1

¹ Proslov
U početku bijaše Riječ,
i Riječ bijaše uz Boga,
i Riječ bijaše Bog."

² Ona bijaše u početku uz Boga."

³ Sve po njoj postade,
i bez nje ne postade ništa.
Onome što je postalo"

⁴ u njoj bijaše život,
i život bijaše svjetlo ljudima."

⁵ I svjetlo svijetli u tami,
i tama ga ne zamijeti."

⁶ Pojavi se čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan."

⁷ On dođe za svjedočanstvo, da posvjedoči za Svjetlo, da svi povjeruju po njemu."

⁸ On ne bijaše Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo."

⁹ Svjetlo istinsko, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet."

¹⁰ Na svijetu bijaše, i svijet po njemu postade, i svijet ga ne upozna."

¹¹ K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše."

¹² A svima koji ga primiše dade pravo da postanu djeca Božja; onima što vjeruju u ime njegovo,"

¹³ koji su rođeni ne od krvi, ni po volji tijela, ni po volji muževljevoj, nego od Boga."

¹⁴ I Riječ tijelom postade i nastani se među nama, i zagledasmo se u slavu njegovu, slavu kao Jedinorođena u Oca, puna milosti i istine."

¹⁵ Ivan svjedoči za njega. Vikao je:
»To bijaše onaj o kome rekoh: 'Koji za mnom dolazi, preda mnom je, jer prije mene bijaše.'"

¹⁶ Ta od punine njegove svi mi primismo, i to milost za milošću."

¹⁷ Jer Zakon bi dan po Mojsiju, a milost i istina postade po Isusu Kristu."

¹⁸ Boga nikada nitko nije vidio; Jedinorođeni - Bog, koji je u krilu Očevu, on ga obznani."

¹⁹ Svjedočanstvo Ivana Krstitelja
A ovo je svjedočanstvo Ivanovo: kad Židovi iz Jeruzalema poslaše k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«,"

²⁰ on prizna i ne zanijeka; nego prizna: »Ja nisam Krist.«"

²¹ I upitaše ga: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Rekne im: »Nisam.« »Jesi li Prorok?« A on odgovori: »Ne.«"

²² Rekoše mu onda: »Tko si - da odgovor dadnemo onima koji su nas poslali - što ti kažeš o sebi?«"

²³ On reče: »Ja sam glas onoga koji viče u pustinji: 'Poravnite put Gospodnji', kako reče prorok Izaija.«"

²⁴ A izaslanici bijahu od farizeja,"

²⁵ pa ga upitaše: »Zašto onda krstiš kad nisi ni Krist ni Ilija ni Prorok?«"

²⁶ Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji onaj koga vi ne poznajete -"

²⁷ onaj koji za mnom dolazi, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući.«"

²⁸ To se dogodilo u Betaniji preko Jordana, gdje je Ivan krštavao."

²⁹ Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Gle, Jaganjac Božji, onaj koji uzima grijeh svijeta!"

³⁰ Ovo je onaj za koga rekoh: 'Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom, jer prije mene bijaše.'"

³¹ I ja ga nisam poznavao, te stoga dođoh i krstim vodom kako bi on bio očitovan Izraelu.«"

³² Ivan još posvjedoči: »Gledao sam Duha gdje silazi s neba kao golub, i na njemu ostade."

³³ I ja ga nisam poznavao, ali Onaj koji me posla da vodom krstim, reče: 'Na koga vidiš da silazi Duh i na njemu ostaje, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.'"

³⁴ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«"

³⁵ Isusovi prvi učenici
Sutradan je Ivan opet stajao s dvojicom svojih učenika."

³⁶ Ugledavši Isusa gdje prolazi, reče: »Gle, Jaganjac Božji!«"

³⁷ Kad su ga ta dvojica njegovih učenika čula da tako govori, stadoše slijediti Isusa."

³⁸ A Isus se okrenu i, ugledavši ih gdje ga slijede, reče im: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi - što znači 'Učitelju' - gdje stanuješ?«"

³⁹ On im reče: »Dođite i vidjet ćete!« Oni dakle dođoše i vidješe gdje stanuje. I taj dan ostadoše kod njega. Bilo je to oko desetog sata."

⁴⁰ Jedan od te dvojice koji ga stadoše slijediti nakon što su čuli Ivana, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra."

⁴¹ On najprije nađe svojega brata Šimuna te mu rekne: »Našli smo Mesiju« - što znači »Krist«."

⁴² Dovede ga k Isusu. Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov, ti ćeš se zvati Kefa« - što znači »Stijena«."

⁴³ Sutradan htjede Isus otići u Galileju, pa nađe Filipa te mu reče: »Slijedi me!«"

⁴⁴ A Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova."

⁴⁵ Filip nađe Natanaela i rekne mu: »Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, a i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.«"

⁴⁶ A Natanael mu reče: »Može li iz Nazareta išta dobro doći?« Rekne mu Filip: »Dođi i vidi!«"

⁴⁷ Kad Isus ugleda Natanaela gdje mu se približuje, rekne za njega: »Evo istinskog Izraelca u kojemu nema dvoličja.«"

⁴⁸ Natanael ga upita: »Otkuda me poznaješ?« Isus mu odgovori: »Prije nego što te Filip pozva, vidjeh te dok si bio pod smokvom.«"

⁴⁹ Natanael mu nato reče: »Rabbi, ti si Sin Božji, ti si kralj Izraelov!«"

⁵⁰ Isus mu odgovori: »Vjeruješ li zato što ti rekoh da te vidjeh ispod smokve? Gledat ćeš veće od toga.«"

⁵¹ Još mu reče: »Zaista, zaista, kažem vam, gledat ćete nebo otvoreno i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.«"

2

¹ Svadba u Kani
Trećega dana bila je svadba u Kani Galilejskoj. Bijaše ondje i majka Isusova,"

² a na svadbu pozvaše i Isusa s njegovim učenicima."

³ Kad je ponestalo vina, rekne Isusu njegova majka: »Vina nemaju!«"

⁴ A Isus joj odgovori: »Ženo, što ja imam s tobom? Moj čas još nije došao.«"

⁵ Nato njegova majka reče poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«"

⁶ A bijaše ondje postavljeno šest kamenih posuda za obredno pranje Židovima, od kojih je svaka obuhvaćala po dvije ili tri mjere."

⁷ Isus im rekne: »Napunite posude vodom.« I napuniše ih do vrha."

⁸ Onda im rekne: »Sada zagrabite i nosite ravnatelju stola.« I oni odnesoše."

⁹ A kad je ravnatelj stola okusio vodu što je postala vinom, a nije znao odakle je - premda su to znali poslužitelji koji su zagrabili vodu - pozove on zaručnika"

¹⁰ i rekne mu: »Svatko najprije iznosi dobro vino, a kad se ponapiju, onda lošije, a ti si čuvao dobro vino sve dosad.«"

¹¹ Tako Isus učini prvo od svojih znamenja u Kani Galilejskoj, i očitova svoju slavu, i njegovi učenici povjerovaše u njega."

¹² Poslije toga siđe on sa svojom majkom, sa svojom braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum i ondje ostadoše nekoliko dana."

¹³ Čišćenje Hrama
Bijaše blizu židovska Pasha, i Isus uzađe u Jeruzalem."

¹⁴ I nađe u Hramu prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede,"

¹⁵ pa načini bič od užeta i istjera sve iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima prosu novac i prevrnu stolove,"

¹⁶ a onima što su prodavali golubove reče: »Nosite to odavde! Ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovine!«"

¹⁷ Njegovi se učenici prisjetiše da je zapisano: »Izjeda me revnost za Dom tvoj!«"

¹⁸ Židovi mu tada rekoše: »Koji nam znamen pokazuješ da to smiješ činiti?«"

¹⁹ Isus im odgovori: »Razvalite ovaj hram i u tri ću ga dana podići.«"

²⁰ Nato Židovi rekoše: »Četrdeset i šest je godina građen ovaj hram, a ti li ćeš ga u tri dana podići?«"

²¹ On je, naime, govorio o hramu svojega tijela."

²² Stoga, kad je od mrtvih bio uskrišen, njegovi se učenici prisjetiše da je to htio reći, i povjerovaše Pismu i riječi što je Isus bijaše izrekao."

²³ Dok je za blagdana Pashe bio u Jeruzalemu, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući njegova znamenja što ih je činio."

²⁴ Ali im se sam Isus nije povjeravao, jer je on sve poznavao."

²⁵ I nije trebalo da mu itko posvjedoči o čovjeku, jer je sam znao što je u čovjeku."

3

¹ Razgovor s Nikodemom
Među farizejima bijaše neki čovjek, Nikodem mu ime, glavar židovski."

² On dođe k njemu noću i reče mu: »Rabbi, znamo da si učitelj od Boga došao, jer nitko ne može ova znamenja činiti, koja ti činiš, a da Bog nije s njime.«"

³ Isus mu odgovori:
»Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega.«"

⁴ Rekne mu Nikodem: »Kako se netko može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu svoje majke i roditi se?«"

⁵ Isus odgovori: »Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i od Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje."

⁶ Što je rođeno od tijela, tijelo je, i što je rođeno od Duha, Duh je."

⁷ Nemoj se čuditi što ti rekoh: 'Trebate se roditi nanovo, odozgor.'"

⁸ Vjetar, kao i Duh, puše gdje hoće; čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.«"

⁹ Nikodem mu nato reče: »Kako to može biti?«"

¹⁰ Isus mu odgovori: »Ti si učitelj u Izraelu, a ovo ne shvaćaš?"

¹¹ Zaista, zaista, kažem ti, zborimo što znamo i svjedočimo o onome što smo vidjeli, a svjedočanstva našega ne primate."

¹² Ako vam rekoh o zemaljskome, i ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam reknem o nebeskome?"

¹³ Nitko nije uzašao na nebo, do onaj koji siđe s neba - Sin Čovječji."

¹⁴ I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako treba biti podignut Sin Čovječji,"

¹⁵ da svaki koji vjeruje ima u njemu život vječni."

¹⁶ Jer Bog tako uzljubi svijet da je dao svoga Jedinorođenog Sina, kako nijedan koji u njega vjeruje ne bi propao, nego imao život vječni."

¹⁷ Bog, doista, ne posla Sina na svijet da svijetu sudi, nego da se svijet po njemu spasi."

¹⁸ Tko vjeruje u njega, ne sudi mu se; a tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije vjerovao u ime Jedinorođenog Sina Božjega."

¹⁹ A ovo je sud: Svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi zavoljeli više tamu nego svjetlo, jer im djela bijahu zla."

²⁰ Doista, tko god čini zlo, mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, kako mu se djela ne bi razotkrila."

²¹ Ali tko čini istinu, k svjetlu dolazi, kako bi se očitovalo da su njegova djela učinjena u Bogu.«"

²² Još jedno svjedočanstvo Ivana Krstitelja
Poslije toga dođe Isus sa svojim učenicima u područje Judeje te je s njima ondje boravio i krštavao."

²³ A i Ivan je krštavao u Enonu, blizu Salima, jer je ondje bilo mnogo vode. I dolazili su i bili krštavani."

²⁴ Ivan, naime, još ne bijaše bačen u tamnicu."

²⁵ I dođe do prepirke Ivanovih učenika s nekim Židovom u vezi s obrednim pranjem."

²⁶ Tada dođoše k Ivanu i rekoše mu: »Rabbi, onaj što s tobom bijaše preko Jordana, za koga si ti svjedočio, eno on krsti, i svi dolaze k njemu.«"

²⁷ A Ivan odgovori: »Nitko ne može ništa prisvojiti ako mu nije dano s neba."

²⁸ Vi mi sami svjedočite da rekoh: 'Ja nisam Krist', nego, 'Pred njim sam poslan.'"

²⁹ Tko ima zaručnicu, zaručnik je; a prijatelj zaručnikov, koji stoji i sluša ga, veoma se raduje zaručnikovu glasu. Ta se dakle moja radost sada ispunila."

³⁰ On treba rasti, a ja se umanjivati."

³¹ Tko odozgor dolazi, nad svima je. Tko je sa zemlje, taj je zemaljski i zbori zemaljski. Tko s neba dolazi, nad svima je."

³² On svjedoči o onome što je vidio i čuo, a njegova svjedočanstva nitko ne prima."

³³ Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit."

³⁴ Doista, onaj koga Bog posla zbori riječi Božje; jer On Duha ne daje na mjeru."

³⁵ Otac ljubi Sina, i sve je predao u ruku njegovu."

