1

¹ Naslov i pozdrav
Pavao, apostol Krista Isusa po volji Božjoj, i brat Timotej, crkvi Božjoj koja je u Korintu, sa svima svetima koji su u cijeloj Ahaji."

² Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista."

³ Bog svake utjehe
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe,"

⁴ koji nas tješi u svakoj našoj nevolji, tako da bismo mi mogli tješiti one koji su u bilo kakvoj nevolji utjehom kojom Bog tješi nas same."

⁵ Jer kao što su izobilne Kristove patnje u nama, tako je po Kristu izobilna i naša utjeha."

⁶ Ako smo pak nevoljama pritiješnjeni, za vašu je to utjehu i spasenje; ako smo utješeni, za vašu je to utjehu - koja je djelotvorna kad strpljivo podnosite iste patnje koje podnosimo i mi."

⁷ I postojana je naša nada za vas jer znamo: kao što ste dionici patnji, tako ste i utjehe."

⁸ Jer ne bismo htjeli da ne znate, braćo, za nevolju što nas snađe u Aziji: da smo prekomjerno, preko svoje snage, bili opterećeni, tako da smo već zdvojili i za život."

⁹ Sami smo već u sebi prihvatili osudu na smrt, da se ne bismo pouzdavali u sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve."

¹⁰ On nas od tako velike smrti izbavi i izbavit će nas; u Njega se uzdamo da će nas i opet izbavljati."

¹¹ I vi se pridružujete pomažući nam molitvom kako bi mnogi ljudi zahvaljivali za nas na milosnom daru koji nam je udijeljen posredovanjem mnogih."

¹² Pavlova promjena nauma o putovanju
Jer naša je dika ovo: svjedočanstvo savjesti naše što smo u jednostavnosti i iskrenosti Božjoj - i ne u tjelesnoj mudrosti, nego u Božjoj milosti - živjeli u svijetu, a osobito prema vama."

¹³ Ništa vam, naime, i ne pišemo drugo osim onog što čitate i razumijete; a nadam se da ćete i do kraja razumjeti,"

¹⁴ kao što nas dijelom i razumjeste, da smo mi slava vaša kao i vi naša u Dan Gospodina našega Isusa."

¹⁵ U tom sam uvjerenju htio doći najprije k vama - da biste i drugu milost imali -"

¹⁶ te poslije vas poći u Makedoniju i opet se iz Makedonije vratiti k vama, pa da me vi otpravite u Judeju."

¹⁷ Jesam li dakle u svojoj namjeri bio kolebljiv? Ili što namjeravam, po tjelesnu namjeravam, pa je u mene istodobno »da - da« i »ne - ne«?"

¹⁸ Kao što stoji da je Bog vjeran, tako i naša riječ k vama nije bila »da« i »ne«."

¹⁹ Jer Sin Božji, Isus Krist, koga među vama mi propovijedasmo - ja i Silvan i Timotej - ne postade »da« i« ne«, nego je u njemu postalo »da«."

²⁰ Koliko god je, naime, obećanja Božjih, u njemu su »da«! Zato i po njemu naš »Amen« Bogu na slavu!"

²¹ A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje u Kristu i koji nas pomaza."

²² On nas i zapečati te dade zalog Duha u naša srca."

²³ A ja prizivam Boga za svjedoka, duše mi: da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint."

²⁴ Jer mi ne gospodarimo vašom vjerom, nego smo suradnici na vašoj radosti. Doista, u vjeri ste postojani."

2

¹ Odlučih, naime, u sebi da neću opet doći k vama sa žalošću."

² Jer ako ja žalostim vas, tko će onda mene razveseliti ako ne onaj koga ja žalostim?"

³ Zato i to napisah da me ne bi, kada dođem, ražalostili oni koji bi me trebali obradovati. Uzdam se u sve vas da je moja radost - radost sviju vas."

⁴ Jer sam vam pisao iz velike nevolje i tjeskobe srca, s mnogo suza, ne da se ražalostite, nego da upoznate ljubav koje za vas imam u izobilju."

⁵ Ali ako me je tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego donekle - da ne pretjerujem - sve vas."

⁶ Takvomu je dostatna ona kazna od većine,"

⁷ te mu tako, naprotiv, vi radije oprostite i utješite ga, da ga prekomjerna žalost ne bi zatrla."

