1

¹ Bog, koji je negda mnogo puta i različitim načinom govorio ocima po prorocima, progovori nama u ove posljednje dane po Sinu."

² Njega postavi baštinikom svemu, po njemu stvori i svijet."

³ On je odsjaj njegove slave i odraz njegova bića. Zato nosi sve riječju svoje sile; nakon što je očistio grijehe, sjede s desne strane Veličanstvu na visini.""

⁴ Postade uzvišeniji od anđela, koliko dobi u baštinu ime odličnije od njihova."

⁵ Doista, kome od anđela reče kad: “Ti si moj Sin, ja te danas rodih”? I opet: “Ja ću njemu biti Otac, i on će meni biti Sin”?"

⁶ I kad opet uvodi Prvorođenoga u svijet, govori: “Neka mu se poklone svi Božji anđeli.”"

⁷ I anđelima govori: “On vjetrove čini svojim anđelima, a munje ognjene svojim slugama.”"

⁸ A Sinu: “Prijestolje je tvoje, Bože, uvijek; i pravedno žezlo je žezlo tvoga kraljevstva. ""

⁹ Ti ljubiš pravdu, a mrziš bezakonje; zato te pomaza Bog, tvoj Bog, uljem radosti više nego tvoje drugove.” ""

¹⁰ I: “Ti si, Gospodine, u početku utemeljio zemlju, i nebesa su djela tvojih ruku."

¹¹ Ona će proći, a ti ostaješ, sva će ostarjeti kao odjeća; ""

¹² i savit ćeš ih kao kabanicu, kao haljinu, i izmijenit će se; a ti si onaj isti, i tvojih godina ne će nestati.” ""

¹³ A kome od anđela reče kad: “Sjedi mi s desna, dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama”?"

¹⁴ Nisu li svi ti služiteljski duhovi poslani na službu zbog onih koji će baštiniti spasenje?"

2

¹ Zato trebamo još više paziti na ono što smo čuli, da ne promašimo cilj."

² Jer ako je bila čvrsta riječ govorena po anđelima, i svaki prijestup i neposluh bio pravedno kažnjen,"

³ kako ćemo mi izbjeći, ako ne budemo marili za toliko spasenje? Ono je započelo Gospodinovim propovijedanjem; a oni koji su čuli, utvrdili su ga za nas:""

⁴ Bog ga je zasvjedočio znacima i čudesima i različitim silama, i dijeljenjem Duha Svetoga po svojoj volji."

⁵ Doista, nije podložio anđelima budući svijet o kojem govorimo."

⁶ Netko posvjedoči negdje govoreći: “Što je čovjek da ga se spominješ, ili sin čovječji da ga pohađaš?"

⁷ Učinio si ga nešto manjim od anđela, slavom i čašću si ga ovjenčao,"

⁸ sve si podložio pod njegove noge.” A kad mu podloži sve, ništa ne ostavi njemu nepodloženo. Ali sad još ne vidimo da mu je sve podloženo."

⁹ Isusa, koji je bio postavljen samo malo ispod anđela, vidimo zbog podnesene smrti ovjenčana slavom i čašću. Tako je po Božjoj milosti za sve okusio smrt."

¹⁰ Doista, dolikovalo je da Onaj zbog kojega je sve, po kojemu je sve i koji dovede mnoge sinove u slavu, po patnjama privede k slavi Početnika njihova spasenja."

¹¹ Uistinu, i onaj koji posvećuje i oni koji se posvećuju ? svi su od jednoga. Zato se ne stidi zvati ih braćom,"

¹² govoreći: “Objavit ću tvoje ime svojoj braći, usred skupa ću te hvaliti.”"

¹³ I opet: “Ja ću se u njega uzdati.” I opet: “Evo, ja i djeca koju mi je Bog dao.”"

¹⁴ Budući da djeca zajednički imaju tijelo i krv, i on uze dio u tome, da smrću satre onoga koji ima vlast nad smrću, to jest đavla."

¹⁵ Tako izbavi one koji su cijeloga života bili u ropstvu zbog straha od smrti."

¹⁶ Doista, ne zauzima se za anđele, nego se zauzima za Abrahamove potomke."

¹⁷ Zato je trebalo da bude u svemu sličan braći, kako bi bio milosrdan i ovjerovljen veliki svećenik pred Bogom te okajavao grijehe naroda."

¹⁸ Zato što je sam trpio i podnosio kušnje, može pomagati onima koje snalaze kušnje."

3

¹ Zato, braćo sveta, zajedničari nebeskoga poziva, pogledajte na Apostola i Velikog svećenika vjere koju ispovijedamo ? Isusa."

² On je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi, kao i Mojsije u svoj svojoj kući."

³ Doista, ovaj je zavrijedio slavu veću od Mojsijeve, kao što je graditelj časniji od kuće koju je sagradio."

⁴ Svaku kuću gradi naime netko, a Bog je graditelj svega."

⁵ Mojsije je bio doduše ovjerovljen u svoj kući svojoj kao nadstojnik, da posvjedoči za ono što je trebalo biti objavljeno."

