1

¹ Pavao, apostol Krista Isusa po volji Božjoj, i brat Timotej Božjoj Crkvi u Korintu sa svima svetima koji su u svoj Ahaji."

² Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista."

³ Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog sve utjehe"

⁴ koji nas tješi u svakoj nevolji, da bismo utjehom kojom nas same tješi Bog, mi mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji."

⁵ Doista, kao što obiluju Kristove patnje u nama, tako po Kristu obiluje i naša utjeha."

⁶ Ako li smo u nevolji, za vašu je utjehu i spasenje, ili ako nas Bog tješi, za vašu je utjehu koja djeluje da podnosite postojano iste patnje što ih i mi podnosimo."

⁷ A naša je nada čvrsta jer znamo: kao što ste dionici u našim patnjama, tako ćete biti i u utjesi."

⁸ Doista, braćo, nećemo vam zatajiti našu nevolju koja nas je zadesila u Aziji, kad smo bili preko mjere i preko snage opterećeni, tako da smo već očajavali za život."

⁹ Da, sami u sebi spremili smo se na smrtnu osudu, kako se ne bismo uzdali u sebe, nego u Boga koji uskrisava mrtve."

¹⁰ On nas je izbavio od strahovite smrtne opasnosti i izbavljat će nas. U njega se uzdamo da će nas i dalje izbavljati,"

¹¹ jer nam i vi pomažete molitvom da mnogi zahvale Bogu za milost koja nam je udijeljena po mnogima, zbog vas."

¹² Naš je ponos uistinu ovo: svjedočanstvo naše savjesti da smo živjeli u svijetu, posebno u odnosu na vas, jednostavno i čisto pred Bogom, ne u tjelesnoj mudrosti, nego u Božjoj milosti."

¹³ Doista, ne pišemo drugo, nego ono što čitate i razumijevate. A nadam se da ćete i do kraja razumjeti,"

¹⁴ kao što nas dijelom i upoznaste: mi smo vaš ponos, kao što ćete i vi biti naš za dan Gospodina našega Isusa."

¹⁵ I osvjedočen u tome, htjedoh vam doći prije, da zadobijete drugu milost."

¹⁶ Zatim bih od vas pošao u Makedoniju te se opet iz Makedonije vratio k vama da me opskrbite svime što je potrebno za putovanje u Judeju."

¹⁷ Kad sam dakle to htio, zar sam što lakomisleno činio? Ili to što namjeravam, namjeravam li po čisto ljudskom mjerilu, tako da kod mene postoji zajedno “da, da”, i “ne, ne”?"

¹⁸ Bog mi je svjedok da naša riječ s obzirom na vas nije istodobno “da” i “ne”."

¹⁹ Doista, Sin Božji, Isus Krist kojega mi ? ja, Silvan i Timotej ? vama propovijedasmo, nije bio istodobno “da” i “ne”, nego je bio samo “da”."

²⁰ Jer koliko god ima Božjih obećanja, našla su u njemu svoje “da”. Stoga po njemu govorimo i svoje “Amen” Bogu na slavu."

²¹ Bog nas utvrđuje s vama za Krista; on nas i pomaza.""

²² On nas i opečati i dade Duha u naša srca kao zalog."

²³ A ja za svjedoka prizivam Boga na svoj život: nisam došao u Korint da bih vas poštedio."

²⁴ Mi naime nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti, jer u vjeri stojite čvrsto."

2

¹ Zaista, odlučih u sebi ne doći opet k vama sa žalošću."

² Jer ako ja žalostim vas, tko će mene razveseliti, ako ne onaj kojega ja žalostim?"

³ I pisah vam upravo ovo da mi prilikom mojega dolaska ne nanesu žalost oni koji bi me trebali obradovati, jer sam o svima vama osvjedočen da je moja radost ujedno radost sviju vas."

⁴ Od mnoge brige i tjeskobe srca pisao sam vam s mnogim suzama, ne da biste se ožalostili, nego da biste upoznali ljubav koju obilno gajim prema vama."

⁵ Ali ako me tko ožalostio, nije mene ožalostio, nego barem dijelom ? da ne pretjerujem ? sve vas."

⁶ Jer je takvome dovoljna ova kazna od većine."

⁷ Naprotiv, upravo zato trebate mu radije oprostiti i tješiti ga da dotični ne padne u preveliku žalost."

