1

¹ Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan za apostola, izabran za evanđelje Božje"

² koje je Bog unaprijed obećao preko svojih proroka u Svetim Pismima,"

³ o svojemu Sinu, koji je po tijelu od Davidova roda,"

⁴ a određen da bude silan Sin Božji, Duhom svetosti, po uskrsnuću od mrtvih; o Isusu Kristu, Gospodinu našemu.""

⁵ Preko njega primismo milost i apostolstvo da poslušnoj vjeri privodimo sve poganske narode na čast njegovu imenu."

⁶ Među njima ste i vi, pozvanici Isusa Krista."

⁷ Svima koji su u Rimu, Božjim ljubimcima, svetima po pozivu ? milost vam i mir od Boga, našega Oca, i Gospodina Isusa Krista."

⁸ Najprije zahvaljujem svojemu Bogu po Isusu Kristu za sve vas što se vaša vjera razglasi po svemu svijetu."

⁹ Svjedok mi je Bog, kojemu služim svojim duhom u propovijedanju evanđelja njegova Sina, da vas spominjem bez prestanka,"

¹⁰ moleći svagda u svojim molitvama da bi mi napokon jednom pošlo za rukom doći k vama, ako je volja Božja."

¹¹ Jer vas želim vidjeti da vam udijelim nešto od duhovnog dara za vaše utvrđenje,"

¹² to jest da se zajedno s vama obodrim zajedničkom vašom i mojom vjerom."

¹³ Ali vam ne ću zatajiti, braćo, da sam mnogo puta namislio doći k vama, no bio sam dosad spriječen da i među vama steknem kakav plod, kao i među ostalim poganima."

¹⁴ Dužnik sam Grcima i barbarima, mudrima i neukima."

¹⁵ Zato, što se mene tiče, spreman sam i vama koji ste u Rimu propovijedati evanđelje."

¹⁶ Jer se ne stidim evanđelja. Božja je sila na spasenje svakome koji vjeruje; najprije Židovu, pa Grku.""

¹⁷ Doista, u njemu se otkriva Božja pravda iz vjere u vjeru, kao što je pisano: “Pravednik živi od vjere.”"

¹⁸ Božji gnjev s neba očituje se na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji potiskuju istinu nepravednošću."

¹⁹ Ono što se može doznati o Bogu, očito je u njima; jer im je Bog očitovao.""

²⁰ Doista, ono što se na njemu ne može vidjeti od postanka svijeta, moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima: njegova vječna sila i božanstvo. Nemaju dakle izgovora."

²¹ Jer kad spoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga, niti mu zahvališe, nego izludješe u svojim mislima i potamni njihovo nerazumno srce."

²² Tvrdili su da su mudri, a postadoše ludi."

²³ I pretvoriše slavu besmrtnoga Boga u obličje smrtnoga čovjeka i ptica, i četveronožaca, i gmazova."

²⁴ Zato ih predade Bog željama njihovih srdaca u nečistoću, da sramote sami svoja tjelesa."

²⁵ Oni pretvoriše Božju istinu u laž; i više su štovali stvorenja i služili im nego Stvoritelju koji je blagoslovljen u vijeke. Amen.""

²⁶ Zato ih predade Bog sramotnim strastima, jer njihove žene pretvoriše naravno općenje u ono što je protiv naravi."

²⁷ A tako i muškarci, ostavivši naravno općenje sa ženom, raspališe se pohotom jedan na drugoga, i muškarci su s muškarcima činili sram te su sami na sebi dobivali zasluženu plaću za svoju zabludu."

²⁸ I kako nisu marili za tim da spoznaju Boga, zato ih Bog predade pokvarenom mišljenju da čine što ne valja,"

²⁹ da budu puni svake nepravde, zloće, bludnosti, lakomstva, pakosti, puni zavisti, ubojstva, svađe, lukavstva, podmuklosti; doušnici,""

³⁰ klevetnici, mrzitelji, uvredljivci, oholice, naduti, izmišljači zala, nepokorni roditeljima,"

³¹ nerazumni, nevjerni, bez srca, nemilostivi."

³² Iako znaju odredbu Božju, da oni koji tako postupaju zaslužuju smrt, ipak oni to čine, štoviše i odobravaju onima koji to čine."

2

¹ Zato se ne možeš izgovarati, o čovječe, koji god sudiš; jer u čem sudiš drugome, samoga sebe osuđuješ: ti koji sudiš, činiš to isto.""

² A znamo da je Božji sud istinit nad onima koji tako čine."

³ Misliš li, o čovječe, koji sudiš onima što to čine, a sam to činiš, da ćeš izbjeći Božjemu sudu?"

⁴ Ili prezireš li njegovu silnu dobrotu, strpljivost i velikodušnost? Ne znaš li da te Božja dobrota vodi k obraćenju?"

⁵ Ali svojom tvrdokornošću i srcem koje nije spremno na obraćenje skupljaš sebi gnjev za dan gnjeva i očitovanja pravednoga Božjeg suda."

⁶ On će dati svakome po njegovim djelima:"

⁷ vječni život ima onima koji ustraju u dobrim djelima te teže za slavom, čašću i neraspadljivošću;""

⁸ gnjev i srdžbu onima koji prkose i protive se istini i podlažu se nepravdi."

⁹ Nevolja i tjeskoba svakoj osobi koja čini zlo, najprije Židovu, onda i Grku;""

¹⁰ a slava i čast i mir svakome koji čini dobro, najprije Židovu, onda i Grku."

¹¹ Jer Bog ne gleda tko je tko."

¹² Oni koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti, a koji sagriješiše pod Zakonom, po Zakonu će biti suđeni."

¹³ Jer pred Bogom nisu pravedni oni koji slušaju Zakon, nego će oni biti opravdani koji izvršavaju Zakon."

¹⁴ Kad naime pogani, koji nemaju Zakona, po naravi čine ono što je po Zakonu, onda su oni koji nemaju Zakona sami sebi Zakon."

¹⁵ Oni dokazuju da je ono što Zakon zapovijeda napisano u njihovim srcima. To im svjedoči njihova savjest kao i njihova unutarnja rasuđivanja koja ih čas optužuju, a čas brane."

¹⁶ To će se, prema mome evanđelju, očitovati na Dan kad Bog bude sudio tajnim ljudskim postupcima po Isusu Kristu."

¹⁷ Ti se zoveš Židov, oslanjaš se na Zakon, hvališ se Bogom,"

¹⁸ i poznaješ njegovu volju. Poučen u Zakonu, znaš što je dobro i zlo;""

¹⁹ i misliš da si vođa slijepima, svjetlo onima koji su u tami,"

²⁰ odgojitelj nerazumnima, učitelj djeci, koji u Zakonu ima pravilo spoznaje i istine."

²¹ Drugoga učiš, a samoga sebe ne učiš;""

²² propovijedaš da se ne smije krasti, a kradeš. Veliš da se ne čini preljub, a činiš preljub. Idole smatraš odurnima, a kradeš iz Hrama;""

²³ hvališ se Zakonom, a vrijeđaš Boga prijestupom Zakona."