³⁶ Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko Sinu ne vjeruje, neće vidjeti života, nego Božji gnjev ostaje na njemu.«"

4

¹ Susret sa Samarijankom
Kad Isus dakle dozna da su farizeji čuli kako Isus pridobiva i krsti više učenika nego Ivan,"

² premda sam Isus nije krštavao, nego njegovi učenici,"

³ ostavi Judeju i ode ponovno u Galileju."

⁴ A trebao je proći kroz Samariju."

⁵ Tako dođe u samarijski grad zvani Sihar, blizu zemljišta što ga je Jakov dao svome sinu Josipu."

⁶ Ondje bijaše zdenac Jakovljev. I umoran od putovanja, Isus je sjedio pokraj zdenca. Bilo je to oko šestog sata."

⁷ Neka žena iz Samarije dođe da zagrabi vode. Isus joj rekne: »Daj mi piti.«"

⁸ Njegovi učenici, naime, bijahu otišli u grad kako bi kupili hrane."

⁹ Samarijanka mu nato rekne: »Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?« Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima."

¹⁰ Isus joj odgovori:
»Da si ti znala dar Božji i tko je onaj koji ti govori da mu daš piti, ti bi u njega bila zaiskala vode žive, i dao bi ti.«"

¹¹ Žena mu rekne: »Gospodine, ni zagrabiti nemaš čime, a zdenac je dubok; otkuda ti onda voda živa?"

¹² Zar si ti veći od našega oca Jakova koji nam dade ovaj zdenac - i on sam je iz njega pio i njegovi sinovi i njegova stoka?«"

¹³ Isus joj odgovori:
»Tko god pije od ove vode opet će ožednjeti,"

¹⁴ a tko bude pio od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti dovijeka; nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvorom vode koja navire u život vječni.«"

¹⁵ Žena mu rekne: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam, i da ne dolazim ovamo grabiti vodu.«"

¹⁶ On joj odvrati: »Idi, zovni svoga muža pa dođi ovamo.«"

¹⁷ Žena odgovori: »Nemam muža.« Rekne joj Isus: »Dobro si rekla: 'Nemam muža',"

¹⁸ jer si imala pet muževa; i onaj kojeg sada imaš nije ti muž. Istinito si rekla.«"

¹⁹ Rekne mu žena: »Gospodine, vidim da si ti prorok."

²⁰ Očevi su se naši klanjali na ovoj gori, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.«"

²¹ Isus joj odvrati: »Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu."

²² Vi se klanjate onome što ne poznajete, a mi se klanjamo onome što poznajemo, jer je spasenje od Židova."

²³ Ali dolazi čas - i sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini. Otac, doista, i traži takve da mu se klanjaju."

²⁴ Bog je duh, i koji mu se klanjaju, trebaju mu se klanjati u duhu i istini.«"

²⁵ Rekne mu žena: »Znam da dolazi Mesija, koji se zove Krist, i kad on dođe, sve će nam objasniti.«"

²⁶ Isus joj odvrati: »Ja sam, ja koji s tobom razgovaram.«"

²⁷ I uto dođu njegovi učenici te se stadoše čuditi što sa ženom razgovara, ali ipak nijedan ne reče: »Što tražiš?« ili: »Što razgovaraš s njom?«"

²⁸ A žena tad ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima:"

²⁹ »Dođite vidjeti čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinila. Nije li to Krist?«"

³⁰ Oni izađoše iz grada te dođoše k njemu."

³¹ A učenici ga u međuvremenu nutkali: »Rabbi, jedi!«"

³² Ali im on reče: »Imam za jelo hranu o kojoj vi ne znate.«"

³³ Onda učenici govorahu međusobno: »Da mu nije tko donio jelo?«"

³⁴ Rekne im Isus:
»Moja je hrana da izvršim volju Onoga koji me posla te dovršim djelo njegovo."

³⁵ Ne kažete li: 'Još četiri mjeseca pa dolazi žetva'? Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se zlate za žetvu!"

³⁶ A žetelac prima plaću i sabire rod za vječni život, da se raduju zajedno i sijač i žetalac."

³⁷ Tako se obistinjuje poslovica: 'Jedan sije, drugi žanje.'"

³⁸ Ja vas poslah da žanjete ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.«"

³⁹ Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: »Rekao mi je sve što sam učinila«,"

⁴⁰ tako da su ga Samarijanci, kad su došli k njemu, molili da kod njih ostane. I ostade ondje dva dana."

⁴¹ I još ih je mnogo povjerovalo zbog njegove riječi."

⁴² A ženi su govorili: »Ne vjerujemo više zbog tvojega kazivanja, jer smo sami čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.«"

⁴³ Iscjeljenje sina kraljeva službenika
Poslije dva dana ode odande u Galileju."

⁴⁴ Sam Isus, naime, posvjedoči da je prorok bez časti u svom zavičaju."

⁴⁵ Kada dakle dođe u Galileju, Galilejci ga primiše lijepo. Oni bijahu vidjeli sve što je učinio u Jeruzalemu za blagdana, jer su i sami bili uzašli na blagdan."

⁴⁶ I dođe ponovno u Kanu Galilejsku gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik čiji je sin bolovao u Kafarnaumu."

⁴⁷ Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu i stade ga moliti da siđe i izliječi mu sina, koji je već bio na umoru."

⁴⁸ Isus mu tada reče: »Da ne vidite znamenja i čudesa, zasigurno ne biste povjerovali.«"

⁴⁹ Rekne mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi prije no što mi dijete umre.«"

⁵⁰ Odvrati mu Isus: »Idi, sin tvoj živi.« Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus te ode."

⁵¹ Dok je još silazio, njegove mu sluge pritrčaše u susret, govoreći da njegovo dijete živi."

⁵² Ispita ih dakle o satu u koji mu je bilo bolje, a oni mu rekoše: »Jučer o sedmom satu pusti ga ognjica.«"

⁵³ Otac onda uvidje da je to bilo u onaj čas kad mu je Isus rekao: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav njegov dom."

⁵⁴ A ovo bje drugi znamen koji učini Isus došavši iz Judeje u Galileju."

5

¹ Ozdravljenje kod kupališta
Poslije toga bijaše židovski blagdan te Isus uzađe u Jeruzalem."

² U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište, koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova."

³ U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih."

⁴

⁵ Ondje pak bijaše neki čovjek, bolestan trideset i osam godina."

⁶ Kad ga Isus vidje gdje leži i kada dozna da je tako već dugo, rekne mu: »Želiš li ozdraviti?«"

⁷ Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nemam nikoga da me spusti u kupalište kad se pokrene voda; dok ja dođem, drugi siđe prije mene.«"

⁸ Rekne mu Isus: »Ustani! Uzmi svoju postelju i hodaj.«"

⁹ I čovjek odmah ozdravi te uze svoju postelju i poče hodati.
A taj dan bijaše subota."

¹⁰ Židovi su stoga govorili iscijeljenomu: »Subota je i nije ti dopušteno nositi svoju postelju.«"

¹¹ A on im odgovori: »Onaj koji me ozdravi reče mi: 'Uzmi svoju postelju i hodaj!'«"

¹² Oni ga zapitaše: »Tko je taj čovjek koji ti reče: 'Uzmi i hodaj'?«"

¹³ Ali izliječeni nije znao tko je taj. Isus se, naime, sklonio, jer je bilo mnoštva na tom mjestu."

¹⁴ Poslije toga Isus ga nađe u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si. Ne griješi više da ti se štogod gore ne dogodi.«"

¹⁵ Čovjek ode te javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio."

¹⁶ Židovi stoga stadoše napadati Isusa što je to činio u subotu."

¹⁷ A Isus im odgovori: »Moj Otac sve dosad radi, pa i ja radim.«"

¹⁸ Stoga su Židovi još više nastojali da ga ubiju, jer ne samo da je kršio subotu već je i Boga nazivao svojim Ocem, izjednačujući sebe s Bogom."

¹⁹ Jednakost Sina s Ocem
Isus im je nato odgovorio:
»Zaista, zaista, kažem vam, Sin ne može ništa činiti sam od sebe, nego ono što vidi da čini Otac; jer što On čini, to isto čini i Sin."

²⁰ Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini; pokazat će mu i veća djela od ovih, te ćete se čuditi."

²¹ Jer kao što Otac podiže i oživljuje mrtve, tako i Sin oživljuje koje hoće."

²² Otac, naime, ne sudi nikomu, nego je sav sud predao Sinu,"

²³ kako bi svi poštovali Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca koji ga posla."

²⁴ Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša riječ moju i vjeruje Onomu koji me posla, ima život vječni te ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život."

²⁵ Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas, i - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega, i koji čuju, živjet će."

²⁶ Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi."

²⁷ I dade mu vlast da sudi, jer je Sin Čovječji."

²⁸ Ne čudite se ovome, jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima čuti njegov glas"

²⁹ i izaći: oni koji su činili dobro - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude."

³⁰ Ja ne mogu sam od sebe činiti ništa. Kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan, jer ne tražim volju svoju, nego volju Onoga koji me posla."

³¹ Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito."

³² Postoji drugi koji svjedoči za mene, i znam: istinito je svjedočanstvo kojim svjedoči za mene."

³³ Vi ste poslali k Ivanu, i on je posvjedočio za istinu."

³⁴ Ali ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, nego to govorim kako biste se vi spasili."

³⁵ On bijaše svjetiljka koja gori i svijetli, a vi htjedoste samo za čas uživati u njezinoj svjetlosti."

³⁶ Ja pak imam svjedočanstvo veće od Ivanova, jer djela koja mi je dao Otac da ih izvršim, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene da me je Otac poslao."

³⁷ I Onaj koji me posla, Otac, sam je posvjedočio za mene. Niti ste ikada čuli njegova glasa, niti vidjeli njegova obličja,"

³⁸ a ni riječ njegova ne prebiva u vama, jer ne vjerujete onomu koga On posla."

³⁹ Istražujete Pisma, jer vi sami mislite po njima imati život vječni. I ona su ta koja svjedoče za mene,"

⁴⁰ a nećete doći k meni, da život imate."

⁴¹ Od ljudi slave ne primam,"

⁴² ali vas sam upoznao: nemate u sebi ljubavi Božje!"

⁴³ Ja sam došao u ime Oca svojega i ne primate me. Ako tko drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti."

⁴⁴ Kako biste vi mogli vjerovati, kad primate slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite?"

⁴⁵ Ne mislite da ću vas ja tužiti pred Ocem. Vaš je tužitelj Mojsije, u koga se uzdate."

⁴⁶ Jer kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali, jer je on pisao o meni."

⁴⁷ Ali ako ne vjerujete njegovim spisima, kako ćete vjerovati mojim riječima?«"

6

¹ Isus nahranio pet tisuća ljudi
Poslije toga Isus ode na drugu obalu Galilejskog, ili Tiberijadskog mora."

² Slijedilo ga veliko mnoštvo, jer su gledali znamenja koja je činio na bolesnicima."

³ Onda Isus uzađe na goru i ondje je sjedio sa svojim učenicima."

⁴ A bližila se Pasha, židovski blagdan."

⁵ Kad Isus podignu oči te ugleda da veliko mnoštvo dolazi k njemu, upita dakle Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi jedu?«"

⁶ To je govorio iskušavajući ga, jer znao je što će učiniti."

⁷ Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.«"

⁸ Tada mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, rekne:"

⁹ »Ovdje je neki dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice; ali što je to za tolike?«"

¹⁰ Isus reče: »Neka ljudi posjedaju!« Na tom je mjestu bilo mnogo trave; i posjedaše, njih oko pet tisuća muškaraca."

¹¹ Tada Isus uze kruhove te, izrekavši hvalu, razdijeli ih onima što su posjedali. A tako i od ribica, koliko god su htjeli."

¹² Kad se pak nasitiše, rekne svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne.«"

¹³ Skupiše dakle i napuniše dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova preostaše onima koji su jeli."

¹⁴ Kad ljudi dakle vidješe znamen koji Isus učini, govorili su: »Ovo je uistinu Prorok, Onaj koji ima doći na svijet.«"

¹⁵ A Isus, znajući da kane doći te ga na silu ugrabiti da ga učine kraljem, opet se povuče u goru, on sam."

¹⁶ Isus hoda po moru
A kad se spusti večer, njegovi učenici siđoše k moru."

¹⁷ I ušavši u lađicu, zaploviše preko mora u Kafarnaum. Već se bilo i smračilo, a Isus im još nije dolazio."

¹⁸ More se nadizalo od silna vjetra što je puhao."

¹⁹ Kad su se dakle otisnuli nekih dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje se hodajući po moru približuje lađici. I prestrašiše se."

²⁰ A on im rekne: »Ja sam, ne bojte se!«"

²¹ Htjeli su ga uzeti u lađicu, i odjednom se lađica nađe uz obalu kojoj su se bili zaputili."

