1

¹ Naslov i pozdrav
Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odvojen za Evanđelje Božje,"

² koje On unaprijed obeća po svojim prorocima u svetim Pismima"

³ o Sinu svojemu, rođenom od potomstva Davidova po tijelu,"

⁴ postavljenom za Sina Božjega, u sili, po Duhu svetosti i uskrsnućem od mrtvih: o Isusu Kristu, Gospodinu našemu,"

⁵ po kome primismo milost i apostolstvo da privedemo k poslušnosti vjere sve narode, poradi imena njegova."

⁶ Među njima ste i vi pozvani od Isusa Krista."

⁷ Svima u Rimu, ljubimcima Božjim, pozvanima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista."

⁸ Zahvala i molitva
Ponajprije zahvaljujem Bogu svojemu po Isusu Kristu za sve vas, što se vaša vjera proglašuje diljem svijeta."

⁹ Jer svjedok mi je Bog, komu služim duhom svojim u Evanđelju Sina njegova, da vas neprestance spominjem"

¹⁰ uvijek u svojim molitvama, moleći da mi voljom Božjom napokon uspije već jednom doći k vama."

¹¹ Jer čeznem vidjeti vas da vam udijelim nešto duhovnog dara za vaše osnaženje,"

¹² to jest: da se uzajamno ohrabrimo zajedničkom vjerom, vašom i mojom."

¹³ A ne bih htio da ne znate, braćo, da sam često namjeravao doći k vama, i sve dosad bio spriječen, da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima."

¹⁴ Dužnik sam i Grcima i barbarima, i mudrima i neobrazovanima."

¹⁵ Pa tako i sam žudim da i vama, koji ste u Rimu, navijestim Evanđelje."

¹⁶ Evanđelje - sila Božja
Ne stidim se Evanđelja, jer je ono sila Božja na spasenje svakomu tko vjeruje: najprije Židovu, pa Grku."

¹⁷ Jer pravednost se Božja u njemu otkriva, od vjere k vjeri, kao što je pisano: »Pravednik će od vjere živjeti.«"

¹⁸ Gnjev Božji nad poganima
Otkriva se, naime, s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu potiskuju nepravednošću."

¹⁹ Jer ono što je spoznatljivo o Bogu, njima je očitovano: Bog im očitova."

²⁰ Jer se ono nevidljivo njegovo od postanka svijeta - njegova vječna moć i božanstvo - promišljanjem jasno vidi po stvorenome, tako da nemaju izlike."

²¹ Jer premda spoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga, niti mu zahvališe, nego postadoše isprazni u svojim razmišljanjima i njihovo se nerazumno srce pomrači."

²² Tvrdeći da su mudri, poludješe,"

²³ te zamijeniše slavu neraspadljiva Boga obličjem lika raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca i gmazova."

²⁴ Zato ih je Bog u požudama srdaca njihovih predao nečistoti, da sami obeščašćuju svoja tijela,"

²⁵ oni što su zamijenili istinu Božju za laž, te štovali i služili stvorenje namjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen."

²⁶ Stoga ih je Bog predao sramnim strastima; pa i njihove su žene zamijenile naravno općenje s protunaravnim."

²⁷ A tako su se i muškarci, ostavivši naravno općenje sa ženom, uspalili u pohoti svojoj jedni za drugima, čineći muškarci s muškarcima bestidnosti i sami na sebi primajući plaću koju su za svoju nastranost i trebali primiti."

²⁸ I kako nisu smatrali valjanim držati se spoznaje Boga, Bog ih predade nevaljalom umu, da čine što ne dolikuje,"

²⁹ ispunjeni svakom nepravednošću, opačinom, lakomošću, zloćom, prepuni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zluradosti; ogovarači,"

³⁰ klevetnici, bogomrsci, drznici, oholice, hvastavci, izmišljači zala, neposlušni roditeljima,"

³¹ nerazumni, vjerolomci, bešćutni, nemilosrdni."

³² Premda znaju za odredbu Božju, da oni koji takvo što čine zaslužuju smrt, oni ne samo da to čine nego i odobravaju onima koji to čine."

2

¹ Gnjev Božji nad Židovima
Zato si bez isprike, svaki čovječe koji sudiš, jer u čemu sudiš drugomu, samoga sebe osuđuješ, jer ti koji sudiš činiš to isto."

² A znamo da je sud Božji po istini nad onima koji takvo što čine."

³ Misliš li, ti čovječe koji sudiš onima koji čine takvo što a i sam činiš to isto, da ćeš izbjeći sud Božji?"

⁴ Ili prezireš bogatstvo njegove dobrote, i strpljivosti i snošljivosti, ne znajući da te Božja dobrota k obraćenju vodi?"

⁵ Nego svojom okorjelošću i neobraćenim srcem prikupljaš na sebe gnjev za Dan gnjeva i otkrivenja pravednog suda Božjeg,"

⁶ koji će »svakomu uzvratiti po njegovim djelima«."

⁷ Onima koji ustrajnošću u dobru djelu traže slavu i čast i neraspadljivost - život vječni."

⁸ Onima pak što iz sebičnosti, i ne slušajući istine slušaju nepravednost - gnjev i srdžbu."

⁹ Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, najprije na Židova, pa na Grka,"

¹⁰ a slava, i čast, i mir svakomu koji čini dobro, najprije Židovu, pa Grku."

¹¹ Jer u Boga nema pristranosti."

¹² Jer koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; a koji sagriješiše pod Zakonom, po Zakonu će biti suđeni -"

¹³ jer pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego će izvršitelji Zakona biti opravdani."

¹⁴ Jer kad pogani, koji nemaju Zakona, po naravi čine ono što je po Zakonu, oni su, premda Zakona nemaju, sami sebi Zakon,"

¹⁵ čime pokazuju da je djelo Zakona zapisano u njihovim srcima, o čemu susvjedoči i njihova savjest, a i rasuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane,"

¹⁶ - u Dan u koji će Bog po Isusu Kristu, prema mojem Evanđelju, suditi ljudskim tajnama."

¹⁷ Židov - po Duhu, a ne po slovu
Ako pak ti, koji se nazivaš Židovom i oslanjaš o Zakon i dičiš se Bogom,"

¹⁸ i koji poznaješ Volju i Zakonom poučen razlučuješ što je bolje,"

¹⁹ i koji si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlo onima u tami,"

²⁰ odgojitelj nerazumnih, učitelj nezrelih, budući da u Zakonu imaš oličenje znanja i istine ..,"

²¹ ti, dakle, koji drugoga učiš, samoga sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš!"

²² Ti koji govoriš da se ne čini preljub, preljub činiš! Ti kojemu su odvratni idoli, pljačkaš im hramove!"