⁶ Krist, međutim, vlada kao Sin nad svojom kućom. Mi smo njegova kuća ako do svršetka čvrsto sačuvamo pouzdanje i slavnu nadu."

⁷ Zato govori Duh Sveti: “Danas, ako njegov glas čujete,"

⁸ neka ne otvrdnu vaša srca, kao za pobune u dan kušnje u pustinji."

⁹ Tamo me zaista iskušaše vaši očevi, kušaše me, premda su gledali moja djela četrdeset godina."

¹⁰ Zato se razljutih na taj naraštaj i rekoh: uvijek lutaju srcem i ne prepoznaše mojih putova."

¹¹ Tako se zakleh u svome gnjevu: oni neće nikada ući u moj Počinak.”"

¹² Nastojte, braćo, da u koga od vas srce ne bude zlo i nevjerno pa da otpadne od živoga Boga,"

¹³ nego potičite jedni druge svaki dan, dok još traje ono “danas”, kako ne bi otvrdnuo tko od vas, zaveden grijehom."

¹⁴ Doista, postali smo zajedničari Kristovi, samo ako početno pouzdanje čvrsto održimo do kraja."

¹⁵ Još naime govori: “Danas, ako njegov glas čujete, neka ne otvrdnu vaša srca, kao za one pobune.”"

¹⁶ A koji su to čuli, pa se pubunili? Zar ne svi oni koji su izašli iz Egipta pod Mojsijem?"

¹⁷ A na koje se ljutio četrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše pa im tijela padoše u pustinji?"

¹⁸ A kojima se je zakleo da ne će ući u njegov počinak, ako ne onima koji se ne pokoriše?"

¹⁹ I vidimo da nisu mogli ući zbog nevjerstva."

4

¹ Bojmo se dakle ? dok još stoji obećanje o ulasku u njegov Počinak ? da se ne ustanovi za nekoga od vas kako je zakasnio!"

² Jer je i nama naviještena radosna vijest kao i njima; ali njima ne pomože riječ koju su čuli, jer je oni koji je čuše ne združiše s vjerom.""

³ Doista, mi vjernici ulazimo u počinak, kao što reče: “Tako se zakleh u svojemu gnjevu: ne će ući u moj počinak.” Njegova su djela dovršena od nastanka svijeta,"

⁴ jer negdje reče za sedmi dan ovako: “I počinu Bog u sedmi dan od sviju svojih djela.”"

⁵ I na tom mjestu opet: “Ne će ući u moj počinak.”"

⁶ Budući, dakle, da neki imaju u njega ući, dok oni kojima je najprije naviještena radosna vijest ne uđoše zbog nevjerovanja,"

⁷ opet određuje jedan dan, “danas”, govoreći u Davidu nakon tolikog vremena, kao što je prije rečeno: “Danas, ako njegov glas čujete, neka ne otvrdnu vaša srca!”"

⁸ Zaista, da je njih Jošua uveo u Počinak, ne bi Bog poslije govorio o drugom danu."

⁹ Dakle, ostavljen je subotnji počinak još Božjemu narodu."

¹⁰ Jer tko je ušao u njegov Počinak, on počiva od svojih djela, kao i Bog od svojih."

¹¹ Nastojmo dakle ući u onaj Počinak, da tko ne upadne u onaj isti primjer nevjerstva."

¹² Jer je živa Božja riječ i djelotvorna, oštrija od svakoga dvosjeklog mača, i prodire sve do rastavljanja duše, duha, zglobova i mozga, i prosuđuje misli i namjere srca."

¹³ Nema skrivena stvorenja pred njom, jer je sve golo i otkriveno očima onoga kojemu trebamo položiti račun."

¹⁴ Imajući dakle uzvišenoga velikog svećenika koji je prošao nebesa, Isusa, Sina Božjega, držimo se vjere koju ispovijedamo!"

¹⁵ Jer nemamo velikoga svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego je u svemu bio podložan kušnji kao i mi, osim u grijehu."

¹⁶ Pristupajmo dakle s pouzdanjem k prijestolju milosti, da postignemo milosrđe i nađemo milost kad nam ustreba pomoć!"

5

¹ Svaki veliki svećenik odabire se između ljudi i za ljude se postavlja na službu Bogu, da prinosi darove i žrtve za grijehe."

² On može biti blag prema onima koji ne znaju i lutaju, jer je sam podvrgnut slabosti."

³ Zato je dužan prinositi žrtve: kako za grijehe naroda tako i za sebe."

⁴ I nitko sam sebi ne prisvaja te časti, nego onaj koji je pozvan od Boga, kao i Aron."

⁵ Tako i Krist ne prisvoji sam slavnu službu velikog svećenika, nego mu je dade onaj koji mu reče: “Ti si moj Sin, ja te danas rodih.”"

⁶ Kao što i na drugom mjestu govori: “Ti si svećenik dovijeka po Melkisedekovu redu.”"

⁷ On je u vrijeme svoga tjelesnog života s velikom vikom i suzama prinosio prošnje i vapaje Onome koji ga je mogao izbaviti od smrti. I bio je uslišen za svoju smjernost."

⁸ Iako je bio Sin, naučio se je poslušnosti po muci."

