1

¹ U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Bog bijaše Riječ."

² Ona bijaše u početku kod Boga."

³ Sve je po njoj postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo."

⁴ U njoj bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima."

⁵ Svjetlo svijetli u tami; ali tama ga ne obuze.""

⁶ Poslan bi čovjek od Boga komu bijaše ime Ivan."

⁷ On dođe za svjedočanstvo, da svjedoči za svjetlo, da svi vjeruju po njemu."

⁸ On ne bijaše svjetlo, nego da svjedoči za svjetlo."

⁹ Svjetlo istinito, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na svijet."

¹⁰ Na svijetu bijaše, svijet je po njemu postao; i svijet ga nije spoznao.""

¹¹ K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše."

¹² A svima koji ga primiše dade moć da budu djeca Božja. Onima koji vjeruju u ime njegovo,"

¹³ koji nisu rođeni od krvi, ni od tjelesne volje, ni od muževlje volje, nego od Boga."

¹⁴ I Riječ je postala tijelom i nastanila se među nama. I vidjesmo njegovu slavu, slavu kao Jedinorođenoga od Oca, puna milosti i istine."

¹⁵ Ivan svjedoči za njega i viče: “Evo onoga za koga rekoh: Koji dolazi za mnom, preda mnom je; jer bijaše prije mene.” ""

¹⁶ Od njegove punine mi svi primismo milost za milošću."

¹⁷ Po Mojsiju bio je dan Zakon, po Isusu Kristu dođe milost i istina."

¹⁸ Boga nitko nikada nije vidio. Jedinorođeni koji je Bog, koji počiva u Očevu krilu, nam ga je objavio."

¹⁹ Ovako glasi Ivanovo svjedočanstvo, kad Židovi iz Jeruzalema poslaše k njemu svećenike i levite da ga zapitaju: “Tko si ti?”"

²⁰ On prizna i ne zataji. Prizna: “Ja nisam Mesija.”"

²¹ Tada ga upitaše: “Što dakle? Jesi li možda Ilija?” On odgovori: “Nisam.” “Jesi li prorok?” On odgovori: “Nisam.”"

²² Onda mu rekoše: “Tko si dakle? Mi ipak moramo donijeti odgovor onima koji nas poslaše. Što kažeš sam za sebe?”"

²³ On odgovori: “Ja sam glas onoga što viče u pustinji: Poravnajte Gospodnji put, kao što kaza prorok Izaija.”"

²⁴ Bili su to izaslanici farizejâ."

²⁵ Zapitaše ga dalje: “Zašto dakle krstiš, kad ti nisi Mesija, ni Ilija, ni prorok?”"

²⁶ Ivan im odgovori: “Ja krstim samo vodom. A među vama već stoji onaj koga vi ne poznajete."

²⁷ On dolazi za mnom. Ja nisam dostojan odriješiti remenje na njegovoj obući.”"

²⁸ To se dogodi u Betaniji, s one strane Jordana, gdje je Ivan krstio."

²⁹ Sutradan vidje on Isusa gdje dolazi k njemu. Tada reče: “Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijeh svijeta!"

³⁰ Ovo je onaj za koga sam rekao: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom; jer je bio prije mene.""

³¹ Ja ga nisam poznavao. Ali da se on objavi u Izrćlu, došao sam ja krstiti vodom.”"

³² Dalje je svjedočio Ivan: “Vidio sam Duha gdje silazi s neba kao golub i lebdi nad njim."

³³ Ja ga nisam poznavao. Ali onaj koji me je poslao krstiti vodom reče mi: Na koga vidiš da silazi Duh i nad njim lebdi, to je onaj koji krsti Duhom Svetim."

³⁴ Ja sam to vidio i zato svjedočim: Ovaj je Sin Božji.”"

³⁵ Sutradan je opet stajao Ivan s dvojicom svojih učenika."

³⁶ Kad je vidio Isusa gdje prolazi, reče: “Evo Jaganjca Božjeg!”"

³⁷ čim su ga oba učenika čula da tako govori, pođoše za Isusom."

³⁸ Isus se obazre i vidje ih gdje idu za njim. Tada ih upita: “Što vi tražite?” Oni mu odvratiše: “Rabi” ? to jest: “Učitelju ? gdje stanuješ?”"

³⁹ On im odgovori: “Dođite i vidite!” Otiđoše s njim i vidješe gdje boravi, i ostadoše kod njega onaj dan. Bilo je to oko desete ure."

⁴⁰ Jedan od dvojice, koji na Ivanovu riječ pođoše za Isusom, bio je Andrija, brat Šimuna Petra."

⁴¹ Ovaj nađe najprije svoga brata Šimuna i reče mu: “Nađosmo Mesiju ? to jest Pomazanika.”"

⁴² I dovede ga k Isusu. Isus pogleda na nj i reče: “Ti si Šimun, Jonin sin; ti ćeš se zvati Kefa ? to jest Stijena.” ""

⁴³ Sutradan odluči Isus poći u Galileju. Tada nađe Filipa i reče mu: “Pođi za mnom!”"

⁴⁴ Filip je bio iz Betsaide, Andrijina i Petrova grada."

⁴⁵ Filip nađe Natanćla i reče mu: “Nađosmo onoga o kojem su pisali Mojsije u zakonu i proroci: Isusa, Josipova sina iz Nazareta.”"

⁴⁶ Natanćl mu odvrati: “Može li doći što dobro iz Nazareta?” Filip mu odvrati: “Dođi i vidi!”"

⁴⁷ Kad Isus vidje Natanćla gdje dolazi k njemu, reče za njega: “Evo pravoga Izrćlca u kojem nema lukavstva!”"

⁴⁸ Natanćl ga upita: “Odakle me poznaješ?” Isus mu odgovori: “Još prije nego te pozva Filip, vidio sam te pod smokvom.”"

⁴⁹ Natanćl mu odvrati: “Učitelju, ti si Sin Božji, ti si Izrćlov kralj!”"

⁵⁰ Isus mu odvrati: “Vjeruješ jer ti rekoh da sam te vidio pod smokvom. Vidjet ćeš još više od toga.”"

⁵¹ Tada nastavi: “Zaista, zaista kažem vam: Vidjet ćete otvoreno nebo i Božje anđele gdje uzlaze i silaze nad Sinom čovječjim.”"

2

¹ Treći dan poslije toga bila je svadba u Kani Galilejskoj. Ondje je bila Isusova majka."

² I Isus i njegovi učenici bili su pozvani na svadbu."

³ Kad je nestalo vina, reče Isusova majka njemu: “Nemaju više vina.”"

⁴ Isus joj odvrati: “Što ja imam s tobom, ženo? Moj čas još nije došao.”"

⁵ Tada reče njegova majka slugama: “Učinite što god vam kaže!”"

⁶ A bilo je ondje šest kamenih posuda, kako je to tražio običaj židovskoga čišćenja. Svaka je od njih obuhvaćala dvije do tri mjere."

⁷ Isus im zapovjedi: “Napunite posude vodom!” Napuniše ih do vrha."

⁸ Tada im reče: “Zagrabite sad od toga i nosite ravnatelju stola!” Oni odnesoše."

⁹ I ravnatelj stola okusi vodu što je postala vino. A nije znao odakle je bilo vino. Samo su to znale sluge koje su zagrabile vodu. Tada zovnu ravnatelj stola mladoženju"

¹⁰ i reče mu: “Svatko iznosi najprije dobro vino, a istom kad se gosti ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino do sada.”"

¹¹ Tako učini Isus u Kani u Galileji početak svojim čudesima. Time objavi svoju slavu, i njegovi učenici povjerovaše u njega."

¹² Potom siđe u Kafarnaum sa svojom majkom, s braćom i svojim učenicima. Ondje ostadoše nekoliko dana."

¹³ A blizu je bio židovski Vazam, i uziđe Isus u Jeruzalem"

¹⁴ U Hramu zateče trgovce što su prodavali volove, ovce i golubove, i mjenjače što su bili ondje posjedali."

¹⁵ Tada on splete od užeta bič i izagna iz Hrama sve, zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima prosu novce i prevrnu njihove stolove."

¹⁶ Onima što su prodavali golubove, reče: “Nosite to odavle i ne činite od kuće mojega Oca trgovačku kuću!”"

¹⁷ Tada se sjetiše njegovi učenici riječi Pisma: “Izjedat će me revnost za tvoju kuću.”"

¹⁸ A Židovi mu prigovoriše: “Kojim nam čudesnim znakom dokazuješ da to smiješ raditi?”"

¹⁹ Isus im odvrati: “Razvalite ovaj Hram, i za tri ću ga dana opet sagraditi.”"

²⁰ Tada Židovi rekoše: “četrdeset i šest godina gradilo se na ovom Hramu, i ti da ga u tri dana sagradiš?”"

²¹ A on je mislio na Hram svojega tijela."

²² Kad je onda uskrsnuo od mrtvih, sjetiše se njegovi učenici te riječi i povjerovaše Pismu i riječi koju je Isus bio rekao."

²³ Dok je Isus boravio u Jeruzalemu o blagdanu Vazma, mnogi povjerovaše u njegovo ime, jer vidješe čudesa što ih je činio."

²⁴ Ali im Isus nije vjerovao; jer ih je sve poznavao.""

²⁵ I nije mu trebalo da tko svjedoči za čovjeka. On je sam znao što je u čovjeku."

3

¹ Među farizejima bio je i židovski vijećnik po imenu Nikodem. Bio je jedan od židovskih prvaka."

² On dođe noću k njemu i reče mu: “Rabi, znamo da si ti učitelj koji je došao od Boga; jer nitko ne može činiti čudesa što ih ti činiš, osim ako nije Bog s njim.”""

³ Isus mu odvrati: “Zaista, zaista kažem ti: Ako se tko ne rodi ponovno, ne može vidjeti Božjega kraljevstva.”"

⁴ Nikodem ga upita: “Kako se može čovjek roditi ponovno, kad je već star? Može li po drugi put ući u utrobu svoje majke i opet se roditi?”"

⁵ Isus odgovori: “Zaista, zaista kažem ti: Ako se tko ne preporodi vodom i Duhom, ne može ući u Božje kraljevstvo."

⁶ Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je.""

⁷ Ne čudi se što ti rekoh: Morate se preporoditi."

⁸ Vjetar puše gdje hoće; čuješ njegov šum, ali ne znaš odakle dolazi ni kamo ide. Tako je kod svakoga koji je rođen od Duha.”""

⁹ Nikodem upita: “Kako to može biti?”"

¹⁰ Isus mu odgovori: “Ti si učitelj u Izrćlu i to ne razumiješ?"

¹¹ Zaista, zaista kažem ti: Mi govorimo što znamo i svjedočimo što vidjesmo; ali vi ne primate našega svjedočanstva.""

¹² Ako ne vjerujete kad vam govorim o zemaljskim stvarima, kako ćete vjerovati kad vam govorim o nebeskim?"

¹³ Nitko nije uzašao na nebo osim onoga koji siđe s neba: Sin čovječji."

¹⁴ Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako treba biti podignut i Sin čovječji,"

¹⁵ da svaki koji vjeruje u njega ima vječni život."

¹⁶ Jer je Bog tako ljubio svijet da je predao svojega jedinorođenog Sina da svaki koji vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život."

¹⁷ Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet zato da osudi svijet, nego da se svijet po njemu spasi."

¹⁸ Tko vjeruje u njega, ne će biti suđen; tko ne vjeruje, taj je već osuđen, jer ne vjeruje u ime jedinorođenoga Sina Božjega.""

¹⁹ A sud stoji u ovom: Svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu negoli svjetlo; jer su njihova djela bila zla.""

²⁰ Jer svaki koji čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da ne dođu na vidjelo njegova djela."

²¹ A tko čini istinu, dolazi k svjetlu da se vide njegova djela, jer su učinjena u Bogu.”"

²² Potom dođe Isus sa svojim učenicima u pokrajinu Judeju. Ondje je s njima boravio i krstio."

²³ Ivan je krstio u Enonu kraj Salima, jer je tamo bilo mnogo vode. Ljudi su dolazili tamo i dali su se krstiti."

²⁴ Ivan, naime, još nije bio bačen u tamnicu."

²⁵ Tada nastade prepirka između Ivanovih učenika i nekog Židova o čišćenju."

²⁶ Oni dođoše k Ivanu i rekoše mu: “Učitelju, onaj koji je na drugoj obali Jordana bio kod tebe i za koga si ti svjedočio, evo on krsti i svi idu k njemu.”"

²⁷ Ivan odgovori: “Ne može čovjek ništa primati ako mu nije dano s neba."

²⁸ Vi mi sami morate posvjedočiti da sam rekao: Ja nisam Mesija, ja sam poslan samo kao njegov preteča."

²⁹ Tko ima zaručnicu, zaručnik je. Zaručnikov prijatelj, koji stoji i sluša ga, silno se raduje zaručnikovu glasu. Tako se sada i moja radost ispunila."

³⁰ On mora rasti, a ja umanjivati se."

³¹ Tko dolazi odozgo, stoji nad svima; tko je sa zemlje, zemaljski je i govori zemaljski. Tko dolazi s neba, stoji nad svima.""

³² On svjedoči što je vidio i čuo, a nitko ne prima njegova svjedočanstva."

³³ Nasuprot, tko prima njegovo svjedočanstvo, time potvrđuje da je Bog istinit."

³⁴ Jer poslani od Boga govori Božje riječi. Jer Bog ne daje Duha na mjeru."

³⁵ Otac ljubi Sina i dao je sve u njegove ruke."

³⁶ Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sinu, ne će vidjeti života, nego gnjev Božji ostaje na njemu.” ""

4

¹ Isus je doznao kako je farizejima javljeno da on dobiva više učenika i krsti više nego Ivan."

² ? Uostalom, Isus sam nije krstio, nego njegovi učenici. ?"

³ Zato ostavi Judeju i ode opet u Galileju."

⁴ A morao je proći kroz Samariju."

⁵ Tako dođe u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu zemljišta što ga je bio darovao Jakov svojemu sinu Josipu."

⁶ Tamo je bio Jakovljev studenac. Umoran od puta Isus je sjeo na studencu. Bilo je oko šeste ure."

⁷ Tada dođe žena Samarijanka zahvatiti vode. Isus je zamoli: “Daj mi da se napijem!”"

⁸ ? Njegovi su učenici naime bili otišli u grad kupiti hrane ?"

⁹ Žena mu Samarijanka odvrati: “Kako možeš ti, Židov, tražiti od mene, žene Samarijanke, da se napiješ?” ? Židovi naime ne održavaju veze sa Samarijancima. ?"

¹⁰ Isus joj odgovori: “Kad bi ti znala Božji dar i onoga tko ti govori: Daj mi da se napijem! ? ti bi ga zamolila, i on bi ti dao vodu živu.”"

¹¹ Žena mu odvrati: “Gospodine, nemaš čim ni zahvatiti, a studenac je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu živu?"

¹² Jesi li ti veći od našega oca Jakova koji nam dade ovaj studenac, i sam je pio iz njega, i njegovi sinovi, i njegova stoka?”"

¹³ Isus joj odgovori: “Svaki koji pije ove vode, opet će ožednjeti."

¹⁴ A tko pije vode koju ću mu ja dati, ne će ožednjeti dovijeka. Nego voda što ću mu ja dati, bit će u njemu izvor vode što teče u vječni život.”"

¹⁵ Tada ga žena zamoli: “Gospodine, daj mi te vode, da ne ožednim više i da ne dolazim ovamo po vodu.”"

¹⁶ Isus još reče: “Idi, zovni svoga muža i dođi onda opet ovamo!”"

¹⁷ Žena odvrati: “Nemam muža.” Isus joj reče: “Pravo si kazala: Nemam muža."

¹⁸ Jer si imala pet muževa, i sad ovaj koga imaš nije ti muž. To si pravo kazala.”"

¹⁹ Reče mu žena: “Gospodine, vidim da si ti prorok."

²⁰ Oci su se naši klanjali Bogu tamo na gori, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati Bogu.”"

²¹ Isus joj odvrati: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se ne ćete klanjati Ocu ni na onoj gori tamo ni u Jeruzalemu."

²² Vi ne znate čemu se klanjate; mi znamo čemu se klanjamo; jer spasenje dolazi od Židova.""

²³ Ali dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjatelji klanjati Ocu u duhu i u istini; jer takve klanjatelje traži Otac.""

²⁴ Bog je duh i oni koji mu se klanjaju, trebaju mu se klanjati u duhu i u istini.”"

²⁵ Žena mu odvrati: “Znam da dolazi Mesija ? to jest Pomazanik. Kad on dođe, sve će nam kazati.”"

²⁶ Tada joj reče Isus: “Ja sam, koji govorim s tobom.”"

²⁷ U taj čas dođoše njegovi učenici. Oni su se čudili što je govorio sa ženom. Ali nijedan ne upita: “Što od nje tražiš” ili “Zašto s njom razgovaraš?”"

²⁸ Žena ostavi svoj krčag, ode u grad i reče ljudima:"

²⁹ ”Dođite! Vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila! Da nije to Mesija?”"

³⁰ Tada izađoše iz grada i dođoše k njemu."

³¹ Uto su ga molili učenici: “Učitelju, jedi!”"

³² A on im odvrati: “Ja trebam jesti hranu za koju vi ne znate.”"

³³ Tada učenici rekoše jedan drugome: “Da mu tko nije donio da jede?”"

³⁴ Isus im reče: “Moja je hrana to da činim volju onoga koji me je poslao, i da izvršim njegovo djelo."

³⁵ Ne kažete li vi: Još četiri mjeseca i dolazi žetva? Eto, velim vam: Podignite svoje oči i promatrajte njive! One su već bijele za žetvu."

³⁶ Onaj koji žanje, prima plaću i sabire plod za vječni život, da se raduju zajedno: i koji sije i koji žanje."

³⁷ Jer ovdje pristaje poslovica: Jedan sije, drugi žanje."

³⁸ Ja vas poslah da žanjete gdje se vi niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste u njihov posao ušli.” ""

³⁹ Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega, jer je žena svjedočila: “On mi kaza sve što sam učinila.”"

⁴⁰ Samarijanci izađoše dakle k njemu i zamoliše ga da ostane kod njih. Tako ostade ondje dva dana."

⁴¹ I mnogo ih je više počelo vjerovati zbog njegova nauka."

⁴² Oni rekoše ženi: “Sad ne vjerujemo više zbog tvoje izjave; jer sami čusmo i znamo: Ovaj je zaista Spasitelj svijeta.” ""

⁴³ Nakon dva dana otiđe odatle u Galileju."

⁴⁴ A Isus je sam posvjedočio da prorok ne vrijedi u svojemu zavičaju."

⁴⁵ A kad dođe u Galileju, primiše ga Galilejci radosno, jer su vidjeli sve što je učinio na blagdan u Jeruzalemu. Jer su i oni došli na blagdan."

⁴⁶ Tako dođe opet u Kanu u Galileji, gdje je bio pretvorio vodu u vino. I bio je neki kraljevski činovnik kojemu je sin bolovao u Kafarnaumu."

⁴⁷ Kad je on čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otiđe k njemu i zamoli ga neka siđe i iscijeli mu sina koji je ležao na umoru."

⁴⁸ Isus mu reče: “Ako ne vidite znakova i čudesa, ne vjerujete.”"

⁴⁹ Reče mu kraljevski činovnik: “Gospodine, siđi, dok nije umrlo moje dijete!”"

⁵⁰ Isus mu odvrati: “Idi! Tvoj sin živi.” Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode."

⁵¹ A već na putu dođoše mu ususret njegove sluge i javiše da njegov sin živi."

⁵² Upita ih za uru u koju se počeo bolje osjećati. Rekoše mu: “Jučer o sedmoj uri pusti ga groznica.”"

⁵³ Tada razumje otac da je to bila ona ura u koju mu reče Isus: “Tvoj sin živi.” I povjerova on i sva njegova kuća."

⁵⁴ To je bilo drugo čudo koje učini Isus poslije svojega povratka iz Judeje u Galileju."

5

¹ Potom je bio židovski blagdan i uziđe Isus u Jeruzalem."

² U Jeruzalemu je kod Ovčjih vrata ribnjak koji se zove hebrejski Betzeta, a ima pet trijemova."

³ U njima je ležalo veliko mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih i uzetih."

⁴ "

⁵ A ondje je bio jedan čovjek koji je trideset i osam godina bio bolestan."

⁶ Kad ga vidje Isus gdje leži i dozna da je već odavno bolestan, upita ga: “Želiš li ozdraviti?” Bolesnik mu odgovori:"

⁷ ”Gospodine, nemam čovjeka da me spusti u ribnjak, kad se zaljulja voda. Dok ja dođem, drugi siđe prije mene.”"

⁸ Tada mu reče Isus: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!”"

⁹ Odmah ozdravi taj čovjek, uze svoju postelju, i hodao je naokolo. A taj je dan bila subota."

¹⁰ Zato rekoše Židovi onome što ozdravi: “Subota je. Ne smiješ nositi svoju postelju.”"

¹¹ On im odvrati: “Koji me iscijeli, reče mi: Uzmi svoju postelju i hodi!”"

¹² A oni ga zapitaše: “Tko je taj čovjek koji ti reče: Uzmi svoju postelju i hodi?”"

¹³ Iscijeljeni nije znao tko je bio, jer se Isus bio sklonio. Ondje je, naime, bilo veliko mnoštvo ljudi."

¹⁴ Poslije ga zateče Isus u Hramu i reče mu: “Eto, ozdravio si! Ne griješi više, da ti se ne dogodi što gore!”"

¹⁵ Tada ode čovjek i javi Židovima da je ono bio Isus koji ga je iscijelio."

¹⁶ Zato su Židovi progonili Isusa, jer je to bio učinio u subotu."

¹⁷ Isus im izjavi: “Otac moj neprestano djeluje, danas kao uvijek. I ja tako radim.”"

¹⁸ Zato su još više gledali Židovi da ga ubiju, jer ne samo da je prestupao subotu, nego je i Boga nazivao svojim Ocem i time se pravio jednak Bogu."

¹⁹ Isus im odvrati: “Zaista, zaista kažem vam: Sin ne može ništa činiti sam od sebe, nego što vidi da čini Otac. Što on čini, to i Sin jednako čini."

²⁰ Jer Otac ljubi Sina i sve mu pokazuje što sam čini. I pokazat će mu veća djela od ovih, tako da ćete se veoma čuditi."

²¹ Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje, tako i Sin oživljuje koje hoće."

²² I ne sudi Otac nikome; nego sav sud dade Sinu,""

²³ da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje Oca koji ga je poslao."

²⁴ Zaista, zaista kažem vam: Tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me je poslao, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život."

²⁵ Zaista, zaista kažem vam: Dolazi čas, i već je tu, kad će mrtvi čuti glas Božjega Sina, i koji ga budu čuli, živjet će."

²⁶ Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi."

²⁷ On mu dade i vlast da drži sud, jer je Sin čovječji."

²⁸ Ne čudite se tomu! Dolazi čas kad će svi u grobovima čuti njegov glas."

²⁹ Tada će oni koji su činili dobro, izaći na uskrsnuće života, a koji su činili zlo, na uskrsnuće suda."

³⁰ Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe. Sudim kako čujem. Moj je sud pravedan; jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me je poslao. ""

³¹ Ako ja svjedočim sam za sebe, moje svjedočanstvo nije istinito."

³² Drugi je koji svjedoči za mene, i znam da je istinito svjedočanstvo kojim svjedoči za mene."

³³ Vi poslaste k Ivanu, i on posvjedoči za istinu."

³⁴ Ali ja ne trebam svjedočanstva od čovjeka. Ja govorim samo o tom da se vi spasite."

³⁵ On je bio svjetiljka koja gori i svijetli. A vi se htjedoste samo začas radovati u njezinu svjetlu."

³⁶ Ja imam svjedočanstvo veće od Ivana: Djela koja mi dade Otac da ih izvršim, ta djela koja ja činim svjedoče za mene, da me je poslao Otac."

³⁷ Tako Otac koji me posla sam posvjedoči za mene. Ali njegova glasa niste nikad čuli, ni njegova lica vidjeli;""

³⁸ i njegova riječ ne ostaje u vama, jer ne vjerujete onome koga on posla."

³⁹ Istražujete Pisma jer mislite da imate u njima vječni život! Upravo su ona koja svjedoče za mene."

⁴⁰ Ipak, vi ne ćete doći k meni da imate život."

⁴¹ Ja ne primam slave od ljudi."

⁴² Ali vas poznajem: nemate u sebi Božje ljubavi."

⁴³ Ja dođoh u ime svojega Oca, ali me vi ne primate. Ako li drugi dođe u svoje ime, njega primate."

⁴⁴ Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite?"

⁴⁵ Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu! Vaš je tužitelj Mojsije u koga se vi uzdate."

⁴⁶ Jer kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali, jer je on pisao o meni."

⁴⁷ A kad njegovim Pismima ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?”"

6

¹ Potom ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, tj. Tiberijadskoga mora."

² Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim, jer su vidjeli čudesa koja je činio na bolesnicima."

³ Tada uziđe Isus na goru i sjede ondje sa svojim učenicima."

⁴ A bio je blizu Vazam, židovski blagdan."

⁵ I kad Isus podiže oči i vidje da mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: “Odakle ćemo kupiti kruha da ovi jedu?”"

⁶ ? A ovo reče da ga kuša; jer je sam znao što će učiniti. ?""

⁷ Filip mu odgovori: “Dvjesta denara za kruh nije dosta da svaki od njih samo malo dobije.”"

⁸ Jedan mu od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, reče:"

⁹ ”Ovdje je jedan dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali što je to za tolike?”"

¹⁰ Isus reče: “Rasporedite ljude da posjedaju!” Bilo je naime mnogo trave na onom mjestu. Sjelo je dakle muškaraca oko pet tisuća."

¹¹ A Isus uze kruhove, dade hvalu i razdijeli onima koji su bili sjeli; tako i od riba, koliko htjedoše.""

¹² Kad su se nasitili, reče Isus svojim učenicima: “Skupite komadiće što pretekoše, da ne propadnu!”"

¹³ Skupiše dakle i napuniše dvanćst košarica komadića od pet ječmenih kruhova što pretekoše nakon onih što su jeli."

¹⁴ Kad ljudi vidješe čudo što ga je učinio Isus, rekoše: “Ovo je zaista prorok koji treba doći na svijet.”"

¹⁵ Isus dozna da žele doći i silom ga učiniti kraljem. Zato ode opet u goru ? posve sam."

¹⁶ Kad bi uvečer, siđoše njegovi učenici na more,"

¹⁷ uđoše u lađicu i zaploviše preko mora u Kafarnaum. Već se bilo smrklo, a Isus još nije bio došao k njima."

¹⁸ Puhao je jak vjetar, i more se podizalo."

¹⁹ Bili su otplovili daleko, jedno dvadeset i pet ili trideset stadija, kad ugledaše Isusa gdje ide po moru i približava se k lađici. Oni se uplašiše."

²⁰ A on im reče: “Ja sam. Ne bojte se!”"

²¹ I htjedoše ga primiti u lađicu, ali je začas bila lađica na obali na koju su išli."

²² Sutradan mnoštvo naroda što je bilo ostalo preko mora opazi da je ondje bila samo još jedna lađica i da Isus nije bio ušao u lađicu sa svojim učenicima, nego da su njegovi učenici bili otišli sami."

²³ Uto iz Tiberijade dođoše druge lađe u blizinu mjesta gdje je Gospodin rekao zahvalnu molitvu i gdje su oni jeli kruh."

²⁴ Kad dakle vidje narod da ondje više nema Isusa ni njegovih učenika, uđoše u lađe i dođoše u Kafarnaum da traže Isusa."

²⁵ Nađoše ga s druge strane mora i upitaše ga: “Učitelju, kad si došao ovamo?”"

²⁶ Isus im odgovori: “Zaista, zaista kažem vam: Ne tražite me što čudesa vidjeste, nego što jedoste kruha i nasitiste se."

²⁷ Skrbite se za jelo što ostaje za vječni život, koje će vam dati Sin čovječji; jer njega potvrdi Bog Otac.”""

²⁸ Tada ga upitaše: “Što trebamo činiti da izvršimo Božja djela?”"

²⁹ Isus im odgovori: “Ovo je Božje djelo: da vjerujete u onoga koga on posla.”"

³⁰ Oni mu odvratiše: “Koji dakle ti znak činiš da vidimo i da ti vjerujemo? Što radiš?"

³¹ Oci su naši jeli manu u pustinji, kao što je pisano: Dade im jesti kruh s neba.”"

³² Isus im reče: “Zaista, zaista kažem vam: Ne dade vam Mojsije kruha s neba, nego vam moj Otac daje istiniti kruh s neba."

³³ Jer je kruh Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.”"

³⁴ Tada mu rekoše: “Gospodine, daj nam svagda taj kruh!”"

³⁵ Isus im odvrati: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, ne će ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, ne će nikad ožednjeti.""

³⁶ Ali vam rekoh: Vi me vidjeste, a ipak ne vjerujete."

³⁷ Sve što meni daje Otac, k meni će doći, i onoga koji dolazi k meni, ne ću istjerati."

³⁸ Jer siđoh s neba ne da činim svoju volju, nego volju onoga koji me posla."

³⁹ A ovo je volja onoga koji me posla: da od svega što mi dade ništa ne izgubim, nego da to uskrisim u posljednji dan."

⁴⁰ A ovo je volja mojega Oca: da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.”"

⁴¹ Tada su mrmljali Židovi protiv njega što reče: “Ja sam kruh koji siđe s neba.”"

⁴² Rekoše: “Nije li ovo Isus, Josipov sin, kojemu mi znamo oca i majku? Kako dakle on veli: Ja siđoh s neba?”"

⁴³ Isus im odvrati: “Ne mrmljajte među sobom!"

⁴⁴ Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan."

⁴⁵ U prorocima stoji pisano: Svi će biti poučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni."

⁴⁶ Ne kao da bi tko vidio Oca. Samo koji je od Boga, vidio je Oca."

⁴⁷ Zaista, zaista kažem vam: Tko vjeruje, ima život vječni."

⁴⁸ Ja sam kruh života."

⁴⁹ Oci su vaši jeli manu u pustinji, i pomriješe."

⁵⁰ Ovo je kruh koji silazi s neba da tko jede od njega, ne umre."

⁵¹ Ja sam kruh živi koji siđoh s neba. Tko jede od ovoga kruha, živjet će dovijeka. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta.”"

⁵² Tada su se prepirali Židovi među sobom, i rekoše: “Kako nam može ovaj dati svoje tijelo za jelo?”"

⁵³ Isus im odvrati: “Zaista, zaista kažem vam: Ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete njegove krvi, nemate života u sebi."

⁵⁴ Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan."

⁵⁵ Jer je moje tijelo pravo jelo i moja krv pravo piće."

⁵⁶ Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu."

⁵⁷ Kao što mene posla živi Otac, i ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji jede mene, živjeti po meni."

⁵⁸ Ovo je kruh koji siđe s neba: ne kao što vaši oci jedoše manu, i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će dovijeka.”"

⁵⁹ Tako je on učio u sinagogi u Kafarnaumu."

⁶⁰ Mnogi od njegovih učenika koji su to čuli, rekoše: “Ovo je tvrd govor! Tko ga može slušati?”"

⁶¹ Isus je znao da njegovi učenici mrmljaju na to, i reče im: “Zar vas to sablažnjava?"

⁶² A kad vidite Sina čovječjega da uzlazi gore gdje je prije bio?"

⁶³ Duh je ono što oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja rekoh jesu duh i život."

⁶⁴ Ali ima nekih među vama koji ne vjeruju.” ? Jer je znao Isus od početka tko ne vjeruje i tko će ga izdati. ?"

⁶⁵ ”Zato”, nastavi on, “rekoh vam: Nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.”"

⁶⁶ Otada mnogi od njegovih učenika odstupiše i nisu više išli s njim."

⁶⁷ Tada upita Isus dvanćstoricu: “Hoćete li i vi otići?”"

⁶⁸ Šimun Petar mu odgovori: “Gospodine, kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života."

⁶⁹ I mi smo povjerovali i znamo: ti si Svetac Božji.”"

⁷⁰ Isus im odvrati: “Ne izabrah li ja vas dvanćstoricu? A ipak je jedan od vas đavao!”"

⁷¹ A govorio je za Judu, sina Šimuna Iškariotskog. On, jedan od dvanćstorice, kanio ga je izdati."

7

¹ Potom je Isus obilazio Galileju. Judeju nije htio obilaziti jer su Židovi gledali da ga ubiju."

² A bio je blizu židovski blagdan Sjenica."

³ Tada mu rekoše njegova braća: “Izađi odavde i pođi u Judeju, da i tvoji učenici vide djela što ih činiš."

⁴ Jer nitko ne čini u potaji, a zatim traži da bude poznat. Budući da činiš ta djela, očituj se svijetu!”"

⁵ ? Jer ni njegova braća nisu vjerovala u njega. ?"

⁶ Isus im odvrati: “Moje vrijeme još nije došlo, a vaše je vrijeme svagda spremno."

⁷ Vas svijet ne može mrziti; a mene mrzi, jer ja svjedočim da su njegova djela zla.""

⁸ Vi uzađite na ovaj blagdan! Ja još ne ću uzaći na ovaj blagdan, jer se moje vrijeme još nije ispunilo.”"

⁹ Tako reče i ostade u Galileji."

¹⁰ A nakon što su njegova braća uzašla na blagdan, tada i on sam uzađe, ali ne javno, nego gotovo tajno."

¹¹ Židovi su ga tražili na blagdan i pitali: “Gdje je on?”"

¹² Govorilo se mnogo o njemu u narodu. Jedni su rekli: “On je dobar”, a drugi su mislili: “Ne, on zavodi narod.”"

¹³ Ali nitko nije govorio javno o njemu od straha pred Židovima."

¹⁴ Već je bio blagdan napola prošao kad Isus uziđe u Hram i stade naučavati."

¹⁵ Zadivljeni, pitali su Židovi: “Kako ovaj poznaje Pismo, a nije učio?”"

¹⁶ Isus im odvrati: “Moj nauk nije moj, nego onoga koji me je poslao."

¹⁷ Ako tko hoće činiti njegovu volju, spoznat će je li ovaj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim."

¹⁸ Tko govori sam od sebe, traži svoju slavu; a tko traži slavu onoga koji ga je poslao, on je istinit, i nema u njemu nepravde.""

¹⁹ Nije li vam Mojsije dao zakon? I nitko od vas ne vrši zakon. Zašto tražite da me ubijete?”"

²⁰ Narod odgovori: “đavao je u tebi. Tko traži da te ubije?”"

²¹ Isus im odvrati: “Jedno djelo učinih, i svi se čudite."

²² Mojsije vam dade obrezanje ? ne kao da je od Mojsija, nego od otaca ? i u subotu obrezujete čovjeka."

²³ Ako se čovjek u subotu obrezuje, a da se ne krši Mojsijev zakon, zašto se ljutite na me jer sam cijeloga čovjeka ozdravio u subotu?"

²⁴ Nemojte suditi po vanjštini, nego donosite pravedan sud!”"

²⁵ Tada su rekli neki iz Jeruzalema: “Nije li to onaj kojega traže da ga pogube?"

²⁶ A eto, javno govori i ništa mu ne vele. Da nisu spoznali glavari da je on doista Mesija?"

²⁷ Ali za ovoga znamo odakle je. A o Mesiji, kad dođe, nitko ne će znati odakle je.”"

²⁸ Tada povika Isus, dok je učio u Hramu: “I poznajete me i znate, odakle sam. Ja ne dođoh sam od sebe, nego je Istiniti koji me posla, kojega vi ne znate"

²⁹ Ja ga poznajem jer sam od njega, i on me posla.”"

³⁰ Tada su gledali da ga uhvate. Ali nitko ne stavi na nj ruke, jer još nije bio došao njegov čas."

³¹ A od naroda su mnogi vjerovali u njega. Govorili su: “Kad dođe Mesija, hoće li više čudesa činiti nego ovaj što čini?”"

³² Farizeji doznaše da narod tako govori o njemu. Tada poslaše svećenički glavari i farizeji sluge da ga uhvate."

³³ Isus reče: “Još sam malo vremena s vama; onda idem k onome koji me posla.""

³⁴ Tražit ćete me i ne ćete me naći, i gdje sam ja vi ne možete doći.”"

³⁵ Tada rekoše Židovi među sobom: “Kamo će ovaj ići da ga mi ne ćemo naći? Da ne će poći u raseljeništvo među Grke i učiti Grke?"

³⁶ Što znači riječ koju reče: Tražit ćete me i ne ćete me naći i: Gdje sam ja, vi ne možete doći?”"

³⁷ U posljednji veliki dan blagdana stajao je Isus i vikao: “Tko je žedan, neka dođe k meni! Neka pije, tko vjeruje u mene, kako kaže Pismo."

³⁸ Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe.”"

³⁹ A to reče za Duha kojega su imali primiti oni koji vjeruju u njega. Duh Sveti nije naime još bio došao, jer se Isus još nije bio proslavio."

⁴⁰ Neki od naroda koji su čuli te riječi rekoše: “Ovo je zaista prorok!”"

⁴¹ Drugi rekoše: “Ovo je Mesija!” Opet drugi: “Zar iz Galileje dolazi Mesija?"

⁴² Ne kaže li Pismo: Mesija dolazi iz Davidova roda i iz mjesta Betlehema, odakle je bio David?”"

⁴³ Tako nastade prepirka u narodu zbog njega."

⁴⁴ Neki od njih htjedoše ga uhvatiti, ali nitko ne stavi ruku na njega."

⁴⁵ Dođoše dakle sluge svećeničkim glavarima i farizejima. Oni ih upitaše: “Zašto ga ne dovedoste?”"

⁴⁶ Sluge odgovoriše: “Nikad čovjek nije tako govorio kao taj čovjek.”"

⁴⁷ A farizeji im odvratiše: “Zar ste i vi zavedeni?"

⁴⁸ Je li vjerovao tko od poglavara ili farizeja u njega?"

⁴⁹ Ne, samo ovo mnoštvo koje ne zna zakona ? prokleto bilo!”"

⁵⁰ Tada reče jedan od njih, Nikodem, koji mu je prije bio došao:"

⁵¹ ”Osuđuje li naš zakon čovjeka prije nego ga sasluša i ustanovi što čini?”"

⁵² Oni mu odvratiše: “Da nisi možda i ti iz Galileje? Ispitaj i vidjet ćeš da prorok ne dolazi iz Galileje.”"

⁵³ I odoše svaki svojoj kući."

8

¹ A Isus ode na Maslinsku goru."

² Rano ujutro dođe opet u Hram. Sav narod pohrli k njemu. On sjede i poče ih učiti."

³ Tada pismoznanci i farizeji dovedoše ženu zatečenu u preljubu, postaviše je na sredinu"

⁴ i rekoše mu: “Učitelju, ova je žena sada zatečena u preljubu."

⁵ Mojsije nam je zapovjedio u zakonu da takve kamenujemo. A što ti veliš?”"

⁶ Tim pitanjem htjedoše ga iskušati, da bi ga mogli optužiti. Isus se sagnu i stade pisati prstom po zemlji."

⁷ Kako su ga neprestano ispitivali, on se uspravi i reče im: “Tko je među vama bez grijeha, neka prvi baci na nju kamen!”"

⁸ I opet se sagnu te nastavi pisati po zemlji."

⁹ Kad su čuli odgovor, stadoše se povlačiti jedan za drugim, počevši od starijih. I ostade Isus sam sa ženom koja je stajala na sredini."

¹⁰ Isus se uspravi i upita: “Ženo, gdje su oni, dakle? Nitko te ne osudi?”"

¹¹ Ona odgovori: “Nitko, Gospodine!” Tada reče Isus: “Ni ja te ne ću osuditi. Idi, i odsad više ne griješi!”"

¹² Isus im dalje reče: “Ja sam svjetlo svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tmini, nego će imati svjetlo života.”"

¹³ Tada mu rekoše farizeji: “Ti sam za sebe svjedočiš. Tvoje svjedočanstvo nije istinito.”"

¹⁴ Isus im odvrati: “Iako ja svjedočim sam za sebe, istinito je moje svjedočanstvo. Jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate odakle dolazim i kamo idem."

¹⁵ Vi sudite po tijelu, ja ne sudim nikome."

¹⁶ I ako sudim ja, sud je moj istinit, jer nisam sam, nego ja i Otac koji me posla."

¹⁷ U vašem zakonu stoji pisano da je svjedočanstvo dvojice ljudi istinito."

¹⁸ Ja sam koji svjedočim sam za sebe, i Otac koji me posla svjedoči za mene.”"

¹⁹ Tada ga upitaše: “Gdje je tvoj Otac?” Isus odgovori: “Vi ne poznajete ni mene ni mojega Oca. Kad biste poznavali mene, poznavali biste i mojega Oca.”"

²⁰ Te riječi reče on kod riznice, kad je učio u Hramu. I nitko ga ne uhvati; jer još nije bio došao njegov čas. ""

²¹ Nadalje im on reče: “Ja idem. Tražit ćete me i umrijet ćete u svojemu grijehu. Kamo ja idem, vi ne možete doći.”"

²² Tada rekoše Židovi: “Da se ne kani sam ubiti, jer reče: Kamo ja idem, vi ne možete doći?”"

²³ On im odvrati: “Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.""

²⁴ Rekoh vam: Umrijet ćete u svojim grijesima. Jer ako ne uzvjerujete da ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.”"

²⁵ Tada ga upitaše: “Tko si ti?” Isus im odgovori: “Ono što vam govorim od početka."

²⁶ Mnogo imam o vama govoriti i suditi, ali onaj koji me posla istinit je i ja ono govorim svijetu što sam čuo od njega.”"

²⁷ Oni ne opaziše da im je govorio o Ocu."

²⁸ Isus nastavi: “Kad podignete Sina čovječjega, onda ćete spoznati da ja jesam i da ništa sam od sebe ne činim, nego onako govorim kako me nauči moj Otac."

²⁹ Onaj koji me posla, sa mnom je. On me ne ostavi sama jer ja svagda činim što je njemu ugodno.”"

³⁰ Kad je to govorio, mnogi su povjerovali u njega."

³¹ Tada Isus reče onim Židovima koji su vjerovali u njega: “Ako vi ustrajete u mom nauku, zaista ćete biti moji učenici."

³² Tada ćete upoznati istinu, i istina će vas osloboditi.”"

³³ Odgovoriše mu: “Mi smo Abrahamova djeca i nikome nismo nikad robovali. Kako ti veliš: Bit ćete slobodni?”"

³⁴ Isus im odvrati: “Zaista, zaista kažem vam: Tko čini grijeh, rob je grijehu."

³⁵ Rob ne ostaje zauvijek u kući, sin ostaje zauvijek."

³⁶ Ako vas dakle Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni."

³⁷ Znam da ste Abrahamova djeca. Ali gledate da me ubijete, jer vas se moja riječ ne prima."

³⁸ Ja govorim što sam vidio u svojega Oca; i vi činite što ste čuli od svojega oca.” ""

³⁹ Odvratiše mu: “Otac je naš Abraham.” Isus im reče: “Ako ste Abrahamova djeca, onda činite i Abrahamova djela!"

⁴⁰ Ali vi sad gledate da ubijete mene, čovjeka, koji sam vam govorio istinu što sam je čuo od Boga. Tako Abraham nije činio."

⁴¹ Vi činite djela svojega oca.” Tada mu rekoše: “Mi nismo rođeni iz preljuba; imamo jednoga oca, Boga.”""

⁴² Isus im odvrati: “Kad bi Bog bio vaš otac, vi biste ljubili mene; jer ja od Boga izađoh i dođoh. Ne dođoh sam od sebe, nego me on posla.""

⁴³ Zašto ne razumijete moga govora? Jer ne možete moje riječi slušati."

⁴⁴ Vi imate đavla za oca i hoćete da činite po željama svojega oca. On je bio ubojica ljudi od početka. On nije bio utvrđen u istini, jer nema istine u njemu. Kad govori laž, svoje govori. Jer je lažac i otac laži."

⁴⁵ Zato što ja istinu govorim, ne vjerujete mi."

⁴⁶ Tko će me od vas prekoriti za kakav grijeh? Ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete?"

⁴⁷ Tko je od Boga, Božje riječi sluša. Zato vi ne slušate, jer niste od Boga.”"

⁴⁸ Tada mu odvratiše Židovi: “Ne velimo li mi pravo da si Samarijanac i da imaš đavla?”"

⁴⁹ Isus odvrati: “Ja neman đavla, nego potujem svojega Oca, a vi mene prezirete."

⁵⁰ A ja ne tražim svoje; ima onaj koji traži i sudi.""

⁵¹ Zaista, zaista kažem vam: Ako tko bude držao moju riječ, ne će vidjeti smrti dovijeka.”"

⁵² Tada mu rekoše Židovi: “Sad znamo da imaš đavla. Abraham umre, i proroci, a ti kažeš: Ako tko bude držao moju riječ, ne će okusiti smrt dovijeka."

⁵³ Jesi li veći od našega oca Abrahama koji umre? I proroci pomriješe. Za koga ti sebe smatraš?”"

⁵⁴ Isus odvrati: “Ako se ja sam slavim, slava je moja ništavna. Otac je moj koji me slavi, za kojega vi kažete da je vaš Bog."

⁵⁵ Ali vi ga ne poznajete, a ja ga znam; i ako reknem da ga ne znam, bit ću kao i vi, lažac. Ali ga znam i njegovu riječ držim.""

⁵⁶ Abraham, vaš otac, kliktao je na pomisao da bi vidio moj dan. Vidio je i obradovao se je.”"

⁵⁷ Tada mu rekoše Židovi: “Još ti nema pedeset godina, i zar da si Abrahama vidio?”"

⁵⁸ Isus im odgovori: “Zaista, zaista kažem vam: Prije nego je postojao Abraham, ja jesam.”"

⁵⁹ Tada uzeše kamenje da bace na nj. A Isus se sakri i izađe iz Hrama."

9

¹ I prolazeći, vidje čovjeka slijepa od rođenja."

² Njegovi ga učenici zapitaše: “Učitelju, tko sagriješi: ovaj ili njegovi roditelji te se rodi slijep?”"

³ Isus odgovori: “Ni on ne sagriješi ni njegovi roditelji, nego je to zato da se objave djela Božja na njemu."

⁴ Meni valja raditi djela onoga koji me posla, dok je dan. Dolazi noć, kada nitko ne može raditi."

⁵ Dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta.”"

⁶ Kad reče to, pljunu na zemlju, načini blato od sline, pomaza blatom slijepčeve oči"

⁷ i reče mu: “Idi, operi se u ribnjaku Siloamu” ? što znači Poslan. ? Ode dakle, opra se i vrati se gledajući."

⁸ A susjedi i koji su ga prije gledali kao prosjaka rekoše: “Nije li ovo onaj što je sjedio i prosio?”"

⁹ Jedni rekoše: “Jest, on je!” A drugi: “Nije, nego mu je sličan.” A on je govorio: “Ja sam.”"

¹⁰ Tada ga upitaše: “Kako ti se otvoriše oči?”"

¹¹ On odgovori: “Onaj čovjek koji se zove Isus načini blato i pomaza moje oči i reče mi: Idi na ribnjak Siloam i operi se! Otiđoh, oprah se, i vidim.”"

¹² Upitaše ga dalje: “Gdje je on?” Odgovori: “Ne znam.”"

¹³ Dovedoše k farizejima onoga koji je prije bio slijep."

¹⁴ A bila je subota kad načini Isus blato i otvori mu oči."

¹⁵ Opet ga, dakle, upitaše farizeji kako je progledao. A on im reče: “Blato mi stavi na oči i oprah se, i vidim.”"

¹⁶ Tada rekoše neki od farizeja: “Nije ovaj čovjek od Boga jer ne svetkuje subote.” A drugi rekoše: “Kako može čovjek grješnik činiti takve znakove?” I bio je razdor među njima."

¹⁷ Rekoše dakle opet slijepcu: “Što veliš ti za onoga koji ti otvori oči?” On odgovori: “Prorok je.”"

¹⁸ I ne povjerovaše Židovi za njega da je bio slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje onoga što je progledao."

¹⁹ I zapitaše ih: “Je li ovo vaš sin za koga vi kažete da se je rodio slijep? Kako dakle sad vidi?”"

²⁰ Odgovoriše im njegovi roditelji: “Znamo da je ovo naš sin i da se je rodio slijep."

²¹ A kako sad vidi, ne znamo, ili tko mu otvori oči, ne znamo. Pitajte njega! On je odrastao čovjek, neka sam govori za sebe!”"

²² To rekoše njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Jer su se već bili Židovi dogovorili da se svakog koji bi ga priznao za Mesiju izopći iz sinagoge."

²³ Zato rekoše njegovi roditelji: “On je odrastao čovjek. Pitajte njega!”"

²⁴ Tada dozvaše opet čovjeka koji je bio slijep i rekoše mu: “Podaj Bogu slavu! Mi znamo da je onaj čovjek grješnik.”"

²⁵ A on im odvrati: “Je li grješnik, ne znam. Jedno znam: bio sam slijep, a sad vidim.”"

²⁶ Upitaše ga: “Što ti je učinio? Kako ti je otvorio oči?”"

²⁷ Odgovori im: “Već sam vam kazao, a niste slušali. Zašto hoćete opet slušati? Ne ćete li i vi postati njegovi učenici?”"

²⁸ Tada ga stadoše vrijeđati govoreći: “Ti budi njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici!"

²⁹ Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo odakle je.”"

³⁰ Odvrati im onaj čovjek: “To i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a on otvori moje oči."

³¹ A znamo da Bog ne sluša grješnikâ, nego ako tko poštuje Boga i vrši njegovu volju, onoga usliši."

³² Otkako je svijeta nije se čulo da je tko otvorio oči rođenom slijepcu."

³³ Kad on ne bi bio od Boga, ne bi mogao ništa činiti.”"

³⁴ Odvratiše mu: “U grijesima si se rodio sav, i ti da nas učiš?” I izbaciše ga."

³⁵ čuo je Isus da su ga izbacili, i kad ga nađe, upita ga: “Vjeruješ li ti u Sina čovječjega?”"

³⁶ On odgovori: “Tko je, Gospodine, da vjerujem u njega?”"

³⁷ Isus mu odvrati: “Vidio si ga; onaj koji govori s tobom, on je.”""

³⁸ A on reče: “Vjerujem, Gospodine”, i baci se pred njega ničice."

³⁹ Isus nastavi: “Ja dođoh na sud na ovaj svijet da vide koji ne vide, a koji vide da postanu slijepi.”"

⁴⁰ To su čuli neki od farizeja koji su bili s njim, i upitaše ga: “Jesmo li i mi slijepi?”"

⁴¹ Isus im odgovori: “Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha. A sad velite: Vidimo. Zato vaš grijeh ostaje."

10

¹ Zaista, zaista kažem vam: Tko ne ulazi na vrata u ovčinjak, nego prelazi na drugom mjestu, on je tat i razbojnik."

² A tko ulazi na vrata, pastir je ovcama."

³ Njemu vratar otvara, i ovce slušaju njegov glas. On zove svoje ovce po imenu i izvodi ih."

⁴ I kad izvede sve svoje ovce, ide pred njima, i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas."

⁵ A za tuđinom ne idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju tuđega glasa.”"

⁶ Tu im usporedbu kaza Isus. Ali oni ne razumješe što im htjede time kazati."

⁷ Tada im Isus opet reče: “Zaista, zaista kažem vam: Ja sam vrata k ovcama."

⁸ Svi koji dođoše prije mene, tati su i razbojnici, i ovce ih nisu slušale."

⁹ Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se. On će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti."

¹⁰ Tat ne dolazi nego da krade, ubija i upropaštava. Ja dođoh da imaju život, i to obilnije da ga imaju."

¹¹ Ja sam dobri pastir. Pastir dobri daje svoj život za ovce."

¹² A najamnik i koji nije pastir, kome ovce ne pripadaju, vidi vuka gdje dolazi, i ostavlja ovce, i bježi. I vuk ih grabi i razgoni."

¹³ A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce."

¹⁴ Ja sam dobri pastir, i poznajem svoje ovce, i one mene poznaju."

¹⁵ Kao što mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca, tako svoj život polažem za svoje ovce."

¹⁶ I druge ovce imam koje nisu iz ovoga ovčinjaka, i njih mi valja dovesti, i čut će moj glas, i bit će jedno stado i jedan pastir."

¹⁷ Zato me ljubi Otac, jer ja svoj život polažem da ga opet uzmem."

¹⁸ Nitko ga ne otima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem i vlast imam položiti ga, i vlast imam opet ga uzeti. Tu sam zapovijed primio od svojega Oca.”"

¹⁹ Opet nastade razdor među Židovima zbog tih riječi."

²⁰ Mnogi su od njih govorili: “đavla ima i luduje. Što ga slušate?”"

²¹ Drugi su govorili: “Te riječi nisu riječi opsjednutoga. Zar može đavao slijepima otvarati oči?”"

²² A bila je tada u Jeruzalemu svetkovina Posvećenja. I bila je zima."

²³ Isus je hodao u Hramu po Salomonovu trijemu."

²⁴ Tada ga opkoliše Židovi i upitaše: “Dokle ćeš nas mučiti? Ako si ti Mesija, kaži nam otvoreno!”"

²⁵ Isus im odgovori: “Ja vam kazah, i ne vjerujete. Djela koja činim u ime svojega Oca, ona svjedoče za me."

²⁶ Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca."

²⁷ Moje ovce slušaju moj glas, i ja ih poznajem, i za mnom idu."

²⁸ I ja im dajem život vječni, i ne će propasti dovijeka, i nitko ih ne će oteti iz moje ruke."

²⁹ Moj Otac koji mi ih dade veći je od sviju, i nitko ih ne može oteti iz ruke mojega Oca."

³⁰ Ja i Otac smo jedno.”"

³¹ A Židovi opet uzeše kamenje da ga kamenuju."

³² Isus im odvrati: “Mnoga vam dobra djela pokazah od svog Oca. Za koje me od tih djela kamenujete?”"

³³ Židovi mu odvratiše: “Za dobro te djelo ne kamenujemo, nego za hulu na Boga, i što ti, premda si čovjek, smatraš sebe Bogom.”"

³⁴ Isus im odvrati: “Ne stoji li pisano u vašemu zakonu: Ja rekoh: bogovi ste!?"

³⁵ Ako one nazva bogovima na koje dođe Božja riječ, a Pismo se ne može ukinuti,"

³⁶ smijete li vi onda, za onoga kojega Otac posveti i posla na svijet, ustvrditi: Huliš na Boga, jer rekoh: Sin sam Božji?"

³⁷ Ako ne činim djela svog Oca, ne vjerujte mi!"

³⁸ Ako li činim, i ako meni ne ćete vjerovati, vjerujte djelima da spoznate i znate da je Otac u meni i ja u Ocu.”"

³⁹ Tada su opet gledali da ga uhvate, ali im izmakne iz ruku."

⁴⁰ I ode opet na drugu stranu Jordana, na ono mjesto gdje je Ivan prije krstio, i ostade ondje."

⁴¹ Mnogi dođoše k njemu i rekoše: “Ivan, istina, ne učini nijednoga čuda; ali sve što kaza Ivan za ovoga, bilo je istinito.”""

⁴² I mnogi ondje povjerovaše u njega."

11

¹ A bio je jedan bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njezine sestre Marte."

² A Marija, kojoj je brat Lazar bolovao, bila je ona što pomaza Gospodina mirisavim uljem i obrisa njegove noge svojom kosom."

³ Tada mu poručiše njegove sestre: “Gospodine, evo bolestan je onaj koga ljubiš.”"

⁴ Kad je to Isus čuo, reče: “Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.”"

⁵ A Isus je ljubio Martu i njezinu sestru i Lazara."

⁶ Kad je dakle čuo da je bolestan, ostade još dva dana u mjestu gdje je bio."

⁷ Tek tada reče svojim učenicima: “Hajdemo opet u Judeju!”"

⁸ Učenici mu odvratiše: “Učitelju, sad su Židovi tražili da te kamenuju, pa opet putuješ onamo?”"

⁹ Isus odvrati: “Nije li dvanćst sati u danu? Tko danju ide, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta."

¹⁰ A tko ide noću, spotiče se, jer mu nedostaje svjetlost.”"

¹¹ Tako reče. Onda nastavi: “Lazar, naš prijatelj, spava. Ali idem probuditi ga od sna.”"

¹² Učenici mu odvratiše: “Gospodine, ako spava, ozdravit će.”"

¹³ Isus im je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o dubokom snu."

¹⁴ Tada im Isus kaza otvoreno: “Lazar je umro,"

¹⁵ i radujem se zbog vas što nisam bio ondje, da vjerujete. Nego pođimo k njemu!”"

¹⁶ Onda Toma, koji se zove Blizanac, reče suučenicima: “Hajdemo i mi, da umremo s njim!”"

¹⁷ Kad dođe Isus, ustanovi da je Lazar već četiri dana u grobu."

¹⁸ Betanija je bila blizu Jeruzalema, oko petnćst stadija udaljena od njega."

¹⁹ I mnogi od Židova bili su došli k Marti i Mariji da ih tješe zbog njihova brata."

²⁰ Kad je Marta čula da dolazi Isus, izađe mu ususret. A Marija je sjedila kod kuće."

²¹ Onda reče Marta Isusu: “Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat."

²² Ali i sad znam, što god zaišteš od Boga, da će ti Bog dati.”"

²³ Isus joj reče: “Brat će tvoj uskrsnuti.”"

²⁴ Marta mu odvrati: “Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan.”"

²⁵ Isus joj reče: “Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će."

²⁶ I nijedan koji živi i vjeruje u mene, ne će umrijeti dovijeka. Vjeruješ li to?”"

²⁷ Ona mu odgovori: “Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji dolazi na ovaj svijet.”"

²⁸ I kad to reče, ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj tiho: “Učitelj je ovdje i zove te.”"

²⁹ Jedva je ona to čula, ustade brzo i ode k njemu."

³⁰ Isus, naime, nije još bio došao u selo, nego se je još nalazio na onom mjestu gdje ga je bila susrela Marta."

³¹ Kad Židovi što su bili kod nje u kući vidješe gdje Marija brzo ustade i izađe, pođoše za njom; jer su mislili da ide na grob naricati.""

³² čim Marija dođe na mjesto gdje je bio Isus, i kad ga vidje, pade do njegovih nogu i reče mu: “Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.”"

³³ Kad Isus vidje gdje ona plače i gdje plaču Židovi što su bili došli s njom, u duhu se potrese i uzruja."

³⁴ I upita: “Gdje ste ga položili?” Odvratiše mu: “Gospodine, dođi i vidi!”"

³⁵ Navrle Isusu suze."

³⁶ Tada rekoše Židovi: “Vidite kako ga je ljubio!”"

³⁷ A neki od njih rekoše: “Zar nije mogao on, koji otvori oči slijepcu, učiniti da ovaj ne umre?”"

³⁸ Opet duboko potresen dođe Isus na grob. Bila je pećina, i kamen je ležao na njoj."

³⁹ Isus zapovjedi: “Odvalite kamen!” Marta, sestra pokojnoga, odvrati mu: “Gospodine, već zaudara, jer već leži četiri dana.”"

⁴⁰ Isus joj reče: “Ne rekoh li ti: Ako vjeruješ, vidjet ćeš slavu Božju?”"

⁴¹ Tada odvališe kamen. Isus podiže oči i reče: “Oče, zahvaljujem ti što si me uslišio."

⁴² Ja sam, istina, znao da me vazda uslišavaš. Ali rekoh zbog mnoštva koje ovdje stoji da vjeruju da si me ti poslao.”"

⁴³ Poslije tih riječi povika jakim glasom: “Lazare, izađi van!”"

⁴⁴ I odmah izađe pokojnik, ovijen povojima po rukama i nogama, i lice mu povezano ručnikom. Isus im reče: “Razvežite ga i pustite da ide!”"

⁴⁵ Mnogi Židovi što su bili došli k Mariji i vidjeli što učini Isus, povjerovali su u njega."

⁴⁶ A neki od njih odoše k farizejima i kazaše im što učini Isus."

⁴⁷ Tada svećenički glavari i farizeji sazvaše Veliko vijeće i rekoše: “Što da činimo, jer ovaj čovjek čini mnoga čudesa?"

⁴⁸ Ako ga ostavimo tako, svi će povjerovati u njega, i doći će Rimljani i uzet će nam zemlju i narod.”"

⁴⁹ A jedan od njih, Kajfa, koji je one godine bio veliki svećenik, odvrati im: “Vi ne znate ništa,"

⁵⁰ i ne mislite da je bolje za vas da jedan čovjek umre za narod, negoli da sav narod propadne.”"

⁵¹ A ovo ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine proreče da Isus treba umrijeti za narod."

⁵² I ne samo za narod, nego da i razasutu Božju djecu skupi u jedno."

⁵³ Od toga dakle dana nakanili su ubiti ga."

⁵⁴ Zato se Isus nije više kretao javno među Židovima, nego otamo ode u kraj blizu pustinje, u grad po imenu Efrajim. Ondje je boravio s učenicima."

⁵⁵ A bio je blizu židovski Vazam. Mnogi iz onoga kraja uziđoše u Jeruzalem prije Vazma da se očiste."

⁵⁶ Tada su tražili Isusa; i dok su zajedno stajali u Hramu, govorili su među sobom: “Što mislite? Ne će li doći na blagdan?”""

⁵⁷ A svećenički glavari i farizeji bili su izdali zapovijed: ako tko dozna gdje je, neka javi da ga uhvate."

12

¹ Šest dana prije Vazma dođe Isus u Betaniju, gdje je bio Lazar kojega je Isus uskrisio od mrtvih."

² Ondje mu prirediše večeru. Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih što su sjedili s njim za stolom."

³ Tada Marija uze litru pravog i dragocjenog nardova ulja, pomaza Isusove noge i obrisa ih svojom kosom. Miris ulja napuni svu kuću."

⁴ Onda jedan od njegovih učenika, Juda Iškariotski, koji ga je kanio izdati, reče:"

⁵ ”Zašto se ovo ulje nije prodalo za trista denara i utržak dao siromasima?”"

⁶ A to ne reče što mu je bilo stalo do siromaha, nego što je bio tat: držao je kesu i potkradao je ono što je u nju stavljano."

⁷ Isus odvrati: “Pusti je! Neka obavi to za dan moga ukopa!"

⁸ Siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda.”"

⁹ Veliko mnoštvo Židova doznalo je da je on ondje, i dođoše ne samo zbog Isusa, nego i da vide Lazara kojega je uskrisio od mrtvih."

¹⁰ A svećenički glavari naumiše ubiti i Lazara."

¹¹ Jer su mnogi Židovi dolazili zbog njega i vjerovali u Isusa."

¹² Sutradan je veoma veliko mnoštvo došlo na blagdan. čuli su da Isus dolazi u Jeruzalem."

¹³ Tada uzeše grane palme i izađoše mu ususret, i vikali su: “Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izrćlov!”"

¹⁴ Isus nađe magare i sjede na nj, kao što je pisano:"

¹⁵ ”Ne boj se, kćeri sionska! Evo, tvoj kralj dolazi, sjedi na magarčetu.”"

¹⁶ To njegovi učenici tada ne razumješe. Ali kad je Isus bio proslavljen, tada se sjetiše da je to bilo za njega pisano, i da mu ovo učiniše."

¹⁷ Svjedočio je dakle narod koji je bio s njim kad je Lazara dozvao iz groba i uskrisio ga od mrtvih."

¹⁸ Zato mu mnoštvo izađe ususret. Bili su naime čuli da je učinio to čudo."

¹⁹ A farizeji rekoše jedan drugome: “Vidite da ništa ne postižete. Eto sav svijet ode za njim!”"

²⁰ Među onima što su bili uzišli da se klanjaju na blagdan bili su i neki Grci."

²¹ Oni pristupiše k Filipu koji je bio iz Betsaide u Galileji i zamoliše ga: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.”"

²² Dođe Filip i kaza Andriji. Andrija i Filip opet kazaše Isusu."

²³ Isus im reče: “Dođe čas da se proslavi Sin čovječji."

²⁴ Zaista, zaista kažem vam: Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostane za se samo. Ako li umre, mnogo roda donosi."

²⁵ Tko ljubi svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni.""

²⁶ Tko mi hoće služiti, neka ide za mnom! Gdje sam ja, ondje neka bude i moj sluga! Tko služi meni, proslavit će ga moj Otac."

²⁷ Sad je moja duša duboko potresena. Što da kažem? Oče, sačuvaj me od ovoga časa? Ali zato dođoh u ovaj čas."

²⁸ Oče, proslavi svoje ime!” Tada dođe glas s neba: “I proslavio sam ga, i opet ću ga proslaviti.”"

²⁹ Narod koji je stajao i čuo pomisli da je zagrmjelo. Drugi rekoše: “Anđeo mu je govorio.”"

³⁰ A Isus reče: “Nije došao ovaj glas zbog mene, nego zbog vas."

³¹ Sad se sudi ovome svijetu, sad će biti istjeran knez ovoga svijeta."

³² A kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi.”"

³³ ? Tim riječima htjede nagovijestiti kakvom će smrću umrijeti. ?"

³⁴ Narod mu odgovori: “Mi smo čuli iz zakona da Mesija ostaje dovijeka. Kako ti možeš reći da si Sin čovječji?”"

³⁵ Isus im odvrati: “Samo je još malo vremena svjetlo među vama. Hodajte dok imate svjetlo, da vas tama ne obuzme! Tko hoda u tami, ne zna kamo ide."

³⁶ Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla!” To reče Isus, i ode te se sakri od njih."

³⁷ Premda je tolika čudesa učinio pred njima, nisu vjerovali u njega."

³⁸ Tako se ispunila riječ proroka Izaije: “Gospodine, tko je povjerovao onome što smo čuli i naviještali? Komu se otkrila Gospodnja ruka?”"

³⁹ Zato nisu mogli vjerovati, jer opet reče Izaija:"

⁴⁰ ”Zaslijepio je njihove oči i otvrdnuo njihovo srce da ne vide očima i ne razumiju srcem pa da se ne obrate i da ih ne iscijelim”"

⁴¹ Tako reče Izaija, jer je vidio njegovu slavu i govorio o njemu."

⁴² Ipak i mnogi od glavara povjerovaše u njega. Ali ga nisu javno priznavali zbog farizejâ, da ne budu isključeni iz sinagoge."

⁴³ Više im je vrijedila slava kod ljudi, negoli slava kod Boga."

⁴⁴ Isus povika jakim glasom: “Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla."

⁴⁵ I tko vidi mene, vidi onoga koji me posla."

⁴⁶ Ja dođoh na svijet kao svjetlo, da nijedan koji vjeruje u mene ne ostane u tami."

⁴⁷ Tko čuje moje riječi, ali ih ne drži, ja mu ne ću suditi. Jer ne dođoh svijet suditi, nego spasiti."

⁴⁸ Tko prezire mene i ne prima mojih riječi, ima već svoga suca: Riječ koju sam ja navješćivao, ona će mu suditi u posljednji dan."

⁴⁹ Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego Otac koji me posla, on mi dade zapovijed što da kažem i što da govorim."

⁵⁰ I znam da je njegova zapovijed život vječni. Što ja dakle govorim, onako govorim kako mi reče Otac.”"

13

¹ Bilo je pred blagdan Vazma. Isus je znao kako mu je došao čas da pođe s ovoga svijeta k Ocu. Tada on, koji je ljubio svoje što su bili na svijetu, zasvjedoči svoju ljubav do kraja."

² Bilo je za večerom. Već je bio đavao stavio namjeru u srce Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, da ga izda."

³ Znajući da mu je Otac sve dao u ruke, i da je od Boga izišao i da k Bogu ide, Isus"

⁴ ustade od večere, skide svoju gornju haljinu, uze ručnik i njim se opasa."

⁵ Tada uli vodu u umivaonik i poče prati noge učenicima i otirati ručnikom kojim je bio opasan."

⁶ Tako dođe k Šimunu Petru. On mu reče: “Gospodine, zar ti da mi pereš noge?”"

⁷ Isus mu odgovori: “Što ja činim, ti ne znaš sada, ali ćeš poslije razumjeti.”"

⁸ Petar mu odvrati: “Nikad mi ti ne ćeš oprati noge!” Isus mu odgovori: “Ako te ne operem, ne ćeš imati dijela sa mnom.”"

⁹ Reče mu Šimun Petar: “Onda, Gospodine, ne samo moje noge, nego i ruke i glavu.”"

¹⁰ Isus mu reče: “Tko je opran, ne treba nego samo noge oprati, onda je sav čist. I vi ste čisti, ali ne svi.”"

¹¹ Budući da je znao za svog izdajnika, reče: “Niste svi čisti.”"

¹² A kad im je oprao noge, uzeo svoju gornju haljinu i opet sjeo za stol, reče im: “Znate li što vam ja učinih?"

¹³ Vi zovete mene Učiteljem i Gospodinom, i pravo velite jer to jesam."

¹⁴ Kad dakle ja, Gospodin i Učitelj, oprah vama noge, i vi trebate jedan drugome noge prati."

¹⁵ Jer vam dadoh primjer da i vi tako činite kao što ja učinih vama."

¹⁶ Zaista, zaista kažem vam: Nije sluga veći od svoga gospodara, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao."

¹⁷ Kad to znate, bit ćete blaženi, ako to činite."

¹⁸ Ne kažem za sve vas. Ja znam koje izabrah. Ali se Pismo treba ispuniti: Koji sa mnom jede kruh, podiže svoju petu na me."

¹⁹ Već vam sada kažem; prije nego se dogodi, da kad se dogodi, vjerujete da ja jesam.""

²⁰ Zaista, zaista kažem vam: Tko primi onoga koga ja pošaljem, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji mene posla.” ""

²¹ Poslije tih riječi bi Isus potresen u duhu i posvjedoči: “Zaista, zaista kažem vam: Jedan između vas će me izdati.”"

²² Tada su učenici pogledali jedan drugoga, jer nisu znali za koga govori."

²³ A jedan od njegovih učenika, kojega je Isus ljubio, ležao je uz Isusa."

²⁴ Njemu dade znak Šimun Petar neka upita za koga to govori."

²⁵ A on, naslonjen na Isusove grudi, upita: “Gospodine, tko je to?”"

²⁶ Isus odgovori: “Onaj je kome ja umočim zalogaj i pružim.” I umoči zalogaj i dade ga Judi Šimuna Iškariotskoga."

²⁷ I po zalogaju uđe u njega sotona. Isus mu još reče: “Što činiš, čini brzo!”"

²⁸ Nitko od onih što su sjedili za stolom nije razumio zašto mu to reče."

²⁹ Neki su mislili ? budući da je u Jude bila kesa ? da mu Isus reče: “Kupi što nam treba za blagdan” ili da dade što siromasima."

³⁰ Kad je on uzeo zalogaj, odmah izađe. Bila je noć."

³¹ Kad je on izašao, reče Isus: “Sad je proslavljen Sin čovječji, i Bog je proslavljen u njemu."

³² Ako je Bog proslavljen u njemu, i Bog će njega proslaviti u sebi, i odmah će ga proslaviti."

³³ Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me; ali kako već rekoh Židovima: Kamo ja idem vi ne možete doći ? to isto govorim sada i vama. ""

³⁴ Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedni druge! Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge!"

³⁵ Po tom će svi spoznati da ste moji učenici, ako ljubite jedni druge.”"

³⁶ Tada ga upita Šimun Petar: “Gospodine, kamo ideš?” Isus mu odgovori: “Kamo ja idem ne možeš me sada slijediti, ali ćeš me poslije slijediti.”"

³⁷ Petar mu odvrati: “Gospodine, zašto te ne mogu sada slijediti? Život ću svoj položiti za te.”"

³⁸ Isus mu odvrati: “Život li ćeš svoj položiti za me? Zaista, zaista kažem ti: Još prije nego pijetao zapjeva, triput ćeš me zatajiti."

14

¹ Neka se ne plaši vaše srce! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!"

² Mnogo je stanova u kući mojega Oca. Kad ne bi bilo tako, kazao bih vam. Jer idem pripraviti vam mjesto."

³ I kad odem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete gdje sam ja."

⁴ I kamo ja idem znate, i put znate.”"

⁵ Toma mu odvrati: “Gospodine, ne znamo kamo ideš; pa kako možemo znati put?”""

⁶ Isus mu reče: “Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni."

⁷ Kad biste poznavali mene, onda biste poznavali i mojega Oca. Odsad ga poznajete, poznajete jer ste ga vidjeli.”"

⁸ Tada mu reče Filip: “Gospodine, pokaži nam Oca! To nam je dosta.”"

⁹ Isus mu odvrati: “Tako sam već dugo s vama i nisi me upoznao, Filipe? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako onda veliš: Pokaži nam Oca?"

¹⁰ Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Riječi koje vam ja govorim, ne govorim od sebe samoga, a i djela čini Otac koji ostaje u meni."

¹¹ Vjerujte mi da sam ja u Ocu i da je Otac u meni. Ako li ne, vjerujte mi zbog samih djela!"

¹² Zaista, zaista kažem vam: Tko vjeruje u mene, djela koja ja činim i on će činiti, i veća će od ovih činiti. Jer ja idem k Ocu."

¹³ Sve što onda zamolite u moje ime, učinit ću da se proslavi Otac u Sinu."

¹⁴ Ako me za što zamolite u moje ime, ja ću to učiniti."

¹⁵ Ako me ljubite, držite moje zapovijedi!"

¹⁶ A ja ću moliti Oca i dat će vam drugoga Branitelja, da ostane s vama dovijeka:"

¹⁷ Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi niti ga poznaje; a vi ga poznajete jer ostaje kod vas i u vama će prebivati.""

¹⁸ Ne ću vas ostaviti sirote, doći ću k vama."

¹⁹ Još malo i svijet me ne će više vidjeti. A vi me vidite jer ja živim, a i vi ćete živjeti."

²⁰ U onaj dan spoznat ćete da sam ja u svojemu Ocu, i vi u meni, i ja u vama."

²¹ Tko ima moje zapovijedi i drži ih, on je onaj koji me ljubi. A onoga tko ljubi mene, ljubit će moj Otac, i ja ću ga ljubiti i očitovat ću mu sebe samoga.”"

²² Tada ga upita Juda, ne onaj Iškariotski: “Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?”"

²³ Isus mu odgovori: “Tko ljubi mene, držat će moju riječ, i moj Otac će ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i u njega ćemo se nastaniti."

²⁴ Tko ne ljubi mene, ne drži mojih riječi. A riječ koju ste čuli od mene nije moja, nego Oca koji me posla."

²⁵ Ovo sam vam govorio dok sam bio s vama."

²⁶ A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati u ime moje, on će vas naučiti svemu i napominjat će vam sve što vam rekoh."

²⁷ Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Ne dajem vam ga kao što svijet daje. Neka se ne plaši vaše srce i neka se ne boji!"

²⁸ čuli ste da sam vam kazao: Idem, i doći ću k vama. Kad biste me ljubili, onda biste se radovali što idem k Ocu, jer je Otac veći od mene."

²⁹ I sad vam kazah, prije nego se dogodi, da vjerujete kad se dogodi."

³⁰ Više vam ne ću puno govoriti; jer dolazi knez ovoga svijeta, ali na meni nema ništa.""

³¹ Nego neka spozna svijet da ljubim Oca, i kako mi je zapovjedio Otac, onako činim. Ustanite, pođimo odavde!"

15

¹ Ja sam pravi čokot, i Otac je moj vinogradar."

² Svaku lozu na meni koja ne rađa, on odsiječe, i svaku koja donosi rod, čisti da donosi više roda."

³ Vi ste već čisti zbog riječi koju sam vam govorio."

⁴ Ostanite u meni, i ja u vama! Kao što loza ne može roditi roda sama od sebe, ako ne ostane na čokotu, tako i vi, ako ne ostanete u meni."

⁵ Ja sam čokot, vi loze. Tko ostaje u meni, i ja u njemu, on rodi mnogi rod, jer bez mene ne možete ništa učiniti."

⁶ Tko u meni ne ostane, izbacit će se napolje kao loza, i osušit će se; pokupit će je i baciti u oganj, i gorjet će.""

⁷ Ako ostanete u meni, i moje riječi ostanu u vama, što god hoćete tražite i bit će vam."

⁸ Time se proslavlja moj Otac: da rodite puno roda i budete moji učenici."

⁹ Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. Ostanite u mojoj ljubavi!"

¹⁰ Ako zapovijedi moje budete držali, ostat ćete u mojoj ljubavi, kao što sam i ja držao zapovijedi svog Oca i ostajem u njegovoj ljubavi."

¹¹ Ovo sam vam govorio da bude radost moja u vama, i da vaša radost bude savršena."

¹² Ovo je moja zapovijed: Ljubite se među sobom kao što sam ja vas ljubio!"

¹³ Od ove ljubavi nitko veće nema, da tko svoj život položi za svoje prijatelje."

¹⁴ Vi ste moji prijatelji ako činite što vam ja zapovijedam."

¹⁵ Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; nego sam vas nazvao prijateljima, jer sam vam objavio sve što sam čuo od svoga Oca.""

¹⁶ Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i da vaš rod ostane; što god zamolite od Oca u moje ime, dat će vam.""

¹⁷ Ovo vam zapovijedam: Ljubite se među sobom!"

¹⁸ Ako svijet mrzi vas, znajte da je mene mrzio prije nego vas!"

¹⁹ Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; a kako niste od svijeta, nego vas ja izabrah iz svijeta, zato vas mrzi svijet.""

²⁰ Sjetite se riječi koju vam rekoh: Nije sluga veći od svoga gospodara. Ako su progonili mene, i vas će progoniti; ako su držali moju riječ, i vašu će držati.""

²¹ Ali sve će vam ovo činiti zbog mojega imena, jer ne poznaju onoga koji me posla."

²² Da nisam došao i govorio im, ne bi imali grijeha; a sad nemaju izgovora za svoj grijeh.""

²³ Tko mrzi mene, mrzi i mojega Oca."

²⁴ Da nisam činio među njima djela kojih nitko drugi nije učinio, ne bi imali grijeha; ali sad i vidješe i zamrziše mene i mojega Oca.""

²⁵ No neka se ispuni riječ što stoji napisana u njihovu zakonu: Mrzili su me ni za što."

²⁶ A kad dođe Branitelj, koga ću vam poslati od Oca, Duh istine koji izlazi od Oca, on će svjedočiti za mene."

²⁷ A i vi ćete svjedočiti, jer ste od početka sa mnom."

16

¹ Ovo vam kazah da se ne sablaznite."

² Izgonit će vas iz sinagoga. A dolazi vrijeme kad će svaki koji vas ubije misliti da čini djelo Bogu ugodno."

³ To će činiti jer ne poznaju ni Oca ni mene."

⁴ Nego sam vam ovo rekao da se, kad dođe vrijeme, sjetite ovoga što sam vam kazao. A u početku vam to nisam govorio, jer sam bio s vama."

⁵ A sad idem k onome koji me posla, i nitko me od vas ne pita: Kamo ideš?"

⁶ Nego, jer sam vam to rekao, napuni se žalošću vaše srce."

⁷ Ali ja vam istinu govorim: Bolje je za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj ne će doći k vama; ako li odem, poslat ću ga k vama.""

⁸ I kad on dođe, uvjerit će svijet o grijehu, i o pravdi, i o sudu."

⁹ O grijehu, jer ne vjeruju u mene;""

¹⁰ o pravdi, jer idem k svome Ocu, i više me ne ćete vidjeti;""

¹¹ o sudu, jer je knez ovoga svijeta osuđen."

¹² Još vam imam mnogo kazati, ali sad ne možete podnijeti."

¹³ Ali kad dođe on, Duh istine, uvodit će vas u svu istinu, jer ne će od sebe govoriti, nego će govoriti što čuje i naviještat će vam buduće stvari."

¹⁴ On će me proslaviti jer će od mojega uzeti i naviještat će vama."

¹⁵ Sve što god ima Otac, moje je. Zato rekoh: On će od mojega uzeti i naviještat će vam."

¹⁶ Malo, i više me ne ćete vidjeti, i opet malo, i vidjet ćete me.”"

¹⁷ A neki od njegovih učenika rekoše među sobom: “Što je to što nam kaže: Malo, i ne ćete me vidjeti, i opet malo, i vidjet ćete me, i: Idem k Ocu?”"

¹⁸ Rekoše dakle: “Što je to što kaže: Malo? Ne znamo što govori.”"

¹⁹ Isus opazi da su ga htjeli upitati i reče im: “Za to li se zapitkujete među sobom što rekoh: Malo, i ne ćete me vidjeti, i opet malo, i vidjet ćete me?"

²⁰ Zaista, zaista kažem vam: Vi ćete plakati i tugovati, a svijet će se radovati; vi ćete se žalostiti, ali će se vaša žalost okrenuti u radost.""

²¹ Žena kad rađa, osjeća tjeskobu jer dođe njezin čas. Ali kad rodi dijete, više se ne sjeća muke zbog radosti jer se rodi čovjek na svijet."

²² Tako i vi osjećate žalost, ali ću vas opet vidjeti i radovat će se vaše srce, i vaše vam radosti nitko ne će uzeti."

²³ I u onaj dan ne ćete me pitati ni za što. Zaista, zaista kažem vam: Ako što zamolite Oca u moje ime, dat će vam."

²⁴ Dosad niste molili ništa u moje ime. Molite i primit ćete, da vaša radost bude potpuna."

²⁵ Ovo sam vam govorio u slikama. Dolazi čas kad vam više ne ću govoriti u zagonetkama, nego ću vam otvoreno navješćivati ono što se tiče Oca."

²⁶ U onaj ćete dan u moje ime moliti, i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas."

²⁷ Sâm vas Otac naime ljubi jer ste vi mene ljubili i povjerovali ste da ja izađoh od Boga."

²⁸ Izađoh od Oca i dođoh na svijet; opet ostavljam svijet i idem k Ocu.”""

²⁹ Rekoše njegovi učenici: “Eto, sad otvoreno govoriš i nikakve zagonetke ne kazuješ."

³⁰ Sad znamo da sve znaš, i nije ti potrebno da te tko pita. Zato vjerujemo da si izašao od Boga.”"

³¹ Isus im odvrati: “Zar sada vjerujete?"

³² Evo dolazi čas, i već je došao, kada ćete se raspršiti svaki na svoju stranu, a mene sama ostaviti. Ali nisam sam, jer je Otac sa mnom."

³³ Ovo sam vam govorio da u meni imate mir. U svijetu imate tjeskobu; ali se ufajte: ja nadvladah svijet.” ""

17

¹ Nakon što je tako govorio, Isus podiže svoje oči prema nebu i reče: “Oče, dođe čas; proslavi svojega Sina da tvoj Sin proslavi tebe!""

² Jer ti si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svima koje si mu dao dade vječni život."

³ A ovo je vječni život: da spoznaju tebe, jedino pravoga Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista."

⁴ Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvršio sam djelo koje si mi dao da činim."

⁵ A sada proslavi ti mene, Oče, kod sebe slavom koju sam imao kod tebe prije nego je postao svijet."

⁶ Ja objavih tvoje ime ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji su bili. Ti si ih dao meni, i tvoju riječ su držali."

⁷ Sad znaju da je sve što si mi dao od tebe."

⁸ Jer riječi koje si dao meni ja dadoh njima. Oni ih primiše i doista spoznaše da od tebe izađoh, i povjerovaše da si me ti poslao."

⁹ Ja se za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji.""

¹⁰ Sve što je moje jest tvoje i što je tvoje jest moje, i ja se proslavih u njima."

¹¹ Više nisam u svijetu ? ali su oni u svijetu. Ja dolazim k tebi. Oče sveti, sačuvaj u svome imenu ove koje si mi dao, da budu jedno kao mi!"

¹² Dok sam bio s njima, čuvao sam u tvome imenu ove koje si mi dao, i sačuvao ih, i nitko od njih ne propade, osim sina propasti, da se ispuni Pismo."

¹³ A sad k tebi dolazim, i ovo govorim, dok sam još u svijetu, da imaju moju radost u punini."

¹⁴ Ja sam im predao tvoju riječ. A svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta."

¹⁵ Ne molim da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš od zla."

¹⁶ Od svijeta nisu, kao što ni ja nisam od svijeta."

¹⁷ Posveti ih u istini! Riječ je tvoja istina."

¹⁸ Kao što si ti mene poslao u svijet, i ja njih šaljem u svijet."

¹⁹ I za njih ja posvećujem sebe da i oni budu posvećeni u istini."

²⁰ A ne molim samo za njih, nego i za one koji na njihovu riječ povjeruju u mene,"

²¹ da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, da i oni u nama budu jedno, da povjeruje svijet da si me ti poslao."

²² I slavu koju si mi dao ja dadoh njima da budu jedno, kao što smo i mi jedno:"

²³ Ja u njima i ti u meni; da budu savršeno jedno i da spozna svijet da si me ti poslao i da si ih ljubio kao što si mene ljubio.""

²⁴ Oče, hoću da oni koje si mi dao budu sa mnom, gdje sam ja, da vide slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta."

²⁵ Oče pravedni, svijet te ne spozna, a ja te spoznah, i ovi spoznaše da si me ti poslao."

²⁶ I objavio sam im tvoje ime, i objavit ću još da ljubav kojom si mene ljubio bude u njima, i ja u njima.”"

18

¹ Kad je Isus to izrekao, izađe sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona, gdje je bio vrt u koji uđe on i njegovi učenici."

² A Juda, njegov izdajnik, znao je to mjesto, jer se Isus ondje često sastajao sa svojim učenicima."

³ Onda Juda uze četu vojnika i sluge od svećeničkih glavara i farizeja i dođe onamo s bakljama, sa svjetiljkama i s oružjem."

⁴ A Isus, koji je znao sve što će biti s njime, stupi naprijed i upita ih: “Koga tražite?”"

⁵ Odgovoriše mu: “Isusa Nazarećanina.” Isus im reče: “Ja sam.” A s njima je stajao i Juda, njegov izdajnik."

⁶ A kad im reče: “Ja sam”, uzmakoše natrag i popadaše na zemlju."

⁷ Onda ih opet zapita: “Koga tražite?” A oni rekoše: “Isusa Nazarećanina.”"

⁸ Odgovori Isus: “Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove neka idu!”"

⁹ Tako se trebala ispuniti riječ koju reče: “Ne izgubih nijednoga od onih koje si mi dao.”"

¹⁰ A Šimun Petar izvadi mač što ga je imao sa sobom, i udari slugu velikoga svećenika, i odsiječe mu desno uho. A sluzi je bilo ime Malho."

¹¹ Onda reče Isus Petru: “Zadjeni svoj mač u korice! Zar da ne pijem čašu koju mi je dao Otac?”"

¹² A četa, zapovjednik i židovske sluge, uhvatiše Isusa i svezaše ga."

¹³ I odvedoše ga najprije k Ani, jer je bio tast Kajfi koji je bio veliki svećenik one godine."

¹⁴ A Kajfa je bio onaj koji je dao savjet Židovima: Bolje je da umre jedan čovjek za narod."

¹⁵ Za Isusom je išao Šimun Petar i drugi učenik. Taj je učenik bio poznat velikomu svećeniku, i uđe s Isusom u dvorište velikoga svećenika;""

¹⁶ a Petar je stajao vani kod vrata. Onda izađe drugi učenik, koji je bio poznat velikomu svećeniku, i reče vratarici, te uvede Petra."

¹⁷ Onda reče sluškinja vratarica Petru: “Nisi li i ti od učenika ovoga čovjeka?” On reče: “Nisam.”"

¹⁸ A sluge su i stražari stajali kod vatre, jer je bilo studeno, i grijali se. A i Petar je stajao s njima i grijao se."

¹⁹ A veliki svećenik zapita Isusa za njegove učenike i za njegov nauk."

²⁰ Isus mu odgovori: “Ja sam govorio javno svijetu. Ja sam svagda učio u sinagogi i u Hramu, gdje se svi Židovi skupljaju, i ništa nisam govorio u potaji."

²¹ Što pitaš mene? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Evo, ovi znaju što sam ja govorio.”"

²² A kad to reče, jedan od slugu koji su ondje stajali udari Isusa po obrazu i reče: “Zar tako odgovaraš velikomu svećeniku?”"

²³ Isus mu odvrati: “Ako zlo rekoh, dokaži da je zlo; ako li dobro, zašto me udaraš?”""

²⁴ I Ana ga posla svezana velikomu svećeniku Kajfi."

²⁵ A Šimun Petar je stajao i grijao se. Onda mu rekoše: “Nisi li i ti od njegovih učenika?” On zataji i reče: “Nisam.”"

²⁶ Jedan od slugu velikoga svećenika, rođak onoga kojemu je Petar bio odsjekao uho, reče mu: “Nisam li te ja vidio u vrtu s njim?”"

²⁷ Onda Petar opet zataji, i odmah pijetao zapjeva."

²⁸ Od Kajfe povedoše Isusa u dvor upraviteljev. A bilo je jutro; i oni ne uđoše u dvor upraviteljev da se ne bi onečistili, već da bi mogli jesti vazmenu gozbu.""

²⁹ Tako Pilat izađe k njima i reče: “Koju tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?”"

³⁰ Odgovoriše mu: “Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga tebi predali.”"

³¹ A Pilat im reče: “Uzmite ga vi i po svojemu zakonu mu sudite!” A Židovi mu rekoše: “Mi ne smijemo nikoga pogubiti.”"

³² Tako se trebala ispuniti Isusova riječ kojom je označio kakvom će smrću umrijeti."

³³ Onda uđe Pilat opet u sudnicu i dozva Isusa, i reče mu: “Jesi li ti židovski kralj?”"

³⁴ Isus odgovori: “Govoriš li to sam od sebe ili ti drugi kazaše o meni?”"

³⁵ Pilat odgovori: “Zar sam ja Židov? Tvoj narod i svećenički glavari predaše te meni. Što si učinio?”"

³⁶ Isus odgovori: “Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, onda bi se moje sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde.”"

³⁷ Onda mu reče Pilat: “Dakle si ti kralj?” Isus odgovori: “Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i zato došao na svijet da svjedočim istinu. Svaki koji je od istine sluša moj glas.”"

³⁸ Reče mu Pilat: “Što je istina?” I kad to reče, izađe opet Židovima i reče im: “Ja nikakve krivnje ne nalazim na njemu."

³⁹ A u vas je običaj da vam jednoga pustim za Vazam. Hoćete li dakle da vam pustim židovskoga kralja?”"

⁴⁰ Onda povikaše: “Ne ovoga, nego Barabu!” A Baraba je bio razbojnik."

19

¹ Tada dakle Pilat uze Isusa i dade ga bičevati."

² Vojnici spletoše vijenac od trnja, staviše mu ga na glavu i obukoše mu purpurnu haljinu."

³ I pristupali su k njemu i govorili: “Zdravo, kralju židovski!”, i udarali su ga po obrazima."

⁴ Onda Pilat izađe opet i reče im: “Evo, izvodim ga k vama da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivnje.”"

⁵ A Isus izađe pod vijencem od trnja i u purpurnoj haljini. Pilat im reče: “Evo čovjeka!”"

⁶ A kad ga vidješe svećenički glavari i sluge, povikaše: “Raspni ga, raspni!” Pilat im odvrati: “Uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivnje.”"

⁷ Odgovoriše mu Židovi: “Mi imamo zakon, i po zakonu mora umrijeti jer se je pravio Sinom Božjim.”"

⁸ Kad je dakle čuo Pilat tu riječ, još se više uplaši."

⁹ I opet uđe u sudnicu i upita Isusa: “Odakle si ti?” A Isus mu ne dade odgovora."

¹⁰ Tada mu reče Pilat: “Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast raspeti te, i vlast imam pustiti te?”"

¹¹ Isus odvrati: “Ne bi imao nikakve vlasti nada mnom, kad ti ne bilo dano odozgo. Zato ima veći grijeh onaj koji me preda tebi.”"

¹² Otada je Pilat nastojao da ga pusti. Ali su Židovi vikali: “Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Svaki koji se pravi kraljem, protivi se caru.”"

¹³ A kad je Pilat čuo te riječi, izvede Isusa van, i sjede na sudačku stolicu, na mjestu koje se zove Litostrotos, a hebrejski Gabata."

¹⁴ A bila je priprava Vazma, oko šeste ure, i reče Židovima: “Evo vašega kralja!”"

¹⁵ A oni su vikali: “Uzmi, uzmi, raspni ga!” Pilat im reče: “Zar vašega kralja da razapnem?” Odgovoriše svećenički glavari: “Nemamo kralja nego cara.”"

¹⁶ Tada im ga predade, da se razapne. A oni uzeše Isusa."

¹⁷ Noseći svoj križ, izađe Isus na mjesto koje se zove Lubanja, a hebrejski Golgota."

¹⁸ Ondje ga raspeše, i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u sredini."

¹⁹ A Pilat napisa i natpis i dade ga postaviti na križ. A bilo je napisano: “Isus Nazarećanin, kralj židovski.”"

²⁰ I taj su natpis čitali mnogi Židovi; jer je mjesto gdje je Isus bio raspet bilo blizu grada; a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki.""

²¹ A židovski su svećenički glavari govorili Pilatu: “Ne piši: kralj židovski, nego da je on rekao: kralj sam židovski.”"

²² Pilat odvrati: “Što napisah, napisah.”"

²³ Kad su vojnici raspeli Isusa, uzeše njegove haljine i načiniše četiri dijela, svakome vojniku po dio, i donju haljinu; a donja haljina nije bila šivena, nego istkana sva s vrha do dna.""

²⁴ Onda rekoše među sobom: “Ne derimo je, nego bacimo kocku za nju, kome će pripasti!” Tako se trebala ispuniti riječ Pisma: “Razdijeliše među se moje haljine i za moju odjeću baciše kocku.” I vojnici tako učiniše."

²⁵ A stajala je kod Isusova križa njegova majka i sestra njegove majke, Marija Kleofe, i Marija Magdalena."

²⁶ Kad vidje Isus majku i učenika koga je ljubio pokraj nje, reče svojoj majci: “Ženo, evo ti sina!”"

²⁷ Potom reče učeniku: “Evo ti majke!” I od onoga časa uze je učenik za svoju."

²⁸ Isus je znao da je već sve izvršeno kako bi se ispunilo Pismo. Zato reče: “Žedan sam.”"

²⁹ Ondje je stajala posuda puna octa. I napuniše spužvu octom, nataknuše je na hisopovu stabljiku i prinesoše je k njegovim ustima."

³⁰ A kad je Isus uzeo ocat, reče: “Dovršeno je.” Tada nakloni glavu i preda duh."

³¹ Bila je priprava. I Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni, i da budu skinuti, kako ne bi tijela ostala na križu u subotu. Ona je subota naime bila velik dan."

³² Dođoše dakle vojnici te prebiše golijeni prvome i drugome koji su bili s njime raspeti."

³³ A kad dođoše do Isusa, vidješe da je već umro, i ne prebiše mu golijeni;""

³⁴ nego mu jedan od vojnika probode bok kopljem, i odmah poteče krv i voda."

³⁵ I onaj koji je vidio svjedoči, i svjedočanstvo je njegovo istinito. I on zna da govori istinu, da i vi vjerujete."

³⁶ Jer se to dogodi da se ispuni Pismo: “Nijedna mu se kost ne će slomiti.”"

³⁷ I opet drugo Pismo veli: “Gledat će onoga koga probodoše.”"

³⁸ A potom Josip iz Arimateje, koji je bio Isusov učenik, ali tajni od straha pred Židovima, zamoli Pilata da uzme Isusovo tijelo. I Pilat dopusti. Dođe dakle i uze njegovo tijelo."

³⁹ A dođe i Nikodem, koji je prije bio došao k Isusu po noći i donese pomiješane smirne i aloja, oko sto litara."

⁴⁰ I uzeše Isusovo tijelo i umotaše ga u platno s mirisima, kao što je običaj u Židova za ukop."

⁴¹ A bio je na mjestu gdje je Isus bio raspet vrt, i u vrtu novi grob u koji još nitko nije bio položen."

⁴² Ondje dakle, zbog židovske priprave, jer je bio blizu grob, položiše Isusa."

20

¹ A u prvi dan tjedna dođe Marija Magdalena rano na grob, dok je još bila tama, i vidje da je kamen odvaljen od groba."

² Onda otrča i dođe k Šimunu Petru i k drugom učeniku koga je Isus ljubio, i reče im: “Uzeše Gospodina iz groba, i ne znamo gdje ga položiše.”"

³ Izađe dakle Petar i drugi učenik i pođoše na grob."

⁴ Trčala su obojica zajedno. Drugi učenik trčao je brže od Petra i dođe prije na grob."

⁵ On se naviri i vidje plahte gdje leže, ali ne uđe."

⁶ Onda dođe i Šimun Petar za njim, i uđe u grob, i vidje plahte gdje leže,"

⁷ i ručnik koji je bio na njegovoj glavi, ali nije ležao zajedno s drugim plahtama, nego posebno savijen na jednom mjestu."

⁸ Tada uđe i drugi učenik koji je bio prvi došao na grob, i vidje i povjerova;""

⁹ jer još nisu razumjeli Pisma prema kojima je Isus trebao uskrsnuti od mrtvih."

¹⁰ Onda učenici odoše opet kući."

¹¹ A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Dok je dakle plakala, naviri se nad grob,"

¹² i vidje dva anđela gdje sjede u bijelim haljinama, jednog pokraj glave, a jednog pokraj nogu, gdje je bilo položeno Isusovo tijelo."

¹³ Oni joj rekoše: “Ženo, zašto plačeš?” Reče im: “Uzeše moga Gospodina i ne znam gdje ga položiše.”"

¹⁴ Kad je to rekla, obazre se i vidje Isusa gdje stoji. ? Ali nije znala da je Isus. ?"

¹⁵ Isus joj reče: “ Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?” Ona, misleći da je vrtlar, reče mu: “Gospodine, ako si ga ti odnio, kaži mi gdje si ga položio i ja ću ga uzeti.”"

¹⁶ Reče joj Isus: “Marijo!” Ona se obazre i reče mu hebrejski: “Rabuni”, to znači: “Učitelju”."

¹⁷ Reče joj Isus: “Nemoj se zadržavati uza me, jer još nisam uzašao k svojemu Ocu. Nego idi k mojoj braći i kaži im: Uzlazim k svome Ocu i vašemu Ocu, k svome Bogu i vašemu Bogu.”"

¹⁸ Marija Magdalena ode i javi učenicima: “Vidjela sam Gospodina i ovo mi je kazao.”"

¹⁹ A kad bi uvečer onoga prvog dana tjedna, i vrata bila zatvorena gdje su se učenici skupili od straha pred Židovima, dođe Isus i stade na sredinu, i reče im: “Mir vam!”"

²⁰ I kad je to rekao, pokaza im ruke i bok. Tada se učenici obradovaše što vide Gospodina."

²¹ I reče im opet: “Mir vam! Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.”"

²² Kad je to rekao, dahnu u njih i reče: “Primite Duha Svetoga!"

²³ Kojima oprostite grijehe oprostit će im se, i kojima zadržite zadržat će se.”"

²⁴ A Toma, jedan od dvanćstorice, nije bio s njima kad je došao Isus."

²⁵ I kazaše mu drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina.” A on im reče: “Dok ne vidim na njegovim rukama ranu od čavala, i ne stavim svojega prsta u ranu od čavala, i ne stavim svoje ruke u njegov bok, ne ću vjerovati.”"

²⁶ I poslije osam dana bili su opet njegovi učenici unutra, i Toma s njima. Dođe Isus, dok su bila vrata zatvorena, i stade u sredinu, i reče: “Mir vam!”"

²⁷ Potom reče Tomi: “Stavi svoj prst ovamo, i vidi moje ruke, i pruži svoju ruku i stavi je u moj bok, i ne budi nevjeran nego vjeran!”"

²⁸ Tada mu reče: “Gospodin moj i Bog moj!”"

²⁹ Reče mu Isus: “Zato jer si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše!”"

³⁰ I mnoga druga čudesa učini Isus pred svojim učenicima koja nisu napisana u ovoj knjizi."

³¹ A ova su zapisana da vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, i da vjerujući imate život u njegovo ime."

21

¹ Poslije toga opet se ukaza Isus na Tiberijadskom moru. A ukaza se ovako:"

² Bili su zajedno Šimun Petar i Toma, koji se zove Blizanac, i Natanćl, koji je bio iz Kane Galilejske, i Zebedejevi sinovi, i druga dvojica od njegovih učenika."

³ Reče im Šimun Petar: “Idem loviti ribe.” Rekoše mu: “Idemo i mi s tobom.” Izađoše i uđoše u lađicu; ali one noći ne uloviše ništa.""

⁴ A kad bi jutro, stajao je Isus na obali; ali učenici ne prepoznaše da je Isus.""

⁵ Tada im reče Isus: “Djeco, imate li što za jelo?” Odgovoriše mu: “Nemamo.” A on im reče:"

⁶ ”Bacite mrežu na desnu stranu lađice, i naći ćete.” Onda baciše, i već je nisu mogli vući od mnoštva riba."

⁷ Tada onaj učenik koga je Isus ljubio reče Petru: “Gospodin je!” A Šimun Petar kad ču da je Gospodin, stavi na se gornju haljinu ? jer je bio gol ? i skoči u more."

⁸ Drugi učenici dođoše na lađicu, jer nisu bili daleko od obale, oko dvjesta lakata, a vukli su mrežu s ribama."

⁹ A kad izađoše na obalu, vidješe vatru naloženu, i ribu na njoj, i kruh."

¹⁰ Isus im reče: “Donesite od riba što ih sad uloviste!”"

¹¹ Uđe Šimun Petar i izvuče na obalu mrežu punu velikih riba: sto pedeset i tri; i premda ih je bilo toliko, mreža se nije razderala.""

¹² Isus im reče: “Dođite, objedujte!” I nijedan se od učenika ne usudi upitati: “Tko si ti?” Znali su da je Gospodin."

¹³ Dođe Isus i uze kruh, i dade im. Tako i ribu."

¹⁴ To se već treći put ukaza Isus svojim učenicima nakon što je uskrsnuo od mrtvih."

¹⁵ Poslije objeda reče Isus Šimunu Petru: “Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?” Reče mu: “Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim.” Reče mu: “Pasi jaganjce moje!”"

¹⁶ Reče mu opet drugi put: “Šimune Ivanov, ljubiš li me?” Reče mu: “Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim.” Reče mu: “Pasi jaganjce moje!”"

¹⁷ Reče mu treći put: “Šimune Ivanov, ljubiš li me?” Ožalosti se Petar što mu reče po treći put: “Ljubiš li me?” i reče mu: “Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te ljubim.” Reče mu Isus: “Pasi ovce moje!"

¹⁸ Zaista, zaista kažem ti: Kad si bio mlađi, opasivao si se sam i išao si kamo si htio; a kad ostariš, raširit ćeš svoje ruke i drugi će te opasivati i odvesti kamo ne ćeš.”""

¹⁹ A tim riječima htjede označiti kakvom će smrću proslaviti Boga. Na to mu reče: “Pođi za mnom!”"

²⁰ Petar se obazre i vidje gdje za njim ide onaj učenik koga je Isus ljubio, koji se na večeri naslonio na njegove grudi i rekao: “Gospodine, tko je taj koji će te izdati?”"

²¹ Kad ga ugleda Petar, reče Isusu: “Gospodine, a što će ovaj?”"

²² Reče mu Isusu: “Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti pođi za mnom!”"

²³ Tako se proširi među braćom riječ da onaj učenik ne će umrijeti. A Isus mu ne reče da ne će umrijeti, nego: “Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga?”"

²⁴ Ovo je onaj učenik koji svjedoči za ovo i koji ovo napisa; i znamo da je istinito njegovo svjedočanstvo. ""

²⁵ A Isus je učinio i mnoga druga djela. I kad bi se to potanko popisalo, mislim da ni sav svijet ne bi mogao obuhvatiti knjige koje bi trebalo napisati."