1

¹ Uvod
Prvu sam knjigu, o Teofile, sastavio o svemu što Isus stade činiti i poučavati"

² do dana u koji bi uznesen, pošto po Duhu Svetome dade upute apostolima koje izabra."

³ Njima se, poslije svoje muke, i mnogim dokazima pokaza da je živ, četrdeset im se dana ukazujući i govoreći im o onome što se tiče kraljevstva Božjega."

⁴ Uputa apostolima
I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne odlaze iz Jeruzalema, nego da čekaju obećanje Očevo, »koje čuste od mene:"

⁵ Ivan je krstio vodom, a vi ćete nedugo nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim.«"

⁶ Pošto se dakle okupiše, pitali su ga: »Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme obnoviti kraljevstvo Izraelu?«"

⁷ A on im reče: »Nije vaše spoznati vremena i zgode što ih je Otac odredio svojom vlasti."

⁸ Nego primit ćete silu, silaskom Duha Svetoga na vas, i bit ćete moji svjedoci u Jeruzalemu, i u svoj Judeji, i Samariji, i sve do kraja zemlje.«"

⁹ Uzašašće
I to rekavši, bi uzdignut dok su ga svi gledali, i oblak ga oduze njihovim očima."

¹⁰ I kako bijahu uprli svoj pogled u nebo dok je on odlazio, gle, dva čovjeka u bijeloj odjeći stadoše uz njih"

¹¹ i rekoše: »Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ga vidjeste da odlazi na nebo.«"

¹² Apostoli na okupu
Tada se vratiše u Jeruzalem s gore zvane Maslinska, koja je blizu Jeruzalema, jedan subotnji hod."

¹³ I kad dođoše, uspeše se u gornju sobu gdje su boravili, i to Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev."

¹⁴ Svi oni bijahu jednodušno ustrajni u molitvi, zajedno sa ženama i Marijom, Isusovom majkom, te s njegovom braćom."

¹⁵ Izbor Matije
U one dane ustade Petar među braćom - a bijaše zajedno oko sto dvadeset osoba - i reče:"

¹⁶ »Braćo! Trebalo se ispuniti Pismo što ga Duh Sveti proreče ustima Davidovim za Judu, koji postade vođa onima koji uhitiše Isusa,"

¹⁷ jer Juda se ubrajao među nas te ga zapade udio u ovoj službi."

¹⁸ On dakle steče njivu plaćom za nepravednost i pade strmoglavce, raspuče se po sredini i sva mu se utroba prosu."

¹⁹ I to postade poznato svim stanovnicima Jeruzalema, tako da tu njivu svojim jezikom prozvaše Akeldama, to jest Njiva krvna."

²⁰ Jer pisano je u knjizi Psalama: 'Nastan njegov pust neka bude, i neka stanovnika ne bude u njemu!', i, 'Nadgledništvo njegovo drugi nek preuzme!'"

²¹ Treba dakle da od ovih ljudi - koji su nas pratili sve vrijeme kako među nas dođe i izađe Gospodin Isus,"

²² počevši od krštenja Ivanova pa do dana kad bi uznesen od nas - bude jedan od tih, zajedno s nama, svjedokom njegova uskrsnuća.«"

²³ I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba, a prozvanog Just, i Matiju."

²⁴ Tada se pomoliše i rekoše: »Ti, Gospodine, koji si poznavatelj srdaca sviju, pokaži koga si od ove dvojice izabrao"

²⁵ da preuzme mjesto ove službe i apostolstva od koje se Juda odvrati i ode gdje mu je i mjesto.«"

²⁶ I baciše im kocke te kocka pade na Matiju, i pribroji se jedanaestorici apostola."

2

¹ Pedesetnica - Duh Sveti ispunja apostole
I kad se navrši dan Pedesetnice, bijahu svi zajedno na istome mjestu."

² I nastade iznenada huka s neba kao kad se pokrene silan vjetar te ispuni svu kuću u kojoj bijahu sjedili."

³ Tad im se ukazaše jezici kao ognjem razdijeljeni te zasjede po jedan na svakoga od njih."

⁴ I svi se ispuniše Duhom Svetim te stadoše govoriti drugim jezicima, kako im je već Duh davao zboriti."

⁵ A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom."

⁶ I na taj se glas okupi mnoštvo i smete se, jer ih je svatko čuo kako govore njegovim jezikom."

⁷ Svi su bili zapanjeni i divili su se, govoreći: »Nisu li, eto, svi ovi što govore Galilejci?"

⁸ Pa kako mi svaki čujemo svoj jezik u kome se rodismo?"

⁹ Parti i Međani, i Elamljani, i stanovnici Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije,"

¹⁰ Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene, i pridošlice iz Rima,"

¹¹ Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - čujemo kako našim jezicima govore o silnim djelima Božjim.«"

¹² Svi su pak, zapanjeni i zbunjeni, govorili jedan drugomu: »Što bi ovo trebalo biti?«"

¹³ A drugi su, podrugujući se, govorili: »Napili su se mladog vina.«"

¹⁴ Petrova propovijed
A Petar zajedno s Jedanaestoricom ustade, podiže glas svoj pa im prozbori: »Židovi i svi stanovnici Jeruzalema, neka vam ovo znano bude i riječi moje poslušajte:"

¹⁵ Jer ovi se nisu napili, kako vi smatrate, ta treći je sat dana;"

¹⁶ nego je to ono što je rečeno po proroku Joelu:"

¹⁷ 'I bit će u posljednje dane, kaže Bog:
Izlit ću od Duha svojega na svako tijelo,
i proricat će vaši sinovi i kćeri vaše
i vaši će mladići gledati viđenja
i starci vaši snivat će sne."

¹⁸ Da, i na svoje sluge i na sluškinje svoje
izlit ću od Duha svojega u dane one,
i proricat će."

¹⁹ I dat ću čudesa na nebu gore,
i znamenja na zemlji dolje:
krv, i oganj i sukljanje dima."

²⁰ Sunce će se u tamu okrenuti,
a mjesec u krv,
prije no što dođe Dan Gospodnji,
velik i slavan."

²¹ I bit će:
tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen.'"

²² Izraelci, poslušajte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka koji je među vama od Boga potvrđen silnim djelima, čudesima i znamenjima - što ih Bog učini po njemu među vama - kao što i sami znate;"

²³ njega, koji bi predan po određenom naumu i predznanju Božjemu, vi smaknuste rukama bezakonika razapevši ga."

²⁴ Njega Bog uskrisi oslobodivši ga trudova smrti, jer nije bilo moguće da ga ona pod sobom drži."

²⁵ Jer za njega David kaže:
'Gospodina stalno pred sobom gledah
jer mi je zdesna, da ne posrnem."

²⁶ Stoga se moje srce obradova
i jezik moj zaklikta.
Još će i tijelo moje
počinuti u nadi,"

²⁷ jer nećeš u Podzemlju ostaviti moju dušu
niti ćeš dati da Svetac tvoj
truleži ugleda."

²⁸ Putove života obznanio si mi,
ispunit ćeš me veseljem svoje prisutnosti.'"

²⁹ Braćo, nek mi je dopušteno otvoreno vam reći o praocu Davidu: da umrije i bi pokopan, i grob mu je među nama do ovoga dana."

³⁰ Budući dakle da bijaše prorok i znajući da mu se zakletvom zakle Bog da će jednog od ploda bedara njegovih posaditi na prijestolje svoje,"

³¹ unaprijed vidjevši, reče za uskrsnuće Kristovo: 'Nije u Podzemlju ostavljen, niti truleži ugleda tijelo njegovo.'"

³² Toga Isusa Bog uskrisi, čemu smo svi mi svjedoci."

³³ Uzvišen dakle Božjom desnicom i primivši od Oca obećanje Duha Svetoga izli ga kako sada i vidite i čujete."

³⁴ Jer David ne uzađe na nebesa, a sam kaže:
'Reče Gospodin Gospodinu mojemu:
Sjedni meni zdesna"

³⁵ dok neprijatelje tvoje ne položim
za podnožje nogama tvojim.'"

³⁶ Neka dakle sav dom Izraelov pouzdano zna da je Bog toga Isusa, koga vi raspeste, učinio i Gospodinom i Kristom!«"

³⁷ Prva obraćenja
A kad to čuše, dirnuti duboko do srca rekoše Petru i ostalim apostolima: »Što nam je činiti, braćo?«"

³⁸ A Petar će im: »Obratite se«, reče, »i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje svojih grijeha i primit ćete dar, Duha Svetoga."

³⁹ Jer je vama obećanje i djeci vašoj i svima koji su daleko, koje god bude pozvao Gospodin Bog naš.«"

⁴⁰ I mnogim im je drugim riječima svjedočio i poticao ih, govoreći: »Spasite se od ovog pokvarenog naraštaja!«"

⁴¹ Oni dakle koji prihvatiše njegovu riječ krstiše se te im se onoga dana pribroji oko tri tisuće duša."

⁴² Zajedništvo prvih vjernika
Oni pak bijahu postojani u apostolskom učenju i zajedništvu, u lomljenju kruha i molitvama."

⁴³ A strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu; i mnoga su čudesa i znamenja apostoli činili."

⁴⁴ Svi vjernici bijahu pak zajedno i sve im bijaše zajedničko."

⁴⁵ Prodavali su posjede i imanja te ih razdjeljivali svima, kako bi komu trebalo."

⁴⁶ Svakodnevno bi jednodušno i postojano boravili u Hramu. I lomeći kruh u kućama zajednički bi uzimali hranu, u veselju i prostodušju srca,"

⁴⁷ hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. A Gospodin im je svakodnevno pribrajao one koji su se spasavali."

3

¹ Hromi prohodao
Petar i Ivan uzlazili su u Hram na molitvu u deveti sat."

² A nekoga čovjeka, hroma već od majčine utrobe, svakodnevno su donosili i ostavljali kod hramskih vrata, zvanih Krasna, da ište milostinju od onih koji su ulazili u Hram."

³ On ugleda Petra i Ivana kad upravo htjedoše ući u Hram, te iskaše od njih milostinju."

⁴ A Petar zajedno s Ivanom upravi svoj pogled u njega i reče: »Pogledaj u nas!«"

⁵ On ih je pak pomnjivo motrio očekujući da će što od njih primiti."

⁶ A Petar reče: »Srebra i zlata nemam, ali to što imam, dajem ti. U ime Isusa Krista Nazarećanina, ustani i hodaj!«"

⁷ I uhvati ga za desnicu i podiže. Odmah mu se učvrstiše stopala i gležnji"

⁸ te on skoči, ustade i stade hodati, pa uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga."

⁹ I sav ga narod vidje gdje hoda i hvali Boga,"

¹⁰ a prepoznavali su ga kao onoga koji je poradi milostinje sjedio kod Krasnih vrata, te se ispune zaprepaštenjem i zanosom zbog onoga što mu se dogodilo."

¹¹ A kako se on držao Petra i Ivana, sav narod, zaprepašten, strča se k njima u trijem zvan Salomonov."

¹² Petrov govor
Kad to Petar vidje, uzvrati narodu: »Izraelci, zašto se ovome čudite? Ili, zašto u nas zurite kao da smo svojom silom ili pobožnošću učinili da ovaj prohoda?"

¹³ Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev, Bog naših otaca, proslavi svojega slugu Isusa, koga vi predadoste i odrekoste ga se pred Pilatom, kad ga je već bio odlučio pustiti."

¹⁴ Vi se pak Sveca i Pravednika odrekoste, a zatražiste da vam se podari ubojica."

¹⁵ Začetnika života ubiste, koga Bog uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci."

¹⁶ I po vjeri u njegovo ime, to ime ojača ovoga koga gledate i poznajete. I vjera, koja je po njemu, dade ovomu potpuno zdravlje pred svima vama."

¹⁷ I sada, braćo, znam da postupiste iz neznanja, kao i glavari vaši."

¹⁸ Tako pak Bog ispuni ono što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti."

¹⁹ Pokajte se dakle i obratite, da se grijesi vaši izbrišu,"

²⁰ tako da od lica Gospodnjega dođu vremena predaha te da On pošalje unaprijed za vas određenog Pomazanika, Isusa."

²¹ Njega treba nebo primiti do vremena obnove svega o čemu progovori Bog po ustima svojih svetih proroka od davnine."

²² Mojsije reče: 'Gospodin, Bog vaš, podignut će vam između vaše braće proroka poput mene. Njega poslušajte u svemu što vam govori."

²³ I svaka će se duša koja ne posluša toga proroka iskorijeniti iz naroda.'"

²⁴ A i svi proroci od Samuela nadalje, koji god progovoriše, navijestiše ove dane."

²⁵ Vi ste sinovi proroka i Saveza što ga Bog sveza s ocima vašim, kad reče Abrahamu: 'Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemaljska.'"

²⁶ Vama najprije podiže Bog i posla Slugu svojega da vas blagoslovi odvraćajući time svakoga od opačina svojih.«"

4

¹ Petar i Ivan pred Vijećem
Dok su oni još govorili narodu, priđoše im svećenici i zapovjednik hramski i saduceji,"

² ogorčeni što naučavaju narod i navješćuju u Isusu uskrsnuće od mrtvih."

³ I podigoše na njih ruke te ih baciše u pritvor do sutradan jer već bijaše večer."

⁴ Mnogi pak od onih koji su slušali Riječ uzvjerovaše, te broj ljudi dođe na oko pet tisuća."

⁵ Sutradan se u Jeruzalemu sabraše glavari i starješine i pismoznanci,"

⁶ i velesvećenik Ana i Kaifa i Ivan i Aleksandar, i svi ostali koji bijahu iz velesvećeničkog roda."

⁷ Postaviše ih u sredinu, te ih stadoše ispitivati: »Kojom silom ili u čije ime vi to učiniste?«"

⁸ Tada im Petar, ispunjen Duhom Svetim, reče: »Glavari narodni i starješine!"

⁹ Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva na bolesnu čovjeku, po kome je ovaj spašen,"

¹⁰ neka vam svima bude znano i svemu narodu Izraelovu: u imenu Isusa Krista Nazarećanina, koga ste vi raspeli, a koga Bog uskrisi od mrtvih; u njemu ovaj stoji pred vama zdrav."

¹¹ On je taj kamen koji ste vi graditelji prezreli, a koji postade glavnim ugaonim kamenom."

¹² I ni u jednome drugom nema spasenja, jer pod nebom nema drugog imena danoga ljudima u kojem treba da budemo spašeni.«"

¹³ Kad vidješe Petrovu i Ivanovu smjelost te znajući da su ljudi neobrazovani i priprosti, čudili su se; znali su da oni bijahu s Isusom."

¹⁴ Gledajući pak onog iscijeljenog čovjeka gdje stoji s njima, ništa im nisu mogli protusloviti."

¹⁵ Pošto im pak zapovjediše da izađu iz vijećnice, stadoše vijećati"

¹⁶ govoreći: »Što da učinimo s ovim ljudima? Jer to da su učinili poznat znamen očito je svim stanovnicima Jeruzalema, i mi to ne možemo zanijekati."

¹⁷ Ali da se to ne bi još više proširilo u narod, zaprijetimo im da više nikomu od ljudi ne govore o ovome imenu.«"

¹⁸ I pozvavši ih zapovjediše im da nipošto nikomu ne spomenu a kamoli naučavaju u ime Isusovo."

¹⁹ A Petar i Ivan im odgovoriše: »Prosudite, je li pravo pred Bogom slušati više vas negoli Boga."

²⁰ Jer mi ne možemo ne govoriti o onome što vidjesmo i čusmo.«"

²¹ Opet im zaprijetivši i ne našavši kako da ih kazne, oni ih zbog naroda pustiše, jer su svi proslavljali Boga zbog onog što se dogodilo."

²² Jer čovjeku na kome se dogodi taj znamen ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina."

²³ Zajednička molitva
Pošto ih pustiše, pođoše oni k svojima i izvijestiše ih o svemu što su im bili rekli glavari svećenički i starješine."

²⁴ Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše:
»Gospodaru, ti si Onaj koji stvori nebo i zemlju
i mora i sve što je u njima,"

²⁵ i koji ustima našega oca Davida, sluge svojega, po Duhu Svetome, reče:
'Zašto se pobuniše narodi,
i plemena ispraznosti smisliše?"

²⁶ Zemaljski kraljevi ustadoše i vladari se zajedno udružiše protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.'"

²⁷ Jer udružiše se uistinu u ovome gradu protiv svetoga Sluge tvojega Isusa, koga ti pomaza, Herod i Poncije Pilat s narodima i plemenima izraelskim,"

²⁸ da učine sve što tvoja ruka i naum tvoj predodrediše da se dogodi."

²⁹ I sada, Gospodine, pogledaj na prijetnje njihove i daj slugama svojim da sa svom smjelošću navješćuju tvoju riječ."

³⁰ Pruži ruku svoju poradi ozdravljenja, da se dogode znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvojega Isusa!«"

³¹ I, pošto se pomoliše, zatrese se mjesto na kojemu se bijahu sabrali i svi se ispuniše Duhom Svetim. I navješćivali su riječ Božju sa smjelošću."

³² Međusobni odnos vjernika
A u mnoštva onih što povjerovaše bijaše jedno srce i duša. Nijedan nije za svoje imanje govorio da je njegovo, nego im sve bijaše zajedničko."