⁹ Postigavši savršenstvo, postade svima koji ga slušaju uzrokom vječnoga spasenja,"

¹⁰ proglašen od Boga velikim svećenikom po Melkisedekovu redu."

¹¹ O tome bismo mogli mnogo govoriti, što je teško protumačiti, jer ste postali mlitavi u slušanju."

¹² Doista, iako biste morali biti učitelji po godinama, vi opet trebate pouku o početnom poznavanju Božje riječi. Trebate mlijeko, a ne jaku hranu."

¹³ Tko god se naime hrani mlijekom, ne razumije izlaganje o pravdi, jer je dijete."

¹⁴ A za zrele je tvrda hrana, za one koji su praksom izvježbali svoje sposobnosti pa razlikuju dobro od zla."

6

¹ Zato, ostavimo početni nauk o Kristu, i rastimo u zrelosti. Ne postavljajmo opet temelja vraćanjem na odvraćanje od mrtvih djela, na vjeru u Boga,"

² na nauk o krštenju i polaganju ruku, o uskrsnuću od mrtvih, i vječnom sudu."

³ To ćemo učiniti, ako Bog dopusti."

⁴ One koji su jednom prosvijetljeni i okusili nebeski dar, primivši Duha Svetoga,"

⁵ te okusili dobru Božju riječ i silu budućega svijeta"

⁶ pa su ipak otpali, doista nije moguće opet obnoviti na obraćenje, jer sami nanovo razapinju i grde Božjega Sina."

⁷ Kad zemlja upije dažd što često na nju pada, donosi povrće onima što je daju obrađivati, prima blagoslov od Boga."

⁸ Kad pak donosi trnje i drač, bezvrijedna je, blizu je prokletstvu i ona se najposlije sažeže."

⁹ Ali za vas smo, ljubljeni, uvjereni da ste dobri te da ste na putu spasenja, makar govorimo ovako."

¹⁰ Jer Bog nije nepravedan da zaboravi vaše djelo i ljubav koju pokazaste u njegovo ime, posluživši svete i služeći im."

¹¹ Ali želimo da svaki od vas pokaže istu revnost, da se ispuni nada do kraja,"

¹² da ne budete tromi, nego nasljedovatelji onih koji vjerom i strpljivošću baštine obećanja."

¹³ Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, nije se imao kime većim zakleti pa se zakleo samim sobom"

¹⁴ govoreći: “Zaista, obilno ću te blagosloviti i silno ću te umnožiti.”"

¹⁵ I tako, strpljivo čekajući, Abraham postiže obećanje."

¹⁶ Doista, ljudi se kunu većim, i svakom osporavanju svršetak je zakletva koja potvrđuje."

¹⁷ Zato se Bog, kad je htio baštinicima obećanja snažnije pokazati nepokolebljivost svoje odluke, poslužio zakletvom."

¹⁸ Tako dva neopoziva čina, u kojima Bog ne može prevariti, donose snažnu utjehu nama koji smo ponuđenu nadu prihvatili kao utočište."

¹⁹ Ta nam je nada kao sigurno i čvrsto sidro duše koje ulazi u unutrašnjost iza zavjesa,"

²⁰ kamo Isus uđe kao preteča za nas, postavši veliki svećenik dovijeka po Melkisedekovu redu."

7

¹ Doista, taj Melkisedek, šalemski kralj, svećenik Boga Svevišnjega, jest onaj koji je izašao ususret Abrahamu, kad se vraćao nadvladavši kraljeve, i blagoslovi ga."

² Njemu Abraham i desetinu dade od svega. Njegovo dakle ime najprije znači kralj pravde, a potom i šalemski kralj, tj. kralj mira."

³ On koji je bez oca, bez majke, bez rodoslovlja te nema ni početka danima, ni svršetka životu, a sličan je Božjemu Sinu, ostaje svećenik dovijeka."

⁴ Gledajte koliki je ovaj kome je patrijarh Abraham dao desetinu od najboljih dijelova plijena."

⁵ Istina, i oni od Levijevih sinova koji primaju svećeništvo imaju zapovijed da uzimaju po Zakonu desetinu od naroda, to jest od svoje braće, premda su i oni Abrahamovi potomci."

⁶ A onaj koji ne potječe od njih, uze desetinu od Abrahama, i blagoslovi onoga koji je imao obećanja."

⁷ Sigurno je da veći blagoslivlja manjega."

⁸ Uz to, ovdje primaju desetinu smrtni ljudi, a ondje onaj o kome je posvjedočeno da živi."

⁹ Izlazi da je Levi, koji prima desetinu, dao po Abrahamu desetinu,"

¹⁰ jer je još bio u boku svoga pretka kad je Melkisedek Abrahamu izašao ususret."

¹¹ Ako je dakle savršenstvo dano po levitskom svećeništvu ? jer je narod pod njim primio Zakon ? kakva je još potreba bila da ustane drugi svećenik po redu Melkisedekovu, a da se ne zove po redu Aronovu?"

¹² Doista, kad se promijeni svećeništvo, potrebno je da se i zakon promijeni."