⁸ Zato vas molim da ponovno iskazujete ljubav prema njemu."

⁹ Doista, zato sam vam i pisao da upoznam vašu spremnost, jeste li u svemu poslušni."

¹⁰ A kome vi što oprostite, onome opraštam i ja; jer i ja, što sam oprostio, ako sam imao što oprostiti, činim zbog vas pred Kristom.""

¹¹ Da nas ne prevari sotona, jer znamo što misli."

¹² Kad dođoh u Troadu da propovijedam Kristovo evanđelje, iako mi se otvoriše vrata u Gospodinu,"

¹³ ne imah mira u svome duhu, ne našavši Tita svoga brata, nego oprostivši se s njima, zaputih se u Makedoniju."

¹⁴ Hvala Bogu koji nam svagda daje pobjedu u Kristu, i po nama širi miris znanja o sebi na svakom mjestu."

¹⁵ Jer smo mi Kristov ugodan miris Bogu i među onima koji su na putu spasenja i među onima koji su na putu propasti:"

¹⁶ jednima dakle miris od smrti za smrt, a drugima miris od života za život. A tko je dorastao za ovo?"

¹⁷ Doista, mi nismo kao mnogi koji izopačuju Božju riječ, nego govorimo iskreno, kao u ime Božje i pred Bogom, u Kristu."

3

¹ Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili zar trebamo kao neki poslanice preporuke za vas ili od vas?"

² Vi ste naša poslanica napisana u našim srcima koju poznaju i čitaju svi ljudi."

³ Pokazali ste da ste Kristova poslanica što smo je mi načinili, napisana ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na kamenim pločama, nego na tjelesnim pločama srca.""

⁴ A takvo pouzdanje u Boga imamo po Kristu."

⁵ Ne zbog vlastite sposobnosti koju bismo mogli sebi pripisati, nego je naša sposobnost od Boga,"

⁶ koji nas osposobi za služitelje Novoga saveza; ne slova, nego Duha. Doista, slovo ubija, a Duh oživljuje.""

⁷ Ako li je služba smrti, koja je slovima urezana u kamenje, bila tako slavna da Izrćlovi sinovi nisu mogli gledati Mojsijevo lice zbog prolaznog sjaja njegova lica,"

⁸ kako li ne će biti još slavnija služba Duha?"

⁹ Doista, ako je slavna služba osude, mnogo je slavnija služba pravde."

¹⁰ Uistinu, s obzirom na to, nije sjajno ono što je nekoć bilo sjajno zbog sjaja koji je jači."

¹¹ Jer ako je slavno ono što prestaje, mnogo je slavnije ono što ostaje."

¹² Imajući dakle takvu nadu, nastupamo s velikom smjelošću."

¹³ Ne kao što je Mojsije stavljao pokrivalo na svoje lice da ne bi Izrćlovi sinovi gledali svršetak onoga što prestaje."

¹⁴ Ali oni otvrdnuše u svojim mislima. Naime, do dana današnjega stoji isto pokrivalo neotkriveno kod čitanja Staroga saveza, jer on u Kristu prestaje obvezivati."

¹⁵ Sve do danas, kad se čita Mojsije, pokrivalo stoji na njihovu srcu."

¹⁶ A kad god se Izrćl obrati Gospodinu, skida se pokrivalo."

¹⁷ Gospodin je Duh; a gdje je Gospodnji Duh, ondje je i sloboda.""

¹⁸ Svi mi koji otkrivenim licem odražavamo Gospodnju slavu, preobražavamo se u istu sliku, iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha."

4

¹ Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano."

² Odrekli smo se tajnih i sramnih stvari; ne živimo u lukavstvu, niti izopačujemo riječ Božju, nego se navješćivanjem istine preporučujemo svakoj ljudskoj savjesti, pred Bogom.""

³ Ako je naše evanđelje i zastrto, zastrto je onima koji propadaju."

⁴ Bog ovoga svijeta zaslijepio je umove nevjernika da ne vide svjetlo slavnog evanđelja Krista koji je Božja slika."

⁵ Ne propovijedamo naime sami sebe, nego Krista Isusa kao Gospodina, a sebe kao vaše sluge radi Isusa."

⁶ Bog koji reče: “Neka iz tame zasja svjetlo”, obasjao je naša srca pa nam u licu Isusa Krista sja spoznaja Božje slave."

⁷ Međutim, to blago imamo u zemljanim posudama da ova silna moć bude od Boga, a ne od nas."