²⁴ Jer se “vašom krivnjom grdi Božje ime među neznabošcima”, kako je pisano."

²⁵ Obrezanje koristi, ako držiš Zakon. Ako li si prijestupnik Zakona, obrezanje je tvoje postalo neobrezanje."

²⁶ Ako dakle neobrezani izvršava propise Zakona, ne će li mu se onda neobrezanje ubrojiti u obrezanje?"

²⁷ I onaj koji je tjelesno neobrezan, a izvršava Zakon osudit će tebe koji unatoč slovu i obrezanju kršiš Zakon."

²⁸ Doista, nije onaj Židov koji je to samo izvana, i nije ono obrezanje koje biva samo izvana, na tijelu;""

²⁹ nego je onaj Židov koji je to iznutra, i obrezanje je obrezanje srca, duhom, a ne slovom. Tu je priznanje; ne od ljudi, nego od Boga. ""

3

¹ U čemu je dakle prednost Židova? Ili što koristi obrezanje?"

² Mnogo, u svakom pogledu. Prvo, što su im povjerena Božja obećanja."

³ A što neki od njih ne uzvjerovaše, što zato? Zar će njihovo nevjerstvo ukinuti vjernost Božju? Bože sačuvaj!"

⁴ Nego Bog je istinit, a čovjek je svaki lažac, kao što je pisano: “Da se pokažeš pravednim u svojim riječima, i da opstaneš kad ti stanu suditi.”"

⁵ Ako li naša nepravda rasvjetljuje Božju pravdu, što ćemo reći? Je li Bog nepravedan kad u srdžbi kazni? Govorim kao čovjek. ?"

⁶ Bože sačuvaj! Kako bi inače mogao Bog suditi svijetu?"

⁷ Jer ako je Božja istina po mojoj laži još više zasjala na njegovu slavu, zašto da ja budem osuđen kao grješnik?"

⁸ I zašto ne bismo činili zlo da dođe dobro, kao što neki kleveću da mi tako govorimo? Njih čeka pravedna kazna."

⁹ Što dakle? Jesmo li mi Židovi u prednosti? Nipošto. Jer smo prije ustanovili da su Židovi i Grci svi pod grijehom,"

¹⁰ kao što je pisano: “Nema pravedna, nema nijednoga; ""

¹¹ nema razumna, nema ga koji traži Boga."

¹² Svi zastraniše, svi se pokvariše; nema ga koji čini dobro, nema nijednoga. ""

¹³ Njihovo je grlo otvoren grob, svojim jezicima varaju; otrov je zmijski pod njihovim usnama. ""

¹⁴ Njihova su usta puna kletve i gorčine."

¹⁵ Njihove su noge brze da prolijevaju krv."

¹⁶ Na putovima je njihovim zator i nevolja; ""

¹⁷ i puta mira ne spoznaše."

¹⁸ Nema straha Božjega pred njihovim očima.”"

¹⁹ A znamo, što god Zakon govori, govori onima koji su pod Zakonom, da svaka usta zamuknu, i sav svijet da bude podvrgnut Bogu;""

²⁰ jer se djelima Zakona ne će opravdati nijedan čovjek pred njim, jer po Zakonu dolazi spoznaja grijeha."

²¹ A sad se bez Zakona očituje Božja pravda, posvjedočena od Zakona i od Proroka."

²² To je Božja pravda po vjeri u Isusa Krista za sve koji vjeruju, jer nema razlike."

²³ Svi naime sagriješiše i lišeni su Božje slave."

²⁴ Opravdavaju se besplatno njegovom milošću, po otkupu, u Kristu Isusu."

²⁵ Njega je Bog izložio kao pomirnu žrtvu, po vjeri, da u njegovoj krvi pokaže svoju pravdu."

²⁶ U svojoj strpljivosti Bog je naime izostavljao kaznu za grijehe koji su prije bili počinjeni, da pokaže svoju pravdu u sadašnje vrijeme. Tako htjede sam biti pravedan i činiti pravednim onoga koji vjeruje u Isusa."

²⁷ Gdje je dakle hvalisanje? Isključeno je. Kojim zakonom? Je li onim djelâ? Ne, nego zakonom vjere."

²⁸ Smatramo da se čovjek opravdava vjerom, bez djela Zakona."

²⁹ Ili je Bog samo za Židove? Nije li i za pogane? Da, i za pogane."

³⁰ Jer je samo jedan Bog koji opravdava obrezane iz vjere i neobrezane po vjeri."

³¹ Dokidamo li dakle Zakon vjerom? Bože sačuvaj! Nego Zakon utvrđujemo."

4

¹ Što ćemo dakle reći za Abrahama, svojega oca? Što je postigao po tijelu?"

² Jer ako se je Abraham opravdao djelima, može se hvaliti, ali ne pred Bogom."

³ Jer što kaže Pismo? “Povjerova Abraham Bogu, i uračuna mu se u pravdu.”"

⁴ Ali onome koji radi ne računa se plaća po milosti, nego po dugu."

⁵ A onome koji ne radi, a vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, računa se njegova vjera u pravdu."

⁶ Tako i David veli da je blažen čovjek kome Bog računa pravdu bez djelâ:"

⁷ ”Blaženi oni kojima su oproštena bezakonja i kojima su grijesi pokriveni!"

⁸ Blažen čovjek kojemu Gospodin ne računa grijeha!”"

⁹ Je li dakle ovo blaženstvo za obrezane ili za neobrezane? Jer kažemo: “Abrahamu vjera bi uračunata u pravednost.”"

¹⁰ Kako dakle bi uračunata? Kad je bio obrezan ili neobrezan? Ne kad je bio obrezan, nego kad je bio neobrezan."

¹¹ I primi znak obrezanja kao pečat pravde koju je bio postigao vjerom, kad je još bio neobrezan, da bude otac sviju koji vjeruju, iako nisu obrezani, da se i njima uračuna u pravdu"

¹² i da bude otac obrezanih, koji ne samo da imaju obrezanje, nego i stupaju stazom vjere koju je imao naš otac Abraham još prije obrezanja."

¹³ Jer obećanje da će baštiniti svijet nije dano Abrahamu ili njegovu potomstvu Zakonom, nego pravdom iz vjere."

¹⁴ Ako bi bili baštinici samo oni koji su od Zakona, tada bi vjera bila bez vrijednosti i obećanje ništavno."

¹⁵ Zakon naime dovodi samo gnjev: gdje nema zakona, nema ni prijestupa."

¹⁶ Dakle od vjere i po milosti. Tako je čvrsto obećanje za sve potomke, ne samo za one koji imaju Zakon nego i za one koji imaju Abrahamovu vjeru."

¹⁷ On je svima nama otac po riječi Pisma: “Postavio sam te ocem mnogim narodima.” Abraham je povjerovao u Boga koji oživljuje mrtve i zove ono što ne postoji na postojanje."