¹³ Jer onaj o kojem se ovo govori od drugoga je plemena od kojega nitko nije služio žrtveniku."

¹⁴ Poznato je naime da naš Gospodin izađe od Judina plemena, a za to pleme nije Mojsije ništa kazao o svećenicima."

¹⁵ To je još očitije ako se postavlja drugi svećenik po sličnosti s Melkisedekom."

¹⁶ On nije postao po zakonu tjelesne odredbe, nego po sili vječnoga života."

¹⁷ Postoji naime svjedočanstvo: “Ti si svećenik dovijeka po Melkisedekovu redu.”"

¹⁸ Tako se ukida prijašnja zapovijed, jer je bila slaba i beskorisna."

¹⁹ Doista, Zakon nije ništa usavršio, ali je uveo bolju nadu po kojoj se približavamo Bogu."

²⁰ A to se nije dogodilo bez zakletve. Oni su naime bez zakletve postajali svećenici,"

²¹ ovaj je sa zakletvom po onome koji mu govori: “Zakle se Gospodin i neće se pokajati: Ti si svećenik dovijeka.”"

²² U toj mjeri Isus je postao jamac boljega saveza."

²³ Osim toga, njih je smrt sprječavala da ostanu u svećeništvu, pa su mnogi postajali svećenici,"

²⁴ a ovaj ima vječno svećeništvo, jer ostaje dovijeka."

²⁵ Zato i može uvijek spašavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer svagda živi da ih zagovara."

²⁶ Doista, bio nam je potreban takav veliki svećenik: svet, nevin, neokaljan, odvojen od grješnika i uzvišeniji od nebesa."

²⁷ On nema potrebu svaki dan, kao veliki svećenici, najprije za svoje grijehe prinositi žrtve, zatim za grijehe naroda, jer je to učinio jednom zauvijek, kada je sam sebe prinio."

²⁸ Zakon naime postavlja za velike svećenike slabe ljude, a riječ zakletve, koja je dana poslije Zakona, postavila je Sina dovijeka savršena."

8

¹ A glavno je u ovom izlaganju ovo: imamo upravo takva velikog svećenika. On sjede s desne strane prijestolja Veličanstva na nebesima,"

² kao služitelj svetišta i pravoga šatora koji načini Gospodin, a ne čovjek."

³ Svaki veliki svećenik postavlja se, naime, da prinosi darove i žrtve. Zato je potrebno da i ovaj ima ono što će prinijeti."

⁴ Očito, da je na zemlji, ne bi bio svećenik, kad su to oni koji prinose darove po Zakonu."

⁵ Oni služe prilici i sjeni nebeskih stvari, kao što bi rečeno Mojsiju kad je htio načiniti šator: “Gledaj”, reče, “načini sve po slici koja ti je pokazana na gori!”"

⁶ A sad je dobio uzvišeniju službu koliko je i Posrednik boljega Saveza koji počiva na uzvišenijim obećanjima."

⁷ Doista, da je onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome tražilo mjesto."

⁸ Kudeći ih, govori naime: “Evo dolaze dani, govori Gospodin, i dovršit ću s Izrćlovom i s Judinom kućom nov Savez,"

⁹ ne po Savezu kakav samo sklopio s njihovim ocima, u onaj dan kad ih uzeh za ruku, da ih izvedem iz egipatske zemlje; jer oni ne ustrajaše u mojem Savezu, i ja nisam mario za njih, govori Gospodin. ""

¹⁰ Jer je ovo Savez koji ću sklopiti s Izrćlovom kućom poslije onih dana, govori Gospodin. Stavit ću svoje zakone u njihovu pamet, i upisat ću ih u njihova srca. I bit ću im Bog, a oni će biti moj narod."

¹¹ I nitko ne će učiti svojega sugrađanina i svojega brata govoreći: Spoznaj Gospodina, jer će me svi spoznati: od maloga do velikoga među njima."

¹² Doista, bit ću milostiv njihovim nepravdama, i njihovih se grijeha ne ću više spominjati.”"

¹³ A kad veli novi, prvi proglasi starim. Što je pak staro i ostarjelo, blizu je iščeznuću."

9

¹ Imao je doduše i prvi Savez propise za službu Božju i za zemaljsko svetište."

² Bio je naime uređen prednji šator u kojemu su bili svijećnjak, stol i izloženi kruhovi, što se zove Svetinja."

³ A za drugom zavjesom bio je šator koji se zove Svetinja nad svetinjama."

⁴ U njoj je bio zlatni kadioni žrtvenik i kovčeg saveza, obložen sa svih strana zlatom, u kojemu je bila zlatna posuda s manom i Aronov štap, koji je bio procvao, i ploče Saveza."

⁵ A povrh njega bili su kerubini slave koji su zasjenjivali pomirilište, o čemu ne treba sada potanko govoriti."

⁶ A kad je to tako uređeno, ulaze svećenici svagda u prednji šator i obavljaju žrtvenu službu,"

⁷ a u drugi ulazi jednom u godini sam veliki svećenik, ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nehotične krivnje naroda."

⁸ Tim pokazuje Duh Sveti da još nije otvoren put u Svetinju nad svetinjama, dok prednji šator stoji."