³³ I apostoli velikom silom davahu svjedočanstvo uskrsnuća Gospodina Isusa. Velika milost bijaše na svima njima."

³⁴ Doista nitko ne bijaše potrebit među njima, jer koji su god bili posjednici njiva ili kuća pa ih prodali, donosili su utržak od prodanoga"

³⁵ te stavljali pred noge apostolima, dijeleći svakomu već kako je tko bio u potrebi."

³⁶ Barnabina darežljivost
A Josip, koga su apostoli prozvali Barnaba, što protumačeno znači Sin utjehe, levit, rodom s Cipra,"

³⁷ posjedovao je njivu. Prodavši je, donese novac i stavi pred noge apostolima."

5

¹ Ananija i Safira
Neki pak čovjek imenom Ananija, sa svojom ženom Safirom, proda posjed"

² te, sa znanjem svoje žene, utaji od utrška, a dio donese i položi pred noge apostolima."

³ A Petar mu reče: »Ananija, zašto Sotona ispuni tvoje srce da slažeš Duhu Svetome i utajiš od utrška njive?"

⁴ Da je ostala neprodana, ne bi li tvoja ostala? A pošto je prodana, nije li bila u tvojoj vlasti? Zašto si stavio u srce svoje takvo što? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!«"

⁵ A kad Ananija ču ove riječi, sruši se i izdahnu. I velik strah nastade među svima koji su to čuli."

⁶ Onda ustanu mladići, poviju ga, iznesu i pokopaju."

⁷ Oko tri sata kasnije uđe i njegova žena ne znajući što se dogodilo."

⁸ A Petar joj se obrati: »Reci mi, jeste li za toliko prodali njivu?« A ona reče: »Da, za toliko.«"

⁹ A Petar će joj: »Zašto se dogovoriste Duha Gospodnjega iskušavati? Gle, na vratima su noge onih koji tvojega muža pokopaše; oni će iznijeti i tebe!«"

¹⁰ I ona se odmah sruši pred njegove noge i izdahnu. A oni mladići uđu i nađu je mrtvu, te je iznesu i pokopaju pokraj njezina muža."

¹¹ I velik strah nastade u cijeloj crkvi i među svima koji su to čuli."

¹² Apostoli iscjeljuju mnoge bolesnike
A po rukama apostola događala su se mnoga znamenja i čudesa u narodu. I svi bijahu jednodušno u trijemu Salomonovu."

¹³ A od ostalih nitko im se nije usuđivao pridružiti, ali narod ih je veličao."

¹⁴ A onih što uzvjerovaše - mnoštvo muževa i žena - sve se više pribrajalo Gospodinu;"

¹⁵ tako da su na ulice iznosili bolesne i postavljali ih na ležaljke i postelje da bi, kad Petar dođe, bar sjena njegova koga od njih osjenila."

¹⁶ A mnoštvo se okupljalo iz gradova oko Jeruzalema, donoseći bolesne i one koje su mučili nečisti duhovi. I svi su bivali iscjeljivani."

¹⁷ Apostoli pred Vijećem
Digoše se pak velesvećenik i svi oni s njime - a to je sljedba saducejska - pa puni zavisti"

¹⁸ podigoše ruke na apostole i staviše ih u javni pritvor."

¹⁹ Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnička, izvede ih i reče:"

²⁰ »Idite, stanite u Hramu i navješćujte narodu sve riječi ovoga Života.«"

²¹ Poslušavši, uđoše oni u zoru u Hram i stadoše poučavati. A kad dođe velesvećenik i oni koji bijahu s njim, sazvaše Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih te poslaše u zatvor da ih se dovede."

²² Kad stražari dođoše, ne nađoše ih u tamnici, pa se vratiše i javiše:"

²³ »Zatvor nađosmo zaključan sa svom pomnjom, i stražare gdje stoje pred vratima, ali kad otvorismo, unutra ne nađosmo nikoga.«"

²⁴ Kad zapovjednik hramski i glavari svećenički čuše te riječi, dvojili su zbunjeno o njima što bi to bilo."

²⁵ Netko pak dođe i javi im: »Eno, oni ljudi koje staviste u tamnicu stoje u Hramu i poučavaju narod.«"

²⁶ Tada zapovjednik sa stražarima ode i dovede ih; ne na silu, jer su se bojali da ih narod ne kamenuje."

²⁷ Kad ih dovedoše, izvedu ih pred Vijeće i velesvećenik ih upita:"

²⁸ »Nismo li vam najstrože zapovjedili da ne naučavate u to ime? A gle, ispunili ste Jeruzalem svojim učenjem i želite navući na nas krv toga čovjeka.«"

²⁹ A Petar i apostoli odgovore: »Treba se radije pokoravati Bogu no ljudima."

³⁰ Bog naših otaca uskrisi Isusa, koga vi pogubiste objesivši ga na drvo."

³¹ Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja, da Izraelu dadne obraćenje i oprost grijeha."

³² Mi smo svjedoci tih riječi i Duh Sveti kojega Bog dade onima koji mu se pokoravaju.«"

³³ Kad to pak čuše, bijahu do kraja razjareni, te se dogovarahu da ih smaknu."

³⁴ Gamalielov savjet
Ustade pak tada jedan iz Vijeća, farizej imenom Gamaliel, učitelj Zakona, poštovan od svega naroda, i zapovjedi da ljude nakratko izvedu,"

³⁵ pa im reče: »Izraelci, dobro pripazite što ćete učiniti s ovim ljudima."

³⁶ Jer prije ovih dana ustade Teuda, govoreći da je on netko, i uz njega pristade oko četiri stotine muškaraca; on bi smaknut, a svi se koji su ga slijedili raspršiše, te ih nestade."

³⁷ Poslije njega, u dane popisa, ustade Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on pogibe, i svi koji su ga slijedili razbježaše se."

³⁸ I sad vam kažem: Okanite se ovih ljudi i pustite ih! Ako je ovaj naum ili to djelo od ljudi, propast će;"

³⁹ ali, ako je od Boga, nećete ga moći razoriti, jer biste se mogli naći u borbi protiv Boga.«
Tada ga poslušaše"

⁴⁰ te, dozvavši apostole, išibaše ih i zapovjediše im da ne govore u ime Isusovo. Potom ih otpustiše."

⁴¹ Odlazeći od Vijeća oni su se pak radovali što su bili dostojni podnijeti pogrdu za Ime."

⁴² I svaki su dan u Hramu i po kućama bez prestanka poučavali i navješćivali Evanđelje - Krista Isusa."

6

¹ Izbor sedmorice
A u one dane, kako se broj učenika umnažao, nastade mrmljanje među Helenistima protiv Hebreja, da su njihove udovice zapostavljane u svagdanjem služenju."

² A Dvanaestorica sazvaše mnoštvo učenika te rekoše: »Ne priliči nam da zapustimo riječ Božju i poslužujemo kod stolova."

³ Pronađite zato, braćo, između sebe sedam ljudi na dobru glasu, punih Duha i mudrosti, koje ćemo postaviti nad tim poslom,"

⁴ a mi ćemo prionuti uza molitvu i posluživanje Riječi.«"

⁵ I svidje se ta besjeda svemu mnoštvu, te izabraše Stjepana, čovjeka puna vjere i Duha Svetoga, i Filipa i Prohora i Nikanora i Timona i Parmenu i Nikolu iz Antiohije, obraćenika na judaizam."

⁶ Njih postaviše pred apostole a oni, pošto se pomoliše, položiše na njih ruke."

⁷ I riječ je Božja rasla, a broj se učenika u Jeruzalemu veoma umnažao. I veliko se mnoštvo svećenika odazvalo vjeri."

⁸ Stjepan optužen
Stjepan je, pun milosti i sile, činio velika čudesa i znamenja u narodu."

⁹ Ali ustadoše neki iz sinagoge koja se zvala sinagoga libertinaca, Cirenaca i Aleksandrinaca, te neki iz Cilicije i Azije, te stanu raspravljati sa Stjepanom."

¹⁰ Ali se nisu mogli oprijeti mudrosti i Duhu kojim je govorio."

¹¹ Tada potajno nahuškaše ljude da kažu: »Čuli smo ga gdje izgovara riječi huljenja protiv Mojsija i Boga.«"

¹² Tako podbuniše narod i starješine i pismoznance. Oni potom priđoše Stjepanu, zgrabiše ga i odvedoše pred Vijeće."

¹³ Izvedoše lažne svjedoke koji su govorili: »Ovaj čovjek ne prestaje govoriti protiv ovoga svetog mjesta i Zakona."

¹⁴ Jer smo ga čuli da govori kako će onaj Isus Nazarećanin razvaliti ovo mjesto i promijeniti običaje koje nam predade Mojsije.«"

¹⁵ I svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana i vidješe da je njegovo lice kao lice anđeosko."

7

¹ Stjepanov govor
A velesvećenik upita: »Je li to tako?"

² On pak odgovori: »Braćo i oci, poslušajte! Bog slave ukaza se našemu ocu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije no što se nastani u Haranu,"

³ i reče mu: 'Izađi iz zemlje svoje i od svoga roda i pođi u zemlju koju ću ti ja pokazati.'"

⁴ Tada izašavši iz kaldejske zemlje nastani se u Haranu, a odande ga, pošto mu umrije otac, On preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite."

⁵ U njoj mu ne dade baštine, ni jedne stope zemlje, a obeća dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu poslije njega, dok još nije imao djeteta."

⁶ A Bog isto tako reče da će njegovi potomci biti pridošlice u tuđoj zemlji, da će ih držati u ropstvu i tlačiti četiri stotine godina."

⁷ 'I narodu kojemu će oni robovati ja ću suditi', reče Bog, 'a nakon toga će izaći i služiti mi na ovome mjestu.'"

⁸ I dade mu Savez obrezanja. I tako rodi Izaka, pa ga obreza osmi dan; i Izak Jakova, i Jakov dvanaest patrijaraha."

⁹ A patrijarsi, zavidjevši Josipu, prodadoše ga u Egipat. I Bog bijaše s njime,"

¹⁰ i izbavi ga iz svih njegovih nevolja, i dade mu milost i mudrost pred faraonom, kraljem egipatskim, te ga on postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim."

¹¹ Dođe pak glad na sav Egipat i Kanaan, i velika nevolja, te oci naši nisu nalazili hrane."

¹² Kad Jakov ču da ima žita u Egiptu, posla najprije naše oce."

¹³ A drugi put Josip se očitova svojoj braći, pa Josipov rod postade znan faraonu."

¹⁴ Josip onda posla po svojega oca Jakova i svu svoju rodbinu, sedamdeset i pet duša."

¹⁵ I siđe Jakov u Egipat, i umrije on i naši oci."

¹⁶ I prenesoše ih u Sihem i položiše u grobnicu koju Abraham za srebro kupi od sinova Hemorovih u Sihemu."

¹⁷ Kako se pak približavalo vrijeme obećanja kojim se Bog zareče Abrahamu, narod naraste i umnoži se u Egiptu,"

¹⁸ sve dok ne zavlada drugi kralj u Egiptu koji Josipa nije poznavao."

¹⁹ On, podmuklo postupivši prema našemu rodu, stade tlačiti naše oce da izlažu svoju novorođenčad kako ne bi preživjela."

²⁰ U to se vrijeme rodi Mojsije, i bijaše Bogu prekrasan. Tri je mjeseca othranjivan u očevoj kući,"

²¹ a onda ga je, kad ga izložiše, uzela faraonova kći i odgojila sebi za sina."

²² Tako Mojsije bi odgojen u svoj egipatskoj mudrosti, a bijaše u svojim riječima i djelima silan."

²³ Kad je pak navršavao četrdeset godina, dođe mu u srce da obiđe svoju braću, sinove Izraelove."

²⁴ I vidjevši da se jednome čini nepravda, obrani ga i izvrši osvetu za toga koji bijaše zlostavljan, ubivši Egipćanina."

²⁵ Mišljaše pak da će njegova braća razumjeti da im Bog po njegovoj ruci daje spasenje, ali oni ne razumješe."

²⁶ Sutradan se pojavi među onima koji su se potukli, pa ih stade miriti, rekavši: 'Ljudi, braća ste, zašto činite nepravdu jedan drugomu?'"

²⁷ Ali ga onaj koji je svom bližnjem činio nepravdu odgurne i reče: 'Tko tebe postavi za glavara i suca nad nama?"

²⁸ Hoćeš li i mene smaknuti kao što si jučer smaknuo onog Egipćanina?'"

²⁹ Na tu pak riječ Mojsije pobježe i postade pridošlicom u zemlji midjanskoj, gdje rodi dva sina."

³⁰ Kad se navrši četrdeset godina, ukaza mu se anđeo u pustinji gore Sinajske, u plamenu goruća grma."

³¹ A kad Mojsije to vidje, bijaše zadivljen viđenjem. Dok se približavao da pogleda, dođe glas Gospodnji:"

³² 'Ja sam Bog tvojih otaca, Bog Abrahamov i Izakov i Jakovljev.' A Mojsije, sav uzdrhtao, nije se usuđivao ni pogledati."

³³ A Gospodin mu reče: 'Izuj svoju obuću, jer je mjesto na kojemu stojiš sveta zemlja."

³⁴ Uistinu vidjeh muku svojega naroda u Egiptu i uzdisaj njegov čuh pa siđoh da ih izbavim. A sada pođi, poslat ću te u Egipat.'"

³⁵ Toga Mojsija koga su se odrekli rekavši: 'Tko tebe postavi za glavara i suca?', toga Bog posla za glavara i osloboditelja rukom anđela koji mu se ukaza u grmu."

³⁶ On ih izvede, činivši čudesa i znamenja u zemlji egipatskoj i na Crvenome moru i u pustinji tijekom četrdeset godina."

³⁷ To je onaj Mojsije koji reče sinovima Izraelovim: 'Bog će vam podignuti proroka poput mene, između vaše braće.'"

³⁸ To je onaj koji je u zboru u pustinji bio između anđela koji mu govoraše na Sinajskoj gori i otaca naših; koji primi riječi životne da ih nama dade."

³⁹ Njemu ne htjedoše biti poslušni oci naši, nego ga odbaciše i okrenuše se srcima svojim u Egipat,"

⁴⁰ rekavši Aronu: 'Načini nam bogove koji će ići pred nama, jer ovaj Mojsije koji nas izvede iz zemlje egipatske - ne znamo što mu se dogodilo."

⁴¹ I u te dane načiniše tele i prinesoše žrtvu tom idolu, i veseljahu se djelima svojih ruku."

⁴² A Bog se okrenu te ih predade da iskazuju službu vojsci nebeskoj, kao što je pisano u knjizi Proroka:
'Prinosiste li mi žrtve i darove
četrdeset godina u pustinji,
dome Izraelov?"

⁴³ I uzeste na se šator Molohov
i zvijezdu boga vašega Refana,
likove što ih načiniste da im se klanjate.
Stoga ću vas prognati onkraj Babilona.'"

⁴⁴ Naši oci imahu u pustinji Šator svjedočanstva, kao što zapovjedi Onaj koji je govorio Mojsiju da se on načini po obliku što ga je vidio."

⁴⁵ Njega preuzeše oci naši i unesoše pod Jošuom u posjed s kojeg Bog otjera narode ispred naših otaca - sve do dana Davidovih,"

⁴⁶ koji nađe milost pred Bogom te zaiska da nađe boravište za Kuću Jakovljevu."

⁴⁷ A Salomon mu sagradi dom."

⁴⁸ Ali Svevišnji ne prebiva u rukotvorinama, kao što govori prorok:"

⁴⁹ 'Nebo je moje prijestolje,
a zemlja podnožje nogama mojim.
Kakav ćete mi dom sagraditi,
govori Gospodin,
ili gdje će biti mjesto mojega počinka?"

⁵⁰ Ne učini li moja ruka sve to?'"

⁵¹ Vi tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju! Uvijek se opirete Duhu Svetome, kako oci vaši tako i vi!"

⁵² Kojega od proroka vaši oci nisu progonili, i pobiše one koji unaprijed navijestiše o dolasku Pravednika, komu vi sada postadoste izdajnici i ubojice;"

⁵³ vi koji ste primili zakon po odredbama anđela, ali ga se niste držali.«"

⁵⁴ A kad to čuše, bijahu do kraja razjareni u svojim srcima i stadoše škrgutati zubima na njega."

⁵⁵ A on, pun Duha Svetoga, uprije pogled na nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu,"

⁵⁶ te reče: »Evo gledam otvorena nebesa i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.«"

⁵⁷ Oni pak u sav glas zavrištaše, začepiše svoje uši i kao jedan nasrnuše na njega."

⁵⁸ Izbacivši ga iz grada stadoše ga kamenovati. Tada svjedoci odložiše svoje haljine do nogu mladića zvanoga Savao."

⁵⁹ I dok su kamenovali Stjepana, on je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!«"

⁶⁰ Onda kleknu na koljena i zavapi u sav glas: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« I kad to reče, usnu."

8

¹ Progon nad crkvom u Jeruzalemu
A Savao bijaše suglasan s njegovim smaknućem. Toga dana nastade veliki progon nad crkvom u Jeruzalemu i svi se, osim apostola, raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim."