²² Isus, kruh života
Sutradan mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali mora, primijeti da ondje, osim jedne, ne bijaše druge lađice, te da Isus ne uđe u lađicu zajedno sa svojim učenicima, nego da njegovi učenici otploviše sami."

²³ Tu, međutim, pristadoše neke druge lađice iz Tiberijade, blizu mjesta gdje jedoše kruh pošto Gospodin dade hvalu."

²⁴ Kada dakle mnoštvo primijeti da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđoše u lađice i otiđoše u Kafarnaum tražeći Isusa."

²⁵ Kad ga nađoše na drugoj strani mora, rekoše mu: »Rabbi, kad si ovamo došao?«"

²⁶ Odgovori im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam, tražite me ne zato što ste vidjeli znamenja, nego zato što onoga kruha jedoste i nasitiste se."

²⁷ Starajte se ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni. Nju će vam dati Sin Čovječji, jer njega pečatom potvrdi Otac, Bog.«"

²⁸ A oni ga upitaše: »Što da činimo kako bismo radili djela Božja?«"

²⁹ Odgovori im Isus: »Ovo je djelo Božje - da vjerujete u onoga koga On posla.«"

³⁰ Oni mu onda rekoše: »Koji dakle znamen činiš da vidimo i da ti povjerujemo? Što možeš uraditi?"

³¹ Naši očevi jedoše manu u pustinji, kao što je zapisano: 'Dade im jesti kruh s neba!'«"

³² Tada im reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam, nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego vam Otac moj daje istinski kruh s neba;"

³³ jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.«"

³⁴ Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha!«"

³⁵ Reče im Isus:
»Ja sam kruh života. Onaj koji k meni dolazi, zasigurno neće ogladnjeti, i tko u mene vjeruje, zasigurno neće nikada ožednjeti."

³⁶ No rekoh vam: ta vidjeli ste me, i - ne vjerujete."

³⁷ Sve ono što mi Otac daje doći će k meni, a onoga koji k meni dođe neću izbaciti van."

³⁸ Jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju Onoga koji me posla."

³⁹ A ovo je volja Onoga koji me posla: da nijednoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ga uskrisim u posljednji dan."

⁴⁰ Ovo je, naime, volja moga Oca: da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.«"

⁴¹ Tada su Židovi mrmljali protiv njega, jer je rekao: »Ja sam kruh što je sišao s neba.«"

⁴² I govorili su: »Nije li to Isus, Josipov sin? Zar mu ne poznajemo oca i majku? Kako sad govori: »Sišao sam s neba?«"

⁴³ Odgovori im Isus: »Ne mrmljajte među sobom!"

⁴⁴ Nitko ne može k meni doći ako ga ne privuče Otac - Onaj koji me posla, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan."

⁴⁵ Zapisano je u Prorocima: 'Svi će biti od Boga poučeni.' Tko god čuje od Oca, i pouči se, k meni dolazi."

⁴⁶ Ne da bi itko vidio Oca, osim onoga koji je kod Boga; taj je vidio Oca."

⁴⁷ Zaista, zaista, kažem vam, onaj koji vjeruje ima život vječni."

⁴⁸ Ja sam kruh života."

⁴⁹ Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe."

⁵⁰ Ovo je kruh koji silazi s neba da tko od njega jede ne umre."

⁵¹ Ja sam kruh živi koji je sišao s neba. Tko jede od ovoga kruha, živjet će zauvijek. I kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta.«"

⁵² Tada se Židovi prepirahu među sobom govoreći: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje da jedemo?«"

⁵³ Isus im stoga reče:
»Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi."

⁵⁴ Onaj tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan."

⁵⁵ Jer je tijelo moje jelo istinsko i krv je moja istinsko piće."

⁵⁶ Onaj tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu."

⁵⁷ Kao što mene posla Otac, Onaj koji živi, i ja živim po Ocu; tako će i onaj koji mene blaguje živjeti po meni."

⁵⁸ Ovo je kruh koji je sišao s neba, ne kao onaj koji očevi jedoše i pomriješe. Onaj tko ovaj kruh jede, živjet će zauvijek.«"

⁵⁹ To reče dok je poučavao u sinagogi u Kafarnaumu."

⁶⁰ Čuvši to, mnogi od njegovih učenika nato rekoše: »Tvrda je ovo besjeda. Tko je može slušati?«"

⁶¹ A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjuje?"

⁶² A što kad biste vidjeli Sina Čovječjega gdje uzlazi onamo gdje je prije bio?"

⁶³ Duh je onaj koji oživljuje, a tijelom se ništa ne postiže. Riječi koje sam vam zborio duh su i život su."

⁶⁴ Ali ima među vama onih koji ne vjeruju.« Isus je, naime, znao od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati."

⁶⁵ Još je govorio: »Stoga sam vam rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«"

⁶⁶ Otada mnogi od njegovih učenika odustaše, i nisu više išli s njime."

⁶⁷ Ispovijest Petrova
Tada Isus upita Dvanaestoricu: »Hoćete li i vi otići?«"

⁶⁸ Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, komu da idemo? Ti imaš riječi vječnoga života!"

⁶⁹ I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«"

⁷⁰ Odgovori im Isus: »Nisam li ja izabrao vas Dvanaestoricu? A ipak, jedan je od vas đavao.«"

⁷¹ Govorio je to o Judi, sinu Šimuna Iskariotskoga, jer ga je on, premda jedan od Dvanaestorice, imao izdati."

7

¹ Isus na Blagdanu sjenica
Poslije toga Isus je prolazio Galilejom. Judejom, naime, nije htio prolaziti, jer su ga Židovi nastojali ubiti."

² Bližio se pak židovski Blagdan sjenica."

³ Tada mu njegova braća rekoše: »Otiđi odavde i idi u Judeju da i tvoji učenici vide tvoja djela što ih činiš."

⁴ Jer nitko ne čini nešto u tajnosti kad želi biti javno poznat. Kad već to činiš, očituj se svijetu.«"

⁵ Doista, ni njegova braća nisu vjerovala u njega."

⁶ Isus im tada rekne: »Moje vrijeme još nije došlo, a za vas je vrijeme uvijek pogodno."

⁷ Svijet vas ne može mrziti, a mene mrzi, jer ja svjedočim protiv njega: da su mu djela zla."

⁸ Vi uzađite na blagdan. Ja ne uzlazim na ovaj blagdan, jer još se nije ispunilo moje vrijeme.«"

⁹ Reče im ovo i ostade u Galileji."

¹⁰ Ipak, kad njegova braća uzađoše na blagdan, ode i on, ali ne javno, već kao potajno."

¹¹ Za blagdana Židovi su ga dakle tražili i raspitivali se: »Gdje je onaj?«"

¹² I među mnoštvom se mnogo govorkalo o njemu. »Dobar je!« - govorili su jedni. Drugi su pak govorili: »Ne, nego zavodi mnoštvo.«"

¹³ Ipak nitko nije govorio o njemu javno zbog straha od Židova."

¹⁴ Sredinom blagdana uzađe Isus u Hram te je poučavao."

¹⁵ A Židovi su se čudili govoreći: »Kako ovaj poznaje Pisma, a nije ih učio?«"

¹⁶ Isus im onda odgovori: »Moje učenje nije moje, nego Onoga koji me posla."

¹⁷ Tko htjedne vršiti njegovu volju, znat će za ovo učenje - je li ono od Boga ili ja govorim sam od sebe."

¹⁸ Tko sam od sebe govori, svoju slavu traži, a tko traži slavu onoga koji ga posla, taj je istinit i u njemu nema nepravednosti."

¹⁹ Nije li vam Mojsije dao Zakon? A nitko od vas Zakona ne izvršuje. Zašto hoćete da me ubijete?«"

²⁰ Mnoštvo odgovori: »Zli je duh u tebi! Tko hoće da te ubije?«"

²¹ Odgovori im Isus: »Jedno djelo učinih, i svi se čudite."

²² Stoga vam je Mojsije dao obrezanje - ne da bi ono bilo od Mojsija, nego je od otaca - i vi u subotu obrezujete čovjeka."

²³ Ako čovjek u subotu prima obrezanje da se ne krši Zakon Mojsijev, zašto se žestite na mene što svega čovjeka ozdravih u subotu?"

²⁴ Ne sudite po vanjštini, nego sudite pravednim sudom.«"

²⁵ Isus je Krist
Tada su govorili neki Jeruzalemci: »Nije li to onaj koga hoće da ubiju?"

²⁶ A gle, on javno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu i glavari uistinu spoznali da je on Krist?"

²⁷ Ali za ovoga znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je.«"

²⁸ Tada Isus, poučavajući u Hramu, povika: »I poznajete me i znate odakle sam, ali ja nisam došao sam od sebe, nego postoji Istiniti - Onaj koji me posla, koga vi ne poznajete."

²⁹ Ja ga poznajem, jer sam od njega i On me posla.«"

³⁰ Tada su ga htjeli uhititi, no nitko ne dignu ruku na nj, jer još ne bijaše došao njegov čas."

³¹ A mnogi iz mnoštva povjerovaše u njega te govorahu: »Kad dođe Krist, hoće li više znamenja činiti no što ih učini ovaj?«"

³² Isus navješćuje svoj odlazak
Farizeji su dočuli da mnoštvo tako govorka o njemu te glavari svećenički i farizeji poslaše stražare da ga uhite."

³³ Onda Isus reče: »Još sam malo vremena s vama i idem k Onome koji me posla."

³⁴ Tražit ćete me, i nećete me naći. I gdje sam ja, vi ne možete doći.«"

³⁵ Tada se Židovi zapitaše među sobom: »Kamo ovaj kani poći da ga mi nećemo naći? Ne kani li poći rasijanima među Grcima i poučavati Grke?"

³⁶ Što znači riječ koju reče: 'Tražit ćete me i nećete me naći; i gdje sam ja, vi ne možete doći'?«"

³⁷ Rijeke žive vode
U posljednji dan, veliki dan blagdana, dok je Isus tamo stajao, povika: »Ako je tko žedan, neka dođe k meni i neka pije."

³⁸ Onaj tko vjeruje u mene - kao što Pismo reče - 'iz njegove će utrobe poteći rijeke žive vode'.«"

³⁹ A ovo reče o Duhu kojega su imali primiti oni koji povjeruju u njega. Duh, naime, tu još ne bijaše, jer Isus još ne bi proslavljen."

⁴⁰ Pitanja o Kristovu podrijetlu
Kad su neki iz mnoštva čuli ove riječi, govorili su: »Ovo je uistinu Prorok.«"

⁴¹ »Ovo je Krist« - govorili su drugi. Neki su opet govorili: »Zar Krist dolazi iz Galileje?«"

⁴² Ne kaže li Pismo da će Krist doći od roda Davidova iz mjesta Betlehema, odakle je i David?«"

⁴³ Tako zbog njega nastade razdor među ljudima."

⁴⁴ Neki su ga od njih htjeli uhititi, ali nitko ne dignu na nj ruku."

⁴⁵ Stražari tada dođu glavarima svećeničkim i farizejima, a oni ih upitaše: »Zašto ga ne dovedoste?«"

⁴⁶ Stražari odgovoriše: »Nikada nitko nije ovako govorio.«"

⁴⁷ Farizeji im nato odgovoriše: »Zar ste i vi zavedeni?"

⁴⁸ Je li tko od glavara povjerovao u njega? Ili tko od farizeja?"

⁴⁹ Nego ova svjetina što Zakona ne zna - prokleta je!«"

⁵⁰ Rekne im Nikodem, onaj koji jednom prije dođe k njemu, a bijaše jedan od njih:"

⁵¹ »Sudi li naš Zakon nekoga a da ga najprije ne sasluša i ne dozna što čini?«"

⁵² Tada mu odgovoriše: »Nisi li i ti iz Galileje? Istraži i vidi da iz Galileje ne ustaje prorok.«"

⁵³ I otiđoše svaki svojoj kući."

8

¹ Preljubnica
A Isus ode na Maslinsku goru."

² U zoru opet dođe u Hram. Sav je narod dolazio k njemu, te on sjede i stade ih poučavati."

³ A pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu te, postavivši je u sredinu,"

⁴ reknu mu: »Učitelju, ova je žena zatečena u samom činu preljuba."

⁵ Mojsije nam u Zakonu zapovjedi da takve kamenujemo. A što ti kažeš?«"

⁶ Govorili su to da ga iskušaju kako bi ga imali zašto optužiti. A Isus se sagnu i stade prstom pisati po tlu."

⁷ Kako su ga pak nastavljali zapitkivati, on se uspravi i reče im: »Tko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.«"

⁸ I ponovno se sagnu i nastavi pisati po tlu."

⁹ Kad oni to čuše, stadoše jedan za drugim odlaziti, počevši od starješina, te on ostade sam - i žena koja je još stajala u sredini."

¹⁰ Isus se uspravi i upita je: »Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi?«"

¹¹ Ona reče: »Nitko, gospodine.« A Isus joj reče: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više ne griješi.«"

¹² Isus, svjetlo svijeta
Isus im onda ponovno progovori: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, zasigurno neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života.«"

¹³ Tada mu farizeji rekoše: »Ti svjedočiš sam za sebe; tvoje svjedočanstvo nije istinito.«"

¹⁴ Isus im odgovori: »Premda svjedočim sam za sebe, moje je svjedočanstvo istinito, jer znam odakle dođoh i kamo idem, a vi ne znate odakle dolazim ni kamo idem."

¹⁵ Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga."

¹⁶ Pa ako ja i sudim, moj je sud istinit, jer nisam sam, nego: ja i Onaj koji me posla, Otac."

¹⁷ I u vašem je Zakonu zapisano da je svjedočanstvo dvojice istinito."

¹⁸ Ja sam onaj koji svjedočim za sebe, a za mene svjedoči i Onaj koji me posla, Otac.«"

¹⁹ Pitali su ga nato: »Gdje je tvoj Otac?« Isus odgovori: »Ne poznajete ni mene, ni Oca mojega. Da ste upoznali mene, upoznali biste i Oca mojega.«"

²⁰ Ove riječi prozbori Isus pokraj riznice, dok je poučavao u Hramu. I nitko ga ne uhiti, jer još ne bijaše došao njegov čas."

²¹ Raspre sa Židovima
Isus im onda ponovno reče: »Ja idem, i vi ćete me tražiti i umrijet ćete u svojem grijehu. Kamo ja idem, vi ne možete doći.«"

²² Židovi su nato govorili: »Neće li sam sebe ubiti kad kaže: 'Kamo ja idem, vi ne možete doći'?«"

²³ A on nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor; vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta."

²⁴ Rekoh vam dakle da ćete umrijeti u svojim grijesima; jer ako ne povjerujete da 'Ja jesam', umrijet ćete u svojim grijesima.«"

²⁵ Tada su ga pitali: »Tko si ti?« Reče im Isus: »Ono što vam već od početka zborim."

²⁶ Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; ali Onaj koji me posla istinit je, i ono što sam ja od Njega čuo, to zborim svijetu.«"

²⁷ Oni ne razumješe da im govori o Ocu."

²⁸ Isus im tada reče: »Kad podignete Sina Čovječjega, spoznat ćete da 'Ja jesam', i da ništa sam od sebe ne činim, nego onako zborim kako me naučio Otac."

²⁹ A Onaj koji me posla, sa mnom je. Nije me ostavio sama, jer ja uvijek činim što je Njemu ugodno.«"

³⁰ Dok je on tako govorio, mnogi povjerovaše u njega."

³¹ A Židovima koji su mu povjerovali Isus je govorio: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu ste moji učenici;"

³² spoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«"

³³ Odgovoriše mu: »Mi smo potomstvo Abrahamovo i nikada nikomu nismo robovali, kako to ti kažeš: 'Postat ćete slobodni'?«"

³⁴ Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god grijeh čini rob je grijeha."

³⁵ A rob ne ostaje u kući zauvijek; sin ostaje zauvijek."

³⁶ Ako vas dakle Sin oslobodi, doista ćete biti slobodni."

³⁷ Znam da ste potomstvo Abrahamovo, a ipak hoćete da me ubijete, jer riječ moja nema mjesta u vama."

³⁸ Ja govorim ono što sam vidio kod Oca, a vi činite ono što ste čuli od oca svojega.«"

³⁹ Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.«
Rekne im Isus: »Da ste Abrahamova djeca, činili biste djela Abrahamova."

⁴⁰ A sad hoćete da me ubijete, mene koji sam vam govorio istinu koju sam čuo od Boga. Abraham toga ne učini!"

⁴¹ Vi činite djela oca svojega.«
Tada mu rekoše: »Mi nismo rođeni iz preljuba; jednoga imamo Oca - Boga.«"

⁴² Isus im reče: »Kad bi Bog bio vaš Otac, zavoljeli biste mene, jer ja sam od Boga izašao i došao; nisam, naime, došao sam od sebe, nego me On posla."

⁴³ Zašto govora mojega ne razumijete? Zato što niste u stanju slušati moju riječ."

⁴⁴ Vi ste od svoga oca đavla, i hoće vam se činiti želje oca vašega. On bijaše ubojica ljudi od početka i ne stajaše u istini, jer nema istine u njemu. Kad laž govori, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži."

⁴⁵ A zato što ja istinu govorim, meni ne vjerujete."

⁴⁶ Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako vam istinu govorim, zašto mi ne vjerujete?"

⁴⁷ Onaj tko je od Boga, sluša riječi Božje. Vi zato ne slušate jer niste od Boga.«"

⁴⁸ Odgovoriše mu Židovi: »Ne kažemo li mi pravo da si Samarijanac i da je zli duh u tebi?«"

⁴⁹ Isus odgovori: »Nije zli duh u meni, nego ja častim Oca svojega, a vi me obeščašćujete."

⁵⁰ Ja ne tražim svoje slave. Postoji Onaj tko traži i sudi."

⁵¹ Zaista, zaista, kažem vam, održi li tko moju riječ, zasigurno neće vidjeti smrti dovijeka.«"

⁵² Nato mu Židovi rekoše: »Sad znamo da je u tebi zao duh! Abraham umrije, proroci također, a ti kažeš: 'Održi li tko moju riječ, zasigurno neće okusiti smrti dovijeka.'"

⁵³ Zar si ti veći od našega oca Abrahama, koji umrije? I proroci također pomriješe. Kime se ti praviš?«"

⁵⁴ Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, moja slava nije ništa. Onaj koji mene slavi Otac je moj, za koga vi kažete da je vaš Bog."

⁵⁵ A ne poznajete ga, a ja ga znam. Kad bih rekao da ga ne znam, bio bih lažac kao vi. No znam ga i njegovu riječ držim."

⁵⁶ Abraham, otac vaš, uskliknu što će moći vidjeti moj Dan; i vidje i obradova se.«"

⁵⁷ Nato mu rekoše Židovi: »Ni pedeset godina ti još nije, a vidio si Abrahama?«"

⁵⁸ Isus im reče: »Zaista, zaista, kažem vam, prije nego Abraham posta 'Ja jesam'!«"

⁵⁹ Tada zgrabiše kamenje da bace na njega, ali se Isus sakri i izađe iz Hrama."

9

¹ Isus iscjeljuje slijepca od rođenja
Prolazeći ugleda čovjeka, slijepca od rođenja."

² Njegovi ga učenici upitaše: »Rabbi, tko sagriješi, on ili njegovi roditelji, te se slijep rodio?«"

³ Isus odgovori: »Ne sagriješi ni on, ni njegovi roditelji, nego je to zato da bi se djela Božja očitovala na njemu."

⁴ Trebamo raditi djela Onoga koji me posla dok je dan; dolazi noć kad nitko ne može raditi."

⁵ Dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta.«"

⁶ Rekavši to, pljunu na zemlju i načini od pljuvačke blato te mu pomaza blatom oči,"

⁷ i reče mu: »Idi, umij se u kupalištu Siloamu«, što znači »Poslan«. On dakle ode, umije se, i vrati se gledajući."

⁸ A susjedi, i oni koji su ga prije viđali kad bijaše prosjak, govorili su: »Nije li to onaj što je sjedio i prosio?«"

⁹ Jedni su govorili: »On je.« »Nije, samo mu je sličan« - govorili su drugi. A on je sam govorio: »Ja sam.«"

¹⁰ Tada su ga pitali: »Kako ti se dakle otvoriše oči?«"

¹¹ On odgovori: »Čovjek, koji se zove Isus, načini blato te mi namaza oči i reče: 'Idi u Siloam i umij se.' Otiđoh dakle, umih se, i progledah.«"

¹² Upitaše ga: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.«"

¹³ Odvedu bivšeg slijepca farizejima."

¹⁴ A tog je dana, kad Isus načini blato i otvori mu oči, bila subota."

¹⁵ Farizeji su ga također ponovno ispitivali kako je progledao. A on im reče: »Stavio mi je blato na oči, i umih se i - vidim!«"

¹⁶ Tada su neki od farizeja govorili: »Taj čovjek nije od Boga, jer ne svetkuje subotu.« A drugi su govorili: »Kako grješnik može činiti takva znamenja?« I među njima nasta razdor."

¹⁷ Tada se ponovno obrate slijepcu: »Što ti kažeš o njemu? Ta tvoje je oči otvorio!« On nato reče: »Prorok je.«"

¹⁸ Židovi ipak nisu vjerovali da je bio slijep i da je progledao sve dok ne pozvaše roditelje toga što je progledao,"

¹⁹ pa ih upitaše: »Je li ovo vaš sin za koga kažete da se rodio slijep? Kako to da sada vidi?«"

²⁰ Njegovi roditelji nato odgovoriše: »Znamo da je ovo naš sin i da je rođen slijep."

²¹ A kako to da sada vidi, ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ni to ne znamo. Njega pitajte, odrastao je, neka govori sam o sebi.«"

²² Njegovi roditelji tako rekoše jer su se bojali Židova. Židovi su, naime, već bili odlučili da će svatko tko ga prizna za Krista biti izopćen iz sinagoge."

²³ Stoga njegovi roditelji rekoše: »Odrastao je, njega upitajte.«"

²⁴ Tada pozvaše po drugi put čovjeka koji bijaše slijep te mu rekoše: »Odaj Bogu slavu! Mi znamo da je taj čovjek grješnik.«"

²⁵ A on odgovori: »Je li grješnik, ne znam. Jedno znam: premda sam bio slijep, sada vidim.«"

²⁶ Nato ga upitaše: »Što ti učini? Kako ti oči otvori?«"

²⁷ Odgovori im: »Rekoh vam već i niste me saslušali. Zašto hoćete to opet čuti? Hoćete li i vi postati njegovim učenicima?«"

²⁸ Tada ga izgrdiše te rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi."

²⁹ Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo odakle je.«"

³⁰ Odgovori im čovjek: »To i jest čudnovato što ne znate odakle je, a meni je otvorio oči."

³¹ Znamo da Bog grješnike ne uslišava, nego tko li je bogobojazan i njegovu volju vrši, toga uslišava."

³² Od pamtivijeka se nije čulo da bi itko otvorio oči slijepcu od rođenja."

³³ Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao učiniti ništa.«"

³⁴ Odgovoriše mu: »Rođen si sav u grijesima i ti da nas učiš?« I izbaciše ga."

³⁵ Doču Isus da su ga izbacili te, našavši ga, reče: »Vjeruješ li ti u Sina Čovječjega?«"

³⁶ On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da povjerujem u njega?«"

³⁷ Reče mu Isus: »Vidio si ga, i taj koji govori s tobom - on je.«"

³⁸ A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I pokloni mu se."

³⁹ Tada reče Isus: »Dođoh na ovaj svijet radi suda: da vide koji ne vide i da oslijepe koji vide.«"

⁴⁰ Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime te mu rekoše: »Zar smo i mi slijepi?«"

⁴¹ Reče im Isus: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha, ali vi sad govorite: 'Vidimo'. Vaš grijeh ostaje.«"

10

¹ Dobri pastir
»Zaista, zaista, kažem vam, tko u ovčinjak ne ulazi kroz vrata, nego negdje drugdje prelazi, kradljivac je i razbojnik."

² A tko ulazi na vrata, pastir je ovaca."

³ Njemu vratar otvara, i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje poimence zove te ih izvodi."

⁴ A kad sve svoje izvede, ide pred njima i ovce ga slijede, jer poznaju njegov glas."

⁵ A tuđina zasigurno neće slijediti, nego će od njega bježati, jer ne poznaju tuđinova glasa.«"

⁶ Isus im izreče tu usporedbu, ali oni ne razumješe što im je time htio kazati."

⁷ Tada im Isus ponovno reče:
»Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama."

⁸ Svi koji dođoše prije mene kradljivci su i razbojnici, ali ih ovce nisu poslušale."

⁹ Ja sam vrata. Tko li kroza me uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti te pašu nalaziti."

¹⁰ Kradljivac ne dolazi, osim da ukrade, zakolje i uništi. Ja dođoh da život imaju i da ga imaju u izobilju."

¹¹ Ja sam pastir dobri. Pastir dobri polaže život svoj za ovce."

¹² Najamnik, koji nije pastir, i komu ovce ne pripadaju, čim spazi vuka da dolazi, ostavlja ovce i bježi - a vuk ih grabi i rastjeruje -"

¹³ jer najamnik je, i nije mu stalo do ovaca."

¹⁴ Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i moje poznaju mene."

¹⁵ Kao što mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce."

¹⁶ A imam i druge ovce koje nisu iz ovog ovčinjaka; treba da dovedem i njih, i čut će moj glas, i bit će jedno stado, jedan pastir."

¹⁷ Stoga me ljubi Otac što ja život svoj polažem da ga opet uzmem."

¹⁸ Nitko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem. Imam vlast položiti ga i imam vlast opet ga uzeti. Tu zapovijed primih od svojega Oca.«"

¹⁹ I opet nastade razdor među Židovima zbog ovih riječi."

²⁰ Mnogi su od njih govorili: »Zli je duh u njemu pa luduje. Što ga slušate?«"

²¹ Drugi su govorili: »Ovo nisu riječi opsjednutoga. Može li zli duh slijepima oči otvarati?«"

²² Isus jedno s Ocem
Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bijaše zima,"

²³ a Isus je hodao u Hramu trijemom Salomonovim."

²⁴ Tada ga okružiše Židovi te ga ispitivahu: »Dokle ćeš nam dušu držati u dvojbi? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno.«"

²⁵ Odgovori im Isus: »Rekoh vam, ali ne vjerujete. Djela koja činim u ime svojega Oca, ona svjedoče za mene,"

²⁶ ali vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca."

²⁷ Moje ovce slušaju moj glas, i ja ih poznajem, i one me slijede."

²⁸ Ja im dajem život vječni, i one zasigurno neće nikada propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke."

²⁹ Ono što mi je Otac dao veće je od svega i nitko to ne može oteti iz Očeve ruke."

³⁰ Ja i Otac jedno smo.«"

³¹ Tada Židovi opet zgrabiše kamenje da ga kamenuju."

³² Odgovori im Isus: »Pokazah vam mnoga dobra djela od Oca. Za koje me od tih djela kamenujete?«"

³³ Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule, i jer se ti, premda čovjek, praviš Bogom.«"

³⁴ Odgovori im Isus:
»Nije li u vašem Zakonu zapisano: 'Ja rekoh: bogovi ste!'"

³⁵ Ako bogovima nazva one kojima bijaše upućena riječ Božja - a Pismo se ne može dokinuti -"

³⁶ možete li onda onomu, koga je Otac posvetio i poslao na svijet, kazati: 'Huliš', zato što rekoh: 'Sin sam Božji'?"

³⁷ Ako ne činim djela Oca svojega, nemojte mi vjerovati."

³⁸ Ali ako činim, makar meni i ne vjerovali, vjerujte djelima, kako biste spoznali i razumjeli da je Otac u meni i ja u Ocu.«"

³⁹ Tada su ga opet htjeli uhititi, ali im on izmaknu iz ruke."

⁴⁰ I ode opet preko Jordana na mjesto gdje je Ivan prije krstio, i ondje ostade."

⁴¹ A mnogi dođoše k njemu te govorahu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamena, ali sve što je za ovoga rekao bijaše istinito.«"

⁴² I ondje mnogi povjerovaše u njega."

11

¹ Isus uskrisuje Lazara
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njezine sestre Marte."

² A Marija, čiji je brat Lazar bolovao, bijaše ona što je pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom."

³ Sestre mu stoga poručiše: »Gospodine, evo je onaj koga ljubiš bolestan.«"

⁴ Čuvši to Isus, reče: »Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se Sin Božji po njoj proslavi.«"

⁵ Isus je, pak, zavolio Martu, i njezinu sestru i Lazara."

⁶ Dočuvši dakle da je ovaj bolestan, ostade još dva dana u mjestu gdje bijaše."

⁷ Istom poslije toga rekne učenicima: »Hajdemo opet u Judeju!«"

⁸ Rekni mu učenici: »Rabbi, Židovi te upravo htjedoše kamenovati, a ti opet ideš onamo?«"

⁹ Odgovori Isus: »Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta."

¹⁰ Hodi li pak tko noću, spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu.«"

¹¹ Reče to, a poslije toga im kaza:
»Naš prijatelj Lazar spava, ali ga idem probuditi.«"

¹² Učenici mu nato rekoše: »Gospodine, ako spava, to će ga spasiti!«"

¹³ No Isus bijaše govorio o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o počinku u snu."

¹⁴ Stoga im Isus onda reče otvoreno: »Lazar je umro."

¹⁵ I poradi vas se radujem što nisam bio ondje, kako biste povjerovali. Nego hajdemo k njemu!«"

¹⁶ Nato Toma, koji se zove Blizanac, reče ostalim učenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime.«"

¹⁷ Kad je dakle Isus došao, dozna da je on već četiri dana u grobu."

¹⁸ A Betanija bijaše blizu Jeruzalema, nekih petnaest stadija."

¹⁹ I mnogi Židovi bijahu došli k Marti i Mariji kako bi ih utješili zbog njihova brata."

²⁰ Čim je Marta čula da Isus dolazi, izađe mu u susret, a Marija je ostala u kući."

²¹ Tada Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, ne bi umro moj brat."

²² Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, Bog će ti dati.«"

²³ Rekne joj Isus: »Uskrsnut će tvoj brat.«"

²⁴ Odvrati mu Marta: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.«"

²⁵ Isus joj reče:
»Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će."

²⁶ I tko god živi i vjeruje u mene zasigurno neće umrijeti dovijeka. Vjeruješ li to?«"

²⁷ Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet.«"

²⁸ Ovo rekavši ode i pozove svoju sestru Mariju, te joj kriomice reče: »Učitelj je ovdje i zove te.«"

²⁹ A ona, čim je to čula, brzo ustade i pođe k njemu."

³⁰ Isus još nije bio ušao u selo, nego i dalje bijaše na onom mjestu gdje ga je Marta susrela."

³¹ Tada Židovi, koji su s njom bili u kući i tješili je, kad vidješe da Marija brzo ustade i izađe, proslijediše za njom, misleći da ide na grob da ondje plače."

³² A Marija, čim dođe onamo gdje bijaše Isus, te ugledavši ga, baci mu se pred noge govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, ne bi umro moj brat.«"

³³ Kad Isus dakle vidje nju gdje plače i Židove koji dođoše s njom gdje plaču, potresen u duhu sav se uzbudi"

³⁴ i upita: »Gdje ste ga položili?« Reknu mu: »Gospodine, dođi i vidi!«"

³⁵ Isus zaplaka."

³⁶ Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!«"

³⁷ A neki od njih rekoše: »Nije li ovaj, koji je otvorio oči slijepcu, mogao učiniti da onaj ne umre?«"

³⁸ Isus onda, ponovno sav potresen, dođe na grob; bijaše to pećina, a na nju navaljen kamen."

³⁹ Isus rekne: »Odmaknite kamen!« Rekne mu pokojnikova sestra, Marta: »Gospodine, već zaudara, jer četvrti je dan.«"

⁴⁰ Isus joj rekne: »Zar ti ne rekoh da ćeš, povjeruješ li, vidjeti slavu Božju?«"

⁴¹ Kada dakle odmaknuše kamen, Isus podiže oči i reče:
»Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao."

⁴² Ja sam znao da me ti uvijek uslišuješ, ali ovo sam rekao zbog mnoštva što unaokolo stoji, kako bi povjerovali da si me ti poslao.«"

⁴³ I ovo rekavši, povika u sav glas: »Lazare, izađi!«"

⁴⁴ Mrtvac izađe, nogu i ruku ovijenih povojima, te s rupcem omotanim oko lica. Isus im rekne: »Odriješite ga i pustite ga da ode!«"

⁴⁵ Zavjera protiv Isusa
Mnogi dakle Židovi, koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što je učinio, povjerovaše u njega."

⁴⁶ A neki pak od njih otiđoše k farizejima i rekoše im što je Isus učinio."

⁴⁷ Tada glavari svećenički i farizeji sabraše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ta ovaj čovjek čini mnoga znamenja."

⁴⁸ Pustimo li ga tako, svi će u njega povjerovati pa će doći Rimljani i oteti nam ovo mjesto i narod.«"

⁴⁹ A Kaifa, jedan od njih, koji te godine bijaše velesvećenik, reče im: »Ništa vi ne znate;"

⁵⁰ ne mislite kako je bolje za vas da jedan čovjek umre za narod negoli da sav narod propadne.«"

⁵¹ A ovo on ne reče sam od sebe, jer kako bijaše velesvećenik te godine, prorekao je da Isus ima umrijeti za narod,"

⁵² i ne samo za narod nego i da raspršenu djecu Božju okupi u jedno."

⁵³ Toga se dakle dana dogovoriše da ga ubiju."

⁵⁴ Zato se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego ode odande u predio blizu pustinje, u grad zvani Efraim, i ondje je boravio s učenicima."

⁵⁵ Bijaše pak blizu židovska Pasha te mnogi iz onoga kraja uzađoše u Jeruzalem prije Pashe da se očiste."

⁵⁶ Tada su tražili Isusa i stojeći u Hramu govorili među sobom: »Što vam se čini? Zar uopće neće doći na Blagdan?«"

⁵⁷ A glavari svećenički i farizeji bijahu izdali naredbu da, ako tko dozna gdje je, dojavi kako bi ga uhitili."

12

¹ Isusovo pomazanje u Betaniji
Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih."

² Ondje mu prirediše večeru. Marta je posluživala, a Lazar bijaše jedan od onih koji su s njime bili za stolom."

³ Tada Marija uze libru čiste skupocjene nardove pomasti te pomaza Isusove noge i otare ih svojom kosom. I kuća se ispuni mirisom pomasti."

⁴ Tada Juda Iskariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati, rekne:"

⁵ »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara pa se to dalo siromasima?«"

⁶ Nije to rekao što mu je bilo stalo do siromaha, nego jer bijaše kradljivac; držao je kesu i odnosio što se u nju stavljalo."

⁷ A Isus reče: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa."

⁸ Jer siromahe uvijek imate uza se, ali mene nemate uvijek.«"

⁹ Veliko tad mnoštvo Židova dozna da je on ondje, pa dođoše, ne samo zbog Isusa nego i da vide Lazara, koga bijaše uskrisio od mrtvih."

¹⁰ A glavari se svećenički dogovoriše da i Lazara ubiju,"

¹¹ jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa."

¹² Mesijanski ulazak u Jeruzalem
Kad je sutradan veliko mnoštvo, što dođe na Blagdan, čulo da Isus dolazi u Jeruzalem,"

¹³ uze palmine grane te mu izađe u susret. I klicali su:
»Hosanna, blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje«, i, »Kralj Izraelov!«"

¹⁴ Isus nađe magarčića i sjede na njega, kao što je zapisano:"

¹⁵ »Ne boj se, kćeri Sionska! Gle, kralj tvoj dolazi sjedeći na mladunčetu magaričinu.«"

¹⁶ Njegovi učenici to najprije ne razumješe; tek pošto Isus bi proslavljen oni se sjetiše da to bijaše o njemu zapisano i da mu baš to učiniše."

¹⁷ Svjedočilo je i mnoštvo što je bilo s njime kad je Lazara dozvao iz groba i uskrisio ga od mrtvih."

¹⁸ Stoga mu mnoštvo i dođe u susret, jer su čuli da je on učinio taj znamen."

¹⁹ A farizeji među sobom rekoše: »Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim.«"

²⁰ Nežidovi kod Isusa
A među onima koji su za Blagdana uzašli da se poklone bijahu i neki Grci."

²¹ Oni priđoše Filipu iz Betsaide Galilejske te su ga molili: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.«"

²² Filip ode i rekne to Andriji; Andrija i Filip odu i kažu Isusu."

²³ A Isus im odgovori:
»Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji."

²⁴ Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno, kad padne u zemlju, ne umre, ostaje samo. Ali ako umre, donosi obilan rod."

²⁵ Tko voli svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni."

²⁶ Ako mi tko hoće služiti, neka me slijedi. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako tko hoće meni služiti, moj će ga Otac poštovati."

²⁷ Duša mi je sada uzdrmana. I što da rečem? Oče, spasi me od ovoga časa! Ali zbog ovoga i dođoh u ovaj čas."

²⁸ Oče, proslavi ime svoje!«
Tada dođe glas s neba: »I proslavio sam, i opet ću proslaviti!«"

²⁹ A mnoštvo, što je ondje stajalo i to čulo, govorilo je: »Zagrmjelo je!« »Anđeo mu je zborio« - govorili su drugi."

³⁰ Isus odgovori: »Ne dođe ovaj glas poradi mene, nego poradi vas."

³¹ Sada je sud ovome svijetu; sada će knez ovoga svijeta biti izbačen."