⁸ Zato vas molim da potvrdite ljubav prema njemu."

⁹ Jer sam vam zato i pisao da bih ispitao vašu prokušanost, jeste li u svemu poslušni."

¹⁰ A komu vi što oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako sam imao komu oprostiti, oprostio sam radi vas - pred Kristom,"

¹¹ da nas ne bi iskoristio Sotona, jer nam njegove namjere nisu neznane."

¹² Apostolovo služenje
A kada poradi Evanđelja Kristova dođoh u Troadu, premda su mi se otvorila vrata u Gospodinu,"

¹³ nisam imao smirenja u svojemu duhu, jer ne nađoh svojega brata Tita - nego oprostivši se s njima, pođoh u Makedoniju."

¹⁴ Bogu pak hvala koji nas uvijek u pobjedonosnoj povorci vodi u Kristu i po nama na svakom mjestu širi miris svoje spoznaje."

¹⁵ Mi smo, doista, Kristov miomiris Bogu među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju:"

¹⁶ jednima miris iz smrti u smrt, a drugima miris iz života u život. I tko je za ovo podoban?"

¹⁷ Jer mi nismo kao oni mnogi koji trguju riječju Božjom, nego s iskrenošću govorimo, kao od Boga pred Bogom, u Kristu."

3

¹ Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili trebamo, kao neki, preporučna pisma za vas ili od vas?"

² Vi ste naše pismo upisano u našim srcima, koje znaju i čitaju svi ljudi."

³ Očitovani ste kao pismo Kristovo, kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga, ne na kamenim pločama, nego na mesnim pločama srdaca."

⁴ Novi Savez
Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga."

⁵ Ne kao da smo sami, kao od sebe samih, sposobni bilo što pomisliti, nego je naša sposobnost od Boga,"

⁶ koji nas i osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje."

⁷ Ako se pak služba smrti, slovima uklesana u kamenju, pojavi u slavi tako da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave njegova lica,"

⁸ u koliko će većoj slavi služba Duha biti?"

⁹ Jer ako je u službi osude slava, mnogo je izobilnija slava službe pravednosti."

¹⁰ Ono, naime, što je bilo proslavljeno u tom pogledu i nije bilo proslavljeno, zbog slave koja to nadmašuje."

¹¹ Jer ako je po slavi ono prolazno, mnogo je više u slavi ovo što ostaje."

¹² Imajući dakle takvu nadu, nastupamo s velikom smjelošću,"

¹³ a ne kao Mojsije, koji preko svojega lica stavljaše pokrivalo da sinovi Izraelovi ne vide svršetak onoga prolaznoga."

¹⁴ Ali je njihova pamet otvrdnula, jer sve do današnjega dana isto pokrivalo ostaje pri čitanju Staroga zavjeta - ne bi im otkriveno da se ono u Kristu odbacuje."

¹⁵ Štoviše, sve do danas, kad se čita Mojsije, pokrivalo leži na njihovu srcu."

¹⁶ Kad se pak tko obrati Gospodinu, pokrivalo se uklanja."

¹⁷ Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda."

¹⁸ A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, preobražavamo se u istu sliku iz slave u slavu; po Gospodinu, Duhu."

4

¹ Apostoli - sluge poradi Isusa
Stoga, imajući ovu službu jer milosrđe zadobismo, ne posustajemo;"

² štoviše, odrekosmo se onoga skrovita i sramnoga, ne živeći u lukavosti i ne iskrivljujući riječ Božju, nego očitovanjem istine same sebe preporučujemo svakoj ljudskoj savjesti pred Bogom."

³ Ako je i zastrto Evanđelje naše, zastrto je u onima koji propadaju,"

⁴ u onima kojima bog ovoga svijeta zaslijepi pameti nevjerničke, da im ne zasine svjetlost Evanđelja slave Krista koji je slika Božja."

⁵ Jer ne propovijedamo same sebe, nego Isusa Krista Gospodinom, a sebe vašim slugama poradi Isusa."

⁶ Jer Bog, koji reče: »Neka iz tame svjetlo zasja!«, on zasja u srcima našim - na rasvjetljenje spoznanja Božje slave na licu Isusa Krista."