⁸ U svemu smo pritisnuti nevoljama, ali nismo skršeni; zbunjeni smo, ali ne očajavamo;""

⁹ progone nas, ali mi nismo zapostavljeni; obaraju nas, ali mi ne padamo.""

¹⁰ Uvijek nosimo Isusovo umiranje na svom tijelu da se očituje i Isusov život na našemu tijelu."

¹¹ Doista, mi se uvijek predajemo na smrt da se i život Isusov očituje na našem smrtnome tijelu."

¹² Dakle, smrt djeluje u nama, a život u vama."

¹³ Pismo kaže: “Vjerovao sam, zato sam govorio.” Zato i mi, imajući isti duh vjere, vjerujemo pa govorimo."

¹⁴ Znamo da će onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas s Isusom uskrisiti i postaviti s vama."

¹⁵ Doista, sve je zbog vas da milost, umnožena zahvalom mnogih, služi na što veću Božju slavu."

¹⁶ Zato ne malakšemo, nego ako se naš izvanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji obnavlja iz dan u dan."

¹⁷ Jer naša sadašnja laka nevolja donosi nam obilnu vječnu slavu koja sve nadvisuje."

¹⁸ Mi ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ovo što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno."

5

¹ Uistinu znamo: kad se raskopa ova naša zemaljska kuća koja je kao šator, imamo zgradu od Boga, nerukotvorenu vječnu kuću na nebesima."

² Doista, uzdišemo za tim da se povrh ovoga obučemo u svoje nebesko prebivalište,"

³ samo da se nađemo odjeveni, a ne goli!"

⁴ Dok smo u ovom šatoru, uzdišemo pritisnuti, jer se ne želimo svući, nego se obući, tako da život proguta što je smrtno."

⁵ A Bog nas upravo za to pripravlja i dade nam zalog Duha."

⁶ Tako se dakle čvrsto uzdamo, jer znamo: dok smo u tijelu, u tuđini smo, daleko od Gospodina;""

⁷ jer putujemo u vjeri, a ne u gledanju."

⁸ Ali se čvrsto uzdamo i više volimo odseliti iz tijela i naseliti se kod Gospodina."

⁹ Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo da se odseljavamo bilo da se naseljavamo."

¹⁰ Jer nam se svima valja pojaviti na Kristovu sudu da primi svaki dobro ili zlo, prema tome kako je činio u svome tijelu."

¹¹ Priznajući dakle strah Gospodnji, nastojimo ljude uvjeravati. Bogu smo poznati, a nadam se da smo i u vašim savjestima poznati."

¹² Ne preporučujemo se opet vama, nego vam dajemo prigodu da budete na nas ponosni te da imate što odgovoriti onima koji se hvastaju onim što je na licu, a ne u srcu."

¹³ Jer bilo da smo “sišli s pameti”, zbog Boga je, bilo da smo pri sebi, zbog vas je."

¹⁴ Jer Kristova nas ljubav goni kad ovo mislimo: ako je jedan za sve umro, to su svi umrli."

¹⁵ A jest umro za sve, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji je za njih umro i uskrsnuo."

¹⁶ Zato mi odsad nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo Krista i poznavali po tijelu, odsad ga više ne poznajemo tako.""

¹⁷ Ako je dakle tko u Kristu, on je novo stvorenje. Staro je prošlo i, gle, novo je nastalo."

¹⁸ Ali je sve od Boga koji nas pomiri sa sobom po Kristu i dade nam službu pomirenja."

¹⁹ Bog je naime u Kristu pomirio svijet sa sobom, ne uračunavši ljudske prijestupe i povjerivši nam riječ pomirenja."

²⁰ Poslanici smo u ime Krista jer Bog po nama zove. Molimo vas u ime Krista: pomirite se s Bogom!"

²¹ Njega koji nije znao grijeha, opteretio je za nas grijehom da mi postanemo Božja pravda u njemu."

6

¹ Kao Božji suradnici opominjemo vas da ne primate uzalud Božju milost."

² Jer govori: “U pogodno vrijeme te usliših i u dan spasenja pomogoh ti.” Evo, sad je pogodno vrijeme! Evo, sad je dan spasenja!"

³ Ne smućujemo nikoga, ni u čemu, da ljudi ne kude ovu službu!"