³² A ja ću, kad budem podignut od zemlje, sve privući k sebi.«"

³³ To je govorio da označi kakvom mu je smrću umrijeti."

³⁴ Nato mu mnoštvo odgovori: »Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek, a kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba biti podignut? Tko je taj Sin Čovječji?«"

³⁵ Tada im Isus reče: »Još je malo vremena svjetlo među vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas ne obuzme tama. A tko u tami hodi, ne zna kamo ide."

³⁶ Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla!«
To Isus izreče te ode i sakri se od njih."

³⁷ Nevjerovanje Židova
Premda je pred njima činio tolika znamenja, nisu vjerovali u njega,"

³⁸ da se ispuni riječ proroka Izaije, što je reče: »Gospodine, tko povjerova našoj poruci? I komu se otkri ruka Gospodnja?«"

³⁹ Stoga i nisu mogli vjerovati, jer Izaija još reče:"

⁴⁰ »Zaslijepio je oči njihove i otvrdnu im srca, da očima ne vide i srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.«"

⁴¹ To reče Izaija jer vidje njegovu slavu i o njemu prozbori."

⁴² Pa ipak i mnogi glavari povjerovaše u njega, ali nisu to priznavali zbog farizeja, da ne budu izopćeni iz sinagoge,"

⁴³ jer im je bilo više do slave ljudske negoli do slave Božje."

⁴⁴ Isusov proglas
A Isus povika: »Tko vjeruje u mene, taj ne vjeruje u mene, nego u Onoga koji me posla."

⁴⁵ I tko vidi mene, vidi Onoga koji me posla."

⁴⁶ Ja, svjetlo, došao sam na svijet da nijedan koji vjeruje u mene ne ostane u tami."

⁴⁷ I čuje li tko moje riječi a ne drži ih, ja ga ne sudim, jer ne dođoh osuditi svijet, nego svijet spasiti."

⁴⁸ Tko mene odbacuje i ne prima mojih riječi, ima svoga suca: riječ koju sam zborio, ona će mu suditi u posljednji dan."

⁴⁹ Jer ja nisam zborio sam od sebe, nego Onaj koji me posla, Otac, On mi je dao zapovijed što da rečem, što da prozborim."

⁵⁰ I znam da je njegova zapovijed život vječni. Što god ja dakle zborim, zborim onako kao što mi je Otac rekao."

13

¹ Pranje nogu
Uoči blagdana Pashe, znajući da je došao njegov čas da prijeđe iz ovoga svijeta k Ocu, te uzljubivši svoje koji su u svijetu, Isus im iskaza ljubav do kraja."

² I za večerom - đavao već bijaše stavio u srce Judi, sinu Šimuna Iskariotskoga, da ga izda -"

³ znajući da mu je Otac sve predao u ruke, i da je od Boga izašao te da k Bogu ide,"

⁴ ustane od večere, odloži svoj ogrtač, uze ubrus te se njime opaše."

⁵ Zatim ulije vode u praonik i stade učenicima prati noge te ih otirati ubrusom kojim bijaše opasan."

⁶ Dođe tako do Šimuna Petra. On mu rekne: »Gospodine, ti da meni pereš noge?«"

⁷ Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne shvaćaš, ali ćeš poslije razumjeti.«"

⁸ Rekne mu Petar: »Ne, nećeš mi prati nogu nikada!« Odgovori mu Isus: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.«"

⁹ Rekne mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu.«"

¹⁰ Odvrati mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo prati osim nogu; ta sav je čist. I vi ste čisti, ali ne svi.«"

¹¹ Znao je naime tko ga ima izdati te stoga reče: »Niste svi čisti.«"

¹² Kada im dakle opra noge, uze svoj ogrtač te opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio?"

¹³ Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom, i pravo kažete, jer jesam."

¹⁴ Ako dakle ja, Gospodin i Učitelj, vama oprah noge, i vi ste dužni prati noge jedni drugima."

¹⁵ Doista, dadoh vam primjer da i vi činite kao što ja učinih vama."

¹⁶ Zaista, zaista, kažem vam, nije sluga veći od svojega gospodara, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao."

¹⁷ Kad to znate, blaženi ste ako to i činite."

¹⁸ Ne govorim o svima vama. Ja znam koje izabrah, ali neka se ispuni Pismo: 'Koji kruh moj jede, petu svoju na me podiže.'"

¹⁹ Kažem vam ovo sada, prije no što se dogodi, da kad se dogodi, vjerujete da 'Ja jesam'."

²⁰ Zaista, zaista, kažem vam, tko primi onoga koga ja šaljem, mene prima; a tko primi mene, prima Onoga koji me posla.«"

²¹ Izdajnik razotkriven
Rekavši to, uzdrman u duhu Isus posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati.«"

²² Učenici pogledavahu jedan drugoga u nedoumici o kome to govori."

²³ Za stolom je jedan od njegovih učenika, koga je Isus ljubio, bio tik uz Isusa."

²⁴ Njemu namigne Šimun Petar, neka sazna tko bi bio taj o kome govori.«"

²⁵ Ovaj se nasloni Isusu na prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«"

²⁶ Isus odgovori: »Onaj je komu budem pružio zalogaj što ga umočim.« I umočivši zalogaj, uzme ga i pruži Judi, sinu Šimuna Iskariotskoga."

²⁷ Potom, poslije zalogaja, uđe u ovoga Sotona. Isus mu onda rekne: »Što činiš, učini brže!«"

²⁸ A nijedan od onih koji su bili za stolom nije razumio zašto mu to reče."

²⁹ Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu Isus kaže: »Kupi što nam treba na blagdan« ili »Podaj što siromasima«."

³⁰ Ovaj dakle, uzevši zalogaj, odmah izađe. A bijaše noć."

³¹ Kad je Juda izašao, rekne Isus: »Sad je proslavljen Sin Čovječji, i Bog je proslavljen u njemu."

³² Ako je Bog proslavljen u njemu, Bog će i njega proslaviti u sebi, i odmah će ga proslaviti.«"

³³ Nova zapovijed
»Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, sada kažem i vama: kamo ja idem, vi ne možete doći."

³⁴ Novu vam zapovijed dajem, da ljubite jedni druge; kao što sam ja vama iskazao ljubav da i vi ljubite jedni druge."

³⁵ Po tome će svi znati da ste moji učenici - ako imate ljubavi jedni za druge.«"

³⁶ Razgovor s Petrom
Šimun Petar ga upita: »Gospodine, kamo ideš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja idem, sada me ne možeš slijediti, ali ćeš me poslije slijediti.«"

³⁷ Rekne mu Petar: »Gospodine, zašto te sada ne mogu slijediti? Život ću svoj za tebe položiti!«"

³⁸ Odgovori mu Isus: »Život ćeš svoj za mene položiti? Zaista, zaista, kažem ti, pijetao neće ni zapjevati dok me tri puta ne zaniječeš.«"

14

¹ Isus - put, istina, život
»Neka se ne uznemiruje vaše srce. Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!"

² U kući Oca mojega mnogo je stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem vam pripraviti mjesto'."

³ I kad odem i pripravim vam mjesto, opet ću doći i k sebi vas uzeti, da i vi budete gdje sam ja."

⁴ A kamo ja idem, put znate.«"

⁵ Rekne mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo ideš; kako možemo znati put?«"

⁶ Odvrati mu Isus: »Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni."

⁷ Ako ste upoznali mene, i Oca ćete mojega upoznati. Ali od sada ga poznajete i vidjeli ste ga.«"

⁸ Rekne mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca, i to nam je dosta!«"

⁹ Odvrati mu Isus: »Zar me još nisi upoznao, Filipe, a toliko sam vremena s vama? Tko je vidio mene, vidio je Oca. Kako da ti kažeš: 'Pokaži nam Oca'?"

¹⁰ Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Riječi koje vam ja govorim ne zborim sam od sebe, nego Otac, koji prebiva u meni, čini svoja djela."

¹¹ Vjerujte mi da sam ja u Ocu, i Otac u meni; ako li ne, onda vjerujte zbog samih djela."

¹² Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u mene, činit će ona djela što ih i ja činim. I veća će od ovih činiti, jer ja idem k Ocu."

¹³ I što god zaištete u moje ime, to ću učiniti, da se proslavi Otac u Sinu."

¹⁴ Što god me zaištete u moje ime, ja ću učiniti.«"

¹⁵ Obećanje Duha Svetoga
»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje držati."

¹⁶ A ja ću moliti Oca i On će vam dati drugoga Branitelja, da bude s vama zauvijek -"

¹⁷ Duha istine. Njega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi niti poznaje. Vi ga poznajete, jer kod vas prebiva i u vama će biti."

¹⁸ Neću vas ostaviti sirotne; doći ću k vama."

¹⁹ Još malo i svijet me više neće vidjeti, a vi ćete me vidjeti, jer ja živim, i vi ćete živjeti."

²⁰ U onaj dan vi ćete spoznati da sam ja u Ocu svojemu i vi u meni i ja u vama."

²¹ Tko ima moje zapovijedi i drži ih, taj mene ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti moj Otac; i ja ću ga ljubiti i njemu ću se očitovati.«"

²² Rekne mu Juda - ne Iskariotski: »Gospodine, a kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?«"

²³ Odgovori mu Isus:
»Ako me tko ljubi, moju će riječ držati, i moj će ga Otac ljubiti, i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti."

²⁴ Tko ne ljubi mene, mojih riječi ne drži. A riječ koju slušate nije moja, nego Onoga koji me posla - Oca."

²⁵ To sam vam zborio dok sam boravio s vama."

²⁶ A Branitelj, Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, on će vas poučiti svemu i podsjetiti vas na sve što vam ja rekoh.«"

²⁷ Mir vam
»Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam. Ne dajem vam kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i ne boji."

²⁸ Čuli ste da vam rekoh: 'Idem i vratit ću se k vama.' Da me ljubite, radovali biste se što idem k Ocu, jer Otac je od mene veći."

²⁹ Rekao sam vam sada, prije no što se dogodi, da povjerujete kad se dogodi."

³⁰ Neću više s vama mnogo govoriti, jer dolazi knez ovoga svijeta. On protiv mene ne može ništa,"

³¹ ali da bi svijet spoznao da ljubim Oca, ja činim onako kao što mi Otac zapovjedi. Ustanite! Hajdemo odavde!«"

15

¹ Trs i loza
»Ja sam trs istinski, a moj je Otac vinogradar."

² On odsijeca svaku lozu na meni koja ne donosi roda, a svaku koja donosi rod On čisti da više roda donese."

³ Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio."

⁴ Ostanite u meni, i ja u vama. Kao što loza ne može donositi roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni."

⁵ Ja sam trs, vi loze. Tko ostane u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda; jer bez mene ne možete učiniti ništa."

⁶ Ako tko u meni ne ostane, bude kao loza odbačen te usahne. Takve onda skupe, bace u oganj i spale."

⁷ Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, ištite što god hoćete i bit će vam."

⁸ Time se Otac moj proslavlja da mnogo roda donosite i budete moji učenici."

⁹ Kao što je Otac iskazao ljubav meni, i ja sam vama iskazao ljubav. Ostanite u mojoj ljubavi."

¹⁰ Ako budete držali moje zapovijedi, ostat ćete u ljubavi mojoj; kao što sam ja držao zapovijedi Oca svojega i ostajem u ljubavi njegovoj."

¹¹ Ovo sam vam zborio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna."

¹² Ljubite jedni druge
Moja je zapovijed ovo: ljubite jedni druge kao što ja vama iskazah ljubav."

¹³ Nitko nema veće ljubavi od ove: da tko svoj život položi za svoje prijatelje."

¹⁴ Vi ste moji prijatelji ako činite ono što vam ja zapovijedam."

¹⁵ Više vas ne zovem slugama, jer sluga ne zna što radi njegov gospodar. Nazvao sam vas prijateljima, jer vam obznanih sve što sam čuo od Oca svojega."

¹⁶ Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i donosite rod te da rod vaš ostane; pa da vam Otac dadne što god zaištete u moje ime."

¹⁷ Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«"

¹⁸ Mržnja svijeta
»Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas."

¹⁹ Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio, ali kako niste od svijeta, nego vas ja izabrah od svijeta, stoga vas svijet mrzi."

²⁰ Sjećajte se riječi koju vam rekoh: 'Nije sluga veći od svojega gospodara.' Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su riječ moju držali, i vašu će držati."

²¹ A sve će vam to oni činiti zbog imena mojega, jer ne poznaju Onoga koji me posla."

²² Da nisam došao i da im nisam zborio, ne bi imali grijeha; ali sad nemaju isprike za svoj grijeh."

²³ Tko mrzi mene, mrzi i Oca mojega."