⁷ A ovo blago imamo u glinenim posudama, da ta izvanredna sila bude od Boga, a ne od nas."

⁸ Nevoljama u svemu pritiješnjeni, ali ne prignječeni; zbunjeni, ali ne zdvajamo;"

⁹ proganjani, ali ne i ostavljeni; obarani, ali ne i oboreni -"

¹⁰ uvijek u tijelu pronoseći umiranje Isusovo, da se i Isusov život u našem tijelu očituje."

¹¹ Jer se mi živi uvijek predajemo na smrt poradi Isusa, da se i Isusov život očituje u našemu smrtnom tijelu."

¹² Tako smrt djeluje u nama, a život u vama."

¹³ Imajući pak isti duh vjere, kao što je pisano: »Vjerovao sam, zato sam govorio«, i mi vjerujemo, zato i govorimo,"

¹⁴ znajući da će Onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti."

¹⁵ Jer sve je radi vas, da milost umnožena po mnogima izobiluje zahvalnošću na slavu Božju."

¹⁶ Zato ne posustajemo, nego ako se i naš izvanjski čovjek raspada, naš se unutarnji obnavlja iz dana u dan."

¹⁷ Doista, naša nam časovita laka nevolja - prekomjerno i neizmjerno - donosi vječno breme slave,"

¹⁸ jer se ne osvrćemo na vidljivo, nego na nevidljivo. Vidljivo je, naime, vremenito, a nevidljivo vječno."

5

¹ Zemaljski šator i dom na nebesima
Znamo, doista, ako se zemaljski šator našeg doma razvali, imamo zgradu od Boga, dom rukom nenačinjen, vječan na nebesima."

² Zato u ovome uzdišemo, čeznući se zaodjenuti svojim nebeskim obitavalištem;"

³ dakako, ako se nađemo odjeveni, ne goli."

⁴ Jer i mi, dok smo u ovom šatoru, uzdišemo opterećeni, jer se ne želimo razodjenuti, nego zaodjenuti, da život proguta ono smrtno."

⁵ A onaj je koji nas za to pripravi Bog, koji nam i dade zalog Duha."

⁶ Uvijek smo stoga puni pouzdanja i znamo: dok obitavamo u tijelu, ne obitavamo kod Gospodina."

⁷ Doista, po vjeri živimo, ne po gledanju."

⁸ Ta puni smo pouzdanja i radije ne bismo u tijelu obitavali, već obitavali kod Gospodina."

⁹ Zato i gorljivo nastojimo da mu budemo ugodni, bilo da obitavamo ili ne obitavamo."

¹⁰ Jer svi se mi trebamo pojaviti pred sudištem Kristovim, da svaki dobije što je po tijelu zaslužio, bilo dobro ili zlo."

¹¹ U Kristovoj poslaničkoj službi
Znajući dakle za strah Gospodnji, uvjeravamo ljude; očitovani smo pred Bogom, a nadam se da smo očitovani i pred vašim savjestima."

¹² Ne preporučujemo vam opet sami sebe, nego vam pružamo priliku dičiti se nama, da imate što reći onima koji se diče licem, a ne srcem."

¹³ Jer ako smo bili »izvan sebe« - Bogu smo bili; ako smo »pri sebi« - vama smo."

¹⁴ Jer nas ljubav Kristova obuzima dok ovo prosuđujemo: jedan umrije za sve, dakle svi umriješe;"

¹⁵ i za sve umrije da oni koji žive više ne žive sebi, nego Onomu koji za njih umrije i bi uskrišen."

¹⁶ Tako da mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i znali Krista po tijelu, sada ga tako više ne poznajemo."

¹⁷ Ako je dakle tko u Kristu, novi je stvor. Staro prođe, novo je, gle, postalo."

¹⁸ Ali je sve od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i dade nam službu pomirenja."

¹⁹ Bog, naime, bijaše u Kristu i pomiri svijet sa sobom, ne uračunavajući im njihovih prijestupa i polažući u nas riječ pomirenja."

²⁰ Poslanici smo dakle, za Krista, kao da Bog po nama nagovara. Poradi Krista molimo: Pomirite se s Bogom!"

²¹ Njega koji ne upozna grijeha, za nas grijehom učini, da bismo mi postali pravednost Božja u njemu."