² Pobožni ljudi sahraniše Stjepana i održaše za njim veliko žalovanje."

³ Savao je pak uništavao crkvu; ulazeći u kuće, odvlačio je muškarce i žene te ih predavao u tamnicu."

⁴ Naviještanje Evanđelja u Samariji
Oni dakle što bijahu raspršeni navješćivali su Riječ gdje god su prošli."

⁵ A Filip siđe u grad Samariju i propovijedaše im Krista."

⁶ Cijelo je mnoštvo jednodušno pazilo na to što im Filip govori, slušajući ga i gledajući znamenja što ih je činio."

⁷ Jer su iz mnogih opsjednutih izlazili nečisti duhovi, vičući u sav glas, a mnogi su uzeti i hromi bivali iscjeljivani."

⁸ I velika radost nastade u tome gradu."

⁹ Šimun čarobnjak
A neki čovjek imenom Šimun u ovom se gradu već otprije bavio čarobnjaštvom, te je opčinjavao samarijski narod, tvrdeći da je on nešto veliko"

¹⁰ i svi su ga, od najmanjega do najvećega, pomno slušali i govorili: »Ovaj je sila Božja, zvana Velika!«"

¹¹ A pomno su ga slušali stoga jer ih je već dugo opčinjavao svojim čarobnjaštvom."

¹² Ali kad povjerovaše Filipu koji im je navješćivao Evanđelje o kraljevstvu Božjem i o imenu Isusa Krista, krštavali su se - muževi i žene."

¹³ I Šimun povjerova i pošto bi kršten, neprestano je boravio uz Filipa. Gledajući znamenja i velika silna djela koja su se događala, bio je zapanjen."

¹⁴ Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija primila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana."

¹⁵ Oni siđoše te se pomoliše za njih da bi primili Duha Svetoga,"

¹⁶ jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu naime kršteni samo u ime Gospodina Isusa."

¹⁷ Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga."

¹⁸ A kad Šimun vidje da se Duh daje polaganjem ruku apostolskih, donese im novaca,"

¹⁹ govoreći: »Dajte i meni tu moć da bi svatko na koga položim ruke primio Duha Svetoga.«"

²⁰ A Petar mu reče: »Srebro tvoje neka je s tobom na propast kad si pomislio da se dar Božji može novcem steći!"

²¹ Nema tebi dijela ni udjela u ovome, jer srce tvoje nije pravo pred Bogom."

²² Obrati se dakle od te svoje zloće i moli Gospodina ne bi li ti se oprostila pomisao tvoga srca."

²³ Jer vidim da si u žuči gorčine i u okovu nepravde.«"

²⁴ A Šimun mu odgovori: »Molite se vi Gospodinu za mene da me ne snađe ništa od ovoga što ste rekli!«"

²⁵ Oni se dakle, pošto posvjedočiše i navijestiše riječ Gospodnju, vraćahu u Jeruzalem i navješćivahu Evanđelje mnogim samarijanskim selima."

²⁶ Filip i Etiopljanin
Anđeo Gospodnji progovori Filipu i reče: »Ustani i pođi na jug, na put koji iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.«"

²⁷ On ustade i pođe. I gle, Etiopljanin, dvoranin, visoki dostojanstvenik kandake, etiopske kraljice, koji bijaše nad svom njezinom riznicom, a koji je bio došao u Jeruzalem pokloniti se,"

²⁸ vraćao se sjedeći u svojim kolima i čitao proroka Izaiju."

²⁹ Duh reče Filipu: »Pođi i pridruži se tim kolima!«"

³⁰ Onda Filip pritrča i začu Etiopljanina gdje čita proroka Izaiju, pa reče: »Razumiješ li što čitaš?«"

³¹ A on reče: »Kako bih mogao ako me tko ne uputi?« I zamoli Filipa da se popne i uz njega sjedne."

³² A odlomak iz Pisma koji je čitao bijaše ovaj:
»Kao ovca na klanje odveden bi,
i kao janje nijemo pred onim što ga striže,
tako usta svojih ne otvori."

³³ U poniženju njegovu sud mu je uklonjen.
Rod njegov tko li će opisati?
Jer njegov je život sa zemlje uzet.«"

³⁴ Dvoranin se obrati Filipu: »Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugome?«"

³⁵ Tada Filip otvori usta pa mu, počevši od toga Pisma, navijesti Evanđelje o Isusu."

³⁶ I dok su tako išli putem, dođoše do neke vode, te dvoranin reče: »Evo vode! Što mi priječi da budem kršten?«"

³⁷

³⁸ I zapovjedi da kola stanu, te siđu obojica u vodu, i Filip i dvoranin, i on ga krsti."

³⁹ Kad izađoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa, i dvoranin ga više ne vidje, već ode svojim putem radujući se."

⁴⁰ A Filip se nađe u Azotu; i putujući, navješćivao je Evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju."

9

¹ Savlovo obraćenje
A Savao, još uvijek odišući prijetnjom i ubojstvom suprot učenicima Gospodnjim, pođe k velesvećeniku"

² i zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, svezane dovede u Jeruzalem."

³ Putujući, približi se Damasku, i odjednom ga obasja svjetlost s neba."

⁴ On pade na zemlju i začu glas što mu govori: »Savle, Savle, zašto me progoniš?«"

⁵ On upita: »Tko si, Gospodine?« A on će: »Ja sam Isus koga ti progoniš!"

⁶ Nego ustani i uđi u grad pa će ti se kazati što trebaš činiti.«"

⁷ A ljudi koji su s njime putovali stajahu bez riječi; glas su doduše čuli, ali vidjeli nikoga nisu."

⁸ Savao ustade sa zemlje, pa, premda otvorenih očiju, nije vidio ništa. Povedoše ga za ruku i dovedoše u Damask."

⁹ I tri je dana bio obnevidio, i nije jeo niti pio."

¹⁰ Bijaše pak u Damasku neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!« A on kaza: »Evo me, Gospodine!«"

¹¹ A Gospodin mu reče: »Ustani i pođi u ulicu koja se zove Ravna, pa u Judinoj kući potraži Taržanina imenom Savao. Jer eno moli se"

¹² i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananija gdje ulazi i polaže ruke na njega da bi progledao.«"

¹³ A odgovori Ananija: »Gospodine, od mnogih čuh o tom čovjeku, kolika zla učini tvojim svetima u Jeruzalemu."

¹⁴ I ovdje on ima ovlast od glavara svećeničkih da sveže sve koji prizivlju tvoje ime.«"

¹⁵ A Gospodin mu reče: »Pođi, jer je on moje izabrano sredstvo da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove."

¹⁶ Jer ja ću mu pokazati koliko mu treba pretrpjeti za moje ime.«"

¹⁷ Onda Ananija ode i uđe u kuću te, položivši ruke na njega, reče: »Savle, brate, poslao me Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si dolazio, da progledaš i ispuniš se Duhom Svetim.«"

¹⁸ I odmah mu s očiju njegovih spade nešto kao ljuske, i on progleda. Potom ustade i bi kršten"

¹⁹ te se, uzevši hranu, okrijepi.
Savao u Damasku i Jeruzalemu
Nekoliko dana proboravi s učenicima u Damasku."

²⁰ I odmah u sinagogama stade propovijedati Isusa: »On je Sin Božji.«"

²¹ Svi koji su ga slušali bijahu zapanjeni i govorahu: »Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu zatirao one koji prizivahu to ime, i koji je ovamo došao radi toga da ih svezane odvede pred glavare svećeničke?«"

²² Savao pak postajaše sve silniji i zbunjivaše Židove, stanovnike Damaska, dokazujući: »On je Krist.«"

²³ Kad prođe mnogo vremena, Židovi se dogovore da ga smaknu,"

²⁴ ali Savao dozna za njihovu zavjeru. I vrebahu na gradskim vratima danju i noću ne bi li ga smakli."

²⁵ A učenici uzevši ga noću, oprezno ga spustiše u košari preko zidina."

²⁶ Savao s apostolima u Jeruzalemu
Došavši u Jeruzalem, nastojao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu, ne vjerujući da je učenik."

²⁷ A Barnaba ga uze i dovede k apostolima, pa im ispripovjedi kako Savao na putu vidje Gospodina, i kako mu progovori, i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo."

²⁸ I bijaše s njima; slobodno se kretao po Jeruzalemu te smjelo propovijedao u ime Gospodnje."

²⁹ A govorio je i raspravljao s Helenistima, ali su ga oni nastojali smaknuti."

³⁰ Kad braća doznadoše za to, odvedoše ga dolje u Cezareju, te ga poslaše u Tarz."

³¹ Rast crkve
Crkva je dakle po svoj Judeji i Galileji i Samariji uživala mir. Izgrađivala se i hodila u strahu Gospodnjem, te se utjehom Duha Svetoga umnažala."

³² Eneja
Jednom dok je Petar obilazio sve, siđe i k svetima koji su živjeli u Lidi."

³³ Ondje pak nađe nekog čovjeka imenom Eneja, koji je već osam godina ležao na postelji: bijaše uzet."

³⁴ I reče mu Petar: »Eneja, Isus Krist te ozdravlja! Ustani i prostri sam sebi!« I on odmah ustade."

³⁵ I vidješe ga svi stanovnici Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu."

³⁶ Tabita
Bijaše pak u Jopi neka učenica imenom Tabita, što u prijevodu znači »Srna«. Ona bijaše puna dobrih djela i milostinja što ih je činila."

³⁷ Tih se dana razbolje i umrije. Pošto je okupaše, izložiše je u gornjoj sobi."

³⁸ A kako je Lida blizu Jope, učenici, čuvši da je Petar ondje, poslaše k njemu dva čovjeka moleći ga: »Ne oklijevaj doći k nama!«"

³⁹ Petar ustade i pođe s njima. Čim dođe, uvedoše ga u gornju sobu. I okupiše se oko njega sve udovice te mu plačući stadoše pokazivati košulje i haljine što ih je Srna izrađivala dok je bila s njima."

⁴⁰ A Petar, pošto ih sve udalji te kleknu, pomoli se i, okrenuvši se prema tijelu, reče: »Tabita, ustani!« Ona otvori oči i, ugledavši Petra, sjede."

⁴¹ On joj pruži ruku i podiže je te, pozvavši svete i udovice, pokaza im je živu."

⁴² I to postade znano po cijeloj Jopi, i mnogi povjerovaše u Gospodina."

⁴³ A Petar ostade mnogo vremena u Jopi kod nekog Šimuna kožara."

10

¹ Kornelije
Neki pak čovjek u Cezareji, imenom Kornelije, stotnik u kohorti koja se zvala Italska -"

² pobožan i bogobojazan sa cijelim svojim domom, koji je dijelio mnoge milostinje narodu i stalno se molio Bogu -"

³ vidje u viđenju jasno, oko devetoga sata dana, anđela Božjega koji prišavši k njemu reče: »Kornelije!«"

⁴ Zagledavši se u njega, on, prestrašen, reče: »Što je, Gospodine?« A on mu reče: »Tvoje su molitve i tvoje milostinje uzašle pred Boga kao žrtva spomena."

⁵ A sada pošalji ljude u Jopu i dozovi nekog Šimuna prozvanog Petar."

⁶ On boravi kao gost kod nekog Šimuna kožara, čija je kuća kraj mora.«"

⁷ Čim anđeo koji mu je govorio ode, on pozva dvojicu slugu i jednog pobožnog vojnika, od onih koji su mu neprestano bili u službi,"

⁸ sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu."

⁹ A sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šestoga sata uzađe Petar na krov pomoliti se."

¹⁰ Veoma ogladnje te zaželje jesti. A dok su mu pripremali, on pade u zanos:"

¹¹ i gleda on otvoreno nebo i gdje silazi posuda poput velika platna, što se četirima uglovima spušta na zemlju."

¹² U njoj bijahu svi četveronošci i gmazovi zemaljski i ptice nebeske."

¹³ I glas mu reče: »Ustani, Petre, zakolji i pojedi!«"

¹⁴ A Petar reče: »Nikako, Gospodine, jer još nikada ne pojedoh išta okaljano i nečisto!«"

¹⁵ A glas će mu opet, po drugi put: »Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!«"

¹⁶ To se dogodi tri puta, a onda posuda bi ponesena na nebo."

¹⁷ Dok je Petar u sebi dvoumio što bi moglo biti to viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije; raspitavši se za Šimunovu kuću, pojave se pred vratima"

¹⁸ te pozovu i raspitivahu se boravi li ovdje kao gost Šimun prozvani Petar."

¹⁹ Dok je Petar još duboko razmišljao o viđenju, Duh mu reče: »Šimune, eto te trojica traže."

²⁰ Nego ustani, siđi i pođi s njima ništa ne premišljajući jer sam ih ja poslao.«"

²¹ Petar siđe k ljudima i reče: »Evo ja sam onaj koga tražite. Koji je razlog zbog kojega dođoste?«"

²² A oni rekoše: »Kornelije, stotnik, čovjek pravedan i bogobojazan, o kome svjedoči sav židovski narod - njemu bi po svetom anđelu objavljeno da te pozove u svoj dom i čuje riječi od tebe.«"

²³ Tada ih pozove unutra i ugosti. Sutradan ustade i pođe s njima, a i neka braća iz Jope pođoše s njime."

²⁴ Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih bijaše čekao, sazvavši svoje rođake i bliske prijatelje."

²⁵ Kad Petar uđe, Kornelije, izašavši mu ususret, pade pred njegove noge i pokloni se."

²⁶ Petar ga pak podiže govoreći: »Ustani, i ja sam samo čovjek!«"

²⁷ I razgovarajući s njim, uđe i nađe mnogo okupljenih,"

²⁸ pa im reče: »Vi znate kako Židovu nije dopušteno družiti se sa strancem ili k njemu dolaziti. Ali Bog mi pokaza da nijednoga čovjeka ne zovem okaljanim ili nečistim."

²⁹ Zato, kad bijah pozvan, bez pogovora dođoh. Pitam vas dakle zbog čega poslaste po mene?«"

³⁰ A Kornelije reče: »Prije četiri dana upravo u ovo vrijeme, u deveti sat, molio sam u svojoj kući, kad gle: preda me stade čovjek u sjajnoj odjeći"

³¹ i reče: 'Kornelije, uslišana ti je molitva, i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom."

³² Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna prozvanog Petar. On boravi kao gost u kući kožara Šimuna kraj mora.'"

³³ Odmah dakle poslah po tebe; dobro si učinio što si došao. Sada smo dakle svi pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin.«"

³⁴ Tada Petar otvori usta i reče: »Uistinu shvaćam da Bog nije pristran,"

³⁵ nego je u svakome narodu onaj tko ga se boji i čini pravdu Njemu prihvatljiv."

³⁶ Riječ koju posla sinovima Izraelovim navješćujući Evanđelje mira po Isusu Kristu, koji je Gospodin sviju,"

³⁷ vi znate; ono što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja što ga je propovijedao Ivan -"

³⁸ za Isusa iz Nazareta, kako ga Bog pomaza Duhom Svetim i silom, koji prođe čineći dobro i ozdravljajući sve koje đavao bijaše tlačio, jer Bog bijaše s njim."

³⁹ Mi smo svjedoci svega što učini u judejskoj zemlji i u Jeruzalemu. I njega smaknuše, objesivši ga na drvo."

⁴⁰ Njega Bog trećega dana uskrisi i dade mu da se očituje,"

⁴¹ ne svemu narodu, nego od Boga unaprijed izabranim svjedocima, nama, koji smo s njim jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih."

⁴² On nam zapovjedi da propovijedamo narodu i posvjedočimo: ovo je Onaj od Boga postavljeni sudac živima i mrtvima."

⁴³ O njemu svjedoče svi proroci da će svaki tko u njega vjeruje po njegovu imenu primiti oproštenje grijeha.«"

⁴⁴ Krštenje prvih pogana
Dok je još Petar govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali Riječ."

⁴⁵ I zapanje se vjernici iz obrezanja, koji dođoše s Petrom, što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga."

⁴⁶ Jer su ih slušali kako govore jezicima i veličaju Boga.
Onda Petar progovori:"

⁴⁷ »Može li tko uskratiti vodu da ne budu kršteni ovi koji primiše Duha Svetoga kao i mi?«"

⁴⁸ I zapovjedi da budu kršteni u ime Isusa Krista. Tada ga oni zamole da ostane ondje nekoliko dana."

11

¹ Petar se opravdava u Jeruzalemu
Dočuše pak apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju,"

² pa kad Petar uzađe u Jeruzalem, stadoše mu obrezanici prigovarati,"

³ govoreći: »Ušao si k ljudima neobrezanima i jeo s njima!«"

⁴ Tada im Petar započe izlagati, po redu, govoreći:"

⁵ »Bijah u gradu Jopi moleći se, i vidjeh u zanosu viđenje: posudu gdje silazi poput velika platna, što se četirima uglovima spušta s neba, i dođe do mene."

⁶ Zagledavši se pomno u to, vidjeh četveronošce zemaljske i zvijeri i gmazove i ptice nebeske."

⁷ Onda začuh i glas gdje mi govori: 'Ustani, Petre, zakolji i pojedi!'"