⁴ Nego se u svemu pokazujemo kao Božji služitelji u mnogoj strpljivosti, u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama,"

⁵ pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u nespavanju, u postu;""

⁶ u čistoći, u spoznaji, u strpljivosti, u dobroti, u Duhu Svetom, u iskrenoj ljubavi;""

⁷ u riječi istine, u Božjoj sili, s oružjem pravde zdesna i slijeva;""

⁸ slavom i sramotom, zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti,""

⁹ kao nepoznati, a poznati, kao oni koji umiru, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni,""

¹⁰ kao žalosni, a neprestano radosni, kao siromašni, a koji mnoge obogaćuju, kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju."

¹¹ U obraćanju vama, Korinćani, otvorili smo širom svoje srce."

¹² Vama nije tijesno u nama, ali je tjesnoća u vašim srcima."

¹³ Uzvratite nam jednako! Govorim kao djeci: raširite i vi svoja srca!"

¹⁴ Ne dajte se staviti u jaram s nevjernicima! Jer što ima pravda s bezakonjem? Ili kakvo je zajedništvo svjetla s tamom?"

¹⁵ Kako li se slaže Krist s Beliarom? Ili kakav udio ima vjernik s nevjernikom?"

¹⁶ Kako li se podudara Božji hram s idolima? Doista, mi smo hram živoga Boga kao što reče Bog: “Prebivat ću posred njih, i među njima ću hodati, i bit ću im Bog, a oni će biti moj narod."

¹⁷ Zato iziđite između njih i odvojite se”, govori Gospodin, “ne dotičite ništa što je nečisto, i ja ću vas primiti."

¹⁸ I bit ću vam otac, i vi ćete biti moji sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući.”"

7

¹ Imajući dakle ta obećanja, ljubljeni, očistimo se od svake ljage tijela i duha, te usavršujmo posvećenje u strahu Božjemu!"

² Načinite nam prostor u svojim srcima! Nikome ne učinismo nažao, nikoga ne upropastismo, nikoga ne prevarismo."

³ To ne govorim da vas osudim, jer prije rekoh da ste u našim srcima, da s vama umiremo i s vama živimo."

⁴ Veliko je moje pouzdanje u vas, velik je moj ponos zbog vas; pun sam utjehe, obilna je moja radost uza sve naše nevolje.""

⁵ Jer kad dođosmo u Makedoniju, nikakva počinka nije imalo naše tijelo, nego smo u svemu bili u nevolji: izvana borbe, iznutra strah."

⁶ Ali Bog koji tješi ponizne, utješi nas Titovim dolaskom."

⁷ Ne samo njegovim dolaskom nego i utjehom kojom je bio ispunjen zbog vas, javljajući nam vašu čežnju, vaše plakanje, vaše zauzimanje za mene. Tako se ja još više obradovah."

⁸ Doista, ako sam vas i ožalostio poslanicom, ne kajem se ? iako sam se kajao kad sam uvidio da vas je ona poslanica ožalostila, makar i na čas, ?"

⁹ sada se radujem, ne što ste bili žalosni, nego što se ožalostiste na pokajanje. Jer se ožalostiste po Bogu da od nas ni u čemu ne pretrpite štetu."

¹⁰ Doista, žalost koja je po Bogu rađa stalno spasonosno obraćenje, a žalost svijeta rađa smrt."

¹¹ Jer, gle, upravo to što se po Bogu ožalostiste, koliku donese ozbiljnost među vas, pa obranu, pa žaljenje, pa strah, pa čežnju, pa revnost, pa kažnjavanje: u svemu pokazaste da ste čisti u toj stvari."

¹² Ako sam vam dakle i pisao, nije to bilo zbog onoga koji je uvrijedio, niti zbog onoga kome je uvreda nanesena, nego da se očituje kod vas vaša revnost za nas pred Bogom."

¹³ To nas je utješilo. A u našoj utjesi još se više obradovasmo Titovoj radosti jer vi svi okrijepiste njegov duh."

¹⁴ Doista, ako sam mu se zbog nečega pohvalio vama, nisam se posramio, nego, kako je istinito sve što smo vam govorili, tako je i naša pohvala pred Titom bila istinita."

¹⁵ I njegovo vas srce još više ljubi kad se spominje pokornosti sviju vas, kako ste ga primili sa strahom i drhtanjem."

¹⁶ Radujem se što se u svemu mogu osloniti na vas."