6

¹ Poslužitelji Božji
Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milost Božju."

² Jer On kaže: »U vrijeme milosti usliših te i u dan spasenja pomogoh ti.« Evo, sad je povoljno vrijeme, evo, sad je dan spasenja!"

³ Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni, da se ne kudi ova služba,"

⁴ nego se u svemu pokazujemo kao poslužitelji Božji: u velikoj ustrajnosti, u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama,"

⁵ pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima;"

⁶ u čistoti, u znanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi neprijetvornoj;"

⁷ u riječi istine, u sili Božjoj; oružjem pravednosti zdesna i slijeva;"

⁸ po slavi i sramoti; po zlu i dobru glasu; kao zavodnici, a istiniti;"

⁹ kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjavani, a neubijeni;"

¹⁰ kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujući; kao oni koji ništa nemaju, a posjeduju sve."

¹¹ Usta su naša otvorena vama, Korinćani, srce naše širom rastvoreno!"

¹² Nije vama tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima."

¹³ Zauzvrat - kao djeci govorim - raširite se i vi!"

¹⁴ Ne ujarmljivati se s nevjernicima
Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Jer što je pravednosti i bezakonju zajedničko? Ili kakvo je zajedništvo svjetla s tamom?"

¹⁵ A kakav sklad Krista s Belijarom? Ili kakav je dio vjerniku s nevjernikom?"

¹⁶ Kakav je pak sporazum hramu Božjem s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: »Obitavat ću u njima, i među njima hoditi, i bit ću njihov Bog, i oni će biti moj narod."

¹⁷ Zato izađite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i nečisto ne dotičite, i ja ću vas primiti."

¹⁸ I bit ću vam Otac, i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, govori Gospodin, Svevladar.«"

7

¹ Pavlova radost
Imajući dakle ta obećanja, ljubljeni, očistimo se od svake ljage tijela i duha, usavršujući svetost u strahu Božjemu."

² Imajte mjesta za nas! Nikomu nismo učinili nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga iskoristili."

³ Ne govorim na osudu, jer sam već prije rekao da ste u našim srcima, bilo da s vama umiremo, ili da s vama živimo."

⁴ Veliko je moje povjerenje u vas, velik je moj ponos zbog vas. Utjehom sam ispunjen, radosti sam prepun ponad sve naše nevolje."

⁵ Jer i kada stigosmo u Makedoniju, nikakva smirenja nije imalo tijelo naše, nego nas u svemu nevolje pritijesniše; izvana borbe, iznutra strepnje."

⁶ Ali nas je Bog, Onaj koji ponizne tješi, utješio Titovim dolaskom."

⁷ A ne samo njegovim dolaskom, nego i utjehom kojom se utješi zbog vas, javljajući nam o vašoj čežnji, vašem jadikovanju, vašoj gorljivosti za mene, tako da se još više obradovah."

⁸ Pa ako vas i ražalostih onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - jer vidim da vas je ona poslanica, iako tek načas, ražalostila -"

⁹ sada se radujem, ne zato što se ražalostiste, nego zato što se na obraćenje ražalostiste. Jer se po volji Božjoj ražalostiste, tako da zbog nas ni u čemu niste bili na gubitku."

¹⁰ Jer žalost koja je po Božjoj volji donosi obraćenje - na neopozivo spasenje; a žalost ovoga svijeta donosi smrt."

¹¹ Jer gle, baš to što se po Božjoj volji ražalostiste, koliku u vas unese revnost, pa opravdavanje, pa ogorčenje, pa strah, pa čežnju, pa gorljivost, pa kaznu. U svemu ste pokazali da ste u onome nedužni."

¹² Ako sam vam dakle pisao, nisam ni zbog uvreditelja ni zbog uvrijeđenoga, nego zbog toga da vam se očituje vaša revnost za nas pred Bogom."

¹³ To nas je utješilo. A u toj nas je našoj utjesi još više obradovala Titova radost, jer ste mu vi svi okrijepili duh."

¹⁴ Jer ako sam mu se štogod o vama pohvalio, ne postidjeh se; nego kako je sve po istini što smo vama govorili, tako se i pohvala naša pred Titom pokazala istinitom."

¹⁵ I njegovo vam je srce još više naklonjeno kad se prisjeti poslušnosti svih vas, kako ga primiste sa strahom i trepetom."