²³ Ti koji se dičiš Zakonom, obeščašćuješ Boga kršenjem Zakona!"

²⁴ »Jer se zbog vas ime Božje huli među poganima«, kao što je i pisano."

²⁵ Obrezanje, dakako, koristi ako Zakon vršiš; ako si pak kršitelj Zakona, tvoje je obrezanje postalo neobrezanje."

²⁶ Ako dakle neobrezanik drži propise Zakona, neće li se neobrezanje njegovo smatrati obrezanjem?"

²⁷ I onaj koji je po naravi neobrezanik, a Zakon izvršuje, sudit će tebi, koji si kršitelj Zakona, a imaš i slovo i obrezanje."

²⁸ Jer nije Židov koji je to izvanjski, niti je obrezanje ono izvanjsko na tijelu,"

²⁹ nego je onaj Židov koji je to u nutrini, i obrezanje je ono srca, po Duhu, a ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga."

3

¹ Židovska nevjernost i Božja vjernost
Koja je dakle prednost Židova? Ili: kakva je korist u obrezanju?"

² Velika, u svakom pogledu! Pa najprije: povjerene su im riječi Božje."

³ I što? Ako su neki bili nevjerni, neće li njihova nevjernost obesnažiti Božju vjernost?"

⁴ Nipošto! Nego, Bog neka bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je i pisano: »Da pravedan budeš u svojim riječima i pobijediš kad te budu sudili.«"

⁵ No ako naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo reći? Nije li Bog nepravedan kad iskazuje gnjev? - ljudski govorim."

⁶ Nipošto! Jer kako će inače Bog suditi svijetu?"

⁷ Ako istina Božja mojom laži izobiluje na njegovu slavu, zašto da još i ja budem suđen kao grješnik?"

⁸ I zar da - kako nas neki kleveću i tvrde da govorimo - »učinimo zlo da dođe dobro«? Njihova je osuda pravična."

⁹ Sav je svijet kriv pred Bogom
Što dakle? Jesmo li mi bolji? Nikako! Jer već optužismo, i Židove i Grke, da su pod grijehom,"

¹⁰ kao što je i pisano:
»Nema pravedna ni jednoga;"

¹¹ nema razumna, nema ga koji Boga traži."

¹² Svi zastraniše, zajedno se pokvariše,
nema ga koji čini dobro, nema čak ni jednoga."

¹³ Grob otvoren grlo je njihovo,
jezicima svojim obmanjuju.
Zmijski je otrov na usnama njihovim."

¹⁴ Usta su im puna kletve i gorčine."

¹⁵ Noge njihove hitre su da proliju krv."

¹⁶ Razvaline i bijeda na njihovim su putovima."

¹⁷ Put mira oni ne poznaju."

¹⁸ Nema straha Božjega pred očima njihovim.«"

¹⁹ A znamo da sve što Zakon kaže govori to onima koji su pod Zakonom, da svaka usta zamuknu i sav svijet bude kriv pred Bogom."

²⁰ Jer djelima Zakona nitko pred Njim neće biti opravdan. Po Zakonu, doista - samo spoznaja grijeha."

²¹ Pravednost Božja
A sada se bez Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima,"

²² i to pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, za sve koji vjeruju, jer nema razlike:"

²³ doista, svi su sagriješili i uskraćena im je Božja slava,"

²⁴ a opravdani su besplatno njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu."

²⁵ Njega Bog izloži kao Pomirilište, po vjeri, svojom krvlju, da pokaže svoju pravednost prelazeći preko prije počinjenih grijeha,"

²⁶ u strpljivosti Božjoj, kako bi pokazao svoju pravednost u sadašnje vrijeme; da sam bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove."

²⁷ Zakon vjere
Gdje je dakle hvalisanje? Isključeno je. Po kojem zakonu? Po onome djela? Ne, nego po zakonu vjere."

²⁸ Jer smatramo da čovjek biva opravdan vjerom bez djela Zakona."

²⁹ Je li Bog samo Židova? Nije li i pogana? Da, i pogana,"

³⁰ jer stvarno jedan je Bog koji će opravdati obrezanike iz vjere i neobrezanike po vjeri."

³¹ Obesnažujemo li tako Zakon po vjeri? Nipošto! Naprotiv, mi Zakon utvrđujemo."

4

¹ Abraham opravdan vjerom
Što ćemo dakle reći da je našao Abraham, praotac naš po tijelu?"

² Jer da Abraham bi djelima opravdan, imao bi se čime dičiti, ali ne pred Bogom."

³ Ta što Pismo govori? »Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost.«"

⁴ A onomu koji radi, plaća se ne računa po milosti, nego po dugu."

⁵ Onomu pak tko ne radi, nego vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se njegova uračunava u pravednost,"

⁶ kao što i David opisuje blaženstvo čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela:"

⁷ »Blaženi oni kojima su bezakonja oproštena i kojima su grijesi pokriveni!"

⁸ Blažen je čovjek kojemu Gospodin neće uračunati grijeha!«"

⁹ Ovo dakle blaženstvo, je li samo za obrezanike, ili i za neobrezanike? Jer kažemo: »Uračuna se Abrahamu vjera u pravednost.«"

¹⁰ Kako mu se dakle uračuna? Kad je bio u obrezanju ili u neobrezanju? Ne kad je bio u obrezanju, nego dok je bio u neobrezanju!"

¹¹ I primi znak obrezanja kao pečat pravednosti po vjeri dok još bijaše u neobrezanju, da bude otac svih koji vjeruju, onih bez obrezanja, te da se i njima uračuna pravednost,"

¹² i otac obrezanika, onih koji nisu samo obrezani nego i hode stopama vjere još neobrezanika, oca našega Abrahama."

¹³ Jer nije po Zakonu dano obećanje Abrahamu ili njegovu potomstvu da će biti baštinik svijeta, nego po pravednosti vjere."

¹⁴ Jer ako su baštinici samo oni iz Zakona, onda je vjera prazna i obećanje ništetno."

¹⁵ Jer Zakon proizvodi gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja."

¹⁶ Stoga iz vjere, da bude po milosti, te obećanje bude zajamčeno svemu potomstvu, ne samo onome od Zakona nego i onome od vjere Abrahama, koji je otac svih nas."

¹⁷ Kao što je pisano: »Postavljam te ocem mnogih naroda«, pred Onim komu povjerova - Bogom koji oživljuje mrtve i poziva ne-bića da budu bića."