8

¹ Javljamo vam, braćo, milost Božju koja je dana crkvama Makedonije."

² Premda su bile kušane teškom nevoljom, ipak je obilna rijeka dobrotvornosti tekla iz punine njihove radosti i iz dubine njihova siromaštva."

³ Svjedočim za njih da su nas po mogućnosti i iznad mogućnosti, dragovoljno i usrdno,"

⁴ molili za milost da i oni smiju pomagati svete."

⁵ Iznad svakoga očekivanja predadoše sami sebe najprije Gospodinu, a onda nama po Božjoj volji."

⁶ Zato zamolismo Tita, kao što je počeo, da onako dovrši i među vama to velikodušno djelo."

⁷ A vi, kako ste u svemu obilni, u vjeri i u riječi, u znanju i u svakoj revnosti, osim toga i u svojoj ljubavi prema nama, obilujte i u ovoj velikodušnosti!"

⁸ Ne govorim kao da zapovijedam, nego da zalaganjem drugih iskušam vašu ljubav, je li istinita."

⁹ Jer znate milost Gospodina našega Isusa Krista: on je, premda je bio bogat, radi vas postao siromašan, da se vi obogatite njegovim siromaštvom."

¹⁰ Dajem savjet u tome jer vam je to na korist, vama koji ste od prošle godine to počeli ne samo planirati nego i provoditi."

¹¹ Sada i dovršite to djelo: kao što spremno odlučiste, tako sada izvršite prema svojim sredstvima."

¹² Jer ako je spremna volja, mila je po onome što ima, a ne po onome što nema."

¹³ Ali ne tako da drugima bude olakšica, a vama nevolja, nego neka bude jednakost."

¹⁴ U sadašnje vrijeme vaš višak neka pomogne njihovoj oskudici da jednom njihov višak pomogne vašoj oskudici pa da bude jednakost."

¹⁵ Kao što je pisano: “Tko je mnogo skupio, nije mu preteklo, a tko je malo, nije mu nedostajalo.”"

¹⁶ Hvala Bogu koji je stavio takvo zauzimanje za vas u Titovo srce!"

¹⁷ Jer prihvatio je doduše molbu, ali kako je pun revnosti, svojevoljno ode k vama."

¹⁸ Poslali smo s njim i brata kojega zbog evanđelja hvale sve Crkve."

¹⁹ Ne samo to, nego ga je zajednica izabrala da pođe s nama i obavi ovo djelo ljubavi kojemu mi poslužujemo na slavu Gospodina, i po našoj spremnoj volji."

²⁰ čuvamo se toga da nas tko ne pokudi za postupanje s ovim obilnim darom kojim raspolažemo,"

²¹ jer nastojimo oko dobra ne samo pred Gospodinom nego i pred ljudima."

²² S njima smo poslali i našega brata čiju smo revnost često iskušavali u mnogim stvarima, a sad je još mnogo revniji zbog velikoga pouzdanja u vas."

²³ A za Tita kažem: on je moj drug i suradnik za vas, a za našu braću oni su crkveni poslanici, Kristova slava."

²⁴ Stoga im iskažite pred Crkvama svjedočanstvo svoje ljubavi i našega ponosa zbog vas!"

9

¹ O pomoći koja se prikuplja za svete suvišno je pisati vam."

² Doista, poznajem vašu dobru volju zbog koje se s vama ponosim pred Makedoncima: Ahaja je spremna od lanjske godine, i vaša je revnost potaknula mnoge."

³ Poslah ipak braću da naš ponos zbog vas ne bude prazan u ovoj stvari, nego da budete spremni kao što sam govorio."

⁴ Bojim se, ako dođu sa mnom Makedonci i nađu vas nespremne, da se ne osramotimo mi, da ne kažemo vi, zbog ove preuzetnosti."

⁵ Smatrao sam dakle potrebnim zamoliti braću da prije pođu k vama i da priprave obećani dar pa da on stoji gotov, i to kao dar, a ne kao iznuđivanje."

⁶ A ovo velim: tko oskudno sije, oskudno će i žeti, a tko obilno sije, obilno će i žeti."

⁷ Svaki neka dâ kako je odlučio u srcu, a ne sa žalošću ili zbog prisile, jer Bog ljubi vesela darovatelja."