¹⁶ Radujem se što sam u svemu pun pouzdanja u vas."

8

¹ Izobilovati u darežljivosti
Priopćujemo vam, braćo, milost Božju koja je dana crkvama u Makedoniji,"

² što se, u teškom iskušenju nevolje, izobilje njihove radosti i njihovo najdublje siromaštvo preli u bogatstvo njihove darežljivosti."

³ Svjedočim da su prema svojim mogućnostima, pa i preko svojih mogućnosti, dragovoljno"

⁴ i uvelike usrdno molili nas za milost i zajedništvo u ovoj službi svetima."

⁵ I ne kako smo se mi tome nadali, nego same sebe predadoše najprije Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj."

⁶ Zato zamolismo Tita da kako je započeo, tako i dovrši među vama i to djelo milosrđa."

⁷ Nego, kao što u svemu izobilujete - vjerom i riječju i znanjem i svakom revnošću i našom ljubavlju u vama - tako izobilujte i u ovom milosrđu!"

⁸ Ne govorim to kao zapovijed, nego da revnošću drugih preispitam iskrenost vaše ljubavi."

⁹ Jer poznajete milosrđe Gospodina našega Isusa Krista koji, premda bogat, poradi vas siromašan postade, da biste se vi obogatili njegovim siromaštvom."

¹⁰ A u tome dajem mišljenje: prikladno vam je, doista, da vi koji ste već prošle godine - ne samo činom nego i odlukom - ranije s tim započeli"

¹¹ sada to djelo i dovršite, da kao što ste pokazali spremnost da odlučite, tako i dovršite od onoga što imate."

¹² Jer ako spremnost postoji, dobrodošla je po onom što ima, a ne po onom što nema."

¹³ Ali ne olakšica drugima, a vama teret, nego - po jednakosti."

¹⁴ U sadašnjem vremenu vaš suvišak za njihovu oskudicu, kako bi njihov suvišak bio za vašu oskudicu, da bi bila jednakost,"

¹⁵ kao što je pisano: »Tko je nakupio mnogo, nije mu preteklo, a tko malo, nije mu nedostajalo.«"

¹⁶ Titova revnost za Korinćane
A hvala Bogu koji je u srce Titovo stavio jednaku revnost za vas."

¹⁷ On prihvati molbu, no kako je vrlo revan, dragovoljno pođe k vama."

¹⁸ A s njime vam šaljemo brata kojega zbog Evanđelja hvale sve crkve."

¹⁹ I ne samo to, nego je i od crkava postavljen za našega suputnika u ovome djelu milosrđa kojemu služimo na slavu samoga Gospodina i od svoje volje,"

²⁰ čuvajući se ovoga: da nas tko ne prekori zbog ovog obilja kojim upravljamo."

²¹ Doista, zauzimamo se za dobro ne samo pred Gospodinom nego i pred ljudima."

²² A šaljemo s njima i našega brata, kojega smo često u mnogočem provjerili kao revna, a sad je još mnogo revniji zbog velikoga pouzdanja u vas."

²³ Što se tiče Tita - drug je moj i suradnik za vas. Što se tiče naše braće - poslanici su crkava, slava Kristova."

²⁴ Pokažite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i našeg ponosa vama."

9

¹ Darivanje kao blagoslov
Doista, o službi svetima suvišno mi je pisati,"

² jer znam za vašu spremnost, zbog koje se vama dičim pred Makedoncima, da je »Ahaja spremna već od prošle godine«. I vaša gorljivost potaknu mnoge."

³ Šaljem pak braću kako naše hvaljenje vama ne bi u tome bilo isprazno, nego da - kao što sam govorio - budete pripravni"

⁴ i, ako sa mnom dođu Makedonci i nađu vas nepripravne, da se ne osramotimo mi, da ne kažem vi, zbog ovoga očekivanja."

⁵ Stoga sam smatrao potrebnim zamoliti braću da prije pođu k vama i priprave unaprijed vaš već obećani dar; da bude pripravljen kao blagoslov, a ne kao dužnost."

⁶ Obogaćeni za svakovrsnu darežljivost
I ovo: tko sije škrto, škrto će i žeti; a tko sije obilno, obilno će i žeti."