¹⁸ On je protiv nade vjerovao u nadu da će biti otac mnogim narodima, kao što mu je rečeno: “Takvo će biti tvoje potomstvo.”"

¹⁹ On nije oslabio u vjeri, makar je razabirao da mu je tijelo već obamrlo ? bilo mu je blizu sto godina ? i da je bilo obamrlo i Sarino krilo."

²⁰ U Božje obećanje ne posumnja nevjerovanjem, nego ojača u vjeri i dade slavu Bogu,"

²¹ i bio je tvrdo osvjedočen da Bog može i učiniti što je obećao."

²² Zato mu se i uračuna u pravdu."

²³ A nije pisano samo zbog njega, da mu se uračuna u pravdu,"

²⁴ nego i zbog nas kojima će se uračunati, ako vjerujemo u onoga koji je uskrisio od mrtvih Isusa, Gospodina našega,"

²⁵ koji je predan zbog naših grijeha i koji je uskrišen radi našega opravdanja."

5

¹ Opravdani dakle vjerom imamo mir s Bogom po Gospodinu našemu Isusu Kristu."

² Po njemu smo zadobili vjerom i pristup k ovoj milosti u kojoj stojimo, i hvalimo se nadom Božje slave."

³ A ne samo to, nego se hvalimo i nevoljama znajući da nevolja vodi strpljivosti;""

⁴ a strpljivost pouzdanosti, a pouzdanost nadi;""

⁵ nada se pak ne sramoti jer se Božja ljubav izli u naša srca Duhom Svetim, koji nam je dan."

⁶ Jer Krist, dok smo još bili slabi, umre u pravo vrijeme za bezbožnike."

⁷ Jer jedva tko umre za pravednika; za dobroga možda bi se tko usudio umrijeti.""

⁸ A Bog pokazuje svoju ljubav prema nama tako što Krist, kad smo bili još grješnici, umre za nas."

⁹ Mnogo ćemo dakle više biti po njemu spašeni od gnjeva, kad smo sad opravdani njegovom krvlju."

¹⁰ Ako smo doista pomireni s Bogom, smrću njegova Sina, dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se više kao pomireni spasiti po njegovu životu."

¹¹ A ne samo to, nego se hvalimo u Bogu po svojemu Gospodinu Isusu Kristu, po kojemu sad primismo pomirenje."

¹² Zato kao što po jednome čovjeku uđe u svijet grijeh, i po grijehu smrt, i tako smrt prijeđe na sve ljude time što svi sagriješiše;""

¹³ grijeh je naime bio u svijetu do Zakona, ali se grijeh ne računa kad nema zakona."

¹⁴ Nego je vladala smrt od Adama sve do Mojsija i nad onima koji ne sagriješiše prijestupom sličnim kao Adam koji je bio prilika onoga što je trebao doći."

¹⁵ Ali dar nije tako kao prijestup; jer ako prijestupom jednoga pomriješe mnogi, mnogo se veća Božja milost i dar izli obilno na mnoge milošću jednoga čovjeka, Isusa Krista.""

¹⁶ I dar nije kao grijeh jednoga: doista, grijeh jednoga doveo je sud osude, a dar je preko mnogih prijestupa doveo do opravdanja."

¹⁷ Jer ako je zbog prijestupa jednoga zavladala smrt po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dar pravde u životu vladati po jednome, Isusu Kristu."

¹⁸ Zato dakle kao što po grijehu jednoga dođe osuda na sve ljude, tako i po pravdi jednoga dođe na sve ljude opravdanje života."

¹⁹ Jer kao što nepokornošću samo jednoga čovjeka mnogi postadoše grješnici, tako će i pokornošću jednoga mnogi postati pravednici."

²⁰ A Zakon dođe uz to da se umnoži prijestup; jer gdje se umnožio grijeh, ondje se još više umnožila milost;""

²¹ kao što je vladao grijeh za smrt, da tako i milost vlada pravdom za vječni život, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu."

6

¹ Što ćemo dakle reći? Zar da ostanemo u grijehu, da se milost umnoži? Bože sačuvaj!"

² Jer mi koji umrijesmo grijehu, kako ćemo još živjeti u njemu?"

³ Ili zar ne znate da smo svi mi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smrt kršteni?"

⁴ S njim smo dakle ukopani krštenjem u smrt; kao što uskrsnu Krist od mrtvih Očevom slavom, da tako i mi hodimo u novom životu.""

⁵ Jer kad smo s njim najuže združeni sličnošću njegove smrti, bit ćemo i uskrsnućem;""

⁶ znajmo ovo: naš je stari čovjek s njime raspet da se uništi grješno tijelo te da ne robujemo grijehu."

⁷ Jer onaj koji je umro, oslobođen je grijeha."

⁸ A ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njim,"

⁹ znajući da Krist, uskrsnuvši od mrtvih, više ne umire, smrt više ne vlada njime."

¹⁰ Jer što umre grijehu, umre jedanput, a što živi, Bogu živi."

¹¹ Tako i vi smatrajte za sebe da ste mrtvi grijehu, a živi Bogu, u Kristu Isusu."

¹² Neka ne vlada dakle grijeh u vašemu smrtnom tijelu da slušate njegove požude."

¹³ Niti dajite svojih udova grijehu za oružje nepravde, nego dajite sebe Bogu, jer ste uskrsnuli na život od mrtvih, i predajte svoje udove Bogu za oružje pravde."

¹⁴ Zaista, grijeh ne će ovladati vama, jer niste pod Zakonom, nego pod milošću."

¹⁵ Što dakle? Zar ćemo griješiti kad nismo pod Zakonom, nego pod milošću? Bože sačuvaj!"

¹⁶ Ne znate li: komu dajete sebe za sluge na pokornost, sluge ste onoga komu se pokoravate: ili grijeha za smrt ili pokornosti za pravdu?"

¹⁷ A hvala Bogu: bili ste robovi grijehu, ali poslušaste od srca ono pravilo nauka kojemu ste predani."

¹⁸ Oslobodivši se pak grijeha, postadoste sluge pravdi."

¹⁹ Kao čovjek govorim, zbog vašega tijela. Jer kao što dadoste svoje udove u službu nečistoći i bezakonju na bezakonje, tako sad dajite svoje udove u službu pravdi na posvećenje!"

²⁰ Jer kad ste bili sluge grijehu, bili ste slobodni od pravde."

²¹ Kakav ste dakle onda imali plod od onoga čega se sada stidite? Jer je onome kraj smrt."

²² A sad, oslobođeni od grijeha i postavši Božje sluge, imate svoj plod na posvećenje, a završetak život vječni."

²³ Jer je plaća za grijeh smrt; a milost Božja: život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu. ""

7

¹ Ili ne znate li, braćo ? jer govorim onima koji znaju Zakon ? da Zakon vlada nad čovjekom dok je živ?"

² Jer je udana žena vezana Zakonom za muža dok on živi; a ako je njezin muž umro, razriješena je od muževa Zakona.""