¹⁸ Protiv nade, u nadi, on povjerova - da postane otac mnogim narodima, prema onome što je rečeno: »Toliko će biti tvoje potomstvo.«"

¹⁹ Ne pokolebavši se u vjeri, promotri tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je oko stotinu godina - i zamrlost krila Sarina,"

²⁰ i spram obećanju Božjem nije u nevjeri dvojio, nego ojača u vjeri davši slavu Bogu,"

²¹ posvema uvjeren da On može učiniti ono što je obećao."

²² Zato mu se i uračuna u pravednost."

²³ No nije samo za njega zapisano: »Uračuna mu se«,"

²⁴ nego i za nas kojima se ima uračunati, kao onima što vjeruju u Onoga koji uskrisi Isusa, Gospodina našega, od mrtvih,"

²⁵ predana zbog naših prijestupa i uskrišena radi našeg opravdanja."

5

¹ Opravdani vjerom imamo mir s Bogom
Opravdani dakle vjerom, imamo mir s Bogom po Gospodinu našemu Isusu Kristu,"

² po kome smo u vjeri stekli pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se u nadi slave Božje."

³ I ne samo to, nego se dičimo i u nevoljama, znajući da nevolja proizvodi ustrajnost,"

⁴ ustrajnost prokušanost, a prokušanost nadu."

⁵ A nada nas ne postiđuje, zato što je ljubav Božja izlivena u srcima našim po Duhu Svetom, koji nam je dan."

⁶ Jer Krist je, dok još bijasmo slabi, u pravo vrijeme umro za bezbožnike."

⁷ Jer jedva bi tko za pravednoga umro; za dobroga bi se još tko možda i usudio umrijeti."

⁸ Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama tako što Krist, dok još bijasmo grješnici, za nas umrije."

⁹ Mnogo ćemo se dakle više, pošto smo sada opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od gnjeva."

¹⁰ Jer ako se, dok još neprijatelji bijasmo, s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova, mnogo ćemo se prije, već izmireni, spasiti njegovim životom!"

¹¹ I ne samo to, nego se dičimo u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu, po kome sada primismo pomirenje."

¹² Adam i Krist
Stoga, kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, tako i na sve ljude smrt prijeđe, time što svi sagriješiše -."

¹³ Jer do Zakona grijeh bijaše na svijetu, ali se grijeh ne uračunava dok nema Zakona."

¹⁴ Ipak, smrt je kraljevala od Adama do Mojsija i nad onima koji ne sagriješiše slično prekršaju Adamovu, koji je lik onoga koji ima doći."

¹⁵ Ali nije s prijestupom kao i s darom milosti. Jer ako prijestupom jednoga mnogi pomriješe, mnogo prije milost Božja i dar milošću jednoga čovjeka, Isusa Krista, mnoge preplaviše."

¹⁶ Dar nije kao kad je jedan sagriješio, jer presuda od jednoga posta osudom, dok dar milosti od mnogih prijestupa - opravdanjem."

¹⁷ Jer ako prijestupom jednoga smrt zakraljeva po tome jednomu, mnogo će prije oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti, kraljevati u životu po jednomu - Isusu Kristu."

¹⁸ Dakle, kao što je po prijestupu jednoga osuda na sve ljude, tako je i po pravednosti jednoga za sve ljude opravdanje života."

¹⁹ Jer kao što neposlušnošću jednoga čovjeka mnogi postadoše grješni, tako će i poslušnošću jednoga mnogi postati pravedni."

²⁰ A Zakon pridođe da se umnoži prijestup. Ali gdje se umnoži grijeh, još se više umnoži milost,"

²¹ tako da, kao što grijeh zakraljeva u smrti, tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu."

6

¹ Krštenje u Krista Isusa
Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu kako bi se milost umnožila?"

² Nipošto! Mi koji umrijesmo grijehu, kako ćemo još živjeti u njemu?"

³ Ili zar ne znate da svi mi koji smo kršteni u Krista Isusa - u smrt smo njegovu kršteni?"

⁴ S njim smo dakle ukopani krštenjem u smrt, da kao što Krist bi uskrišen od mrtvih slavom Očevom - i mi u novosti života hodimo."

⁵ Jer ako smo s njime srasli u sličnosti njegove smrti, bit ćemo tako i u sličnosti uskrsnuća;"

⁶ znajući da je naš stari čovjek zajedno s njim raspet, da onemoćalo bude ovo tijelo grijeha, te da više ne robujemo grijehu."

⁷ Jer tko je umro, stoji opravdan od grijeha."

⁸ Ako pak umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo zajedno s njim i živjeti,"

⁹ znajući da Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt nad njime više ne gospodari."

¹⁰ Jer što umrije, grijehu umrije jednom zauvijek, a što živi, živi Bogu."

¹¹ Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu."

¹² Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašemu smrtnom tijelu, da slušate njegove požude,"

¹³ a niti nudite udove svoje za oružje nepravednosti grijehu, nego se predajte Bogu, kao oni koji ste od mrtvih oživjeli, i udove svoje - za oružje pravednosti Bogu."

¹⁴ Jer grijeh neće vama gospodariti; ta niste pod Zakonom, nego pod milošću."

¹⁵ Poslušnost i posvećenje
Što dakle? Da griješimo zato što nismo pod Zakonom, nego pod milošću? Nipošto!"

¹⁶ Ne znate li: ako komu sebe predajete za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: ili grijeha, za smrt, ili poslušnosti, za pravednost?"

¹⁷ Ali hvala Bogu da ste, premda bijaste robovi grijeha, poslušali od srca onaj oblik nauka kojemu ste predani."

¹⁸ Oslobođeni pak od grijeha, zarobljeni ste u pravednosti."

¹⁹ Ljudski govorim zbog slabosti vašega tijela. Jer kao što ponudiste udove svoje za robove nečistoti i bezakonju - na bezakonje, tako sada ponudite udove svoje za robove pravednosti - na posvećenje."

²⁰ Jer dok bijaste robovi grijeha, bili ste slobodni od pravednosti."

²¹ Pa kakav ste plod imali tada? Takvog se sada stidite, jer je svršetak tomu - smrt."

²² A sada, pošto ste oslobođeni od grijeha i zarobljeni Bogu, imate svoj plod, na posvećenje, a svršetak - život vječni."

²³ Jer je plaća grijeha smrt, a Božji je dar milosti život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu."

7

¹ U novosti Duha, a ne u stareži slova
Ili ne znate, braćo, jer govorim onima koji poznaju Zakon, da Zakon gospodari nad čovjekom samo dok on živi."

² Jer je udana žena vezana Zakonom dok joj muž živi. Umre li joj muž, ništetan je za nju Zakon u onom što se tiče muža."

³ Dakle: dok joj muž još živi, zvat će se preljubnicom veže li se uz drugoga muža; ako joj pak muž umre, slobodna je od Zakona te nije preljubnica veže li se uz muža drugoga."