⁷ Neka svatko učini kako je odlučio u srcu, ne sa žalošću ili na silu, jer Bog ljubi vesela darivatelja."

⁸ A Bog vas može izobilno obdariti svakom milošću, da u svemu uvijek svega dovoljno imajući, izobilujete za svako dobro djelo,"

⁹ kao što je pisano: »Rasipno porazdijeli, siromasima dade, pravednost njegova ostaje dovijeka.«"

¹⁰ Onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo pribavit će i umnožiti vaše sjeme i dati da uzrastu plodovi vaše pravednosti."

¹¹ U svemu ste tako obogaćeni za svakovrsnu darežljivost koja po nama uzdiže zahvalu Bogu."

¹² Jer ova dobročiniteljska služba ne samo da podmiruje oskudicu svetih nego izobiluje i mnogim zahvalama Bogu,"

¹³ tako da dokazom ove službe slave Boga zbog pokornosti u vašem ispovijedanju Evanđelja Kristova i darežljivosti u vašem zajedništvu prema njima i prema svima."

¹⁴ I svojom molitvom za vas čeznu za vama zbog preobilne milosti Božje na vama."

¹⁵ Hvala Bogu na njegovu neopisivu daru!"

10

¹ Pavlova obrana svoje službe
A sam ja, Pavao, molim vas blagošću i blagonaklonošću Kristovom - ja koji sam »ponizan« kad sam licem pred vama, a »odvažan« prema vama kad odem -"

² tražim da, kada dođem, ne moram biti odvažan s uvjerenjem kojim se mislim odvažiti protiv onih koji misle da mi po tijelu živimo."

³ Doista, u tijelu živimo, ali po tijelu ne vojujemo,"

⁴ jer oružje našeg vojevanja nije tjelesno, nego je snažno Bogu za rušenje utvrda, rušeći mudrovanja"

⁵ i svaku uznositost koja se podiže protiv spoznaje Boga, te zarobljujući svaki um na poslušnost Kristu -"

⁶ pripravni kazniti svaku neposlušnost čim vaša poslušnost bude savršena."

⁷ Gledate ono što je pred očima. Ako je tko uvjeren da je Kristov, neka sam opet promisli ovo: kako je on Kristov tako smo i mi."

⁸ Jer kad bih se i više dičio našom vlašću, koju nam Gospodin dade za vašu izgradnju a ne za rušenje, ne bih se postidio."

⁹ Samo da ne bi izgledalo kao da vas poslanicama zastrašujem!"

¹⁰ »Jer poslanice su, kaže, stroge i snažne, a osobna mu je pojava slabašna i riječ bezvrijedna.«"

¹¹ Takav neka promisli ovo: kakvi smo riječju u poslanicama kad smo odsutni, takvi smo i djelom kad smo prisutni."

¹² Jer se ne usuđujemo svrstati ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju. Ali takvi koji sebe sa sobom mjere i sebe sa sobom uspoređuju nisu razumni."

¹³ A mi se nećemo prekomjerno dičiti, nego po mjeri, mjerilu koje nam Bog dodijeli kao mjeru: dosegnuti čak i vas."

¹⁴ Jer mi se ne protežemo preko svojega, kao da nismo dosegnuli do vas, jer čak i do vas stigosmo u Evanđelju Kristovu."

¹⁵ Niti se prekomjerno dičimo tuđim naporima, nego imajući nadu da ćemo s uzrastom vaše vjere među vama - prema našem mjerilu - i mi narasti u izobilje,"

¹⁶ te preko vaših granica navijestiti Evanđelje, a ne dičiti se onim što je već učinjeno na tuđem području."

¹⁷ »Tko se pak diči, neka se u Gospodinu diči.«"

¹⁸ Jer nije priznat onaj tko sebe samoga preporučuje, nego onaj koga preporučuje Gospodin."

11

¹ Pavao nije manji od 'nad-apostola'
Kad biste bar podnijeli nešto malo moga bezumlja! Pa i podnesite me!"

² Jer sam ljubomoran na vas Božjom ljubomorom; doista, obećah vas jednomu mužu, da vas kao čistu djevicu privedem Kristu."

³ Ali se bojim da se nekako ne bi, kao što zmija zavede Evu svojom lukavošću, i misli vaše pokvarile i odvratile od jednostavnosti i čistote prema Kristu."

⁴ Jer ako tko dođe i drugoga Isusa propovijeda, kojega mi nismo propovijedali, ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili, ili drugo evanđelje, koje niste primili, lijepo ga podnosite."

⁵ Smatram, naime, da ni u čemu nisam manji od »nad-apostola«."

⁶ Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju, nego vam ga u svemu i na svaki način očitovasmo."

⁷ Počinih li grijeh sebe ponizujući, da biste se vi uzvisili, kada sam vam besplatno navješćivao Božje Evanđelje?"

⁸ Druge crkve oplijenih uzimajući plaću - za službu vama."

⁹ I dok sam bio kod vas i oskudijevao, nikomu nisam bio na teret. Jer moju oskudicu namiriše braća koja dođoše iz Makedonije, te sam se u svemu čuvao i čuvat ću se da vam ne budem na teret."

¹⁰ Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale neće oduzeti u ahajskim krajevima!"

¹¹ Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog zna!"

¹² A što činim to ću i činiti, da osujetim priliku onima koji iščekuju priliku da bi ih se u onome čime se diče smatralo jednakima s nama."

¹³ Jer su takvi lažni apostoli, nepošteni radnici, koji se prerušuju u apostole Kristove."

¹⁴ A nije ni čudo, jer se i sam Sotona prerušuje u anđela svjetla."

¹⁵ Nije dakle ništa osobito ako se i njegovi poslužitelji prerušuju kao poslužitelji pravednosti, kojima će svršetak biti prema njihovim djelima."

¹⁶ Dičiti se svojim slabostima
Opet kažem: neka me nitko ne smatra bezumnim! Ako li pak ne, i kao bezumna me primite, da se i ja nešto malo prodičim."

¹⁷ Što govorim, ne govorim po Gospodinu, nego kao u bezumlju, u ovom hvalisavu uvjerenju."

¹⁸ Budući da se mnogi diče po tijelu, i ja ću se dičiti."

¹⁹ Jer rado podnosite bezumne, vi koji ste tako mudri!"

²⁰ Doista, podnosite ako vas tko porobljuje, ako vas tko proždire, ako vas tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu udara."

²¹ Na sramotu govorim; bili smo, naime, slabi. Ali čime god se tko osmjeljuje - u bezumlju govorim - i ja se osmjeljujem!"

²² Jesu li Hebreji? I ja sam! Jesu li Izraelci? I ja sam! Potomci su Abrahamovi? I ja sam!"

²³ Jesu li poslužitelji Kristovi? Kao lud govorim: ja sam još više! Više sam se trudio, više bio u tamnicama, preko mjere pod udarcima, često u smrtnim pogiblima."

²⁴ Pet puta od Židova primih po četrdeset manje jedan udarac."

²⁵ Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput brodolom doživio te noć i dan proveo na bezdanoj pučini;"

²⁶ na čestim putovanjima, u pogiblima od rijeka, u pogiblima od razbojnika, u pogiblima od sunarodnjaka, u pogiblima od pogana, u pogiblima u gradu, u pogiblima u pustinji, u pogiblima na moru, u pogiblima od lažne braće;"

²⁷ u trudu i muci, u čestim bdjenjima, u gladi i žeđi, u čestim postovima, u studeni i golotinji."

²⁸ Osim toga, uza drugo, pod svakodnevnim sam teretom brige za sve crkve."

²⁹ Tko je slab, a ja da nisam slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne gorim?"

³⁰ Treba li se dičiti, dičit ću se svojim slabostima."

³¹ Bog i Otac Gospodina Isusa - koji je blagoslovljen u vjekove - zna da ne lažem."

³² U Damasku namjesnik kralja Arete čuvaše grad damaščanski kako bi me uhvatio,"

³³ ali me kroz prozor u zidu spustiše u košari te umakoh njegovim rukama."

12

¹ Kad sam slab, tada sam silan
Treba se dičiti. Ne koristi doduše, no prelazim na viđenja i otkrivenja Gospodnja."

² Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - je li u tijelu, ne znam; je li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj bi odnesen do trećeg neba."

³ I znam da je taj čovjek - je li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna -"

⁴ bio odnesen u raj i čuo neizrecive riječi, koje čovjeku nije dopušteno izreći."