³ Zato, dok joj je muž živ, zvat će se preljubnica ako pođe za drugoga muža; a ako joj umre muž, slobodna je od Zakona tako da nije preljubnica ako pođe za drugoga muža.""

⁴ Dakle, braćo moja, i vi umrijeste Zakonu Kristovim tijelom, da pripadnete drugome, onome koji je uskrišen od mrtvih, da plod donosimo Bogu."

⁵ Jer kad smo bili u tijelu, grješne strasti koje su se služile Zakonom djelovale su u našim udovima da donosimo plod smrti."

⁶ A sad se oslobodismo Zakona koji nas je držao, da služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova."

⁷ Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Bože sačuvaj! Nego ja grijeha nisam poznao osim po Zakonu; doista, ne bih znao za požudu dok Zakon nije kazao: “Ne poželi!”""

⁸ A grijeh iskoristi prigodu po zapovijedi i probudi u meni svaku želju; jer je grijeh bez Zakona mrtav.""

⁹ Ja sam živio nekoć bez Zakona; a kad dođe zapovijed, grijeh oživje.""

¹⁰ A ja umrijeh; i nađe se da mi je zapovijed bila na smrt, a trebala me je voditi k životu.""

¹¹ Jer grijeh, iskoristivši prigodu po zapovijedi, prevari me i ubi me njome."

¹² Tako je dakle Zakon svet, i zapovijed je sveta, pravedna i dobra."

¹³ Zar je ono što je dobro meni postalo uzrok smrti? Bože sačuvaj! Nego grijeh, da se pokaže onim što zaista jest, očitovao se u svoj svojoj žestini po nečem dobrom i donio mi smrt posluživši se zapovijeđu."

¹⁴ Znamo naime da je zakon duhovan; a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh.""

¹⁵ Doista ne znam što činim, jer ne činim ono što hoću, nego ono što mrzim."

¹⁶ Ako li činim ono što ne ću, slažem se sa Zakonom: dobar je."

¹⁷ A to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni."

¹⁸ Znam naime da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojemu tijelu. Jer dobro htjeti jest u mojoj moći, ali nije i činiti ga."

¹⁹ Jer dobro koje hoću ne činim nego zlo koje ne ću, to činim."

²⁰ A kad činim ono što ne ću, zapravo to ne činim ja, nego grijeh koji prebiva u meni."

²¹ Nalazim dakle ovaj zakon: kad hoću dobro činiti, u meni je zlo."

²² Jer imam radost u Božjemu Zakonu po unutrašnjem čovjeku,"

²³ ali vidim drugi zakon u svojim udovima koji se protivi zakonu mojega uma i zarobljava me zakonom grijeha koji je u mojim udovima."

²⁴ Ja, nesretni čovjek! Tko će me izbaviti od ovog smrtnog tijela?"

²⁵ Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Tako dakle ja sâm umom služim Božjem zakonu, a tijelom zakonu grijeha."

8

¹ Stoga nema sada nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu."

² Jer zakon Duha, koji daje život u Kristu Isusu, oslobodio te je od zakona grijeha i smrti."

³ Doista, ono što je bilo Zakonu nemoguće, jer je bio oslabljen zbog tijela, učini Bog poslavši svojega Sina u obličju grješnoga tijela, i zbog grijeha osudi grijeh u tijelu,"

⁴ da se pravda Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu."

⁵ Jer koji su po tijelu, tjelesno misle, a koji su po Duhu, duhovno misle."

⁶ Naime, mudrost tijela je smrt, a mudrost Duha život i mir."

⁷ Jer je umovanje tjelesno neprijateljstvo prema Bogu zato što se ne pokorava Božjemu Zakonu, a i ne može."

⁸ A oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu."

⁹ Vi, međutim, niste u tijelu, nego u Duhu, ako doista Duh Božji prebiva u vama. A ako tko nema Duha Kristova, on nije njegov."

¹⁰ A ako je Krist u vama, tijelo je mrtvo zbog grijeha, a duh živi zbog pravde."

¹¹ Ako li pak u vama prebiva Duh onoga koji je uskrisio Isusa, onaj koji je uskrisio Krista od mrtvih, oživjet će i vaša smrtna tjelesa svojim Duhom koji prebiva u vama."

¹² Tako dakle, braćo, nismo dužnici tijelu da po tijelu živimo."

¹³ Jer ako živite po tijelu, umrijet ćete; ako li Duhom mrtvite tjelesna djela, živjet ćete.""

¹⁴ Jer koji god se vladaju po Duhu Božjemu, oni su sinovi Božji."

¹⁵ Niste naime primili duha ropstva da biste se opet bojali, nego ste primili Duha posinstva u kojem vapimo: “Aba, Oče!”"

¹⁶ Taj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božja."

¹⁷ A kad smo djeca, i baštinici smo: baštinici Božji i subaštinici Kristovi, jer ako s njime trpimo, bit ćemo s njime i proslavljeni."

¹⁸ Smatram stoga da trpljenja sadašnjega vremena nisu ništa prema slavi koja će se očitovati na nama."

¹⁹ Stvorenja naime željno očekuju objavljenje sinova Božjih."

²⁰ Jer je stvorenje podvrgnuto raspadljivosti, ne od svoje volje, nego zbog onoga koji ga podvrgnu, i zato se"

²¹ i samo stvorenje nada slobodi od robovanja raspadljivosti te dioništvu na slobodi i slavi djece Božje."

²² Jer znamo da sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se sve do sada."

²³ A ne samo ono, nego i mi sami koji imamo prvine Duha, i mi sami u sebi uzdišemo čekajući posinjenje, otkupljenje svojega tijela."

²⁴ U nadi se naime spasismo. A nada koja se vidi, nije nada; jer što tko vidi, kako će se tome nadati?""

²⁵ Ako li se nadamo onome što ne vidimo, čekamo sa strpljivošću."

²⁶ A tako nam i Duh pomaže u našoj slabosti; jer ne znamo za što ćemo se moliti kako treba, nego sam Duh posreduje za nas neiskazanim uzdisanjem.""

²⁷ A onaj koji ispituje srca, zna što je želja Duha, jer po Božjoj volji posreduje za svete."

²⁸ Znamo doista da se onima koji ljube Boga sve okreće na dobro, onima koji su pozvani po njegovu naumu."

²⁹ Jer one koje unaprijed zna, njih je i predodredio da budu slični obličju njegova Sina, da on bude prvorođenac među mnogom braćom."

³⁰ Koje predodredi, njih i pozva; a koje pozva, njih i opravda; a koje opravda, njih i proslavi. ""

³¹ Što ćemo dakle reći na ovo? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?"

³² On koji dakle svojega vlastitog Sina nije poštedio, nego ga je predao za sve nas, kako da nam s njim ne daruje sve?"

³³ Tko će optužiti izabrane Božje? Bog je onaj koji ih opravdava."

³⁴ Tko će osuditi? Krist Isus, koji je umro, pa još i uskrsnuo, koji je s desne strane Bogu, koji nas i zagovara."

