjelosti za pristup u Svetinju po krvi Isusovoj,"

²⁰ put nov i živ koji nam otvori kroza zastor, to jest svoje tijelo,"

²¹ i Velikoga svećenika nad kućom Božjom,"

²² pristupajmo s istinitim srcem, u punoći vjere, srdaca poškropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom."

²³ Držimo se nepokolebljiva vjeroispovijedanja nade, jer je vjeran Onaj koji dade obećanje."

²⁴ I pazimo jedni na druge, poradi poticanja na ljubav i dobra djela,"

²⁵ ne propuštajući zajedničkog okupljanja, kao što je u nekih običaj, nego se hrabrimo, i to više kako vidite da se približuje Dan."

²⁶ Jer ako hotimice griješimo nakon što primismo spoznanje istine, ne preostaje nam više žrtva za grijehe,"

²⁷ nego neko strahotno očekivanje suda i bijes ognja što će proždrijeti protivnike."

²⁸ Prezre li tko Zakon Mojsijev, bez milosrđa 'pogiba na temelju dvaju ili triju svjedoka'"

²⁹ - promislite koliko će goru zavrijediti kaznu onaj tko je Sina Božjega pogazio i krv Saveza, u kojoj je bio posvećen, smatrao nečistom, i Duha milosti uvrijedio?"

³⁰ Doista, poznajemo Onoga koji je rekao: »Moja je odmazda, ja ću uzvratiti«, i opet: »Sudit će Gospodin narodu svojemu.«"

³¹ Strahotno je upasti u ruke Boga živoga."

³² Ustrajnošću do obećanja
A prisjetite se onih prvih dana u kojima ste, prosvijetljeni, podnijeli veliku borbu, u patnjama,"

³³ dijelom javno izvrgnuti porugama i nevoljama, dijelom pak zajedničari onih s kojima se tako postupalo."

³⁴ Doista, i sa sužnjevima ste trpjeli i s radošću prihvatili otimanje svojih imetaka, znajući da vi imate bolje i trajnije imanje."

³⁵ Ne odbacujte dakle svoje smjelosti; pripada joj velika nagrada!"

³⁶ Jer treba vam ustrajnosti kako biste, izvršavajući volju Božju, zadobili obećanje."

³⁷ Jer još »malo, vrlo malo;
Onaj koji dolazi, doći će
i neće okasniti."

³⁸ A pravednik će moj živjeti od vjere.
Ako li uzmakne,
neće biti miljenik duši mojoj«."

³⁹ A mi nismo od onih koji uzmiču - na propast, nego od onih koji vjeruju - na zadobivanje duše."

11

¹ Vjera
A vjera je sama opstojnost onoga čemu se nadamo, osvjedočenost o stvarnostima koje ne vidimo."

² Zbog nje stari primiše svjedočanstvo."

³ Vjerom shvaćamo da su svjetovi riječju Božjom postavljeni, te tako ovo vidljivo ne postade iz ičega pojavnoga."

⁴ Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravednik, kad nad njegovim darovima Bog pÖsvjedoči - i, po njoj, premda mrtav, još govori."

⁵ Vjerom Henok bi prenesen da ne vidje smrti, 'i ne nađoše ga, jer ga prenese Bog'; doista, prije prenošenja primio je svjedočanstvo da je ugodio Bogu."

⁶ A bez vjere nemoguće je Njemu ugoditi, jer tko pristupa Bogu mora povjerovati da postoji i da je nagraditelj onima što ga traže."

⁷ Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bje vidljivo, sa strahopobožnošću sagradi korablju na spasenje svojega doma; time osudi svijet i postade baštinikom one pravednosti koja je po vjeri."

⁸ Vjerom Abraham, kad bi pozvan, posluša da ode na mjesto koje je imao primiti u baštinu; i ode ne znajući kamo ide."

⁹ Vjerom se naseli u obećanoj zemlji poput pridošlice u tuđini, obitavajući u šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istoga obećanja,"

¹⁰ jer očekivaše grad s temeljima, čiji je tvorac i graditelj Bog."

¹¹ Vjerom i sama Sara, koja bijaše neplodna, unatoč vremešnoj dobi zadobi moć da začne potomstvo, jer je vjernim prosudila Onoga koji dade obećanje."

¹² I zato od jednoga, i to obamrla, izniknuše mnogobrojni poput zvijezda na nebu i poput pijeska nebrojena na obali morskoj."

¹³ Svi oni u vjeri pomriješe ne primivši obećanja, već ih samo izdaleka vidješe i pozdraviše, te priznaše da su stranci i doseljenici na zemlji."

¹⁴ Jer oni koji tako govore očituju da domovinu traže;"

¹⁵ a da su mislili na onu iz koje su izašli, imali bi vremena vratiti se."

¹⁶ No oni sad teže za boljom, to jest nebeskom. Zato se Bog ne stidi nazvati se njihovim Bogom - jer im je pripravio grad."

¹⁷ Vjerom je Abraham, kad bi kušan, prinio Izaka, i taj koji jedinca stade prinositi jest onaj koji je primio obećanja;"

¹⁸ kome bi rečeno: »Po Izaku će ti se nazivati potomstvo.«"

¹⁹ Smatrao je da Bog može i od mrtvih uskrisiti te ga zato, kao znamen, ponovno zadobi."

²⁰ Vjerom i u pogledu budućih stvari blagoslovi Izak Jakova i Ezava."

²¹ Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba Josipova sina te se pokloni duboko, oslonjen na vrh svojega štapa."

²² Vjerom se Josip, na umoru, spomenu onoga o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima."

²³ Vjerom Mojsija, netom rođena, sakriše njegovi roditelji tri mjeseca, jer vidješe kako je djetešce milo i ne pobojahu se kraljeve naredbe."

²⁴ Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom faraonove kćeri."

²⁵ Odabra biti zlostavljan s narodom Božjim radije negoli se časovito odati grješnome užitku."

²⁶ Porugu je Pomazanikovu smatrao većim bogatstvom od egipatskoga blaga, jer se usredotočio na nagradu."

²⁷ Vjerom ostavi Egipat ne bojeći se kraljeve srdžbe; ustrajao je, jer je gledao na Nevidljivoga."

²⁸ Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne njihovih prvenaca."

²⁹ Vjerom prijeđoše Crveno more kao po suhom tlu, a kad Egipćani to pokušaše, utopiše se."

³⁰ Vjerom padoše zidine jerihonske nakon sedmodnevnoga ophoda."

³¹ Vjerom bludnica Rahaba ne propade zajedno s onima nepokornima, jer s mirom primi uhode."

³² I što bih još rekao? Nedostajat će mi vremena budem li pripovijedao o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jefti, Davidu, pa Samuelu i prorocima,"

³³ koji po vjeri svladaše kraljevstva, odjelotvoriše pravednost, stekoše obećanja, zatvoriše usta lavovima,"

³⁴ pogasiše jarost ognja, izbjegoše oštrici mača, od slabosti - ojačaše, postadoše jaki u boju, rastjeraše tabore tuđinaca."

³⁵ Neke žene primiše natrag svoje mrtve uskrsnućem. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja, kako bi zadobili bolje uskrsnuće."

³⁶ Drugi opet iskusiše izrugivanja i bičeve, te još okove i tamnicu;"

³⁷ kamenovani, raspiljeni, pogubljeni oštricom mača, hodili su naokolo u ovčjim runima, u kozjim kožama; u oskudici, pritiješnjeni, zlostavljani"

³⁸ - oni kojih svijet ne bijaše dostojan - lutajući po pustinjama i gorama i pećinama i pukotinama zemaljskim."

³⁹ I svi oni po vjeri primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano,"

⁴⁰ jer je Bog za nas predvidio nešto bolje: da ne budu bez nas privedeni k savršenstvu."

12

¹ Gospodnje odgajanje
Zato dakle i mi, budući okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh što nas tako lako zaplete te s ustrajnošću trčimo u borbu što je pred nama,"

² upirući pogled u Začetnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji poradi radosti što je stajala pred njim podnese križ i prezrevši sramotu sjedi zdesna prijestolju Božjemu."

³ Doista, razmotrite pomno njega, koji je toliko protivljenje protiv sebe od grješnika podnio, kako ne biste sustali te klonuli duhom."

⁴ U svojoj borbi suprot grijehu još se niste oduprijeli do krvi,"

⁵ i posvema ste zaboravili opomenu koja vam se govori kao sinovima:
»Sine moj,
ne podcjenjuj Gospodnjeg odgajanja
niti kloni kad te On kori;"

⁶ jer Gospodin odgaja onoga koga ljubi;
šiba svakoga sina kojega prihvaća.«"

⁷ Poradi odgajanja izdržite; kao sa sinovima Bog s vama postupa. Jer kojega sina otac ne odgaja?"

⁸ Ako li ste bez odgajanja, u kojemu su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne sinovi."

⁹ Osim toga, imali smo tjelesne očeve za odgojitelje i poštivali ih; nećemo li se mnogo više Ocu duhova podređivati te živjeti?"

¹⁰ Jer oni su nas za nešto malo dana odgajali kako im se činilo, a On - nama na boljitak, da budemo dionici njegove svetosti."

¹¹ Doduše, nijedno se odgajanje za sada ne čini da je na radost, nego na žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti."

¹² Zato »uspravite ruke klonule i koljena klecava«,"

¹³ »poravnajte staze za noge svoje«, da se hromo ne iščaši, nego radije da ozdravi."

¹⁴ Težiti miru i posvećenju
Težite miru sa svima i posvećenju bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina."

¹⁵ Pripazite da tko ne ostane bez milosti Božje, da kakav gorki korijen ne iznikne te donese nemir i zarazi mnoge;"

¹⁶ da tko ne postane bludnik ili bezbožnik kao Ezav, koji za jedan obrok »proda svoje prvorodstvo«."