⁸ A Bog može učiniti da bude među vama obilna svaka milost, da u svemu imate svega svagda dovoljno i da vam preostane za svako dobro djelo;""

⁹ kao što je pisano: “Raskošno dade siromasima, njegova pravda ostaje dovijeka.”"

¹⁰ A onaj koji “daje sjeme sijaču”, dat će i kruh za jelo i umnožit će vaše sjeme i dat će da uzrastu plodovi vaše pravde,"

¹¹ da se u svemu obogatite za svaku darežljivost koja po nama iskazuje hvalu Bogu."

¹² Jer ovo bogoštovno pomaganje ne podmiruje samo oskudicu svetih, nego donosi i obilan plod po mnogim hvalama u Gospodinu,"

¹³ kad zbog ove prokušane službe ljubavi oni slave Boga za vaše poslušno ispovijedanje Kristova evanđelja i za darežljivost kojom dijelite njima i svima."

¹⁴ U svojoj molitvi za vas oni čeznu za vama zbog obilne Božje milosti u vama."

¹⁵ Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru!"

10

¹ Ja, Pavao osobno vas molim radi Kristove krotkosti i blagosti, ja koji sam, kad sam nazočan, doduše “neznatan” među vama, a odsutan “odvažan” prema vama."

² Ali molim se da mi ne ustreba, kad budem kod vas, biti odvažan onom smjelošću kojom namjeravam postupiti protiv nekih koji misle da mi živimo po tijelu."

³ Doista, ako živimo u tijelu, ne borimo se po tijelu."

⁴ Jer oružje naše borbe nije tjelesno, nego silno po Bogu za rušenje utvrda, da obaramo mudrovanje"

⁵ i svaku umišljenost koja se podiže protiv spoznaje Boga, i upravljamo svaku misao na poslušnost Kristu."

⁶ Pripravni smo kazniti svaki neposluh, kad vaš posluh postane savršen."

⁷ Gledajte ono što vam je pred očima! Ako se tko uzda u sebe, da je Kristov, neka opet razmisli u sebi: kako je on Kristov, tako smo i mi."

⁸ Jer kad bih se i nešto više pohvalio našom vlašću, koju nam dade Gospodin za vaše izgrađivanje, a ne za rušenje, ne bih se postidio."

⁹ Ali ne mislite da vas htjedoh plašiti poslanicama,"

¹⁰ ”jer su poslanice”, kažu, “stroge i žestoke, a kad je tijelom pred nama, slab je i njegova riječ ne valja ništa.”"

¹¹ Takav neka ima ovo na umu: kakvi smo odsutni u riječima po poslanicama, takvi ćemo biti i prisutni u djelu."

¹² Jer se ne usuđujemo sebe svrstati ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju; ali nerazumni su kad po sebi mjere i uspoređuju sebe sa sobom.""

¹³ A mi se ne ćemo hvaliti preko mjere, nego po mjeri pravila koje nam je Bog odmjerio omogućivši nam da dopremo i do vas."

¹⁴ Doista, mi ne idemo iznad svojih granica, kao da nismo stigli do vas, jer smo uistinu prvi do vas doprli s Kristovim evanđeljem."

¹⁵ Niti se hvalimo preko mjere tuđim poslovima, nego se nadamo da ćemo, kad uzraste vaša vjera, u vama rasti sve više prema našem mjerilu,"

¹⁶ tako da i preko vaših granica propovijedamo evanđelje, i da se ne hvalimo onim što je učinjeno po tuđemu mjerilu."

¹⁷ ”Tko se hvali, neka se u Gospodinu hvali!”"

¹⁸ Jer nije prokušan onaj koji sam sebe preporučuje, nego onaj kojega Gospodin preporučuje."

11

¹ O, da biste malo podnijeli moje bezumlje! No podnesite i mene!"

² Zaista revnujem za vas Božjom revnošću, jer vas zaručih s jednim mužem da vas privedem Kristu kao čistu djevicu."

³ Ali se bojim, kao što zmija prevari Evu svojim lukavstvom, da se tako i vaše misli ne pokvare i ne odmetnu od iskrene odanosti Kristu."

⁴ Jer ako tko dođe i propovijeda drugoga Isusa kojega mi ne propovijedasmo, ili ako prihvaćate drugoga Duha kojega ne primiste, ili drugo evanđelje koje ne prihvatiste, lijepo podnosite."

⁵ Zaista, mislim da ni u čemu nisam manji od tih “nadapostola”."