²⁴ Da ne učinih među njima djela koja nitko drugi ne učini, ne bi imali grijeha, ali sad ih vidješe, pa ipak zamrziše i mene i Oca mojega."

²⁵ No neka se ispuni riječ zapisana u njihovu Zakonu: 'Zamrziše me nizašto.'"

²⁶ Kada dođe Branitelj, koga ću vam poslati od Oca - Duh istine, koji od Oca izlazi - on će svjedočiti za mene."

²⁷ I vi ćete svjedočiti, jer ste sa mnom od početka.«"

16

¹ »To sam vam kazivao da se ne sablaznite."

² Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da Bogu čini službu."

³ A to će vam činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene."

⁴ Ali to sam vam kazivao da se, kad tomu dođe vrijeme, sjetite toga da vam rekoh. Ne rekoh vam toga na početku, jer sam bio s vama."

⁵ A sad idem k Onome koji me posla, i nitko me od vas ne pita: 'Kamo ideš?'"

⁶ Naprotiv, vaše se srce ispunilo žalošću što sam vam ovo kazivao.«"

⁷ Branitelj
»Ali vama ja istinu govorim: bolje je za vas da ja odem, jer ako ne odem, neće doći k vama Branitelj. Ako pak odem, poslat ću ga k vama."

⁸ A kad on dođe, razotkrit će svijetu o grijehu, o pravednosti i o sudu."

⁹ O grijehu, jer ne vjeruju u mene;"

¹⁰ o pravednosti, jer idem k Ocu i više me ne vidite;"

¹¹ o sudu, jer je knez ovoga svijeta osuđen."

¹² Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi."

¹³ A kad dođe on, Duh istine, upućivat će vas u svu istinu; jer neće zboriti sam od sebe, nego će zboriti o onome što čuje, i navješćivat će vam ono što dolazi."

¹⁴ On će me proslaviti, jer će od mojega uzimati i navješćivati vama."

¹⁵ Sve je što Otac ima, moje. Stoga vam rekoh da će od mojega uzeti i vama navješćivati.«"

¹⁶ Kratka žalost i trajna radost
»Još malo, i nećete me više vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti.«"

¹⁷ Nato neki od njegovih učenika rekoše jedni drugima: »Što je to što nam govori: 'Malo, i nećete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti' i: 'jer idem k Ocu'?«"

¹⁸ Pitali su dakle: »Što je to što kaže: 'malo'? Ne znamo o čemu zbori.«"

¹⁹ Isus primijeti da su ga htjeli pitati, pa im reče: »Pitate se među sobom o tome što rekoh: 'Malo, i nećete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti.'"

²⁰ Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i naricati, a svijet će se radovati; vi ćete se žalostiti, ali će se vaša žalost prometnuti u radost."

²¹ Kad žena rađa žalosna je, jer je došao njezin čas, ali kad rodi djetešce, više se ne sjeća muke zbog radosti što se na svijet čovjek rodi."

²² Tako i vi: sad ste, doduše, žalosni, ali opet ću vas vidjeti, i srce će vam se radovati, i vaše vam radosti nitko neće oteti."

²³ I u onaj dan više me ništa nećete pitati. Zaista, zaista, kažem vam, ako što zaištete od Oca u moje ime, dat će vam."

²⁴ Dosad ništa niste zaiskali u moje ime. Ištite, i primit ćete, da vaša radost bude potpuna."

²⁵ Ovo sam vam kazivao u usporedbama. Dolazi čas kad vam više neću kazivati u usporedbama, nego ću vam navješćivati Oca otvoreno."

²⁶ U onaj ćete dan iskati u moje ime, i ne kažem vam da ću ja moliti Oca za vas;"

²⁷ Doista, sam vas Otac ljubi, jer ste vi mene ljubili i vjerovali da ja od Boga izađoh."

²⁸ Ja izađoh od Oca i došao sam na svijet; sad opet svijet ostavljam i odlazim k Ocu.«"

²⁹ Reknu mu njegovi učenici: »Evo, sad otvoreno zboriš i ne služiš se nikakvom usporedbom."

³⁰ Sad znamo da sve znaš, i ne trebaš da te itko pita; po ovome vjerujemo da si od Boga izašao.«"

³¹ Odgovori im Isus: »Sada vjerujete!"

³² Evo dolazi čas, i već je došao, kad ćete se razbježati svaki na svoju stranu, i mene ostaviti sama. Ali nisam sam, jer Otac je sa mnom."

³³ Ovo sam vam kazivao da u meni imate mir. U svijetu ćete imati muku, ali ohrabrite se! Ja sam pobijedio svijet.«"

17

¹ Isusova molitva - Da svi budu jedno
To Isus izreče, pa podiže svoje oči k nebu te reče: »Oče, došao je čas. Proslavi Sina svojega, da Sin proslavi tebe;"

² kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom, da tako i svima koje si mu dao on dadne život vječni."

³ A ovo je život vječni: da spoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i onoga koga si poslao - Isusa Krista."

⁴ Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao da izvršim."

⁵ A sada, Oče, proslavi ti mene kod sebe slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo."

⁶ Ja očitovah ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji su bili, i ti ih meni dade, i oni su držali riječ tvoju."

⁷ Sad su spoznali da je sve što si mi dao od tebe."

⁸ Jer riječi koje mi ti dade, njima sam dao, i oni primiše i uistinu spoznaše da od tebe izađoh, i povjerovaše da me ti posla."

⁹ Ja za njih molim. Ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji."

¹⁰ I sve je moje tvoje, i tvoje moje; i proslavio sam se u njima."

¹¹ I ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao mi."

¹² Dok s njima bijah, ja sam ih čuvao u tvojemu imenu koje si mi dao, i zaštitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se ispuni Pismo."

¹³ A sada idem k tebi i ovo govorim u svijetu, kako bi oni mojom radošću bili u sebi ispunjeni."

¹⁴ Ja sam im predao tvoju riječ, i svijet ih zamrzi, jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta."

¹⁵ Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš od Zloga."

¹⁶ Oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta."

¹⁷ Posveti ih u istini; tvoja je riječ istina."

¹⁸ Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja njih poslah u svijet."

¹⁹ I ja za njih posvećujem samoga sebe, da i oni budu posvećeni u istini."

²⁰ A ne molim samo za njih, nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u mene;"

²¹ da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu, da svijet vjeruje da si me ti poslao."

²² I slavu koju si mi dao ja sam dao njima, da budu jedno kao što smo mi jedno:"

²³ ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeni, okupljeni u jedno - kako bi svijet spoznao da si me ti poslao, i iskazao im ljubav kao što si je meni iskazao."

²⁴ Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom; da promatraju moju slavu koju si mi dao, jer si mi ljubav iskazao prije postanka svijeta."

²⁵ Oče pravedni, iako te svijet ne upozna, ja te ipak upoznah, a ovi upoznaše da si me ti poslao."

²⁶ I njima obznanih ime tvoje, i obznanjivat ću ga, da ljubav koju si mi iskazao bude u njima, i ja u njima.«"

18

¹ Isus izdan i uhićen
To rekavši Isus ode sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Kedrona, gdje bijaše vrt, u koji uđoše on i njegovi učenici."

² A i Juda, koji ga je izdao, poznavao je ovo mjesto, jer se Isus ondje često sastajao sa svojim učenicima."

³ Tako Juda, dobivši četu i stražare od glavara svećeničkih i farizeja, dođe onamo sa svjetiljkama, zubljama i oružjem."

⁴ A Isus, znajući sve što mu se ima dogoditi, istupi te ih upita: »Koga tražite?«"

⁵ »Isusa Nazarećanina«, odgovoriše mu. Rekne im: »Ja sam.« A s njima je stajao i Juda, njegov izdajnik."

⁶ Čim im dakle reče: »Ja sam«, oni ustuknuše i popadaše na zemlju."

⁷ Onda ih opet upita: »Koga tražite?« A oni rekoše: »Isusa Nazarećanina.«"

⁸ Isus odgovori: »Rekoh vam: ja sam. Ako dakle mene tražite, pustite ove neka odu«"

⁹ - da se ispuni riječ koju reče: 'Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao.'"

¹⁰ A Šimun Petar trgnu mač koji je imao te udari velesvećenikova slugu i odsiječe mu desno uho. Sluzi je bilo ime Malko."

¹¹ Tada Isus reče Petru: »Vrati mač u korice! Zar da ne ispijem čašu koju mi je Otac dao?«"

¹² Isus pred Anom
Tada četa, zapovjednik i židovski stražari uhitiše Isusa te ga svezaše."

¹³ Potom ga najprije odvedoše Ani, koji bijaše tast Kaifi, a taj bijaše one godine velesvećenik."

¹⁴ A Kaifa bijaše onaj koji savjetova Židovima: »Bolje da jedan čovjek umre za narod.«"

¹⁵ Petar zanijekao Isusa
Isusa je slijedio Šimun Petar i drugi učenik. Taj pak učenik bijaše poznat velesvećeniku, te on s Isusom uđe u dvorište velesvećenika,"

¹⁶ a Petar je ostao vani kod vrata. Tada onaj drugi učenik, koji bijaše poznat velesvećeniku, izađe i progovori s vrataricom te uvede Petra."

¹⁷ A sluškinja, vratarica, upita Petra: »Nisi li i ti jedan od učenika ovoga čovjeka?« On rekne: »Nisam.«"

¹⁸ Stajali su pak ondje sluge i stražari; skupili su žeravicu, jer bijaše studeno, i grijali se. I Petar je stajao s njima i grijao se."

¹⁹ Velesvećenik ispituje Isusa
Velesvećenik upita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu učenju."

²⁰ »Ja sam javno govorio svijetu« - odgovori mu Isus. »Ja sam uvijek poučavao u sinagogi i u Hramu gdje se svi Židovi okupljaju, i ništa nisam govorio u tajnosti."

²¹ Zašto pitaš mene? Priupitaj one koji su slušali što sam im govorio; oni, eto, znaju što sam rekao.«"

²² Kad to izreče, jedan od stražara, koji su stajali ondje, pljusnu Isusa, rekavši: »Zar tako odgovaraš velesvećeniku?«"

²³ Odgovori mu Isus: »Ako sam krivo rekao, posvjedoči da je krivo; ako li pravo, zašto me udaraš?«"

²⁴ Ana ga zatim posla svezana velesvećeniku Kaifi."

²⁵ A Šimun Petar stajao je i grijao se. Tada ga upitaše: »Nisi li i ti od njegovih učenika?« On zanijeka i reče: »Nisam.«"

²⁶ Jedan od slugu velesvećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho, rekne nato: »Nisam li te ja vidio s njime u vrtu?«"

²⁷ Petar ponovno zanijeka, i odmah zapjeva pijetao."

²⁸ Isus pred Pilatom
Onda Isusa odvedu od Kaife u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro, i oni ne uđoše u dvor, da se ne bi oskvrnuli - kako bi mogli blagovati Pashu."

²⁹ Tada Pilat izađe pred njih i upita: »Kakvu optužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?«"

³⁰ Odgovoriše mu: »Da ovaj nije zločinac, ne bismo ga tebi predali.«"

³¹ A Pilat im reče: »Uzmite ga vi i presudite mu po svojem Zakonu.« Židovi mu rekoše: »Nama nije dopušteno nikoga pogubiti« -"

³² da se ispuni riječ Isusova, koju reče označujući kakvom mu je smrću umrijeti."

³³ Onda Pilat opet uđe u dvor, pozove Isusa i reče mu: »Zar si ti kralj židovski?«"

³⁴ Isus odgovori: »Kažeš li to sam od sebe, ili ti to drugi o meni rekoše?«"

³⁵ Odgovori Pilat: »Zar sam ja Židov? Meni te predadoše tvoj narod i glavari svećenički. Što si učinio?«"

³⁶ Isus odgovori:
»Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Da je kraljevstvo moje od ovoga svijeta, onda bi se moje sluge borile da ne budem predan Židovima; no kraljevstvo moje nije odavde.«"

³⁷ Onda mu Pilat reče: »Onda si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš da sam ja kralj. Ja sam radi toga rođen i radi toga došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je od istine, sluša moj glas.«"

³⁸ Pilat mu rekne: »Što je istina?« I ovo rekavši, izađe ponovno pred Židove te im rekne: »Ja nikakve krivnje na njemu ne nalazim."

³⁹ A u vas je običaj da vam jednoga pustim o Pashi. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?«"

⁴⁰ Tada svi ponovno povikaše: »Ne njega, nego Barabu!« A Baraba bijaše razbojnik."

19

¹ Tada Pilat uze Isusa i dade ga izbičevati."

² A vojnici spletoše vijenac od trnja te mu staviše na glavu i ogrnuše ga grimiznim ogrtačem."