⁹ To je slika za sadašnje vrijeme: prinose se darovi i žrtve koje ne mogu u savjesti učiniti savršenim vršitelja bogoslužja."

¹⁰ Sve su to tjelesne zapovijedi o jelima i pićima te o različitim pranjima, a postavljene su do vremena popravljanja."

¹¹ Ali Krist se je pojavio kao veliki svećenik budućih dobara te ušao u veći i savršeniji šator koji nije rukom načinjen, to jest nije od ovoga svijeta."

¹² Ne s krvlju jaraca ni junaca, nego je sa svojom krvlju ušao jednom zauvijek u Svetinju nad svetinjama i stekao vječni otkup."

¹³ Doista, ako poškropljena krv jaraca i junaca i posuti pepeo junice posvećuje okaljane,"

¹⁴ koliko će više krv Krista, koji je Duhom Svetim samoga sebe prinio neokaljana Bogu, očistiti našu savjest od mrtvih djela, da služimo živomu Bogu!"

¹⁵ I zato je posrednik Novoga saveza da po smrti, koju podnese za otkup od prijestupa u prvome Savezu, pozvani prime obećanu vječnu baštinu."

¹⁶ Jer gdje postoji oporuka, treba ustanoviti smrt oporučitelja."

¹⁷ Oporuka je naime valjana tek nakon smrti, a nema nikakve snage dok je živ onaj koji ju je načinio."

¹⁸ Zato ni prvi savez nije ustanovljen bez krvi."

¹⁹ Kad je naime Mojsije proglasio sve zapovijedi po Zakonu svemu narodu, uzeo je krv junaca i jaraca s vodom i crvenom vunom te izopom poškropio knjigu i sav narod"

²⁰ govoreći: “Ovo je krv Saveza koji vam je Bog propisao.”"

²¹ Jednako je škropio krvlju šator i sve posude za bogoslužje."

²² Prema Zakonu, gotovo se sve čisti krvlju, i bez prolijevanja krvi nema oproštenja."

²³ Ako se dakle tako čiste slike nebeskih stvari, potrebno je da se same nebeske stvari čiste žrtvama boljim od ovih."

²⁴ Jer Krist ne uđe u rukotvorenu Svetinju nad svetinjama koja bi bila slika istinite, nego u samo nebo, da nas sada zastupa pred Bogom."

²⁵ Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe, kao što veliki svećenik ulazi u Svetinju nad svetinjama svake godine s tuđom krvlju!"

²⁶ Inače bi on morao mnogo puta trpjeti od postanka svijeta. Sad se pojavio jednom, na svršetku vjekova, da svojom žrtvom razori moć grijeha."

²⁷ Kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a potom dolazi sud,"

²⁸ tako Krist jednom sebe prinese, da oduzme grijehe mnogih; a drugi put će se, bez odnosa na grijeh, pojaviti na spasenje onima koji ga iščekuju. ""

10

¹ Kao što Zakon posjeduje samo sjenu budućih dobara, a ne bitni lik stvarî, tako ne može nikada usavršiti one koji pristupaju svake godine i prinose neprestano one iste žrtve."

² Zar se žrtva ne bi prestala prinositi kad službenici ne bi osjećali grijeha zato što su se jednom očistili?"

³ Međutim, po tim žrtvama svake godine podsjećaju na grijehe."

⁴ Jer krv junaca i jaraca ne može otkloniti grijehâ."

⁵ Zato, ulazeći u svijet, govori: “Žrtvu i prinos nisi htio, ali si mi pripravio tijelo."

⁶ Paljenice i okajnice nisu ti bile ugodne."

⁷ Tada rekoh: Evo dolazim! U svitku knjige pisano je za mene da činim tvoju volju, o Bože!”"

⁸ Prije kazavši: “Žrtava, prinosnica i paljenica i okajnica za grijehe nisi htio, niti su ti bile ugodne” ? koje se po Zakonu prinose ?"

⁹ tada reče: “Evo dolazim činiti tvoju volju.” Ukida prvo da uspostavi drugo."

¹⁰ U ovoj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek."

¹¹ Svaki svećenik služi svaki dan i prinosi mnogo puta iste žrtve koje nikad ne mogu otkloniti grijeha."

¹² A on, prinijevši jednu žrtvu za grijehe, sjedi svagda s desne strane Bogu,"

¹³ čekajući dalje, “dok se ne polože njegovi neprijatelji za podnožje njegovim nogama.”"

¹⁴ Doista, on je jednim prinosom usavršio zauvijek one koji bivaju posvećeni."

¹⁵ A svjedoči nam i Duh Sveti jer nakon što je rekao:"

¹⁶ ”Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima poslije onih dana”, Gospodin dodaje: “Dat ću svoje zakone u njihova srca, i u njihovu ću ih pamet upisati; ""

¹⁷ i njihovih grijeha i bezakonja ne ću se više spominjati.”"

¹⁸ A gdje su grijesi oprošteni, tu nema više prinosa za grijeh."

¹⁹ Imamo dakle, braćo, osiguran ulazak u svetište krvlju Isusa"

²⁰ koji nam je otvorio put novi i živi zavjesom, to jest svojim tijelom."

²¹ Imamo i velikoga svećenika nad Božjom kućom."

²² Zato pristupajmo istinitim srcem u punini vjere, srca očišćenog od ljage na savjesti, i tijela opranog čistom vodom!"

²³ čvrsto držimo nadu, jer je vjeran onaj koji je obećao,"

²⁴ i pazimo jedni na druge u poticanju na ljubav i dobra djela."

²⁵ Ne propuštajmo svoj sastanak, kao što neki imaju običaj, nego bodrimo jedni druge tim više što vidite da se približava Dan."

²⁶ Jer ako griješimo svojevoljno, nakon što smo primili spoznaju istine, nema više žrtve za grijehe,"

²⁷ nego strašno čekanje suda i bijesnog ognja koji će progutati protivnike."

²⁸ Tko prestupi Mojsijev zakon, bez milosrđa biva osuđen na smrt na temelju izjave dvaju ili triju svjedoka."

²⁹ Zamislite koliko će goru kaznu zaslužiti onaj koji Sina Božjega pogazi, i krv Saveza kojom je posvećen smatra nečistom, i pogrdi Duha milosti?"

³⁰ Doista, poznat nam je onaj koji reče: “Moja je osveta, ja ću uzvratiti.” I opet: “Gospodin će suditi svojemu narodu.”"

³¹ Strašno je upasti u ruke Boga živoga."

³² Spominjite se prvih dana kada ste, odmah nakon primanja svjetla, podnijeli veliku i patničku borbu:"

³³ s jedne strane bili ste javno izloženi vrijeđanju i nevoljama, a s druge strane postali ste dionici patnja onih koji su isto podnosili."

³⁴ Doista, vi ste suosjećali sa sužnjima, i podnijeli ste s radošću otimačinu svojih dobara, znajući da imate bolje i trajno imanje."

³⁵ Ne gubite dakle svoga pouzdanja kojemu pripada velika plaća!"

³⁶ Doista vam je potrebna postojanost da, ispunivši Božju volju, postignete obećanje."

³⁷ ”Jer još malo, vrlo malo, pa će doći onaj koji treba doći, i ne će zakasniti."

³⁸ A moj pravednik živjet će od vjere; ako li otpadne, ne će mojoj duši ugoditi.” ""

³⁹ A mi, braćo, nismo od onih koji otpadaju na propast, nego od onih koji vjeruju da spase dušu."

11

¹ A vjera daje sigurnost onome čemu se nadamo, osvjedočenje o onom što ne vidimo."

² U njoj stari postigoše sjajno svjedočanstvo."

³ Vjerom spoznajemo da je svijet Božjom riječju načinjen, tako da iz nevidljiva postade vidljivo."

⁴ Vjerom prinese Abel Bogu bolju žrtvu nego Kajin, i po njoj je dobio svjedočanstvo da je pravedan, kad Bog posvjedoči za njegove darove. Po njoj on mrtav još govori."

⁵ Vjerom bi Henoh prenesen da ne vidi smrti, i ne nađe se, jer ga Bog prenese. Doista, prije nego bi prenesen dobi svjedočanstvo da je ugodio Bogu."

⁶ A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu, jer onaj koji hoće ugoditi Bogu, treba vjerovati da On postoji i da plaća onima koji ga traže."

⁷ Vjerom se Noa, primivši objavu o onome što još ne vidje, poboja i načini korablju za spasenje svoje kuće. Time osudi svijet, i postade baštinik pravde po vjeri."

⁸ Vjerom posluša Abraham, kad bi pozvan da izađe na mjesto koje je trebao primiti u baštinu. Izađe ne znajući kamo ide."

⁹ Vjerom se naselio u zemlju obećanja kao u tuđu, i u šatorima je stanovao s Izakom i Jakovom, subaštinicima istoga obećanja."

¹⁰ Doista, on je iščekivao grad na tvrdu temelju kojemu je arhitekt i graditelj Bog."

¹¹ Vjerom i sama Sara primi moć da zatrudni, unatoč odmakloj dobi, jer je vjerovala da je vjeran onaj koji je obećao."

¹² Zato se i rodiše od jednoga, i to gotovo mrtvoga, potomci mnogobrojni kao nebeske zvijezde i nebrojeni kao pijesak na morskoj obali."

¹³ U vjeri pomriješe svi oni ne primiše obećanja, nego ih vidješe izdaleka i pozdraviše i priznaše da su tuđinci i putnici na zemlji."

¹⁴ Doista, oni koji tako govore pokazuju da traže domovinu."

¹⁵ A da su mislili na onu iz koje su izašli, imali bi vremena za povratak."

¹⁶ Ali sad teže za boljom, to jest nebeskom. Zato se Bog ne stidi nazivati se njihovim Bogom, jer im je pripravio grad."

¹⁷ Vjerom prikaza Abraham Izaka, kad bi kušan. Jedinca je prikazao on koji je primio obećanja,"

¹⁸ i kojemu bi kazano: “Po Izaku će ti se nazvati potomstvo.”"