⁵ Time ću se dičiti, dok se sobom neću dičiti, osim svojim slabostima."

⁶ Doista, ako bih se i htio dičiti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu govorio. Ali se suzdržavam, kako tko ne bi o meni pomislio više od onoga što na meni vidi ili što od mene čuje,"

⁷ i zbog izuzetnosti otkrivenja. Stoga, da se ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara kako se ne bih uzoholio."

⁸ Zbog toga sam triput molio Gospodina kako bi to odstupilo od mene."

⁹ I rekao mi je: »Dosta ti je moja milost, jer sila se usavršuje u slabosti.« Najradije ću se dakle još više dičiti svojim slabostima, da se u meni nastani sila Kristova."

¹⁰ Zato mi je po volji biti u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, tada sam silan."

¹¹ Ne tražim vaše, nego vas
Postao sam bezuman! Vi me na to natjeraste, jer trebalo je da me vi preporučite; doista, ni u čemu nisam manji od »nad-apostola«, premda sam ništa."

¹² Znaci apostola učinjeni su među vama sa svom ustrajnošću: znacima i čudesima i silnim djelima."

¹³ Jer što je ono u čemu ste bili manji od ostalih crkava, osim u tome što vam sam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu »nepravdu«!"

¹⁴ Evo sam spreman i treći put doći k vama, i neću vam biti na teret, jer ne tražim vaše, nego vas. Ni djeca nisu dužna roditeljima stjecati, nego roditelji djeci."

¹⁵ A ja ću najradije trošiti i sebe posvema istrošiti za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen?"

¹⁶ Ali neka bude! Ja vam nisam bio na teret, nego kako sam »lukav«, uhvatih vas na prijevaru."

¹⁷ Zar vas iskoristih po kome od onih koje sam poslao k vama?"

¹⁸ Zamolio sam Tita i s njim sam poslao brata. Zar vas je Tit iskoristio? Zar nismo hodili u istom duhu? Zar ne istim stopama?"

¹⁹ Odavno mislite kako se pred vama branimo. Pred Bogom, u Kristu, govorimo. A sve je to, ljubljeni, radi vaše izgradnje."

²⁰ Jer bojim se da vas, kada dođem, možda ne nađem onakve kakve bih htio, i vi mene nađete onakva kakva ne biste htjeli; da ne bi možda bilo svađe, zavisti, srditosti, sebičnosti, klevetanja, došaptavanja, nadimanja, buna;"

²¹ da me, kada opet dođem, ne bi ponizio Bog moj kod vas, kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagriješili a nisu se pokajali za nečistotu i bludnost i razvratnost koju počiniše."

13

¹ Završne opomene
Ovo je treći put kako dolazim k vama.
»Na iskazu dvaju ili triju svjedoka neka se oslanja svaka tvrdnja.«"

² Rekao sam prije i unaprijed kažem, kako onda nazočan drugi puta, tako i sada nenazočan, onima koji su prije sagriješili i svima ostalima: ako opet dođem, neću štedjeti,"

³ budući da tražite dokaz da u meni govori Krist, koji prema vama nije slab, nego je u vama silan."

⁴ Doista, i raspet bi po slabosti, ali živi po sili Božjoj. Jer i mi smo slabi u njemu, ali ćemo silom Božjom živjeti s njime za vas."

⁵ Sami sebe ispitajte jeste li u vjeri. Sami sebe preispitujte. Zar sebe ne spoznajete, da je Isus Krist u vama? Inače niste pravi."

⁶ A nadam se da ćete spoznati da smo mi pravi."

⁷ Molimo se Bogu da ne činite nikakva zla, ne kako bi se nas moglo smatrati pravima, nego da vi dobro činite, pa makar mi bili i kao nepravi."

⁸ Jer ništa ne možemo protiv istine, nego za istinu."

⁹ Doista, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vaše usavršavanje."

¹⁰ Stoga vam nenazočan pišem, kako nazočan ne bih morao strogo nastupiti po ovlasti koju mi Gospodin dade za izgrađivanje, a ne za rušenje."

¹¹ Pozdravi
Najposlije, braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, živite u miru, i Bog ljubavi i mira bit će s vama."

¹² Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti."

¹³ Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!"