³ I prilazili su mu te govorili: »Zdravo, kralju židovski!« I udarali mu pljuske."

⁴ Pilat ponovno izađe i rekne im: »Evo vam ga opet izvodim kako biste uvidjeli da nikakve krivnje na njemu ne nalazim.«"

⁵ Tada izađe Isus noseći trnov vijenac i grimizni ogrtač, a Pilat im rekne: »Evo čovjeka!«"

⁶ A kada ga ugledaše glavari svećenički i stražari, povikaše: »Raspni! Raspni!« Pilat im rekne: »Vi ga uzmite i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivnje.«"

⁷ Židovi mu odgovoriše: »Mi imamo Zakon i po Zakonu mora umrijeti, jer je sebe napravio Sinom Božjim.«"

⁸ A kad Pilat ču tu riječ, još se više prestraši."

⁹ Ponovno uđe u dvor i zapita Isusa: »Odakle si ti?« A Isus mu ne dade odgovora."

¹⁰ Tada mu Pilat rekne: »Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast pustiti te i da imam vlast raspeti te?«"

¹¹ Odgovori mu Isus: »Nikakve vlasti ne bi imao nada mnom da ti nije dano odozgor. Stoga je veći grijeh onoga koji me tebi predade.«"

¹² Otada ga je Pilat nastojao pustiti, ali Židovi viknuše: »Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru, jer svaki koji sebe pravi kraljem, caru se protivi.«"

¹³ Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i sjede na sudačku stolicu, na mjestu koje se zove Pločnik - hebrejski Gabbatha -"

¹⁴ a bijaše Priprava za Pashu, oko šestog sata. I rekne Židovima: »Evo vašega kralja!«"

¹⁵ A oni povikaše: »Smakni! Smakni! Raspni ga!« Rekne im Pilat: »Zar vašega kralja da raspnem?« Odgovoriše glavari svećenički: »Mi nemamo kralja osim cara.«"

¹⁶ Raspeće
Tada im ga predade da se raspne. Oni dakle uzeše Isusa."

¹⁷ Noseći svoj križ, on izađe na mjesto koje se zove 'Lubanjsko' - na hebrejskom Golgota -"

¹⁸ gdje ga raspeše, i s njime još dvojicu, s jedne i s druge strane, a Isusa u sredini."

¹⁹ Napisa Pilat i natpis te ga stavi na križ. A bilo je napisano: 'Isus Nazarećanin, kralj židovski'."

²⁰ Ovaj su natpis pročitali mnogi Židovi, jer je mjesto gdje raspeše Isusa bilo blizu grada, a bijaše napisano hebrejski, latinski i grčki."

²¹ A židovski svećenički glavari govorili su Pilatu: »Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'«"

²² Odgovori Pilat: »Što napisah, napisah.«"

²³ Kad vojnici raspeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela, svakomu vojniku po dio; tako i donju haljinu. Donja pak haljina bijaše nešivena, istkana izjedna od vrha do dna."

²⁴ Onda rekoše među sobom: »Nemojmo je parati, nego bacimo za nju kocku pa komu dopadne« - da se ispuni Pismo koje kaže: »Razdijeliše haljine moje među sobom i za odjeću moju kocku baciše.« I vojnici učiniše upravo tako."

²⁵ A kod križa Isusova stajahu njegova majka i Marija Kleofina, sestra njegove majke, i Marija Magdalena."

²⁶ Kad Isus ugleda majku i učenika koga je ljubio gdje uz nju stoji, rekne majci: »Ženo, evo ti sina!«"

²⁷ Zatim rekne učeniku: »Evo ti majke!« I od onog časa učenik je uze k sebi."

²⁸ Isusova smrt
Poslije toga Isus, znajući da je sada sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, rekne: »Žedan sam.«"

²⁹ Ondje je stajala posuda puna octa. A oni nataknu spužvu natopljenu octom na izopovu trsku te je prinesu njegovim ustima."

³⁰ Pošto Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, predade duh."

³¹ Budući da bijaše Priprava, pa da tijela ne bi ostala na križu u subotu - jer te subote bijaše velik dan - Židovi dakle zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni te da se skinu."

³² Dođoše tada vojnici te prebiše golijeni i prvomu i drugomu koji su bili raspeti s njime."

³³ Kada dođoše do Isusa te vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni,"

³⁴ nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok, i odmah poteče krv i voda."

³⁵ I onaj koji je to vidio svjedoči, i istinito je njegovo svjedočanstvo. I on zna da istinu govori da i vi povjerujete."

³⁶ Jer ovo se dogodilo da se ispuni Pismo: »Nijedna mu kost neće biti slomljena«."

³⁷ I drugdje Pismo kaže: »Gledat će Onoga koga su proboli.«"

³⁸ Isusov ukop
Poslije toga Josip, iz Arimateje, koji bijaše Isusov učenik - ali potajno, zbog straha od Židova - zamoli Pilata ako bi smio skinuti Isusovo tijelo. I Pilat mu dopusti. On onda dođe i skinu njegovo tijelo."

³⁹ A dođe i Nikodem, onaj koji je prije bio došao Isusu noću, i donese oko stotinu libara mješavine smirne i aloja."

⁴⁰ Tada uzeše Isusovo tijelo te ga oviše povojima s mirisnim pomastima, kao što je kod Židova običaj ukapati."

⁴¹ A na mjestu gdje bijaše raspet bio je vrt i u vrtu nova grobnica u koju još nitko ne bje položen."

⁴² Ondje dakle, zbog židovske Priprave i jer grobnica bijaše blizu, položiše Isusa."

20

¹ Prazan grob
Prvoga dana u tjednu, rano ujutro dok još bijaše tama, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut."

² Tada potrči i dođe k Šimunu Petru i drugome učeniku, koga je Isus ljubio, te im rekne: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«"

³ Izađe onda Petar i onaj drugi učenik i dođu na grob."

⁴ Obojica su trčala zajedno, ali je onaj drugi učenik trčao brže od Petra i stigao prvi na grob."

⁵ On se nadviri i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe."

⁶ Dođe onda i Šimun Petar, koji ga je slijedio, uđe u grob te promotri povoje gdje leže,"

⁷ i rubac, koji bijaše oko njegove glave, ali nije ležao uz povoje, nego posebno složen na jednome mjestu."

⁸ Tada uđe i onaj drugi učenik koji je stigao prvi na grob, pa vidje i povjerova."

⁹ Još, naime, ne bijahu shvatili Pisma da On treba uskrsnuti od mrtvih."

¹⁰ Onda se učenici opet vratiše kući."

¹¹ Isus se ukazuje Mariji Magdaleni
A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Tako uplakana zaviri u grob"

¹² te ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo; jedan kod glave, a drugi kod nogu."

¹³ Oni je upitaju: »Ženo, zašto plačeš?« Odvrati im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.«"

¹⁴ Rekavši to, ona se okrenu i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus."

¹⁵ Isus je upita: »Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?« A ona, misleći da je vrtlar, reče mu: »Gospodine, ako si ga ti odnio, kaži mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.«"

¹⁶ Rekne joj Isus: »Marijo!« A ona se okrenu te mu kaza hebrejski: »Rabbuni!« - što znači »Učitelju«."

¹⁷ Isus joj rekne: »Nemoj me više zadržavati, jer još nisam uzašao k Ocu, nego idi k mojoj braći i reci im: 'Uzlazim Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bogu vašemu'.«"

¹⁸ Marija Magdalena ode te javi učenicima: »Vidjela sam Gospodina i to mi je rekao.«"

¹⁹ Isus se ukazuje učenicima
I uvečer, toga istog dana, prvog u tjednu, dok su vrata na mjestu gdje bijahu učenici bila zatvorena zbog straha od Židova, dođe Isus, stade među njih i rekne im: »Mir vama!«"

²⁰ Rekavši to, pokaza im svoje ruke i bok. Tada se učenici obradovaše što vidješe Gospodina."

²¹ Isus im onda ponovno reče: »Mir vama! Kao što je Otac poslao mene, tako i ja šaljem vas.«"

²² Rekavši to, dahnu u njih i reče im: »Primite Duha Svetoga!"

²³ Kojima oprostite grijehe, opraštaju im se; kojima zadržavate, zadržani su im.«"

²⁴ A Toma, koji se zove Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne bijaše s njima kad je došao Isus."

²⁵ Ostali su mu učenici dakle govorili: »Vidjeli smo Gospodina!« A on im reče: »Dok ne vidim na njegovim rukama ožiljke od čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, i ne stavim svoju ruku u njegov bok, doista neću vjerovati!«"

²⁶ I poslije osam dana njegovi su učenici opet bili unutra, a Toma s njima. Isus dođe, a vrata su bila zatvorena, stade u sredinu i reče: »Mir vama!«"

²⁷ Zatim rekne Tomi: »Stavi svoj prst ovdje i pogledaj moje ruke; pruži svoju ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.«"

²⁸ Toma mu odgovori: »Gospodin moj i Bog moj!«"

²⁹ Rekne mu Isus: »Vjeruješ jer me vidiš. Blaženi oni koji ne vidješe, a povjerovaše!«"

³⁰ Zaključak
I mnoga druga znamenja učini Isus pred svojim učenicima, koja nisu zapisana u ovoj knjizi."

³¹ A ova su zapisana da povjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, te da vjerujući imate život u imenu njegovu."

21

¹ Dodatak: Isusovo ukazanje na Tiberijadskome moru
Poslije toga Isus se opet ukaza učenicima na Tiberijadskome moru. A ukaza se ovako:"

² Bijahu zajedno Šimun Petar i Toma, koji se zove Blizanac, i Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi te još druga dva njegova učenika."

³ Rekne im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Reknu mu: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađicu, ali tu noć ne uloviše ništa."

⁴ Kad jutro već osvanu, stade Isus na obali, ali učenici nisu znali da je to Isus."

⁵ Isus im tada rekne: »Dječice, imate li štogod za prizalogajiti?« »Ne«, odgovoriše mu.«"

⁶ A on reče: »Bacite mrežu s desne strane lađice i naći ćete.« Oni tada baciše, i nisu je više mogli izvući od mnoštva riba."

⁷ Tada onaj učenik koga je Isus ljubio rekne Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, navuče si gornju haljinu, jer bijaše gol, te skoči u more."

⁸ Ostali učenici dođoše lađicom vukući mrežu s ribama, jer ne bijahu daleko od kopna, svega nekih dvjesta lakata."

⁹ A kad izađoše na kopno, ugledaju postavljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu, i kruh."

¹⁰ Rekne im Isus: »Donesite od riba što ih sad uloviste.«"

¹¹ Tada se Šimun Petar uspe i izvuče mrežu na kopno, prepunu velikih riba, sto pedeset i tri. Premda ih je bilo toliko, mreža se nije proderala."

¹² Isus im rekne: »Dođite, doručkujte!« I nijedan se od učenika ne usudi zapitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin."

¹³ Isus priđe te uzme kruh i dade im. Tako i ribu."

¹⁴ To se već treći put Isus ukaza svojim učenicima otkako bi uskrišen od mrtvih."

¹⁵ Isus i Petar
Pošto doručkovaše, upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Rekne mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Rekne mu: »Pasi jaganjce moje.«"

¹⁶ Upita ga opet, po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Rekne mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Rekne mu: »Pasi ovce moje.«"

¹⁷ Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu rekne: »Gospodine, ti sve znaš; ti znadeš da te volim.« Rekne mu Isus: »Pasi ovce moje."

¹⁸ Zaista, zaista, kažem ti, dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; a kad ostariš, raširit ćeš ruke svoje, i drugi će te opasivati i voditi kamo ti ne bi htio.«"

¹⁹ A to reče da označi kakvom će smrću proslaviti Boga. I rekavši to, kaza mu: »Slijedi me!«"

²⁰ Petar se okrenu i vidje gdje ih slijedi onaj učenik koga je Isus ljubio, koji se na večeri naslonio Isusu na prsa i upitao: »Gospodine, tko je taj koji će te izdati?«"

²¹ Vidjevši ga Petar, rekne Isusu: »Gospodine, a što s ovim?«"

²² Rekne mu Isus: »Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti mene slijedi!«"

²³ Proširi se zato glas među braćom da onaj učenik neće umrijeti. Ali Isus mu nije rekao da neće umrijeti, nego: »Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga?«"

²⁴ Zaključak
Ovo je taj učenik koji o tome svjedoči i napisa ovo; i znamo da je njegovo svjedočanstvo istinito."

²⁵ A ima još mnogo toga što učini Isus, koje, kad bi se jedno po jedno zapisivalo, ne bi, mislim, ni u sav svijet stale knjige koje bi se napisale."