¹⁹ Doista je mislio da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato je ponovno zadobio svoga sina da on bude predslika."

²⁰ Vjerom blagoslovi Izak Jakova i Ezava u budućim stvarima."

²¹ Vjerom blagoslovi Jakov umirući svakoga Josipova sina i nagnu se duboko nad vrh svoga štapa."

²² Vjerom se Josip na samrti spomenu izlaska Izrćlovih sinova i zapovjedi za svoje kosti."

²³ Vjerom su Mojsija, nakon što se rodi, tri mjeseca sakrivali njegovi roditelji, jer vidješe krasno dijete i ne pobojaše se kraljeve zapovijedi."

²⁴ Vjerom Mojsije, kad odraste, ne htjede biti nazivan sinom faraonove kćeri."

²⁵ Volio je stradavati s Božjim narodom negoli imati časovit užitak grijeha,"

²⁶ smatrajući poniženje Kristovo za veće bogatstvo od egipatskoga blaga, jer je gledao na plaću."

²⁷ Vjerom ostavi Egipat, ne bojeći se kraljeve srdžbe, jer je čvrsto prianjao uz Nevidljivoga, kao da ga gleda."

²⁸ Vjerom je svetkovao Vazam i škropio krvlju, da se onaj koji je ubijao ne dotakne njihovih prvorođenaca."

²⁹ Vjerom prijeđoše Crveno more kao po suhoj zemlji, dok se Egipćani utopiše kad su to pokušali."

³⁰ Vjerom padoše jerihonski zidovi, kad se obilazilo oko njih sedam dana."

³¹ Vjerom Rahaba, bludnica, ne pogibe s nevjernicima, jer je primila uhode s mirom."

³² I što još da kažem? Ne bi mi dostajalo vremena kad bih stao pripovijedati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, Samuelu i prorocima."

³³ Oni vjerom pobijediše kraljevstva, učiniše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima,"

³⁴ ugasiše ognjenu silu, utekoše od oštrica mača, ojačaše od slabosti, postadoše junaci u boju, rastjeraše tuđe vojske."

³⁵ Žene po uskrsnuću ponovno zadobiše svoje mrtve. Drugi su bili stavljeni na muke i ne pristadoše na izbavljenje, da dobiju bolje uskrsnuće."

³⁶ Drugi opet podnesoše pogrde i udarce, pa još okove i tamnice!"

³⁷ Bili su kamenovani, mučeni, prepiljeni, pomriješe posječeni od mača. Obilazili su u ovčjim runima, u kozjim kožama, u oskudici, u nevolji, u sramoti."

³⁸ Svijet ih nije bio dostojan. Potucali su se po pustinjama, gorama i pećinama i po zemaljskim rupama."

³⁹ Svi su oni zbog svoje vjere stekli pohvalno svjedočanstvo, ali ne primiše obećanja,"

⁴⁰ jer je Bog nešto bolje predvidio za nas, da oni ne dođu bez nas do savršenstva."

12

¹ Zato dakle i mi, imajući oko sebe toliki oblak svjedokâ, skinimo svako breme i grijeh koji je za nas prionuo, i s ustrajnošću trčimo u borbu koja nam je određena."

² Uprimo pogled u Isusa, Početnika i Dovršitelja vjere. On mjesto sebi određene radosti podnese križ ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane Božjega prijestolja."

³ Promotrite njega, koji je podnio toliko protivljenje grješnika, da se ne premorite i ne klonete duhom!"

⁴ Jer još se ne oprijeste do krvi boreći se protiv grijeha,"

⁵ i zaboraviste na opomenu koja vam govori kao sinovima: “Sine moj, ne preziri stegu Gospodnju i nemoj klonuti duhom kad te on pokudi!"

⁶ Jer Gospodin stegom odgaja onoga koga ljubi, i šiba svakog sina kojeg priznaje za svoga.”"

⁷ Izdržite stegu! Bog postupa s vama kao sa svojom djecom, jer gdje je sin kojega otac ne odgaja stegom?"

⁸ Ako li ste bez stege u kojoj dobiše svi udio, tada ste nezakoniti, a ne pravi sinovi."

⁹ Onda: stegom su nas odgajali naši tjelesni očevi, i štovali smo ih. Ne ćemo li se mnogo radije pokoravati Ocu duhova, da živimo?"

¹⁰ Oni su nas stegom odgajali za vrijeme od malo dana, kako im se svidjelo, a On za ono što je spasonosno, da budemo dionici njegove svetosti."

¹¹ Jer svaka stega ne donosi časovitu radost, nego žalost; ali poslije daje miran rod pravde onima koji su njome izvježbani.""

¹² Zato ispravite oslabljene ruke i mlohava koljena"

¹³ i poravnajte staze svojim nogama; da se ne iščaši hromo, nego još da se iscijeli! ""

¹⁴ Težite za mirom sa svima i za posvećenjem bez kojega nitko ne će vidjeti Gospodina."

¹⁵ Gledajte da tko ne ostane bez Božje milosti, da ne uzraste kakav gorki korijen, i ne počini štete, da se mnogi ne okaljaju!"