⁶ Jer ako sam i nevješt u govoru, u znanju nisam. A u svemu se očitovasmo vama."

⁷ Ili sam počinio grijeh ponižavajući sebe da vi budete uzdignuti što sam vam besplatno propovijedao Božje evanđelje?"

⁸ Druge sam Crkve opterećivao i uzimao potporu od njih da služim vama. A kad sam bio kod vas i zapao u oskudicu, nikome nisam bio na teret."

⁹ U oskudici mi pomogoše braća koja su došla iz Makedonije, i u svemu sam se čuvao da vam ne budem na teret, a i čuvat ću se."

¹⁰ Kao što je Kristova istina u meni, ovaj mi se ponos neće oduzeti u ahajskim krajevima."

¹¹ Zašto? Što vas ne ljubim? Bog zna! A ovo što činim činit ću i nadalje,"

¹² da odstranim izliku onima koji traže prigodu da bi se našli kao i mi u onome čime se hvale."

¹³ Jer su takvi ljudi lažni apostoli, podmukli poslenici koji se pretvaraju kao da su Kristovi apostoli."

¹⁴ I nije čudo, jer se sam sotona pretvara kao da je anđeo svjetla."

¹⁵ Nije dakle ništa osobito ako se i njegove sluge pretvaraju kao sluge pravde kojima će svršetak biti po njihovim djelima."

¹⁶ Opet velim: nitko neka me ne drži bezumnim! Ili me pak prihvatite kao bezumna, da se i ja malo nešto pohvalim."

¹⁷ Ovo što ću reći ne govorim po Gospodinu, nego kao u bezumlju, u ovom predmetu hvalisanja."

¹⁸ Budući da se mnogi hvale po tijelu, i ja ću se hvaliti."

¹⁹ Doista, vi rado podnosite bezumne, kad ste sami mudri."

²⁰ Podnosite naime ako vas tko podjarmljuje, ako vas tko izjeda, ako vam tko vaše uzima, ako se tko veliča, ako vas tko po obrazu udara."

²¹ Na sramotu govorim, kao da smo u tome mi bili slabi. čime se tko ponosi, u bezumlju govorim, ponosim se i ja."

²² Jesu li Hebreji? I ja sam! Jesu li Izrćlci? I ja sam! Jesu li potomci Abrahamovi? I ja!"

²³ Jesu li služitelji Kristovi? Da reknem kao luđak: ja još više. Više sam se trudio, više bio po tamnicama, preko mjere bio izudaran, mnogo puta bio u smrtnoj pogibelji."

²⁴ Od Židova sam primio pet puta četrdeset manje jedan udarac."

²⁵ Tri sam puta bio šiban, jednom kamenovan, tri sam puta doživio brodolom, noć i dan proveo sam na morskoj pučini."

²⁶ često na putovanjima, u pogibelji od rijeka, u pogibelji od razbojnika, u pogibelji od sunarodnjaka, u pogibelji od pogana, u pogibelji u gradu, u pogibelji u pustinji, u pogibelji na moru, u pogibelji od lažne braće."

²⁷ U trudu i muci, u mnogom nespavanju, u gladi i žeđi, u mnogom postu, u zimi i golotinji."

²⁸ Osim toga svakodnevna odgovornost: briga za sve crkve."

²⁹ Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablazni, a ja da se ne raspalim?"

³⁰ Ako se treba hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti."

³¹ Bog i Otac Gospodina Isusa, koji je blagoslovljen navijeke, zna da ne lažem."

³² U Damasku namjesnik kralja Arete čuvao je grad Damaščana da me uhvati."

³³ Međutim, spustili su me kroz prozor u košari preko zida, i tako izbjegoh njegovih ruku."

12

¹ Ako se moram hvaliti, ne koristi doduše, doći ću na viđenja i Gospodnje objave."

² Znam čovjeka u Kristu koji je prije četrnćst godina ? da li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna ? bio uznesen u treće nebo."

³ Znam da je taj čovjek ? u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna ?"

⁴ bio uznesen u raj, i čuo neizrecive riječi koje čovjeku nije slobodno govoriti."

⁵ Time ću se hvaliti, a sobom se ne ću hvaliti, osim svojim slabostima."

⁶ Jer kad bih se htio i hvaliti, ne bih bio bezuman jer bih istinu kazivao; ali se suzdržavam od toga da ne bi tko više pomislio o meni, nego što vidi na meni ili čuje od mene.""