¹⁷ Jer znate kako je poslije, kad je htio baštiniti taj blagoslov, bio odbačen, jer nije našao mogućnosti promjene, premda ju je sa suzama tražio."

¹⁸ Doista, niste pristupili nečemu opipljivu, ni rasplamtjelu ognju, ni tmini i mrklini, ni vihoru,"

¹⁹ ni ječanju trublje i buci riječi - tako da oni što su slušali zaiskaše da im se riječ više ne kazuje,"

²⁰ jer nisu podnosili naredbe: »Ako se i životinja dotakne gore, neka se kamenuje!«"

²¹ I tako strahotan bijaše taj prizor da Mojsije reče: »Strah me je i dršćem.«"

²² Ali vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskome i nebrojenim tisućama anđela, svečanu skupu"

²³ i zboru prvorođenaca zapisanih na nebesima, i Bogu, sucu sviju, i dusima savršenih pravednika,"

²⁴ i Posredniku novoga Saveza, Isusu, i krvi škropljeničkoj koja kazuje više od Abelove."

²⁵ Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori. Jer ako nisu umaknuli oni koji odbiše onoga koji je na zemlji davao upute, kako li ćemo tek mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa!"

²⁶ Njegov glas tada uzdrma zemlju, a sada daje obećanje govoreći: »Još ću jednom ja potresti ne samo zemlju nego i nebo.«"

²⁷ Ono »još jednom« ukazuje na promjenu onog uzdrmanoga, kao tvorevine, da ostane ono neuzdrmljivo."

²⁸ Budući da primamo neuzdrmljivo kraljevstvo, iskažimo zahvalnost po kojoj Bogu služimo kako je Njemu ugodno, s bogobojaznošću i strahopoštovanjem."

²⁹ Tĺ doista, Bog naš je »oganj što proždire«."

13

¹ Vjerničko življenje
Bratoljublje neka je trajno!"

² I ne zaboravljajte gostoljublja, jer njime su neki, ne znajući, ugostili anđele."

³ Sjećajte se sužnjeva kao da ste s njima zasužnjeni; zlostavljanih - kao i sami što ste u tijelu!"

⁴ Ženidba neka je časna u sviju i postelja neokaljana, jer bludnicima i preljubnicima sudit će Bog."

⁵ Ne živite kao srebroljupci, budite zadovoljni onim što imate, jer On je rekao: »Nipošto te neću ostaviti, nipošto te neću napustiti!«"

⁶ Mi stoga možemo s pouzdanjem reći:
»Gospodin je moj pomoćnik
i neću se bojati;
što mi može učiniti čovjek?«"

⁷ Sjećajte se svojih predstojnika koji su vam navješćivali riječ Božju; promatrajući ishod njihova življenja, nasljedujte njihovu vjeru."

⁸ Isus Krist jučer i danas isti je - i navijek."

⁹ Ne povodite se za različnim i tuđim naucima. Doista, bolje je utvrđivati srce milošću, a ne jelima koja nisu koristila onima što su po njima živjeli."

¹⁰ Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora,"

¹¹ jer se tijela onih životinja, čiju krv velesvećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju izvan tabora."

¹² Zato je i Isus, da bi posvetio narod svojom krvlju, trpio izvan vrata."

¹³ Stoga izađimo k njemu izvan tabora noseći njegovu porugu"

¹⁴ jer ovdje nemamo trajnoga grada, nego tražimo onaj budući."

¹⁵ Po njemu dakle stalno prinosimo Bogu žrtvu zahvalnicu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo."

¹⁶ A dobročinstva i zajedništva ne zaboravljajte, jer takvim se žrtvama ugađa Bogu."

¹⁷ Budite poslušni svojim predstojnicima i podložni, jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; kako bi oni to činili s radošću, a ne uzdišući, jer vam to ne bi bilo korisno."

¹⁸ Molite za nas! Tĺ uvjereni smo da imamo dobru savjest i u svemu se želimo dobro vladati."

¹⁹ A osobito vas molim da to učinite kako bih vam se što brže vratio."

²⁰ Završni zaziv
A Bog mira,
koji krvlju vječnoga Saveza
izvede od mrtvih
velikoga Pastira ovaca,
Gospodina našega Isusa,"

²¹ osposobio vas svakim dobrom
da činite volju njegovu -
čineći u nama
što je ugodno pred Njim
po Isusu Kristu,
komu slava u vijeke vjekova.
Amen."

²² Pozdrav i blagoslov
Molim vas pak, braćo, da podnesete ovu riječ ohrabrenja: ta i ukratko vam je napisah."

²³ Znajte da je oslobođen naš brat Timotej. S njim ću vas, ako brzo dođe, pohoditi."

²⁴ Pozdravite sve svoje predstojnike i sve svete. Pozdravljaju vas ovi iz Italije."

²⁵ Milost sa svima vama."