³⁵ Tko će nas rastaviti od Božje ljubavi u Kristu Isusu? Nevolja? Ili tjeskoba? Ili progonstvo? Ili glad? Ili golotinja? Ili pogibao? Ili mač?"

³⁶ Kao što je pisano: “Zbog tebe nas ubijaju povazdan; drže nas kao ovce koje su za klanje.” ""

³⁷ Ali u svemu tome pobjeđujemo zbog onoga koji nas ljubi."

³⁸ Doista sam uvjeren da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sila,"

³⁹ ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne može rastaviti od Božje ljubavi koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu."

9

¹ Istinu govorim u Kristu, ne lažem. Moja savjest mi to svjedoči u Duhu Svetom:"

² vrlo mi je žao, i srce me boli bez prestanka."

³ Jer bih želio biti proklet i odvojen od Krista za svoju braću, sunarodnjake svoje po tijelu."

⁴ Oni su Izrćlci, imaju posinjenje i slavu, saveze, zakonodavstvo, bogoštovlje i obećanja."

⁵ Njihovi su oci, i od njih je Krist po tijelu; Bog koji je iznad svega, neka bude blagoslovljen uvijeke. Amen.""

⁶ Ne kao da je zakazala Božja riječ, jer nisu svi Izrćlci oni koji su od Izrćla."

⁷ Niti su svi djeca koji su Abrahamovi potomci, nego: “Po Izaku zvat će se tvoje potomstvo.”"

⁸ To jest, nisu oni djeca Božja koji su po tijelu djeca, nego djeca obećanja računaju se u potomstvo."

⁹ Ovo je naime riječ obećanja: “U ovo vrijeme doći ću, i Sara će imati sina.”"

¹⁰ A ne samo to, nego i Rebeka koja je zanijela od jednoga, Izaka, našega oca."

¹¹ Jer dok se još nisu rodili, niti učinili išta dobra ili zla, da ostane Božji naum o izboru ?"

¹² koji nije zbog djelâ, nego zbog onoga koji poziva ? rečeno joj je: “Stariji će služiti mlađemu.”"

¹³ Kao što je pisano: “Jakova sam odabrao, a Ezava izostavio.”"

¹⁴ Što ćemo dakle reći: Zar kod Boga ima nepravde? Bože sačuvaj!"

¹⁵ Mojsiju naime govori: “Smilovat ću se onome kome hoću i sažalit ću se nad onim nad kim hoću.”"

¹⁶ Tako dakle niti stoji do onoga koji hoće ili se trudi, nego do Boga koji iskazuje milosrđe."

¹⁷ Pismo, nadalje, govori faraonu: “Zato sam te upravo podigao da na tebi pokažem svoju moć, da se naviješta moje ime po svoj zemlji.”"

¹⁸ Tako dakle: iskazuje milosrđe onome kome hoće, a čini tvrdokornim onoga koga hoće."

¹⁹ Reći ćeš mi dakle: “Zašto onda prigovara? Tko se može protiviti njegovoj volji?”"

²⁰ čovječe, tko si ti da prigovaraš Bogu? Zar da rukotvorina govori svome tvorcu: “Zašto si me tako načinio?”"

²¹ Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istog blata načini jednu posudu za dragocjene stvari, a drugu za običnu uporabu?"

²² A (Bogu ne smiješ prigovarati) ako je s velikom strpljivošću podnosio posude gnjeva, određene za propast, htijući pokazati svoju srdžbu i objaviti svoju moć,"

²³ i htijući objaviti bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa, što ih je predodredio za slavu."

²⁴ Njih je i pozvao ? a to smo mi pozvani ne samo između Židova nego i između pogana."

²⁵ Kao što i kaže u Hošejinoj knjizi: “One koji nisu moj narod, nazvat ću svojim narodom; i onu koja nije bila ljubljena, nazvat ću ljubljenom. ""

²⁶ Upravo na mjestu gdje im je rečeno Ne-narod-moj bit će nazvani sinovima Boga živoga.”"

²⁷ A Izaija viče s obzirom na Izrćl: “Makar bio broj Izrćlovih sinova poput morskoga pijeska, samo će se ostatak spasiti."

²⁸ Gospodin će, naime, provesti naum na zemlji izvršavanjem i ograničavanjem.”"

²⁹ I kako je prorekao Izaija: “Da nam Gospodin nad vojskama nije sačuvao sjemena, postali bismo kao Sodoma i bili bismo slični Gomori.”"

³⁰ Što ćemo dakle reći? Da su pogani koji nisu išli za pravdom postigli pravdu, i to pravdu koja dolazi od vjere."

³¹ A Izrćl koji je išao za Zakonom pravde, nije dohvatio Zakon."

³² Zašto? Jer nije tražio pravdu iz vjere, nego iz djela. Zato se spotakoše o kamen spoticanja,"

³³ kao što je pisano: “Evo stavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja; ali tko vjeruje u njega, ne će se postidjeti.” ""

10

¹ Braćo, želja je mojega srca i molitva Bogu za njihovo spasenje."

² Doista im svjedočim da revnuju za Boga, ali ne po pravom razumijevanju."

³ Jer ne priznajući Božju pravdu i gledajući da uspostave svoju pravdu, ne pokoriše se Božjoj pravdi."

⁴ Jer je Krist dovršetak Zakona za opravdanje svakome tko vjeruje."

⁵ Mojsije naime piše o pravdi koja je od Zakona: “Tko to čini, naći će život u tome.”"

⁶ A pravda koja je od vjere ovako govori: “Nemoj reći u svome srcu: Tko će uzići na nebo?”, to jest da svede Krista;""

⁷ ili: “Tko će sići u bezdan?”, to jest da izvede Krista iz mrtvih."

⁸ Ali što govori? “Blizu ti je riječ, na tvojim ustima i u tvom srcu”, tj. riječ vjere koju propovijedamo."

⁹ Doista, ako ispovijedaš svojim ustima da je Isus Gospodin, i vjeruješ u svojemu srcu da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen."

¹⁰ Srcem se naime vjeruje za opravdanje, a ustima se ispovijeda za spasenje."

¹¹ Jer kaže Pismo: “Tko god vjeruje u njega, ne će se postidjeti.”"

¹² Zaista, nema razlike između Židova i Grka; jer je isti Gospodar sviju, bogat za sve koji ga zazivaju.""

¹³ Jer “tko god bude zazivao Gospodnje ime, bit će spašen.”"

¹⁴ Kako će dakle zazivati onoga u koga ne vjeruju? Ili kako će vjerovati u onoga o kome nisu čuli? A kako će čuti bez propovjednika?"

¹⁵ A kako će propovijedati ako ne budu poslani? Kao što je pisano: “Kako su krasne noge onih koji navješćuju dobro!”"

¹⁶ Ali svi ne poslušaše evanđelja; jer Izaija govori: “Gospodine, tko povjerova našemu propovijedanju?”""

¹⁷ Dakle, vjera dolazi od slušanja, a ono što biva slušano, dolazi od Kristove riječi."