⁸ A ja rekoh: 'Nikako, Gospodine, jer nikada još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u moja usta.'"

⁹ A glas s neba odgovori po drugi put: »Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!«"

¹⁰ To se dogodi tri puta, i onda se sve opet povuče na nebo."

¹¹ I gle, odmah se tri čovjeka, poslana k meni iz Cezareje, pojaviše pred kućom u kojoj smo boravili."

¹² I Duh mi reče da pođem s njima ne premišljajući. Sa mnom pođe i ovo šestero braće, pa uđosmo u kuću tog čovjeka."

¹³ A on nam ispripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji stade i reče: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna prozvanog Petar;"

¹⁴ on će ti navijestiti Riječ po kojoj ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj!'"

¹⁵ A kad počeh govoriti, siđe Duh Sveti na njih kao i na nas u početku."

¹⁶ Sjetih se tada riječi Gospodnje, kako reče: 'Ivan je krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.'"

¹⁷ Kad im dakle Bog dade isti dar kao i nama koji uzvjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih mogao spriječiti Boga?«"

¹⁸ Kad to čuše, umiriše se te stadoše proslavljati Boga govoreći: »Dakle i poganima Bog dade obraćenje za život!«"

¹⁹ Crkva u Antiohiji
Oni dakle koji bijahu raspršeni zbog nevolje što se dogodi povodom Stjepana, prođoše sve do Fenicije i Cipra i Antiohije, nikomu ne navješćujući Riječ do samo Židovima."

²⁰ A neki među njima bijahu Ciprani i Cirenci. Oni, ušavši u Antiohiju, govorahu i Helenistima, navješćujući im Evanđelje Gospodina Isusa."

²¹ I ruka Gospodnja bijaše s njima, te se velik broj onih koji uzvjerovaše obrati Gospodinu."

²² Proču se pak ta vijest o njima sve do ušiju crkve u Jeruzalemu, te oni poslaše Barnabu da ode do Antiohije."

²³ A kad on dođe i vidje milost Božju, obradova se, te ih stade poticati da nakanom srca ostanu uz Gospodina;"

²⁴ jer bijaše čovjek dobar i pun Duha Svetoga i vjere. I brojno se mnoštvo pribroji Gospodinu."

²⁵ Barnaba i Savao u Antiohiji
Pođe zatim u Tarz potražiti Savla."

²⁶ Pronašavši ga, dovede ga u Antiohiju. I cijelu su se godinu okupljali u toj crkvi i poučavali brojno mnoštvo. U Antiohiji učenike prvi puta prozvaše kršćanima."

²⁷ Pomoć za braću u Judeji
A u tim danima siđoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema."

²⁸ Jedan od njih, imenom Agab, ustade pa po Duhu najavi da će uskoro biti velika glad po cijelome svijetu, koja nastade za Klaudija."

²⁹ Tada učenici odrediše da svatko među njima - kako je već tko bio imućan - pošalje pomoć braći, stanovnicima u Judeji."

³⁰ Tako i učiniše, poslavši je starješinama po Barnabi i Savlu."

12

¹ Petrovo čudesno oslobođenje iz tamnice
Nekako u to vrijeme kralj Herod podiže ruke na neke iz crkve kako bi ih zlostavljao."

² Mačem smaknu Jakova, Ivanova brata."

³ Vidjevši pak da je time ugodio Židovima, on nastavi te uhvati i Petra - a bijahu Dani beskvasnih kruhova -"

⁴ pa uhitivši ga, baci ga u tamnicu i predade četirima četverostrukim vojničkim stražama da ga čuvaju, hoteći ga nakon Pashe izvesti pred narod."

⁵ Petra su dakle čuvali u tamnici, dok je crkva za njega usrdno podizala molitvu Bogu."

⁶ A kad ga je Herod kanio izvesti, iste te noći Petar bijaše spavao između dvaju vojnika svezan dvojim lancima, dok su stražari pred vratima čuvali tamnicu."

⁷ I gle: anđeo Gospodnji pristupi i svjetlost zasja u ćeliji. On gurnu Petra u rebra i probudi ga, govoreći: »Ustani brzo!« I lanci mu spadoše s ruku."

⁸ A anđeo mu reče: »Opaši se i sveži svoju obuću!« I on učini tako. Onda mu reče: »Prebaci svoj ogrtač i slijedi me.«"

⁹ Izašavši, on ga je slijedio, ne znajući je li to što se događa s anđelom zbilja; činilo mu se pak da gleda viđenje."

¹⁰ Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata što vode u grad koja im se sama otvoriše. I oni izađoše te prođoše jednu ulicu, a onda anđeo odmah odstupi od njega."

¹¹ A Petar, došavši k sebi, reče: »Sad uistinu znadem da Gospodin posla svojeg anđela i izbavi me iz Herodove ruke i od svega što je židovski narod iščekivao.«"

¹² Shvativši to, dođe u kuću Marije, majke Ivana prozvanog Marko, u kojoj mnogi bijahu zajedno okupljeni moleći se."

¹³ Kad Petar pokuca na dvorišna vrata, sluškinja imenom Rode priđe da prisluhne."

¹⁴ Kad prepozna Petrov glas, ona od radosti ne otvori vrata, već otrča i dojavi da pred vratima stoji Petar."

¹⁵ A oni joj rekoše: »Luduješ!« Ona je pak tvrdila da je tako. Oni onda rekoše: »To je njegov anđeo.«"

¹⁶ Petar, međutim, nastavljaše kucati. A kad otvoriše i ugledaše ga, zapanjiše se."

¹⁷ Davši im rukom znak neka šute, ispripovjedi im kako ga Gospodin izvede iz tamnice, pa reče: »Javite to Jakovu i braći!« Onda izađe i ode na drugo mjesto."

¹⁸ Kad se razdanilo, nastade nemala pomutnja među vojnicima: što se to dogodilo s Petrom?"

¹⁹ Kad ga Herod potraži i ne nađe, ispita stražare te zapovjedi da ih izvedu i pogube. Potom siđe iz Judeje u Cezareju, gdje je ostao."

²⁰ Herodova smrt
Bijaše pak veoma rasrđen na Tirce i Sidonce. No oni složni dođoše k njemu - a pridobiše Blasta, kraljevskog komornika - i zaiskaše mir, jer se njihova zemlja opskrbljivala hranom od kraljeve."

²¹ A u određeni dan Herod odjenu kraljevsko ruho i sjede na prijestolje, te im se stade obraćati."

²² Narod je pak izvikivao: »Ovo je glas Božji, a ne ljudski!«"

²³ Ali ga anđeo Gospodnji umah udari - jer ne dade slavu Bogu - te on, izjeden od crvi, izdahnu."

²⁴ Barnabino i Savlovo poslanje
Riječ je pak Božja rasla i umnažala se."

²⁵ A Barnaba i Savao, pošto dovršiše svoju službu, vratiše se u Jeruzalem te uzeše sa sobom Ivana, prozvanog Marko."

13

¹ Početak Pavlova prvoga misijskog putovanja
U Antiohiji, u crkvi, bijahu proroci i učitelji: Barnaba i Šimun zvani Niger, i Lucije Cirenac, Manahen, koji je bio odgojen zajedno s Herodom tetrarhom, i Savao."

² Dok su oni služili Gospodinu i postili, Duh Sveti reče: »Odvojite mi sad Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.«"

³ Tada ih, pošto su postili i molili te položili ruke na njih, odaslaše."

⁴ Na Cipru
Oni dakle otposlani od Duha Svetoga siđoše u Seleuciju, a odande otploviše na Cipar."

⁵ Došavši u Salaminu navješćivali su riječ Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja."

⁶ Prošavši cijeli otok sve do Pafa, nađoše nekog vračara, lažnog proroka, Židova, imenom Barjesu."

⁷ On bijaše s prokonzulom Sergijem Pavlom, čovjekom razumnim, koji dozva Barnabu i Savla te zatraži da čuje riječ Božju."

⁸ Ali im se vračar Elima - jer se tako prevodi njegovo ime - suprotstavljao, nastojeći odvratiti prokonzula od vjere."

⁹ A Savao, zvan i Pavao, ispunjen Duhom Svetim, uprije pogled svoj u njega"

¹⁰ i reče: »O ti pun svake prijevare i pakosti, đavolji sine, neprijatelju svake pravednosti! Zar nećeš prestati izopačivati ravne putove Gospodnje?"

¹¹ I evo sad ruke Gospodnje na te! Bit ćeš slijep i neko vrijeme nećeš gledati sunca!« I odmah pade na njega mrak i tama te on, glavinjajući, stade tražiti tko bi ga vodio za ruku."

¹² Tada prokonzul, vidjevši što se dogodilo, uzvjerova, zadivljen naukom Gospodnjim."

¹³ U Antiohiji pizidijskoj
Isplovivši pak iz Pafa, Pavao i njegovi dođoše u Pergu pamfilijsku. A Ivan ih napusti i vrati se u Jeruzalem."

¹⁴ Oni pak krenuše iz Perge i dođoše u Antiohiju pizidijsku. U subotnji dan uđoše u sinagogu i sjedoše."

¹⁵ A nakon čitanja Zakona i Proroka poslaše nadstojnici sinagoge k njima: »Braćo, ima li u vas koja riječ utjehe za narod, govorite.«"

¹⁶ Pavao ustade i dade znak rukom, te reče: »Izraelci, i vi ostali koji se bojite Boga, čujte!"

¹⁷ Bog ovoga naroda, Izraela, izabra oce naše i podiže ovaj narod za boravka u zemlji egipatskoj, i uzdignutom ga rukom iz nje izvede."

¹⁸ Oko četrdeset godina podnosio ih je u pustinji."

¹⁹ I pošto uništi sedam naroda u zemlji kanaanskoj, razdijeli im zemlju u baštinu."

²⁰ Sve je to trajalo oko četiri stotine i pedeset godina. Poslije toga dade im suce sve do Samuela proroka."

²¹ Onda zaiskaše kralja, pa im Bog dade Šaula, sina Kiševa, čovjeka od plemena Benjaminova, za četrdeset godina."

²² A kad njega ukloni, podiže im Davida za kralja, za koga posvjedoči: 'Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po mojemu srcu, koji će ispuniti svaku moju volju.'"

²³ Iz njegova potomstva Bog, po obećanju, izvede Izraelu Spasitelja Isusa."

²⁴ Pred njegovim je dolaskom Ivan već propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskom."

²⁵ A kad je Ivan završavao svoje djelo, govorio je: 'Za koga me držite da jesam, ja nisam. Nego gle: ide za mnom jedan komu ja nisam dostojan obuće na nogama odriješiti.'"

²⁶ 'Braćo, sinovi roda Abrahamova, i oni među vama koji se boje Boga, nama je poslana riječ ovoga spasenja."

²⁷ Jer stanovnici Jeruzalema i njihovi glavari ne prepoznaše njega ni poziva proročkih - što se čitaju svake subote - te ih, osudivši ga, ispuniše."

²⁸ I premda na njemu ne nađoše nikakve krivnje za smrt, zaiskaše od Pilata da ga smakne."

²⁹ A kad izvršiše sve što je za njega napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob."

³⁰ Ali ga Bog uskrisi od mrtvih."

³¹ I ukazivao se mnogo dana onima koji s njime uzađoše iz Galileje u Jeruzalem, onima koji su sada njegovi svjedoci pred narodom."

³² I mi vam navješćujemo Evanđelje, ono obećanje dano ocima"

³³ što ga je Bog ispunio njihovoj djeci - nama, uskrisivši Isusa, kako je i pisano u Psalmu drugom:
'Ti si Sin moj,
ja sam te danas rodio.'"

³⁴ A da ga uskrisi od mrtvih, te da se on nikada neće vratiti u trulež, rekao je ovime:
'Dat ću vama svetinje Davidove,
pouzdane.'"

³⁵ Zato i na drugom mjestu govori:
'Nećeš dati da Svetac tvoj
truleži ugleda.'"

³⁶ Jer David, posluživši naumu Božjem u svome naraštaju, usnu i pribroji se ocima svojim i vidje trulež."

³⁷ Ali Onaj koga Bog uskrisi truleži ne vidje."

³⁸ Neka vam dakle bude znano, braćo, da vam se po Ovome navješćuje oprost grijeha. I od svega onoga od čega se niste mogli po Mojsijevu zakonu opravdati"

³⁹ po Ovome se, tko god vjeruje, opravdava."

⁴⁰ Pazite dakle da vas ne snađe što je rečeno u Prorocima:"

⁴¹ 'Pogledajte, preziratelji,
začudite se i iščeznite!
Jer djelo činim u danima vašim,
djelo u koje ne biste nikako povjerovali
da vam ga tko ispriča.'«"

⁴² Dok su izlazili, molili su ih da im se te riječi navješćuju sljedeće subote."

⁴³ A kad se skup razišao, mnogi Židovi i bogobojazni sljedbenici proslijediše za Pavlom i Barnabom, koji su ih, razgovarajući s njima, poticali da ustraju u Božjoj milosti."

⁴⁴ Druge se subote okupi gotovo cijeli grad kako bi čuli riječ Gospodnju."

⁴⁵ Kad Židovi vidješe mnoštvo, ispuniše se zavišću pa se, huleći, stadoše protiviti onome što je Pavao govorio."

⁴⁶ Pavao i Barnaba tada im smjelo rekoše: »Najprije je vama trebalo navješćivati riječ Božju, ali kad je odbacujete i sebe ne smatrate dostojnima vječnoga života, obraćamo se, evo, poganima."

⁴⁷ Jer nam je ovako zapovjedio Gospodin:
'Postavljam te za svjetlo poganima,
da budeš na spasenje do nakraj zemlje.'«"

⁴⁸ Kad to pak pogani čuše, radovahu se i proslavljahu riječ Gospodnju, i svi koji bijahu određeni za život vječni uzvjerovaše."

⁴⁹ I riječ se Božja pronese po svem onom kraju."

⁵⁰ Ali Židovi podgovoriše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske, te izazvaše progon protiv Pavla i Barnabe, i istjeraše ih iz svoga kraja."

⁵¹ A oni, otresavši prašinu s nogu protiv njih, dođoše u Ikonij."

⁵² Učenici se pak ispunjavahu radošću i Duhom Svetim."

14

¹ U Ikoniju
U Ikoniju uđoše zajedno u židovsku sinagogu. Govorili su tako da je uzvjerovalo veliko mnoštvo Židova i Grka."

² A Židovi nevjernici potaknuše i razjariše duše poganima protiv braće."

³ Oni se zato zadržaše dulje vrijeme, smjelo govoreći u Gospodinu, koji je svjedočio za riječ milosti svoje i davao da se po njihovim rukama događaju znamenja i čudesa."

⁴ Mnoštvo se gradsko pak razdijeli: neki bijahu za Židove, a neki za apostole."

⁵ A kad nasrnuše pogani i Židovi sa svojim glavarima kako bi ih zlostavljali i kamenovali,"

⁶ oni se, shvativši to, skloniše u gradove likaonske, Listru i Derbu i okolicu."

⁷ Ondje su navješćivali Evanđelje."

⁸ U Listri i Derbi
A u Listri je sjedio neki čovjek, nemoćan na nogama, hrom od majčine utrobe, koji nikada nije hodao."

⁹ Taj je čuo Pavla gdje govori, a on uprije pogled u njega i vidjevši da ima vjeru u spasenje,"

¹⁰ jakim glasom reče: »Uspravi se na noge!« I on poskoči i stade hodati."

¹¹ Kad mnoštvo vidje što Pavao učini, podiže glas svoj, govoreći likaonski: »Bogovi, postavši ljudima nalik, siđoše k nama!«"

¹² I prozvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer on bijaše onaj koji je vodio riječ."

¹³ A svećenik Zeusa - koji je pred gradom - pošto dovede pred vrata bikove s vijencima, htjedne, zajedno s mnoštvom, prinijeti žrtvu."

¹⁴ Kad to pak čuše apostoli Barnaba i Pavao, razdrijevši svoje haljine skočiše među mnoštvo vičući:"

¹⁵ »Ljudi, zašto to činite? I mi smo smrtnici kao i vi! Navješćujemo vam Evanđelje da se od ovih ispraznosti obratite k Bogu živomu, koji načini nebo i zemlju i more i sve što je u njima."

¹⁶ On je u prošlim naraštajima pustio sve narode da idu svojim putovima."

¹⁷ Ipak, sebe ne ostavi neposvjedočena; dobro čineći i dajući vam kiše s neba i godine plodonosne, ispunjujući hranom i veseljem srca vaša.«"

¹⁸ I tako govoreći, jedva spriječiše mnoštvo da im ne prinese žrtvu."

¹⁹ Onda dođoše iz Antiohije i Ikonija neki Židovi i nagovoriše svjetinu te, kamenovavši Pavla, odvukoše ga izvan grada misleći da je umro."

²⁰ A kad ga njegovi učenici okružiše, on ustade i uđe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu."

²¹ Povratak u Antiohiju
Pošto navijestiše Evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju."

²² Potkrjepljivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri, jer da nam kroz mnoge nevolje treba ući u kraljevstvo Božje."

²³ Postaviše im starješine po pojedinim crkvama, te ih, pošto se pomoliše uz post, preporučiše Gospodinu, u koga su povjerovali."

²⁴ Prošavši zatim Pizidiju, dođoše u Pamfiliju."

²⁵ I navijestivši Riječ u Pergi, siđoše u Ataliju."

²⁶ A odande otploviše u Antiohiju, odakle bijahu predani milosti Božjoj za djelo koje dovršiše."

²⁷ A kad stigoše, okupivši crkvu navješćivahu im o svemu što Bog učini s njima i kako poganima otvori vrata vjere."

²⁸ I provodili su nemalo vremena s učenicima."

15

¹ Prepirke u Antiohiji
Neki su, koji siđoše iz Judeje, učili braću: »Ako se ne obrežete prema običaju Mojsijevu, ne možete biti spašeni.«"

² A kako između njih te Pavla i Barnabe nastade nemala buna i prepirka, odrediše da poradi tog pitanja Pavao i Barnaba i još neki od njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama."

³ Oni su dakle, otpravljeni na put od crkve, prolazili Fenicijom i Samarijom, pripovijedajući o obraćenju pogana, što je svoj braći donosilo veliku radost."

⁴ A kad dođoše u Jeruzalem, crkva, apostoli i starješine ih primiše, a oni izvijestiše o svemu što Bog po njima učini."

⁵ Onda ustadoše neki iz farizejske sljedbe, koji su uzvjerovali, govoreći: »Treba ih obrezati i zapovjediti im da drže Mojsijev zakon.«"

⁶ Sabor u Jeruzalemu
I sabraše se apostoli i starješine da izvide to pitanje."

⁷ Nakon velikog prepiranja ustade Petar i reče:
»Braćo! Vi znate kako me od prvih dana Bog između vas izabra da pogani iz mojih usta čuju riječ Evanđelja i uzvjeruju."

⁸ I Bog, Onaj koji poznaje srca, posvjedoči za njih, davši im Duha Svetoga kao i nama."

⁹ I nikakve razlike ne načini između nas i njih, vjerom očistivši njihova srca."

¹⁰ Zašto dakle sad iskušavate Boga stavljajući na vrat učenicima jaram koji ni oci naši ni mi nismo mogli nositi?"

¹¹ Mi, naprotiv, vjerujemo da ćemo biti spašeni milošću našega Gospodina Isusa na isti način kao i oni.«"

¹² Nato sve mnoštvo ušutje, i slušali su Barnabu i Pavla, koji su pripovijedali kolika znamenja i čudesa Bog po njima učini među poganima."

¹³ Nakon što oni ušutješe, progovori Jakov: »Braćo, poslušajte me!"

¹⁴ Šimun je ispripovjedio kako se Bog najprije pobrinuo između pogana uzeti narod imenu svojemu."

¹⁵ S time se slažu riječi proroka, kao što je pisano:"

¹⁶ 'Nakon toga ću se vratiti
i ponovno podignuti pali šator Davidov,
i ruševine ću njegove ponovno sagraditi
i podignuti ga"

¹⁷ da preostali ljudi potraže Gospodina,
i svi pogani na koje je zazvano ime moje,
govori Gospodin koji čini sve to"

¹⁸ od davnine znano.'"

¹⁹ Zato ja smatram da ne treba uznemiravati one koji se iz poganstva obraćaju Bogu,"

²⁰ nego im napisati da se suzdržavaju od onoga što je okaljano idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi."

²¹ Jer Mojsije od najstarijih naraštaja ima u svakom gradu svoje propovjednike; čitaju ga u sinagogama svake subote.«"

²² Tada apostoli i starješine sa svom crkvom zaključe između sebe izabrati koje će ljude poslati u Antiohiju s Pavlom i Barnabom: Judu, koji se zove Barsaba, i Silu, vodeće ljude među braćom."

²³ Po njima poslaše ovo pismo:
»Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva u Antiohiji i Siriji i Ciliciji, pozdrav!"

²⁴ Budući da smo čuli kako vas neki što od nas dođoše, a kojima nismo dali nikakva naloga, smetoše nekakvim riječima i duše vam uznemiriše,"

²⁵ zaključismo jednodušno poslati k vama izabrane ljude zajedno s našim ljubljenima Barnabom i Pavlom,"

²⁶ ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista."

²⁷ Šaljemo vam dakle Judu i Silu, i oni će vam to isto priopćiti i usmeno."

²⁸ Jer zaključismo, Duh Sveti i mi, ne stavljati na vas nikakva daljnjeg tereta, osim ovoga što je nužno:"

²⁹ suzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga pridržavali, dobro ćete činiti. Zdravi bili!«"

³⁰ Izaslanici u Antiohiji
Oni tako otpravljeni siđoše u Antiohiju. I okupivši mnoštvo predadoše pismo."

³¹ Kad ga pročitaše, oni se obradovaše zbog ohrabrenja."

³² A Juda i Sila, i sami proroci, stadoše mnogim riječima bodriti i krijepiti braću."

³³ Pošto se zadržaše neko vrijeme, otpraviše ih braća s mirom k onima koji su ih poslali."

³⁴

³⁵ A Pavao i Barnaba ostali su u Antiohiji, poučavajući i navješćujući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodnju."

³⁶ Pavlovo drugo misijsko putovanje
Poslije nekoliko dana Pavao reče Barnabi: »Vratimo se i obiđimo braću po svim gradovima u kojima smo navješćivali riječ Gospodnju, da vidimo kako su.«"

³⁷ Barnaba je htio povesti i Ivana koji se zvao Marko."

³⁸ Pavao je pak smatrao da ne treba uzimati sa sobom onoga koji se od njih odijelio u Pamfiliji te nije s njima pošao na djelo."

³⁹ Porodi se tako žestoka raspra da se razdvojiše: Barnaba uze Marka i otplovi na Cipar,"

⁴⁰ a Pavao izabra Silu te otputova, povjeren od braće milosti Gospodnjoj."

⁴¹ Prolazio je Sirijom i Cilicijom, učvršćujući crkve."

16

¹ Timotej
Onda dođe u Derbu i u Listru. I gle, bijaše ondje neki učenik imenom Timotej, sin vjernice Židovke i oca Grka."

² O njemu su pohvalno govorila braća u Listri i Ikoniju."

³ Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima; jer svi su znali da mu je otac Grk."

⁴ Dok su prolazili gradovima, predavali su im za obdržavanje odredbe što su ih apostoli i starješine donijeli u Jeruzalemu."

⁵ Crkve su dakle jačale u vjeri i broj im se svakodnevno povećavao."

⁶ Poziv u Makedoniju
Prođoše pak područje Frigije i Galacije, jer ih je Duh Sveti spriječio navješćivati Riječ u Aziji."

⁷ Došavši do Mizije, pokušavali su ući u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov."

⁸ Prošavši pored Mizije, siđoše u Troadu."

⁹ I Pavlu se noću ukaza viđenje; neki je Makedonac stajao i molio ga: »Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!«"

¹⁰ Čim on vidje viđenje, nastojasmo odmah otići u Makedoniju, zaključujući kako nas Bog poziva da im navješćujemo Evanđelje."

¹¹ Lidija
Isplovivši iz Troade zaputismo se pravo u Samotraku, a sutradan u Neapol."

¹² A odande u naseobinu Filipe, koji je prvi grad onoga dijela Makedonije. U tom smo gradu ostali nekoliko dana."

¹³ U subotnji dan izađosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i razgovarasmo s okupljenim ženama."

¹⁴ Slušala je i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire, čije srce Gospodin otvori te se ona prikloni onome što je Pavao govorio."

¹⁵ A kad bi krštena ona i njezin dom, zamoli nas: »Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite.« I prisili nas."

¹⁶ Pavao i Sila u tamnici
Dok smo jednom išli u bogomolju, susretne nas neka sluškinja koja je imala duha vračarskoga; ona je, proričući, pribavljala veliku zaradu svojim gospodarima."

¹⁷ Slijedeći Pavla i nas, vikala je: »Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega koji vam navješćuju put spasenja!«"

¹⁸ I to je činila mnogo dana. Pavla to ogorči pa se okrene i reče duhu: »Zapovijedam ti u ime Isusa Krista da iz nje izađeš!« I duh izađe istoga časa."

¹⁹ Kad njezini gospodari vidješe da im propade nada u zaradu, zgrabiše Pavla i Silu i odvukoše ih na trg pred glavare."

²⁰ I privedoše ih pretorima te rekoše: »Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su"

²¹ i proglašuju običaje koje nama Rimljanima nije dopušteno prihvatiti ni držati.«"

²² I svjetina se pridruži protiv njih, te im pretori strgoše odjeću i zapovjediše da ih išibaju."

²³ Pošto im zadaše mnogo udaraca, baciše ih u tamnicu te zapovjediše tamničaru da ih pomno čuva."

²⁴ Tamničar ih, primivši takvu zapovijed, baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade."

²⁵ Oko ponoći Pavao i Sila moleći pjevahu hvale Bogu, dok su ih drugi sužnji slušali."

²⁶ Iznenada nastade velik potres tako da se temelji zatvora uzdrmaše; odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi."

²⁷ Tamničar se probudi, pa vidjevši otvorena tamnička vrata izvuče mač i htjede se ubiti, misleći da su sužnji pobjegli."

²⁸ A Pavao povika jakim glasom: »Ne čini sebi nikakva zla, jer svi smo ovdje!«"

²⁹ Tada on, zaiskavši svjetlo, uletje te se dršćući baci pred Pavla i Silu."

³⁰ Onda ih izvede van i upita: »Gospodo, što mi treba činiti da budem spašen?«"

³¹ A oni rekoše: »Povjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen ti i dom tvoj!«"

³² I navješćivali su riječ Gospodnju njemu i svima u njegovu domu."

³³ On ih još tog noćnog sata uze sa sobom i opra im rane; i odmah bude kršten on i svi njegovi."

³⁴ Onda ih uvede u dom i prostre stol, te se zajedno sa svim domom uzradova što je povjerovao Bogu."

³⁵ Kad osvanu dan, poslaše pretori liktore s porukom: »Pusti te ljude!«"

³⁶ Tamničar te riječi priopći Pavlu: »Pretori poručiše da vas pustim. Izađite sada dakle i pođite u miru!«"

³⁷ A Pavao im reče: »Javno nas neosuđene išibaše, premda smo rimski građani, i baciše u tamnicu. A sad da nas kriomice otpuste? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!«"

³⁸ Liktori priopće te riječi pretorima. A oni se prestrašiše čuvši da su Rimljani."

³⁹ I dođoše te se ispričaše pa, pošto ih izvedoše, zamoliše ih da odu iz grada."

⁴⁰ Izašavši iz tamnice, dođoše k Lidiji. I vidjevši braću utješiše ih te otiđoše."

17

¹ U Solunu
Prošavši Amfipol i Apoloniju dođoše u Solun gdje bijaše židovska sinagoga."

² Pavao, po svom običaju, uđe k njima i tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama,"

³ objašnjavajući im i razlažući da je: »Krist trebao trpjeti i uskrsnuti od mrtvih«, i: »Ovaj Krist je Isus koga vam ja navješćujem.«"

⁴ I neki se od njih uvjeriše te se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemali broj uglednih žena."

⁵ Židovi se pak ispuniše zavišću pa pokupiše neke opake dangube s trgova te, skupivši tako svjetinu, uzbuniše grad. Navalivši na kuću Jasonovu, tražili su da ih izvedu pred narod."

⁶ Ne našavši ih, odvukoše Jasona i neke od braće pred gradske glavare, vičući: »Ovdje su ovi što svijet uzbuniše,"

⁷ a Jason ih je primio. I svi ovi rade protiv carskih naredaba govoreći da postoji drugi kralj, Isus.«"

⁸ Tako uznemiriše svjetinu i gradske glavare, kad oni dočuše o tome."

⁹ I uzevši od Jasona i ostalih jamčevinu, pustiše ih."

¹⁰ U Bereji
A braća odmah noću otposlaše Pavla i Silu u Bereju. Oni, čim stigoše, otiđoše u židovsku sinagogu."

¹¹ Ovi bijahu plemenitiji od onih u Solunu; primiše Riječ sa svom spremnošću, danomice istražujući Pisma, je li to tako."

¹² Mnogi od njih stoga povjerovaše, a tako i nemalo uglednih Grkinja, pa i muškaraca."

¹³ A kad solunski Židovi doznaše da Pavao i u Bereji navješćuje riječ Božju, dođoše onamo te pokrenuše i uznemiriše svjetinu."

¹⁴ Tada braća odmah poslaše Pavla neka ode sve do mora, dok Sila i Timotej ostadoše ondje."

¹⁵ Ljudi koji su vodili Pavla dovedoše ga do Atene pa se vratiše, primivši zapovijed za Silu i Timoteja da što je moguće brže dođu k njemu."

¹⁶ U Ateni
Dok ih je Pavao čekao u Ateni, ozlojedi se u duhu gledajući kako je grad pun idola."

¹⁷ Stoga je u sinagogi raspravljao sa Židovima i s bogobojaznim ljudima, a na trgu svaki dan s onima koje bi ondje zatekao."

¹⁸ A i neki od epikurejskih i stoičkih filozofa stadoše raspravljati s njim, te su jedni govorili: »Što bi ovaj skupljač zrnja htio reći?« A drugi: »Čini se da je navjestitelj nekih tuđih bogova«, jer je navješćivao Evanđelje o Isusu i uskrsnuću."

¹⁹ Onda ga uzeše i dovedoše na Areopag, govoreći: »Možemo li znati što je to novo učenje o kojemu govoriš?"

²⁰ Jer nam nekakvim čudnim stvarima puniš uši. Željeli bismo dakle znati što bi to imalo biti.«"

²¹ A svi Atenjani, kao i stranci pridošlice, ni na što drugo ne troše svoje vrijeme nego da kazuju ili slušaju novosti."

²² Pavao stade nasred Areopaga i reče: »Atenjani! Po svemu vidim da ste pobožniji od drugih."

²³ Jer prolazeći vašim gradom i razgledajući vaše svetinje, nađoh i žrtvenik na kojemu bijaše napisano: 'Nepoznatom bogu'. To dakle što vi ne poznajući štujete, to vam ja navješćujem."

²⁴ Bog koji stvori svijet i sve što je u njemu, On koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukom načinjenim hramovima."

²⁵ Niti ga poslužuju ljudske ruke, kao da bi On što trebao, koji sam svima daje život i dah i sve ostalo."

²⁶ On od jednoga načini sav ljudski rod da se nastani po svem licu zemlje, odredivši im stanovita vremena i granice njihovih obitavališta,"

²⁷ da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od koga od nas."

²⁸ Jer u Njemu živimo i mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: 'Njegov smo naime i rod!'"

²⁹ Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo misliti da je božanstvo slično zlatu ili srebru ili kamenu, liku izrađenu umijećem i zamisli ljudskom."

³⁰ Previdjevši dakle vremena neznanja, Bog sada zapovijeda ljudima da se svi i svugdje obrate,"

³¹ jer postavi Dan u koji će svijetu suditi po pravdi, po Čovjeku kojega odredi. I svima dade dokaz uskrisivši ga od mrtvih.«"

³² Čuvši pak o uskrsnuću mrtvih, neki se stadoše rugati, a drugi rekoše: »Još ćemo te o tome slušati!«"

³³ Nato Pavao ode od njih."

³⁴ Ipak neki ljudi uz njega prionuše i uzvjerovaše, među kojima i Dionizije Areopagit i žena imenom Damara i drugi s njima."

18

¹ U Korintu
Nakon toga ode iz Atene i dođe u Korint."

² Ondje nađe nekog Židova imenom Akvila, rodom iz Ponta, koji je nedavno došao iz Italije, te Priscilu, njegovu ženu; jer Klaudije bijaše zapovjedio da svi Židovi napuste Rim. On ode k njima,"

³ i kako je bio istoga zanata, ostao je kod njih i radio. Bijahu naime po zanimanju šatorari."

⁴ Svake je pak subote raspravljao u sinagogi te pokušavao uvjeriti Židove i Grke."

⁵ A kad Sila i Timotej stigoše iz Makedonije, Pavao se potpuno posvetio Riječi, svjedočeći Židovima da Krist je Isus."

⁶ A kako su se oni suprotstavljali i hulili, on otrese svoje haljine i reče im: »Krv vaša na vašu glavu! Ja sam čist! Odsad ću ići k poganima.«"

⁷ I ode odande i uđe u kuću nekoga Ticija Justa, štovatelja Boga, čija kuća bijaše do sinagoge."

⁸ A nadstojnik sinagoge Krisp uzvjerova u Gospodina sa cijelim svojim domom. I mnogi su Korinćani slušajući Pavla pristupali vjeri, te bili krštavani."

⁹ Jedne noći Gospodin reče Pavlu u viđenju: »Ne boj se, nego govori i nemoj ušutjeti!"

¹⁰ Jer sam ja s tobom, i nitko te neće napasti da ti zlo učini, jer imam mnogo svojega naroda u ovom gradu.«"

¹¹ I ostade godinu i šest mjeseci, poučavajući među njima riječ Božju."

¹² Pavao na sudu pred Galionom
Dok je Galion bio prokonzul Ahaje, digoše se Židovi jednodušno protiv Pavla i dovedoše ga pred sudište,"

¹³ govoreći: »Ovaj nagovara ljude da štuju Boga protiv Zakona.«"

¹⁴ Kad se Pavao spremao otvoriti usta, Galion reče Židovima: »Da je posrijedi kakav zločin ili nedjelo lakoumno, o Židovi, s razlogom bih vas saslušao."

¹⁵ Ali ako su pitanja o nekim riječima i imenima i Zakonu kakav je u vas, sami se o tome pobrinite; ja u tome ne želim biti sudac.«"

¹⁶ I istjera ih iz sudišta."

¹⁷ Onda svi zgrabiše Sostena, nadstojnika sinagoge, te ga stadoše mlatiti ispred sudišta. Ali Galion za to ništa nije mario."

¹⁸ Od Efeza do Antiohije
Pavao pak ostade još neko vrijeme, a onda se oprosti s braćom i otplovi u Siriju, a s njime i Priscila i Akvila, pošto u Kenhreji ošiša glavu, jer je imao zavjet."

¹⁹ Stigoše u Efez, gdje ih ostavi. On sam uđe u sinagogu i stade raspravljati sa Židovima."

²⁰ Oni su ga molili da ostane dulje vrijeme s njima, ali on ne pristade,"

²¹ nego se oprosti s njima i reče: »Bude li Božja volja, opet ću se vratiti k vama.« I isplovi iz Efeza."

²² Kad stiže u Cezareju, uzađe i pozdravi crkvu, pa siđe u Antiohiju."

²³ Pavlovo treće misijsko putovanje
I ostade neko vrijeme, a onda pođe prolazeći redom galacijsko područje i Frigiju, učvršćujući sve učenike."

²⁴ Apolon u Efezu
A neki Židov imenom Apolon, rodom iz Aleksandrije, čovjek rječit i upućen u Pisma, dođe u Efez."

²⁵ Bijaše poučen u putu Gospodnjemu, pa je gorljivim duhom govorio i besprijekorno poučavao točno što se odnosilo na Isusa, premda je znao samo za Ivanovo krštenje."

²⁶ On stade smjelo propovijedati u sinagogi te, kad ga Akvila i Priscila čuše, uzeše ga k sebi i još mu pomnije izložiše put Božji."

²⁷ Kad poželje prijeći u Ahaju, braća ga ohrabriše i napisaše učenicima da ga prime. Stigavši onamo, veoma je koristio vjernicima po milosti"

²⁸ jer se žestoko suprotstavljao Židovima javno, pokazujući iz Pisama da Krist je Isus."

19

¹ Pavao i Ivanovi učenici
Dok Apolon bijaše u Korintu, Pavao, prošavši gornje krajeve, siđe u Efez. I nađe neke učenike"

² te im reče: »Jeste li primili Duha Svetoga kad ste uzvjerovali?« A oni mu rekoše: »Nismo ni čuli da postoji Duh Sveti.«"

³ On reče: »Kako ste onda kršteni?« A oni mu rekoše: »Ivanovim krštenjem.«"

⁴ A Pavao reče: »Ivan je krstio krštenjem obraćenja, govoreći narodu da vjeruje u onoga koji dolazi nakon njega, to jest u Isusa.«"

⁵ Kad to čuše, krstiše se u ime Gospodina Isusa."

⁶ I kad Pavao na njih položi ruke, dođe na njih Duh Sveti, te stadoše govoriti jezicima i proricati."

⁷ Bilo je svega dvanaestak ljudi."

⁸ Pavlovo djelovanje u Efezu
Onda je, ušavši u sinagogu, smjelo propovijedao tri mjeseca raspravljajući i uvjeravajući o kraljevstvu Božjemu."

⁹ A kako neki bijahu otvrdnuli i ne vjerovahu, ocrnjujući ovaj Put pred mnoštvom, on ih napusti. Uzevši učenike sa sobom, raspravljao je danomice u školi Tiranovoj."

¹⁰ To je pak potrajalo dvije godine tako da svi stanovnici Azije čuše riječ Gospodnju, i Židovi i Grci."

¹¹ Skevini sinovi
Bog je činio nesvakidašnja silna djela po Pavlovim rukama,"

¹² tako da su i na bolesnike stavljali rupce i pregače što su doticali njegovo tijelo - i ostavljale su ih bolesti i zli su duhovi izlazili iz njih."

¹³ Pokušaše pak i neki Židovi, koji su naokolo lutali kao zaklinjaoci, zazivati u ime Gospodina Isusa nad onima koji su imali zle duhove, govoreći: »Zaklinjem vas Isusom, kojeg Pavao propovijeda!«"

¹⁴ Sedam sinova nekoga Skeve, židovskoga velesvećenika, tako su činili."

¹⁵ A zli im duh odgovori: »Isusa poznajem, znam i Pavla, ali tko ste vi?«"

¹⁶ I čovjek u kojem bijaše zli duh skoči na njih, svlada ih i nadjača, tako da goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće."

¹⁷ Ovo postade znano svima, i Židovima i Grcima, stanovnicima Efeza; strah obuze njih sve te su veličali ime Gospodina Isusa."

¹⁸ Mnogi koji su uzvjerovali dolazili su priznavati i očitovati svoja djela."

¹⁹ A mnogi koji su se bavili vračanjima, donijevši knjige, spaljivali su ih pred svima. I procijeniše im vrijednost te nađoše da je ona pedeset tisuća srebrnjaka."

²⁰ Tako je snagom Gospodnjom riječ rasla i jačala."

²¹ Kad se to dogodilo, Pavao u duhu odluči proći kroz Makedoniju i Ahaju te otići u Jeruzalem, pa reče: »Pošto budem ondje, trebat će mi i Rim vidjeti.«"

²² I posla u Makedoniju dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, dok on sam još neko vrijeme ostade u Aziji."

²³ Pobuna u Efezu
U to se vrijeme podigla nemala pobuna oko ovog Puta."

²⁴ Naime, neki čovjek imenom Demetrije, srebrnar, izrađujući srebrne Artemidine hramiće donosio je obrtnicima nemalu zaradu."

²⁵ On okupivši njih i sve koji su se bavili takvim poslom, reče im: »Ljudi, vi znate, u ovom je poslu naše blagostanje."

²⁶ A vidite i čujete da je ovaj Pavao ne samo u Efezu već gotovo i u cijeloj Aziji uvjerio i zaveo brojno mnoštvo govoreći da nisu bogovi oni koji rukama nastaju."

²⁷ Ne samo da je opasnost da na zao glas dođe naše zanimanje nego i da se do hrama velike božice Artemide ništa ne drži, te tako nestane veličanstva one koju štuje sva Azija i cijeli svijet.«"

²⁸ A kad to čuše, puni gnjeva stadoše vikati: »Velika je Artemida efeška!«"

²⁹ Sav se grad uzbuni, te kao jedan nahrupiše u kazalište vukući Pavlove suputnike, Makedonce Gaja i Aristarha."

³⁰ I Pavao htjede ići među narod, ali mu učenici nisu dopustili."

³¹ Čak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše ga da se ne pokazuje u kazalištu."

³² Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo, jer je skup bio zbunjen; većina čak nije ni znala zašto se bijahu okupili."

³³ Tada iz svjetine uputiše na nekog Aleksandra, kojega su Židovi gurnuli naprijed. On dadne znak rukom, želeći se obraniti pred narodom."

³⁴ Ali kad shvatiše da je Židov, svi su u jedan glas gotovo dva sata vikali: »Velika je Artemida efeška!«"

³⁵ Onda gradski tajnik smiri mnoštvo te reče: »Efežani! Koji to čovjek ne zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide i njezina kipa što s neba pade?"

³⁶ Budući dakle da je to neosporno, vi se trebate smiriti i ne činiti ništa prenagljeno."

³⁷ Jer dovedoste ove ljude koji nisu ni skvrnitelji hrama ni hulitelji naše božice."

³⁸ Ako dakle Demetrije i obrtnici koji su s njime imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi rade, a tu su i prokonzuli, pa neka se tuže."

³⁹ Ako još što drugo tražite, na zakonitom će se skupu riješiti."

⁴⁰ Usto u opasnosti smo da budemo optuženi zbog današnje uzbune. Nema nikakva razloga za to; nećemo moći opravdati ovaj metež.« To rekavši, raspusti skup."

20

¹ Kroz Makedoniju i Grčku
Kad se buna stišala, posla Pavao po učenike, ohrabri ih, pozdravi i uputi se u Makedoniju."

² Prošavši te krajeve i ohrabrivši ih mnogim riječima, dođe u Grčku,"

³ gdje ostade tri mjeseca. Kako se dogodi da Židovi sklopiše zavjeru protiv njega upravo kada je htio isploviti u Siriju, odluči vratiti se preko Makedonije."

⁴ Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, i Gaj iz Derbe i Timotej, te Azijci Tihik i Trofim."

⁵ Oni odoše prije te nas pričekaše u Troadi,"

⁶ dok mi, isplovivši iz Filipa poslije dana Beskvasnih kruhova, dođosmo za pet dana k njima u Troadu, gdje se zadržasmo sedam dana."

⁷ Pavao uskrisuje Eutiha
U prvi dan tjedna, kad smo se okupili lomiti kruh, Pavao im govoraše. Ali kako je sutradan kanio otputovati, oduljio je govor sve do ponoći."

⁸ U gornjoj je sobi, u kojoj se bjesmo okupili, bilo mnogo svjetiljaka."

⁹ Na prozoru je sjedio neki mladić imenom Eutih koji zapadne u dubok san te, dok je Pavao dulje govorio, svladan snom pade s trećeg kata dolje. Podigoše ga mrtva."

¹⁰ A Pavao siđe, nadnese se nada nj i, obujmivši ga, reče: »Ne uznemirujte se, jer duša je njegova u njemu!«"

¹¹ Onda se pope gore, te pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još razgovarao, sve do zore. Tada otputova."

¹² A mladića dovedoše živa, i to ih neizmjerno utješi."

¹³ Na putu prema Jeruzalemu
Mi pođosmo naprijed lađom i isplovismo za As. Odande smo trebali povesti Pavla; tako naime bijaše zapovjedio kad se spremao poći kopnom."

¹⁴ Kad se sastao s nama u Asu, uzesmo ga sa sobom i stigosmo u Mitilenu."

¹⁵ Otplovivši odande sutradan stigosmo naspram Hiju, prekosutra dođosmo u Sam, a slijedećeg dana stigosmo u Milet"

¹⁶ - jer je Pavao smatrao da je bolje mimoići Efez, da se ne bi zadržavao u Aziji. Žurio je naime, ako mu budne moguće, da na Pedesetnicu bude u Jeruzalemu."

¹⁷ Pavlov oproštaj s efeškim starješinama
Iz Mileta posla u Efez da dozovu starješine crkve."

¹⁸ Kad dođoše k njemu, reče im: »Vi znate kako od prvoga dana, kad stupih u Aziju, provedoh među vama sve vrijeme,"

¹⁹ služeći Gospodinu sa svom poniznošću, u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog židovskih zavjera;"

²⁰ kako ništa nisam propustio od onoga što je korisno navijestiti vam i poučiti vas javno i po kućama,"

²¹ posvjedočivši Židovima i Grcima o obraćenju Bogu i vjeri u Gospodina našega Isusa."

²² I sad, evo, svezan Duhom ja idem u Jeruzalem, ne znajući što će me u njemu zadesiti,"

²³ osim što mi Duh Sveti u svakom gradu posvjedočuje kako me čekaju okovi i nevolje."

²⁴ Ali ja nimalo ne cijenim život svoj, samo da dovršim svoju trku i službu koju primih od Gospodina Isusa: posvjedočiti Evanđelje milosti Božje."

²⁵ I sad, evo, znam da lica mojega više nećete vidjeti, svi vi među kojima sam prošao propovijedajući Kraljevstvo."

²⁶ Stoga vam danas svjedočim da sam čist od krvi sviju,"

²⁷ jer vam nisam propustio navijestiti sav naum Božji."

²⁸ Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi za nadglednike, da pasete crkvu Božju, koju on steče svojom krvlju."

²⁹ Ja znam da će nakon mog odlaska među vas ući vuci okrutni, i neće štedjeti stada."

³⁰ Pa i između vas samih ustat će ljudi koji će govoriti iskrivljeni nauk, kako bi odvukli učenike za sobom."

³¹ Zato bdijte sjećajući se da tri godine i noću i danju nisam prestao u suzama urazumljivati svakoga od vas."

³² I sad vas povjeravam Bogu i riječi njegove milosti, Njemu koji vas može izgraditi i dati vam baštinu među svima koji su posvećeni."

³³ Srebra ili zlata ili odjeće ni od koga nisam poželio."

³⁴ Sami znate da su za moje potrebe i onih koji su sa mnom zasluživale ove ruke."

³⁵ U svemu vam pokazah kako se trudeći treba zauzimati za slabe i sjećati se riječi Gospodina Isusa, jer on reče: 'Blaženije je davati nego primati.'«"

³⁶ Ovo rekavši, kleknu i pomoli se sa svima njima."

³⁷ Tada svi briznuše u velik plač i baciše mu se oko vrata cjelivajući ga,"

³⁸ ražalošćeni najviše riječju koju im reče: da više neće vidjeti njegova lica. Onda su ga pratili na lađu."

21

¹ Na putu u Jeruzalem
Pošto se otrgnusmo od njih, isplovismo i ploveći pravo stigosmo u Kos, sutradan u Rod, a odande u Pataru."

² I našavši lađu koja je plovila prijeko u Feniciju, ukrcasmo se i isplovismo."

³ Ugledavši Cipar, ostavismo ga slijeva, ploveći prema Siriji. Pristadosmo u Tiru, jer je ondje lađa trebala iskrcati tovar."

⁴ Pronašavši učenike, ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu Pavlu govorahu da ne ide u Jeruzalem."

⁵ Ali kad nam istekoše ti dani, krenusmo na put. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, sve do izvan grada. I kleknuvši na obali pomolismo se,"

⁶ oprostivši se jedni s drugima. Mi se ukrcasmo na lađu, a oni se vratiše k svojima."

⁷ Završivši plovidbu, mi stigosmo iz Tira u Ptolemaidu, i pozdravivši braću ostadosmo jedan dan s njima."

⁸ A sutradan krenusmo i stigosmo u Cezareju. I ušavši u kuću Filipa evanđelista, jednog od sedmorice, ostadosmo kod njega."

⁹ On je imao četiri kćeri djevice koje su prorokovale."

¹⁰ Kako ostadosmo više dana, prorok imenom Agab siđe iz Judeje"

¹¹ i dođe k nama te uze Pavlov pojas, sveza sebi ruke i noge pa reče: »Ovo govori Duh Sveti: 'Čovjeka čiji je ovaj pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke poganima.'«"

¹² A kad smo to čuli, stadosmo i mi i mještani moliti Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem."

¹³ Tad Pavao odgovori: »Što to činite, plačete i slamate mi srce! Spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.«"

¹⁴ I kako se nije dao nagovoriti, ušutjesmo rekavši: »Gospodnja nek bude volja!«"

¹⁵ Nakon tih dana, spremljeni za put, uzlazili smo u Jeruzalem."

¹⁶ A s nama pođoše i učenici iz Cezareje, koji nas odvedoše k nekom Mnasonu Cipraninu, dugogodišnjem učeniku, kod koga smo odsjeli."

¹⁷ Pavao u Jeruzalemu
Kad pak stigosmo u Jeruzalem, braća nas primiše radosno."

¹⁸ Sutradan Pavao pođe s nama k Jakovu, gdje dođoše i sve starješine."

¹⁹ Pozdravivši ih, stade im redom pripovijedati što je Bog učinio među poganima po njegovoj službi."

²⁰ A oni su, čuvši to, proslavljali Boga. Onda mu rekoše: »Vidiš, brate, kolike su tisuće među Židovima uzvjerovale, i svi su revnitelji Zakona."

²¹ A o tebi im je rečeno da naučavaš na otpad od Mojsija sve Židove koji su među poganima, govoreći da ne trebaju obrezivati djece, niti se pridržavati Öbičaja."

²² Što dakle? Zasigurno će čuti da si došao."

²³ Stoga učini što ti kažemo: u nas su četiri čovjeka koji imaju zavjet."

²⁴ Njih uzmi, posveti se zajedno s njima i plati za njih da obriju glave, te će svi spoznati da nema ništa od onoga što im je o tebi rečeno, nego da si i sam na pravu putu i držiš Zakon."

²⁵ A onima koji su uzvjerovali među poganima napisali smo što odlučismo: kloniti se mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva.«"

²⁶ Tada Pavao uze one ljude te je sutradan, posvećen zajedno s njima, ulazio u Hram, proglašujući dovršetak dana posvećenja - kad će se za svakoga od njih prinijeti prinos."

²⁷ Pavao uhićen
Kad se upravo navršavalo tih sedam dana, neki Židovi iz Azije, ugledavši ga u Hramu, stadoše zbunjivati svu onu svjetinu te podigoše ruke na njega,"

²⁸ vičući: »Izraelci, upomoć! Ovo je čovjek koji sve posvuda uči protiv naroda i Zakona i ovoga mjesta, pa još i Grke uvede u Hram i oskvrnu ovo sveto mjesto.«"

²⁹ Jer već ranije bijahu s njime u gradu vidjeli Trofima iz Efeza za koga mišljahu da ga je Pavao uveo u Hram."

³⁰ Sav se grad uskomeša i nastade strka naroda te, zgrabivši Pavla, stadoše ga vući iz Hrama i odmah zatvoriše vrata."

³¹ I dok su ga nastojali ubiti, stiže glas do zapovjednika kohorte da je uzbunjen sav Jeruzalem."

³² On odmah uze vojnike i stotnike pa dotrča dolje k njima. A kad oni ugledaše zapovjednika i vojnike, prestadoše tući Pavla."

³³ Zapovjednik se tada približi, uhvati ga i naredi da ga vežu dvojim lancima, te stade ispitivati tko je i što je učinio."

³⁴ Jedni su pak iz svjetine vikali jedno, a drugi drugo. Kako zbog meteža nije mogao saznati ništa pouzdano, zapovjedi da ga odvedu u vojarnu."

³⁵ Kad Pavao stiže do stubišta, vojnici su ga morali nositi zbog nasrtljivosti svjetine."

³⁶ Jer mnoštvo ih je naroda slijedilo, vičući: »Smakni ga!«"

³⁷ Samo što ga ne unesoše u vojarnu kad Pavao reče zapovjedniku: »Je li mi dopušteno nešto ti reći?« A on ga upita: »Zar znaš grčki?"

³⁸ Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji se prije nekoliko dana pobunio i odveo u pustinju četiri tisuće bodežara?«"

³⁹ A Pavao reče: »Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, građanin znamenita grada. Molim te, dopusti mi da se obratim narodu!«"

⁴⁰ Kad mu on dopusti, Pavao stade na stubište mahnuvši rukom narodu. Kako nastade velika tišina, on im se obrati hebrejskim jezikom:"

22

¹ Pavlova obrana pred mnoštvom
»Braćo i oci, poslušajte sad što vam imam reći u svoju obranu!«"

² Čuvši pak da im se obraća hebrejskim jezikom, još više utihnuše. A on reče:"

³ »Ja sam Židov rođen u Tarzu cilicijskom, ali sam odrastao u ovome gradu, gdje sam do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu, postavši revnitelj za Boga, kao što ste svi vi danas."

⁴ Ja sam na smrt progonio ovaj Put, vežući i predajući u tamnice muškarce i žene,"

⁵ kako za mene može posvjedočiti velesvećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku te sam i išao onamo da i one ondje svezane dovedem u Jeruzalem da budu kažnjeni."

⁶ Dok sam putovao i približavao se Damasku, odjednom me, oko podneva, obasja velika svjetlost s neba."

⁷ Padoh na zemlju i začuh glas koji mi govori: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?'"

⁸ A ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' A on mi reče: 'Ja sam Isus Nazarećanin, koga ti progoniš.'"

⁹ Oni koji su bili sa mnom svjetlost su doduše vidjeli, ali glasa Onoga koji mi govoraše nisu čuli."

¹⁰ Tada rekoh: 'Što da činim, Gospodine?' A Gospodin mi reče: 'Ustani, pođi u Damask i tamo će ti se kazati sve što ti je određeno učiniti!'"

¹¹ A kako zbog sjaja one svjetlosti bijah obnevidio, oni što su bili sa mnom za ruku me povedoše te dođoh u Damask."

¹² A neki Ananija, čovjek pobožan po Zakonu, o kome su svi tamošnji Židovi dobro svjedočili,"

¹³ dođe k meni, stade preda me i reče mi: 'Savle, brate, progledaj!' I ja ga u isti čas ugledah."

¹⁴ A on reče: 'Bog naših otaca unaprijed te odredi da upoznaš njegovu volju i da vidiš Pravednika i čuješ glas iz njegovih usta,"

¹⁵ jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima o onome što si vidio i čuo."

¹⁶ I što još sad čekaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivajući ime njegovo!'"

¹⁷ Pošto se vratih u Jeruzalem, i dok sam se molio u Hramu, padoh u zanos"

¹⁸ i vidjeh Njega gdje mi govori: 'Požuri i izađi žurno iz Jeruzalema, jer oni neće primiti svjedočanstva tvojega o meni.'"

¹⁹ A ja rekoh: 'Gospodine, i sami znaju da sam ja bacao u tamnice i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u tebe;"

²⁰ pa i kad se prolijevala krv tvojega svjedoka Stjepana, i ja sam ondje stajao i odobravao, te čuvao haljine onih koji su ga ubijali.'"

²¹ A on mi reče: 'Idi, jer ću te poslati daleko, k poganima!'«"

²² Pavao - rimski građanin
Slušali su ga sve do te riječi, a tada podigoše glas: »Makni sa zemlje takvoga, jer nije pravo da živi!«"

²³ Dok su oni vikali i derali svoje haljine i bacali prašinu u zrak,"

²⁴ zapovjednik naredi da ga uvedu u vojarnu, te reče da ga pod šibama ispitaju, kako bi saznao razlog zbog kojeg tako viču na njega."

²⁵ Kad ga remenjem rastegoše, reče Pavao stotniku koji tu stajaše: 'Zar vam je dopušteno bičevati rimskog građanina, i to još neosuđena?«"

²⁶ Čuvši pak to, stotnik ode k zapovjedniku i izvijesti ga: »Što ćeš učiniti? Jer ovaj je čovjek Rimljanin.«"

²⁷ Pristupi mu zapovjednik i reče: »Kaži mi, jesi li ti Rimljanin?« A on reče: »Jesam.«"

²⁸ A zapovjednik odgovori: »Ja stekoh to građanstvo za veliku svotu.« A Pavao mu reče: »A ja sam se s njime i rodio.«"

²⁹ Odmah dakle odstupiše od njega oni koji su ga trebali ispitati; a i zapovjednik se uplašio saznavši da je Rimljanin, a on ga je bio svezao."

³⁰ Pavao pred Vijećem
Sutradan pak kad je htio točno saznati zašto ga Židovi optužuju, odriješi ga te zapovjedi da se sazovu glavari svećenički i cijelo Vijeće, izvede Pavla i postavi ga pred njih."

23

¹ Pavao pak upravi pogled na Vijeće i reče: »Braćo, ja sam posve čiste savjesti živio pred Bogom sve do ovoga dana.«"

² Nato velesvećenik Ananija zapovjedi onima koji su stajali pored njega da ga udare po ustima."

³ Tada mu Pavao reče: »Tebe će udariti Bog, zide obijeljeni! Ti sjediš da mi sudiš po Zakonu, a protuzakonito zapovijedaš da me udaraju?«"

⁴ Oni pak koji su ondje stajali rekoše: »Zar velesvećenika Božjeg pogrđuješ?«"

⁵ A Pavao reče: »Ja nisam znao, braćo, da je on velesvećenik; jer, pisano je: 'Glavara naroda svojega ne proklinji!'«"

⁶ A Pavao, znajući da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji, poviče u Vijeću: »Braćo! Ja sam farizej, sin farizeja! Zbog nade i uskrsnuća od mrtvih meni se sudi!«"

⁷ Čim on to reče, nastade svađa između farizeja i saduceja, i mnoštvo se razdijeli."

⁸ Jer saduceji govore da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, dok farizeji to sve priznaju."

⁹ Nato nastade velika vika te ustadoše neki pismoznanci iz farizejskog dijela pa se suprotstavljahu: »Mi nikakva zla ne nalazimo na ovom čovjeku. A što ako mu duh progovori, ili anđeo?«"

¹⁰ Kako nastade golema svađa, poboja se zapovjednik da ovi Pavla ne rastrgnu, te zapovjedi vojnicima da siđu, ugrabe ga od njih i dovedu u vojarnu."

¹¹ Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: »Budi hrabar! Jer kao što si o meni posvjedočio u Jeruzalemu, tako ti treba svjedočiti i u Rimu.«"

¹² Urota protiv Pavla
A kad osvanu dan, Židovi skovaše urotu i zakleše se jedan drugome da neće ni jesti ni piti dok Pavla ne ubiju."

¹³ Urotnika koji su prisegnuli bilo je više od četrdeset."

¹⁴ Dođu oni k svećeničkim glavarima i starješinama te rekoše: »Zakletvom smo se zakleli da nećemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla."

¹⁵ Vi stoga sada zajedno s Vijećem predočite zapovjedniku da ga izvede pred vas, kao da kanite pomnije ispitati njegov slučaj, a mi smo spremni smaknuti ga prije no što se približi.«"

¹⁶ Ali sin Pavlove sestre, čuvši za urotu, dođe, uđe u vojarnu i dojavi Pavlu."

¹⁷ A Pavao dozove jednog stotnika pa reče: »Ovog mladića odvedi k zapovjedniku, jer mu ima nešto priopćiti.«"

¹⁸ On ga onda uze, odvede k zapovjedniku i rekne: »Sužanj Pavao me dozvao i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi, jer da ti ima nešto reći.«"

¹⁹ A zapovjednik uze mladića za ruku pa se izdvoji s njime nasamo te ga stade ispitivati: »Što mi imaš priopćiti?«"

²⁰ A on reče: »Židovi su se dogovorili da te zamole kako bi sutra izveo Pavla pred Vijeće, kao da bi pomnije ispitali njegov slučaj."

²¹ Nemoj ih poslušati, jer ga u zasjedi čeka više od četrdeset njihovih ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dok ga ne smaknu. I sad su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.«"

²² Tada zapovjednik otpusti mladića, zapovjedivši: »Nikomu ne kazuj da si mi to otkrio.«"

²³ Pavla otpremaju u Cezareju
Dozove zatim dvojicu stotnika i reče: »Pripremite dvije stotine vojnika, tako da poslije treće noćne ure mogu krenuti u Cezareju, te sedamdeset konjanika i dvije stotine kopljanika."

²⁴ Pripremite i živinu na koju će se posaditi Pavao i sigurno dovesti k upravitelju Feliksu!«"

²⁵ I napisa pismo ovakva sadržaja:"

²⁶ »Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu pozdrav!"

²⁷ Ovoga čovjeka uhitiše Židovi i tek što ga ne smakoše, kad ja dođoh s vojnicima i izbavih ga, doznavši da je Rimljanin."

²⁸ Želeći saznati razlog zašto ga optužuju, izvedoh ga pred njihovo Vijeće."

²⁹ Pronađoh da ga optužuju zbog pitanja oko njihova Zakona, te da nema nikakve krivnje zbog koje bi zaslužio smrt ili okove."

³⁰ A kad mi bi dojavljeno da se tomu čovjeku sprema zavjera, odmah ga poslah k tebi, zapovjedivši njegovim tužiteljima da svoju tužbu protiv njega iznesu pred tebe.«"

³¹ Tada vojnici, kako im je bilo zapovjeđeno, uzeše Pavla i noću ga odvedoše u Antipatridu."

³² Sutradan pak pustiše konjanike da idu dalje s njim, a oni se vratiše u vojarnu."

³³ Ovi po dolasku u Cezareju uručiše upravitelju pismo te mu privedoše Pavla."

³⁴ Pošto pročita, zapita ga iz koje je pokrajine te, saznavši da je iz Cilicije,"

³⁵ reče: »Saslušat ću te kad stignu tvoji tužitelji.« I zapovjedi da ga čuvaju u Herodovu dvoru."

24

¹ Rasprava pred Feliksom
Nakon pet dana siđe velesvećenik Ananija s nekoliko starješina i s nekim odvjetnikom Tertulom, te oni izniješe pred upravitelja tužbu protiv Pavla."

² Kad ga dozvaše, Tertul ga stade optuživati: »Veliki mir što ga po tebi uživasmo, i promjene nabolje što tvojom providnošću dolaze ovome narodu,"

³ u svemu i posvuda primamo, vrli Felikse, sa svom zahvalnošću."

⁴ Ali da te dulje ne zadržavam, molim te da nas u svojoj blagonaklonosti ukratko saslušaš."

⁵ Jer otkrismo da je ovaj čovjek kuga i da pokreće pobune među Židovima po cijelome svijetu, te da je kolovođa nazarejske sljedbe,"

⁶ da je i Hram pokušao oskvrnuti, pa ga uhitismo."

⁷

⁸ Od njega možeš i sam, ako ga ispitaš, doznati o svemu za što ga mi optužujemo.«"

⁹ A podržaše ga i Židovi, potvrđujući da je to tako."

¹⁰ Kad mu upravitelj dade znak da govori, Pavao odvrati:
»Znajući da si već mnogo godina sudac ovom narodu, drage se volje branim."

¹¹ Sam možeš saznati da nema više od dvanaest dana otkako uzađoh u Jeruzalem da se poklonim."

¹² I nisu me našli ni u Hramu da se s kime prepirem ili da izazivam pobunu naroda, ni u sinagogama, ni po gradu."

¹³ Niti oni mogu tebi dokazati ono zbog čega me sada optužuju."

¹⁴ Ja ti pak ovo priznajem: prema Putu koji oni nazivaju sljedbom služim Bogu otaca, vjerujući u sve što je prema Zakonu i što je zapisano u Prorocima,"

¹⁵ imajući nadu u Boga, kao što i oni sami iščekuju, da će biti uskrsnuće i pravednih i nepravednih."

¹⁶ U tome se i sam trudim da stalno imam besprijekornu savjest i pred Bogom i pred ljudima."

¹⁷ Sad poslije mnogo godina dođoh da donesem milostinju svome narodu i prinose,"

¹⁸ kad me u tome nađoše Židovi iz Azije već posvećena u Hramu, bez ikakve svjetine i bune."

¹⁹ Neki pak Židovi iz Azije - oni su trebali biti ovdje pred tobom i podnijeti tužbu, ako što imaju protiv mene!"

²⁰ Ili neka ovi sami reknu kakav zločin na meni nađoše kad sam stajao pred Vijećem,"

²¹ osim ako nije zbog one jedne riječi što je uzviknuh dok stajah među njima: 'Zbog uskrsnuća mrtvih sudi mi se danas pred vama!'«"

²² Feliks, koji je bio pomnije upućen s obzirom na Put, odgodi parnicu rekavši: »Kad dođe zapovjednik Lizija, riješit ću vaš slučaj.«"

²³ A stotniku zapovjedi da Pavla čuva, te da ima povlastice i da nikomu od njegovih ne priječi da ga poslužuje."

²⁴ Poslije nekoliko dana dođe Feliks sa svojom ženom Druzilom, koja bijaše Židovka, i posla po Pavla te ga sasluša o vjeri u Isusa Krista."

²⁵ Ali dok je Pavao raspravljao o pravednosti i uzdržljivosti i budućem Sudu, Feliks prestrašen reče: »Idi zasad, pozvat ću te kad budem imao vremena!«"

²⁶ Ujedno se i nadao da će mu Pavao dati novaca, i zato ga je često pozivao i s njim razgovarao."

²⁷ A kad se navršiše dvije godine, dobi Feliks za nasljednika Porcija Festa. A Feliks, hoteći ugoditi Židovima, ostavi Pavla u okovima."

25

¹ Suđenje pred Festom
Fest dakle, stigavši u pokrajinu, poslije tri dana uzađe iz Cezareje u Jeruzalem."

² A glavari svećenički i židovski prvaci podniješe mu tužbu protiv Pavla te ga stadoše moliti"

³ i iskati da im protiv njega bude naklonjen, te da ga pošalje u Jeruzalem. Jer su spremali zasjedu da ga smaknu na putu."

⁴ Fest im tada odgovori da se Pavao čuva u Cezareji te da će on sam uskoro otići onamo."

⁵ »Neka stoga neki od vas koji mogu«, reče, »pođu sa mnom, pa ako na tom čovjeku ima kakve krivnje, neka ga optuže.«"

⁶ Pošto ne ostade među njima više od osam do deset dana, siđe u Cezareju. Sutradan sjede na sudačku stolicu, zapovjedivši da privedu Pavla."

⁷ Kad se on pojavi, opkoliše ga Židovi koji su sišli iz Jeruzalema, iznoseći protiv njega mnoge i teške optužbe koje nisu mogli dokazati."

⁸ Pavao se branio: »Ničim se ne ogriješih ni o židovski Zakon, ni o Hram, ni o cara.«"

⁹ Ali Fest, da bi se pokazao naklonjen Židovima, odgovori Pavlu: »Hoćeš li uzaći u Jeruzalem da ti se ondje preda mnom sudi za ove optužbe?«"

¹⁰ Pavao nato reče: »Ja stojim pred carskim sudištem, gdje mi se treba suditi. Židovima ništa nisam skrivio, kao što i sam veoma dobro znaš."

¹¹ Ako sam, dakle, čemu kriv ili počinih išta što zaslužuje smrt, ne odbijam umrijeti. Ali ako ništa od ovoga za što me optužuju ne stoji, nitko me ne može njima izručiti. Prizivam se na cara!«"

¹² Tada Fest, posavjetovavši se sa vijećem, odgovori: »Na cara si se prizvao, pred cara ćeš ići!«"

¹³ Fest i Agripa o Pavlu
Kad prođe nekoliko dana, siđoše kralj Agripa i Berenika u Cezareju da pozdrave Festa."

¹⁴ A kako su ostali ondje više dana, izloži Fest kralju to o Pavlu, govoreći: »Ima neki čovjek što ga je Feliks ostavio kao sužnja"

¹⁵ protiv koga, kad bijah u Jeruzalemu, glavari svećenički i židovske starješine izniješe tužbu, zahtijevajući osudu."

¹⁶ Ja im odgovorih da u Rimljana nije običaj izručiti nekog čovjeka prije no što se optuženik sučeli s tužiteljima i dobije priliku za obranu od optužbe."

¹⁷ Kako dakle oni zajedno sa mnom dođoše ovamo, bez ikakva odgađanja sjedoh sutradan na sudačku stolicu i zapovjedih da toga čovjeka dovedu."

¹⁸ Kad tužitelji ustadoše, nisu protiv njega iznosili optužbe ni za kakva zlodjela kako sam očekivao,"

¹⁹ nego se prepirahu s njime o nekim pitanjima svoje vjere te o nekom Isusu koji je umro, a za koga je Pavao tvrdio da je živ."

²⁰ Ne snalazeći se pak u takvoj raspravi, pitao sam bi li htio poći u Jeruzalem da mu se ondje sudi u vezi s time."

²¹ Ali kako se Pavao prizvao da ga se zadrži do presude carskog veličanstva, zapovjedih da bude zadržan dok ga ne pošaljem caru.«"

²² Na to će Agripa Festu: »I ja bih htio čuti toga čovjeka.« »Sutra ćeš ga«, reče, »čuti«."

²³ Pavao pred Agripom
Sutradan dakle dođoše Agripa i Berenika s velikim sjajem i uđoše u sudnicu zajedno sa zapovjednicima i najuglednijim gradskim muževima. Na Festovu zapovijed privedoše Pavla."

²⁴ Tada Fest reče: »Kralju Agripa i svi vi ovdje s nama nazočni! Pogledajte ovoga zbog koga mi je cijelo mnoštvo Židova navaljivalo i u Jeruzalemu i ovdje, vičući kako ovaj više ne smije živjeti."

²⁵ Ali ja ustanovih da nije učinio ništa što bi zasluživalo smrt, a kako se on sam prizvao na carsko veličanstvo, odlučih ga tamo i poslati."

²⁶ Ali nemam ništa pouzdano o njemu napisati Gospodaru, pa ga stoga i izvedoh pred vas, a osobito preda te, kralju Agripa, kako bih nakon ove istrage imao što napisati."

²⁷ Čini mi se, naime, nerazložnim poslati sužnja a ne navesti optužbe protiv njega.«"

26

¹ Pavlova obrana pred Agripom
Nato Agripa reče Pavlu: »Dopušta ti se o sebi govoriti.« Tada Pavao ispruži ruku i stade se braniti:"

² »Smatram se sretnim, kralju Agripa, što se danas pred tobom mogu braniti od svega onoga za što me Židovi optužuju,"

³ osobito stoga što si poznavatelj svih židovskih običaja i nesuglasica. Zato te molim da me strpljivo saslušaš."

⁴ Dakle, moj život već od rane mladosti, koji provedoh u svome narodu i u Jeruzalemu, poznaju svi Židovi."

⁵ Budući da me poznaju od početka, mogu, ako hoće, svjedočiti da sam prema najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej."

⁶ I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje što ga Bog dade našim ocima -"

⁷ koje se, naših dvanaest plemena ustrajno služeći Bogu noću i danju, nada postignuti. Zbog te me nade, o kralju, Židovi optužuju!"

⁸ Zašto se među vama smatra nevjerojatnim da Bog mrtve uskrisuje?"

⁹ Pa i sam sam smatrao da protiv imena Isusa Nazarećanina trebam učiniti sve što mogu."

¹⁰ Tako i učinih u Jeruzalemu, te sam mnoge svete sam zatvorio u tamnice primivši za to ovlast od glavara svećeničkih. Kad su ih pogubljivali, dao sam svoj glas protiv njih."

¹¹ Po svim sam ih sinagogama često kažnjavao i prisiljavao da hule, i prekomjerno bijesan na njih progonio ih čak u tuđim gradovima."

¹² Kad radi toga pođoh u Damask, s ovlašću i dopuštenjem glavara svećeničkih,"

¹³ vidjeh na putu o podne, o kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i one koji su išli sa mnom."

¹⁴ Kad svi mi na zemlju popadosmo, začuh glas što mi hebrejskim jezikom govori: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti je bosti se s rogatim.'"

¹⁵ A ja rekoh: 'Tko si, Gospodine?' A Gospodin reče: 'Ja sam Isus koga ti progoniš."

¹⁶ Nego ustani i stani na noge svoje, jer ti se ukazah stoga da te odredim za slugu i svjedoka i onog kako si me vidio i onog što ću ti pokazati."

¹⁷ Izbavljat ću te i od tvog naroda i od pogana među koje te šaljem"

¹⁸ da im otvoriš oči, kako bi se obratili od tame k svjetlu i od vlasti Sotonine k Bogu, te da vjerom u mene prime oprost grijeha i udio među posvećenima.'"

¹⁹ Otada, kralju Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju,"

²⁰ nego sam najprije onima u Damasku i u Jeruzalemu, a zatim i po cijelom području Judeje i poganima, propovijedao da se pokaju i obrate k Bogu, čineći djela dostojna pokajanja."

²¹ Zbog toga su me, dok sam bio u Hramu, Židovi zgrabili i pokušavali ubiti."

²² Pomoć dakle Božju zadobivši, sve do ovoga dana stojim svjedočeći malima i velikima, ne govoreći ništa osim onoga što proroci rekoše da se ima dogoditi, a i Mojsije:"

²³ da će Krist trpjeti i da će kao prvi uskrsli od mrtvih navijestiti svjetlo svom narodu i poganima.«"

²⁴ Dok se on tako branio, reče Fest jakim glasom: »Luduješ, Pavle! Veliko te znanje dovelo do ludila.«"

²⁵ Pavao pak odvrati: »Ne ludujem, vrli Feste, nego zborim riječi istine i razbora."

²⁶ Ta znade za to kralj, komu otvoreno govorim, jer sam uvjeren da mu ništa od ovoga nije nepoznato, jer se to nije događalo u nekakvu zakutku."

²⁷ Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!«"

²⁸ A Agripa će Pavlu: »Zamalo pa me uvjeri te me učini kršćaninom!«"

²⁹ Nato će Pavao: »Molio bih Boga da - i za malo i za mnogo - ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postanu takvi kakav sam ja, osim ovih okova.«"

³⁰ Nato ustade kralj i upravitelj i Berenika i oni koji su s njima zasjedali"

³¹ te, udaljivši se, stadoše među sobom govoriti: »Ovaj čovjek ne učini ništa čime bi zaslužio smrt ili okove.«"

³² Agripa pak reče Festu: »Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara.«"

27

¹ Od Cezareje do Krete
Kad pak bi odlučeno da otplovimo u Italiju, predadoše Pavla i neke druge sužnje stotniku iz kohorte carskog veličanstva, imenom Juliju."

² Ukrcavši se na lađu iz Adramitije, koja je imala ploviti u azijska mjesta, isplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin."

³ Sutradan pristadosmo u Sidonu. Julije postupi ljudski s Pavlom te mu dopusti da posjeti svoje prijatelje kako bi se za njega pobrinuli."

⁴ A isplovivši odande jedrili smo u zavjetrini Cipra, jer su vjetrovi bili protivni."

⁵ Preplovivši more duž Cilicije i Pamfilije, stigosmo u Miru u Liciji."

⁶ Našavši ondje aleksandrijsku lađu koja je plovila u Italiju, stotnik nas ukrca u nju."

⁷ Više smo dana plovili sporo te jedva stigosmo nasuprot Knidu. Kako nam je vjetar priječio dalje, zaplovismo u zavjetrini Krete prema Salmoni."

⁸ Jedva ploveći uz obalu stigosmo do nekog mjesta zvanog Dobre Luke, blizu grada Laseja."

⁹ Oluja i brodolom
Kako je prošlo mnogo vremena i plovidba već postajala opasna, jer je već i Post prošao, Pavao ih stade opominjati,"

¹⁰ govoreći im: »Ljudi, vidim da će ova plovidba biti uza stradanje i mnogo štete ne samo za teret i lađu nego i za naše živote.«"

¹¹ Stotnik je pak više vjerovao kormilaru i vlasniku lađe negoli onome što je Pavao govorio."

¹² A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina donese odluku da se isplovi odande i nekako pokuša stići do Feniksa - luke na Kreti, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu - pa da se ondje prezimi."

¹³ Budući pak da je blago zapuhao južnjak, pomisliše da bi mogli ostvariti cilj te podigoše sidro i zaploviše tik uz Kretu."

¹⁴ Ali ubrzo nakon toga zapuha s nje orkanski vjetar zvan sjeveroistočnjak."

¹⁵ Zahvati lađu koja se vjetru više nije mogla oduprijeti, pa se prepustismo da nas nosi."

¹⁶ Ploveći u zaklonu otočića zvanog Kauda, jedva smo uspjeli osigurati čamac."

¹⁷ Pošto ga podigoše, upotrijebiše užad da opašu lađu. Bojeći se da se ne nasuču na Sirtu, spustiše plivajuće sidro, pustivši da tako budu nošeni."

¹⁸ No kako nas je oluja žestoko bacala, sutradan stadoše izbacivati teret,"

¹⁹ a trećega dana svojim rukama izbaciše brodsku opremu."

²⁰ Kako se već više dana ne pokazivahu ni sunce ni zvijezde, a nemalo nevrijeme bjesnjelo, nestajala je već svaka nada da ćemo se spasiti."

²¹ Kako se već dugo nije jelo, Pavao tad stade usred njih i reče: »Trebalo je, ljudi, poslušati me i ne isplovljavati iz Krete te tako izbjeći i ovo stradanje i štetu."

²² Ali vas sada opominjem da budete hrabri, jer nitko između vas neće propasti, nego samo lađa."

²³ Jer stade preda me ove noći anđeo onoga Boga čiji sam i komu služim,"

²⁴ te mi reče: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo ti je Bog podario sve koji plove s tobom.'"

²⁵ Zato budite hrabri, ljudi! Jer vjerujem Bogu da će tako biti kako mi je rečeno."

²⁶ Ali treba da se nasučemo na neki otok.«"

²⁷ Kad već nastade četrnaesta noć otkako bijasmo tamo-amo nošeni po Adriji, oko ponoći stadoše mornari naslućivati da im se primiče neka zemlja."

²⁸ Bacivši olovnicu, nađoše dvadeset hvati dubine. Malo dalje ponovno je baciše i nađoše petnaest hvati."

²⁹ Bojeći se da ne udarimo negdje na grebene, baciše s krme četiri sidra te stadoše moliti da svane dan."

³⁰ A kad mornari pokušaše pobjeći s lađe, te stadoše čamac u more spuštati pod izlikom da će s pramca spustiti sidra,"

³¹ reče Pavao stotniku i vojnicima: »Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti.«"

³² Tada vojnici presjekoše užad na čamcu i pustiše ga da padne."

³³ Sve do u osvit molio je Pavao sve da jedu, govoreći: »Danas je već četrnaesti dan kako neprekidno iščekujete bez jela, ništa ne okusivši."

³⁴ Stoga vas molim da jedete, jer je to za vaš spas. Jer ni jednome od vas ni vlas s glave neće propasti.«"

³⁵ To reče i uze kruh, dade hvalu Bogu pred svima, razlomi ga te stade jesti."

³⁶ Nato se svi razvedriše te i oni uzeše hrane."

³⁷ Svih je nas na lađi bilo dvjesto sedamdeset i šest duša."

³⁸ Kad se nasitiše, stadoše olakšavati lađu bacajući žito u more."

³⁹ Kad pak osvanu dan, zemlje nisu prepoznali; ali su opazili neki zaljev s pješčanom obalom pa su se dogovarali da, ako uzmognu, na nju navuku lađu."

⁴⁰ Odvezavši sidra ostaviše ih u moru, popustivši ujedno vezove na kormilima te razapeše prednje jedro prema vjetru krećući se prema pješčanoj obali."

⁴¹ Ali udarivši u prud nasukaše lađu; i dok se pramac zarinu te ostade nepomičan, krma se kršila od siline valovlja."

⁴² Odluka je vojnika bila pobiti sužnje da tko od njih plivajući ne pobjegne."

⁴³ Ali stotnik, hoteći spasiti Pavla, spriječi njihov naum, te zapovjedi da oni koji mogu plivati prvi skoče i izađu na kopno,"

⁴⁴ a ostali će, neki na daskama, drugi na ostacima lađe. I tako se svi spasiše prispjevši na kopno."

28

¹ Na otoku Malti
Tek kad se spasismo, doznadosmo da se otok zove Malta."

² Domoroci nam iskazivahu nesvakidašnju prijaznost. Zapalivši naime vatru, pozvaše nas sve, zbog kiše koja je padala i zbog studeni."

³ A Pavao prikupi naramak granja i stavi na vatru, kadli zbog vrućine izađe guja i pripije mu se za ruku."

⁴ A kad domoroci vidješe životinju gdje visi o njegovoj ruci, stadoše govoriti jedni drugima: »Zasigurno je ovaj čovjek ubojica kad mu, iako se spasio iz mora, Pravda ne dopušta živjeti.«"

⁵ Ali on otrese životinju u vatru i ne bi mu ništa zlo."

⁶ Oni su pak očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav; ali pošto su dugo čekali i vidjeli da mu se nikakvo zlo nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog."

⁷ A u okolici onoga mjesta bijaše imanje prvaka otoka, imenom Publija koji, prihvativši nas, tri nas dana ljubazno ugosti."

⁸ Publijev je otac ležao bolestan od ognjice i srdobolje. Pavao mu priđe i pomoli se, te položi na njega ruke i izliječi ga."

⁹ Nakon toga stadoše dolaziti i drugi koji su na otoku bili bolesni, te ozdravljahu."

¹⁰ Oni nam iskazaše mnoge počasti te su nas, kad isplovljavasmo, opskrbili potrepštinama."

¹¹ Dolazak u Rim
Nakon tri mjeseca isplovismo na aleksandrijskoj lađi, sa znakom Dioskura, koja bijaše prezimila na otoku."

¹² Doplovivši tad u Sirakuzu, ostadosmo tri dana."

¹³ Odande, popuštajući priveze, stigosmo u Regij, a kako je dan kasnije zapuhao južnjak, drugoga dana stigosmo u Puteole."

¹⁴ Ondje nađosmo braću koja su nas zamolila da ostanemo kod njih sedam dana. I tako dođosmo u Rim."

¹⁵ Kad tamošnja braća dočuše o nama, izađoše nam ususret sve do Apijeva trga i Triju gostionica. Ugledavši ih, Pavao izreče hvalu Bogu i ohrabri se."

¹⁶ A kad uđosmo u Rim, Pavlu bi dopušteno da stanuje zasebno s vojnikom koji ga je čuvao."

¹⁷ Pavlov susret sa Židovima u Rimu
Nakon tri dana sazva Pavao židovske prvake te im, kad se okupiše, stade govoriti: »Ja, braćo, ne učinih ništa protiv naroda ili otačkih običaja, a ipak me u Jeruzalemu kao sužnja predadoše u ruke Rimljanima."

¹⁸ Oni me nakon istrage htjedoše pustiti, jer nije na meni bilo nikakve krivnje zbog koje bih zaslužio smrt."

¹⁹ Ali kako se Židovi tome usprotiviše, bijah prisiljen prizvati se na cara, ne hoteći ičim optužiti svoj narod."

²⁰ Zbog toga dakle razloga zamolih da vas vidim i da vam se obratim, jer sam zbog nade Izraelove vezan u ovim lancima.«"

²¹ A oni mu rekoše: »Mi nikakva pisma o tebi nismo primili iz Judeje, niti je tko od braće došao nešto dojaviti ili loše govoriti o tebi."

²² Ali bismo htjeli od tebe čuti što misliš, jer o toj sljedbi znamo da se posvuda govori protiv nje.«"

²³ Nato dogovoriše dan i dođoše k njemu u stan u velikom broju. I on im je izlagao svjedočeći kraljevstvo Božje, uvjeravajući ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Proroka o Isusu."

²⁴ I neki vjerovahu onome što je govorio, drugi pak ne vjerovahu."

²⁵ Nesložni među sobom, stadoše se razilaziti, pošto im Pavao reče još ovu riječ: »Dobro Duh Sveti po Izaiji proroku vašim ocima progovori:"

²⁶ 'Idi k tomu narodu i reci:
Slušat ćete i slušati, a nećete razumjeti, gledat ćete i gledati, a nećete vidjeti."

²⁷ Jer otupjelo je srce ovog naroda; uši svoje začepiše, oči svoje zatvoriše; da svojim očima ne vide, da svojim ušima ne čuju i srcem ne razumiju - da se ne obrate te ih ne izliječim.'"

²⁸ Neka vam dakle bude znano da je ovo Božje spasenje poslano poganima. Oni će ga poslušati.«"

²⁹

³⁰ Zaključak
Pavao pak ostade pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su mu dolazili,"

³¹ propovijedajući kraljevstvo Božje i poučavajući o Gospodinu Isusu Kristu sa svom smjelošću i bez zapreka."