⁴ Tako i vi, braćo moja, umrijeste Zakonu po tijelu Kristovu, da pripadnete drugomu, Onomu koji od mrtvih bi uskrišen, da bismo donijeli plod Bogu."

⁵ Jer dok smo bili u tijelu, grješne su strasti, po Zakonu, djelovale u našim udovima, te smo donijeli plodove smrti."

⁶ A sada, sa Zakonom ništetnim po nas umrijesmo onome što nas je sputavalo, tako da služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova."

⁷ Zakon i grijeh
Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Ipak, grijeh ne spoznadoh osim po Zakonu, jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: »Ne poželi!«"

⁸ Ali zgrabivši priliku grijeh je, po zapovijedi, proizveo u meni svaku požudu, jer je grijeh bez Zakona mrtav."

⁹ Nekoć sam pak živio bez Zakona, ali kad dođe zapovijed, grijeh oživje,"

¹⁰ a ja umrijeh, i nađe se da mi je na smrt ta zapovijed, koja je dana na život."

¹¹ Jer me grijeh, zgrabivši priliku, po zapovijedi zavede i njome ubi."

¹² Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra."

¹³ Pa zar to dobro meni postade smrt? Nipošto! Nego grijeh, da bi se pokazao kao grijeh, po tom dobru uzrokuje mi smrt, da kroz zapovijed grijeh postane posvema grješan."

¹⁴ Zakon Božji i zakon grijeha
Znamo, naime, da je Zakon duhovan, a ja sam tjelesan, prodan kao rob grijehu."

¹⁵ Jer što radim, ne razumijem; ono, naime, što bih htio ne provodim, nego činim ono što mrzim."

¹⁶ Ako pak činim ono što ne bih htio, time se slažem sa Zakonom, da je dobar."

¹⁷ Onda pak to više ne radim ja, nego grijeh koji obitava u meni."

¹⁸ Jer znam da dobro ne obitava u meni, to jest u mojemu tijelu. Jer u meni je prisutno htjeti, ali nije i ostvarivati dobro."

¹⁹ Jer dobro što bih htio ne činim, nego zlo provodim, ono što ne bih htio."

²⁰ No ako baš to činim što ne bih htio, više to ne radim ja, nego grijeh koji obitava u meni."

²¹ Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, zlo mi je na dohvatu."

²² Jer se radosno slažem sa Zakonom Božjim po nutarnjem čovjeku,"

²³ ali vidim drugi zakon u svojim udovima, koji vojuje protiv zakona mojega uma i zarobljuje me po zakonu grijeha koji je u mojim udovima."

²⁴ Jadan li sam čovjek! Tko će me izbaviti od tijela smrti ove?"

²⁵ Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Dakle, ja sam umom služim Zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grjehovnu."

8

¹ Ne po tijelu nego po Duhu
Nikakve dakle sada nema osude za one u Kristu Isusu."

² Jer zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi te od zakona grijeha i smrti."

³ Ono, naime, što je Zakonu bilo nemoguće, jer bijaše slab zbog tijela, učinio je Bog poslavši Sina svojega u obličju grješna tijela i za grijeh; osudi grijeh u tijelu,"

⁴ da se pravo Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu."

⁵ Jer oni po tijelu drže se tijela; a oni po Duhu, onog od Duha."

⁶ Namisao je tijela, naime, smrt, a namisao Duha život i mir."

⁷ Jer je namisao tijela neprijateljstvo prema Bogu: ne podređuje se zakonu Božjemu, a niti može."

⁸ A koji su u tijelu, ne mogu ugoditi Bogu."

⁹ Ali vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako inače Duh Božji obitava u vama. Ako pak tko Duha Kristova nema, nije njegov."

¹⁰ No ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti."

¹¹ Ali ako Duh Onoga koji Isusa uskrisi od mrtvih obitava u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživjet će i vaša smrtna tijela po Duhu svojemu, koji obitava u vama."

¹² Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo."

¹³ Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je; ako li pak Duhom tjelesna djela usmrćujete, živjet ćete."

¹⁴ Djeca Božja
Jer svi koji su vođeni Duhom Božjim, sinovi su Božji."

¹⁵ Ne primiste, naime, duha ropstva, da ste opet u strahu, nego primiste Duha posinjenja u kojem vičemo: »Abba, Oče!«"

¹⁶ Sam Duh susvjedoči s duhom našim da smo djeca Božja."

¹⁷ Ako pak djeca, onda i baštinici; baštinici Božji i subaštinici Kristovi, ako inače s njime zajedno trpimo da se zajedno s njime i proslavimo."

¹⁸ Patnje i slava
Smatram, naime, da patnje sadašnjeg vremena nisu jednakomjerne sa slavom koja se ima otkriti u nama,"

¹⁹ jer: sve stvorenje čeznutljivom žudnjom iščekuje otkrivenje sinova Božjih."

²⁰ Jer sve stvorenje bi podvrgnuto ispraznosti, ne svojevoljno, nego od onoga koji ga podvrgnu, u nadi"

²¹ da će i samo stvorenje biti oslobođeno ropstva raspadljivosti - u slobodu slave djece Božje."

²² Jer znamo da sve stvorenje zajedno uzdiše i zajedno trpi u porođajnim mukama sve dosad."

²³ A ne samo ono, nego i mi sami koji imamo prvinu Duha, i mi sami u sebi uzdišemo iščekujući posinjenje, otkupljenje svojega tijela."

²⁴ Jer nadom smo spašeni. Ali nada koja se vidi nije nada. Ta tko se nada onome što vidi?"

²⁵ Ako se pak nadamo onome što ne vidimo, onda to s ustrajnošću iščekujemo."

²⁶ Tako i Duh supotpomaže našu slabost. Jer što i kako treba moliti, ne znamo, te se sam Duh zauzima uzdisajima neizrecivim."

²⁷ A Onaj koji proniče srca zna koja je namisao Duha, da se po volji Božjoj zauzima za svete."

²⁸ Božji naum
Znamo pak da Bog daje da sve surađuje na dobro onima koji ljube Boga, onima koji su po naumu pozvani."

²⁹ Jer koje predvidje, one i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova, da on bude prvorođenac među mnogom braćom."

³⁰ A koje predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi."

³¹ Što ćemo dakle reći na ovo? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?"

³² On koji ni svoga vlastitoga Sina ne poštedje, nego ga za sve nas predade, kako nam onda neće s njime podariti sve ostalo?"

³³ Ljubav Božja u Kristu
Tko će optužiti izabranike Božje? Bog, Onaj koji opravdava?"