¹⁸ Nego velim: Zar nisu čuli? Štoviše, “Po svoj zemlji odjeknu njihov glas, i do granica cijeloga svijeta njihove riječi.”"

¹⁹ Nego velim: Zar nije razumio Izrćl? Prvi Mojsije govori: “Ja ću izazvati vašu ljubomoru da se ugledate u narod koji nije moj narod, nerazumnim narodom razdražit ću vas.”"

²⁰ A Izaija govori smiono: “Nađoše me oni koji me nisu tražili i očitovah se onima koji za me nisu pitali.”"

²¹ A Izrćlu govori: “Neprestano sam pružao svoje ruke prema narodu koji je nepoučljiv i buntovnički.”"

11

¹ Pitam dakle: Zar je Bog odbacio svoj narod? Bože sačuvaj! Jer sam i ja Izrćlac, Abrahamov potomak, od Benjaminova koljena."

² Nije odbacio Bog svoga naroda što ga je unaprijed izabrao. Ili ne znate što veli Pismo o Iliji na mjestu gdje se on tuži Bogu na Izrćla?"

³ ”Gospodine, tvoje proroke pobiše, tvoje žrtvenike razvališe; ja ostadoh sam, i traže moj život.”""

⁴ A što mu Bog odgovara? “Ostavio sam sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.”"

⁵ Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji ostatak po milosnom izboru."

⁶ A ako je po milosti, onda nije više zbog djelâ, inače milost ne bi više bila milost."

⁷ Što dakle? Ono što je tražio Izrćl, nije dobio, a izabrani su dobili; ostali su pak otvrdnuli,""

⁸ kao što je pisano: “Dade im Bog duhovno mrtvilo: oči da ne vide, uši da ne čuju; sve do dana današnjega.” ""

⁹ I David veli: “Neka njihov stol bude zamka i mreža, i neka im bude spoticaj i odmazda."

¹⁰ Neka potamne njihove oči da ne vide, i njihova leđa neka su neprestano pognuta!”"

¹¹ Pitam dakle: Spotakoše li se tako da je njihov pad neopoziv? Bože sačuvaj! Nego njihovim prijestupom otvori se spasenje poganima, da pobude ljubomoru u Izrćlu."

¹² A ako je njihov prijestup postao bogatstvo svijetu, i njihov gubitak bogatstvo poganima, koliko će onda više njihov puni broj!"

¹³ A vama poganima velim: Dok sam ja apostol pogana, očitujem slavu svoje službe,"

¹⁴ ne bih li kako izazvao ljubomoru svojih sunarodnjaka i spasio neke od njih."

¹⁵ Jer ako njihovo otvrdnuće uključuje izmirenje svijeta, što će istom biti njihovo prihvaćanje? Ništa manje nego prijelaz od smrti u život!"

¹⁶ Ako je prvina sveta, onda je i tijesto; i ako je korijen svet, onda su i grane. ""

¹⁷ Ako li su neke grane odlomljene, a ti koji si divlja maslina pricijepljen na preostale grane i postao zajedničar na korijenu i u soku masline,"

¹⁸ ne uzdiži se nad grane. Ako se pak uzdižeš, znaj da ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe."

¹⁹ Reći ćeš dakle: Odlomiše se grane da ja budem pricijepljen."

²⁰ Dobro, odlomiše se zbog svoje nevjere, a ti stojiš zbog vjere. Ne uznosi se, nego se boj!"

²¹ Jer kad Bog nije prirodnih grana poštedio, neće ni tebe poštedjeti."

²² Stoga gledaj Božju dobrotu i strogost: strogost protiv onih koji padoše, a dobrotu prema sebi, samo ako ustraješ uz tu dobrotu; inače i ti ćeš biti odsječen.""

²³ A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, bit će pricijepljeni, jer ih Bog može opet pricijepiti."

²⁴ Doista, ako si ti odsječen od prirodne divlje masline i pricijepljen protiv prirode na pitomu maslinu, kako ne bi oni koji će biti pricijepljeni na svoju prirodnu maslinu?!"

²⁵ Jer vam, braćo, ne ću zatajiti ovo otajstvo da ne biste sami sebe smatrali mudrima: otvrdnuće je djelomično zahvatilo Izrćl, dok ne uđe punina pogana."

²⁶ I tako će biti spašen sav Izrćl, kao što je pisano: “Doći će od Siona Osloboditelj i odvratit će bezbožnost od Jakova."

²⁷ Ovo je moj Savez s njima, kad oduzmem njihove grijehe.”"

²⁸ Po evanđelju su dakle neprijatelji zbog vas; a po izboru ljubimci zbog otaca.""

²⁹ Zaista su neopozivi Božji darovi i poziv."

³⁰ Jer kao što ste i vi nekada bili nepokorni Bogu, a sad ste postigli milosrđe zbog njihove nepokornosti,"

³¹ tako se i oni sad ne pokoriše zbog vašega pomilovanja da i oni sada postignu milosrđe."

³² Bog je naime zatvorio sve u nepokornost da se smiluje svima."

³³ O dubino bogatstva i mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučivi njegovi sudovi i neistraživi njegovi putovi!"

³⁴ ”Jer tko upozna Gospodnju misao? Ili tko mu bi savjetnik?"

³⁵ Ili tko mu unaprijed što dade, da bi mu trebalo biti vraćeno?”"

³⁶ Jer je od njega i po njemu i u njemu sve. Njemu slava u vijeke! Amen."

12

¹ Zaklinjem vas dakle, braćo, Božjim milosrđem da prikažete svoja tjelesa za živu žrtvu, svetu, ugodnu Bogu; tako da vaše bogoslužje bude duhovno.""

² Ne prilagođujte se ovom svijetu, nego se preobražavajte obnavljanjem svojega uma, da kušate što je Božja volja, što je dobro, ugodno i savršeno."

³ Po milosti koja mi je dana kažem svakome koji je među vama neka ne misli o sebi više nego što valja misliti, nego neka misli o sebi čedno, svatko po onoj mjeri vjere koju mu je Bog udijelio."

⁴ Jer kao što u jednom tijelu imamo mnoge udove, a svi udovi nemaju istu ulogu,"

⁵ tako smo mi mnogi jedno tijelo u Kristu, a pojedini udovi jedan drugome."

⁶ A imamo različite darove po milosti koja nam je dana: ako je proroštvo, neka bude po mjeri vjere;""

⁷ ako li je služenje, neka služi; ako je učitelj, neka uči;""

⁸ ako tješi, neka ohrabruje; onaj koji daje, neka daje pošteno; onaj koji predvodi, neka to čini revno; onaj koji čini milosrđe, neka to čini radosno! ""

⁹ Ljubav neka je bez pretvaranja; zazirući od zla prianjajte uz dobro;""

¹⁰ bratskom ljubavlju ljubite jedan drugoga; poštovanjem jedan drugoga pretječite.""

¹¹ U revnosti ne budite mlaki; u duhu budite revni; Gospodinu služite!""