¹⁶ Neka nitko ne postane bludnik ili oskvrnitelj kao Ezav koji je za jedno jelo prodao svoje prvorodstvo!"

¹⁷ Znate naime da je kasnije, kad je htio baštiniti blagoslov, odbačen; jer za pokajanje ne dobi priliku, makar ju je tražio sa suzama. ""

¹⁸ Doista, ne pristupiste opipljivoj gori i ognju razgorjelom, ni tami, ni mraku, ni jeki,"

¹⁹ ni zvuku trube, ni zvuku riječî za koji su slušatelji molili da im više tako ne govori."

²⁰ Jer nisu mogli podnijeti zapovijed: “Ako se i živinče dotakne gore, bit će kamenovano.”"

²¹ I tako je strašno bilo ono što se vidjelo da Mojsije reče: “Uplašio sam se i dršćem.”"

²² Nego pristupiste Sionskoj gori i gradu Boga živoga, nebeskome Jeruzalemu, i mnogim tisućama anđela, svečanom zboru"

²³ i Crkvi prvorođenaca, koji su zapisani na nebesima, i Bogu, sucu svih, i duhovima savršenih pravednika,"

²⁴ i Isusu, posredniku Novoga saveza, i krvi škropljenja koja bolje govori negoli Abelova."

²⁵ Gledajte da ne odbijete onoga koji govori! Jer ako ne izbjegoše kazni oni koji su odbili poslušati proroka na zemlji, kako ćemo mi, ako se odvraćamo od onoga koji nam govori s nebesa!"

²⁶ Njegov glas potrese onda zemlju, a sad obećava govoreći: “Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo.”"

²⁷ A kad veli: “još jednom”, pokazuje nestanak nepostojanosti koja je svojstvena stvorenom svijetu, da ostane ono što je postojano."

²⁸ Zato, jer primamo postojano kraljevstvo, budimo zahvalni te ugodno služimo Bogu s poštovanjem i sa strahom!"

²⁹ Jer je “naš Bog oganj koji spaljuje.”"

13

¹ Neka je trajna bratska ljubav!"

² Gostoljubivosti ne zaboravljajte jer njom neki, ne znajući, ugostiše anđele!"

³ Sjećajte se sužanja kao da ste s njima zasužnjeni; onih koje zlostavljaju, jer ste i sami u tijelu!""

⁴ Ženidbu neka svi poštuju, i ženidbena postelja neka bude čista, jer bludnicima i preljubnicima sudit će Bog."

⁵ Ne budite srebroljupci, budite zadovoljni onim što imate! Jer on reče: “Ne ću te ostaviti, niti ću te napustiti.”"

⁶ Zato možemo s pouzdanjem govoriti: “Gospodin je moj pomoćnik, i ne ću se bojati; što će mi učiniti čovjek?” ""

⁷ Sjećajte se svojih predstojnika koji su vam izlagali Božju riječ; gledajte na svršetak njihova življenja i nasljedujte njihovu vjeru!""

⁸ Isus Krist je isti jučer i danas i uvijeke."

⁹ Ne dajte se zavesti različitim tuđim naucima, jer je bolje milošću utvrđivati srce, negoli jelima od kojih ne imadoše koristi oni koji se pridržavaju propisa o njima."

¹⁰ Imamo žrtvenik od kojega ne smiju jesti oni koji služe Šatoru."

¹¹ Jer se izvan tabora spaljuju tjelesa onih životinja čiju krv za grijeh unosi veliki svećenik u Svetinju nad svetinjama."

¹² Zato je i Isus trpio izvan vrata, da posveti narod svojom krvlju."

¹³ Iziđimo dakle k njemu izvan tabora, noseći njegovo poniženje."

¹⁴ Jer ovdje nemamo trajnog grada, nego tražimo onaj koji će doći."

¹⁵ Po njemu dakle prinosimo svagda Bogu zahvalnu žrtvu, to jest plod usana koje slave njegovo ime!"

¹⁶ A ne zaboravljajte dobročinstva i zajedništva, jer se takvim žrtvama ugađa Bogu!"

¹⁷ Slušajte svoje predstojnike i budite im podložni, jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; da to s radošću čine, a ne uzdišući, jer vam to ne pomaže!""

¹⁸ Molite za nas, jer se uzdamo u to da imamo dobru savjest i da se nastojimo u svemu dobro vladati."

¹⁹ A još vas više molim da to činite, kako bih se što prije vratio k vama."

²⁰ A Bog mira, koji po krvi vječnoga Saveza uskrisi od mrtvih velikoga pastira ovaca, Gospodina našega Isusa,"

²¹ neka vas usavrši u svakome dobru, da vršite njegovu volju, čineći u nama što je ugodno pred njim, po Isusu Kristu kojemu slava u vijeke vjekova! Amen."

²² Molim vas, braćo, primite dobro ovu riječ ohrabrenja, jer vam pišem ukratko."

²³ Znajte da je oslobođen naš brat Timotej. S njim ću vas vidjeti, ako brzo dođe."

²⁴ Pozdravite sve svoje predstojnike i sve svete! Pozdravljaju vas ovi iz Italije."

²⁵ Milost sa svima vama! Amen."