³⁴ Tko će osuditi? Krist Isus, Onaj koji umrije, štoviše, koji bi i uskrišen, koji je zdesna Bogu i za nas se zauzima?"

³⁵ Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?"

³⁶ Kao što je pisano: »Zbog tebe nas ubijaju cijeli dan, smatraju da smo kao ovce za klanje.«"

³⁷ Ali u svemu tome mi i više nego pobjeđujemo po Onome koji nas uzljubi."

³⁸ Jer sam uvjeren da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni ono što je sada, ni ono što će doći, ni sile,"

³⁹ ni visina, ni dubina, ni bilo koji drugi stvor, neće moći rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu Gospodinu našemu."

9

¹ Tuga zbog Izraelaca
Istinu govorim u Kristu, ne lažem, susvjedoči mi savjest moja u Duhu Svetome,"

² da je velika tuga i neprekidna bol u srcu mojemu."

³ Jer bih želio ja sam proklet biti i odijeljen od Krista, a poradi braće svoje, sunarodnjaka svojih po tijelu."

⁴ Oni su Izraelci, i njihovo je posinjenje, i slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoslužje, i obećanja."

⁵ Njihovi su i oci, od njih je i Krist, po tijelu, koji je nad svime Bog, blagoslovljen u vjekove. Amen."

⁶ Djeca tijela i djeca obećanja
To nije kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji su od Izraela,"

⁷ niti su svi djeca zato što su potomstvo Abrahamovo, nego: »Po Izaku će se nazivati tvoje potomstvo.«"

⁸ To jest, oni koji su djeca tijela nisu djeca Božja, nego se djeca obećanja računaju u potomstvo."

⁹ Jer je riječ obećanja ovakva: »U ovo ću vrijeme doći, i Sara će imati sina.«"

¹⁰ I ne samo to, nego je i Rebeka samo od jednoga imala djecu, od Izaka, našega oca."

¹¹ Jer dok oni ne bijahu još ni rođeni, niti počiniše što dobro ili zlo - da bi Božja odluka o izabranju ostala,"

¹² ne po djelima nego po Onome koji poziva - bilo joj je rečeno: »Stariji će služiti mlađemu«,"

¹³ kao što je pisano: »Jakova zavoljeh, a Ezava zamrzih.«"

¹⁴ Kod Boga nema nepravednosti
Što ćemo dakle reći? Da je nepravednost kod Boga? Nipošto!"

¹⁵ Jer Mojsiju govori: »Bit ću milosrdan komu god hoću biti milosrdan, sažalit ću se nad kim god se hoću sažaliti.«"

¹⁶ Nije dakle do onoga koji hoće, niti do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje."

¹⁷ Jer Pismo kaže faraonu: »Zato te i podigoh da na tebi pokažem svoju moć, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.«"

¹⁸ Milosrdan je dakle komu hoće, i otvrdnjuje koga hoće."

¹⁹ Ti ćeš mi dakle reći: »Zašto nas onda još kori? Jer tko da se volji njegovoj suprotstavi?«"

²⁰ Čovječe, tko si ti zapravo da proturječiš Bogu? Zar će tvorevina reći Onomu koji je stvori: »Zašto me načini takvom?«"

²¹ Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od iste smjese načini jednu posudu plemenitu, a drugu običnu?"

²² Što ako je pak Bog, hoteći pokazati svoj gnjev i obznaniti svoju moć, s velikom snošljivošću podnio posude svojega gnjeva, pripravljene za propast,"

²³ da obznani bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa koje unaprijed pripravi za slavu,"

²⁴ pa i na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?"

²⁵ Kao što kaže u Hošei: »Nazvat ću ne-narod moj narodom svojim i neljubljenu ljubljenom."

²⁶ I na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste narod moj, tamo će se nazvati sinovi Boga živoga«."

²⁷ A Izaija viče o Izraelu: »Pa bude li broj sinova Izraelovih kao pijeska u moru, ipak će se samo Ostatak spasiti."

²⁸ Jer zasigurno će i brzo izvršiti Gospodin
riječ na zemlji.«"

²⁹ I kao što je prorekao Izaija: »Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi potomstva, postali bismo kao Sodoma i bili bismo Gomori nalik.«"

³⁰ Do pravednosti - po vjeri, a ne djelima
Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu težili za pravednošću postigoše pravednost - pravednost po vjeri."

³¹ A Izrael koji je težio za zakonom pravednosti, do zakona ne stiže."

³² Zašto? Jer ne htjedne vjerom, nego djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,"

³³ kao što je pisano: »Evo, postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; ali tko u njega vjeruje, neće se postidjeti."

10

¹ Podvrći se Božjoj pravednosti
Braćo, želja je srca mojega i molitva Bogu za njih da budu spašeni."

² Jer svjedočim za njih da imaju revnost Božju, ali ne po spoznaji."

³ Ne prepoznajući, naime, Božje pravednosti te tražeći uspostaviti svoju pravednost, Božjoj se pravednosti ne podvrgoše."

⁴ Jer Krist je dovršetak Zakona na opravdanje svakomu koji vjeruje."

⁵ Mojsije, naime, piše o pravednosti koja je od Zakona: »Čovjek koji ovo izvršuje živjet će od toga.«"

⁶ A pravednost koja je od vjere govori ovako: »Ne reci u srcu svojemu: 'Tko će uzaći na nebo?'« - to jest, Krista svesti."

⁷ »Ili: 'Tko će sići u bezdan?'« - to jest, Krista izvesti od mrtvih."

⁸ Nego što govori? »Blizu ti je riječ, u ustima tvojim i u tvojemu srcu«, to jest riječ vjere koju propovijedamo."

⁹ Jer ako ustima svojim ispovijedaš da je Isus Gospodin, i vjeruješ u svom srcu da ga Bog uskrisi od mrtvih, bit ćeš spašen."

¹⁰ Jer srcem se vjeruje za opravdanje, a ustima ispovijeda za spasenje."

¹¹ Pismo doista kaže: »Tko god vjeruje u njega, neće se postidjeti.«"

¹² Nema razlike između Židova i Grka, jer je isti Gospodin sviju, koji bogato daje svima koji ga prizivlju."

¹³ Jer: »Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.«"

¹⁴ Vjera - riječju Kristovom
Kako dakle da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? I kako da povjeruju u onoga o kome nisu čuli? I kako da čuju ako nitko ne propovijeda?"

¹⁵ I kako da propovijedaju ako nisu poslani? Kao što je pisano: »Kako li su krasne noge onih koji navješćuju dobro!«"

¹⁶ Ali ne odazvaše se svi Evanđelju. Jer Izaija govori: »Gospodine, tko povjerova poruci našoj?«"

¹⁷ Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom."

¹⁸ Nego pitam: Zar nisu čuli? Štoviše! »Po svoj zemlji pronese se glas njihov, i do krajeva svijeta riječi njihove.«"

¹⁹ Ipak pitam: Zar Izrael ne spozna? Prvo Mojsije govori: »Učinit ću vas ljubomornima na one koji nisu narod, i narodom nerazumnim razgnjevit ću vas.«"

²⁰ A Izaija smjelo govori: »Nađoh se kod onih koji me nisu tražili, očitovah se onima koji za mene nisu pitali.«"

²¹ A o Izraelu govori: »Cijeli dan pružah ruke svoje narodu neposlušnom i tvrdoglavom.«"

11

¹ Izrael i pogani
Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto! Jer i ja sam Izraelac, od potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova."

² Nije odbacio Bog svoga naroda, koga predvidje. Ili ne znate što Pismo govori, u odlomku o Iliji, kako se on Bogu tuži na Izraela:"

³ »Gospodine, proroke tvoje pobiše, tvoje žrtvenike raskopaše; ja ostadoh sam i moj život traže.«"

⁴ I što mu kaže Božji odgovor? »Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.«"

⁵ Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak prema izboru milosti."

⁶ Ako pak po milosti, ne više po djelima; inače milost nije više milost."

⁷ Što dakle? Ono čemu Izrael teži, to ne stekne, ali izabrani stekoše. Ostali pak otvrdnuše,"

⁸ kao što je pisano: »Dade im Bog duha otupjelosti, oči da ne vide, i uši da ne čuju, sve do dana današnjega.«"

⁹ I David kaže: »Neka im stol njihov postane zamkom, i stupicom, i spoticalom i naknadom."

¹⁰ Neka potamne oči njihove da ne vide, i leđa njihova zauvijek savini!«"

¹¹ Pitam dakle: jesu li se spotakli da propadnu? Nipošto! Nego njihovim prijestupom - spasenje poganima, tako da se oni, Židovi, potaknu na ljubomoru."

¹² Ako je pak njihov prijestup bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će to više biti njihov puni broj!"

¹³ Vama pak, poganima, govorim: ukoliko sam ja dakle apostol poganima, cijenim svoju službu"

¹⁴ kako bih na ljubomoru potaknuo one koji su moje tijelo, i neke od njih spasio."

¹⁵ Jer ako je njihovo odbačenje pomirenje svijetu, što li će tek biti prihvaćanje, ako ne oživljenje od mrtvih?"

¹⁶ Ako li su prvine svete, onda je i tijesto; ako je korijen svet, onda su i grane."

¹⁷ Ako su pak neke grane odlomljene, a ti si, divlja maslina, pricijepljen u njihovo mjesto te postao suzajedničar korijena sočnosti masline,"

¹⁸ ne uznosi se ponad grana. Ali ako se uznosiš, sjeti se, ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe!"

¹⁹ Reći ćeš dakle: »Grane su odlomljene da se ja pricijepim.«"

²⁰ Dobro! One su nevjerom odlomljene, a ti pak po vjeri stojiš. Ne drži se visoko, nego se boj!"

²¹ Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, možda neće poštedjeti ni tebe."

²² Uvidi dakle dobrotu i strogost Božju: prema palima strogost, a prema tebi dobrotu Božju, ako u dobroti ostaneš; inače ćeš i ti biti odsječen."

²³ A oni pak, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni, jer moćan je Bog da ih opet pricijepi."

²⁴ Jer ako si ti odsječen od masline, po prirodi divlje, pa protiv prirode pricijepljen na pitomu maslinu, koliko će lakše, oni po prirodi, biti pricijepljeni na vlastitu maslinu."

²⁵ Ne bih htio, naime, da ne znate, braćo, o ovoj tajni, kako ne biste bili sami sebi mudri: otvrdnuće se dijelom dogodilo Izraelu dok ne uđe puni broj pogana."

²⁶ I tako će sav Izrael biti spašen, kao što je i pisano: »Sa Siona će doći Onaj koji izbavlja, odvratit će bezbožnost od Jakova."

²⁷ I ovo je s njima moj Savez, kad uklonim njihove grijehe.«"

²⁸ S obzirom na Evanđelje oni su doduše neprijatelji radi vas, ali s obzirom na izbor, ljubimci su zbog otaca."

²⁹ Neopozivi su, naime, dari i poziv Božji."

³⁰ Jer kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada ste po njihovoj neposlušnosti zadobili milosrđe,"

³¹ tako i oni sada postadoše neposlušni po milosrđu prema vama, kako bi i oni sada zadobili milosrđe."

³² Jer zatvorio je Bog sve u neposlušnost da bi svima iskazao milosrđe."

³³ Hvalospjev Božjoj mudrosti
O dubino bogatstva, i mudrosti i znanja Božjega! Kako su neistraživi sudovi njegovi i nedokučivi putovi njegovi!"

³⁴ »Jer tko je spoznao um Gospodnji, ili tko mu bje savjetnikom?«"

³⁵ Ili, »tko Njemu štogod prvi dadne, da bi mu se uzvratiti trebalo?«"

³⁶ Jer je od Njega, po Njemu i za Njega - sve! Njemu slava u vjekove! Amen."

12

¹ Duhovno bogoslužje
Molim vas dakle, braćo, radi milosrđa Božjega, da prinesete svoja tijela na žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, kao svoje duhovno bogoslužje."

² I ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svojega uma, da biste mogli lučiti što je volja Božja - što je dobro, i ugodno i savršeno."

³ Jedno tijelo u Kristu
Kažem, naime, po danoj mi milosti, svakomu među vama, da ne mislite o sebi više no što treba misliti, nego mislite zdravomisleno, svaki po mjeri vjere kako mu Bog udijeli."

⁴ Jer kao što u jednomu tijelu imamo mnogo udova, a svi udovi nemaju isto djelovanje,"

⁵ tako i mi, koji smo mnogi, jedno smo tijelo u Kristu i udovi jedan prema drugomu."

⁶ Imamo različne dare, već prema milosti koja nam je dana: akoli je prorokovanje, neka bude u razmjeru vjere;"

⁷ ako posluživanje, neka je u posluživanju; ako tko poučava, neka je u poučavanju;"

⁸ ako je hrabrenje, neka je u hrabrenju; ako tko udjeljuje, neka je u darežljivosti; ako tko upravlja, neka je u revnosti; ako tko iskazuje milosrđe, neka je u veselju."

⁹ Ljubav nek je neprijetvorna! Prezirite zlo, prianjajte uz dobro!"

¹⁰ Bratskom ljubavlju srdačno ljubite jedni druge! Nadmašujte jedni druge poštovanjem!"

¹¹ U revnosti ne budite tromi, duhom budite gorljivi, Gospodinu služite!"

¹² U nadi se radujte, u nevolji budite strpljivi, u molitvi ustrajni!"

¹³ Pridonosite potrebama svetih, njegujte gostoljublje!"

¹⁴ Blagoslivljajte one koji vas progone, blagoslivljajte, a ne proklinjite!"

¹⁵ Radujte se s onima koji se raduju, plačite s onima koji plaču!"

¹⁶ Budite jednomisleni među sobom! Ne mislite o visokom, nego se držite niskoga. Ne budite sami sebi mudri!"

¹⁷ Nikomu zlim za zlo ne uzvraćajte, zauzimajte se za dobro pred svim ljudima."

¹⁸ Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!"

¹⁹ Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesto onom gnjevu, jer je pisano: »Moja je odmazda, ja ću uzvratiti«, govori Gospodin."

²⁰ Nego, »ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, ako je žedan, napoji ga. Jer tako čineći, zgrćeš ugljevlje užareno na njegovu glavu.«"

²¹ Ne daj se zlom savladati, nego dobrim savladavaj zlo."

13

¹ Podređivati se vlastima
Svaka duša neka se podređuje vlastima koje su nad njom, jer nema vlasti a da nije od Boga; one koje postoje, od Boga su postavljene,"

² tako da tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi. A oni koji se protive, pribavit će sebi osudu."

³ Jer vladari nisu strah zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li da se ne bojiš vlasti? Čini dobro, i imat ćeš pohvalu od nje."

⁴ Ona ti je Božji poslužitelj, za tvoje dobro. Akoli zlo činiš, strijepi, jer ona ne nosi mača zalud. Poslužitelj je Božji, osvetljiva, u gnjevu prema onomu koji zlo čini."

⁵ Zato se treba podređivati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti."

⁶ Stoga i poreze plaćate, jer Božji su službenici koji se baš time bave."

⁷ Dajte svakomu što je za dug: komu porez, porez; komu carinu, carinu; komu bojazan, bojazan; komu čast, čast."

⁸ Ljubav - ispunjenje Zakona
Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko ljubi drugoga, ispunio je Zakon."

⁹ Jer: »Ne čini preljuba!« »Ne ubij!« »Ne ukradi!« »Ne poželi!« i koja god druga zapovijed, u ovoj je riječi obuhvaćena, i to: »Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga.«"

¹⁰ Ljubav ne čini zla bližnjemu. Ljubav je dakle ispunjenje Zakona."

¹¹ I ovo: znadete vrijeme, da je već čas da se iza sna probudite, jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo."

¹² Noć gotovo prođe, a dan se približio. Odložimo dakle djela tame i obucimo se u oružje svjetla."

¹³ Kao po danu, pristojno hodimo: ne u pijankama i pijančevanjima, ne u bludnostima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomori;"

¹⁴ nego se obucite u Gospodina Isusa Krista i nemojte se brinuti kako da udovoljite požudama tijela."

14

¹ Ne prezirati svoga brata
Slaboga u vjeri primajte, ne ulazeći u prosudbe o mišljenjima."

² Netko vjeruje da smije jesti sve, a slabi jede samo povrće."

³ Tko jede neka ne prezire onoga tko ne jede; i tko ne jede neka ne sudi onoga tko jede, jer ga je Bog primio."

⁴ Tko si ti da sudiš tuđeg slugu? Svojemu gospodaru stoji ili pada. A stajat će, jer moćan je Gospodin da mu dadne da stane."

⁵ Netko, dakako, razlikuje dan od dana, drugi pak cijeni svaki dan. Svatko nek bude potpuno uvjeren u svojem umu."

⁶ Tko drži do dana, do Gospodina drži; i tko jede, poradi Gospodina jede, jer zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede, i zahvaljuje Bogu."

⁷ Jer nitko od nas ne živi sebi, i nitko ne umire sebi."

⁸ Jer ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Dakle, bilo da živimo, bilo da umiremo, Gospodnji smo."

⁹ Jer zato Krist umrije i oživje da nad mrtvima i živima gospoduje."

¹⁰ A ti, zašto sudiš svoga brata? Ili, zašto prezireš svoga brata? Jer svi ćemo pristupiti sudištu Božjemu."

¹¹ Jer je pisano: »'Života mi mojega,' govori Gospodin, 'prignut će mi se svako koljeno, i svaki će jezik priznati Boga.'«"

¹² Svaki će od nas dakle za sebe Bogu položiti račun."

¹³ Težiti oko mira i međusobne izgradnje
Dakle ne sudimo više jedni druge, nego radije mislite na to da ne postavljate spoticalo bratu, ili sablazan."

¹⁴ Znam, i uvjeren sam u Gospodinu Isusu, da ništa nije nečisto po sebi, nego nečisto je onomu koji to nečistim smatra."

¹⁵ Jer ako se zbog jela brat tvoj žalosti, više ne hodiš prema ljubavi. Ne upropašćuj jelom svojim onoga za koga Krist umrije!"

¹⁶ Nemojte dakle da se pogrđuje vaše dobro!"

¹⁷ Jer nije kraljevstvo Božje jelo i piće, nego pravednost i mir i radost u Duhu Svetome."

¹⁸ Tko, naime, tako služi Kristu, ugodan je Bogu i priznat među ljudima."

¹⁹ Težimo dakle oko mira i međusobne izgradnje!"

²⁰ Ne razaraj zbog jela djelo Božje. Sve je, doduše, čisto, ali je zlo za čovjeka koji jede na sablazan."

²¹ Dobro je ne pojesti mesa, ne popiti vina niti što učiniti čime se brat tvoj spotiče."

²² A ti - uvjerenje koje imaš o tome - zadrži za sebe pred Bogom. Blago onomu tko sebe samoga ne sudi u onome što odobrava!"

²³ A tko dvoumeći jede osuđen je, jer ne radi iz uvjerenja. A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je."

15

¹ Ugađati bližnjemu, a ne sebi
Dužni smo pak mi jaki slabosti nejakih nositi, a ne sebi ugađati."

² Svatko od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, za izgradnju."

³ Jer ni Krist nije sebi ugodio, nego, kao što je pisano: »Poruge onih koji se tebi rugaju padoše na me.«"

⁴ Jer sve što je unaprijed napisano, za našu je pouku napisano, tako da ustrajnošću i ohrabrenjem iz Pisama imamo nadu."

⁵ Bog ustrajnosti i ohrabrenja dao vam da budete složni među sobom po Kristu Isusu,"

⁶ da jednodušno jednim ustima slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista."

⁷ Stoga primajte jedni druge, kao što i Krist vas primi na slavu Božju."

⁸ Jer govorim: Krist je postao poslužiteljem obrezanima uime istine Božje, da potvrdi obećanja ocima,"

⁹ te da pogani uime milosrđa proslave Boga, kao što je pisano: »Stoga ću te slaviti među poganima i imenu tvojemu pjevati hvalospjeve.«"

¹⁰ I opet govori: »Radujte se, pogani, s narodom njegovim.«"

¹¹ I opet: »Hvalite, svi pogani, Gospodina, neka ga slave svi narodi!«"

¹² A Izaija opet govori: »Bit će korijen Jišajev, Onaj koji se podiže da vlada poganima, njemu će se nadati pogani.«"

¹³ A Bog nade ispunio vas svakom radošću i mirom u vjerovanju, da izobilujete u nadi silom Duha Svetoga."

¹⁴ Pavao - služitelj Krista Isusa
Uvjeren sam pak, braćo moja, i to osobno, da ste i vi sami prepuni dobrote, ispunjeni svakim znanjem i sposobni jedni druge urazumljivati."

¹⁵ Smjelije vam napisah, djelomice, da podsjetim; zbog milosti koja mi je dana od Boga -"

¹⁶ da budem služitelj Krista Isusa među poganima, vršeći svećeničku službu za Evanđelje Božje, da prinos pogana postane ugodan, posvećen Duhom Svetim."

¹⁷ Moje je dakle hvaljenje u Kristu Isusu s obzirom na ono što je Božje."

¹⁸ Ne usuđujem se, naime, govoriti o nečemu što Krist nije učinio po meni, riječju i djelom - da k poslušnosti privede pogane -"

¹⁹ u sili znamenja i čudesa, i u sili Duha Božjega; tako da sam od Jeruzalema, pa i uokolo sve do Ilirika, potpuno pronio Evanđelje Kristovo,"

²⁰ i to tako da gorljivo nastojim naviještati Evanđelje, ne ondje gdje je Krist već poznat, kako ne bih na temeljima drugih gradio,"

²¹ nego, kao što je pisano: »Oni kojima ne bje naviješten vidjet će ga, i oni koji nisu čuli razumjet će.«"

²² Pavlove nakane
Zato sam često bio sprječavan doći k vama."

²³ Sada pak, kako više nemam mjesta u ovim krajevima, a imajući već mnogo godina čežnju doći k vama ..."

²⁴ - pođem li u Španjolsku. Jer se nadam da ću vas na proputovanju vidjeti, i da ćete me dalje otpraviti, kad se najprije, barem dijelom, vas nauživam."

²⁵ Ali sada idem u Jeruzalem da poslužim svetima."

²⁶ Jer Makedonija i Ahaja odlučiše darovati prilog za siromašne među svetima u Jeruzalemu."

²⁷ Odlučiše, jer su im i dužnici. Jer ako pogani postadoše sudionici u njihovu duhovnome, dužni su im i u tjelesnome poslužiti."

²⁸ Pošto dakle ovo obavim, i plod im ovaj zapečaćen predam, uputit ću se, preko vas, u Španjolsku."

²⁹ A znam da ću, kad dođem k vama, doći u punini blagoslova Kristova."

³⁰ Ali vas molim, braćo, radi Gospodina našega Isusa Krista i radi ljubavi Duha: pridružite se borbi zajedno sa mnom u molitvama za me Bogu,"

³¹ da se izbavim od nevjernika u Judeji i da moja pomoć za Jeruzalem bude svetima prihvatljiva,"

³² tako da u radosti dođem k vama po volji Božjoj i zajedno se s vama odmorim."

³³ Bog mira neka je sa svima vama! Amen."

16

¹ Preporuke i pozdravi
Preporučujem vam Febu, našu sestru, koja je i đakonica crkve u Kenhreji;"

² da je primite u Gospodinu dostojno svetih i pomognete joj u svemu što god od vas zatreba, jer je i ona bila zaštitnica mnogima, pa i meni samomu."

³ Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu."

⁴ Oni za moj život svoj vrat podmetnuše, kojima zahvaljujem ne samo ja nego i sve crkve među poganima."

⁵ Tako i crkvu u njihovoj kući! Pozdravite Epeneta, moga ljubljenoga, koji je prvina Azije za Krista."

⁶ Pozdravite Mariju, koja se mnogo potrudila za vas."

⁷ Pozdravite Andronika i Junija, moje rođake i moje suzatvorenike, koji su istaknuti među apostolima i prije mene bili su u Kristu."

⁸ Pozdravite Amplijata, moga ljubljenoga u Gospodinu."

⁹ Pozdravite Urbana, našeg suradnika u Kristu i moga ljubljenoga Stahija."

¹⁰ Pozdravite Apela, prokušanoga u Kristu. Pozdravite Aristobulove."

¹¹ Pozdravite Herodiona, mojega rođaka. Pozdravite Narcisove, koji su u Gospodinu."

¹² Pozdravite Trifenu i Trifozu, koje se trude u Gospodinu. Pozdravite ljubljenu Persidu, koja se mnogo trudila u Gospodinu."

¹³ Pozdravite Rufa, izabranoga u Gospodinu, i majku njegovu i moju."

¹⁴ Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Herma, Patrobu, Hermu i braću koja su s njima."

¹⁵ Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, i Olimpu, i sve svete što su s njima."

¹⁶ Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas sve crkve Kristove."

¹⁷ Čuvati se razdora
Molim vas, braćo, da se čuvate onih koji pokreću razdore i sablazni, suprotno nauku koji usvojiste, i klonite se takvih."

¹⁸ Jer takvi ne služe Gospodinu našemu Kristu, nego svom trbuhu, te umiljatim i laskavim govorom zavode srca nedužnih."

¹⁹ Jer vaša poslušnost do svih doprije. Zbog vas se dakle radujem, i želim da budete mudri za dobro i bezazleni za zlo."

²⁰ Bog mira satrt će ubrzo Sotonu pod noge vaše. Milost Gospodina našega Isusa s vama!"

²¹ Pozdravi Pavlovih suradnika
Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, i Jason, i Sosipater, moji rođaci."

²² Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji sam pisao ovu poslanicu."

²³ Pozdravlja vas Gaj, domaćin moj i cijele crkve. Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart."

²⁴

²⁵ Hvalospjev Bogu
A Onomu koji vas može utvrditi, prema mojem Evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po otkrivenju Tajne koja je bila prešućivana od vječnih vremena,"

²⁶ a sada je očitovana po proročkim pismima prema zapovijedi vječnoga Boga, i obznanjena da privede k poslušnosti vjere sve narode,"

²⁷ jedinome mudromu Bogu, po Isusu Kristu, Njemu slava u vjekove! Amen."