1

¹ Već su mnogi poduzeli pisanje izvještaja o događajima što su se zbili među nama,"

² onako kako nam predadoše prvotni očevici i sluge riječi."

³ Tako i ja namislih pomno ispitati sve događaje od prvih početaka i po redu ih napisati tebi, plemeniti Teofile,"

⁴ da se mogneš osvjedočiti o pouzdanosti nauka u kojem si bio poučen."

⁵ U dane Heroda, judejskog kralja, živio je neki svećenik po imenu Zaharija, iz svećeničkog roda Abije. Njegova je žena vukla lozu iz Aronova roda i zvala se Elizabeta."

⁶ Bili su oboje pravedni pred Bogom i živjeli su besprijekorno u svim Gospodnjim zapovijedima i uredbama."

⁷ A bili su bez djece, jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su bili već poodmakli u godinama."

⁸ Kad je jedanput njegov svećenički red bio na redu te je on vršio pred Bogom svetu službu,"

⁹ zapade ga ždrijebom po svećeničkom običaju da ide u Gospodnji hram i prinese kâd."

¹⁰ A sav je narod u vrijeme kađenja stajao vani i molio se."

¹¹ Tada mu se ukaza Gospodnji anđeo s desne strane kadionoga žrtvenika."

¹² Kad ga Zaharija vidje, uplaši se i obuze ga strah."

¹³ A anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Tvoja je molitva uslišana: Elizabeta, tvoja žena, rodit će ti sina! Nadjeni mu ime Ivan."

¹⁴ Imat ćeš radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovu rođenju."

¹⁵ Jer će biti velik pred Gospodinom. Vina i jaka pića ne će piti, i već u majčinoj utrobi napunit će se Duhom Svetim."

¹⁶ Mnoge od Izrćlove djece obratit će Gospodinu, njihovu Bogu."

¹⁷ On će ići pred Gospodinom u Ilijinu duhu i sili da obrati srca otaca k djeci, da nepokorne privede k umnosti pravednika i da tako pripravi Gospodinu spreman narod.”"

¹⁸ Zaharija odvrati anđelu: “Po čemu ću to znati? Jer sam ja star i moja je žena poodmakla u godinama.”"

¹⁹ Anđeo mu odvrati: “Ja sam Gabriel, koji stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu vijest."

²⁰ A jer nisi povjerovao mojim riječima, što će se ispuniti u svoje vrijeme, ti ćeš zanijemiti i ne ćeš moći govoriti do dana kad će se to zbiti.”"

²¹ Narod je čekao Zahariju, i čudio se što se tako dugo zadržao u Hramu."

²² Kad je izašao, nije im mogao progovoriti riječi. Tada su znali da je morao imati u Hramu kakvo ukazanje. On im je davao znakove, budući da je ostao nijem."

²³ čim se navršiše dani njegove službe, vrati se kući."

²⁴ Poslije tih dana zače njegova žena Elizabeta. Krila se je pet mjeseci i govorila:"

²⁵ ”Tako mi učini Gospodin: On u ove dane milostivo skide s mene moja sramotu pred ljudima.”"

²⁶ U šestom mjesecu bi poslan anđeo Gabriel u galilejski grad koji se zove Nazaret,"

²⁷ k djevici zaručenoj s mužem komu je bilo ime Josip, iz Davidove kuće. Ime je djevici bilo Marija."

²⁸ Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin je s tobom.”"

²⁹ Na te se riječi ona uplaši i pomisli što treba značiti ovaj pozdrav."

³⁰ Anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga!"

³¹ Ti ćeš začeti i roditi sina. Nadjeni mu ime Isus!"

³² On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegova oca Davida."

³³ On će vladati nad Jakovljevim domom uvijeke, i njegovu kraljevstvu ne će biti kraja.”"

³⁴ Marija reče anđelu: “Kako će se to dogoditi kad ja ne poznajem muža?”"

³⁵ Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti će doći na tebe, i sila Svevišnjega će te osjeniti. Zato će se i Sveto što će se roditi od tebe zvati Sin Božji."

³⁶ I Elizabeta, tvoja rođakinja, u svojoj starosti zače sina, i ona koju zovu nerotkinjom broji već šesti mjesec."

³⁷ Jer Bogu nije nemoguća nijedna stvar.”"

³⁸ Tada reče Marija: “Evo, ja sam Gospodnja službenica; neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje. ""

³⁹ U one dane ustade Marija i otiđe brzo u planinu, u jedan judejski grad."

⁴⁰ Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu."

⁴¹ čim je Elizabeta čula Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi i Elizabeta se napuni Duhom Svetim."

⁴² Ona povika jakim glasom: “Blagoslovljena si ti među ženama, i blagoslovljen je plod tvoje utrobe!"

⁴³ Otkud meni ta milost da mati mojega Gospodina dolazi k meni?"

⁴⁴ Jer evo, čim je tvoj pozdrav odjeknuo u mojim ušima, zaigra dijete od radosti u mojoj utrobi."

⁴⁵ Blažena ona koja je povjerovala da će se ispuniti što joj je kazao Gospodin.”"

⁴⁶ Tada Marija reče: “Veliča moja duša Gospodina,"

⁴⁷ i moj se duh raduje u Bogu, mojemu Spasitelju,"

⁴⁸ jer je pogledao na svoju poniznu službenicu; zato će me odsad blaženom zvati svi naraštaji. ""

⁴⁹ Velike je stvari učinio na meni Moćni. Njegovo je ime sveto,"

⁵⁰ njegovo milosrđe traje od koljena do koljena onima koji ga se boje."

⁵¹ Moćno upravlja njegova ruka. Uništi srca puna oholosti."

⁵² Silnike obori s prijestolja, a ponizne podiže."

⁵³ Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne."

⁵⁴ Zauzeo se za Izrćla, svoga slugu, sjećajući se svoga milosrđa"

⁵⁵ prema Abrahamu i njegovim potomcima dovijeka, kao što je obećao našim ocima.”"

⁵⁶ Marija ostade kod nje oko mjesec dana. Tada se vrati kući."

⁵⁷ Elizabeti se navršiše njezini dani, i rodi sina."

⁵⁸ Njezini susjedi i rođaci čuli su da joj je Gospodin iskazao veliku milost, i radovali su se s njom."

⁵⁹ Osmoga dana dođoše da obrežu dječaka i htjedoše ga nazvati imenom njegova oca Zaharije."

⁶⁰ Ali njegova mati odvrati: “Ne, neka se zove Ivan!”"

⁶¹ Rekoše joj: “Ali nitko u tvojoj rodbini nema toga imena.”"

⁶² I pitali su znakovima njegova oca, kako bi on htio da ga nazovu."

⁶³ On zatraži pisaću tablicu i napisa na njoj riječi: “Ivan je njegovo ime.” Svi se tomu začudiše."

⁶⁴ U isti čas mu se otvoriše usta i njegov se jezik razriješi. Mogao je govoriti i slavio je Boga."

⁶⁵ Tada dođe strah na sve koji su boravili u blizini, i po svem judejskom gorju govorilo se o svim tim događajima."

⁶⁶ Svi koji su to čuli razmišljali su o tom u srcu i govorili: “Što će biti od ovoga djeteta?” Jer je Gospodnja ruka bila s njime."

⁶⁷ Zaharija, njegov otac, napuni se Duhom Svetim i reče proročke riječi:"

⁶⁸ ”Blagoslovljen neka je Gospodin, Izrćlov Bog! On pohodi svoj narod, pripravi mu otkup."

⁶⁹ Rog spasenja podiže za nas u kući svojega sluge Davida:"

⁷⁰ Spasenje od naših neprijatelja i iz ruke svih naših mrzitelja,"

⁷¹ kao što je od davnine obećao na usta svetih proroka."

⁷² Tako se htjede smilovati našim ocima i spomenuti se svoga svetoga saveza,"

⁷³ zakletve kojom je prisegao Abrahamu, našemu ocu: da će nam dati"

⁷⁴ da se izbavimo iz ruke neprijateljâ, da mu služimo bez straha"

⁷⁵ u svetosti i pravednosti sve dane svojega života."

⁷⁶ Dijete moje, ti ćeš se zvati prorok Svevišnjega. Ići ćeš pred Gospodinom da mu pripraviš putove,"

⁷⁷ da doneseš vijest spasenja njegovu narodu u oproštenju njegovih grijeha"

⁷⁸ po dubokom milosrđu našega Boga. Pohodio nas je istok s visine"

⁷⁹ da obasja one koji sjede u noći i u smrtnoj sjeni, da uputi naše korake na put mira.”"

⁸⁰ Dječak je rastao i jačao u duhu. Živio je u pustinji do onoga dana kad se pokazao pred Izrćlom."

2

¹ U one dane izađe zapovijed cara Augusta da se popiše sav svijet."

² To je bio prvi popis za vrijeme Kvirinijeva upravljanja Sirijom."

³ Svi su išli da se upišu, svaki u svoj rodni grad."

⁴ Josip je bio iz Davidove kuće i obitelji. Tako uziđe on iz grada Nazareta u Galileji u Judeju, u Davidov grad koji se zove Betlehem,"

⁵ da se upiše s Marijom, svojom zaručenom ženom, koja je bila trudna."

⁶ Kad su bili ondje, ispuniše se njezini dani."

⁷ Ona rodi svojega prvorođenog sina, povi ga u pelenice i položi ga u jasle. U gostinjcu nije bilo za njih mjesta."

⁸ U onom kraju držali su pastiri u polju noćnu stražu kod svoga stada."

⁹ Tada stupi Gospodnji anđeo pred njih i Gospodnja ih slava obasja. I vrlo se uplašiše."

¹⁰ A anđeo im reče: “Ne bojte se! Evo, javljam vam veliku radost, koja je za sav narod:"

¹¹ Danas vam se u Davidovu gradu rodi Spasitelj, Mesija i Gospodin."

¹² I ovo neka vam je znak: Naći ćete dijete što je povijeno u pelenice i leži u jaslama.”"

¹³ Odjedanput se pridruži anđelu velika nebeska vojska koja je hvalila Boga i pjevala:"

¹⁴ ”Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima, jer su mu omiljeli.”"

¹⁵ Tada otiđoše anđeli od njih na nebo. A pastiri su govorili jedan drugome: “Pođimo, dakle, u Betlehem i pogledajmo što se dogodilo, što nam je Gospodin upravo objavio!”"

¹⁶ Odoše brzo tamo i nađoše Mariju i Josipa i dijete što je ležalo u jaslama."

¹⁷ Kad su to vidjeli, počeše pripovijedati što im je bilo kazano o tom djetetu."

¹⁸ Svi koji su to čuli, divili su se tome što im pripovjediše pastiri."

¹⁹ A Marija je čuvala sve te riječi i razmišljala o njima u svojemu srcu."

²⁰ Pastiri se vratiše, i hvalili su i slavili Boga za sve što su čuli i vidjeli, kao što im je bilo kazano."

²¹ Kad se navrši osam dana da dijete bude obrezano, nadjenuše mu ime Isus, kao što ga je bio nazvao anđeo prije nego je začeto."

²² Nakon što se navršiše dani čišćenja što ih je propisivao Mojsijev zakon, doniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu."

²³ Jer ovako stoji napisano u Gospodnjem zakonu: “Svako muško prvorođenče neka bude posvećeno Gospodinu.”"

²⁴ I oni prinesoše žrtvu kao što je propisano u Gospodnjem zakonu: dvije grlice ili dva golubića."

²⁵ Tada je bio u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. On je bio pravedan i bogobojazan i čekao je Izrćlovu utjehu, i Duh Sveti je bio na njemu."

²⁶ Njemu je bio objavio Duh Sveti da ne će vidjeti smrti dok ne vidi Gospodnjega Pomazanika."

²⁷ Ponukan od Duha, dođe u Hram upravo kad doniješe roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu propis zakona."

²⁸ Tada ga on uze na ruke te stade slaviti Boga govoreći:"

²⁹ ”Sada možeš, Gospodine, u miru otpustiti svoga slugu, po svojoj riječi."

³⁰ Moje oči vidješe spasenje,"

³¹ koje si pripravio pred svima narodima:"

³² Svjetlo da prosvijetli neznabošce, slavu tvoga naroda Izrćla.”"

³³ Njegov otac i mati vrlo su se čudili tome što se govorilo o njemu."

³⁴ Šimun ih je blagoslovio. Tada reče Mariji, njegovoj majci: “Ovaj je određen na propast i na uskrsnuće mnogima u Izrćlu i za znak koji će biti osporavan."

³⁵ A i tvoju će dušu probosti mač. Tako će se otkriti misli mnogih srdaca.”"

³⁶ Tada je bila i proročica Ana, Fanuelova kći, iz Ašerova plemena. Ona je bila poodmaklih godina. Nakon svojega djevojaštva živjela je sedam godina sa svojim mužem"

³⁷ i sad je bila udovica od osamdeset i četiri godine. Nikad nije odlazila od Hrama i služila je Bogu postom i molitvom dan i noć."

³⁸ I kako je i ona došla u isto vrijeme, slavila je Boga i govorila o njemu svima koji su čekali otkupljenje Jeruzalema."

³⁹ Nakon što su izvršili sve po Gospodnjem zakonu, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret."

⁴⁰ Dijete je raslo i jačalo. Bilo je puno mudrosti, i Božja je milost počivala na njemu."

⁴¹ Njegovi roditelji išli bi svake godine u Jeruzalem o blagdanu Vazma."

⁴² Kad mu je bilo dvanćst godina, uzašli su u Jeruzalem po običaju blagdana."

⁴³ Kad prođoše ti dani, zaputiše se kući. A dječak Isus zaostade u Jeruzalemu, a da njegovi roditelji ne opaziše."

⁴⁴ Misleći da je sa skupinom putnika, odoše dan hoda i stadoše ga tražiti među rodbinom i znancima."

⁴⁵ Ali ga ne nađoše. Zato se vratiše u Jeruzalem i tamo su ga tražili."

⁴⁶ Poslije tri dana nađoše ga u Hramu. Sjedio je među učiteljima, slušao ih i postavljao im pitanja."

⁴⁷ Svi koji su ga slušali divili su se njegovoj razumnosti i njegovim odgovorima."

⁴⁸ Kad ga ugledaše, začudiše se. Njegova majka mu reče: “Dijete, što nam to učini? Evo, tvoj otac i ja žalosni smo te tražili!”"

⁴⁹ On im odvrati: “Zašto ste me tražili? Zar niste znali da ja trebam biti u onome što je Oca mojega?”"

⁵⁰ Ali oni ne razumješe što im on time htjede reći."

⁵¹ Tada siđe s njima i dođe u Nazaret, i bio im je poslušan. Njegova je majka čuvala sve te riječi u svojemu srcu."

⁵² I Isus je napredovao u mudrosti, u dobi i u milosti kod Boga i kod ljudi."

3

¹ Bilo je u petnćstoj godini vladanja cara Tiberija. Poncije Pilat bio je upravitelj u Judeji, Herod četverovlasnik u Itureji i u Trahonitidskoj pokrajini, Lizanija četverovlasnik u Abileni."

² Veliki svećenici bili su Ana i Kajfa. Tada dođe Božja riječ Ivanu, Zaharijinu sinu, u pustinji."

³ On prođe svu okolinu Jordana, i propovijedao je krštenje obraćenja za oproštenje grijehâ,"

⁴ kako stoji napisano u knjizi govorâ proroka Izaije: “Glas onoga što viče u pustinji: Pripravite Gospodnji put, poravnajte njegove staze!"

⁵ Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne; što je krivo neka bude pravo, što je neravno neka bude ravan put! ""

⁶ I svako će tijelo vidjeti Božje spasenje.”"

⁷ A ovako je on govorio mnoštvu što je dolazilo da ih krsti: “Leglo zmijsko, tko vam je kazao da biste mogli umaći gnjevu što dolazi?"

⁸ Rodite plodovima dostojnim obraćenja! Ne govorite u sebi: Bog može Abrahamu podići djecu iz ovoga kamenja!"

⁹ Već je sjekira položena na korijen drveća. Svako drvo koje ne rađa dobra roda, siječe se i baca u oganj.”"

¹⁰ Tada ga upitaše ljudi: “Što da činimo?”"

¹¹ On im odgovori: “Tko ima dvoje haljine neka da jednu onome koji nema nijednu; i tko ima hrane, neka čini isto tako!”""

¹² I dođoše carinici da ih krsti. Upitaše ga: “Učitelju, što da činimo?”"

¹³ On im odgovori: “Ne tražite više nego što vam je određeno!”"

¹⁴ Isto ga tako upitaše vojnici: “Što da mi činimo?” Odgovori im: “Nikomu ne činite sile ni prijevare, i budite zadovoljni svojom plaćom!”"

¹⁵ Narod je bio u napetosti. Svi su mislili u sebi, da nije možda Ivan Mesija?"

¹⁶ A Ivan izjavi svima: “Ja vas krstim samo vodom. Ali dolazi jedan koji je moćniji od mene. Ja nisam dostojan odriješiti remenja na njegovoj obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem."

¹⁷ Vijačom u ruci očistit će svoje gumno; pšenicu će skupiti u svoju žitnicu, a pljevu će sažeći u neugasivu ognju.”""

¹⁸ Još je dao mnoge druge opomene narodu i navješćivao mu radosnu vijest."

¹⁹ četverovlasnik Herod, kojega je Ivan bio ukorio zbog Herodijade, žene njegova brata, i zbog svih drugih sramota,"

²⁰ doda povrh svega toga i ovo: baci Ivana u tamnicu."

²¹ Kad se krstio sav narod, također i Isus primi krštenje. Dok se molio, otvori se nebo."

²² Duh Sveti siđe na nj u tjelesnom obliku kao golub. I viknu glas s neba: “Ti si moj ljubljeni Sin, koji si mi po volji.”"

²³ Kad je Isus počeo svoje djelo, imao je oko trideset godina. Smatrali su ga Josipovim sinom. Ovaj je bio Elijev sin, ovaj Matatov,"

²⁴ ovaj Levijev, ovaj Malkijev, ovaj Janejev, ovaj Josipov,"

²⁵ ovaj Matatijin, ovaj Amosov, ovaj Nahumov, ovaj Heslijev, ovaj Nagajev,"

²⁶ ovaj Mahatov, ovaj Matatijin, ovaj Šimejev, ovaj Josehov, ovaj Jodin,"

²⁷ ovaj Johananov, ovaj Resin, ovaj Zorobabelov, ovaj Šealatijelov, ovaj Nerijev,"

²⁸ ovaj Malkijev, ovaj Adijev, ovaj Kosamov, ovaj Elmadamov, ovaj Erov,"

²⁹ ovaj Jošuin, ovaj Eliezerov, ovaj Jorimov, ovaj Matatov, ovaj Levijev,"

³⁰ ovaj Šimunov, ovaj Judin, ovaj Josipov, ovaj Jonamov, ovaj Eliakimov,"

³¹ ovaj Melejin, ovaj Menin, ovaj Matatin, ovaj Natanov, ovaj Davidov,"

³² ovaj Jišajev, ovaj Obedov, ovaj Boazov, ovaj Salin, ovaj Nahšonov,"

³³ ovaj Aminadabov, ovaj Adminov, ovaj Arnijev, ovaj Hesronov, ovaj Peresov, ovaj Judin,"

³⁴ ovaj Jakovljev, ovaj Izakov, ovaj Abrahamov, ovaj Terahov, ovaj Nahorov,"

³⁵ ovaj Sarugov, ovaj Reuov, ovaj Pelegov, ovaj Eeberov, ovaj Šelahov,"

³⁶ ovaj Kenanov, ovaj Arpakšadov, ovaj Šemov, ovaj Noin, ovaj Lamekov,"

³⁷ ovaj Metušalahov, ovaj Henokov, ovaj Jeredov, ovaj Mahalalelov, ovaj Kenanov,"

³⁸ ovaj Enošov, ovaj Setov, ovaj Adamov, ovaj Božji."

4

¹ Pun Duha Svetoga vrati se Isus s Jordana i Duh ga odvede u pustinju."

² Ondje ostade četrdeset dana i kušao ga đavao. Onih dana nije jeo ništa. Kad se oni dani navršiše, ogladnje."

³ Tada mu reče đavao: “Ako si Sin Božji, zapovjedi ovome kamenu da postane kruh!”"

⁴ Isus mu odvrati: “Stoji pisano: Ne živi čovjek samo o kruhu.”"

⁵ Tada ga odvede đavao na visoku goru, pokaza mu u tren oka sva kraljevstva svijeta"

⁶ i reče mu: “Svu ću ovu moć i slavu dati tebi ? jer je predana meni i dajem je kome hoću."

⁷ Ako mi se pokloniš, sve će to biti tvoje.”"

⁸ Isus mu odvrati: “Stoji pisano: Gospodinu, svojemu Bogu, klanjaj se i njemu jedinomu služi!”"

⁹ Tada ga odvede u Jeruzalem, postavi ga navrh Hrama i reče mu: “Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje!"

¹⁰ Jer stoji pisano: Naložio je anđelima za tebe da te čuvaju."

¹¹ Oni će te nositi na svojim rukama, da ne zapneš nogom o kamen.”"

¹² Isus mu odvrati: “Kazano je: Ne kušaj Gospodina, svoga Boga!”"

¹³ Kad dovrši đavao sve svoje kušnje, otiđe od njega za neko vrijeme."

¹⁴ U sili Duha vrati se Isus u Galileju. Glas o njemu raširio se po svoj okolini."

¹⁵ Učio je u tamošnjim sinagogama, i svi su ga slavili."

¹⁶ Tako dođe i u Nazaret, gdje je bio odrastao. Po svome običaju otiđe u subotu u sinagogu. Ustade da čita."

¹⁷ Pružiše mu knjigu proroka Izaije. On otvori knjigu i nađe mjesto gdje je bilo napisano:"

¹⁸ ”Gospodnji duh počiva na meni. On me pomaza da nosim radosnu vijest siromasima. Posla me da navješćujem zarobljenima oslobođenje, slijepima vid, da oslobodim potlačene,"

¹⁹ da proglasim milosnu Gospodnju godinu.”"

²⁰ Tada zatvori knjigu, dade je natrag sluzi i sjede. Oči sviju u sinagogi bile su uprte u njega."

²¹ On im poče govoriti: “Danas se ispuni ova riječ Pisma koju ste upravo čuli.”"

²² Svi su mu odobravali i divili se milosnim riječima što su tekle iz njegovih usta. Rekoše: “Nije li ovo Josipov sin?”"

²³ On im odvrati: “Vi ćete meni bez sumnje reći ovu poslovicu: Liječniče, izliječi sam sebe! Učini i ovdje, u svom zavičaju, velika djela što su se, kako čujemo, dogodila u Kafarnaumu!”"

²⁴ Onda nastavi: “Zaista kažem vam: Nijedan prorok nije dobro primljen u svom zavičaju."

²⁵ Kažem vam uistinu: Kad se u Ilijine dane bilo zatvorilo nebo tri godine i šest mjeseci i po svoj zemlji vladala velika glad, tad je bilo mnogo udovica u Izrćlu."

²⁶ Ali ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija, nego k udovici u Sarfati na području Sidona."

²⁷ Tako je bilo i u vrijeme proroka Elizeja mnogo gubavih u Izrćlu. Ali se nijedan od njih ne očisti do Sirca Naamana.”"

²⁸ Na te riječi svi se u sinagogi napuniše gnjevom."

²⁹ Ustadoše, istjeraše ga iz grada i odvedoše do ruba gore na kojoj je bio sagrađen njihov grad, da ga bace dolje."

³⁰ Ali on prođe između njih i ode dalje."

³¹ Siđe u Kafarnaum, grad u Galileji, i ondje naučavaše u subotu."

³² čudili su se njegovu nauku, jer je njegova riječ bila puna moći."

³³ U sinagogi je bio čovjek koji je bio opsjednut od nečistog duha. On povika iza glasa:"

³⁴ ”Odlazi! Što mi imamo s tobom, Isuse Nazarećanine! Jesi li došao da nas upropastiš? Znam tko si, Božji Svetac.”"

³⁵ Isus mu zapovjedi: “Umukni i izađi iz njega!” Tada ga baci zli duh u sredinu i izađe iz njega, a da mu nije naudio."

³⁶ Svi su se začudili i govorili jedan drugome: “Kakva je to riječ! Silnom moći zapovijeda nečistim dusima, i oni izlaze!”"

³⁷ Glas o njemu raširi se po svoj okolini."

³⁸ Iz sinagoge pođe u Šimunovu kuću. Šimunova punica ležala je od teške groznice. Zamoliše ga da joj pomogne."

³⁹ On se prignu k njoj, zapovjedi groznici, i ona je pusti. Odmah ustade i posluživala ih je."

⁴⁰ Kad sunce zađe, dovodili su svi k njemu svoje bolesnike. On je stavljao na svakoga od njih ruke i iscjeljivao ih."

⁴¹ Iz mnogih su izašli zli dusi koji su vikali jakim glasom: “Ti si Sin Božji!” A on im je prijetio i nije im dopuštao govoriti kako znaju da je Mesija."

⁴² Kad nastade dan, izađe na samotno mjesto. Ali ga je tražio narod, pa ga i našao. Htjeli su ga zadržati i ne dati mu da ode."

⁴³ A on im odvrati: “I drugim gradovima moram navijestiti radosnu vijest o Božjem kraljevstvu, jer sam za to poslan.”"

⁴⁴ I tako je propovijedao po galilejskim sinagogama."

5

¹ On je stajao kraj Genezaretskoga jezera. Narod se nakupio oko njega da sluša Božju riječ."

² Tada vidje dvije lađice gdje stoje na obali. Ribari su bili izašli iz njih i čistili svoje mreže."

³ On uđe u jednu lađicu koja je pripadala Šimunu i zamoli ga da malo otisne od kopna. Tada sjede i poče učiti narod iz lađice."

⁴ Kad je završio svoj govor, reče Šimunu: “Izvezi na pučinu, i bacite svoje mreže te lovite!”"

⁵ ”Učitelju”,odvrati Šimun, “svu smo se noć trudili, i ništa ne uhvatismo. Ali na tvoju riječ bacit ću mreže.”"

⁶ Učiniše to i uhvatiše tako veliko mnoštvo riba da su im se mreže razdirale."

⁷ Zato dadoše znak svojim drugovima u drugoj lađici da dođu i da im pomognu. I dođoše. Napuniše obje lađice tako da su se gotovo potopile."

⁸ Kad to vidje Šimun Petar, pade Isusu pred noge i reče: “Gospodine, otiđi od mene, jer sam čovjek grješan!”"

⁹ Jer je bilo obuzelo zaprepaštenje njega i sve njegove drugove zbog mnoštva riba koje su upravo ulovili;""

¹⁰ isto tako i Jakova i Ivana, Zebedejeve sinove, koji su bili Šimunovi drugovi. Tada reče Isus Šimunu: “Ne boj se! Odsad ćeš loviti ljude.”"

¹¹ Tada izvukoše lađice na zemlju, ostaviše sve i pođoše za njim."

¹² On je boravio u jednom gradu. Ondje je bio čovjek sav u gubi. čim je vidio Isusa, baci se pred njega ničice i zamoli: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.”"

¹³ On pruži svoju ruku, dotaknu ga se i reče: “Hoću; očisti se!” Odmah guba pade s njega.""

¹⁴ A on mu zabrani: “Nikome ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi žrtvu za svoje očišćenje, kako je propisao Mojsije. Neka im to služi za svjedočanstvo!”"

¹⁵ Glas o njemu širio se sve dalje. U velikim skupinama sabirali su se ljudi da ga slušaju i da zamole iscjeljenje od svojih bolesti."

¹⁶ A on je odlazio na samotna mjesta i predavao se molitvi."

¹⁷ Jednog je dana učio, a sjedili su pritom farizeji i pismoznanci, koji su bili došli iz svih galilejskih i judejskih sela i iz Jeruzalema. Tada ga je nukala Gospodnja sila da iscjeljuje."

¹⁸ Ljudi upravo donesoše na nosilima uzeta čovjeka. Pokušavali su ga unijeti u kuću i postaviti pred njega."

¹⁹ Ali zbog mnoštva naroda nisu ga mogli unijeti. Zato se popeše na krov i kroz crepove ga spustiše s posteljom na sredinu, pred Isusa."

²⁰ Kad vidje njihovu vjeru, reče: “čovječe, oprošteni su ti tvoji grijesi.”"

²¹ Tada su pomislili u sebi pismoznanci i farizeji: “Tko je ovaj što huli na Boga? Tko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga?”"

²² Isus prozre njihove misli i reče im: “Što mislite u svojim srcima?"

²³ Što je lakše reći: Oprošteni su ti tvoji grijesi, ili: Ustani i hodi?"

²⁴ Ali znajte: Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe!” I tada reče uzetome: “Zapovijedam ti, ustani, uzmi svoju postelju i idi kući!”"

²⁵ Odmah ustade on pred njihovim očima, uze postelju na kojoj je bio ležao i ode kući slaveći Boga."

²⁶ Svi su bili obuzeti divljenjem i hvalili su Boga. Puni straha govorili su: “Danas smo vidjeli izvanredno čudo.”"

²⁷ Potom ode i vidje carinika imenom Levija, gdje sjedi na carini. Reče mu: “Pođi za mnom!”"

²⁸ On ustade, ostavi sve i pođe za njim."

²⁹ I priredi mu Levi u svojoj kući veliku gozbu. Veliko mnoštvo carinika i drugih ljudi bili su s njim za stolom."

³⁰ Zbog toga su mrmljali farizeji i pismoznanci. Rekoše njegovim učenicima: “Zašto jedete i pijete s carinicima i grješnicima?”"

³¹ Isus im odvrati: “Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni."

³² Nisam došao zvati na obraćenje pravednike, nego grješnike.”"

³³ Oni mu rekoše: “Ivanovi učenici, kao i farizejski, poste često i mole se, a tvoji jedu i piju.”"

³⁴ Isus im odvrati: “Možete li svatove natjerati da poste dok je zaručnik među njima?"

³⁵ Ali će doći dani kad će im biti ugrabljen zaručnik. Onda će, u one dane, postiti.”"

³⁶ A kaza im i prispodobu: “Nitko ne reže krpe od nove haljine i ne prišiva je na staru haljinu; inače razdere ova novu, i staroj ne pristaje krpa od nove.""

³⁷ Nitko ne lijeva novoga vina u stare mjehove; inače razdere novo vino mjehove. Ono se prolije, i mjehovi propadnu.""

³⁸ Nego novo vino mora se lijevati u nove mjehove."

³⁹ Nitko koji je pio staro vino ne će odmah novo. Veli: Staro je bolje.”"

6

¹ Neke subote išao je kroz usjeve. Njegovi učenici trgali su klasje, trli ga rukama i jeli."

² Tada rekoše neki farizeji: “Zašto činite što je zabranjeno u subotu?”"

³ Isus im odvrati: “Zar niste čitali što učini David, kad ogladnje on i njegovi pratioci?"

⁴ On je ušao u Božju kuću, uzeo kruhove izložene za žrtvu što ih smiju jesti samo svećenici, i pojeo ih i od njih dao također svojim pratiocima.”"

⁵ Tada nastavi: “Sin je čovječji gospodar i subote.”"

⁶ Neke druge subote pošao je u sinagogu i učio. Bio je ondje čovjek komu je desna ruka bila suha."

⁷ Pismoznanci i farizeji su pazili hoće li subotom iscjeljivati kako bi našli nešto za što da ga optuže."

⁸ A on je znao njihove pomisli, i reče čovjeku sa suhom rukom: “Ustani i stani na sredinu!” On ustade i stade tamo."

⁹ Tada im reče Isus: “Pitam vas: Treba li subotom činiti dobro ili zlo? Spasiti život ili pogubiti?”"

¹⁰ On ih pogleda sve uokolo, i onda reče čovjeku: “Pruži svoju ruku!” On to učini, i njegova ruka ozdravi."

¹¹ Na to se oni izbezume od bijesa i počnu se savjetovati među sobom što bi mogli Isusu učiniti."

¹² U one dane otiđe Isus na goru da se pomoli. Svu noć provede s Bogom u molitvi."

¹³ Kad osvanu dan, dozva svoje učenike k sebi i izabra od njih dvanćstoricu koje nazva apostolima:"

¹⁴ Šimuna, koga prozva Petrom, i njegova brata Andriju; nadalje Jakova i Ivana, Filipa i Bartolomeja,""

¹⁵ Mateja i Tomu, Jakova, Alfejeva sina, i Šimuna prozvanoga “Revnitelj”,"

¹⁶ Judu, Jakovljeva brata, i Judu Iškariotskoga, koji postade njegov izdajnik."

¹⁷ S njima siđe i stade na ravnici. Velika skupina njegovih učenika i mnogobrojno mnoštvo naroda iz sve Judeje, Jeruzalema i primorja oko Tira i Sidona"

¹⁸ dođoše da ga slušaju i da se iscijele od svojih bolesti. Koji su bili mučeni od nečistih duhova, bili su iscjeljivani."

¹⁹ Sve je mnoštvo pokušavalo dotaknuti ga jer je od njega izlazila sila, i sve je ozdravljao."

²⁰ Tada on upravi svoje oči na svoje učenike i progovori: “Blaženi vi siromašni! Vaše je Božje kraljevstvo."

²¹ Blaženi koji sada gladujete! Vi ćete se nasititi. Blaženi koji sada plačete! Vi ćete se smijati."

²² Blaženi kad vas ljudi zamrze, kad vas odbacuju i sramote i ozloglašuju vaše ime zbog Sina čovječjega!"

²³ Radujte se u onaj dan i veselite se; jer gle, velika je vaša plaća na nebu. Jer su isto tako činili prorocima njihovi oci. ""

²⁴ Ali teško vama, bogati! Vi već imate svoju utjehu."

²⁵ Teško vama koji ste sada siti! Vi ćete gladovati. Teško vama koji se sada smijete! Vi ćete tugovati i plakati."

²⁶ Teško vama kad vam laskaju svi ljudi! Jer su isto tako činili lažnim prorocima njihovi oci."

²⁷ Ali kažem vama, svojim slušateljima: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze,"

²⁸ blagoslivljajte one koji vas proklinju, i molite se za one koji vas kleveću!"

²⁹ Udari li te tko po obrazu, okreni mu i drugi! Uzme li ti tko kabanicu, podaj mu i haljinu!"

³⁰ Svakome tko od tebe nešto moli podaj! Od onoga tko uzme tvoje, ne potražuj natrag!"

³¹ Kako želite da vama čine ljudi, tako činite i vi njima!"

³² Ako ljubite samo one koji vas ljube, kakvu hvalu za to očekujete? I grješnici ljube one koji njih ljube."

³³ Ako činite dobro samo onima koji vama čine dobro, kakvu hvalu za to očekujete? To isto čine i grješnici."

³⁴ Ako posuđujete samo onima od kojih se nadate nešto dobiti, kakvu hvalu za to očekujete? I grješnici posuđuju jedni drugima, da opet dobiju za to jednako."

³⁵ Nego ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i posuđujte a da ne očekujete ništa natrag! Tada će vaša plaća biti velika, i bit ćete djeca Svevišnjega. On je dobrostiv prema nezahvalnima i zlima,"

³⁶ pa budite dakle i vi milosrdni kao što je milosrdan vaš Otac!"

³⁷ Ne sudite! Tada ne ćete biti suđeni. Ne osuđujte i ne ćete biti osuđivani! Opraštajte i bit će vam oprošteno."

³⁸ Dajite i dat će vam se: dobru mjeru, punu, stresenu i preobilnu dat će vam u krilo. Jer će vam biti odmjereno jednakom mjerom kojom vi mjerite.”"

³⁹ A kaza im i prispodobu: “Može li slijepac voditi slijepca? Ne će li oba pasti u jamu?"

⁴⁰ Učenik ne stoji nad učiteljem. Svaki koji izuči jest kao njegov učitelj."

⁴¹ Što vidiš trun u oku svoga brata, a brvna u svojemu oku ne opažaš?"

⁴² Kako možeš reći svome bratu: Brate, daj da izvadim trun iz tvojega oka, kad sam ne vidiš brvna u vlastitu oku? Licemjeru, izvadi najprije brvno iz svog oka, tada ćeš vidjeti kako izvaditi trun iz oka svojega brata!"

⁴³ Dobro stablo ne rađa zla roda, i zlo stablo ne rađa dobra roda."

⁴⁴ Svako se stablo poznaje po svome rodu. S trnja se ne beru smokve, i grožđe se ne bere s kupine."

⁴⁵ Dobar čovjek iz dobra blaga svojega srca iznosi dobro; a zao čovjek iz zla blaga iznosi zlo. Jer čega je srce puno, o tom govore usta. ""

⁴⁶ Što me zovete: Gospodine, Gospodine, a ne činite što govorim?"

⁴⁷ Pokazat ću vam na koga je nalik onaj koji dolazi k meni, sluša moje riječi i izvršava ih."

⁴⁸ On je nalik na čovjeka koji je sagradio kuću, duboko kopao i udario temelj na stijeni. Dođe poplava, navali bujica na tu kuću. Ali je nije mogla potresti jer je bila dobro sagrađena."

⁴⁹ A tko sluša moje riječi, ali ih ne izvršava, nalik je na čovjeka koji sazida svoju kuću na tlu i bez temelja. Kad na nju navali bujica, odmah padne i ? velika bude ruševina od one kuće.”"

7

¹ Pošto je završio sve govore pred narodom, pođe u Kafarnaum."

² Ondje je u nekoga satnika ležao na umoru sluga koji mu je bio mio."

³ Kad je čuo za Isusa, dade ga po židovskim starješinama zamoliti da dođe i ozdravi njegova slugu."

⁴ Ovi dođoše k Isusu i usrdno ga zamoliše: “On zaslužuje da mu to učiniš,"

⁵ jer voli naš narod i sagradio nam je sinagogu.”"

⁶ Isus pođe s njima. Kad više nije bio daleko od kuće, poruči mu satnik po prijateljima: “Gospodine, ne trudi se, jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov."

⁷ Zato i nisam smatrao sebe dostojnim da dođem k tebi. Reci samo riječ i ozdravit će moj sluga."

⁸ I ja, iako sam podložnik, reknem nekome od vojnika što su pod mojim zapovjedništvom: Idi! i ide; a drugome: Dođi! i dođe; i svome sluzi: Učini to! i učini.”""

⁹ Kad je to čuo Isus, zadivi mu se. Okrenu se i reče mnoštvu koje ga je pratilo: “Kažem vam: Tako velike vjere ne nađoh u Izrćlu!”"

¹⁰ Kad se poslani vratiše kući, nađoše zdrava slugu koji je bio bolestan."

¹¹ Potom otiđe u grad po imenu Nain. S njim su išli njegovi učenici i mnogobrojan narod."

¹² Kad se približi gradskim vratima, iznosili su mrtvaca, jedinca sina u majke koja je bila udovica. Mnogo je naroda iz grada s njom išlo."

¹³ Kad je vidje Gospodin, sažali se nad njom i reče joj: “Ne plači!”"

¹⁴ Tada pristupi i dotaknu se lijesa. Nosioci stadoše. I on reče: “Mladiću, velim ti, ustani!”"

¹⁵ Tada se uspravi mrtvac i stade govoriti. I dade ga njegovoj majci."

¹⁶ Strah sve obuze. Slavili su Boga i govorili: “Velik prorok ustade među nama. Bog pohodi svoj narod.”"

¹⁷ Glas o tom raširi se po svoj Judeji i po svoj okolini."

¹⁸ Za sve to javiše Ivanu njegovi učenici."

¹⁹ Tada dozva Ivan k sebi dvojicu svojih učenika, posla ih Gospodinu i dade ga upitati: “Jesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?”"

²⁰ Ti ljudi dođoše k njemu i rekoše: “Ivan Krstitelj nas šalje k tebi da te upitamo: Jesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?”"

²¹ U onaj čas upravo iscijeli mnoge od bolesti, od muka i od zlih duhova, i mnoge slijepe obdari vidom."

²² I odgovori im: “Idite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi vide, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda radosna vijest."

²³ Blago onome koji se ne sablazni u meni!”"

²⁴ Kad su otišli Ivanovi poslanici, poče mnoštvu naroda govoriti o Ivanu: “Što ste izašli u pustinju? Da vidite trsku koju ljulja vjetar?"

²⁵ Ili što ste izašli? Da vidite čovjeka u mekim haljinama? Ne. Ljudi koji nose sjajne haljine i žive raskošno nalaze se na dvorima kraljeva."

²⁶ Što ste izašli? Da vidite proroka? Da, kažem vam, još više nego proroka."

²⁷ On je onaj o kojem stoji pisano: Eto, šaljem svoga glasnika pred tobom da pripravi pred tobom put."

²⁸ Kažem vam: između rođenih od žene nema većega od Ivana. Ipak je najmanji u kraljevstvu Božjem veći od njega.”"

²⁹ Sav narod koji ga je slušao, i carinici, podložiše se Božjoj pravdi i primiše Ivanovo krštenje."

³⁰ A farizeji i pismoznanci odbaciše Božji naum i ne dadoše se od njega krstiti."

³¹ ”S kim da usporedim ljude ovoga roda? Na koga su nalik?"

³² Oni su kao djeca što sjede na trgu i dovikuju jedno drugom: Mi smo vam zasvirali, a vi niste zaplesali; mi smo zapjevali tužaljke, a vi niste plakali. ""

³³ Ivan Krstitelj je došao; on nije jeo kruha i nije pio vina. Tada ste rekli: Od đavla je opsjednut.""

³⁴ Sin čovječji je došao; on jede i pije. A vi kažete: Gle izjelice i pijanice, prijatelja carinika i grješnika!""

³⁵ Ali mudrost priznaše kao pravednu sva njezina djeca.”"

³⁶ Neki ga farizej zamoli da objeduje kod njega. Pođe u farizejevu kuću i sjede za stol."

³⁷ U tom gradu živjela je žena grješnica. Kad dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući, donese alabastrenu posudicu s pomasti."

³⁸ Ona se, plačući, smjesti straga do njegovih nogu i stane njegove noge prati svojim suzama i otirati svojom kosom. Tada je cjelivala njegove noge i mazala ih pomašću."

³⁹ Kad to vidje farizej koji ga je bio pozvao, pomisli u sebi: “Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko je i kakva je to žena koja ga se dotiče ? grješnica.”"

⁴⁰ Isus mu reče: “Šimune, moram ti nešto kazati.” On odvrati: “Kaži, učitelju!”"

⁴¹ Reče: “Neki vjerovnik imao je dva dužnika. Jedan mu je bio dužan pet stotina denara, drugi pedeset."

⁴² Kako nisu mogli platiti svojega duga, pokloni ga obojici. Koji će ga sad od njih više ljubiti?”"

⁴³ Šimun odgovori: “Mislim onaj komu je više poklonio.” Isus mu reče: “Pravo si prosudio.”"

⁴⁴ Tada, okrenuvši se ženi, reče Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Dođoh u tvoju kuću, a ti mi ne dade vode za moje noge; a ona svojim suzama opra moje noge i obrisa ih kosom.""

⁴⁵ Ti mi ne dade cjelova; a ona, otkako uđe, ne prestade cjelivati mojih nogu.""

⁴⁶ Nisi pomazao uljem moju glavu, a ona pomaza pomašću moje noge."

⁴⁷ Zato ti kažem: Njoj su oprošteni mnogi njezini grijesi, tako da iskazuje veliku ljubav. Međutim, onaj komu se malo oprašta iskazuje samo malo ljubavi.”"

⁴⁸ Tada reče njoj: “Tvoji grijesi su ti oprošteni.”"

⁴⁹ Onda oni koji su bili za stolom pomisliše u sebi: “Tko je ovaj da i grijehe oprašta?”"

⁵⁰ A on reče ženi: “Vjera te je tvoja spasila. Idi u miru!”"

8

¹ Potom je putovao od grada do grada, od sela do sela, propovijedao je i navješćivao evanđelje o Božjemu kraljevstvu. S njim su išla dvanćstorica"

² i neke žene koje je on bio iscijelio od zlih duhova i od bolesti: Marija iz Magdale, iz koje je bilo izašlo sedam nečistih duhova,"

³ Ivana, žena Huze, Herodova upravitelja, i Suzana, i još mnoge druge koje su im služile svojim imanjem."

⁴ Kad se sabralo veliko mnoštvo naroda i kad su ljudi dolazili k njemu iz svih gradova, kaza ovu prispodobu:"

⁵ ”Izađe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, neko pade na put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše."

⁶ Drugo pade na kamenito tlo. Ono doduše izniknu, ali se osuši, jer nije imalo vlage."

⁷ Opet drugo pade među trnje. Zajedno uzraste trnje i uguši ga."

⁸ Drugo napokon pade na dobru zemlju, izniknu i donese stostruk rod.” Kad to reče, povika: “Tko ima uši, neka čuje!”"

⁹ Tada ga upitaše njegovi učenici što znači ta prispodoba."

¹⁰ On odgovori: “Vama je dano da razumijete tajne Božjega kraljevstva. Drugima se daje u prispodobama da vide, a ipak ne zapažaju, da čuju, a ipak ne razumiju."

¹¹ Prispodoba znači ovo: Sjeme je Božja riječ."

¹² Koji su na putu, to su oni koji slušaju; a onda dolazi đavao i uzima riječ iz njihova srca da ne povjeruju i da se ne spase.""

¹³ Koji su na kamenitu tlu, to su oni koji doduše slušaju riječ i primaju je s radošću, ali ne uhvate korijena. Vjeruju neko vrijeme, ali u vrijeme kušnje otpadnu."

¹⁴ Što pade među trnje, to su oni koji doduše slušaju riječ, ali onda zapadnu u brige, bogatstvo i uživanje života i uguše se i tako ne donesu roda."

¹⁵ Što napokon padne na dobru zemlju, to su oni koji slušaju riječ i čuvaju je u odanu i dobru srcu, i tako stalno donose rod."

¹⁶ Nitko ne upali svjetiljke i ne poklapa je posudom, niti je stavlja pod krevet, nego je stavlja na svijećnjak da vide svjetlo svi koji ulaze."

¹⁷ Jer ništa nije sakriveno što se ne bi otkrilo, ništa tajno što se ne bi saznalo i izašlo na svjetlo."

¹⁸ Pazite zato kako slušate! Jer tko ima, dat će mu se. A tko nema, još će mu se oduzeti ono što misli da ima.”"

¹⁹ Njegova majka i njegova braća dođoše k njemu, ali nisu mogli do njega od naroda."

²⁰ Javiše mu: “Tvoja majka i tvoja braća stoje vani i žele te vidjeti.”"

²¹ On im odvrati: “Moja majka i moja braća jesu oni koji slušaju Božju riječ i koji je vrše.”"

²² Jenoga dana uđe on sa svojim učenicima u lađicu i reče im: “Prijeći ćemo na drugu obalu jezera.” I otisnuše se od obale."

²³ Dok su plovili, on zaspa. Tada se podiže bura na jezeru. Valovi su ih pokrivali, i bili su u pogibelji."

²⁴ Onda pristupiše k njemu, probudiše ga i povikaše: “Učitelju, učitelju, izgibosmo!” On se diže i zapovjedi vjetru i bijesnoj vodi. Oni se smiriše, i nastade tišina."

²⁵ Tada im reče: “Gdje je vaša vjera?” Puni straha i čuđenja rekoše jedan drugome: “Tko je ovaj te zapovijeda i vjetrovima i vodi, i slušaju ga!”"

²⁶ Doploviše na područje Gerasenâ što leži nasuprot Galileji."

²⁷ Jedva je bio izašao na obalu, dođe mu ususret iz grada neki čovjek koji je bio opsjednut od zlih duhova. Već dugo vremena nije više nosio haljina i nije stanovao u kući, nego u kamenim grobovima."

²⁸ čim je ugledao Isusa, baci se vičući pred njega ničice i povika iza glasa: “Što mi imamo s tobom, Isuse, Sine Boga, Svevišnjega? Molim te, ne muči me!”"

²⁹ Jer je on zapovjedio nečistome duhu da izađe iz čovjeka. Već ga je dugo on imao u svojoj vlasti. Vezali su ga lancima i okovima da ga čuvaju. Ali on je kidao okove, i zao duh ga je tjerao u pustinju."

³⁰ Isus ga zapita: “Kako se zoveš?” On odgovori: “Legija.” Jer su mnogi zli dusi bili ušli u njega."

³¹ Oni su molili da ih ipak ne otjera u pakao."

³² A paslo je u blizini na obronku veliko krdo svinja. Zamoliše ga da im dopusti da uđu u svinje. On im dopusti."

³³ I tako izađoše zli dusi iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo navali niz obronak u jezero i utopi se."

³⁴ Kad vidješe pastiri što se dogodi, pobjegoše odatle i javiše to u gradu i po selima."

³⁵ Tada izađoše ljudi da vide što se to dogodilo. Dođoše k Isusu i nađoše čovjeka iz kojega su bili izašli zli dusi gdje sjedi kod Isusovih nogu, obučen i pametan. Uplašiše se."

³⁶ Očevici im pripovjediše kako je opsjednuti bio iscijeljen."

³⁷ Tada ga zamoli sve pučanstvo okoline Gerasena da otiđe od njih, jer ih je bio obuzeo velik strah. A on uđe u lađicu i otplovi natrag."

³⁸ čovjek iz kojega su bili izašli zli dusi zamoli ga da smije s njim ići. Ali ga Isus otpusti i reče:"

³⁹ ”Vrati se kući i pripovijedaj što ti učini Bog!” On ode i navješćivao je po svem gradu što mu je učinio Isus."

⁴⁰ Kad se Isus vrati, radosno ga primi mnoštvo naroda, jer su ga svi očekivali."

⁴¹ Tada dođe čovjek po imenu Jair, predstojnik sinagoge. On pade Isusu pred noge i zamoli ga da dođe u njegovu kuću;""

⁴² jer je njegova jedina kći, u dobi od kojih dvanćst godina, ležala na umoru. Na putu tamo tiskao se oko njega narod."

⁴³ Tu je bila neka žena koja je već dvanćst godina trpjela od istjecanja krvi. Sve svoje imanje potrošila je na liječnike i nijedan je nije mogao izliječiti."

⁴⁴ Ona pristupi straga i dotače se skuta njegove haljine. Odmah joj prestade istjecanje krvi."

⁴⁵ Isus zapita: “Tko me se dotače?” Kad su svi to poricali, rekoše Petar i njegovi drugovi: “Učitelju, mnoštvo te naroda gura i tiska.”"

⁴⁶ A Isus odvrati: “Netko me se dotače, jer sam osjetio kako je izašla iz mene snaga.”"

⁴⁷ I kad žena vidje da je otkrivena, pristupi dršćući, pade pred njega ničice i pripovjedi pred svim narodom zašto ga se dotače i kako odmah ozdravi."

⁴⁸ On joj reče: “Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru!”"

⁴⁹ Dok je on još govorio, dođe netko iz kuće predstojnika sinagoge i javi: “Tvoja je kći umrla, ne muči dalje učitelja!”"

⁵⁰ Isus je to čuo i rekao mu: “Ne boj se! Samo vjeruj! Ona će se spasiti.”"

⁵¹ Kad dođe u kuću, pusti unutra samo Petra, Ivana i Jakova i oca i majku djevojke."

⁵² Svi su plakali i naricali za njom. A on reče: “Ne plačite; ona nije mrtva, nego samo spava.”""

⁵³ Tada su mu se podsmjehivali, jer su znali da je mrtva."

⁵⁴ On je uze za ruku i povika: “Djevojko, ustani!”"

⁵⁵ Tada se vrati njezin duh, i odmah ustade. Onda zapovjedi da joj dadu neka jede."

⁵⁶ Njezini su roditelji bili izvan sebe od čuđenja. A on im zapovjedi da ni sa kim o tome ne govore."

9

¹ On sazva dvanćstoricu i dade im moć i vlast nad svim zlim dusima, i da iscjeljuju od bolesti."

² Tada ih posla da navješćuju Božje kraljevstvo i da iscjeljuju bolesnike."

³ Reče im: “Ne uzimajte ništa na put: ni štapa ni torbe ni kruha ni novaca. Ne trebate imati ni dvoje haljine."

⁴ Kad dođete u koju kuću, ondje ostanite dok odatle ne pođete dalje."

⁵ A gdje vas ne prime, ostavite taj grad i otresite prah sa svojih nogu za svjedočanstvo protiv njih!”"

⁶ Oni se zaputiše, i išli su od mjesta do mjesta, posvuda navješćivali evanđelje i iscjeljivali bolesnike."

⁷ četverovlasnik Herod čuo je o svim tim događajima te ga je obuzeo nemir. Jer neki rekoše: “Ivan je uskrsnuo od mrtvih.”"

⁸ Drugi: “Ilija se pojavio.” Opet drugi: “Jedan je od starih proroka uskrsnuo.”"

⁹ Herod reče: “Ali ja sam dao Ivanu odsjeći glavu! A tko je taj o kome čujem takve stvari?” I želio ga je vidjeti."

¹⁰ Apostoli se vratiše i pripovjediše mu sve što su učinili. Tada se povuče s njima na samotno mjesto, u području grada Betsaide."

¹¹ A narod to opazi i pođe za njim. On ih je primio ljubazno, govorio im o Božjem kraljevstvu i iscjeljivao sve koji su trebali iscjeljenje."

¹² Već se je dan stao naginjati. Tada dođoše dvanćstorica k njemu i rekoše: “Otpusti narod! Neka idu u okolna sela i zaseoke, da potraže prenoćište i hranu, jer smo ovdje u pustom kraju.”"

¹³ On im odvrati: “Dajte im vi neka jedu!” Oni odvratiše: “Imamo samo pet kruhova i dvije ribe; a morali bismo poći i kupiti hrane za sve ovo mnoštvo.”""

¹⁴ Bilo je, naime, oko pet tisuća ljudi. Tada on reče svojim učenicima: “Neka posjedaju u skupine po pedeset!”"

¹⁵ Učiniše tako i svi posjedaše."

¹⁶ Tada uze onih pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo i izreče nad njima blagoslov. Onda ih prelomi i dade učenicima, da razdijele mnoštvu."

¹⁷ Svi su jeli i nasitili se. I nakupiše još dvanćst punih košarica od komadićâ što pretekoše."

¹⁸ Kad je jedanput sam molio, dok su samo njegovi učenici bili s njim, zapita ih: “Za koga me smatraju ljudi?”"

¹⁹ Oni odgovoriše: “Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju. Neki pak misle da je uskrsnuo koji od starih proroka.”"

²⁰ Tada ih upita dalje: “A za koga me vi smatrate?” Petar odgovori: “Za Božjega pomazanika.”"

²¹ A on im strogo zapovjedi da nigdje nikome to ne kazuju."

²² Pridodade: “Sin čovječji mora mnogo trpjeti. Bit će od starješina, svećeničkih glavara i pismoznanaca odbačen i ubijen, ali će treći dan uskrsnuti.”"

²³ A svima reče: “Tko hoće ići za mnom, neka sa odreče samoga sebe, neka uzme na sebe svoj križ svaki dan i neka tako ide za mnom!"

²⁴ Jer tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život zbog mene, spasit će ga.""

²⁵ Jer što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi samoga sebe i propadne?"

²⁶ Tko se stidi mene i mojih riječi, toga će se stidjeti i Sin čovječji, kad dođe u svojoj slavi, Očevoj i svetih anđela."

²⁷ Kažem vam zaista: Od onih koji stoje ovdje neki ne će okusiti smrti dok ne vide Božjega kraljevstva.”"

²⁸ Jedno osam dana poslije tih riječi uze Petra, Ivana i Jakova sa sobom i uziđe na goru, da se pomoli."

²⁹ Dok se je molio, promijeni se njegovo lice, i njegovo odijelo postade sjajno i bijelo."

³⁰ I dva su čovjeka govorila s njim: Mojsije i Ilija."

³¹ Pokazaše se u slavi i govorili su o njegovu svršetku, što ga je trebao snaći u Jeruzalemu."

³² Petar i njegovi drugovi bili su svladani od sna. Kad se probudiše, vidješe njegovu slavu i oba čovjeka koji su stajali s njim."

³³ Kad su se ovi htjeli od njega rastati, reče Petar Isusu: “Učitelju, dobro je da smo ovdje. Načinit ćemo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” Nije znao što govori."

³⁴ Dok je još govorio, dođe oblak i zakloni ih. Uplašiše se kad zađoše u oblak."

³⁵ A iz oblaka povika glas: “Ovo je moj izabrani Sin, njega slušajte!”"

³⁶ Kad je glas utihnuo, ostao je Isus opet sâm. Oni su šutjeli i u one dane nisu nikome ništa pripovijedali o onome što su vidjeli."

³⁷ Kad su drugi dan silazili s gore, dođe mu ususret veliko mnoštvo naroda."

³⁸ Tada povika jedan čovjek iz naroda: “Učitelju, molim te, pogledaj na mojega sina! Jedinac mi je."

³⁹ Hvata ga zao duh. Tada najedanput zaviče. On ga nateže tamo i amo tako da se pjeni. Samo teško odstupi od njega i još ga svega izlomi."

⁴⁰ Molio sam tvoje učenike da ga istjeraju; ali ne mogoše.”""

⁴¹ Isus odvrati: “O, nevjerni i naopaki rode! Dokle ću još ostati kod vas i podnositi vas? Donesi ovamo svojega sina!”"

⁴² Dok se dječak približavao, zao duh ga je trgao i natezao tamo i amo. Isus zaprijeti nečistome duhu, iscijeli dječaka i dade ga natrag njegovu ocu."

⁴³ Svi su se divili Božjoj veličini. Dok su se svi čudili svemu što je Isus činio, on reče svojim učenicima:"

⁴⁴ ”Upamtite dobro ove riječi: Sin čovječji bit će predan u ljudske ruke.”"

⁴⁵ Ali oni ne razumješe te riječi. Ostade im tamna; ne mogoše je shvatiti. Ali su se bojali zapitati ga za tumačenje. ""

⁴⁶ Nastade među njima pitanje tko je od njih najveći."

⁴⁷ Kako je Isus poznavao misli njihovih srdaca, uze dijete, stavi ga uza se i reče im:"

⁴⁸ ”Tko primi ovo dijete u moje ime, mene prima; a tko mene prima, prima onoga koji me poslao. Jer tko je najmanji među vama svima, on je velik.” ""

⁴⁹ Ivan izvijesti: “Učitelju, vidjesmo kako jedan u tvoje ime izgoni đavle. Zabranjivali smo mu, jer ne prati tebe s nama.”"

⁵⁰ Isus mu odvrati: “Ne branite mu! Jer tko nije protiv vas, za vas je.”"

⁵¹ Približavali su se dani kada je trebao biti uzet. Tada on čvrsto nakani poći u Jeruzalem."

⁵² I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i dođoše u jedno samarijansko mjesto da mu priprave gdje će prenoćiti."

⁵³ Ali ga ne primiše, jer je bio na putu u Jeruzalem."

⁵⁴ Kad to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: “Gospodine, hoćeš li da zazovemo oganj s neba, da ih unišiti?”"

⁵⁵ A on se okrenu i ukori ih."

⁵⁶ I tako odoše u drugo mjesto."

⁵⁷ Dok su putovali, reče mu neki čovjek: “Ići ću za tobom kamo god pođeš.”"

⁵⁸ Isus mu odvrati: “Lisice imaju svoje jame, ptice nebeske svoja gnijezda. A Sin čovječji nema mjesta gdje bi mogao nasloniti svoju glavu.”"

⁵⁹ Drugoga pozva: “Pođi za mnom!” On odvrati: “Gospodine, pusti me da najprije odem i ukopam svojega oca.”"

⁶⁰ Isus mu odvrati: “Pusti neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace. A ti pođi i navješćuj Božje kraljevstvo!”"

⁶¹ Opet drugi reče: “Ja ću ići za tobom, Gospodine, ali me najprije pusti da se oprostim sa svojom obitelji.”"

⁶² Isus mu odvrati: “Nijedan koji stavi ruku svoju na plug i obazire se natrag, nije prikladan za Božje kraljevstvo.”"

10

¹ Potom odredi Gospodin još drugu sedamdesetdvojicu, i posla ih po dva i dva pred sobom u sve gradove i mjesta kamo je mislio sam doći."

² On im reče: “Žetva je velika, a poslenika je malo. Molite se zato gospodaru žetve da pošalje poslenike u svoju žetvu!"

³ Idite! Eto, ja vas šaljem kao jaganjce među vukove."

⁴ Ne uzimajte sa sobom kese ni torbe ni obuće i nikoga ne pozdravljajte na putu!"

⁵ Kad dođete u koju kuću, najprije recite: Mir ovoj kući!"

⁶ Prebiva li ondje sin mira, počinut će na njemu vaš mir; inače će se vratiti k vama.""

⁷ Ostanite u toj kući, jedite i pijte što imaju; jer je poslenik dostojan svoje plaće. Ne prelazite iz jedne kuće u drugu! ""

⁸ Kad dođete u koji grad i prime vas, jedite što iznesu pred vas!"

⁹ Iscjeljujte bolesnike što su ondje i navješćujte: Kraljevstvo se Božje približilo vama."

¹⁰ Ako li dođete u koji grad i ne prime vas, izađite na njegove ulice i recite:"

¹¹ I prah vašega grada, što je prionuo za naše noge, otresamo na vas. Ali znajte ovo: Kraljevstvo se Božje približilo."

¹² Kažem vam: Sodomi će biti lakše u onaj dan negoli onome gradu."

¹³ Teško tebi, Korozaine! Teško tebi, Betsaido! Jer da su se u Tiru i Sidonu dogodila čudesa što su se dogodila u vama, davno bi se već obratili i sjedili u vreći i pepelu."

¹⁴ Ali Tiru i Sidonu bit će lakše na sudu nego vama."

¹⁵ I ti, Kafarnaume, zar ćeš se dići do nebesa? Do pakla ćeš biti oboren!"

¹⁶ Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire; a tko prezire mene, prezire onoga koji je mene poslao.” ""

¹⁷ Puni radosti vratiše se sedamdeset i dvojica i izvijestiše: “Gospodine, pokoravaju nam se u ime tvoje i zli dusi.”"

¹⁸ On im odvrati: “Vidjeh sotonu gdje pade s neba kao munja."

¹⁹ Eto, dadoh vam vlast da stupate preko zmija i škorpiona, i preko svake neprijateljske sile! Ništa vam ne će moći nauditi."

²⁰ Ali se ne radujte tomu što vam se pokoravaju dusi! Nego se radujte što su vaša imena zapisana na nebesima.”"

²¹ U onaj čas obradova se on u Duhu Svetome i reče: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo."

²² Sve je meni predao moj Otac. Nitko ne zna tko je Sin, osim jedinoga Oca, i nitko ne zna tko je Otac, osim jedinoga Sina, i kome Sin hoće objaviti.”"

²³ Tada se okrenu posebno svojim učenicima i reče: “Blažene oči koje vide što vi vidite!"

²⁴ Jer vam kažem: Mnogi proroci i kraljevi htjedoše vidjeti što vi vidite, i ne vidješe, htjedoše čuti što vi čujete, i ne čuše.”"

²⁵ Tada se diže neki zakonoznanac da ga kuša. On upita: “Učitelju, što moram činiti da postignem vječni život?”"

²⁶ On mu reče: “Što stoji pisano u Zakonu? Kako čitaš?”"

²⁷ On odgovori: “Ljubi Gospodina, svojega Boga, svim srcem, svom dušom, svom snagom i svom svojom misli; i svojega bližnjega kao samoga sebe!”""

²⁸ Reče mu: “Pravo si odgovorio. čini to, i imat ćeš život!”"

²⁹ A on se htjede opravdati i zapita Isusa: “A tko je moj bližnji?”"

³⁰ Tada prozbori Isus i reče: “Neki je čovjek silazio iz Jeruzalema u Jerihon i pade među razbojnike. Oni ga oplijeniše, izraniše, ostaviše ga napola mrtva i otiđoše."

³¹ Slučajno je istim putem silazio neki svećenik. On ga vidje i prođe."

³² Isto tako dođe tamo neki levit. Vidje ga i prođe."

³³ I neki Samarijanac, na svom putu, dođe u njegovu blizinu. Kad ga vidje, sažali se nad njim."

³⁴ Pristupi k njemu, zali uljem i vinom njegove rane i zavi ih. Tada ga podiže na svoju životinju, dovede ga u gostionicu i pobrinu se za njega."

³⁵ Sutradan izvadi dva denara, dade ih krčmaru i reče mu: Brini se za njega! Što više potrošiš, platit ću ti kad se vratim."

³⁶ Tko je od ove trojice bio bližnji onome koji je bio pao među razbojnike?”"

³⁷ Ovaj odgovori: “Onaj koji mu je iskazao milosrđe.” I Isus mu reče: “Idi, i ti čini tako!”"

³⁸ Na putu svrati u jedno selo. Neka žena, po imenu Marta, primi ga u svoju kuću."

³⁹ Imala je sestru, po imenu Mariju. Ona sjede do Gospodinovih nogu i slušala je njegovo razlaganje."

⁴⁰ A Marta je prionula na posao da ga podvori. Ona pristupi i reče: “Gospodine, zar ti ne mariš što me moja sestra ostavi samu da dvorim. Reci joj, dakle, da mi pomogne!”"

⁴¹ Gospodin joj odgovori: “Marta, Marta, brineš se i skrbiš za mnoge stvari."

⁴² Samo je jedno potrebno. Marija je izabrala dobar dio. On joj se ne će oduzeti.”"

11

¹ Jednom se molio na nekom mjestu. Kad je završio, zamoli ga jedan od njegovih učenika: “Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike.”"

² Tada im on reče: “Kad molite, govorite: Oče, neka se sveti tvoje ime! Neka dođe tvoje kraljevstvo!"

³ Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan!"

⁴ Oprosti nam naše grijehe; jer i mi opraštamo svojim dužnicima! I ne uvedi nas u napast!” ""

⁵ Tada nastavi: “Netko od vas ima prijatelja. K njemu ode u ponoć i rekne mu: Prijatelju, pozajmi mi tri kruha!"

⁶ Došao mi je prijatelj s puta, i nemam mu što postaviti."

⁷ A on mu iznutra odgovori: Ne uznemiruj me! Vrata su već zatvorena i djeca su sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dam."

⁸ Kažem vam: Ako i ne ustane da mu da zato što mu je prijatelj, ali zbog njegova dosađivanja ustat će i dat će mu što treba."

⁹ I ja vama kažem: Molite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se.""

¹⁰ Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi; tko kuca, otvara mu se.""

¹¹ Ako netko od vas zamoli svoga oca kruh, dadne li mu možda kamen? I ako zamoli ribu, dade li mu mjesto ribe zmiju?"

¹² Ili ako zamoli jaje, dade li mu onda škorpiona?"

¹³ Kad dakle vi, koji ste zli, znate svojoj djeci davati dobre darove, koliko će više nebeski Otac dati Duha Svetoga onima koji ga za to mole!”"

¹⁴ On izagna đavla koji je bio nijem. Kad je đavao izašao, mogao je nijemi govoriti. Svijet se je tomu divio."

¹⁵ A neki od njih rekoše: “Izgoni đavle samo po Beelzebulu, đavolskom poglavici.”"

¹⁶ Drugi su ga kušali i tražili od njega znak s neba."

¹⁷ A on je prozreo njihove misli i rekao im: “Svako kraljevstvo koje je samo u sebi nesložno, raspadne se, i jedna kuća se obori na drugu."

¹⁸ I ako je sotona nesložan sam u sebi, kako će se održati njegovo kraljevstvo? Jer kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle."

¹⁹ Ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih onda izgone vaši sinovi? Zato će vam oni biti suci."

²⁰ A ako ja prstom Božjim izgonim đavle, onda je došlo k vama Božje kraljevstvo."

²¹ Ako jaki naoružani čuva svoj dvor, onda je njegovo imanje sigurno."

²² Ako li ga napadne jači i nadvlada ga, onda mu uzme oružje u koje se je uzdao i razdijeli što je zaplijenio."

²³ Tko nije sa mnom, protiv mene je; tko ne sabire sa mnom, rasipa. ""

²⁴ Kad nečisti duh izađe iz čovjeka, luta kroz puste goleti i traži sebi počivalište. Ne nađe li ga, rekne: Vratit ću se u svoju kuću iz koje sam izašao."

²⁵ I dođe i nađe je lijepo pometenu i ukrašenu."

²⁶ Tada ode i dovede još sedam drugih duhova koji su gori od njega. Oni uđu i nastane se ondje. I takvu čovjeku posljednje stanje bude gore od prvoga.”"

²⁷ Dok je tako govorio, povika mu neka žena iz naroda: “Blažena utroba koja te nosila i prsa koja su te dojila!”"

²⁸ A on reče: “Jest, ali su još blaženiji oni koji slušaju Božju riječ i drže je!”"

²⁹ Kad se je mnoštvo naroda sakupljalo, reče: “Rod je ovaj zao rod. Traži znak. Ali mu se ne će dati drugi znak osim znaka Jone."

³⁰ Kao što je naime Jona postao znak Ninivljanima, tako će i Sin čovječji biti ovome rodu."

³¹ Kraljica Juga dignut će se na sudu s ljudima ovoga roda i osudit će ih. Jer je došla s kraja svijeta da sluša Salomonovu mudrost. A ovdje je više nego Salomon!"

³² Ninivljani će se dignuti na sudu s ovim rodom i osudit će ga. Jer su se obratili na Jonino propovijedanje. A ovdje je više nego Jona!"

³³ Nitko ne pali svjetiljke i ne stavlja je u kut ili pod posudu. Nego je stavlja na svijećnjak, da svi koji ulaze vide svjetlost."

³⁴ Tvoje oko je svjetiljka tvome tijelu. Je li tvoje oko zdravo, cijelo tvoje tijelo ima svjetlost. A je li bolesno, tvoje je tijelo u tami."

³⁵ Pripazi dakle da svjetlost u tebi ne bude tama!"

³⁶ Ako je sve tvoje tijelo u svjetlu, i nijedan dio nije u tami, onda je sve posve u svjetlu, kao kad te svjetiljka obasjava svojim sjajem.”"

³⁷ Dok je još govorio, zamoli ga neki farizej da objeduje u njega. Ode tamo i sjede za stol."

³⁸ Kad vidje farizej da se on ne opra prije objeda, začudi se."

³⁹ Tada mu reče Gospodin: “Vi farizeji držite čašu i zdjelu izvana čistom, a iznutra ste puni grabežljivosti i nepravednosti."

⁴⁰ Bezumnici, nije li onaj koji je stvorio vanjštinu, stvorio i nutrinu?"

⁴¹ Dajte radije ono što je unutra kao milostinju, onda vam je sve čisto."

⁴² Ali teško vama, farizeji! Vi dajete desetinu od metvice, od rute i od svakoga povrća, a ne marite za Božju pravdu i ljubav. Jedno treba činiti, a drugo ne propustiti."

⁴³ Teško vama, farizeji! Vi volite počasno mjesto u sinagogama i hoćete da vas pozdravljaju na javnim mjestima."

⁴⁴ Teško vama, vi ste kao grobovi što se ne raspoznaju, preko kojih ljudi gaze, a da ne znaju!”"

⁴⁵ Neki zakonoznanac mu odvrati: “Učitelju, tim riječima sramotiš i nas.”"

⁴⁶ Tada on reče: “Teško i vama, zakonoznanci! Vi tovarite na ljude preteška bremena, a sami se prstom ne dotaknete tih bremena."

⁴⁷ Teško vama! Vi gradite nadgrobne spomenike prorocima, a vaši su ih oci poubijali."

⁴⁸ Tako svjedočite i odobravate djela svojih otaca. Oni ih poubijaše, a vi im podižete spomenike."

⁴⁹ Zato i reče Božja mudrost: Poslat ću im proroke i vjesnike; od njih će jedne pobiti, druge progoniti.""

⁵⁰ Tako će od ovog roda biti tražen račun za krv svih proroka, što je bila prolivena od postanka svijeta:"

⁵¹ počevši od krvi Abelove do Zaharijine koji je bio smaknut među žrtvenikom i Hramom. Da, kažem vam: bit će tražen račun od ovog roda!"

⁵² Teško vama, zakonoznanci! Vi oduzeste ključ spoznaje. Sami ne uđoste, a zapriječiste onima koji htjedoše ući.”"

⁵³ Kad je on odande odlazio, navališe žestoko na njega pismoznanci i farizeji i obasuše ga mnogim pitanjima."

⁵⁴ Pritom su vrebali na njega, da uhvate koju izjavu iz njegovih usta."

12

¹ Uto se skupilo toliko mnoštvo naroda da su čak jedan drugoga gazili. Tada reče najprije svojim učenicima: “čuvajte se farizejskoga kvasca, to jest licemjerja!"

² Jer ništa nije sakriveno što se ne bi otkrilo, ništa tajno što se ne bi doznalo."

³ Zato će se sve što ste rekli u tmini, objaviti na svjetlosti; što ste šaptali na uho u sobama, oglasit će se s krovova. ""

⁴ Kažem vam, prijatelji moji: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a dalje ne mogu ništa."

⁵ Pokazat ću vam koga da se bojite: Bojte se onoga koji nakon smrti ima moć baciti u pakao. Da, kažem vam: Njega se bojte!"

⁶ Ne kupuje li se pet vrabaca za dva novčića? A ipak nijedan od njih nije zaboravljen kod Boga."

⁷ Tako je i kosa na vašoj glavi sva izbrojena. Ne bojte se dakle, vi ste vredniji od mnogo vrabaca."

⁸ Kažem vam: Tko prizna mene pred ljudima, njega će i Sin čovječji priznati pred Božjim anđelima."

⁹ A tko zaniječe mene, bit će zanijekan pred Božjim anđelima."

¹⁰ Tko rekne riječ protiv Sina čovječjega, oprostit će mu se; a tko pohuli na Duha Svetoga, ne će mu se oprostiti.""

¹¹ Ako vas dovuku pred sinagoge i pred poglavarstva i vladare, ne brinite se kako i čim ćete se braniti ili što ćete reći."

¹² Jer će vam u onaj čas Duh Sveti staviti u usta prave riječi.”"

¹³ Jedan iz naroda reče mu: “Učitelju, reci mojemu bratu da podijeli sa mnom baštinu!”"

¹⁴ On mu odvrati: “čovječe, tko je mene postavio sucem ili djeliteljem baštine među vama?”"

¹⁵ Onda nastavi: “Pazite i čuvajte se svake lakomosti! Ako tko i obiluje, njegov život nije ipak osiguran njegovim imanjem.”"

¹⁶ Tada im pridoda još jednu prispodobu: “Neki bogat čovjek imao je zemlju koja mu je bogato urodila."

¹⁷ Tada je mislio u sebi: Što da činim? Nemam u što sabrati svoju ljetinu."

¹⁸ Ovako ću učiniti, reče: Srušit ću svoje žitnice i sagradit ću veće. U njih ću sabrati sav svoj prihod i sva svoja dobra."

¹⁹ Onda ću kazati svojoj duši: Dušo moja, imaš veliko imanje za mnogo godina. Otpočini! Jedi, pij i uživaj!"

²⁰ Ali Bog mu reče: Luđače, još ove noći potražit ću tvoju dušu od tebe! Komu će tad pripasti što si nakupio?"

²¹ Tako biva onome koji sebi zgrće blago, umjesto da se bogati kod Boga.”"

²² Tada reče svojim učenicima: “Zato vam kažem: Ne brinite se za život: što ćete jesti, ni za tijelo: u što ćete se obući."

²³ Jer je život vredniji od jela, i tijelo od odijela."

²⁴ Pogledajte gavrane! Ne siju, ne žanju, nemaju skrovišta ni žitnica: Bog ih hrani. Koliko ste vi vredniji od ptica!"

²⁵ Tko od vas svojim brigama može produljiti svoj život pa i samo za jedan pedalj?"

²⁶ Ako dakle ne možete ni najmanje, zašto ste tako tjeskobno zabrinuti za ostalo?"

²⁷ Pogledajte ljiljane! Kako rastu! Ne rade, ne predu, a ipak vam kažem: Ni Salomon u svemu svom sjaju nije bio tako odjeven kao jedan jedini od njih."

²⁸ I kad Bog travu, koja danas stoji na polju, a sutra se baca u peć, tako odijeva, koliko će više vas, malovjerni!"

²⁹ I zato ne pitajte što ćete jesti i što ćete piti, i ne uznemirujte se!"

³⁰ Za sve se to brinu neznabošci. Vaš Otac zna da vam to treba."

³¹ Nego tražite njegovo kraljevstvo, a ostalo će vam se dodati."

³² Ne boj se, malo stado; jer je volja vašega Oca da vam da kraljevstvo.""

³³ Prodajte što imate i dajte od toga milostinju! Pribavite sebi torbe nepoderive, neprolazno blago u nebu koje tat ne može ukrasti, niti ga moljac izjeda!"

³⁴ Jer gdje je vaše blago, ondje je i vaše srce."

³⁵ Neka budu vaši bokovi opasani i svjetiljke upaljene u vašim rukama:"

³⁶ Tako ćete biti kao ljudi koji čekaju svojega gospodara, dok se vraća sa svadbe, da mu odmah otvore kad dođe i pokuca."

³⁷ Blago onim slugama koje gospodar nađe budne, kad dođe! Zaista, kažem vam: On će se pripasati i posadit će ih za stol, i obilazit će da ih posluži."

³⁸ I ako dođe o drugoj ili o trećoj noćnoj straži, i nađe ih tako ? onda blago njima!"

³⁹ A ovo znajte: Kad bi znao domaćin u koji će čas doći tat, ostao bi budan i ne bi dao provaliti u svoju kuću."

⁴⁰ Tako i vi buditi spremni, jer će Sin čovječji doći u čas u koji najmanje mislite.”"

⁴¹ Tada upita Petar: “Gospodine, namjenjuješ li ovu prispodobu samo nama ili svima?”"

⁴² Gospodin odgovori: “Tko je dakle taj vjerni i mudri upravitelj kojega postavlja gospodar nad svojim ukućanima, da im u pravo vrijeme daje hranu?"

⁴³ Blago onome sluzi kojega gospodar, kad se vrati kući, nađe da radi tako!"

⁴⁴ Zaista kažem vam: On će ga postaviti nad svim svojim dobrima."

⁴⁵ Ako li onaj sluga misli u sebi: Moj gospodar ne će još zadugo doći; ako zlostavlja sluge i sluškinje, ako jede i pije i opija se,""

⁴⁶ doći će gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, u čas koji ne zna. Tada će ga sasjeći na komade i odredit će mu mjesto među nevjernicima."

⁴⁷ Onaj sluga koji, poznajući volju svojega gospodara, ne radi i ne upravlja po njegovoj volji, dobit će mnogo udaraca."

⁴⁸ A onaj koji je ne poznaje i radi što zaslužuje kaznu, bit će malo udaran. Komu je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti; komu je mnogo povjereno, od njega će se još više iskati. ""

⁴⁹ Došao sam da bacim oganj na zemlju, i što bih želio nego da je već planuo?"

⁵⁰ Ali ja prije trebam uzeti na sebe krštenje, i kako me to muči dok se ne izvrši!"

⁵¹ Mislite li da sam došao donijeti mir na zemlju? Ne, kažem vam, nego razdor."

⁵² Odsad će pet u jednoj kući biti razdijeljeni: tri protiv dvojice i dva protiv trojice."

⁵³ Ustat će otac protiv sina, i sin protiv oca, majka protiv kćeri, i kći protiv majke, svekrva protiv snahe, i snaha protiv svekrve.”"

⁵⁴ Onda je progovorio mnoštvu naroda: “Kad vidite oblak gdje se diže na zapadu, odmah kažete: Bit će kiše, i tako bude."

⁵⁵ Opazite li da puše jug, kažete: Bit će vrućine, i bude."

⁵⁶ Licemjeri! Znakove na nebu i zemlji znate tumačiti. Kako to da ne razumijete sadašnje vrijeme?"

⁵⁷ Zašto sami od sebe ne spoznajete što je pravo?"

⁵⁸ Kad ideš sa svojim protivnikom k poglavaru, još na putu gledaj da ga se oslobodiš! Inače bi te mogao odvući pred suca, a sudac te predati sudskom izvršitelju, a sudski izvršitelj će te baciti u tamnicu."

⁵⁹ Kažem ti: Ne ćeš iz nje izaći dok ne platiš posljednjeg novčića.”"

13

¹ U ono vrijeme dođoše neki k Isusu i pripovjediše mu za Galilejce čiju je krv Pilat bio prolio, upravo dok su žrtvovali."

² On im reče: “Mislite li da su ti Galilejci bili veći grješnici od drugih Galilejaca, zato što tako stradaše?"

³ Kažem vam: nisu! Ali ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti."

⁴ Ili mislite li da su ona osamnćstorica na koje pade kula u Siloamu i pobi ih bili više krivi od svih ostalih stanovnika Jeruzalema?"

⁵ Kažem vam: nisu! Ali ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti.”"

⁶ Onda im kaza ovu prispodobu: “Netko je zasadio smokvu u svom vinogradu. Taj dođe i potraži roda na njoj, ali ga ne nađe."

⁷ Tada reče vinogradaru: Evo, već tri godine dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, ali ga ne nalazim. Posijeci je! čemu da još iscrpljuje tlo?"

⁸ On mu odvrati: Gospodaru, pusti je da još stoji ovu godinu! Okopat ću oko nje i pognojiti je."

⁹ Možda onda ubuduće urodi. Inače možeš je dati posjeći.”"

¹⁰ Jedne subote učio je u sinagogi."

¹¹ Tamo je bila neka žena koja je već osamnćst godina bila bolesna od duha. Bila je sasvim zgrčena i nije se mogla nikako uspraviti."

¹² Kad je ugleda Isus, dozva je k sebi i reče joj: “Ženo, izbavljena si od svoje bolesti!”"

¹³ Pritom stavi na nju ruke. Odmah se ona ispravi i poče slaviti Boga."

¹⁴ Pun gnjeva zbog toga što je Isus iscijelio u subotu, reče predstojnik sinagoge narodu: “Šest je dana za rad, u te dane dolazite i dajte se iscjeljivati, a ne u subotu!”"

¹⁵ Gospodin mu odvrati. “Licemjeri! Ne odvezuje li svaki od vas u subotu svojega vola ili magarca od jasala i ne vodi li ga da ga napoji?"

¹⁶ A ovu Abrahamovu kćer, koju je sotona držao već punih osamnćst godina svezanu, zar je nije trebalo odvezati od ove veze u subotu?”"

¹⁷ Na te riječi postidjeli su se svi njegovi protivnici. A sav se je narod radovao zbog svih slavnih djela što su se po njemu dogodila."

¹⁸ Tada reče: “čemu je slično Božje kraljevstvo? S čim da ga usporedim?"

¹⁹ Ono je kao gorušično zrno koje uze čovjek i posija u svom vrtu. Ono uzraste i postade veliko drvo, i ptice nebeske se gnijezdiše na njegovim granama.”"

²⁰ Dalje reče: “S čim da usporedim Božje kraljevstvo?"

²¹ Ono je kao kvasac koji uze žena i pomiješa u tri mjere brašna, dok sve ne uskisnu.”"

²² Tako je prolazio učeći po gradovima i selima, dok je putovao prema Jeruzalemu."

²³ Tada ga netko upita: “Gospodine, je li samo malo onih koji se spašavaju?” Reče im:"

²⁴ ”Trudite se da uđete na uska vrata! Jer vam kažem: Mnogi će tražiti da uđu, a ne će moći."

²⁵ Kad se jednom domaćin digne i zatvori vrata, tada ćete stajati vani, kucati na vrata i zvati: Gospodine, otvori nam! A on će vam odvratiti: Ne znam odakle ste."

²⁶ Tada ćete odvratiti: Ali mi smo s tobom jeli i pili; ti si učio po našim ulicama.""

²⁷ A on će reći: Kažem vam, ne znam odakle ste. Odstupite od mene svi koji činite nepravdu!"

²⁸ Ondje će biti jauk i škrgut zuba, kad vidite Abrahama, Izaka i Jakova i sve proroke u Božjem kraljevstvu, dok vi budete izbačeni van."

²⁹ Od istoka i zapada, od sjevera i juga doći će i sjest će za stol u Božjemu kraljevstvu."

³⁰ Tako ima posljednjih koji će biti prvi, i ima prvih koji će biti posljednji.”"

³¹ U isti dan pristupiše neki farizeji i rekoše mu: “Otiđi i udalji se odavle; jer Herod hoće da te ubije.”""

³² A on im odvrati: “Idite i kažite onoj lisici: Evo, izgonim đavle i iscjeljujem danas i sutra; istom sam treći dan s time gotov.""

³³ Ali danas, sutra i prekosutra moram putovati; jer ne ide prorok da drugdje nađe smrt negoli u Jeruzalemu. ""

³⁴ Jeruzaleme, Jeruzaleme! Ti ubijaš proroke i kamenuješ one koji su k tebi poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao kvočka svoje piliće pod krila, ali ne htjedoste!"

³⁵ Eto, ostavit će vam se vaša kuća pusta! Kažem vam: Ne ćete me više vidjeti dok ne dođe čas da uskliknete: Blagoslovljen koji dolazi u Gospodnje ime!”"

14

¹ Kad on jedne subote dođe na objed u kuću nekoga uglednog farizeja, promatrali su ga pozorno."

² Tada stade pred njega neki čovjek koji je imao vodenu bolest."

³ Isus upita zakonoznance i farizeje: “Je li dopušteno iscjeljivati u subotu ili nije?”"

⁴ Oni su šutjeli. Tada ga dotakne, iscijeli ga i otpusti."

⁵ Onda im reče: “Tko od vas, ako mu sin ili magarac padne u jamu, odmah ga ne izvadi, pa i u subotu?”"

⁶ Na to mu ne mogoše ništa odgovoriti."

⁷ Kad je spazio kako su pozvani birali sebi prva mjesta, kaza im ovu prispodobu:"

⁸ ”Kad te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto! Mogao bi tko odličniji od tebe biti među pozvanima,"

⁹ i tvoj i njegov gostoprimac mogao bi doći i reći ti: Podaj mjesto ovome! Tada bi, postiđen, morao zauzeti posljednje mjesto."

¹⁰ Nego, kad te tko pozove, idi i sjedi na posljednje mjesto! Tada će doći tvoj gostoprimac i reći ti: Prijatelju, pomakni se naviše! To će ti biti na čast pred svima koji sjede s tobom za stolom."

¹¹ Jer svaki koji se uzvisi, ponizit će se, a tko se ponizi, uzvisit će se.”"

¹² A gostoprimcu reče: “Kad pozivaš na objed ili večeru, onda ne zovi svojih prijatelja ni svoje braće, rođaka ili bogatih susjeda; inače pozovu i oni tebe i vrate ti!""

¹³ Nego kad pozivaš na gozbu, pozovi prosjake, sakate, hrome i slijepe!"

¹⁴ Blago onda tebi! Jer ti oni ne mogu vratiti, ali će ti se vratiti o uskrsnuću pravednih.”"

¹⁵ Kad je to čuo jedan od onih što su bili zajedno za stolom, reče mu: “Blago onome koji blaguje u Božjemu kraljevstvu!”"

¹⁶ Tada mu on reče: “Neki čovjek zgotovi veliku gozbu i pozva na nju mnoge."

¹⁷ Kad bi vrijeme gozbi, posla svojega slugu da kaže pozvanima: Dođite, sve je već gotovo!"

¹⁸ Tada se počeše izgovarati svi redom. Prvi mu reče: Kupio sam polje i moram poći da ga vidim. Molim te, ispričaj me!"

¹⁹ Drugi reče: Kupio sam pet jarmova volova i idem da ih pogledam. Molim te, ispričaj me!"

²⁰ Treći reče: Oženio sam se i zato ne mogu doći."

²¹ Sluga se vrati i to kaza svome gospodaru. Tada se razljuti domaćin i zapovjedi svome sluzi: Idi brzo van na ceste i gradske ulice i dovedi ovamo prosjake i sakate, slijepe i hrome!"

²² Sluga javi: Gospodaru, zapovijed je tvoja izvršena, ali još ima mjesta."

²³ Tada reče gospodar sluzi: Izađi na seoske putove i među ograde, te natjeraj neka dođu, da mi se napuni kuća."

²⁴ A kažem vam: Od onih ljudi koji su bili pozvani ne će nijedan okusiti moje gozbe.”"

²⁵ Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim. Tada se on obazre i reče im:"

²⁶ ”Ako tko dođe k meni, a ne mrzi oca i majke, žene, djece, braće i sestara, da, i samoga sebe, ne može biti moj učenik."

²⁷ Tko ne nosi svojega križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik."

²⁸ Kad jedan od vas hoće da gradi kulu, ne sjedne li najprije i ne proračuna li troškove, ima li sredstava za završetak?"

²⁹ Kad bi naime postavio temelj, a poslije ne bi mogao dovršiti gradnje, svi koji bi to vidjeli, rugali bi mu se"

³⁰ i govorili: Ovaj je čovjek počeo graditi i nije mogao dovršiti."

³¹ Ili kad koji kralj hoće zaratiti s drugim kraljem, ne sjedne li najprije i ne promisli može li s deset tisuća ljudi izaći protiv onoga koji na njega dolazi s dvadeset tisuća?"

³² Ako ne može, onda pošalje izaslanike, dok je onaj još daleko, i moli da se mirno nagode."

³³ Tako i nijedan od vas koji se ne odreče svega što ima, ne može biti moj učenik."

³⁴ Sol je nešto dobro. Ali ako sol obljutavi, čim da se ona posoli?"

³⁵ Niti se može upotrijebiti za zemlju, niti za gnoj. Baca se napolje. Tko ima uši da čuje, neka čuje!”"

15

¹ Svi carinici i grješnici približavali su se k njemu da ga slušaju."

² Na to su farizeji i pismoznanci mrmljali i govorili: “Ovaj prima grješnike i jede s njima.”"

³ Tada im kaza ovu prispodobu:"

⁴ ”Ako jedan od vas ima sto ovaca i jednu od njih izgubi, ne ostavi li devedeset i devet u pustinji i ne ide li za izgubljenom, dok je ne nađe?"

⁵ Kad je nađe, uzme je pun radosti na svoja ramena."

⁶ I kad dođe kući, sazove svoje prijatelje i susjede i govori im: Radujte se sa mnom! Nađoh svoju ovcu koja je bila izgubljena."

⁷ Kažem vam: Isto će tako biti na nebu veća radost zbog jednoga jedinoga grješnika koji se obrati, negoli zbog devedeset i devet pravednika koji ne trebaju obraćenja."

⁸ Ili kad koja žena ima deset drahma i izgubi jednu; ne upali li tada svjetiljku, ne pomete li kuću i ne traži li brižljivo, dok ne nađe drahmu?""

⁹ Kad nađe drahmu, sazove svoje prijateljice i susjede i govori: Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu koja je bila izgubljena."

¹⁰ Isto tako, kažem vam, bit će kod Božjih anđela radost zbog jednoga grješnika koji se obrati.”"

¹¹ Tada nastavi: “Jedan je čovjek imao dva sina."

¹² Mlađi od njih reče ocu: Oče, daj mi dio od imanja što mi pripada. On im dakle podijeli imanje."

¹³ Nekoliko dana poslije mlađi sin pokupi sve i ode u daleku zemlju. Ondje prosu svoje imanje živeći raspušteno."

¹⁴ Kad je sve potrošio, nastade u onoj zemlji velika glad, i on zapade u oskudicu."

¹⁵ Tada ode i najmi se kod nekoga građanina one zemlje. Ovaj ga posla u svoja polja da čuva svinje."

¹⁶ Rado bi bio utišao svoju glad mahunama što su ih jele svinje; ali mu ih nitko nije davao.""

¹⁷ Tada dođe k sebi i reče: Koliko najamnika u mojega oca ima kruha u izobilju, a ja ovdje umirem od gladi!"

¹⁸ Ustat ću, poći ću k svome ocu i kazat ću mu: Oče, sagriješih nebu i tebi!"

¹⁹ Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom; primi me kao jednoga od svojih najamnika!""

²⁰ Ustade dakle i ode k svom ocu. Već izdaleka ugleda ga njegov otac, i sažali se. Potrča mu ususret, pade mu oko vrata i poljubi ga."

²¹ A sin mu reče: Oče, sagriješih nebu i tebi; nisam više dostojan zvati se tvojim sinom.""

²² A otac zapovjedi svojim slugama: Donesite brzo najbolju haljinu i obucite mu je! Podajte mu prsten na ruku i obuću na noge!"

²³ Onda dovedite ugojeno tele i zakoljite ga! Održat ćemo radosnu gozbu i proveselit ćemo se."

²⁴ Jer je ovaj moj sin bio mrtav i opet živi; bio je izgubljen i nađe se. I stadoše držati radosnu gozbu.""

²⁵ Njegov stariji sin bio je upravo u polju. Kad dođe i približi se kući, začu glazbu i ples."

²⁶ Dozva jednoga od slugu i zapita što je to?"

²⁷ Tvoj brat je došao, odgovori mu on. I otac je tvoj dao zaklati ugojeno tele, jer je opet dobio zdrava sina."

²⁸ Tada se on razljuti i ne htjede ući. Njegov otac izađe i stade ga nagovarati."

²⁹ A on odvrati ocu: Već ti tolike godine služim, i nikada još ne prekrših tvoje zapovijedi. A meni još nikada nisi dao jareta da se proveselim sa svojim prijateljima."

³⁰ A sad, kad dođe taj tvoj sin, koji ti je imanje prosuo s bludnicama, dao si mu zaklati ugojeno tele."

³¹ On mu odvrati: Sine, ti si uvijek sa mnom, i sve je moje tvoje."

³² A trebalo je održati radosnu gozbu i proveseliti se, jer ovaj je tvoj brat bio mrtav i opet živi; bio je izgubljen i nađe se.” ""

16

¹ Dalje reče svojim učenicima: “Bio je neki bogati čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je kod njega bio optužen da mu prosipa imanje."

² On ga dade dozvati i reče mu: Što to čujem za tebe? Daj račun o svom upravljanju! Ne možeš dulje ostati moj upravitelj."

³ Tada upravitelj pomisli u sebi: Što da počnem kad mi moj gospodar oduzima upravljanje? Kopati ne mogu, prositi se stidim."

⁴ Znam što ću činiti da me prime u svoje kuće kad mi oduzme upravu."

⁵ I dozva redom dužnike svoga gospodara. Prvoga zapita: Koliko si dužan mome gospodaru?"

⁶ On odgovori: Sto bata ulja. Reče mu: Uzmi svoje pismo, sjedi i piši brzo pedeset!"

⁷ Drugoga zapita: Koliko si ti dužan? On odgovori: Sto kora pšenice. Reče mu: Uzmi svoje pismo i piši osamdeset!"

⁸ Gospodar prizna da je nepravedni upravitelj radio mudro, jer su djeca ovoga svijeta u svojem naraštaju mudrija od djece svjetlosti."

⁹ I ja vama kažem: Stecite sebi prijatelje svjetovnim bogatstvom da vas, kad jedanput dođe do kraja, prime u vječne stanove!"

¹⁰ Tko je vjeran u najmanjoj stvari, taj je vjeran i u velikoj; tko je nevjeran u najmanjoj stvari, taj je nevjeran i u velikoj.""

¹¹ Ako vjerno ne upravljate svjetovnim bogatstvom, tko će vam onda povjeriti istinito dobro?"

¹² I ako vjerno ne upravljate tuđim dobrom, tko će vam onda dati što je vaše?"

¹³ Nijedan sluga ne može služiti dva gospodara! Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prianjati, a drugoga zanemariti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.”"

¹⁴ Sve su ovo slušali lakomi farizeji i rugali se."

¹⁵ Tada im reče: “Vi ste oni koji se uznosite kao pravedni pred ljudima, ali Bog zna vaša srca. Jer što se pred ljudima pokazuje veliko, pred Bogom je gadno."

¹⁶ Zakon i proroci dosežu do Ivana. Otada se navješćuje radosna vijest o Božjemu kraljevstvu, i svaki prodire u njega silom."

¹⁷ Ali prije će proći nebo i zemlja, nego će propasti i jedno slovce Zakona."

¹⁸ Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub; i tko se oženi otpuštenom, isto tako čini preljub. ""

¹⁹ Bio je neki bogat čovjek, oblačio se u skrlet i u laneno platno i sjajno se gostio svaki dan."

²⁰ Pred njegovim vratima ležao je neki siromah po imenu Lazar, sav u čirevima."

²¹ Rado bi se bio nasitio mrvicama što su padale s bogataševa stola. I psi su dolazili i lizali mu čireve."

²² Tada umre siromah. Anđeli ga odnesoše u Abrahamovo krilo. A umre bogataš i bi zakopan."

²³ Kad u paklu usred svojih muka podiže oči, vidje izdaleka Abrahama i u njegovu krilu Lazara."

²⁴ Tada povika: Oče Abrahame! Smiluj mi se i pošalji Lazara neka umoči u vodu vrh svojega prsta i rashladi moj jezik; jer trpim veliku muku u ovom plamenu.""

²⁵ Abraham odvrati: Sjeti se, sinko, da je tebi u tvojemu životu bilo dobro, a Lazaru zlo. Sad se on ovdje tješi, a ti se mučiš."

²⁶ Osim toga zjapi među nama i vama širok jaz, tako da nijedan ne može odavle k vama prijeći, i nijedan odatle ovamo doći, i kad bi htio."

²⁷ Onaj nastavi: Onda te molim, oče, pošalji ga u moju očinsku kuću!"

²⁸ Imam još petero braće, i neka ih opomene da ne dođu i oni na ovo mjesto muke!"

²⁹ Abraham odvrati: Imaju Mojsija i proroke: neka njih slušaju!"

³⁰ Ne, oče Abrahame, odvrati onaj. Ali ako im dođe tko od mrtvih, onda će se obratiti."

³¹ A on mu reče: Ako ne slušaju Mojsija i proroke, ne će vjerovati da tko ustane i od mrtvih.”"

17

¹ I reče svojim učenicima: “Sablazni ne mogu izostati. Ali teško onome od koga dolaze!"

² Bolje bi mu bilo da mu se mlinski kamen objesi o vrat, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovih malih."

³ Pazite! Ako se tvoj brat ogriješi, pouči ga! Bude li mu žao, oprosti mu!"

⁴ I ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam puta opet dođe k tebi i rekne: Žao mi je; oprosti mu!” ""

⁵ Apostoli zamoliše Gospodina: “Umnoži našu vjeru!”"

⁶ Gospodin odvrati: “Ako imate vjeru toliku koliko je gorušično zrno te kažete ovome dudu: Izađi s korijenom i presadi se u more ? poslušat će vas."

⁷ Tko od vas svojemu sluzi što ore ili čuva stoku, kad se vrati iz polja, kaže: Dođi odmah i sjedni za stol?"

⁸ Ne će li mu prije kazati: Pripravi mi večeru, pripaši se i posluži me, dok jedem i pijem, a onda možeš ti jesti i piti."

⁹ Hoće li on zahvaliti sluzi na tom što je izvršio njegove zapovijedi?"

¹⁰ Tako i vi, kad učinite sve što vam je naloženo, kažite: Sluge smo neznatne, učinismo samo svoju dužnost.”"

¹¹ Na putu u Jeruzalem prolazio je između Samarije i Galileje."

¹² Kad htjede ući u jedno selo, dođe mu ususret deset gubavaca. Stadoše izdaleka."

¹³ I počeše vikati: “Isuse, učitelju, smiluj nam se!”"

¹⁴ Kad ih vidje, reče im: “Idite i pokažite se svećenicima!” Dok su išli, očistiše se."

¹⁵ A samo jedan od njih dođe natrag, kad vidje da je iscijeljen. Hvalio je Boga jakim glasom."

¹⁶ Bacio se pred noge Isusove na svoje lice i zahvalio mu. A to je bio Samarijanac."

¹⁷ Tada reče Isus: “Ne očistiše li se desetorica? A gdje su devetorica?"

¹⁸ Zar se nijedan ne nađe da se vrati i dade slavu Bogu, nego ovaj tuđin?”"

¹⁹ I reče mu: “Ustani i idi! Ozdravila te tvoja vjera!”"

²⁰ Farizeji ga upitaše: “Kad će doći Božje kraljevstvo?” On im odgovori: “Božje kraljevstvo ne će doći s vanjskim sjajem."

²¹ Ne će se kazati: Ovdje je ili ondje. Kraljevstvo je Božje među vama.”"

²² Dalje reče svojim učenicima: “Doći će dani kad ćete željeti vidjeti samo jedan od danâ Sina čovječjega, ali ga ne ćete vidjeti."

²³ I reći će vam: On je ovdje, on je ondje! Ne idite tamo i ne trčite za njima!"

²⁴ Jer kao što bljesak munje sijevne od jednoga kraja neba do drugoga, tako će biti i sa Sinom čovječjim u njegov dan."

²⁵ Ali najprije on još mora mnogo pretrpjeti i biti odbačen od ovoga roda."

²⁶ Kako je bilo u dane Noine, tako će biti i u dane Sina čovječjega:"

²⁷ Jelo se i pilo, ženilo se i udavalo sve do dana kad Noa uđe u korablju. Tada dođe potop i sve uništi."

²⁸ Isto je tako bilo u Lotove dane: Jelo se i pilo, kupovalo se i prodavalo, sadilo se i gradilo."

²⁹ A u dan kad izađe Lot iz Sodome, udari oganj i sumpor s neba i sve uništi."

³⁰ Upravo će tako biti u onaj dan kad se objavi Sin čovječji."

³¹ Tko je u onaj dan na krovu, a svoje stvari ima još u kući, neka ne silazi da ih uzme! Tko je u polju, neka se također ne vraća!"

³² Sjetite se Lotove žene!"

³³ Koji nastoji svoj život sačuvati, izgubit će ga; tko ga izgubi, sačuvat će ga.""

³⁴ Kažem vam: U onu noć počivat će po dvojica na jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi će se ostaviti."

³⁵ Dvije će žene mljeti na jednom mlinu: jedna će se uzeti, druga će se ostaviti.”"

³⁶ "

³⁷ Upitaše ga: “Gdje, Gospodine?” Odgovori im: “Gdje je strvina, ondje se skupljaju orlovi.”"

18

¹ On im pokaza u prispodobi kako treba svagda moliti i ne malaksati."

² Reče im: “U nekom gradu bio je jedan sudac koji se nije bojao Boga i nije mario za ljude."

³ A u onom gradu bila je i neka udovica. Ona je dolazila k njemu i molila ga: Pribavi mi pravo pred mojim protivnikom!"

⁴ On je dugo vremena nije htio uslišati. A najposlije reče u sebi: Ne bojim se doduše Boga i ne marim za ljude."

⁵ Ali jer mi ova udovica dodijava, pomoći ću joj oko njezina prava; inače će mi napokon doći i udarit će me po licu.” ""

⁶ Gospodin nastavi: “čujte što govori nepravedni sudac!"

⁷ A Bog svojim izabranima, koji dan i noć vape k njemu, da ne pomogne oko njihovih prava, da ih pusti da čekaju?"

⁸ Kažem vam, brzo će im pribaviti pravo. Ali kad dođe Sin čovječji, hoće li naći vjeru na zemlji?”"

⁹ Također je kazao ovu prispodobu nekima koji su ? puni pouzdanja u sebe ? sebe smatrali pravednima, a druge prezirali:"

¹⁰ ”Dva čovjeka uziđoše u Hram da se pomole. Jedan je bio farizej, drugi carinik."

¹¹ Farizej stade i poče se moliti u sebi: Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi, kao razbojnici, varalice, preljubnici ili kao ovaj carinik."

¹² Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega što steknem."

¹³ A carinik je stajao izdaleka i nije se usudio ni očiju podignuti k nebu, nego se udarao u prsa i molio: Bože, budi milostiv meni grješniku!"

¹⁴ Kažem vam: Ovaj otiđe opravdan kući, a ne onaj. Jer tko se uzvisi, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen.”"

¹⁵ Donosili su k njemu djecu da ih se dotakne. Kad to vidješe učenici, stadoše odbijati ljude."

¹⁶ A Isus dozva k sebi djecu i reče: “Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovih Božje kraljevstvo.""

¹⁷ Zaista kažem vam: Tko ne primi Božjega kraljevstva kao dijete, ne će u njega ući.”"

¹⁸ Neki ga predstojnik zapita: “Učitelju dobri, što moram činiti da postignem vječni život?”"

¹⁹ Isus mu odgovori: “Što me zoveš dobrim? Samo je Bog dobar."

²⁰ Znaš zapovijedi: Ne čini preljub! Ne ubijaj! Ne kradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku!”"

²¹ On odvrati: “Sve sam to držao od svoje mladosti.”"

²² Kad je to čuo Isus, reče mu: “Još ti ostaje jedno: Prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebu. Tada dođi i pođi za mnom!”"

²³ Na te riječi on se veoma ražalosti, jer je bio vrlo bogat."

²⁴ Kad vidje Isus kako se ražalosti, reče: “Kako je teško imućnima ući u Božje kraljevstvo!"

²⁵ Lakše je devi proći kroz iglene uši, nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo.”"

²⁶ Tada upitaše slušatelji: “Tko se onda može spasiti?”"

²⁷ On odgovori: “Što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće.”"

²⁸ Tada reče Petar: “Mi ostavismo svoje imanje i pođosmo za tobom.”"

²⁹ On im odvrati: “Zaista kažem vam: Nitko ne ostavi zbog Božjega kraljevstva kuću, braću, roditelje, ženu ili djecu,"

³⁰ a da ne primi za to mnogo više na ovom svijetu, a na drugom svijetu vječni život.”"

³¹ Uze dvanćstoricu nasamo i reče im: “Evo idemo u Jeruzalem. Ondje će se sve ispuniti što su proroci pisali za Sina čovječjega."

³² On će biti predan neznabošcima, ismijan, zlostavljan i popljuvan."

³³ Bičevat će ga i ubiti. Ali treći će dan uskrsnuti.”"

³⁴ A oni ništa od toga ne razumješe. Taj je govor bio za njih skriven, i oni ne shvatiše što je on time mislio."

³⁵ Kad se približio Jerihonu, neki je slijepac sjedio kraj puta i prosio."

³⁶ čuo je kako prolazi narod, i zapitao je što je to."

³⁷ Kazaše mu da prolazi Isus Nazarećanin."

³⁸ Tada povika: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”"

³⁹ Oni što su išli naprijed korili su ga, neka šuti. Ali je on samo još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”"

⁴⁰ Tada Isus stade i dade ga dovesti. Kad je došao,"

⁴¹ zapita ga: “Što hoćeš od mene?” On zamoli: “Gospodine, učini da progledam!”"

⁴² Isus mu reče: “Progledaj! Tvoja te je vjera ozdravila.”"

⁴³ Odmah progleda. Poče slaviti Boga i pođe za Isusom. I sav narod koji je to vidio hvalio je Boga."

19

¹ On dođe u Jerihon i prolazio je kroz mjesto."

² Tamo je bio čovjek po imenu Zakej. Bio je carinički starješina, i bio je bogat."

³ Želio je vidjeti Isusa i upoznati ga, ali nije mogao od mnoštva naroda; jer je bio maloga rasta.""

⁴ Zato potrča naprijed i popne se na divlju smokvu da ga mogne vidjeti; jer je Isus onuda trebao proći.""

⁵ Kad dođe Isus na ono mjesto, pogleda gore i reče mu: “Zakeju, brzo siđi; jer danas trebam proboraviti u tvojoj kući.”""

⁶ I siđe brzo, i primi ga s radošću."

⁷ Svi koji to vidješe mrmljali su i govorili: “Svratio je u kuću grješnika.”"

⁸ A Zakej stupi pred Gospodina i reče: “Gospodine, pola svog imanja dajem siromasima; i ako sam koga prevario, vraćam četverostruko.”""

⁹ Isus mu reče: “Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i on Abrahamov sin."

¹⁰ Sin čovječji je došao potražiti i spasiti što je bilo izgubljeno.”"

¹¹ A kako je bio blizu Jeruzalema, i jer su mislili ljudi da će odmah nastupiti Božje kraljevstvo, kaza svojim slušateljima još jednu prispodobu."

¹² Reče: “Neki čovjek plemenita roda ode u daleku zemlju, da primi kraljevstvo i da se vrati."

¹³ Zato dozva k sebi svojih deset slugu, predade im deset mina i reče im: Trgujte s tim dok se ja vratim."

¹⁴ A njegovi sugrađani mrzili su ga; oni poslaše za njim poslanike i rekoše: Ne ćemo da on kraljuje nad nama.""

¹⁵ A kad se on vrati, pošto primi kraljevstvo, dade dozvati k sebi sluge kojima je bio dao novac, da vidi koliko je svaki stekao."

¹⁶ Prvi dođe i reče: Gospodaru, tvoja mina donese deset mina."

¹⁷ On mu odvrati: Dobro, dobri slugo: jer si mi u malom bio vjeran, imat ćeš vlast nad deset gradova."

¹⁸ Drugi dođe i reče: Gospodaru, tvoja mina donese pet mina."

¹⁹ Ovomu reče: Ti ćeš vladati nad pet gradova."

²⁰ Treći dođe i reče: Gospodaru, evo tvoja mina! Zavezao sam je u ubrus."

²¹ Bojao sam se naime tebe, jer si čovjek strog. Uzimaš što nisi uložio i žanješ što nisi sijao."

²² On mu odvrati: Iz tvojih ću ti usta suditi, nevrijedni slugo! Znao si da sam strog čovjek: da uzimam što nisam uložio i da žanjem što nisam sijao."

²³ Pa zašto nisi uložio moj novac kod novčara da ga, nakon što dođem, mogu primiti s dobitkom?"

²⁴ Tada reče onima što su ondje stajali: Uzmite mu minu i podajte je onome koji ima deset mina!"

²⁵ Odvratiše mu: Gospodaru, on već ima deset mina."

²⁶ Kažem vam: Svakome koji ima, dat će se; a tko nema, njemu će se oduzeti što ima.""

²⁷ A one moje neprijatelje koji ne htjedoše da ja kraljujem nad njima, dovedite ovamo i pogubite ih pred mojim očima!”"

²⁸ Poslije tih riječi pođe dalje na putu u Jeruzalem."

²⁹ Kad dođe u blizinu Betfage i Betanije, na goru što se zove Maslinska gora, posla dva svoja učenika"

³⁰ i naloži im: “Idite u selo što je pred vama! Ondje ćete na ulazu naći magare privezano, na kojemu još nitko nije jahao. Odvežite ga i dovedite!"

³¹ Upita li vas tko: Zašto ga odvezujete?, odgovorite ovako: Gospodin ga treba.”"

³² Poslani otiđoše i nađoše kako im je bio kazao."

³³ Kad su odvezivali magare, upitaše ih njegovi gospodari: “Zašto odvezujete magare?”"

³⁴ Oni odgovoriše: “Gospodin ga treba.”"

³⁵ Tako dovedoše magare k Isusu, staviše svoje haljine na nj i podigoše Isusa na njega."

³⁶ Dok je tako prolazio, prostirali su svoje haljine po putu."

³⁷ I kad se počeo spuštati niz Maslinsku goru, stade sve mnoštvo učenika u radosti hvaliti Boga jakim glasom za sva čudesna djela što su ih vidjeli."

³⁸ Govorili su: “Blagoslovljen kralj koji dolazi u Gospodnje ime! Mir na nebu i slava na visini!”"

³⁹ Tada mu rekoše neki farizeji: “Učitelju, zabrani to svojim učenicima!”"

⁴⁰ On im odvrati: “Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati.”"

⁴¹ Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim i reče:"

⁴² ”Kad bi i ti u ovaj svoj dan spoznao što ti je za mir! Ali je sad sakriveno od tvojih očiju."

⁴³ Doći će dani na tebe kad će te tvoji neprijatelji okružiti opkopom, uokolo te zatvoriti i sa svih te strana pritisnuti."

⁴⁴ Oni će tebe i tvoju djecu što su u tebi lupiti o zemlju i ne će ostati u tebi kamena na kamenu, jer nisi spoznao vrijeme svoga pohoda.”"

⁴⁵ Tada pođe u Hram i potjera van trgovce."

⁴⁶ Doviknuo im je: “Stoji pisano: Moja je kuća kuća molitve. A vi načiniste od nje razbojničku spilju.”"

⁴⁷ Svaki je dan učio u Hramu. Svećenički glavari, pismoznanci i vođe naroda gledali su da ga pogube."

⁴⁸ Ali mu nisu mogli ništa učiniti; jer je sav narod prianjao za njegovu riječ. ""

20

¹ Kad je on jednoga dana učio narod u Hramu i navješćivao evanđelje, pristupiše k njemu svećenički glavari i pismoznanci sa starješinama"

² i zapitaše ga: “Kaži nam: Kojom vlašću ovo činiš? Tko ti je dao vlast za to?”"

³ On im odgovori: “I ja ću vas nešto upitati. Kažite mi:"

⁴ Je li Ivanovo krštenje bilo s neba ili od ljudi?”"

⁵ Oni su razmišljali među sobom. Kažemo li: S neba, odvratit će nam: Zašto mu onda ne vjerovaste?"

⁶ Kažemo li: Od ljudi, sav će nas narod kamenovati, jer je uvjeren da je Ivan prorok."

⁷ Tako odgovoriše da ne znaju odakle je."

⁸ Isus im odvrati: “Onda ni ja vama ne ću kazati kojom vlašću ovo činim.”"

⁹ On kaza narodu ovu prispodobu: “Neki čovjek posadi vinograd, dade ga u zakup vinogradarima, pa otiđe izvan zemlje na dulje vrijeme."

¹⁰ Kad je bilo vrijeme, posla slugu k vinogradarima, da bi mu dali dio od vinogradskoga roda. Ali vinogradari ga istukoše i protjeraše ga praznih ruku."

¹¹ Posla još drugoga slugu. I ovoga istukoše, izgrdiše i protjeraše ga praznih ruku."

¹² Posla još trećega. A oni i toga istukoše do krvi i izbaciše ga van."

¹³ Onda reče gospodar vinograda: Što da učinim? Poslat ću svojega ljubljenoga sina; njega će se možda pobojati.""

¹⁴ Ali kad ga ugledaše vinogradari, posvjetovaše se među sobom: To je baštinik; ubit ćemo ga, tada je baština naša.""

¹⁵ Izbaciše ga dakle iz vinograda i ubiše ga. Što će sad gospodar vinograda s njima učiniti?"

¹⁶ Doći će, pogubit će te vinogradare i dat će vinograd drugima.” Kad oni to čuše, rekoše: “Neka se tako što ne dogodi!”"

¹⁷ A on ih pogleda i reče: “Pa što znači ona riječ u Pismu: Kamen koji odbaciše graditelji postade ugaoni kamen?"

¹⁸ Tko padne na taj kamen, razbit će se; a na koga on padne, satrt će ga.” ""

¹⁹ Još u onaj čas nastojali su pismoznanci i svećenički glavari staviti ruku na njega; ali se pobojaše naroda. Opazili su naime da je on njih htio pogoditi tom prispodobom. ""

²⁰ Vrebali su oštro na njega, i poslaše uhode koji su se pretvarali kao pošteni ljudi, da ga uhvate u riječi. Oni su ga zatim namjeravali predati poglavarstvu, vlasti namjesnika."

²¹ Upitaše ga: “Učitelju, znamo da pravo govoriš i učiš, nisi pristran, nego zaista učiš Božjemu putu."

²² Je li nam dopušteno ili nije plaćati caru porez?”"

²³ On prozre njihovo lukavstvo i odvrati im:"

²⁴ ”Pokažite mi denar! čiji je na njemu lik i natpis?” “Carev”, odgovoriše."

²⁵ Tada im reče: “Podajte dakle caru što pripada caru, i Bogu što pripada Bogu!”"

²⁶ Ne pođe im za rukom da ga uhvate u riječi pred narodom. Zadiviše se njegovu odgovoru i zašutješe."

²⁷ Tada dođoše neki saduceji, koji tvrde da nema uskrsnuća. Oni ga upitaše"

²⁸ i rekoše: “Učitelju, Mojsije nam propisa: Ako kome umre brat i ostavi ženu bez djece, onda mora brat oženiti ženu i podignuti potomstvo svojemu bratu."

²⁹ A bilo je sedmero braće. Prvi uze ženu i umre bez djece."

³⁰ Tada je uze drugi za ženu."

³¹ Onda je uze treći, i tako svih sedam. Pomriješe, a da ne ostaviše potomaka."

³² Najposlije umre i žena."

³³ Kome će sad od njih pripasti žena o uskrsnuću? Jer je ona svoj sedmorici bila žena.”"

³⁴ Isus im odgovori: “Djeca se ovoga svijeta žene i udaju."

³⁵ A koji budu nađeni vrijednima da postanu dionici onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, ne će se više ženiti niti će se udavati."

³⁶ Oni ne mogu onda više ni umrijeti; oni su kao anđeli i djeca Božja, jer su djeca uskrsnuća.""

³⁷ A da će mrtvi uskrsnuti, pokaza i Mojsije na mjestu o grmu, gdje naziva Gospodina Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim."

³⁸ A on nije Bog mrtvih, nego živih. Njemu sve živi.”"

³⁹ Tada rekoše neki od pismoznanaca: “Učitelju, dobro si kazao.”"

⁴⁰ I nisu se više usudili zapitkivati ga išta."

⁴¹ Tada ih on zapita: “Kako se može tvrditi da je Mesija Davidov sin?"

⁴² David ipak sam govori u knjizi psalama: Reče Gospodin mome Gospodinu: Sjedi meni s desna,"

⁴³ dok položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama."

⁴⁴ David dakle njega naziva Gospodinom. Kako onda može biti njegov sin?”"

⁴⁵ Dok je slušao sav narod, reče svojim učenicima:"

⁴⁶ ”čuvajte se pismoznanaca! Oni rado idu u dugačkim haljinama, hoće da ih ljudi pozdravljaju na javnim mjestima i da zauzimaju prva mjesta u sinagogama i pročelja na gozbama."

⁴⁷ Oni uništavaju kuće udovicama i izgovaraju za to naoko duge molitve. Njih čeka stroži sud.”"

21

¹ Podigavši oči, opazi kako bogati bacaju svoje darove u hramsku riznicu."

² Vidje također kako je neka siromašna udovica ubacila dvije lepte."

³ Tada reče: “Zaista, kažem vam: Ova siromašna udovica stavila je više nego svi drugi."

⁴ Jer svi baciše od svoga suviška u Božje darove, a ona stavi od svoje sirotinje sve što joj je služilo za uzdržavanje.”"

⁵ Kad su neki govorili za Hram: da je ukrašen sjajnim kamenjem i posvetnim darovima, reče:"

⁶ ”Doći će dani kad od svega što vidite ovdje ne će ostati ni kamen na kamenu koji ne će biti razvaljen.”"

⁷ Zapitaše ga: “Učitelju, kad će se to dogoditi, i koji je znak da će se to zbiti?”"

⁸ On odgovori: “Pripazite da se ne date zavesti! Jer će se mnogi pojaviti u moje ime i reći: Ja sam, i: Vrijeme je došlo. Ne trčite za njima!"

⁹ Kad čujete za ratove i bune, ne dajte se time uplašiti! To treba najprije doći, ali još nije odmah svršetak.”"

¹⁰ On nastavi: “Ustat će narod na narod, kraljevstvo na kraljevstvo."

¹¹ Jaki potresi bit će posvuda, bit će glad i kuga. Pojavit će se na nebu strahote i veliki znaci."

¹² Prije svega toga stavit će na vas ruku i progonit će vas. Predavat će vas u sinagoge i u tamnice i voditi vas pred kraljeve i namjesnike zbog mojega imena."

¹³ To će vam dati priliku da položite svjedočanstvo."

¹⁴ Nemajte dakle unaprijed nikakve brige kako ćete odgovarati!"

¹⁵ Jer ću vam ja dati rječitost i mudrost kojoj se ne će moći oprijeti niti joj odoljeti svi vaši protivnici."

¹⁶ Štoviše, predavat će vas roditelji, braća, rođaci i prijatelji, i pobit će neke od vas."

¹⁷ Svi će vas zamrziti zbog mojega imena."

¹⁸ Ali ni vlas s vaše glave ne će propasti."

¹⁹ Postojanošću ćete spasiti svoj život."

²⁰ Kad vidite da je Jeruzalem opkolila vojska, onda znajte da je blizu njegovo razorenje."

²¹ Tada neka ljudi u Judeji bježe u gore! Oni u gradu neka izađu van; koji su na polju, neka ne ulaze u grad!""

²² Jer to su dani odmazde, kad će se sve ispuniti što stoji u Pismu."

²³ Teško trudnicama i dojiljama u one dane! Jer će doći velika tjeskoba na zemlju i sud gnjeva na ovaj narod."

²⁴ Jedni će pasti od oštrice mača, drugi će biti zarobljeni, odvedeni među sve narode. Jeruzalem će gaziti neznabošci, dok ne prođu vremena neznabožaca."

²⁵ Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama. Na zemlji će među narodima vladati strašno očajanje od buke i huke mora."

²⁶ Ljudi će ginuti od straha i čekanja onoga što će doći na zemlju. Jer će se nebeske sile uzdrmati."

²⁷ Tada će ugledati gdje Sin čovječji dolazi na oblaku s velikom moći i slavom."

²⁸ Kad to nastane, onda se uspravite i podignite svoje glave! Otkupljenje se vaše približava.”"

²⁹ Kaza im prispodobu: “Promatrajte smokvu i sva druga stabla!"

³⁰ Kad vidite da već pupaju, znate da je blizu ljeto."

³¹ Tako i vi, kad vidite da se ovo zbiva, znajte da je blizu Božje kraljevstvo!"

³² Zaista kažem vam, ovaj naraštaj ne će proći dok se sve to ne dogodi."

³³ Nebo i zemlja proći će, a riječi moje ne će proći."

³⁴ Pazite da svoja srca ne otežate rasipništvom, pijanstvom i zemaljskim brigama, i da vam onaj dan ne dođe iznenada."

³⁵ Kao zamka doći će na sve koji prebivaju po svoj zemlji."

³⁶ Pa zato budite uvijek budni i molite da mognete umaći svemu onome što će doći, i da opstanete pred Sinom čovječjim!”"

³⁷ Danju je učio u Hramu, a noću je izlazio van i boravio na gori koja se zove Maslinska gora."

³⁸ Ujutro je hrlio sav narod k njemu u Hram da ga sluša."

22

¹ Približavao se blagdan beskvasnih kruhova koji se zove Vazam."

² Svećenički glavari i pismoznanci mislili su o tome kako bi mogli Isusa ubiti. A bojali su se naroda."

³ Tada uđe sotona u Judu koji se zvao Iškariotski i koji je bio jedan iz broja dvanćstorice."

⁴ On ode i stade pregovarati sa svećeničkim glavarima i nadstojnicima kako da im ga izda."

⁵ Oni se obradovaše tomu i obećaše da će mu dati novaca."

⁶ On obeća i stade tražiti zgodnu priliku da im ga preda, a da ne upadne u oči narodu."

⁷ Dođe dan beskvasnih kruhova na koji je trebalo žrtvovati vazmeno janje."

⁸ Tada posla Isus Petra i Ivana i naloži im: “Idite i pripravite nam vazmeno, da ga blagujemo!”"

⁹ Oni ga upitaše: “Gdje da ga pripravimo?”"

¹⁰ On im odgovori: “Kad dođete u grad, srest će vas čovjek koji nosi vodu u krčagu. Idite za njim u kuću u koju on uđe pa"

¹¹ kažite domaćinu: Učitelj te pita: Gdje je gostinjska prostorija u kojoj mogu održati vazmenu gozbu sa svojim učenicima?"

¹² On će vam pokazati veliku gornju prostoriju, sagovima prostrtu. Ondje pripravite!”"

¹³ Oni odoše i nađoše kako im je bio kazao, i pripraviše vazmenu gozbu."

¹⁴ U određeni čas sjede Isus za stol i apostoli s njim."

¹⁵ On im reče: “Vrlo sam želio ovu vazmenu gozbu održati s vama, prije nego podnesem muku."

¹⁶ Jer vam kažem: Ne ću je više jesti, dok se ne dovrši u Božjem kraljevstvu.”"

¹⁷ Tada uze čašu, zahvali i reče: “Uzmite je i razdijelite među sobom!"

¹⁸ Jer vam kažem: Odsad ne ću više piti od trsova roda, dok ne dođe Božje kraljevstvo.”"

¹⁹ Onda uze kruh, zahvali, razlomi ga i dade im ga govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se predaje za vas. Ovo činite u spomen na mene!”"

²⁰ Isto tako uze poslije večere čašu i reče: “Ova čaša Novi je savez u mojoj krvi koja se prolijeva za vas."

²¹ Ali evo, ruka mog izdajnika je sa mnom na stolu."

²² Sin čovječji ide, doduše, kao što je određeno; ali teško čovjeku koji ga izdaje!”""

²³ Tada oni stadoše jedan drugoga pitati tko je od njih koji bi to mogao učiniti."

²⁴ Nastade također prepirka među njima o tome tko je od njih najveći."

²⁵ On im reče: “Kraljevi neznabožačkih naroda njihovi su gospodari, i njihovi vladaoci nazivaju se dobrotvori."

²⁶ Vi ne postupajte tako: Nego tko je najveći među vama, neka bude kao najmanji, starješina kao sluga."

²⁷ Jer tko je veći: Koji sjedi za stolom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za stolom? A ja sam među vama kao sluga."

²⁸ Vi ste u mojim kušnjama ustrajali sa mnom."

²⁹ Zato ostavljam vama kraljevstvo kao što je moj Otac ostavio meni."

³⁰ Vi ćete u mome kraljevstvu jesti i piti za mojim stolom i sjediti na prijestoljima i suditi dvanćst Izrćlovih plemena.”"

³¹ ”Šimune, Šimune! Evo, sotona zatraži da vas smije rešetati kao pšenicu."

³² A ja sam molio za tebe, da se tvoja vjera ne pokoleba. Zato ti, kad se obratiš, počni utvrđivati svoju braću!”"

³³ On mu odvrati: “Gospodine, spreman sam s tobom ići u tamnicu i u smrt.”"

³⁴ A on odvrati: “Petre, kažem ti: Još danas, prije nego zapjeva pijetao, triput ćeš zanijekati da me poznaješ.”"

³⁵ Dalje im reče: “Kad vas poslah bez kese, bez torbe, bez obuće, je li vam što nedostajalo?” “Nije” odgovoriše oni."

³⁶ ”Ali sad”, nastavi on, “koji ima kesu, neka je uzme sa sobom, isto tako svoju torbu. Tko to nema, neka proda svoj plašt i kupi za to mač!"

³⁷ Jer vam kažem: Na meni se još mora ispuniti riječ Pisma: On je ubrojen među zločince. Tako se na meni ispunjava sve što je zapisano.”"

³⁸ Tada viknuše oni: “Gospodine, evo, ovdje dva mača!” A on im odvrati: “Dosta je.”"

³⁹ Tada izađe i ode, po svom običaju, na Maslinsku goru. Za njim su pošli njegovi učenici."

⁴⁰ Kad dođe tamo, reče im: “Molite se da ne padnete u kušnju!”"

⁴¹ Udalji se od njih koliko se može kamenom dobaciti, klekne na koljena i pomoli se:"

⁴² ”Oče, ako hoćeš, uzmi ovu čašu od mene! Ali ne moja, nego neka bude tvoja volja!”"

⁴³ Tada mu se ukaza anđeo s neba i okrijepi ga."

⁴⁴ Kad ga je napala smrtna tjeskoba, molio se još usrdnije. Njegov je znoj bio kao kaplje krvi što su tekle na zemlju."

⁴⁵ Diže se od molitve i pođe k svojim učenicima, ali ih nađe gdje spavaju od žalosti."

⁴⁶ Tada im reče: “Što spavate? Ustanite i molite se da ne padnete u kušnju!”"

⁴⁷ Dok je još govorio, pojavi se četa. Juda, jedan od dvanćstorice, išao je pred njom. On pristupi k Isusu i poljubi ga."

⁴⁸ Isus mu reče: “Juda, poljupcem izdaješ Sina čovječjega?”"

⁴⁹ Kad njegovi pratioci vidješe što će biti, viknuše: “Gospodine, da udarimo mačem?”"

⁵⁰ I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho."

⁵¹ A Isus reče: “Pustite! Ne dalje!” Tada se dotače uha i iscijeli ga."

⁵² A svećeničkim glavarima, nadstojnicima hramske straže i starješinama što su bili došli na nj, Isus reče: “Kao na razbojnika izađoste s mačevima i toljagama."

⁵³ Danomice sam bio kod vas u Hramu, i niste stavili ruke na mene. Ali je ovo vaš čas i vlast tame.”"

⁵⁴ Tada ga uhvatiše i odvedoše u kuću velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka."

⁵⁵ Nasred dvorišta naložili su vatru i posjedali naokolo. I Petar sjede među njih."

⁵⁶ Kako je on tako sjedio u svjetlu ognja, vidje ga jedna sluškinja, upre pogled u njega i reče: “I ovaj je bio s njim.”"

⁵⁷ On zanijeka i reče: “Ženo, ne poznajem ga.”"

⁵⁸ Malo zatim ugleda ga drugi i reče: “I ti si jedan od njih.” Petar odvrati: “čovječe, nisam.”"

⁵⁹ Oko jednu uru kasnije ustvrdi opet drugi: “Zaista, i ovaj je bio s njim, jer je Galilejac.”"

⁶⁰ Petar odvrati: “čovječe, ne znam što govoriš.” Odmah, dok je on još govorio, zapjeva pijetao."

⁶¹ Tada se obazre Gospodin i pogleda Petra. I Petar se sjeti Gospodinove riječi koju mu je kazao: “Još prije nego danas zapjeva pijetao, triput ćeš me zatajiti.”"

⁶² Izađe napolje i stade gorko plakati."

⁶³ Ljudi koji su Isusa držali zarobljena rugali su mu se i zlostavljali ga."

⁶⁴ Pokrili su mu oči i govorili: “Proreci tko je koji te udari!”"

⁶⁵ Još su mnoge druge uvrede izricali protiv njega."

⁶⁶ Kad osvanu dan, sabraše se narodne starješine, svećenički glavari i pismoznanci i dadoše ga odvesti u svoju skupštinu. Oni rekoše: “Ako si ti Mesija, kaži nam!”"

⁶⁷ On im odvrati: “Ako vam kažem, ne ćete mi vjerovati;""

⁶⁸ ako vas upitam, ne ćete mi odgovoriti."

⁶⁹ Ali odsad će Sin čovječji sjediti s desne strane svemogućega Boga.”"

⁷⁰ Tada svi rekoše: “Ti si dakle Sin Božji?” On odgovori: “Da, jesam!”"

⁷¹ Tada povikaše: “Što trebamo još svjedočanstvo? Jer sami čusmo iz njegovih vlastitih usta.”"

23

¹ Tada se svi podigoše i odvedoše ga Pilatu."

² Ondje ga počeše optuživati: “Nađosmo da ovaj buni naš narod, da zabranjuje plaćati caru porez, i da se pravi Mesijom, kraljem.”"

³ Pilat ga upita: “Jesi li ti židovski kralj?” On mu odgovori: “Ti kažeš.”"

⁴ Pilat izjavi svećeničkim glavarima i narodu: “Ja ne nalazim nikakve krivnje na ovome čovjeku.”"

⁵ Ali oni su još jače zahtijevali: “On buni svojim naukom narod po svoj judejskoj zemlji, počevši od Galileje dovde.”"

⁶ Kad je to čuo Pilat, raspita se je li on Galilejac."

⁷ Kad dozna da je iz Herodova područja, posla ga k Herodu koji je onih dana također boravio u Jeruzalemu."

⁸ Herod se vrlo obradova kad vidje Isusa. Odavno je želio vidjeti ga zbog onoga što je čuo o njemu, i nadao se da će vidjeti od njega kakvo čudo."

⁹ I tako ga stade pitati za mnogo toga. Ali mu Isus ništa ne odgovori."

¹⁰ Svećenički glavari i pismoznanci stajali su pritom i neprestano ga tužili."

¹¹ Tada mu se naruga Herod sa svojom pratnjom. Za porugu mu dade obući bijelu haljinu i posla ga tako natrag Pilatu."

¹² U taj se dan sprijateljiše Herod i Pilat, dok su prije bili neprijatelji."

¹³ Pilat tada sazva svećeničke glavare, članove Visokoga vijeća i narod"

¹⁴ i reče im: “Dovedoste preda me ovoga čovjeka, jer navodno buni narod. Ja sam ga pred vama saslušao, ali nisam našao opravdanu nijednu od tužbi što ih vi iznosite protiv ovoga čovjeka."

¹⁵ Isto tako ni Herod; jer ga posla natrag k nama. Eto, on nije ništa učinio što zaslužuje smrt.""

¹⁶ Kaznit ću ga dakle i onda pustiti.”"

¹⁷ "

¹⁸ Tada svi zajedno povikaše: “Uzmi ovoga! Pusti nam Barabu!”"

¹⁹ Onaj je ležao u tamnici zbog neke bune u gradu i zbog nekog umorstva."

²⁰ A Pilat im opet prozbori, jer je htio pustiti Isusa."

²¹ Ali su oni vikali: “Raspni ga, raspni!”"

²² On ih upita po treći put: “Pa što je zlo on počinio? Ja ne nalazim na njemu ništa što bi zasluživalo smrt. Kaznit ću ga i onda pustiti.”"

²³ Ali su oni zahtijevali samo još žešće i glasnije da Isus bude razapet, i vika je njihova bivala sve jača."

²⁴ Pilat presudi da bude izvršeno prema njihovu zahtjevu."

²⁵ Pusti im onoga koji je ležao u tamnici zbog bune i umorstva i koga su tražili. A Isusa preda njihovoj volji."

²⁶ Dok su ga vodili, zaustaviše Šimuna Cirenca, koji je dolazio iz polja, i stave na njega križ da ga nosi za Isusom."

²⁷ Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim, i žene koje su za njim plakale i naricale."

²⁸ Isus se obazre prema njima i reče: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za svojom djecom!"

²⁹ Jer eto, doći će dani kada će se reći: Blago nerotkinjama, ženama koje ne rodiše i ne dojiše!"

³⁰ Tada će se dovikivati gorama: Padnite na nas! i brežuljcima: Pokrijte nas!"

³¹ Jer kad tako čine zelenu stablu, što će onda biti od suha?”"

³² S njim su vodili još dva zločinca da ih pogube."

³³ Kad dođoše na mjesto koje se zove Lubanja, razapeše ga ondje. Isto tako zločince, jednoga s njegove desne, drugoga s njegove lijeve."

³⁴ A Isus se molio: “Oče, oprosti im; jer ne znaju što čine!” Zatim razdijeliše njegove haljine bacivši za njih kocku.""

³⁵ Narod je tamo stajao i gledao. A članovi Visokoga vijeća rugali su se: “Druge je spasio; neka sad spasi samoga sebe, ako je Božji Pomazanik, Izabranik.”""

³⁶ I vojnici su mu se rugali. Pristupali su k njemu, pružali mu ocat"

³⁷ i govorili: “Ako si židovski kralj, spasi samoga sebe!”"

³⁸ Nad njim je bio natpis: “Kralj židovski”."

³⁹ Jedan od zločinaca što su visjeli na križu hulio je na njega govoreći: “Zar nisi ti Mesija? Onda spasi samoga sebe i nas!”"

⁴⁰ A drugi je ovoga korio i govorio: “Zar se ne bojiš Boga, kad i sam trpiš jednaku kaznu?"

⁴¹ Mi dakako s pravom, jer primamo pravednu kaznu za svoja djela, a ovaj nije ništa zlo počinio.”"

⁴² Onda nastavi: “Isuse, spomeni me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!”"

⁴³ On mu reče: “Zaista, kažem ti: Danas ćeš još biti sa mnom u raju!”"

⁴⁴ Bilo je oko šeste ure kad na svu zemlju pade tama koja potraja do devete ure."

⁴⁵ Sunce pomrča, i hramska se zavjesa razdera na dvoje."

⁴⁶ Tada povika Isus iza glasa: “Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh!” To reče i izdahnu."

⁴⁷ Kad vidje satnik što se dogodi, stade slaviti Boga i reče: “Zaista, ovaj je čovjek bio pravedan!”"

⁴⁸ Sav narod koji je pribivao ovome prizoru i vidio što se zbilo, udarao se u prsa i vraćao se kući."

⁴⁹ Svi njegovi znanci i žene koje su išle za njim iz Galileje stajali su na nekoj udaljenosti i to gledali."

⁵⁰ A bio je vijećnik po imenu Josip, plemenit i pravedan čovjek, koji je bio rodom iz Arimateje, grada u Judeji, i očekivao Božje kraljevstvo."

⁵¹ On nije bio pristao na njihov zaključak i postupak."

⁵² On ode k Pilatu i zamoli za Isusovo tijelo."

⁵³ Tada ga skide, obavi ga platnom i položi ga u grob u stijeni u koji još nitko nije bio položen."

⁵⁴ Bio je dan priprave, i subota je već svanjivala."

⁵⁵ Žene koje su s Isusom došle iz Galileje išle su s Josipom i vidjele su grob i kako je pokopano Isusovo tijelo."

⁵⁶ Potom se vratiše i pripraviše mirise i pomasti. U subotu su držale počinak prema Zakonu."

24

¹ Prvoga dana tjedna otiđoše one vrlo rano na grob s mirisima što su ih bile pripravile."

² Nađoše kamen od groba odvaljen"

³ i uđoše unutra. Ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa."

⁴ Dok su one zbog toga bile posve zbunjene, gle, dva čovjeka stadoše pred njih u sjajnim haljinama."

⁵ Od straha oboriše pogled na tlo. A oni im rekoše: “Što tražite živoga među mrtvima?"

⁶ On nije ovdje, nego je uskrsnuo. Sjetite se kako vam reče kad je još bio u Galileji:"

⁷ Sin čovječji treba biti predan u ruke grješnika i raspet, ali će treći dan uskrsnuti.”"

⁸ Tada se sjetiše njegovih riječi."

⁹ Vratiše se s groba i javiše sve to jedanćstorici i svima ostalim."

¹⁰ Bile su to: Marija Magdalena, Ivana, Marija, Jakovljeva mati, i još druge s njima koje tu vijest donesoše apostolima."

¹¹ A njihove riječi učiniše im se kao brbljarije, i ne povjerovaše im."

¹² Ali Petar ustade i pohrli na grob. Kad se sagnuo, vidje samo platno gdje leži. Pun čuđenja nad tim ode kući."

¹³ Još isti dan putovala su dvojica od njih u selo po imenu Emaus koje je bilo udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija."

¹⁴ Oni su razgovarali među sobom o svemu što se bilo dogodilo."

¹⁵ Dok su tako razgovarali i raspravljali među sobom, približi im se sam Isus, i išao je s njima."

¹⁶ Ali njihove su oči bile zastrte te ga ne prepoznaše."

¹⁷ On im reče: “Kakav je to razgovor što ga vodite među sobom na putu?” Tada se žalosni zaustaviše."

¹⁸ Jedan, po imenu Kleofa, odgovori mu: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu koji ne zna što se ondje dogodilo ovih dana?”"

¹⁹ On ih upita: “Što?” Odvratiše mu: “To o Isusu Nazarećaninu. On je bio prorok, silan na djelu i riječi pred Bogom i svim narodom."

²⁰ Naši svećenički glavari i prvaci predadoše ga da bude osuđen na smrt, i razapeše ga."

²¹ A mi smo se nadali da će on izbaviti Izrćla. I nakon svega toga ovo je danas treći dan kako se to dogodilo."

²² I neke su nas od naših žena zbunile. One su bile rano ujutro na grobu,"

²³ ali ne nađoše njegova tijela. Dođoše govoreći da su im se ukazali anđeli koji da su rekli da on živi."

²⁴ Neki od naših otiđoše tad na grob i nađoše onako kako su žene bile kazale; ali njega samoga ne vidješe.” ""

²⁵ Tada im on reče: “O, bezumni i sporoga srca za vjeru u sve što su navješćivali proroci!"

²⁶ Zar nije trebao Mesija to trpjeti i tako ući u svoju slavu?”"

²⁷ I počevši od Mojsija i svih proroka, protumačio im je što stoji pisano o njemu u svim Pismima."

²⁸ Tako se približiše selu u koje su išli. On se učinio kao da hoće ići dalje."

²⁹ A oni su ga nagovarali: “Ostani s nama! Brzo će večer. Dan se već nagnuo.” Tada svrati k njima."

³⁰ Dok je s njima bio za stolom, uze kruh, izreče nad njim blagoslov, prelomi ga i pruži im ga."

³¹ Tada im se otvoriše oči, i prepoznaše ga. A njega nestade ispred njihovih očiju."

³² I oni rekoše jedan drugome: “Nije li gorjelo naše srce u nama kad je govorio s nama putem i tumačio nam Pismo?”"

³³ Još istog časa ustadoše, vratiše se u Jeruzalem i nađoše jedanćstoricu zajedno i one koji su bili s njima."

³⁴ Oni rekoše: “Gospodin je zaista uskrsnuo i ukazao se Šimunu.”"

³⁵ A ovi pripovjediše što se dogodilo na putu i kako su ga prepoznali po lomljenju kruha."

³⁶ Dok su oni još govorili o tom, stade Isus među njih i reče im: “Mir s vama!”"

³⁷ Od tjeskobe i straha oni su mislili da vide duha."

³⁸ On im reče: “Zašto ste se preplašili, i zašto se sumnje rađaju u vašim srcima?"

³⁹ Vidite moje ruke i noge! Ja sam glavom. Opipajte me i vidite! Duh nema mesa i kostiju, kako to vidite na meni.”"

⁴⁰ Poslije tih riječi pokaza im ruke i noge."

⁴¹ Ali oni od radosti i čuđenja nisu još uvijek mogli vjerovati. Zato ih upita: “Imate li ovdje što za jelo?”"

⁴² Oni mu dadoše komad pečene ribe."

⁴³ On uze, i jeo je pred njihovim očima."

⁴⁴ On im reče: “Ovo je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: Sve se treba ispuniti što stoji napisano o meni u Mojsijevu zakonu, kod Proroka i u Psalmima.”"

⁴⁵ Tada im otvori um da razumiju Pismo."

⁴⁶ Zatim nastavi: “Tako stoji pisano: Mesija treba trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih."

⁴⁷ U njegovo ime treba biti propovijedano obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema."

⁴⁸ Vi ste tome svjedoci."

⁴⁹ Evo, ja ću poslati obećanje svojega Oca na vas. Ostanite u gradu dok ne budete opremljeni snagom odozgo!”"

⁵⁰ On ih izvede prema Betaniji, podiže svoje ruke i blagoslovi ih."

⁵¹ I blagoslivljajući ih rastade se od njih i bi odnesen na nebo."

⁵² Oni padoše ničice i pokloniše se."

⁵³ Tada se s velikom radošću vratiše u Jeruzalem. Bili su uvijek u Hramu i slavili su Boga."