¹² Budite radosni u nadi; u nevolji budite strpljivi; u molitvi budite postojani!""

¹³ Pridonosite za potrebe svetih; gostoljubivost revno njegujte!""

¹⁴ Blagoslivljajte one koji vas progone: blagoslivljajte, a ne kunite!"

¹⁵ Radujte se s onima koji se raduju, plačite s onima koji plaču!"

¹⁶ Budite jedne misli među sobom; ne čeznite za visokim stvarima, nego se držite onoga što je skromno! Ne smatrajte sami sebe mudrima!""

¹⁷ Nikome ne vraćajte zla za zlo; nastojte oko dobra pred svim ljudima!""

¹⁸ Ako je moguće, koliko je do vas, živite u miru sa svim ljudima!"

¹⁹ Ne osvećujte se osobno, ljubljeni, nego ustupite mjesto gnjevu Božjemu, jer je pisano: “Moja je osveta, ja ću je vratiti”, govori Gospodin."

²⁰ Ako je “dakle gladan tvoj neprijatelj, nahrani ga; ako je žedan, napoji ga; jer čineći to, ognjeno ćeš ugljevlje zgrnuti na njegovu glavu.”""

²¹ Ne daj da te zlo nadvlada, nego nadvladaj zlo dobrim!"

13

¹ Svako ljudsko biće neka se pokorava višim vlastima, jer nema vlasti da nije od Boga; koje postoje od Boga su postavljene.""

² Tko se dakle protivi vlasti, protivi se Božjoj odredbi. A oni koji se protive, navući će osudu na sebe;""

³ jer vlasti nisu strah onima koji čine dobro, nego onima koji čine zlo. Hoćeš li da ne živiš u strahu pred vlašću: čini dobro i dobivat ćeš pohvalu od nje;""

⁴ jer su nositelji vlasti Božji sluge tebi za dobro. Ako li činiš zlo, boj se. Vlast naime ne nosi uzalud mača. Jer je sluškinja Božja, i kažnjava onoga koji čini zlo."

⁵ Zato se valja pokoravati ne samo radi kazne nego i radi savjesti."

⁶ Jer zato i poreze plaćate; doista su sluge Božje oni koji se time bave.""

⁷ Podajte dakle svima što ste dužni: kome porez, porez; kome carinu, carinu; kome strah, strah; kome čast, čast. ""

⁸ Ne budite nikome ništa dužni, osim da ljubite jedni druge; jer tko ljubi bližnjega, ispunio je Zakon.""

⁹ Doista: “Ne čini preljub, ne ubijaj, ne kradi, ne želi požudno” i sve druge zapovijedi u ovoj su odredbi sadržane: “Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe!”"

¹⁰ Ljubav ne čini zla bližnjemu. Stoga je ljubav punina Zakona."

¹¹ Upoznajte ovo vrijeme: već je čas da se probudite od sna; jer je sada bliže naše spasenje negoli kad povjerovasmo.""

¹² Prođe noć, a dan se približi. Odbacimo dakle djela tmine, a obucimo se u oružje svjetla!"

¹³ Hodimo pošteno kao po danu, ne u raskošnim gozbama i pijankama, ne u nečistoći i raspuštenosti, ne u svađi i zavisti;""

¹⁴ nego se obucite u Gospodina Isusa Krista, i brinući se za tijelo ne ugađajte požudama!"

14

¹ Slaboga u vjeri primajte lijepo, ali ne osuđujte mišljenja."

² Jedan naime vjeruje da smije sve jesti, a onaj koji je slab jede povrće."

³ Neka onaj koji jede ne prezire onoga koji ne jede, a onaj koji ne jede neka ne osuđuje onoga koji jede, jer ga je Bog primio."

⁴ Tko si ti da sudiš tuđemu sluzi? On svojemu gospodaru stoji ili pada; a stajat će jer ga Gospodin može podignuti.""

⁵ Jer jedan razlikuje dan od dana, a drugi smatra sve dane jednakima: svatko neka je uvjeren za svoje mišljenje!"

⁶ Onaj koji pazi na dan, zbog Gospodina pazi; i koji jede, zbog Gospodina jede, jer zahvaljuje Bogu. I koji ne jede, zbog Gospodina ne jede te zahvaljuje Bogu.""

⁷ Doista, nijedan od nas ne živi samomu sebi, i nijedan ne umire samomu sebi."

⁸ Jer ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Ako dakle živimo, ili ako umiremo, Gospodnji smo."

⁹ Krist je zato umro i oživio da zavlada i mrtvima i živima."

¹⁰ A, ti, zašto osuđuješ svojega brata? Ili zašto prezireš svojega brata? Jer svi ćemo stajati pred Božjim sudom."

¹¹ Pisano je naime: “Tako ja živ bio, govori Gospodin, meni će se pokloniti svako koljeno, i svaki će jezik slaviti Boga.”"

¹² Tako će dakle svatko od nas dati Bogu račun za sebe."

¹³ Zato ne sudimo više jedni drugima; nego više mislite na to da ne postavljate bratu spoticanja ili sablazni!""

¹⁴ Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da ništa nije nečisto po sebi, osim onomu koji misli da je što nečisto; njemu jest nečisto.""

¹⁵ A ako je tvoj brat zbog jela ožalošćen, već ne postupaš po ljubavi. Ne upropašćuj svojim jelom onoga za kojega je Krist umro!"

¹⁶ Stoga, neka ono što je vama dobro, ne bude povod za pogrdu!"

¹⁷ Jer Božje kraljevstvo nije jelo i piće, nego pravda, mir i radost u Duhu Svetome."

¹⁸ Tko dakle u ovome služi Kristu, ugodan je Bogu i mio ljudima."

¹⁹ Stoga nastojmo oko onoga što promiče mir, i uzajamno izgrađivanje!"

²⁰ Ne razaraj Božjega djela zbog pitanja o hrani. Sve je naime čisto, ali je zlo za čovjeka da jede nešto što je uzrok spoticanju."

²¹ Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina te ne činiti ono na što se tvoj brat spotiče."

²² Ti imaš uvjerenje? Imaj ga sam za sebe pred Bogom! Blažen koji sama sebe ne osuđuje za ono što nađe za pravo!"

²³ A onaj koji jede unatoč sumnji, osuđen je, jer ne radi po uvjerenju. A sve što ne biva po uvjerenju, jest grijeh."

15

¹ Dužni smo mi jaki nositi slabosti slabih, a ne ugađati sebi."

² Svaki od nas neka ugađa bližnjemu, da napredujemo u dobru."

³ Doista, ni Krist nije ugađao sebi, nego kao što je pisano: “Pogrde onih koji tebe grde, padoše na me.”"

⁴ Jer što god je pisano, pisano je za našu pouku, da strpljivošću i utjehom Pisma imamo nadu."

⁵ A Bog strpljivosti i utjehe neka vam poda da složno mislite među sobom po Kristu Isusu,"

⁶ da jednim srcem i jednim glasom slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista."