⁷ I da se ne bih uzoholio uzvišenim objavama, dan mi je trn u tijelu, sotonin anđeo, da me bije pesnicom, da se ne uzoholim."

⁸ Zato sam molio triput Gospodina da odstupi od mene."

⁹ I reče mi: “Dosta ti je moja milost jer se snaga u slabosti usavršava.” Rado ću se dakle hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni Kristova snaga."

¹⁰ Zato su mi ugodne slabosti, pogrde, nevolje, progonstva, tjeskobe zbog Krista, jer kad sam slab, onda sam jak."

¹¹ Postadoh bezuman, vi me natjeraste, jer je trebalo da me vi preporučite. Doista, ni u čemu nisam manji od “nadapostola”, iako nisam ništa."

¹² Dokazi mojega apostolstva izvedeni su među vama u svakoj strpljivosti, u znacima, čudesima i snažnim djelima."

¹³ Jer u čemu ste manji od ostalih Crkava osim što vam nisam bio na teret? Oprostite mi ovu “krivnju”."

¹⁴ Evo, spreman sam doći k vama po treći put, i ne ću vam biti na teret, jer ne tražim nešto vaše, nego vas. Doista, djeca nisu dužna roditeljima stjecati blago, nego roditelji djeci."

¹⁵ A ja ću vrlo rado stjecati, i sama ću sebe istrošiti za vas. Kad vas ljubim tako žarko, zar ćete vi mene manje ljubiti?"

¹⁶ Ali neka bude, ja vam nisam bio na teret, nego budući da sam bio “lukav”, uhvatio sam vas na “prijevaru”."

¹⁷ Jesam li vas što zakinuo po kome od onih koje poslah k vama?"

¹⁸ Namolio sam Tita i s njim sam poslao brata. Je li vas Tit što zakinuo? Nismo li hodili jednim duhom, jednim stopama?"

¹⁹ Mislite li opet da se mi pred vama branimo? Pred Bogom u Kristu mi govorimo. A sve je, ljubljeni, za vaš napredak."

²⁰ Jer se bojim, kad dođem, da vas po čemu ne nađem kakve hoću, i da vi ne nađete mene kakva ne ćete: da možda ne budu kod vas svađa, zavist, srdžba, suparništvo, ogovaranje, došaptavanje, nadimanje i nemiri;""

²¹ da me opet, kad dođem, ne ponizi moj Bog kod vas i da ne zaplačem nad mnogima koji su prije sagriješili, a nisu se obratili od nečistoće, bludnosti i raspuštenosti što ih počiniše."

13

¹ Evo po treći put dolazim k vama. “Izjavama dvojice ili trojice svjedoka ustanovit će se svaki pravorijek.”"

² Prije rekoh i unaprijed govorim: kao kad sam bio drugi put prisutan, i sada odsutan, onima koji su prije sagriješili i svima ostalima, ako dođem opet ne ću štedjeti,"

³ jer tražite dokaz da u meni govori Krist. On prema vama nije slab, nego pokazuje u vama svoju moć."

⁴ Doista, bio je raspet po slabosti, ali živi po Božjoj sili; jer smo i mi slabi u njemu, ali ćemo živjeti s njim Božjom silom ? za vas.""

⁵ Sami sebe ispitajte, jeste li u vjeri, sami sebe prokušajte! Ili ne poznajete sebe, da je Isus Krist u vama? Osim ako niste možda neprokušani."

⁶ A nadam se da ćete spoznati da mi nismo neprokušani."

⁷ Molimo se Bogu da vi ne činite nikakva zla, ne da se mi pokažemo prokušani, nego da vi dobro činite, a mi da budemo kao neprokušani."

⁸ Doista, ništa ne možemo protiv istine, nego za istinu."

⁹ Radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Zato se i molimo za vaše usavršavanje."

¹⁰ Stoga vam pišem ovo odsutan, da prisutan ne moram postupati strogo po vlasti koju mi je dao Gospodin: da gradim, a ne da rušim."

¹¹ Uostalom, braćo, radujte se, usavršujte se, tješite jedni druge, jednako mislite, promičite mir, i Bog ljubavi i mira bit će s vama."

¹² Pozdravite jedni druge svetim cjelovom! Pozdravljaju vas svi sveti."

¹³ Milost Gospodina Isusa Krista, i ljubav Boga, i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama."