1

¹ U svom prvom djelu, o Teofile, izvijestio sam o svemu što je Isus činio i učio,"

² do dana kad je apostolima, izabranima Duhom Svetim, dao nalog i onda bio uzet."

³ Nakon svoje muke dao im je mnoge dokaze za to da je živ. četrdeset im se dana ukazivao i govorio im o Božjem kraljevstvu."

⁴ Kad je bio s njima zajedno, zapovjedi im da ne idu iz Jeruzalema, nego da čekaju Očevo obećanje, “koje”, reče, “čuste od mene."

⁵ Ivan je krstio vodom, a vi ćete za malo dana biti kršteni Duhom Svetim.”"

⁶ Bili su dakle s njim zajedno. Tada ga upitaše: “Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme podignuti Izrćlu kraljevstvo?”"

⁷ On im odgovori: “Nije vaše znati vremena ili časove što ih je Otac zadržao u svojoj vlasti."

⁸ Nego ćete primiti silu Duha Svetoga kad siđe na vas, i bit ćete mi onda svjedoci u Jeruzalemu i po svoj Judeji i Samariji, i sve do kraja zemlje.”"

⁹ I kad to reče, bi podignut pred njihovim očima. Uze ga oblak ispred njihovih očiju."

¹⁰ I dok su gledali za njim gdje ide na nebo, gle, dva čovjeka stadoše pred njih u bijelim haljinama."

¹¹ Oni rekoše: “Ljudi Galilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet na nebo, tako će doći kao što vidjeste da uzlazi na nebo.”"

¹² Tada se vratiše u Jeruzalem s gore koja se zove Maslinska. Ona je blizu Jeruzalema, jedan dan hoda dopuštenog subotom."

¹³ Kad dođoše tamo, uđoše u gornju dvoranu gdje su obično boravili, i to Petar i Ivan, Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov, Alfejev sin, Šimun Revnitelj i Juda, Jakovljev brat."

¹⁴ Oni su svi ustrajali jednodušno u molitvi zajedno sa ženama, s Marijom, Isusovom majkom, i s njegovom braćom."

¹⁵ U one dane ustade Petar između braće ? bilo je zajedno mnoštvo od oko sto i dvadeset osoba ? i reče:"

¹⁶ ”Ljudi, braćo, trebalo je da se ispuni Pismo koje proreče Duh Sveti na Davidova usta za Judu, koji je bio vođa onima što uhvatiše Isusa."

¹⁷ On je bio ubrojen među nas i primio je dio ove službe."

¹⁸ Od nepravedne plaće steče njivu, ali se objesi i puče po sredini, i prosu se sva njegova utroba."

¹⁹ To postade poznato svim stanovnicima Jeruzalema, i ona se njiva prozva njihovim jezikom Akeldama, što znači krvna njiva."

²⁰ U Knjizi psalama stoji naime napisano: Njegov stan neka bude pust, i neka ne bude nikoga koji bi u njemu stanovao, a njegovu službu neka primi drugi!"

²¹ Treba dakle da jedan od ovih muževa koji su bili s nama sve vrijeme, kako među nas dođe i od nas otiđe Gospodin Isus,"

²² počevši od Ivanova krštenja do dana kad bi uzet od nas, s nama bude svjedok njegova uskrsnuća.”"

²³ I postaviše dvojicu: Josipa, koji se zvao Barsaba, a bio je prozvan Just, i Matiju."

²⁴ Tada su se molili: “Ti, Gospodine, koji poznaješ srca sviju, pokaži koga si od ove dvojice izabrao"

²⁵ da primi mjesto ove službe i apostolstva iz kojega ispade Juda da ode na svoje mjesto.”"

²⁶ I baciše kocke za njih. I pade kocka na Matiju, i bi on pribrojen jedanćstorici apostola."

2

¹ I kad dođe dan Pedesetnice, bili su svi zajedno na istom mjestu."

² Odjednom nastade šum s neba, kao kad dolazi silan vjetar, i napuni svu kuću u kojoj su sjedili."

³ I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao od ognja, koji se zaustaviše po jedan na svakoga od njih."

⁴ I napuniše se svi Duha Svetoga, i stadoše govoriti raznim jezicima, kako im je Duh davao govoriti."

⁵ A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakoga naroda pod nebom."

⁶ Kad nastade ta buka, skupi se mnoštvo i smete se, jer je svaki od njih čuo kako oni govore njegovim jezikom."

⁷ Svi su bili zapanjeni, čudili se i govorili su: “Nisu li svi ovi što govore Galilejci,"

⁸ pa kako čujemo svaki svoj jezik u kojem smo se rodili?"

⁹ Parti i Međani, i Elamljani, i stanovnici Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije,"

¹⁰ Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva Libije što su oko Cirene, i pridošlice Rimljani, i Židovi, i prozeliti."

¹¹ Krećani i Arapi ? svi ih čujemo gdje našim jezicima govore o veličanstvenim djelima Božjim.”"

¹² Svi su bili zapanjeni, čudili su se i jedan drugome govorili: “Što li će to biti?”"

¹³ A drugi su se podsmjehivali, i govorili su: “Napili su se slatkoga vina.”"

¹⁴ Tada Petar stade s jedanćstoricom, podiže svoj glas i progovori im: “Judejci i vi svi koji boravite u Jeruzalemu! Ovo neka vam je na znanje, i poslušajte moje riječi!"

¹⁵ Nisu ovi pijani, kao što vi mislite, jer je istom treća ura dana,"

¹⁶ nego je ovo što kaza prorok Joel:"

¹⁷ I bit će u posljednje dane, govori Bog: izlit ću od svojega Duha na svako tijelo, i prorokovat će vaši sinovi i kćeri, i vaši mladići će imati viđenja, i vaši starci će sanjati sne."

¹⁸ Na svoje sluge i na sluškinje ću u one dane izliti od svog Duha, i prorokovat će."

¹⁹ I činit ću čudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i sukljanje dima."

²⁰ Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe dan Gospodnji, veliki i strašni."

²¹ I svaki koji zazove Gospodnje ime, spasit će se."

²² Izrćlci, poslušajte ove riječi! Isusa Nazarećanina Bog je među vama potvrdio silnim djelima, čudesima i znacima koje učini Bog preko njega među vama, kao što i sami znate."

²³ Po određenoj odluci i Božjoj promisli on je predan. Vi ste ga po rukama bezakonika pribili na križ i pogubili."

²⁴ Ali je Bog raskinuo grozu smrti, i njega je uskrisio. Jer je bilo nemoguće da ona njim vlada."

²⁵ David naime govori za njega: Stalno imam Gospodina pred očima. On mi stoji zdesna da se ne pokolebam."

²⁶ Zato se raduje moje srce, i klikće moj jezik. I tijelo će moje počivati u nadi."

²⁷ Jer ne ćeš ostaviti moje duše u podzemlju, niti ćeš dati da tvoj Svetac doživi trulež."

²⁸ Pokazao si mi putove života, i ispunit ćeš me veseljem pred licem svojim."

²⁹ Braćo, neka mi je slobodno kazati vam za patrijarha Davida. On je umro i pokopan, i grob je njegov među nama do dana današnjega."

³⁰ Budući da je dakle bio prorok i znao je da mu je Bog zakletvom potvrdio kako će jednoga od njegovih tjelesnih potomaka podignuti na njegovo prijestolje,"

³¹ to je on, gledajući proročki, govorio za Mesijino uskrsnuće: on ne će biti ostavljen u podzemlju i njegovo tijelo ne će doživjeti truleži."

³² Ovoga je Isusa uskrisio Bog, čemu smo svi mi svjedoci."

³³ Podignut dakle Božjom desnicom, primio je od Oca obećanoga Duha Svetoga, i sad ga je izlio, kako vidite i čujete."

³⁴ David naime nije uzašao na nebo, nego sam govori: Reče Gospodin mojemu Gospodinu: Sjedi s moje desne"

³⁵ dok položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama."

³⁶ Zasigurno dakle neka zna sav Izrćlov dom: Ovoga Isusa, kojega vi razapeste, učinio je Bog Gospodinom i Mesijom.”"

³⁷ Kad su to čuli, do srca su se potresli i rekli Petru i ostalim apostolima: “Što da činimo, braćo?”"

³⁸ Petar im odvrati: “Obratite se, i svaki od vas neka se krsti u ime Isusa Krista za oproštenje svojih grijeha, i primit ćete dar Duha Svetoga;""

³⁹ jer je za vas ovo obećanje i za vašu djecu i za sve koje god nadalje pozove naš Gospodin Bog.”"

⁴⁰ I mnogim drugim riječima svjedočio je i opominjao ih: “Spasite se od ovoga pokvarenoga naraštaja!”"

⁴¹ Oni dakle koji su prihvatili njegovu riječ, krstili su se; i pridruži se onaj dan oko tri tisuće osoba. ""

⁴² Bili su postojani u nauku apostola, u zajedništvu, u lomljenju kruha i u molitvama."

⁴³ A uđe strahopoštovanje u sve, jer su apostoli činili mnoga čudesa i znake."

⁴⁴ Svi koji su povjerovali bili su zajedno, i imali su sve zajedničko."

⁴⁵ Prodavali bi svoja imanja i dobra te dijelili svima, kako bi koji trebao."

⁴⁶ Bili su jednodušni i svaki dan su se okupljali u Hramu, a po kućama su lomili kruh, blagujući hranu s radošću i priprosta srca."

⁴⁷ Hvalili su Boga i uživali naklonost svega naroda. A Gospodin je svaki dan umnožavao broj onih koji su se odazivali na put spasenja."

3

¹ Petar i Ivan pošli su o devetoj uri u Hram na molitvu."

² Bio je jedan čovjek hrom od svoga rođenja kojega su nosili i svaki dan stavljali pred hramska vrata, koja se zovu Krasna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram."

³ Kad je on vidio Petra i Ivana gdje hoće ući u Hram, zamoli milostinju."

⁴ Petar ga s Ivanom pogleda i reče: “Pogledaj nas!”"

⁵ On ih pogleda nadajući se da će što od njih dobiti."

⁶ A Petar reče: “Nema u mene srebra i zlata, ali što imam to ti dajem: U ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodi!”"

⁷ I uze ga za desnicu i podiže ga. Odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnjevi."

⁸ I skoči te je mogao stajati i hodati. I uđe s njima u Hram idući i skačući i hvaleći Boga."

⁹ Sav je narod vidio gdje ide i hvali Boga."

¹⁰ Upoznaše u njemu čovjeka koji je zbog milostinje sjedio kod Krasnih hramskih vrata te se veoma začudiše i zbuniše zbog onoga što mu se dogodilo."

¹¹ Kako se on držao Petra i Ivana, navali k njima preplašen sav narod u trijem koji se zove Salomonov."

¹² A kad to vidje Petar, progovori narodu: “Ljudi Izrćlci, što se čudite ovome ili što gledate na nas, kao da smo mi svojom moću ili pobožnošću učinili da on hoda."

¹³ Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bog, Bog naših otaca, proslavi svojega Slugu Isusa kojega ste vi predali i odrekli ga se u prisustvu Pilatovu, kad je on bio odlučio pustiti ga."

¹⁴ Vi se odrekoste sveca i pravednika i zatražiste da vam bude poklonjen čovjek ubojica."

¹⁵ Vi ubiste početnika života kojega Bog uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci."

¹⁶ Zbog vjere u ime Isusa očvrsnu ovaj koga vidite i poznajete; i vjera koja je po Isusu dade ovome cjelovito zdravlje pred svima vama. ""

¹⁷ I sad, braćo, znam da iz neznanja ono učiniste, kao i vaši glavari."

¹⁸ A Bog je tako dao da se ispuni ono što je unaprijed najavio na usta sviju proroka, da će Mesija trpjeti."

¹⁹ Pokajte se dakle i obratite se da vam se izbrišu grijesi pa da dođu vremena okrepe od Gospodina"

²⁰ te da pošalje Isusa Krista kojega vam je odredio."

²¹ Njega dakle treba nebo zadržati do vremena uspostave svega, kao što je Bog od početka navijestio na usta svojih svetih proroka."

²² Tako reče Mojsije: Gospodin, vaš Bog, podignut će iz redova vaše braće proroka kao mene. Njega slušajte u svemu što god vam kaže!"

²³ Svaka osoba koja ne posluša toga proroka, bit će istrijebljena iz naroda."

²⁴ I svi proroci od Samuela i dalje koji su govorili, navješćivali su ove dane."

²⁵ Vi ste sinovi prorokâ i saveza što ga sklopi Bog s vašim ocima kad reče Abrahamu: Po tvojim potomcima bit će blagoslovljeni svi narodi na zemlji."

²⁶ Vama najprije Bog podiže svojega Slugu i posla ga da Vas blagoslivlja te da se svaki od vas obrati od svojih pakosti.”"

4

¹ Dok su oni govorili narodu, pristupiše svećenici, zapovjednik Hrama i saduceji."

² Bili su ogorčeni što ovi uče narod i navješćuju u Isusu uskrsnuće od mrtvih."

³ Dadoše ih uhititi i staviti u zatvor do jutra, jer je već bila večer."

⁴ Mnogi od onih koji su slušali propovijed, povjerovali su; a broj muškaraca narastao je na oko pet tisuća. ""

⁵ A kad bi ujutro, skupiše se njihovi glavari, starješine i pismoznanci u Jeruzalemu"

⁶ i Ana, veliki svećenik, i Kajfa, i Ivan i Aleksandar, i koliko god ih je bilo od roda velikih svećenika."

⁷ Postaviše ih na sredinu i upitaše ih: “Kakvom punomoći ili u čije ime vi ovo učiniste?”"

⁸ Tada im Petar, napunivši se Duha Svetoga, reče: “Glavari narodni i starješine!"

⁹ Ako se danas protiv nas provodi istraga za dobro djelo koje učinismo bolesnu čovjeku te on ozdravi,"

¹⁰ neka je na znanje svima vama i svemu Izrćlovu narodu: U ime Isusa Krista Nazarećanina, kojega vi razapeste, a Bog ga uskrisi od mrtvih, po njemu stoji ovaj pred vama zdrav."

¹¹ Ovo je kamen koji vi graditelji odbaciste, a koji postade kamen ugaoni."

¹² I nema ni u jednom drugom spasenja; jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima u kojem se trebamo spasiti.”""

¹³ Kad vidješe smionost Petra i Ivana te razabraše da su ljudi neuki i neupućeni, divili su se, a znali su da su bili s Isusom."

¹⁴ Budući da vidješe i iscijeljenoga čovjeka gdje stoji s njima, nisu mogli ništa odvratiti."

¹⁵ Onda im zapovjediše da izađu iz Vijeća i stadoše međusobno raspravljati."

¹⁶ Govorili su: “Što da učinimo ovim ljudima? Jer da su očito čudo učinili, poznato je svim žiteljima Jeruzalema, i ne možemo tajiti."

¹⁷ Ali da se dalje ne raširi po narodu, oštro im zaprijetimo neka više ne spominju to ime nikome!”"

¹⁸ Dozvaše ih i zapovjediše im da ništa ne govore niti uče u Isusovo ime."

¹⁹ Petar i Ivan im odvratiše: “Je li pravo pred Bogom da više slušamo vas, negoli Boga? Sudite!"

²⁰ Jer ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.”"

²¹ A oni im zaprijetiše i ne našavši ništa kako bi ih kaznili, pustiše ih zbog naroda, jer su svi slavili Boga zbog onog što se dogodilo."

²² Jer onome čovjeku koji je tako čudesno ozdravio bilo je više od četrdeset godina."

²³ Kad su Petar i Ivan bili otpušteni, dođoše k svojima i izvijestiše ih što su im sve rekli svećenički glavari i starješine."

²⁴ A oni, kad čuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: “Gospodine, Stvoritelju neba i zemlje, mora i svega što je u njima!"

²⁵ Ti si Duhom Svetim na usta našega oca Davida, svojega sluge, rekao: Zašto se bune pogani, i narodi snuju isprazne snove?"

²⁶ Dižu se zemaljski kraljevi i skupljaju se knezovi protiv Gospodina i njegova Pomazanika."

²⁷ Jer se zaista ujediniše u ovome gradu Herod i Poncije Pilat s poganima i s Izrćlovim plemenima protiv tvojega svetog Sluge Isusa, tvojeg pomazanika."

²⁸ Oni izvršiše ono što su unaprijed odredile tvoja ruka i tvoj naum."

²⁹ I sad, Gospodine, pogledaj njihove prijetnje i daj svojim slugama da govore sa svom smjelošću tvoju riječ!"

³⁰ Pružaj svoju ruku da se po imenu tvojega svetoga Sluge Isusa događaju iscjeljenja, znaci i čudesa!”"

³¹ Poslije te molitve potrese se mjesto na kojem su bili sabrani. Svi se napuniše Duha Svetoga, i navješćivali su Božju riječ sa smjelošću."

³² A mnoštvo vjernika bilo je jedno srce i jedna duša. Nijedan nije govorio za svoje imanje da je njegovo, nego im je sve bilo zajedničko."

³³ Apostoli su s velikom silom svjedočili uskrsnuće Gospodina Isusa, i velika je milost bila na svima njima."

³⁴ Jer nijedan među njima nije bio u oskudici. Tko je posjedovao njive ili kuće, prodavao bi ih i donosio novce koje su za to dobivali."

³⁵ I stavljali su pred noge apostolima. A davalo se svakome koliko je tko trebao."

³⁶ Tako je levit Josip iz Cipra, kojega su apostoli nazvali Barnaba, što znači “sin utjehe”,"

³⁷ imao njivu, prodao je i donio novce i stavio ih apostolima pred noge."

5

¹ Neki čovjek, po imenu Ananija, sa svojom ženom Safirom prodade njivu."

² Ali sa znanjem svoje žene zadrži za sebe jedan dio novca, a drugi dio donese i stavi apostolima pred noge."

³ Tada reče Petar: “Ananija, zašto napuni sotona tvoje srce da slažeš Duhu Svetome i zadržiš za sebe jedan dio od novca što si ga dobio za njivu?"

⁴ Zar ne bi ostala tvoja da nije prodana? I nakon što si je prodao, nije li bila u tvojoj vlasti? Kako si samo mogao tako što zasnovati u svome srcu? Nisi slagao ljudima, nego Bogu.”"

⁵ A kad ču Ananija te riječi, pade i izdahnu. Velik strah obuze sve koji to čuše."

⁶ A mladići ustadoše, zamotaše ga u platno, iznesoše i zakopaše."

⁷ Prođoše oko tri ure. Tada uđe i njegova žena, ne znajući što se dogodilo."

⁸ Petar joj reče: “Kaži mi, jeste li za toliko prodali njivu?” A ona reče: “Da, za toliko.”"

⁹ Tada joj reče Petar: “Zašto se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onih koji zakopaše tvojega muža pred vratima su te će iznijeti i tebe.”"

¹⁰ I odmah pade pred njegovim nogama, i izdahnu. A mladići ušavši, nađoše je mrtvu, izniješe je i zakopaše uz njezina muža."

¹¹ Velik strah dođe na svu Crkvu i na sve koji to čuše."

¹² A po rukama apostolâ događali su se mnogi znaci i čudesa u narodu. I bili su jednodušno svi u Salomonovu trijemu."

¹³ A od ostalih nitko im se nije smio pridružiti; ali ih je narod veličao.""

¹⁴ I sve se više množio broj muškaraca i žena koji su vjerovali u Gospodina,"

¹⁵ tako da su na ulice iznosili bolesnike i stavljali ih na posteljama i nosilima da bi, kad dođe Petar, barem njegova sjena osjenila koga od njih."

¹⁶ A dolazili su mnogi iz okolnih gradova u Jeruzalem i donosili bolesnike i one koje su mučili nečisti duhovi. I svi bi ozdravljali."

¹⁷ Puni zavisti ustadoše veliki svećenik i svi koji su bili s njim, saducejska sljedba."

¹⁸ Oni digoše ruke na apostole i baciše ih u javnu tamnicu."

¹⁹ Ali Gospodnji anđeo otvori noću vrata tamnice, izvede ih i reče:"

²⁰ ”Idite, nastupajte u Hramu i govorite sve riječi ovoga života!”"

²¹ čuvši to, uđoše ujutro u Hram, i naučavali su. Tada dođe veliki svećenik i njegove pristaše. Oni sazvaše Veliko vijeće i sve starješine Izrćlovih sinova i poslaše u tamnicu da ih dovedu."

²² Sluge otiđoše, ali ih ne nađoše u tamnici. Vratiše se i javiše:"

²³ ”Nađosmo tamnicu tvrdo zaključanu i stražu na svome mjestu pred vratima. Otvorismo, ali ne nađosmo nikoga unutra.”"

²⁴ A kad čuše te riječi, pitali su se zapovjednik Hrama i svećenički glavari kako li se to dogodilo."

²⁵ Tada dođe netko i javi im: “Eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu stoje u Hramu i uče narod!”"

²⁶ Onda otiđe zapovjednik Hrama sa slugama i dovede ih, ali ne na silu; jer su se bojali da ih ne kamenuje narod. ""

²⁷ Dovedoše ih dakle i postaviše ih pred Veliko vijeće. Veliki ih svećenik zapita:"

²⁸ ”Nismo li vam strogo zapovjedili da ne učite u ovo ime? A eto, vi napuniste Jeruzalem svojim naukom i hoćete okriviti nas za krv onoga čovjeka.”"

²⁹ A Petar i apostoli odvratiše: “Više se treba pokoravati Bogu negoli ljudima."

³⁰ Bog naših otaca podiže Isusa kojega vi ubiste objesivši ga na drvo."

³¹ Njega Bog svojom desnicom uzvisi za Začetnika i Spasitelja, da udijeli Izrćlu obraćenje i oproštenje grijeha."

³² Za to smo svjedoci mi i Duh Sveti kojega Bog dade svima koji se njemu pokoravaju.”"

³³ Kad oni to čuše, vrlo se razljutiše te su ih odlučili ubiti."

³⁴ Ali ustade u Velikom vijeću neki farizej po imenu Gamaliel, učitelj zakona, poštovan od svega naroda, i zapovjedi da ljudi malo izađu van."

³⁵ Tada im reče: “Ljudi Izrćlci, promislite dobro za ove ljude što ćete učiniti!"

³⁶ Jer prije ovih dana ustade Teuda govoreći da je on nešto, i za njim pristade ljudi oko četiri stotine. I on bi ubijen, i svi koji su ga slijedili raspršiše se i propadoše."

³⁷ Poslije toga ustade Juda Galilejac u dane popisa i odvuče dosta ljudi za sobom. I on pogibe, i svi koji su pristali uz njega, razasuše se."

³⁸ I zato vam sad kažem: Prođite se ovih ljudi i pustite ih! Jer ako je od ljudi ovaj naum ili pothvat, propast će."

³⁹ Ako li je od Boga, ne ćete ga moći uništiti, mogli biste se, štoviše, naći i kao Božji protivnici.”"

⁴⁰ I poslušaše ga. I dozvavši apostole, odrediše im kaznu šibanja, zatim im zaprijetiše da ne govore više u Isusovo ime i otpustiše ih."

⁴¹ A oni otiđoše od Velikoga vijeća radujući se što su bili smatrani dostojnima podnijeti zlostavljanje za Ime."

⁴² I nisu prestajali svaki dan u Hramu i po kućama naučavati i propovijedati evanđelje o Kristu Isusu."

6

¹ A u one dane, kad je narastao broj učenika, mrmljahu Grci na Hebreje što su njihove udovice zapostavljene kod dijeljenja hrane svaki dan."

² Tada dvanćstorica dozvaše mnoštvo učenika i rekoše: “Nije pravo da mi zanemarujemo Božju riječ i da služimo kod stola."

³ Izaberite dakle, braćo, među sobom sedam čestitih muževa, punih Duha Svetoga i mudrosti! Njih ćemo postaviti nad tim poslom."

⁴ A mi ćemo se posvetiti molitvi i službi propovijedanja.”"

⁵ I svidje se taj prijedlog cijeloj skupštini. I izabraše Stjepana, čovjeka puna vjere i Duha Svetoga, i Filipa i Prohora, i Nikanora i Timona, i Parmenu i Nikolu, prozelita iz Antiohije."

⁶ Njih postaviše pred apostole, i oni, moleći se, položiše ruke na njih."

⁷ I riječ je Božja rasla, i broj se učenika vrlo množio u Jeruzalemu, i veliko je mnoštvo svećenika pristajalo uz vjeru."

⁸ A Stjepan, pun milosti i jakosti, činio je velika čudesa i znake u narodu."

⁹ Tada ustadoše neki iz sinagoge koja se zove sinagoga Libertinaca, Cirenaca i Aleksandrinaca, i onih koji su bili iz Cilicije i Azije, i stadoše raspravljati sa Stjepanom."

¹⁰ Ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio."

¹¹ Tada nagovoriše ljude koji rekoše: “čuli smo ga gdje huli na Mojsija i na Boga.”"

¹² I pobuniše narod, starješine i pismoznance. Tada ga napadoše, uhvatiše ga i dovedoše pred Veliko vijeće."

¹³ I izvedoše lažne svjedoke koji rekoše: “Ovaj čovjek ne prestaje govoriti protiv svetog mjesta i Zakona."

¹⁴ Tako smo ga čuli gdje govori: Isus Nazarećanin razorit će ovo mjesto i izmijenit će običaje koje nam predade Mojsije.”"

¹⁵ Svi koji su sjedili u Velikom vijeću upriješe oči u njega, i vidješe da mu je lice kao u anđela."

7

¹ Veliki ga svećenik upita: “Je li to tako?”"

² A on odgovori: “Ljudi, braćo i oci, poslušajte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok je bio u Mezopotamiji, prije nego se doseli u Haran."

³ I reče mu: Izađi iz svoje zemlje i od svojega roda i dođi u zemlju koju ću ti pokazati!"

⁴ Tada Abraham izađe iz zemlje Kaldejaca i naseli se u Haranu. Odatle, po smrti njegova oca, Bog ga preseli u ovu zemlju u kojoj vi sad prebivate."

⁵ A ne dade mu baštine u njoj ni stope, nego mu je obeća dati u posjed, i njegovu potomstvu poslije njega, dok još nije imao djeteta."

⁶ A Bog reče ovako: Potomci će mu biti došljaci u tuđoj zemlji. Učinit će ih robovima i tlačit će ih četiri stotine godina."

⁷ I narodu kojemu će služiti, ja ću suditi, reče Bog, i potom će izaći, i služit će meni na ovome mjestu."

⁸ I dade mu savez obrezanja. I tako dobi Izaka, i obreza ga u osmi dan, i Izak Jakova, i Jakov dvanćst patrijarha."

⁹ Patrijarsi su zavidjeli Josipu, i prodaše ga u Egipat. Ali je Bog bio s njim."

¹⁰ I izbavi ga od svih njegovih nevolja, i dade mu milost i mudrost pred faraonom, egipatskim kraljem. On ga postavi poglavarom nad Egiptom i nad svom svojom kućom."

¹¹ A dođe glad na sav Egipat i Kanaan i velika nevolja, i naši oci nisu nalazili hrane."

¹² A kad je čuo Jakov da ima žita u Egiptu, posla najprije naše oce."

¹³ Drugi put upoznaše Josipa njegova braća, i Josipov rod otkri se faraonu."

¹⁴ A Josip posla i dozva svoga oca Jakova i svu svoju rodbinu, sedamdeset i pet osoba."

¹⁵ I siđe Jakov u Egipat, i umre on, i naši oci."

¹⁶ I preniješe ih u Sihem i položiše ih u grob koji kupi Abraham za novac od Hamorovih sinova u Sihemu."

¹⁷ A kad se približi vrijeme obećanja što ga je Bog bio obećao Abrahamu, naraste narod i umnoži se u Egiptu."

¹⁸ Tada ustade drugi kralj u Egiptu koji nije poznavao Josipa."

¹⁹ Taj je lukavo postupao s našim narodom. Silio je naše oce da izlažu svoju djecu, da ne ostanu na životu."

²⁰ U to se je vrijeme rodio Mojsije, i bio je mio Bogu. Odgajao se tri mjeseca u kući svojega oca."

²¹ A kad ga izložiše, uze ga faraonova kći i odgoji ga sebi za sina."

²² Mojsije je bio poučen u svoj egipatskoj mudrosti, i bio je silan u svojim riječima i u djelima."

²³ Kad mu je bilo četrdeset godina, dođe mu na um da obiđe svoju braću, Izrćlove sinove."

²⁴ I kad je vidio gdje se jednome čini nepravda, obrani ga i osveti ga što mu je činjena nepravda, i ubi Egipćanina."

²⁵ A mislio je obrazložiti svojoj braći da im Bog daje spasenje njegovom rukom; ali oni nisu razumjeli.""

²⁶ A sutradan dođe među one koji su se svađali. Htjede ih pomiriti i reče: Ljudi, braća ste, zašto činite nepravdu jedan drugome?"

²⁷ A onaj što je činio nepravdu bližnjemu, odgurnu ga i reče: Tko je tebe postavio glavarom i sucem nad nama?"

²⁸ Hoćeš li ubiti i mene kao što si jučer ubio Egipćanina?"

²⁹ čuvši Mojsije tu riječ pobježe, i posta pridošlica u Midjanskoj zemlji gdje rodi dva sina."

³⁰ I kad se navrši četrdeset godina, ukaza mu se u pustinji gore Sinaja anđeo u ognjenom plamenu grma."

³¹ Kad je Mojsije to vidio, začudio se onome što gleda. I kad pristupi da promotri, progovori mu Gospodnji glas:"

³² Ja sam Bog tvojih otaca, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Mojsije uzdrhta i nije se usudio pogledati."

³³ A Gospodin mu reče: Izuj obuću sa svojih nogu, jer je mjesto na kojem stojiš sveto."

³⁴ Dobro sam vidio nevolju svojega naroda koji je u Egiptu i čuo sam njegovo uzdisanje, i sišao sam da ga izbavim. I sad pođi jer te šaljem u Egipat!"

³⁵ Ovoga Mojsija kojega odgurnuše rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? ? njega posla Bog kao glavara i izbavitelja uz pomoć anđela koji mu se ukaza u grmu."

³⁶ On ih izvede uz čudesa i znake što ih je činio u egipatskoj zemlji, u Crvenom moru i u pustinji četrdeset godina."

³⁷ To je Mojsije koji kaza sinovima Izrćlovim: Proroka će vam podignuti Bog iz vaše braće, kao mene."

³⁸ On je onaj što je za vrijeme okupljanja u pustinji bio s anđelom koji mu je govorio na gori Sinaju i s našim ocima, koji je primio riječi života da ih da nama."

³⁹ Ali naši oci ne htjedoše ga poslušati, nego ga odbaciše, i okrenuše se svojim srcima u Egipat."

⁴⁰ I rekoše Aronu: Načini nam bogove koji će ići pred nama; jer ne znamo što se dogodilo Mojsiju koji nas izvede iz egipatske zemlje.""

⁴¹ I načiniše tele u one dane, i prinesoše žrtvu tom idolu, i radovali su se djelima svojih ruku."

⁴² A Bog se okrenu od njih, i predade ih da iskazuju štovanje nebeskoj vojsci, kao što je pisano u Knjizi proroka: Jeste li mi prinosili žrtve i prinose u pustinji četrdeset godina, kućo Izrćlova?"

⁴³ Molohov šator ste nosili sa sobom i zvijezdu boga Refana, slike što ih načiniste da im se klanjate. Zato ću vas prognati dalje od Babilona."

⁴⁴ U pustinji su imali naši oci šator svjedočanstva. Tako je zapovjedio onaj koji je zapovjedio Mojsiju da ga načini po slici koju je bio vidio."

⁴⁵ Naši ga oci primiše i donesoše pod Jošuom u zemlju pogana koje odagna Bog ispred lica naših otaca. Tako je bilo do Davidovih dana."

⁴⁶ Ovaj nađe milost u Boga, i izmoli da nađe prebivalište Jakovljevu Bogu."

⁴⁷ A Salomon mu sagradi kuću."

⁴⁸ Ali Svevišnji ne prebiva u rukotvorinama, kao što govori prorok:"

⁴⁹ Moje je prijestolje nebo, a zemlja je podnožje mojim nogama. Kakvu ćete mi kuću graditi? ? govori Gospodin. Ili koje je mjesto za moje počivanje?"

⁵⁰ Ne načini li sve ovo moja ruka?"

⁵¹ Tvrdokorni i neobrezanih srca i ušiju! Vi se jednako protivite Duhu Svetome; kako vaši oci, tako i vi.""

⁵² Kojega od proroka ne progoniše vaši oci? I ubiše one koji su unaprijed najavljivali dolazak Pravednika kome sad vi postadoste izdajnici i ubojice."

⁵³ Primili ste Zakon koji je proglasio anđeo, ali ga niste držali.”"

⁵⁴ Kad to čuše, vrlo se razljutiše, i škrgutali su zubima na nj."

⁵⁵ A on, pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vidje Božju slavu i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu,"

⁵⁶ i reče: “Evo vidim nebesa otvorena i Sina čovječjega gdje stoji s desne strane Bogu.”"

⁵⁷ A oni, vičući jakim glasom, zatisnuše svoje uši i navališe jednodušno na nj."

⁵⁸ Izbaciše ga iz grada i kamenovaše ga. Svjedoci su odložili svoje haljine kod nogu mladića koji se zvao Savao."

⁵⁹ Tako kamenovaše Stjepana. A on je molio i govorio: “Gospodine Isuse, primi moj duh!”"

⁶⁰ Onda kleče na koljena i povika jakim glasom: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” I to rekavši usnu."

8

¹ A Savao je bio pristao na njegovo umorstvo. U onaj dan nastade veliko progonstvo Crkve u Jeruzalemu. Svi se razasuše po judejskim i samarijskim krajevima osim apostola."

² A pobožni ljudi sahraniše Stjepana i obaviše nad njim veliko žalovanje."

³ A Savao je pustošio Crkvu, provaljivao u kuće, vukao muškarce i žene i bacao ih u tamnicu."

⁴ Oni što su bili raspršeni, prolazili su i propovijedali Riječ."

⁵ Tada Filip siđe u grad samarijski, i propovijedao im je Krista."

⁶ Narod je pazio jednodušno na ono što je Filip govorio, slušajući i gledajući znake što ih je činio."

⁷ Jer su nečisti dusi izlazili s velikom vikom iz mnogih opsjednutih, i mnogi su uzeti i hromi ozdravili."

⁸ I bi velika radost u onome gradu."

⁹ A bio je neki čovjek, po imenu Šimun, koji je prije čarao u gradu i zavodio samarijski narod govoreći da je on nešto veliko."

¹⁰ Svi, veliki i mali, pristajali su uz njega i govorili: “Ovo je velika Božja sila.”"

¹¹ A pristajali su uz njega jer ih je dugo zaluđivao svojim čarolijama."

¹² Ali kad je Filip navješćivao radosnu vijest o Božjemu kraljevstvu i o imenu Isusa Krista, prihvaćahu krštenje muškarci i žene."

¹³ I Šimun povjerova i primi krštenje. Priključi se Filipu, i divio se je vrlo gledajući znake i velika čudesa što su se događala."

¹⁴ A kad čuše apostoli koji su bili u Jeruzalemu da je Samarija primila Božju riječ, poslaše k njima Petra i Ivana."

¹⁵ Oni siđoše i pomoliše se za njih da prime Duha Svetoga."

¹⁶ Jer još ni na jednoga od njih nije bio došao. Oni su bili samo kršteni u ime Gospodina Isusa."

¹⁷ Tada položiše ruke na njih, i oni primiše Duha Svetoga."

¹⁸ A kad vidje Šimun da se polaganjem ruku apostola dijeli Duh, donese im novaca"

¹⁹ i reče: “Dajte i meni tu vlast, kad položim ruke na koga, da primi Duha Svetoga.”"

²⁰ A Petar mu reče: “Tvoji novci neka propadnu zajedno s tobom što si pomislio da se dar Božji može dobiti za novac."

²¹ Nema tebi dijela ni zajedništva u ovoj stvari, jer tvoje srce nije pravo pred Bogom."

²² Pokaj se za svoju pakost i moli se Gospodinu! Možda će ti on tada još oprostiti želju tvojega srca."

²³ Jer, kako vidim, ti si pun gorke žuči i okovan si zloćom.”"

²⁴ Šimun reče: “Molite se za mene Gospodinu, da me ne snađe ništa od toga što rekoste.”"

²⁵ Oni su svjedočili i navješćivali Gospodnju riječ. Na to su se vratili u Jeruzalem i navješćivali su još u mnogim samarijskim mjestima evanđelje."

²⁶ Gospodnji anđeo reče Filipu: “Ustani i idi prema jugu, na put koji vodi od Jeruzalema u Gazu! Put je pust.”"

²⁷ On ustade i pođe. I gle, čovjek Etiopljanin, dvoranin i dostojanstvenik Kandake, kraljice Etiopije, koji je bio nad svim njezinim riznicama, došao je u Jeruzalem da se pokloni Bogu."

²⁸ Sad se je on vraćao kući. Sjedio je na svojim kolima i čitao proroka Izaiju."

²⁹ Tada reče Duh Filipu: “Idi i pristupi tim kolima!”"

³⁰ Filip pritrča i ču gdje čita proroka Izaiju. Upita ga: “Razumiješ li što čitaš?”"

³¹ A on odgovori: “Kako bih mogao razumjeti ako me tko ne uputi?” I zamoli Filipa te se popne i sjede s njim."

³² A mjesto iz Pisma što ga je čitao bilo je ovo: “Kao ovca što se vodi na klanje i kao janje što je nijemo pred onim koji ga striže, ne otvori on svojih usta."

³³ U svom poniženju bio je lišen svoga prava. Tko da opiše njegov rod? Jer se njegov život uzima sa zemlje.”"

³⁴ Dvoranin upita Filipa: “Molim te, za koga to govori prorok? Za sebe ili za koga drugoga?”"

³⁵ Tada uze Filip riječ i stade mu navješćivati Isusa kao evanđelje, počevši od ovoga mjesta u Pismu."

³⁶ Kad su išli tako putem, dođoše do neke vode. “Evo vode”, reče dvoranin. “Što priječi da budem kršten?”"

³⁷ "

³⁸ I zapovjedi da stanu kola. Obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu. I on ga krsti."

³⁹ A kad izađoše iz vode, Gospodnji Duh uze Filipa. Dvoranin ga više ne vidje i pun radosti otiđe svojim putem."

⁴⁰ A Filip se nađe u Azotu. Prolazeći, propovijedao je evanđelje u svim gradovima dok ne dođe u Cezareju."

9

¹ Još je uvijek gorio Savao prijetnjama i umorstvom protiv Gospodinovih učenika. On pristupi k velikomu svećeniku"

² i zamoli od njega poslanice na sinagoge u Damasku. Ako tamo nađe pristaše ovog Puta, da ih, muškarce i žene, dovede svezane u Jeruzalem."

³ Kad je na svojemu putu došao u blizinu Damaska, odjednom ga obasja svjetlost s neba."

⁴ On pade na zemlju, začu glas gdje mu govori: “Savle, Savle, zašto me progoniš?”"

⁵ On reče: “Tko si ti, Gospodine?” A on će: “Ja sam Isus koga ti progoniš."

⁶ Ustani i uđi u grad! Ondje će ti se kazati što trebaš činiti.”"

⁷ A ljudi što su putovali s njim stajali su začuđeni jer su, doduše, razabirali zvuk glasa, ali nisu vidjeli nikoga."

⁸ Savao ustade sa zemlje, i otvorenim svojim očima ništa nije vidio. Tada ga uzeše za ruke i uvedoše u Damask."

⁹ Nije vidio tri dana, a nije jeo niti pio."

¹⁰ A u Damasku je bio jedan učenik, po imenu Ananija. Njemu reče Gospodin u viđenju: “Ananija!” On odvrati: “Evo me, Gospodine!”"

¹¹ A Gospodin mu reče: “Ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i potraži u Judinoj kući Taržanina po imenu Savla! On se moli."

¹² U viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje uđe i stavi ruke na nj da progleda.”"

¹³ A Ananija odgovori: “Gospodine, čuo sam od mnogih za toga čovjeka, kolika zla počini tvojim svetima u Jeruzalemu."

¹⁴ I ovdje ima vlast od svećeničkih glavara da veže sve koji zazivaju tvoje ime.”"

¹⁵ A Gospodin mu reče: “Idi, jer mi je on izabrana posuda. On će raznositi moje ime pred pogane i kraljeve i pred Izrćlove sinove."

¹⁶ Ja ću mu pokazati koliko treba pretrpjeti za moje ime.”"

¹⁷ I pođe Ananija te uđe u kuću. Stavivši ruke na njega, reče: “Savle, brate, Gospodin Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i da se napuniš Duha Svetoga.”"

¹⁸ I odmah spadoše s njegovih očiju kao ljuske, i progleda, i ustavši, primi krštenje."

¹⁹ Tada je jeo i okrijepio se. Onda ostade još nekoliko dana s učenicima koji su bili u Damasku."

²⁰ I odmah je po sinagogama propovijedao da je Isus Sin Božji."

²¹ A svi koji su slušali snebivali su se i govorili: “Nije li ovo onaj koji je gonio u Jeruzalemu one što su zazivali to ime, i ovamo je došao zato da ih svezane vodi svećeničkim glavarima?”"

²² A Savao je bio sve silniji i zbunjivao je Židove koji su živjeli u Damasku dokazujući da je Isus Mesija."

²³ A kad se navrši podosta dana, dogovoriše se Židovi da ga ubiju."

²⁴ Ali Savao je doznao za tu njihovu zasjedu. Oni su čuvali vrata danju i noću, da bi ga ubili."

²⁵ A učenici ga uzeše noću i spustiše ga preko zida u košari."

²⁶ A kad dođe Savao u Jeruzalem, gledao je da se pridruži učenicima; i svi su ga se bojali jer nisu vjerovali da je učenik.""

²⁷ Tada se Barnaba zauze za njega i dovede ga k apostolima i pripovjedi im kako je na putu vidio Gospodina, kako mu je govorio i kako je u Damasku hrabro propovijedao u Isusovo ime."

²⁸ I tako je on s njima u Jeruzalemu izlazio i ulazio, i hrabro je propovijedao u ime Gospodnje."

²⁹ Govorio je i raspravljao s helenistima; a oni su gledali da ga ubiju.""

³⁰ Kad to doznaše braća, odvedoše ga u Cezareju i otputiše u Tarz."

³¹ A Crkva je po svoj Judeji i Galileji i Samariji bila u miru, i napredovala je, i hodila je u Gospodnjem strahu, i umnožavala se uz pomoć Duha Svetoga."

³² I dogodi se, kad je Petar obilazio sve, da dođe i k svetima što su boravili u Lidi."

³³ Nađe tamo jednoga čovjeka po imenu Eneju koji je već osam godina ležao na postelji, jer je bio uzet."

³⁴ I reče mu Petar: “Eneja, iscjeljuje te Isus Krist. Ustani, i prostri sam sebi!” I odmah ustade."

³⁵ Vidješe ga svi koji su stanovali u Lidi i Šaronu, i obratiše se Gospodinu."

³⁶ U Jopi je bila jedna učenica po imenu Tabita, što znači Srna. I ona je bila puna dobrih djela i milostinja što ih je činila."

³⁷ I dogodi se u one dane da ona oboli i umre. Onda je okupaše i položiše u gornjoj sobi."

³⁸ Kako je Lida blizu Jope, učenici, čuvši da je Petar u njoj, poslaše dva čovjeka k njemu moleći: “Ne oklijevaj doći k nama!”"

³⁹ I ustade Petar i pođe s njima. I kad dođe, odvedoše ga u gornju sobu, i skupiše se oko njega sve udovice plačući i pokazujući mu gornje i donje haljine što ih je bila izradila Srna dok je bila s njima."

⁴⁰ A Petar izagnavši sve napolje, kleče na koljena, pomoli se i okrenuvši se k mrtvom tijelu, reče: “Tabita, ustani!” A ona otvori svoje oči, pogleda Petra i sjede."

⁴¹ On joj pruži ruku i podiže je. Tada dozva svete i udovice i pokaza je živu."

⁴² I to se razglasi po svoj Jopi, i mnogi povjerovaše u Gospodina."

⁴³ I dogodi se da on ostade mnogo dana u Jopi kod nekoga Šimuna, kožara."

10

¹ U Cezareji je bio neki čovjek po imenu Kornelije, satnik čete što se je zvala Italska."

² On je bio s cijelom svojom kućom pobožan i bogobojazan, davao je mnogo milostinje narodu i molio se Bogu bez prestanka."

³ On vidje jasno u viđenju, oko devete ure dana, Božjega anđela gdje uđe k njemu i reče mu: “Kornelije!”"

⁴ A on, pogledavši na nj, uplaši se i reče: “Što je, Gospodine?” I on mu odgovori: “Tvoje su molitve i milostinje uzišle k Bogu kao žrtveni dar."

⁵ I sad pošalji u Jopu ljude i dozovi nekoga Šimuna, koji se zove Petar!"

⁶ On je gost jednoga kožara Šimuna čija je kuća kod mora.”"

⁷ I kad otiđe anđeo koji mu je bio govorio, dozva dvojicu svojih slugu i jednoga bogobojazna vojnika od onih koji su mu služili."

⁸ Njima sve kaza i posla ih u Jopu."

⁹ Sutradan, kad su oni putovali i približili se gradu, uziđe Petar na ravan krov da se pomoli oko šeste ure."

¹⁰ I ogladnje, i htjede jesti. Dok su mu pripravljali, zanese se,"

¹¹ i vidje nebo otvoreno i nekakvu posudu gdje silazi kao veliko platno što se na četiri ugla spušta na zemlju."

¹² I u njoj su bile svakovrsne četveronožne životinje, zemaljski gmazovi i ptice nebeske."

¹³ I dođe k njemu glas: “Ustani, Petre, pokolji i jedi!”"

¹⁴ A Petar reče: “Nipošto, Gospodine, jer nikada nisam jeo nešto pogano i nečisto.”"

¹⁵ I dopre opet glas k njemu po drugi put: “Što je Bog očistio, ti ne zovi poganim!”"

¹⁶ To bi triput, i odmah posuda bi opet odnesena na nebo."

¹⁷ I dok je Petar razmišljao u sebi što bi moglo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi što ih posla Kornelije; pronašavši, raspitujući se, Šimunovu kuću, stadoše pred vratima.""

¹⁸ Pitali su glasno boravi li ovdje Šimun zvan Petar."

¹⁹ Dok je Petar još jednako razmišljao o viđenju, reče mu Duh: “Evo, tri te čovjeka traže."

²⁰ Ustani, dakle, siđi i idi s njima ne sumnjajući ništa, jer ih ja poslah.”"

²¹ A Petar, sišavši k ljudima, reče: “Evo, ja sam onaj koga tražite; što je razlog vašega dolaska?”""

²² A oni rekoše: “Satnik Kornelije, čovjek pravedan i bogobojazan, za koga svjedoči sav židovski narod, primio je zapovijed od svetoga anđela da te pozove u svoju kuću i da čuje od tebe obrazloženje događaja.”"

²³ Onda ih pozva unutra i pogosti. Sutradan ustade i pođe s njima. Neka braća iz Jope su ga pratila."

²⁴ Dan poslije stiže u Cezareju. A Kornelije ih je čekao i bio je sazvao svoju rodbinu i vjerne prijatelje."

²⁵ A kad je Petar htio ući, izađe mu Kornelije ususret, pade pred njegovim nogama i pokloni mu se."

²⁶ A Petar ga podiže i reče: “Ustani, i ja sam samo čovjek.”"

²⁷ Razgovarajući s njime, uđe i nađe mnoge koji su se bili sabrali."

²⁸ Tada im reče: “Kako znate, čovjeku Židovu nije dopušteno družiti se ili dolaziti k tuđinu. Ali Bog meni pokaza da nijednoga čovjeka ne zovem poganim ili nečistim."

²⁹ Zato bez oklijevanja dođoh kad si me pozvao. Pitam vas, dakle, zašto poslaste po mene?”"

³⁰ Kornelije reče: “Upravo prije četiri dana molio sam se o devetoj uri u svojoj kući. I eto, čovjek stade preda me u sjajnoj haljini"

³¹ i reče: Kornelije, uslišana je tvoja molitva; i Bog se spomenuo tvojih milostinja.""

³² Pošalji dakle u Jopu i pozovi Šimuna zvanog Petar; on je gost u kući Šimuna kožara uz more.""

³³ Onda ja odmah poslah k tebi, i ti si dobro učinio što si došao. Sad dakle mi svi stojimo pred tobom, da čujemo sve što je tebi Gospodin zapovjedio.”"

³⁴ Tada Petar, otvorivši svoja usta, reče: “Sad zaista razumijem da Bog nije pristran,"

³⁵ nego mu je mio u svakom narodu onaj koji ga se boji i čini pravdu."

³⁶ Riječ posla Bog Izrćlovim sinovima, navješćujući mir po Isusu Kristu, on je Gospodar svih."

³⁷ Vi znate što se dogodilo u cijeloj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje je propovijedao Ivan;""

³⁸ kako je Bog pomazao Isusa iz Nazareta Duhom Svetim i silom; on je prolazio čineći dobro i iscjeljujući sve koje je bio nadvladao đavao, jer je Bog bio s njim.""

³⁹ I mi smo svjedoci svemu što je učinio u judejskoj zemlji i u Jeruzalemu. Ali njega ubiše objesivši ga na drvo."

⁴⁰ Njega je Bog uskrisio treći dan, i dao mu je da se očituje:"

⁴¹ ne svemu narodu, nego nama, svjedocima koje je Bog unaprijed odredio. Mi smo s njim jeli i pili nakon njegova uskrsnuća od mrtvih."

⁴² I zapovjedio nam je da propovijedamo narodu te da svjedočimo da ga je Bog postavio za suca živima i mrtvima."

⁴³ Za ovoga svjedoče svi proroci, da po njegovu imenu primaju oproštenje grijeha svi koji vjeruju u njega.”"

⁴⁴ Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali riječ."

⁴⁵ Vjernici iz obrezanja, što su bili došli s Petrom, divili su se što se i na pogane izli dar Duha Svetoga."

⁴⁶ Jer su ih slušali gdje govore jezike i veličaju Boga. Tada prozbori Petar:"

⁴⁷ ”Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji primiše Duha Svetoga kao i mi?”"

⁴⁸ I dade ih krstiti u ime Isusa Krista. Tada ga zamoliše da ostane kod njih nekoliko dana."

11

¹ čuli su apostoli i braća što su bili u Judeji da su i pogani primili Božju riječ."

² I kad uzađe Petar u Jeruzalem, prigovoriše mu oni iz obrezanja"

³ i rekoše: “Zašto si ušao k neobrezanim ljudima i jeo s njima?”"

⁴ A Petar im je kazivao redom govoreći:"

⁵ ”Ja sam bio u gradu Jopi i molio se. I u zanosu sam vidio kako silazi nekakva posuda kao veliko platno što se na četiri ugla spušta s neba, i dođe preda me."

⁶ Kad sam to dobro pogledao, vidjeh unutra četveronožne zemaljske životinje, zvijeri, gmazove i ptice nebeske."

⁷ A čuo sam i glas što mi je govorio: Ustani, Petre, pokolji i jedi!"

⁸ A ja rekoh: Nipošto, Gospodine, jer ništa pogano i nečisto nikada ne uđe u moja usta."

⁹ Ali glas s neba prozbori po drugi put: Ne zovi nečistim što je Bog očistio!"

¹⁰ A to bi triput; i odneseno bi sve to opet na nebo.""

¹¹ I gle, odmah tri čovjeka stadoše pred kućom u kojoj sam bio, poslani k meni iz Cezareje."

¹² A Duh mi reče da idem s njima ne oklijevajući ništa. A dođoše sa mnom i ovih šestero braće, i uđosmo u kuću čovjeka."

¹³ On nam ispripovijeda kako je vidio anđela u svojoj kući koji je stao i rekao mu: Pošalji u Jopu i pozovi Šimuna zvanog Petar!"

¹⁴ On će ti obrazložiti događaje po kojima ćeš se spasiti, ti i sva tvoja kuća."

¹⁵ A kada ja počeh govoriti, siđe Duh Sveti na njih kao i na nas u početku."

¹⁶ Onda se sjetih Gospodinove riječi kako je govorio: Ivan je krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim."

¹⁷ Kad im dakle Bog dade isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih mogao zapriječiti Bogu?”"

¹⁸ Kad to čuše, umiriše se te iskazaše slavu Bogu i rekoše: “Dakle i poganima dade Bog obraćenje za život.”"

¹⁹ Oni što se raspršiše zbog progonstva koje nastade zbog Stjepana, prođoše do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi do samim Židovima."

²⁰ A neki od njih bili su Ciprani i Cirenci koji su, došavši u Antiohiju, propovijedali i Grcima, navješćujući Gospodina Isusa kao evanđelje."

²¹ Bila je Božja ruka s njima i velik je broj osoba povjerovao i obratio se Gospodinu."

²² Vijest o tome dođe do Crkve u Jeruzalemu. I poslaše Barnabu u Antiohiju."

²³ Kad on dođe tamo i vidje Božju milost, obradova se i potaknu sve da svim srcem ostanu vjerni Gospodinu."

²⁴ On je bio čestit muž, pun Duha Svetoga i vjere. Tako se veliko mnoštvo pridruži Gospodinu."

²⁵ Tada se Barnaba zaputi u Tarz potražiti Savla."

²⁶ Nađe ga i dovede ga u Antiohiju. Oni su cijelu godinu zajedno radili u toj Crkvi te poučavali znatno mnoštvo. U Antiohiji su najprije učenici nazvani kršćanima."

²⁷ A u one dane siđoše iz Jeruzalema proroci u Antiohiju."

²⁸ Jedan od njih, po imenu Agab, ustade i potaknut Duhom proreče veliku glad što će nastati po cijelom svijetu. I nastala je za Klaudija."

²⁹ Tada zaključiše učenici da svaki prema mogućnosti pošalje nešto za pomoć braći u Judeji."

³⁰ To i učiniše poslavši prinose starješinama po Barnabi i Savlu."

12

¹ U ono vrijeme podiže kralj Herod ruke da muči neke od Crkve."

² I pogubi mačem Jakova, Ivanova brata."

³ I vidjevši da je to po volji Židovima, uhvati još i Petra. ? A bili su dani beskvasnih kruhova. ?"

⁴ Njega dakle uhvati, baci u tamnicu i dade postaviti četiri straže, svaku od četiri vojnika, da ga čuvaju. Nakon Vazma namjeravao je izvesti ga pred narod."

⁵ I tako su Petra čuvali u tamnici. A Crkva se usrdno molila za njega Bogu bez prestanka."

⁶ U noći prije nego ga je Herod htio izvesti, spavao je Petar među dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari su pred vratima čuvali tamnicu."

⁷ I gle, Gospodnji anđeo pristupi i svjetlost zasja po ćeliji, i kucnuvši Petra u bok, probudi ga i reče: “Ustani brže!” I spadoše mu verige s ruku."

⁸ Anđeo mu reče: “Opaši se i obuj svoju obuću, brzo!” I učini tako. Tada mu reče: “Obuci svoju odjeću i pođi za mnom!”"

⁹ Izašavši, išao je za njim i nije znao da je to istina što je učinio anđeo, nego je mislio da ima viđenje."

¹⁰ A kad prođoše prvu i drugu stražu, dođoše željeznim vratima što vode u grad; ona im se sama otvoriše. I izišavši, prođoše jednu ulicu, i anđeo odmah odstupi od njega.""

¹¹ Kad Petar dođe k sebi, reče: “Sad zaista znam da Gospodin posla svojega anđela te me izbavi iz Herodove ruke i od svega što očekuje židovski narod.”"

¹² Razabravši to, dođe kući Marije, majke Ivana koji se je zvao Marko, gdje su bili mnogi sabrani, te su se molili."

¹³ A kad on pokuca na vrata u dvorištu, pristupi sluškinja po imenu Roda da čuje."

¹⁴ I prepoznavši Petrov glas, od radosti ne otvori vrata, nego utrča i kaza da Petar stoji pred vratima."

¹⁵ A oni joj rekoše: “Ti si luda!” Ali je ona odlučno tvrdila da je tako. A oni su govorili: “Anđeo je njegov.”"

¹⁶ Petar je jednako kucao. A kad otvoriše, vidješe ga i začudiše se."

¹⁷ A on, mahnuvši im rukom da šute, ispripovijeda im kako ga Gospodin izvede iz tamnice, i reče: “Javite to Jakovu i braći!” I izišavši, otiđe na drugo mjesto."

¹⁸ A kad osvanu, bila je ne mala zabuna među vojnicima: što to bi od Petra."

¹⁹ Herod ga dade tražiti. Ali ga ne nađoše. Tada ispita stražare i zapovjedi da budu pogubljeni. Na to se zaputi iz Judeje u Cezareju, i ondje je boravio."

²⁰ On se veoma ljutio na Tirce i Sidonce. Ali oni jednodušno dođoše k njemu i stekavši naklonost Blasta, kraljeva komornika, zamoliše za mir, jer je njihovu zemlju hranila kraljeva."

²¹ A u određeni dan obuče se Herod u kraljevsko odijelo, sjede na prijestolje i držao im je službeni govor."

²² A narod je vikao: “Ovo je Božji glas, a ne čovječji!”"

²³ Ali ga odmah udari Gospodnji anđeo, jer ne dade slave Bogu. Izjeden od crvi izdahnu."

²⁴ Riječ je Gospodnja na to rasla i množila se."

²⁵ A Barnaba i Savao, nakon što su obavili posluživanje u Jeruzalemu, vratiše se i uzeše sa sobom Ivana zvanog Marko."

13

¹ U Crkvi koja je bila u Antiohiji bili su proroci i učitelji: Barnaba i Šimun zvan Niger, i Lucije Cirenac i Manahen, koji je bio zajedno odgojen s Herodom četverovlasnikom, i Savao."

² Dok su jednom obavljali bogoslužje i postili, reče Duh Sveti: “Odvojite mi Barnabu i Savla za djelo na koje ih pozivam.”"

³ Tada su, nakon obavljenog posta i molitve, položili ruke na njih i otpustili ih."

⁴ Oni dakle, poslani od Duha Svetoga, otiđoše u Seleuciju, i otamo otploviše na Cipar."

⁵ Došavši u Salaminu, propovijedali su Božju riječ u židovskim sinagogama. A imali su i Ivana u službi."

⁶ Oni prođoše sav otok do Pafa. Tamo nađoše nekog čovjeka vračara, lažnog proroka, Židova kome je bilo ime Bar- Jesus."

⁷ On je bio s namjesnikom Sergijem Pavlom, čovjekom razumnim. Ovaj dozva Barnabu i Savla i zatraži da čuje Božju riječ."

⁸ Ali Elimas, vračar ? jer to znači njegovo ime ? protivio im se i nastojao je odvratiti namjesnika od vjere."

⁹ A Savao, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, pogledavši na nj,"

¹⁰ reče: “O, ti, koji si pun svakoga lukavstva i svake pakosti, sine đavolji, neprijatelju svake pravde, zar ne prestaješ iskrivljavati pravih Gospodnjih putova?"

¹¹ I sad eto Gospodnje ruke na te: Oslijepit ćeš i ne ćeš vidjeti sunca za neko vrijeme.” I odjedanput pade na njega mrak i tama. Stade pipati naokolo i tražiti tko da ga povede."

¹² Tada namjesnik, kad vidje što se zbilo, povjerova diveći se Gospodnjem nauku."

¹³ Kad Pavao i njegovi drugovi otploviše iz Pafa, dođoše u Pergu u Pamfiliji. A Ivan se odvoji od njih i vrati se u Jeruzalem."

¹⁴ A oni, otišavši iz Perge, dođoše u Antiohiju u Pizidiji. Tu u subotnji dan uđoše u sinagogu i sjedoše."

¹⁵ Nakon čitanja Zakona i Proroka poslaše glavari sinagoge k njima i rekoše: “Ljudi braćo, ako je u vama riječ utjehe za narod, govorite!”"

¹⁶ Tada ustade Pavao i mahnuvši rukom reče: “Ljudi Izrćlci i vi bogobojazni, čujte!"

¹⁷ Bog našega naroda Izrćla izabra naše oce i podiže narod, kad su bili u tuđini, u egipatskoj zemlji, i rukom ih jakom iz nje izvede."

¹⁸ Oko četrdeset godina hranio ih je u pustinji."

¹⁹ I uništivši sedam naroda u kanaanskoj zemlji, dade im u posjed njihovu zemlju,"

²⁰ na četiri stotine i pedeset godina. Potom im je davao suce do proroka Samuela."

²¹ I otad su tražili kralja, i dade im Bog Šaula, Kišova sina, čovjeka od Benjaminova plemena, na četrdeset godina."

²² I uklonivši njega, podiže im Davida za kralja. Njemu dade svjedočanstvo: Nađoh Davida, Jišajeva sina, čovjeka po mojemu srcu, koji će ispuniti u svemu moju volju."

²³ Od njegova roda podiže Bog po obećanju Izrćlu Spasitelja Isusa."

²⁴ Ivan je prije njegova dolaska propovijedao krštenje obraćenja svemu Izrćlovu narodu."

²⁵ I kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: Ja nisam onaj kojim me smatrate. Ali dolazi za mnom onaj kome ja nisam dostojan odvezati obuću na nogama."

²⁶ Ljudi, braćo, sinovi roda Abrahamova, i oni među vama koji se boje Boga! Nama je poslana ta riječ spasenja."

²⁷ Jer oni što borave u Jeruzalemu i njihovi glavari nisu toga spoznali, i osudivši ga, ispunili su riječi proroka koje se čitaju svake subote."

²⁸ Premda nisu našli nijedne krivnje na njemu što bi zaslužila smrt, zahtijevali su od Pilata da ga pogubi."

²⁹ I kad su ispunili sve što je pisano za njega, skinuli su ga sa stupa i položili u grob."

³⁰ Ali Bog ga uskrisi od mrtvih."

³¹ I ukazivao se mnogo dana onima što su bili uzašli s njim iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom."

³² I mi vam navješćujemo radosnu vijest: Bog je obećanje što ga je dao našim ocima ispunio našoj djeci uskrisivši Isusa;""

³³ kao što je u drugom Psalmu napisano: Ti si sin moj, ja sam te danas rodio."

³⁴ A da ga je uskrisio od mrtvih, i da se on ne mora više vratiti u trulež, izreče ovako: Pouzdane Davidove svetinje udijelit ću vama."

³⁵ Zato i na drugom mjestu govori: Ne ćeš dati da tvoj Svetac vidi trulež."

³⁶ Ali je David usnuo, nakon što je u svome naraštaju služio naumu Božjem. On se pridružio svojim ocima i vidio je trulež."

³⁷ A onaj kojega je Bog uskrisio, nije vidio truleži."

³⁸ Neka vam je dakle na znanje, ljudi, braćo, da vam se po njemu propovijeda oproštenje grijeha."

³⁹ Od svega od čega se ne mogoste opravdati po Mojsijevu zakonu, u njemu se opravdava svaki koji vjeruje."

⁴⁰ Gledajte dakle da ne dođe na vas ono što proroci kažu:"

⁴¹ Vidite, preziratelji, i čudite se, i nestanite: Jer ja činim djelo u vaše dane, djelo kojem ne ćete vjerovati, ako vas tko izvijesti.”"

⁴² Dok su oni izlazili, molili su ih da im te riječi govore u drugu subotu."

⁴³ Kad se skup razišao, pođoše za Pavlom i Barnabom mnogi od Židova i pobožnih prozelita. A oni su ih u razgovoru poticali da ustraju u milosti Božjoj."

⁴⁴ Sljedeće subote okupi se gotovo sav grad da čuje riječ Gospodnju."

⁴⁵ A kad vidješe Židovi mnoštvo, napuniše se zavišću, govorili su protiv Pavlovih riječi i psovali su."

⁴⁶ A Pavao i Barnaba rekoše posve otvoreno: “Vama je najprije trebalo propovijedati Božju riječ. Ali kad je odbacujete i sebe držite nedostojnima vječnoga života, evo se obraćamo poganima."

⁴⁷ Jer nam tako zapovijedi Gospodin: Postavljam te za svjetlo poganima da budeš na spasenje do kraja zemlje.”"

⁴⁸ Kad su pogani to čuli, radovali su se i slavili su riječ Gospodnju, i povjerovali su oni koji su bili određeni za vječni život."

⁴⁹ Riječ se je Božja raznosila po svoj okolini."

⁵⁰ Ali Židovi nagovoriše pobožne i utjecajne žene i gradske prvake te izazvaše progonstvo protiv Pavla i Barnabe i istjeraše ih sa svoga područja."

⁵¹ A oni otresoše na njih prah sa svojih nogu i dođoše u Ikonij."

⁵² Učenici su pak ostali, puni radosti i Duha Svetoga."

14

¹ U Ikoniju se dogodi da Pavao i Barnaba isto tako uđoše u židovsku sinagogu, i govorili su tako da je povjerovalo veliko mnoštvo Židova i Grka."

² Ali Židovi koji nisu prihvatili vjeru razjariše duhove pogana protiv braće."

³ Oni ipak ostadoše dulje vremena propovijedajući odvažno u Gospodinu koji je svjedočio riječ svoje milosti i davao da su se događali znaci i čudesa po njihovim rukama."

⁴ Gradsko se mnoštvo razdijeli: jedni su bili za Židove, a drugi za apostole."

⁵ Kad su nakanili pogani i Židovi sa svojim glavarima da ih zlostavljaju i kamenuju,"

⁶ oni, doznavši to, pobjegoše u gradove Likaonije, Listru i Derbu i u okolicu."

⁷ Tamo su propovijedali evanđelje."

⁸ U Listri je sjedio jedan čovjek nemoćan u nogama, hrom od utrobe svoje majke, koji nije nikada hodao."

⁹ On je slušao Pavla gdje govori. A Pavao, pogledavši na nj i vidjevši da vjeruje u spasenje,"

¹⁰ reče jakim glasom: “Ustani na svoje noge uspravno!” I ovaj skoči, i hodao je."

¹¹ A kad vidje mnoštvo što Pavao učini, podigoše svoj glas govoreći likaonski: “Bogovi siđoše k nama u ljudskom obliku!”"

¹² Nazivali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je on vodio riječ."

¹³ I svećenik hrama Zeusova, koji je bio na gradskim vratima, dovede junce i donese vijence pred vrata, i htjede im s narodom prinijeti žrtvu."

¹⁴ A kad to čuše apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe svoje haljine i skočiše među narod vičući"

¹⁵ i govoreći: “Ljudi, što to činite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi koji vam propovijedamo da se od ovih ništavnih stvari obratite k živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima."

¹⁶ On je u prošlim naraštajima pustio sve narode da idu svojim putovima."

¹⁷ Ali je ipak davao svjedočanstvo o sebi čineći im dobro. On vam daje s neba kišu i rodne godine, pribavlja vam hranu i osigurava sreću.”"

¹⁸ To govoreći, jedva zaustaviše mnoštvo da im ne prinese žrtve."

¹⁹ Ali dođoše Židovi iz Antiohije i Ikonija i nagovoriše mnoštvo te kamenovaše Pavla i izvukoše ga iz grada misleći da je mrtav."

²⁰ A kad se oko njega skupiše učenici, on ustade i uđe u grad, a sutradan otiđe s Barnabom u Derbu."

²¹ Propovijedali su u tome gradu evanđelje i učinili su mnoge učenicima. Onda se vratiše u Listru, Ikonij i Antiohiju."

²² Utvrđivali su učenike i opominjali ih da ustraju u vjeri, jer nam valja kroz mnoge nevolje ući u Božje kraljevstvo."

²³ U svakoj Crkvi obaviše molitvu i post te im postaviše starješine i preporučiše ih Gospodinu u kojega su počeli vjerovati."

²⁴ Prošavši Pizidiju, dođoše u Pamfiliju."

²⁵ I nakon što su navijestili riječ u Pergi, siđoše u Ataliju,"

²⁶ i otamo otploviše u Antiohiju, odakle su bili predani Božjoj milosti na djelo koje su upravo obavili."

²⁷ Nakon dolaska, sabraše Crkvu te izvijestiše o svemu što je Bog učinio po njima: kako je otvorio poganima vrata vjere."

²⁸ Ostadoše ne malo vremena s učenicima."

15

¹ Došli su neki iz Judeje i učili braću: “Ako se ne obrežete po Mojsijevu običaju, ne možete se spasiti.”"

² Kad su im se Pavao i Barnaba suprotstavili tako da je nastala žestoka rasprava, odrediše da Pavao i Barnaba i drugi neki od njih uziđu k apostolima i starješinama u Jeruzalem zbog toga pitanja."

³ Oni dakle, ispraćeni od Crkve, prolazili su kroz Feniciju i Samariju izvješćujući o obraćenju pogana i vrlo su obradovali svu braću."

⁴ Kad dođoše u Jeruzalem, primili su ih Crkva, apostoli i starješine. Pripovijedali su sve što je Bog učinio po njima."

⁵ Onda ustadoše neki od farizejske sljedbe, koji su prihvatili vjeru, i rekoše: “Treba ih obrezati i zapovjediti im da drže Mojsijev zakon.”"

⁶ I sabraše se apostoli i starješine da izvide tu stvar."

⁷ Kad je rasprava postala oštra, ustade Petar i reče im: “Ljudi, braćo, vi znate kako me je Bog od prvih dana izabrao između vas da iz mojih usta čuju pogani riječ evanđelja i da povjeruju."

⁸ I Bog koji poznaje srca posvjedočio je za njih, kad im dade Duha Svetoga kao i nama,"

⁹ i ne postavi nikakve razlike među nama i njima, očistivši vjerom njihova srca."

¹⁰ Sad dakle, zašto kušate Boga i hoćete staviti učenicima na vrat jaram koji ni naši oci ni mi nismo mogli nositi?"

¹¹ Mi vjerujemo da ćemo se spasiti milošću Gospodina Isusa, kao i oni.”"

¹² Na to zamuknu sve mnoštvo, i slušali su Barnabu i Pavla koji su pripovijedali kolike je znake i čudesa učinio Bog po njima među poganima."

¹³ Kad su oni zašutjeli, prozbori Jakov: “Ljudi, braćo, poslušajte me!"

¹⁴ Šimun kaza kako je Bog učinio prvi korak da od pogana odabere narod za svoje ime."

¹⁵ S tim se podudaraju riječi prorokâ, kao što je napisano:"

¹⁶ Potom ću se vratiti i opet ću sagraditi razrušeni Davidov šator; njegove ću razvaline popraviti, i opet ću ih podići, ""

¹⁷ da potraže Gospodina ostali ljudi i svi narodi nad koje se prizove moje ime. Tako govori Gospodin koji ovo čini."

¹⁸ Ovo je poznato od vijeka."

¹⁹ Zato ja mislim da ne treba opterećivati pogane koji se obraćaju k Bogu,"

²⁰ nego im napišimo neka se nastoje ne kaljati idolima, neka se suzdržavaju od bluda, od udavljenoga i od krvi."

²¹ Još od drevnih naraštaja Mojsije ima u svakom gradu svoje propovjednike u sinagogama, gdje biva čitan svake subote.”"

²² Tada nađoše za dobro apostoli i starješine sa svom Crkvom da izaberu ljude između sebe i da ih pošalju u Antiohiju s Pavlom i Barnabom: Judu koji se je zvao Barsaba, i Silu, muževe veoma ugledne među braćom."

²³ I napisaše svojom rukom: “Apostoli i starješine, braća, pozdravljaju braću obraćenike s poganstva što su u Antiohiji, Siriji i Ciliciji."

²⁴ čuli smo da su vas neki koji su došli od nas smeli svojim govorima i uznemirili vaše duhove, a mi ih za to nismo ovlastili."

²⁵ Zato nađosmo za dobro, mi jednodušno sabrani, izabrane muževe poslati k vama s dragim našima Barnabom i Pavlom,"

²⁶ s ljudima koji su predali svoje živote za ime Gospodina našega Isusa Krista."

²⁷ Šaljemo dakle Judu i Silu koji će vam i sami to riječima kazati."

²⁸ Odlučismo Duh Sveti i mi ne stavljati više nikakva tereta na vas osim ovoga potrebnoga:"

²⁹ Da se suzdržavate od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od mesa udavljenih životinja i od bluda. Ako se toga budete čuvali, dobro ćete činiti. Pozdravljamo vas!”"

³⁰ Oni dakle, primivši poslanje, siđoše u Antiohiju i sabravši mnoštvo, predadoše poslanicu."

³¹ čitanje poslanice ispunilo ih je radošću i ohrabrenjem."

³² A Juda i Sila, koji su i sami bili proroci, mnogim riječima ohrabrili su i učvrstili braću."

³³ Nakon što su proboravili ondje neko vrijeme, otpustiše ih braća onima koji su ih poslali poželjevši im mir."

³⁴ "

³⁵ Pavao i Barnaba boravili su u Antiohiji, naučavali i propovijedali evanđelje s mnogim drugima."

³⁶ Poslije nekog vremena reče Pavao Barnabi: “Vratimo se i obiđimo braću, da vidimo kako im je po svim gradovima u kojima smo propovijedali Gospodnju riječ!”"

³⁷ A Barnaba je htio uzeti sa sobom i Ivana zvanog Marko."

³⁸ Ali je Pavao smatrao da ne treba uzimati sa sobom onoga koji se od njih odijelio u Pamfiliji i nije išao s njima na djelo."

³⁹ Nastala je tolika nesloga da su se razišli. Barnaba je uzeo Marka i otplovio na Cipar."

⁴⁰ A Pavao je, izabravši Silu, pošao na put uz ispraćaj braće koji su ga izručili Gospodnjoj milosti."

⁴¹ Prolazio je kroz Siriju i Ciliciju i utvrđivao crkve."

16

¹ Tada dođe u Derbu i Listru, i gle, ondje je bio neki učenik po imenu Timotej, sin žene Židovke koja je postala vjernica, i oca Grka."

² Za njega su dobro svjedočila braća što su bila u Listri i Ikoniju."

³ Toga je odlučio Pavao uzeti sa sobom na put; zato ga je uzeo i dao obrezati zbog Židovâ koji su bili u onim mjestima; jer su svi znali da je njegov otac Grk.""

⁴ A kad su prolazili gradovima, predavali su im na obdržavanje odluke koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu."

⁵ Tako su crkve bile utvrđivane u vjeri, i svaki su dan brojčano rasle."

⁶ Kad prođoše Frigiju i Galaciju, Duh Sveti im je spriječio propovijedati Riječ u Aziji."

⁷ Stigavši na granicu Mizije, pokušali su poći u Bitiniju, ali im ne dopusti Isusov Duh."

⁸ A kad prođoše Miziju, siđoše u Troadu."

⁹ Pavao je imao viđenje noću: Neki muškarac, Makedonac, stajao je i molio ga govoreći: “Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!”"

¹⁰ Nakon tog Pavlova viđenja odmah smo nastojali otputovati u Makedoniju, jer smo bili uvjereni da nas Bog zove da im propovijedamo evanđelje."

¹¹ Kad otplovismo iz Troade, dođosmo ravno u Samotraku, a sutradan u Neapol."

¹² A otamo u Filipe, prvi grad onoga dijela Makedonije koji je bio rimska kolonija. U tom gradu ostadosmo nekoliko dana."

¹³ U subotnji dan izađosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da se održava molitva. Sjeli smo i govorili ženama koje su se bile sabrale."

¹⁴ A slušala je neka bogobojazna žena, po imenu Lidija, trgovkinja grimizom, rodom iz grada Tijatire. Ona je s velikom pažnjom slušala Pavlove riječi jer je Gospodin otvorio njezino srce."

¹⁵ A kad je bila krštena ona i njezina kuća, zamoli govoreći: “Ako mislite da sam vjerna Gospodinu, uđite u moju kuću i ostanite!” Natjerala nas je da prihvatimo."

¹⁶ I dogodi se, kad smo išli na molitvu, da nas je susrela neka ropkinja koja je imala vračarskoga duha te je vračanjem donosila velik dobitak svojim gospodarima."

¹⁷ Ona se prilijepila uz Pavla i nas i vikala je: “Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega koji vam navješćuju put spasenja.”"

¹⁸ činila je to mnogo dana. A Pavlu to dodija, okrenu se i reče duhu: “Zapovijedam ti, u ime Isusa Krista, da izađeš iz nje.” I izađe u taj čas."

¹⁹ A kad vidješe njezini gospodari da im nestade nada u dobitak, uhvatiše Pavla i Silu i odvukoše ih na trg pred poglavarstvo."

²⁰ Dovedoše ih gradskim poglavarima i rekoše: “Ovi ljudi, koji su Židovi, bune naš grad"

²¹ i propovijedaju običaje koje mi ne smijemo ni primiti ni vršiti, jer smo Rimljani.”"

²² I sleže se mnoštvo protiv njih, a glavari im strgaše haljine i zapovjediše da ih išibaju."

²³ Nakon što im dadoše mnogo udaraca, baciše ih u tamnicu i zapovjediše tamničaru da ih dobro čuva."

²⁴ Primivši takvu zapovijed, on ih baci u najdublji predio tamnice, a noge im stavi u klade."

²⁵ U ponoći su se Pavao i Sila molili i slavili pjesmom Boga; a sužnji su ih slušali.""

²⁶ A odjednom se tako snažno potrese zemlja da se uzdrmaše temelji tamnice. Odmah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi."

²⁷ A kad se probudi tamničar i vidje otvorena vrata tamnice, izvadi mač i htjede se ubiti misleći da su sužnji pobjegli."

²⁸ A Pavao povika jakim glasom: “Ne čini sebi nikakva zla, jer smo mi svi ovdje!”"

²⁹ On zaiska luč, uletje i dršćući pade k nogama Pavla i Sile."

³⁰ Izvede ih van i reče: “Gospodo, što trebam činiti da se spasim?”"

³¹ A oni rekoše: “Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se, ti i tvoja kuća.”"

³² I navijestili su Gospodnju riječ njemu i svima koji su bili u njegovoj kući."

³³ On ih uze k sebi u onaj čas noći i opra im rane; i krsti se odmah, on i sva njegova kuća.""

³⁴ Tada ih uvede u svoju kuću, postavi im stol, i radovao se je sa svom svojom kućom što je povjerovao u Boga."

³⁵ Kad je svanulo, poslaše glavari liktore govoreći: “Pusti one ljude!”"

³⁶ Tamničar kaza to Pavlu: “Poslaše glavari da budete pušteni; sad dakle izađite, i idite s mirom!”""

³⁷ Ali im Pavao reče: “Nakon što su nas, rimske građane, kaznili bičevanjem javno bez istrage, i u tamnicu nas bacili, sada nas hoće tajno protjerati? Ne tako, nego sami neka dođu i neka nas izvedu!”"

³⁸ Kad liktori javiše te riječi glavarima, uplašiše se čuvši da su rimski građani."

³⁹ Oni su došli i ispričali im se; zatim su ih oslobodili zamolivši ih da napuste grad.""

⁴⁰ A kad izađoše iz tamnice, dođoše k Lidiji, i vidjevši braću, osokoliše ih, i otiđoše."

17

¹ Preko Amfipola i Apolonije stigoše u Solun gdje je bila židovska sinagoga."

² I Pavao, po običaju, uđe k njima i tri subote raspravljao je s njima na temelju Pisama."

³ Pokazivao je i dokazivao: “Trebalo je da Mesija trpi i uskrsne od mrtvih: ovaj Isus, kojega ja vama propovijedam, jest Mesija.”"

⁴ I neki se od njih uvjeriše i pridružiše se Pavlu i Sili, i od bogobojaznih pogana veliko mnoštvo, i od uglednih žena ne malo."

⁵ A zavidni Židovi uzeše neke zle ljude s ulice i sabravši četu, uzbuniše grad i napadoše Jasonovu kuću i stadoše tražiti da ih izvedu pred narod."

⁶ A kad ih ne nađoše, dovukoše Jasona i neku braću pred gradske poglavare vičući: “Ovi što uzbuniše sav svijet, dođoše i ovamo."

⁷ Jason ih je primio, i oni svi rade protiv carskih odredaba govoreći da ima drugi kralj, Isus.”"

⁸ Tim riječima uznemirili su narod i gradske poglavare."

⁹ Ali su ih oni pustili nakon što su od Jasona i ostalih uzeli jamčevinu."

¹⁰ A braća odmah noću odvedoše Pavla i Silu u Bereju. Došavši onamo, uđoše u židovsku sinagogu."

¹¹ A ovi su bili plemenitiji od onih u Solunu, jer primiše Riječ svim srcem, i svaki su dan ispitivali Pisma, je li to tako."

¹² I povjerovaše mnogi od njih, i od uglednih žena Grkinja, i od muškaraca ne malo."

¹³ A kad doznaše Židovi Soluna da Pavao i u Bereji propovijeda Božju riječ, dođoše i onamo, te podigoše i pobuniše mnoštvo."

¹⁴ Braća onda odmah odvedoše Pavla k moru, a Sila i Timotej ostadoše ondje."

¹⁵ Pratioci dovedoše Pavla do Atene, i dobivši od njega nalog za Silu i Timoteja da dođu k njemu što brže, vratiše se."

¹⁶ Dok ih je Pavao čekao u Ateni, uzruja se gledajući grad pun idola."

¹⁷ I raspravljao je u sinagogi sa Židovima i s bogobojaznima, i na trgu svaki dan s onima što su bili ondje."

¹⁸ Neki od epikurejskih i stoičkih filozofa prepirali su se s njim; i jedni su govorili: “Što hoće ovaj brbljavac da kaže?” A drugi: “čini se da propovijeda tuđe bogove.” Jer je navješćivao kao evanđelje Isusa i uskrsnuće.""

¹⁹ Stoga ga uzeše i odvedoše na Areopag govoreći: “Možemo li znati kakav je taj novi nauk što ga ti kazuješ?"

²⁰ Jer nešto novo stavljaš u naše uši; hoćemo dakle znati što to znači”""

²¹ Svi naime Atenjani i stranci pridošlice nemaju ni za što drugo vremena osim da što novo kazuju ili slušaju."

²² Stojeći nasred Areopaga, Pavao uze riječ: “Ljudi, Atenjani! Po svemu vidim da ste vrlo pobožni."

²³ Jer prolazeći i motreći vaše svetinje, nađoh i žrtvenik na kojem je bilo napisano: Bogu nepoznatomu. Što dakle ne znajući štujete, to vam ja navješćujem."

²⁴ Bog koji je stvorio svijet i sve što je na njemu, on, jer je gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukotvorenim hramovima."

²⁵ Niti su mu za služenje potrebne ljudske ruke, kao da bi nešto trebao, jer on sam daje svima život i dah, i sve."

²⁶ On je od jednoga stvorio sav ljudski rod i rasporedio ga po svoj zemaljskoj površini; postavio je određena vremena i granice za prebivanje ljudi,""

²⁷ da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga od nas."

²⁸ Jer u njemu živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: Njegov smo i rod."

²⁹ Kad smo dakle Božji rod, ne smijemo smatrati da je Božanstvo kao zlato, srebro ili kamen, kao tvorevina umjetnosti i ljudskoga mišljenja."

³⁰ A sada Bog, ne gledajući na vremena neznanja, navješćuje ljudima da se svi i posvuda trebaju obratiti."

³¹ Jer je odredio dan u koji će suditi cijelome svijetu po pravdi, preko čovjeka koga je postavio i pred svima potvrdio uskrisivši ga od mrtvih.”"

³² Na riječ “uskrsnuće od mrtvih” jedni se narugaše, a drugi rekoše: “O tom ćemo te slušati drugi put.”"

³³ Tako Pavao ode između njih."

³⁴ A neki muškarci ipak pristadoše uza nj i povjerovaše; među njima je bio Dionizije Areopagit te žena po imenu Damara, i drugi s njima. ""

18

¹ Potom ode iz Atene i dođe u Korint."

² I nađe jednoga Židova, po imenu Akvilu, rodom iz Ponta, koji je bio nedavno došao iz Italije, i njegovu ženu Priscilu, jer je Klaudije izdao dekret da svi Židovi napuste Rim. On dođe k njima."

³ Kako su se bavili istim zanatom, ostade kod njih, i radio je. A bili su šatorskog zanata."

⁴ Svake je subote raspravljao u sinagogi te uvjeravao Židove i Grke."

⁵ A kad dođoše iz Makedonije Sila i Timotej, posveti se Pavao sasvim propovijedanju svjedočeći Židovima da je Isus Mesija."

⁶ Ali kako su se oni protivili i hulili, otrese svoje haljine i reče: “Krv vaša na vašu glavu, ja sam čist, odsad idem k poganima.”"

⁷ I ode odande i dođe u kuću nekoga Ticija Justa koji se bojao Boga i čija je kuća bila uz sinagogu."

⁸ A Krisp, predstojnik sinagoge, povjerova u Gospodina sa svom svojom kućom, i od Korinćana mnogi koji su slušali prigrliše vjeru i krstiše se."

⁹ A Gospodin reče Pavlu noću u viđenju: “Ne boj se, nego govori, i ne ušuti!"

¹⁰ Jer sam ja s tobom, nitko ti se ne će primaći da ti naudi jer ja imam mnogo naroda u ovome gradu.”"

¹¹ Tako proboravi ondje godinu i šest mjeseci naučavajući među njima Božju riječ."

¹² Dok je Galion bio namjesnik u Ahaji, ustadoše Židovi jednodušno protiv Pavla i dovedoše ga na sud"

¹³ govoreći: “Ovaj nagovara ljude da obavljaju štovanje Boga koje je protuzakonito.”"

¹⁴ Kad je Pavao htio otvoriti usta, reče Galion Židovima: “Kad bi se radilo o kakvoj nepravdi ili zločinu, o Židovi, po dužnosti bih vas saslušao."

¹⁵ Budući da se svađate o svom nauku, nazivima i Zakonu, sporazumijte se sami, jer ja ne ću biti sudac u tome.”"

¹⁶ I otjera ih iz sudnice."

¹⁷ Onda svi uhvatiše Sostena, predstojnika sinagoge, i kazniše ga šibanjem pred sudnicom. A Galion nije za to ništa mario."

¹⁸ Pavao ostade još podugo; i oprostivši se s braćom, otplovi prema Siriji, a s njime Priscila i Akvila. U Kenhreji dade ošišati glavu, jer se bio zavjetovao.""

¹⁹ I dođe u Efez; njih ostavi ondje, a on uđe u sinagogu, i raspravljao je sa Židovima.""

²⁰ A kad su ga oni molili da ostane dulje, ne htjede,"

²¹ nego se oprosti s njima i reče: “Opet ću se vratiti k vama, ako Bog htjedne” ? i otiđe iz Efeza."

²² I sišavši u Cezareju, uđe i pozdravi Crkvu, i siđe u Antiohiju."

²³ I ostavši ondje neko vrijeme, zaputi se i prođe redom Galiciju i Frigiju, utvrđujući sve učenike."

²⁴ A dođe u Efez neki Židov, po imenu Apolon, rodom Aleksandrinac, čovjek rječit, upućen u Pisma."

²⁵ On je bio poučen o Gospodnjem putu, i goreći duhom, govorio je i naučavao je marljivo o Isusu, ali je znao samo za Ivanovo krštenje."

²⁶ On dakle počne odvažno propovijedati u sinagogi. I kad ga čuše Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i izložiše mu točnije Božji put."

²⁷ A kad je htio poći u Ahaju, ohrabriše ga braća i napisaše učenicima da ga prime. Kad je došao, po milosti je snažno pomogao onima koji su prihvatili vjeru."

²⁸ Jer je silno pobijao Židove javno, dokazujući iz Pisama da je Isus Mesija."

19

¹ Dogodilo se, dok je Apolon bio u Korintu, da je Pavao, prošavši gornje krajeve, došao u Efez. Tamo je našao neke učenike i"

² rekao im: “Jeste li primili Duha Svetoga kad ste postali vjernici?” A oni mu rekoše: “Nismo ni čuli da ima Duh Sveti.”"

³ Pavao upita: “Koje ste krštenje primili?” Oni rekoše: “Krštenje Ivanovo.”"

⁴ A Pavao reče: “Ivan je dijelio krštenje obraćenja govoreći narodu neka vjeruje u onoga koji će za njim doći, to jest u Isusa.”"

⁵ čuvši to, krstiše se u ime Gospodina Isusa."

⁶ I kad Pavao položi ruke na njih, dođe Duh Sveti na njih, i govorili su jezicima i prorokovali."

⁷ A bilo ih je svega oko dvanćst muškaraca."

⁸ Ušavši u sinagogu, govorio je odvažno tri mjeseca, raspravljajući i uvjeravajući o kraljevstvu Božjem."

⁹ Kako su neki otvrdnuli i odbijali Pavlovo uvjeravanje ocrnjujući Put pred narodom, on odstupi od njih i odvoji učenike, pa je raspravljao svaki dan u školi nekoga Tirana."

¹⁰ To je trajalo dvije godine, tako da su svi koji su boravili u Aziji, Židovi i Grci, čuli Gospodnju riječ."

¹¹ Bog je činio ne mala čudesa po Pavlovim rukama,"

¹² tako da su i rupce i odjevne predmete s Pavlova tijela stavljali na bolesnike i oni su ozdravljali i zli su dusi izlazili iz njih."

¹³ Probali su i neki židovski egzorcisti, koji su naokolo obilazili, zazivati nad opsjednutima ime Gospodina Isusa govoreći: “Zaklinjem vas Isusom koga propovijeda Pavao.”"

¹⁴ Sedam sinova Židova Skeve, svećeničkoga glavara, pokušalo je to učiniti."

¹⁵ A zao im duh odvrati: “Isusa poznajem, i Pavla znam, a tko ste vi?”"

¹⁶ I skočivši na njih, čovjek u kojemu je bio zao duh, nadvlada ih, i pritisnu ih tako da su goli i izranjeni pobjegli iz one kuće."

¹⁷ To su doznali svi Židovi i Grci koji su živjeli u Efezu i sve ih je zahvatio strah, a ime Gospodina Isusa bilo je veličano."

¹⁸ I mnogi od onih što povjerovaše dolazili su glasno kazujući svoja djela."

¹⁹ A mnogi od onih koji su čarali, sabraše knjige i spališe ih pred svima; ustanovljeno je da su vrijedile pedeset tisuća srebrenjaka.""

²⁰ Tako je snagom Gospodnjom rasla Riječ i utvrđivala se."

²¹ Nakon tih događaja odluči Pavao u Duhu poći u Jeruzalem putujući preko Makedonije i Ahaje. Najavio je: “Nakon što dospijem tamo, valja mi vidjeti i Rim.”"

²² I posla u Makedoniju dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, a sam ostade neko vrijeme u Aziji."

²³ A u ono vrijeme podiže se ne mala buna zbog Puta."

²⁴ Neki naime srebrnar, po imenu Demetrije, koji je pravio male srebrne hramove Artemide, pribavljao je zanatlijama ne malu zaradu."

²⁵ On skupi obrtnike i djelatnike sličnih zanata te reče: “Ljudi, vi znate da od ovoga posla imamo zaradu."

²⁶ A vidite i čujete da je ne samo u Efezu nego gotovo po svoj Aziji taj Pavao nagovorio i odvratio veliko mnoštvo jer govori da nisu bogovi kipovi koji se prave rukama."

²⁷ Ne samo što nam prijeti opasnost da se naš zanat zapostavi nego ljudi ne će mariti ni za hram velike božice Artemide, i propadat će veličanstvo one koju štuje sva Azija i svijet.”"

²⁸ Kad oni to čuše, napuniše se gnjevom i stadoše vikati: “Velika je Artemida efeška!”"

²⁹ Pobuna se proširila po cijelom gradu, i navalivši jednodušno na kazalište, uhvatiše Gaja i Aristarha, Makedonce, Pavlove suputnike."

³⁰ A kad je Pavao htio ući među narod, ne dadoše mu učenici."

³¹ A neki i od azijskih poglavara, koji su mu bili prijatelji, poslaše k njemu moleći ga da ne ide u kazalište."

³² Jedni su vikali jedno, a drugi drugo; jer je skup bio zbunjen, i većina ih nije znala zašto su se skupili.""

³³ A neki iz mnoštva obavijestiše nekog Aleksandra, kojega su Židovi progurali naprijed. A Aleksandar, mahnuvši rukom, htjede protumačiti narodu."

³⁴ Ali kad upoznaše da je Židov, povikaše svi uglas, i vikali su oko dva sata: “Velika je Artemida efeška!”"

³⁵ Gradski tajnik je ipak uspio utišati mnoštvo govoreći: “Ljudi, Efežani! Tko je taj čovjek koji ne zna da grad Efez ima svetište velike Artemide i njezin kip što je pao s neba?"

³⁶ Kad dakle to ne može nitko poreći, trebate biti mirni te ne činiti ništa nepromišljeno."

³⁷ Doveli ste ove ljude koji nisu okrali hram niti hule protiv naše božice."

³⁸ Ako Demetrije i zanatlije koji su s njim imaju kakvu tužbu protiv koga, imaju sudove, i imaju prokonzule, pa neka tuže jedan drugoga!"

³⁹ Ako li što drugo tražite, neka se riješi na zakonitom skupu!"

⁴⁰ Jer prijeti opasnost da ćemo biti tuženi za današnju bunu, a nema nikakva razloga kojim bismo se mogli opravdati za ovu pobunu.” I kad to reče, raspusti skup."

20

¹ Nakon što se stišala buna, dozva Pavao učenike i osokolivši ih, oprosti se od njih, i zaputi se u Makedoniju."

² I kad je prošao one krajeve i osokolio ih mnogim riječima, dođe u Grčku."

³ Proboravio je tamo tri mjeseca. Kad je htio otploviti u Siriju, stadoše mu Židovi raditi o glavi te se odluči vratiti preko Makedonije."

⁴ Pratili su ga Sopater Pirov iz Bereje, Aristarh, Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Timotej, Tihik, i Trofim iz Azije."

⁵ Oni odoše naprijed i čekali su nas u Troadi."

⁶ A mi otplovismo poslije dana beskvasnih kruhova iz Filipâ, dođosmo k njima u Troadu za pet dana, i ondje ostadosmo sedam dana."

⁷ Prvog dana u tjednu, kad se sabrasmo kako bismo lomili kruh, govorio im je Pavao, jer je namjeravao otputovati sutradan i produljio je govor do ponoći."

⁸ I bile su mnoge svjetiljke u gornjoj sobi, gdje smo se bili sabrali."

⁹ A sjedio je na prozoru jedan mladić po imenu Eutih, kojega je nadvladao tvrdi san; i kad je Pavao dugo govorio, nagnu se on u snu i pade s trećega kata, i digoše ga mrtva.""

¹⁰ A Pavao, sišavši, nagnuo se nad njim, i zagrlivši ga, rekao je: “Ne uznemirujte se, jer je njegova duša u njemu!”"

¹¹ Onda je uzašao, razlomio kruh i blagovao. Govorio je još dugo, sve do zore, i onda je otputovao."

¹² A mladića dovedoše živa, i utješiše se ne malo."

¹³ A mi, ušavši u lađu, otplovismo u As da odande uzmemo Pavla, jer je bio tako odredio, odlučivši sam putovati kopnom."

¹⁴ I kad se sastade s nama u Asu, uzesmo ga i dođosmo u Mitilenu."

¹⁵ I otamo, otplovivši, dođosmo sutradan prema Hiju, a drugi dan pristadosmo u Samu i sutradan dođosmo u Milet,"

¹⁶ jer je Pavao odlučio mimoići Efez, da se ne bi zadržao u Aziji; htio je, ako mu bude moguće, biti na Pedesetnicu u Jeruzalemu. ""

¹⁷ A iz Mileta posla u Efez i dozva starješine Crkve."

¹⁸ I kad dođoše k njemu, reče im: “Vi znate, od prvoga dana kad dođoh u Aziju, kako sam stalno bio s vama,"

¹⁹ služeći Gospodinu sa svom poniznošću i sa suzama, usred kušnja koje me snađoše od židovskih zasjeda."

²⁰ Nisam ništa propustio kazati što je korisno, nego sam javno i po kućama učio,"

²¹ zaklinjući Židove i Grke da se obrate Bogu i vjeruju u Gospodina našeg Isusa Krista."

²² I sada evo Duh me veže te idem u Jeruzalem ne znajući što će mi se u njemu dogoditi,"

²³ osim što mi Duh Sveti po svim gradovima svjedoči da me u Jeruzalemu čekaju okovi i nevolje."

²⁴ Ali ja ne marim za svoj život, samo da završim svoju trku i službu koju primih od Gospodina Isusa, da posvjedočim evanđelje Božje milosti."

²⁵ I evo sad znam da više ne ćete vidjeti mojega lica, vi svi među koje sam dolazio propovijedajući Kraljevstvo."

²⁶ Zato vam svjedočim na današnji dan da sam čist od krvi sviju;""

²⁷ jer nisam propustio naviještati vam sav Božji naum."

²⁸ Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi predstojnicima, da upravljate Božjom Crkvom koju je stekao svojom krvlju."

²⁹ Ja znam da će poslije moga odlaska ući među vas grabežljivi vuci koji ne će štedjeti stada."

³⁰ I između vas samih ustat će muškarci koji će govoriti iskrivljen nauk, da povuku učenike za sobom."

³¹ Zato bdijte sjećajući se da tri godine noću i danju nisam prestajao sa suzama opominjati svakoga od vas."

³² Sada vas preporučujem Bogu i riječi njegove milosti. Ona može izgrađivati i davati baštinu među svima posvećenima."

³³ Srebra, zlata ili ruha nisam poželio ni od koga."

³⁴ Sami znate da su za potrebe moje i onih koji su bili sa mnom priskrbljivale ove ruke."

³⁵ Stalno sam vam pokazivao da se tako valja truditi i zauzimati za nemoćne i sjećati se riječi Gospodina Isusa, jer on reče: Mnogo je blaženije davati, negoli primati.”"

³⁶ I kad je to rekao, kleče na koljena i pomoli se sa svima njima."

³⁷ A svi udariše u velik plač; popadaše Pavlu oko vrata i cjelivali su ga,""

³⁸ ožalošćeni najviše zbog riječi koju reče, da više ne će vidjeti njegova lica. I otpratiše ga na lađu."

21

¹ Nakon što smo se od njih oprostili i zaplovili, jedreći ravno, stigosmo u Kos, a drugi dan na Rod, i otamo u Pataru."

² I našavši lađu što plovi za Feniciju, uđosmo i otplovismo."

³ A kad nam se ukaza Cipar, ostavismo s lijeve strane, i plovili smo prema Siriji. Pristadosmo u Tiru, jer je ondje trebalo iz lađe iskrcati teret."

⁴ Kako smo ondje pronašli učenike, ostali smo sedam dana; a oni su, potaknuti od Duha, Pavlu govorili neka ne ide u Jeruzalem.""

⁵ I kad se navršiše dani, izađosmo i krenusmo na put, a pratili su nas svi sa ženama i djecom do iza grada; i kleknuvši na obali, pomolismo se.""

⁶ I oprostivši se jedni s drugima, uđosmo u lađu, a oni se vratiše svojim kućama."

⁷ Mi dovršismo plovidbu, a zatim dođosmo od Tira u Ptolemaidu, i pozdravivši se s braćom, ostadosmo kod njih jedan dan."

⁸ A sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. I ušavši u kuću Filipa, evanđelista, koji je bio jedan od sedmorice, ostadosmo kod njega."

⁹ On je imao četiri kćeri djevice koje su prorokovale."

¹⁰ Dok smo boravili ondje nekoliko dana, dođe iz Judeje prorok po imenu Agab."

¹¹ I došavši k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke i reče: “Ovo govori Duh Sveti: čovjeka čiji je ovo pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predat će ga u ruke pogana.”"

¹² Kad to čusmo, zamolismo ga mi i oni koji su bili iz onoga mjesta da ne uzlazi u Jeruzalem."

¹³ A Pavao odgovori: “Što činite te plačete i razdirete mi srce? Jer ja sam pripravan za ime Gospodina Isusa ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu.”"

¹⁴ A kad ga ne mogosmo nagovoriti, primirismo se rekavši: “Neka bude volja Gospodnja!”"

¹⁵ Poslije tih dana spremismo se i uziđosmo u Jeruzalem."

¹⁶ S nama pođoše i neki učenici iz Cezareje vodeći nas nekomu Mnasonu s Cipra, starome učeniku, da budemo njegovi gosti."

¹⁷ Kad dođosmo u Jeruzalem, primiše nas braća radosno."

¹⁸ A sutradan otiđe Pavao s nama k Jakovu, i sabraše se sve starješine."

¹⁹ I kad ih pozdravi, stade im redom kazivati što učini Bog među neznabošcima po njegovu služenju."

²⁰ A oni koji su ga slušali slavili su Boga. Zatim mu rekoše: “Vidiš, brate, kolike tisuće Židova povjerovaše, i svi revnuju za Zakon."

²¹ A rečeno im je za tebe da Židove koji su među poganima potičeš na otpad od Mojsija govoreći im da ne trebaju obrezivati svoje sinove niti držati običaje."

²² Što ćemo dakle sada? Svakako će čuti da si došao."

²³ Stoga učini ovo što ti predlažemo: Kod nas imaju četiri muškarca koji su se zavjetovali."

²⁴ Njih uzmi i obavi s njima obred čišćenja; plati im troškove: neka ošišaju glave. Tako će svi doznati da ono što su čuli o tebi nije ništa, nego da i sam živiš po Zakonu te da ga držiš.""

²⁵ A poganima koji prihvatiše vjeru mi smo poslali odluku, neka se suzdržavaju od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od mesa udavljenih životinja i od bluda.”"

²⁶ Tada Pavao uze one muškarce i sutradan otpoče s njima obred čišćenja, uđe u Hram radi najavljivanja dana kada će, po završetku čišćenja, biti prinesena žrtva za svakoga od njih."

²⁷ Kad je bilo sedam dana pri kraju, vidješe ga u Hramu oni Židovi što su bili iz Azije, i pobuniše sve mnoštvo, i stave na nj ruke"

²⁸ vičući: “Ljudi, Izrćlci, u pomoć! Ovo je čovjek koji naučava protiv naroda i Zakona i ovoga mjesta sve i posvuda; pa još i pogane uvede u Hram, i opogani ovo sveto mjesto.”""

²⁹ Vidjeli su, naime, s njim u gradu Trofima iz Efeza, i mislili su da ga je Pavao uveo u Hram."

³⁰ Uzbuni se sav grad, i strča se narod. Uhvatiše Pavla i stadoše ga vući van iz Hrama. I odmah se zatvoriše vrata."

³¹ A kad su ga htjeli ubiti, dođe glas k zapovjedniku čete da se pobunio sav Jeruzalem."

³² A on odmah uze vojnike i satnike i dotrča dolje k njima. A oni, vidjevši zapovjednika i vojnike, prestadoše tući Pavla."

³³ Tada zapovjednik pristupi, uze ga i zapovjedi da ga okuju u dvoje okove. Zatim je ispitivao tko je i što je učinio."

³⁴ Jedni su vikali u mnoštvu jedno, a drugi drugo. I kad nije mogao od buke ništa sigurno saznati, zapovjedi da ga odvedu u vojarnu."

³⁵ I kad dođe do stuba, vojnici su ga morali nositi zbog sile naroda."

³⁶ Za njim je naime išlo mnoštvo naroda vičući: “Dolje s njim!”"

³⁷ Kad je Pavao bio uveden u vojarnu, reče zapovjedniku: “Smijem li ti ja nešto reći?” A on reče: “Zar znaš grčki?"

³⁸ Nisi li ti Egipćanin koji si prije nekoliko dana podigao bunu i izveo u pustinju četiri tisuće bodežara?”"

³⁹ A Pavao reče: “Ja sam Židov iz Tarza, građanin znamenitoga grada u Ciliciji. Molim te, dopusti mi da progovorim narodu!”"

⁴⁰ A kad mu dopusti, stade Pavao na stubama, mahnu rukom narodu, i kad nastade velika tišina, progovori hebrejskim jezikom:"

22

¹ ”Ljudi, braćo i oci, čujte što ću vam sad reći u svoju obranu!”"

² A kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, nastade još veća tišina. I on reče:"

³ ”Ja sam Židov, rođen u Tarzu u Ciliciji, a odgojen u ovome gradu, do Gamalijelovih nogu, strogo poučen u Zakonu naših otaca, revnitelj Božji, kao što ste vi svi danas."

⁴ Ja sam ovaj Put progonio na smrt, vežući i predajući u tamnice muškarce i žene."

⁵ Svjedoci su mi veliki svećenik i sve starješine od kojih sam primio i poslanice za braću, kad sam pošao u Damask da sljedbenike ovoga Puta dovedem otamo svezane u Jeruzalem radi kažnjavanja."

⁶ Dok sam putovao i približio se Damasku, dogodi mi se oko podne da me odjedanput obasja velika svjetlost s neba."

⁷ Tada padoh na zemlju i začuh glas koji mi je govorio: Savle, Savle, zašto me progoniš?"

⁸ A ja odgovorih: Tko si, Gospodine? I reče mi: Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš."

⁹ Oni koji su bili sa mnom vidješe doduše svjetlost, ali ne čuše glas onoga koji mi je govorio."

¹⁰ I rekoh: Što da činim, Gospodine? A Gospodin mi reče: Ustani, idi u Damask i ondje će ti se kazati sve što trebaš činiti."

¹¹ Kako obnevidjeh od sjaja one svjetlosti, povedoše me za ruku pratioci i dođoh u Damask."

¹² A neki Ananija, muž koji se vjerno držao Zakona, za koga su svjedočili svi Židovi što ondje žive,"

¹³ dođe k meni, stade i reče mi: Savle, brate, progledaj! I ja u taj čas pogledah na nj."

¹⁴ A on reče: Bog naših otaca izabra te da upoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz njegovih usta:"

¹⁵ jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima za ono što si vidio i čuo."

¹⁶ Što još oklijevaš? Ustani i primi krštenje i operi se od svojih grijeha zazivajući njegovo ime!"

¹⁷ A dogodi se, kad sam se vratio u Jeruzalem i molio u Hramu, da se zanesoh,"

¹⁸ i vidjeh Gospodina gdje mi govori: Pohiti i izađi brzo iz Jeruzalema, jer ne će primiti tvoga svjedočanstva za mene!"

¹⁹ A ja rekoh: Gospodine, sami znaju da sam ja zatvarao u tamnicu i tukao po sinagogama one koji vjeruju u tebe."

²⁰ I dok je prolijevana krv Stjepana, tvojega svjedoka, bio sam i ja ondje, pristajao sam, i čuvao sam odjeću onih koji su ga ubijali."

²¹ I reče mi: Idi, jer ću te daleko poslati među pogane.”"

²² Oni su ga slušali do te riječi, ali sad podigoše svoj glas govoreći: “Makni s lica zemlje takvoga, jer ne smije živjeti!”"

²³ I kad su oni počeli vikati, zbacivati svoju odjeću i bacati prašinu u zrak,"

²⁴ naloži zapovjednik da Pavla uvedu u vojarnu i da ga bičevanjem ispitaju, kako bi doznao zašto su tako vikali na nj."

²⁵ I kad ga pritegoše konopcima, reče Pavao satniku koji je stajao uz njega: “Smijete li bičevati rimskoga građanina, a da nije osuđen?”"

²⁶ čuvši to, satnik pristupi k zapovjedniku i javi mu: “Što namjeravaš učiniti? Ovaj je čovjek rimski građanin!”"

²⁷ A zapovjednik pristupi i reče Pavlu: “Kaži mi, jesi li ti rimski građanin?” A on reče: “Jesam.”"

²⁸ I zapovjednik odvrati: “Ja sam za velik iznos stekao to građanstvo.” A Pavao reče: “Ja ga imam već od rođenja.”"

²⁹ Onda odstupiše odmah od njega oni koji su ga trebali mučiti. A zapovjednik se uplašio kad je doznao da je Pavao rimski građanin i što ga je bio svezao."

³⁰ A sutradan, odlučivši da sigurno dozna zašto Pavla tuže Židovi, pusti ga iz okova te zapovjedi da dođu svećenički glavari i sve Veliko vijeće. Tada dovede Pavla i postavi ga pred njih."

23

¹ Očiju uprtih u Veliko vijeće, Pavao reče: “Ljudi, braćo, ja sam potpuno čiste savjesti živio pred Bogom sve do današnjega dana.”"

² A veliki svećenik Ananija zapovjedi onima što su stajali kod njega da ga udare po ustima."

³ Tada mu reče Pavao: “Udarit će tebe Bog, zide obijeljeni! I ti sjediš te mi sudiš po Zakonu, a protiv Zakona zapovijedaš da me udaraju?”"

⁴ A oni što su stajali ondje rekoše: “Što, ti grdiš velikog svećenika Božjega?”"

⁵ A Pavao reče: “Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Jer je pisano: Ne grdi glavara svojega naroda!”"

⁶ A znajući da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji, Pavao povika pred Velikim vijećem: “Ljudi, braćo, ja sam farizej, sin farizeja; zbog nade u uskrsnuće mrtvih doveden sam na sud.”""

⁷ Kad on to reče, nastade rasprava među farizejima i saducejima, i razdijeli se mnoštvo."

⁸ Jer saduceji govore da nema uskrnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji priznaju oboje."

⁹ I nastade velika vika. I ustadoše neki pismoznanci farizejske sljedbe te su se prepirali govoreći: “Ništa zla ne nalazimo na ovom čovjeku. Što ako mu je govorio duh ili anđeo?”"

¹⁰ I kad nastade velika rasprava, poboja se zapovjednik da Pavla ne rastrgaju, i zapovjedi da siđu vojnici i da ga otmu između njih te da ga odvedu u vojarnu."

¹¹ Sljedeće noći stade Gospodin pred njega i reče: “Budi hrabar! Kao što si svjedočio za mene u Jeruzalemu, tako ti valja i u Rimu svjedočiti.”"

¹² A kad osvanu dan, sabraše se neki od Židova i zakleše se govoreći da ne će ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla."

¹³ A bilo ih je više od četrdeset koji se tako zakleše."

¹⁴ Oni pristupiše svećeničkim glavarima i starješinama i rekoše: “Tvrdo smo se zakleli da ne ćemo ništa okusiti, dok ne ubijemo Pavla."

¹⁵ Sad dakle vi s Velikim vijećem poručite zapovjedniku da ga dovede k vama, kao da biste htjeli doznati bolje o njemu, a mi smo spremni ubiti ga prije nego se on približi.”"

¹⁶ Međutim, sin Pavlove sestre, čuvši za zasjedu, dođe, uđe u vojarnu i javi Pavlu."

¹⁷ A Pavao dozva k sebi jednoga satnika i reče: “Ovoga mladića odvedi k zapovjedniku, jer mu želi nešto javiti!”"

¹⁸ I on ga uze, dovede k zapovjedniku i reče: “Sužanj Pavao dozva me i zamoli da dovedem k tebi ovoga mladića koji ti nešto želi kazati.”"

¹⁹ A zapovjednik, uzevši ga za ruku i otišavši nasamo, upita ga: “Što mi imaš javiti?”"

²⁰ A on reče: “Židovi se dogovoriše da te zamole da sutra dovedeš Pavla pred Veliko vijeće, kao da bi točnije ispitali njegov slučaj;""

²¹ ali ih ti nemoj poslušati, jer ga čeka u zasjedi više od četrdeset njihovih muškaraca koji su se zakleli da ne će ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. I sad su spremni, i čekaju tvoje obećanje.”"

²² Tada zapovjednik otpusti mladića zapovjedivši: “Ne kazuj nikomu da si mi ovo javio!”"

²³ I dozvavši dvojicu satnika reče: “Pripravite dvjesta vojnika da idu do Cezareje, i sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca, nakon treće noćne ure;""

²⁴ i priredite i zaprežne životinje, da posade Pavla i da ga zdrava doprate do namjesnika Feliksa.”"

²⁵ I napisa poslanicu ovog sadržaja:"

²⁶ ”Klaudije Lizija pozdravlja čestitog namjesnika Feliksa."

²⁷ čovjeka ovoga uhvatiše Židovi i htjedoše ga ubiti; a ja dođoh s vojnicima i oteh ga doznavši da je rimski građanin.""

²⁸ I želeći doznati krivnju za koju ga optužuju, izvedoh ga pred njihovo Veliko vijeće."

²⁹ I ustanovih da ga tuže za kršenje njihova Zakona, ali nema nikakve krivnje zbog koje zaslužuje smrt ili okove."

³⁰ A kad mi dojaviše da se sprema zasjeda protiv njega, poslah ga k tebi zapovjedivši i tužiteljima da pred tobom kažu što imaju protiv njega. Da si zdravo!”"

³¹ A vojnici zatim, kao što im je bilo zapovjeđeno, uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu."

³² Sutradan, ostavivši konjanike da idu dalje s njim, vratiše se u vojarnu."

³³ I oni, stigavši u Cezareju, predadoše poslanicu namjesniku i izvedoše Pavla pred njega."

³⁴ A kad je ovaj pročitao, zapita iz koje je pokrajine. Doznavši da je iz Cilicije,"

³⁵ reče: “Saslušat ću te kad dođu tvoji tužitelji.” I zapovjedi da ga čuvaju u Herodovu dvoru."

24

¹ Poslije pet dana siđe veliki svećenik Ananija s nekoliko starješina i s nekim odvjetnikom Tertulom te podniješe namjesniku tužbu protiv Pavla."

² I kad njega dozvaše, poče ga Tertul optuživati govoreći: “čestiti Felikse, to što živimo pod tvojom upravom u potpunom miru, i što je tvojom brižljivošću mnogo toga reformirano u ovom narodu,"

³ uvijek i svuda primamo sa svakom zahvalnošću."

⁴ Ali da ti dulje ne dosađujem, molim da nas ukratko poslušaš sa svojom blagošću."

⁵ Nađosmo da je ovaj čovjeka kuga: podiže bune protiv svih Židova po svemu svijetu i kolovođa je nazaretske sljedbe."

⁶ On je pokušao i Hram oskvrnuti, a mi ga uhitismo."

⁷ "

⁸ Možeš ga i sam ispitati te doznati sve ono za što ga mi optužujemo.”"

⁹ A i Židovi se složiše govoreći da je to tako."

¹⁰ A kad mu namjesnik dade znak da govori, Pavao odgovori: “Znam da si već mnogo godina sudac ovome narodu. Zato ću se mirne duše braniti."

¹¹ Ti možeš doznati da nema više od dvanćst dana kako uziđoh u Jeruzalem da obavim bogoštovne čine."

¹² Nisu me našli u Hramu da s kim raspravljam ili da bunu podižem u narodu, ni u sinagogama, ni u gradu."

¹³ Oni ne mogu pred tobom dokazati ono za što me sad optužuju."

¹⁴ A ovo ti priznajem: Ja služim Bogu svojih otaca prema Putu koju oni nazivaju sljedbom. Ja vjerujem sve što je pisano u Zakonu i u Prorocima."

¹⁵ Ja imam nadu u Boga, koju i oni sami očekuju, da će biti uskrsnuće pravednih i nepravednih."

¹⁶ Zato se trudim imati čistu savjest svagda pred Bogom i pred ljudima."

¹⁷ Poslije više godina dođoh da donesem milostinju svome narodu i prinose."

¹⁸ Oni me nađoše dok sam obavljao zavjetno čišćenje u Hramu, ali nisam sazivao mnoštvo niti poticao na uzbunu."

¹⁹ A bili su ondje neki Židovi iz Azije koji bi trebali doći preda te i iznijeti optužbe, ako imaju što protiv mene."

²⁰ Ili ovi sami neka kažu kakvu su krivnju našli na meni kad sam stajao pred Velikim vijećem,"

²¹ osim zbog jedne riječi koju povikah stojeći među njima: Zbog uskrsnuća mrtvih vi mi danas sudite.”"

²² Feliks odgodi njihovu parnicu, jer je poznavao vrlo dobro ovaj Put, i reče: “Kad dođe zapovjednik Lizija, presudit ću vaš spor.”"

²³ A satniku zapovjedi da Pavla čuva u lakom zatvoru i da nikome od njegovih ne zabranjuje posluživati ga."

²⁴ Poslije nekoliko dana dođe Feliks s Druzilom, svojom ženom, koja je bila Židovka, i dozva Pavla, i slušao ga je o vjeri u Krista Isusa."

²⁵ A kad je on raspravljao o pravdi, o svladavanju i o budućem sudu, uplaši se Feliks i odgovori: “Idi za sada, kad bude zgodna prilika, opet ću te dozvati.”"

²⁶ A usto se i nadao da će mu Pavao dati novaca; zato ga je češće dozivao i s njim razgovarao. ""

²⁷ Kad se navršiše dvije godine, Feliksa naslijedi Porcije Fest. A Feliks je, htijući ugoditi Židovima, ostavio Pavla u zatvoru."

25

¹ Kad dakle dođe Fest u pokrajinu, poslije tri dana uziđe iz Cezareje u Jeruzalem."

² Onda glavari svećenički i židovski prvaci pristupiše k njemu, podigoše tužbu protiv Pavla i zamoliše ga"

³ da im učini uslugu te da Pavla pošalje u Jeruzalem. Namjeravali su naime na putu postaviti zasjedu i ubiti ga."

⁴ Fest odvrati da Pavao ostaje u tamnici u Cezareji, a on da će uskoro otići."

⁵ ”Onda mogu”, reče, “ovlašteni od vas poći sa mnom i tužiti ga, ako je taj čovjek što kriv.”"

⁶ Nakon što je proboravio među njima ne više od osam ili deset dana, siđe u Cezareju. Sutradan sjede na sudačku stolicu i zapovjedi da dovedu Pavla."

⁷ A kad ga dovedoše, stadoše oko njega Židovi koji su bili došli iz Jeruzalema i iznosili su mnoge i teške tužbe koje nisu mogli dokazati."

⁸ Pavao se branio: “Nisam ništa skrivio protiv židovskog Zakona, niti protiv Hrama, niti protiv cara.”"

⁹ A Fest, htijući ugoditi Židovima, predloži Pavlu: “Hoćeš li uzići u Jeruzalem da ti ondje preda mnom za to sude?”"

¹⁰ A Pavao reče: “Ja stojim pred carevim sudom. Ovdje treba da mi se sudi. Židovima ništa nisam skrivio, kao što ti najbolje znaš."

¹¹ Ako li sam skrivio ili učinio nešto što zaslužuje smrt, ne tražim da budem pomilovan. Ako li na meni nema ništa od onoga za što me ovi tuže, nitko me ne može njima predati. Prizivam se na cara.”"

¹² Tada Fest, posavjetovavši se sa savjetnicima, odgovori: “Na cara si se prizvao, k caru ćeš poći.”"

¹³ Nakon nekoliko dana kralj Agripa i Berenika dođoše u Cezareju da pozdrave Festa."

¹⁴ I dok su ondje boravili više dana, kaza Fest kralju za Pavla govoreći: “Feliks je ostavio u tamnici nekoga čovjeka."

¹⁵ Kad sam bio u Jeruzalemu, izađoše preda me svećenički glavari i židovske starješine tražeći da ga osudim."

¹⁶ Ja im odgovorih da nije običaj u Rimljana osuditi nekoga prije nego se optuženi suoči s tužiteljima i dobije priliku da se brani od onoga za što je okrivljen."

¹⁷ Kad se dakle oni ovdje sastadoše, bez ikakva odgađanja sutradan sjedoh na sudačku stolicu i zapovjedih da dovedu toga čovjeka."

¹⁸ Ali tužitelji koji su stajali oko njega ne iznesoše nijedne krivnje za zločine koje sam ja naslućivao;""

¹⁹ nego su se prepirali s njim o nekim pitanjima svoje vjere i o nekakvu Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da on živi."

²⁰ Kako ja nisam ništa razumio od te prepirke, upitah bi li htio ići u Jeruzalem da mu se ondje sudi za to."

²¹ Međutim, kad se Pavao prizvao na sud njegova veličanstva, zapovjedio sam da ga čuvaju dok ga ne pošaljem caru.”"

²² Agripa na to reče Festu: “I ja bih rado čuo toga čovjeka.” A on reče: “Sutra ćeš ga čuti.”"

²³ I kad sutradan Agripa i Berenika dođoše s velikim sjajem i uđoše u sudnicu sa zapovjednicima i najuglednijim gradskim ljudima, dovedoše Pavla na Festovu zapovijed."

²⁴ I reče Fest: “Kralju Agripa i vi svi prisutni! Vidite ovoga zbog kojega je navaljivalo na mene sve mnoštvo Židova u Jeruzalemu i ovdje vičući da ne smije dulje živjeti."

²⁵ A ja, razabravši da nije ništa učinio što zaslužuje smrt ? a i on sam prizva se na sud njegova veličanstva ? odlučih poslati ga k caru."

²⁶ Kako nemam sigurnih podataka koje bih o njemu napisao gospodaru, dovedoh ga pred vas, a osobito preda te, kralju Agripa, da bih, kad bude ispitan, mogao nešto napisati."

²⁷ čini mi se naime bezrazložno poslati sužnja, a njegove krivnje ne naznačiti.”"

26

¹ A Agripa reče Pavlu: “Dopušta ti se da govoriš za sebe.” Onda se Pavao, pruživši ruku, stade braniti:"

² ”Sretnim se smatram, kralju Agripa, što se danas mogu pred tobom braniti od svega za što me optužuju Židovi,"

³ a najviše što znam da ti poznaješ sve židovske običaje i prepiranja. Zato te molim da me poslušaš strpljivo."

⁴ Moje dakle življenje od mladosti, što je isprva bilo među mojim narodom u Jeruzalemu, poznaju svi Židovi."

⁵ Kako me znaju otprije, mogu, ako hoće, posvjedočiti da sam živio kao farizej, po najstrožoj sljedbi naše religije."

⁶ I sad stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje je Bog dao našim ocima."

⁷ Nadajući se da će se ono ispuniti, naših dvanćst plemena neprekidno održava bogoštovlje noću i danu. Zbog te nade, kralju, ja sam optužen od Židova."

⁸ Što? Zar vi smatrate nevjerojatnim da Bog uskrisava mrtve?"

⁹ I ja sam nekoć mislio da trebam što je moguće više činiti protiv imena Isusa Nazarećanina."

¹⁰ To sam i činio u Jeruzalemu. I mnoge sam od svetih pozatvarao u tamnice, dobivši vlast od svećeničkih glavara, i odobravao sam kad bi ih ubijali."

¹¹ I kažnjavao sam ih često po svim sinagogama, nagonio sam ih da hule, i bjesneći preko svake mjere, progonio sam ih sve do gradova u inozemstvu."

¹² Kad sam zbog toga išao u Damask, po ovlasti i nalogu svećeničkih glavara,"

¹³ vidio sam, kralju, na putu u podne svjetlost s neba jaču od sunčanoga sjaja, koja je obasjala mene i one što su bili zajedno sa mnom."

¹⁴ I kad smo svi mi popadali na zemlju, čuo sam glas gdje mi govori hebrejskim jezikom: Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv žalca praćakati."

¹⁵ A ja rekoh: Tko si, ti, Gospodine? A Gospodin reče: Ja sam Isus kojega ti progoniš."

¹⁶ Nego ustani i uspravi se jer sam ti se zato ukazao da te postavim za služitelja i svjedoka ovoga što si vidio, i onoga što ću ti objaviti."

¹⁷ Izbavljat ću te od tvoga naroda i od pogana kojima te sada šaljem,"

¹⁸ da im otvoriš oči kako bi se obratili od tame k svjetlosti i od sotonine vlasti k Bogu, da prime oproštenje grijehâ i baštinu među svetima po vjeri u mene."

¹⁹ Zato, kralju Agripa, nisam bio nepokoran nebeskome viđenju,"

²⁰ nego sam propovijedao najprije onima koji su u Damasku i u Jeruzalemu, potom i po svoj židovskoj zemlji, i poganima, da se pokaju i da se obrate Bogu čineći djela dostojna obraćenja."

²¹ Zato me Židovi uhvatiše u Hramu i htjedoše me ubiti."

²² Ali uz pomoć Božju stojim do dana današnjega i svjedočim i malom i velikom, ništa drugo ne kazujući osim što su proroci navijestili da će se dogoditi, i Mojsije:"

²³ da će Mesija trpjeti, da će prvi od mrtvih uskrsnuti, da će navješćivati svjetlost židovskom narodu i poganima.”"

²⁴ Dok se Pavao tako branio, reče Fest jakim glasom: “Luduješ, Pavle! Mnoge te knjige dovele do ludosti.”"

²⁵ A Pavao reče: “Ne ludujem, čestiti Feste, nego kazujem riječi istine i razboritosti."

²⁶ Za ovo zna kralj kojemu i govorim otvoreno jer ne vjerujem da mu je što od ovoga sakriveno; ništa od ovoga nije se naime događalo u kutu.""

²⁷ Vjeruješ li, kralju Agripa, prorocima? Znam da vjeruješ.”"

²⁸ A Agripa će Pavlu: “Zamalo pa me uvjeri da postanem kršćanin.”"

²⁹ A Pavao reče: “Želim od Boga, i za malo i za mnogo, da bi ne samo ti, nego i svi koji slušaju, postali danas ovakvi kao što sam ja, osim ovih okova.”"

³⁰ I ustade kralj, i namjesnik, i Berenika, i oni koji su sjedili s njima."

³¹ Otišavši, razgovarali su među sobom: “Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili okove.”"

³² A Agripa reče Festu: “Ovaj bi čovjek mogao biti pušten, da se nije prizvao na cara.”"

27

¹ Kad bi odlučeno da otplovimo u Italiju, predadoše Pavla i druge neke sužnje satniku, po imenu Juliju, od careve čete."

² Nakon što smo se ukrcali na adramitski brod koji je trebao ploviti u azijska mjesta, otisnusmo se; a s nama je bio Aristarh, Makedonac iz Soluna.""

³ I drugi dan doplovismo u Sidon. Kako je Julije čovječno postupao prema Pavlu, dopustio mu je da pohodi prijatelje i da se oni brinu za njega."

⁴ Nakon što smo isplovili otamo, plovili smo uz Cipar, jer su vjetrovi bili protivni."

⁵ I preplovivši cilicijsku i pamfilijsku pučinu, dođosmo u Miru Licijsku."

⁶ Ondje je satnik našao aleksandrijsku lađu koja je plovila u Italiju te nas premjestio na nju."

⁷ Plovili smo mnogo dana sporo i jedva stigli do Knida, jer nas je spriječio vjetar. Tako doplovismo pod Kretu kod Salmone."

⁸ I s mukom ploveći uz obalu, dođosmo na jedno mjesto koje se zove Dobra Pristaništa, u čijoj je blizini grad Lasej."

⁹ Nakon što prođe mnogo vremena, i kad je već plovidba bila sa strahom, jer je i post već bio prošao, opominjao ih je Pavao"

¹⁰ govoreći im: “Ljudi, vidim da će plovidba biti s mukom i znatnom štetom ne samo za tovar i lađu nego i za naš život.”"

¹¹ Satnik je međutim imao više povjerenja u kormilara i gospodara lađe negoli u Pavlove riječi."

¹² A kako luka nije bila pogodna za zimovanje, većina je smatrala da je bolje otploviti otamo i nekako doći do Feniksa, kretske luke što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu te ondje prezimiti."

¹³ Kad je blago zapuhao južnjak, mislili su da mogu sigurno izvesti svoju namjeru, i digavši sidro, otplovili su duž Krete."

¹⁴ Ali nedugo zatim udari s otoka buran vjetar koji se zove sjeveroistočnjak."

¹⁵ Kad zahvati lađu koja se nije mogla opirati vjetru, predadosmo je valovima, i oni nas ponesoše."

¹⁶ Prolazeći pokraj jednoga otoka, koji se zove Kauda, jedva smo mogli dohvatiti čamac."

¹⁷ I izvukavši ga, upotrijebiše pomagala i podvezaše lađu; a bojeći se da ne udare na Sirtu, spustiše jedra, i tako se plovilo dalje.""

¹⁸ Kako nas je bacala silna bura, sutradan stadoše izbacivati tovar."

¹⁹ I treći dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu."

²⁰ A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura je svejednako navaljivala, ugasila nam se svaka nada da ćemo se spasiti."

²¹ Već dugo nitko nije ništa jeo. Onda Pavao stade među njih i reče: “Ljudi, trebalo je poslušati mene i ne otiskivati se od Krete; tada ne biste imali ove muke i štete.""

²² A sad vas bodrim da budete hrabri, jer nitko od vas ne će stradati osim lađe."

²³ Jer ove noći stade preda me anđeo Boga čiji jesam i kome služim"

²⁴ govoreći: Ne boj se, Pavle! Valja ti doći pred cara. I evo ti darova Bog sve koji plove s tobom."

²⁵ Zato, ljudi, ne bojte se, jer vjerujem Bogu da će tako biti kao što mi je rečeno."

²⁶ Ali nam valja udariti na neki otok.”"

²⁷ A kad bi četrnćsta noć, a mi o ponoći plovili po Jadranu, pomisliše mornari da se primiču nekakvom kopnu."

²⁸ Baciše olovnicu i nađoše dvadeset hvati dubine; i prošavši malo, nađoše petnćst hvati.""

²⁹ I bojeći se da ne udarimo na grebene, bacili su s krme četiri sidra, pa su željno čekali svanuće."

³⁰ Ali kad su mornari pokušali pobjeći s lađe te počeli spuštati čamac u more, izgovarajući se kao da hoće s pramca spustiti sidra,"

³¹ reče Pavao satniku i vojnicima: “Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti.”"

³² Tada vojnici presjekoše užad na čamcu i spustiše ga te pade u more."

³³ I kad stade svitati, molio je Pavao sve da jedu, govoreći: “četrnćsti je dan danas kako čekate bez jela, ništa ne okusivši."

³⁴ Zato vas molim da jedete, jer je to za vaše zdravlje. A nijednome od vas dlaka s glave ne će pasti.”"

³⁵ I rekavši to uze kruh, i dade hvalu Bogu pred svima, i razlomivši stade jesti."

³⁶ Onda se svi ohrabriše i stadoše jesti."

³⁷ A bilo nas je u lađi svega dvjesta i sedamdeset i šest osoba."

³⁸ Nakon što su se najeli, olakšaše lađu izbacivši pšenicu u more."

³⁹ Kad se razdanilo, mornari nisu prepoznali zemlju, ali su ugledali nekakav zaljev s obalom u koji su odlučili zavesti lađu, ako bude moguće."

⁴⁰ I podigavši sidra, ostave ih u moru, popuste užad kormila i raširivši prednje jedro prema vjetru, plovili su prema obali."

⁴¹ A kad dođosmo kao na jedan jezik, gdje se more kao razdjeljuje, nasuka se lađa; i prednji kraj što se nasuka ostade tvrd i nepomičan, a krmu su razbijali silni valovi.""

⁴² Vojnici su namjeravali poubijati sužnje, da koji ne ispliva i ne uteče."

⁴³ Ali satnik, htijući spasiti Pavla, zabrani njihovu namjeru i zapovjedi onima koji znaju plivati neka poskaču prvi u vodu te izađu na kopno."

⁴⁴ A ostali, jedni na daskama, a jedni na čemu od lađe. I tako izađoše svi živi na kopno."

28

¹ Nakon što smo se izbavili, doznali smo da se otok zove Malta."

² A urođenici su se ponijeli prema nama s izvanrednom čovječnošću. Naložili su vatru i primili nas sve jer je padala kiša i bilo je hladno."

³ A kad Pavao skupi svežanj granja i naloži na vatru, izađe zmija zbog vrućine i ujede ga za ruku."

⁴ I kad vidješe urođenici zmiju gdje visi o njegovoj ruci, počeše govoriti jedan drugome: “Zasigurno je ovaj čovjek ubojica kojega, izbavljena od mora, Pravda ne ostavlja na životu.”"

⁵ A on otrese zmiju u vatru, i ne bi mu ništa zlo."

⁶ Oni su čekali da on oteče, ili da odjedanput padne mrtav. A kad su zadugo čekali i vidjeli da mu ne bi ništa zlo, promijeniše mišljenje i rekoše da je on bog."

⁷ U onoj okolini bilo je imanje poglavara otoka koji se zvao Publija; on nas primi i pogosti ljubazno tri dana.""

⁸ A dogodi se da je otac Publijev ležao od groznice i od srdobolje. K njemu uđe Pavao, pomoli se, stavi ruke na njega i ozdravi ga."

⁹ Nakon što se to dogodilo, dolazili su i drugi koji su bili bolesni na otoku i bili iscjeljivani."

¹⁰ Počastili su nas mnogim častima, i kad smo odlazili, spremiše nam što nam je trebalo."

¹¹ Nakon tri mjeseca otplovismo na aleksandrijskoj lađi koja je bila prezimila na otoku, a imala je kao znak Dioskure."

¹² I doplovivši u Sirakuzu, ostadosmo ondje tri dana."

¹³ A otamo otplovivši, dođosmo u Regij; i nakon jednoga dana, kad puhnu južnjak, dođosmo drugi dan u Puteole.""

¹⁴ Ondje nađosmo braću, i oni nas zamoliše da ostanemo kod njih sedam dana. Evo kako smo stigli u Rim."

¹⁵ Otišli smo otamo, a braća iz Rima, čuvši za nas, izađoše nam ususret do Apijeva trga i Tri krčme. I kad ih vidje Pavao, dade hvalu Bogu i ohrabri se."

¹⁶ A kad uđosmo u Rim, Pavlu bi dopušteno da živi posebno u svom stanu s vojnikom koji ga je čuvao."

¹⁷ Nakon tri dana sazva Pavao židovske prvake. I kad se skupiše, poče im govoriti: “Ljudi, braćo, ja nisam ništa učinio protiv našega naroda ili protiv običaja naših otaca, a ipak sam uhićen u Jeruzalemu i izručen u ruke Rimljanima."

¹⁸ I kad su oni izvidjeli za mene, htjeli su me pustiti, jer nije bilo na meni nikakve smrtne krivnje."

¹⁹ A kad se Židovi usprotiviše, bio sam prisiljen prizvati se na cara, ali ne kao da bih svoj narod imao za nešto tužiti."

²⁰ Zbog toga razloga zamolio sam vas da vas vidim i da progovorim s vama; jer zbog Izrćlove nade okovan sam ovim lancem.”""

²¹ A oni mu rekoše: “Mi nismo primili pisma o tebi iz Judeje, niti je došao tko od braće javiti ili govoriti što zlo protiv tebe."

²² Nego molimo da čujemo od tebe što misliš; jer nam je poznata ova sljedba: protive joj se svuda.” ""

²³ U zakazani dan dođe ih k njemu još više u stan. On im je razlagao svjedočeći kraljevstvo Božje i uvjeravajući ih u Isusa iz Mojsijeva zakona i Proroka od jutra do mraka."

²⁴ Jedni su prihvatili njegove dokaze, a drugi su odbili povjerovati."

²⁵ I kako su bili nesložni među sobom, stadoše se razilaziti, kad reče Pavao jednu riječ: “Dobro je kazao Duh Sveti preko proroka Izaije vašim ocima:"

²⁶ Idi k tome narodu i reci: Slušat ćete, a ne ćete razumjeti; i gledat ćete, a ne ćete vidjeti. ""

²⁷ Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda, i ušima teško čuju, i svoje oči zatisnuše, da tako ne vide očima, ušima ne čuju, i srcem ne razumiju pa da se ne obrate i da ih ne ozdravim."

²⁸ Neka vam je dakle na znanje da je ovo Božje spasenje poslano poganima, i oni će slušati.”"

²⁹ "

³⁰ Pavao je živio pune dvije godine u svom unajmljenom stanu, i primao je sve koji su mu dolazili,"

³¹ propovijedajući Božje kraljevstvo i učeći o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, bez smetnje."