⁷ Zato prihvaćajte jedni druge, kao što je Krist prihvatio vas na Božju slavu."

⁸ Tvrdim doista da je Krist bio sluga obrezanja zbog Božje istinitosti, da potvrdi obećanja dana ocima;""

⁹ a pogani da slave Boga zbog milosrđa, kao što je pisano: “Zato ću te slaviti među poganskim narodima, i pjevat ću tvome imenu.”"

¹⁰ I opet govori: “Veselite se, narodi, s njegovim narodom!”"

¹¹ I opet: “Hvalite Gospodina svi narodi, i neka ga slave svi puci!”"

¹² I opet Izaija govori: “Pojavit će se Jišajev korijen, onaj koji ustaje da vlada nad narodima, u njega će se narodi uzdati.”"

¹³ Bog nade neka vas ispuni svakom radošću i mirom u vjeri, da obilujete u nadi, jakošću Duha Svetoga!"

¹⁴ A ja sam osobno uvjeren za vas, braćo moja, da ste i sami puni dobrote, napunjeni svakoga znanja te da možete jedni druge urazumljivati."

¹⁵ A pišem vam dijelom slobodnije, da vas podsjetim na milost koja mi je dana od Boga:"

¹⁶ biti službenik Krista Isusa među poganima, postavljen za svećenika Božjeg evanđelja, da prinos pogana bude ugodan i posvećen u Duhu Svetome."

¹⁷ Imam se dakle čime ponositi u Kristu Isusu kod Boga."

¹⁸ Jer ne usuđujem se išta spominjati osim onoga što je Krist učinio po meni da k poslušnosti privede poganske narode riječju i djelom,"

¹⁹ u silnim znamenjima i čudesima, snagom Duha Božjega, tako da sam od Jeruzalema naokolo sve do Ilirika napunio Kristovim evanđeljem."

²⁰ Posebno sam se trudio da ne propovijedam evanđelja tamo gdje je Krist već bio spominjan, kako ne bih gradio na tuđemu temelju."

²¹ Postupao sam u skladu s onim što je napisano: “Oni kojima nije naviješten, vidjet će; i oni koji nisu čuli o njemu govoriti, razumjet će.” ""

²² Zbog toga sam mnogo puta bio spriječen da dođem k vama."

²³ Sada više nemam polja djelovanja u ovim krajevima ? a kako već mnogo godina imam želju doći k vama ?"

²⁴ kad pođem u Španjolsku, nadam se vidjeti vas na prolazu i primiti vašu pomoć nakon što nakratko uživam u vašem društvu."

²⁵ A sad idem u Jeruzalem da poslužim svetima."

²⁶ Jer Makedonija i Ahaja nađoše za dobro da skupe neki prinos za siromahe svetih koji su u Jeruzalemu."

²⁷ Oni nađoše to za dobro, i njihovi su dužnici. Jer kad pogani zadobiše udio u njihovim duhovnim dobrima, dužni su im pomoći od svojih materijalnih dobara."

²⁸ Kad ovo dakle obavim i ovaj im plod uručim, zaputit ću se preko vas u Španjolsku."

²⁹ A znam, kada dođem k vama, da ću doći s obiljem blagoslova Kristova."

³⁰ Molim vas dakle, braćo, Gospodinom našim Isusom Kristom i ljubavlju Duha: pridružite mi se u borbi moleći se za me Bogu,"

³¹ da budem izbavljen od nevjernikâ u Judeji, i da moja pomoć u Jeruzalemu bude ugodna svetima"

³² te da s radošću dođem k vama po volji Božjoj i da se zajedno s vama okrijepim."

³³ Neka Bog mira bude sa svima vama! Amen."

16

¹ Preporučujem vam Febu, našu sestru, koja je služiteljica Crkve u Kenhreji:"

² primite je u Gospodinu, kako dolikuje svetima, i pomozite joj u svemu što od vas zatreba. Ona je naime bila zaštitnica mnogima i samome meni."

³ Pozdravite Prisku i Akvilu, moje suradnike u Kristu Isusu."

⁴ Oni su zbog mene izložili opasnosti svoje živote te im zahvaljujem ne samo ja, nego i sve Crkve sastavljene od obraćenih pogana."

⁵ Jednako pozdravite Crkvu koja se okuplja u njihovu domu. Pozdravite mojega ljubljenoga Epeneta, koji je prvijenac Azije za Krista!"

⁶ Pozdravite Mariju, koja se mnogo trudila za vas!"

⁷ Pozdravite Andronika i Juniju, moje rođake i moje drugove u sužanjstvu, koji su ugledni među apostolima te koji prije mene povjerovaše u Krista!"

⁸ Pozdravite mojega u Gospodinu ljubljenog Amplijata!"

⁹ Pozdravite Urbana, suradnika našega u Kristu, i mojega ljubljenog Staha!"

¹⁰ Pozdravite Apela, prokušanoga u Kristu! Pozdravite ukućane Aristobulove!"

¹¹ Pozdravite Herodiona, moga rođaka! Pozdravite Narcisove ukućane koji su u Gospodinu!"

¹² Pozdravite Trifenu i Trifozu koje se trude u Gospodinu! Pozdravite ljubljenu Persidu koja se je mnogo trudila u Gospodinu!"

¹³ Pozravite Rufa, izabranoga u Gospodinu, te njegovu i moju majku!"

¹⁴ Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Hermu, Patrobu, Hermu i braću koja su s njima."

¹⁵ Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, i Olimpu te sve svete koji su s njima!"

¹⁶ Pozdravite jedan drugoga svetim cjelovom! Pozdravljaju vas sve Kristove Crkve."

¹⁷ A molim vas, braćo, čuvajte se onih koji unose razmirice i smutnje protiv nauka koji ste vi naučili. Klonite se njih!"

¹⁸ Jer takvi ne služe Gospodinu našemu Kristu, nego svomu trbuhu te slatkim riječima i laskanjem zavode srca neupućenih."

¹⁹ Vaša se poslušnost razglasila posvuda; zato se radujem za vas; ali želim da budete mudri na dobro, a bezazleni na zlo.""

²⁰ Bog mira satrt će uskoro sotonu pod vašim nogama. Milost Gospodina našega Isusa Krista s vama!"

²¹ Pozdravlja vas Timotej, moj suradnik, i Lucije, i Jason, i Sosipater, moji rođaci."

²² Pozdravljam vas u Gospodinu ja Tercije koji napisah ovu poslanicu."

²³ Pozdravlja vas Gaj, moj domaćin i domaćin cijele Crkve. Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart."

²⁴ "

²⁵ Slava u vijeke vjekova onome koji vas može ojačati po mojemu evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju otajstva koje je bilo sakriveno od vječnih vremena,"

²⁶ a sad je očitovano po zapovijedi vječnoga Boga u proročkim Pismima tako da k poslušnosti vjere budu privedeni svi poganski narodi,"

²⁷ jedinome mudrome Bogu, po Isusu Kristu! Amen."