1

¹ Početak evanđelja Isusa Krista, Božjega Sina."

² Stoji pisano u proroka Izaije: “Evo, ja šaljem svoga glasnika pred tobom koji će ti pripraviti put."

³ Glas onoga što viče u pustinji: Pripravite Gospodnji put, poravnite njegove staze!”"

⁴ Ivan Krstitelj se pojavio u pustinji i propovijedao je pokorničko krštenje za oproštenje grijeha."

⁵ Tada je izlazila k njemu sva Judeja i svi stanovnici Jeruzalema. On ih je krstio u Jordanu, a oni su pritom ispovijedali svoje grijehe."

⁶ Ivan je bio obučen u devinu dlaku i imao je kožnat pojas oko bokova. Hranio se skakavcima i divljim medom."

⁷ I propovijedao je: “Moćniji od mene ide za mnom. Ja nisam dostojan kleknuti i odriješiti mu remena na obući."

⁸ Ja sam vas krstio vodom, on će vas krstiti Duhom Svetim.”"

⁹ U one dane dođe Isus iz Nazareta u Galileji i dade da ga Ivan krsti u Jordanu."

¹⁰ Jedva je bio izašao iz vode, vidje kako se otvori nebo i Duh kao golub na nj siđe."

¹¹ S neba povika glas: “Ti si moj ljubljeni Sin; ti si mi po volji.” ""

¹² Odmah ga Duh izvede u pustinju."

¹³ četrdeset dana je ostao u pustinji i sotona ga je napastovao. Boravio je među divljim životinjama, a služili su mu anđeli."

¹⁴ Nakon što je Ivan bio bačen u tamnicu, otišao je Isus u Galileju i propovijedao Božje evanđelje"

¹⁵ govoreći: “Vrijeme se ispunilo; Božje je kraljevstvo blizu. Obratite se i vjerujte u evanđelje!” ""

¹⁶ Kad je išao pokraj Galilejskoga mora, vidje kako Šimun i Andrija, Šimunov brat, baciše svoje mreže u more. Oni su bili ribari."

¹⁷ Isus im reče: “Pođite za mnom! Učinit ću vas ribarima ljudi.”"

¹⁸ Odmah ostaviše svoje mreže i pođoše za njim."

¹⁹ Kad je otišao malo dalje, vidje Jakova, Zebedejeva sina, i njegova brata Ivana, također u lađici. Oni su popravljali svoje mreže."

²⁰ Odmah ih pozva. Oni ostaviše svojega oca Zebedeja s nadničarima u lađici i pođoše za njim."

²¹ Oni dođoše u Kafarnaum. Odmah u subotu pođe u sinagogu i stade naučavati."

²² Bili su zaneseni njegovim naukom, jer je učio kao netko tko ima moć, a ne kao pismoznanci."

²³ U tamošnjoj sinagogi nalazio se upravo čovjek koji je bio opsjednut od nečista duha. On povika:"

²⁴ ”Odlazi! Što mi s tobom imamo, Isuse Nazarećanine? Ti si došao da nas upropastiš. Znam tko si, Božji Svetac.”"

²⁵ A Isus mu zaprijeti i reče: “Umukni i izađi iz njega!”"

²⁶ Nečisti duh prodrma čovjeka i vičući iza glasa izađe iz njega."

²⁷ Puni čuđenja pitali su svi jedan drugoga: “Što je ovo? Neki novi, silni nauk! I usto zapovijeda nečistim duhovima, i oni ga slušaju!”"

²⁸ Glas o njemu raširi se brzo po svem području Galileje."

²⁹ Iz sinagoge pođe s Jakovom i Ivanom ravno u Šimunovu i Andrijinu kuću."

³⁰ Šimunova je punica ležala od groznice. Odmah mu kazaše za nju."

³¹ On joj pristupi, uze je za ruku i podiže je. Odmah je pusti groznica, i ona ih je posluživala."

³² Uvečer, pošto zađe sunce, dovodili su k njemu sve bolesnike i opsjednute."

³³ Sav se grad stisnuo pred vratima."

³⁴ On ozdravi mnoge što su bili mučeni svakojakim bolestima i istjera mnoge đavle. Ali ne dade da đavli dođu do riječi, jer su ga poznavali."

³⁵ U rano jutro, kad je još bilo posve tamno, ustade, ode na samotno mjesto, i ondje se molio."

³⁶ Šimun i njegovi drugovi pohitješe za njim."

³⁷ Kad su ga našli, rekoše mu: “Svi za te pitaju.”"

³⁸ On im odvrati: “Pođimo drugamo, u obližnja mjesta da i tamo propovijedam, jer sam ja zato došao.”"

³⁹ I tako je prošao kroz svu Galileju, propovijedao u sinagogama i izgonio đavle."

⁴⁰ Dođe mu neki gubavac, baci se pred njega na koljena i zamoli: “Ako hoćeš, možeš me očistiti.”"

⁴¹ Pun milosrđa pruži Isus ruku, dotače ga se i reče mu: “Hoću, budi čist!”"

⁴² I odmah guba nestade s čovjeka, i bio je čist."

⁴³ Tada ga žurno otpusti"

⁴⁴ i reče mu strogo: “Pazi da nikome što ne kazuješ o tom! Nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje žrtvu koju je propisao Mojsije! Neka im to služi kao svjedočanstvo!”"

⁴⁵ A jedva je on otišao, poče glasno kazivati taj događaj i posvuda ga razglašavati. Zato Isus nije mogao više javno ući u grad. Radije se zadržavao vani, na samotnim mjestima. Ali su ljudi dolazili k njemu sa svih strana."

2

¹ Poslije nekoliko dana dođe opet u Kafarnaum."

² Na vijest da je kod kuće, skupiše se mnogi, tako da nisu imali mjesta ni pred vratima. Dok im je govorio,"

³ donesoše mu uzetoga, kojega su nosila četvorica."

⁴ Ali zbog mnoštva naroda nisu ga mogli donijeti k njemu. Zato otkriše krov nad mjestom gdje je bio Isus, načiniše otvor i spustiše postelju s uzetim."

⁵ Kad vidje Isus njihovu vjeru, reče uzetomu: “Sinko, oprošteni su ti tvoji grijesi.”"

⁶ A ondje su sjedili neki pismoznanci. Oni u sebi pomisliše:"

⁷ ”Kako može ovaj tako govoriti? Huli na Boga. Tko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga?”"

⁸ Isus prozre odmah u svom duhu njihove misli i reče im: “Zašto mislite to u svojim srcima?"

⁹ Što je lakše, reći uzetomu: Oprošteni su ti tvoji grijesi ili reći: Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj?"

¹⁰ Ali znajte da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe!”"

¹¹ I tada reče uzetomu: “Zapovijedam ti: ustani, uzmi svoju postelju i idi kući!”"

¹² On odmah ustade, uze svoju postelju i izađe van pred očima sviju. Svi su bili izvan sebe od čuđenja, slavili su Boga i govorili: “Takvo što ne vidjesmo još nikada.”"

¹³ Izađe opet k moru. Sav je narod dolazio k njemu, a on ih je učio."

¹⁴ Prolazeći, vidje Levija, Alfejeva sina, gdje sjedi na carini. Reče mu: “Pođi za mnom!” On ustade i ode za njim."

¹⁵ Kad je onda u njegovoj kući sjedio za stolom, bili su mnogi carinici i grješnici s Isusom i njegovim učenicima za stolom, jer ih je bilo mnogo koji su pristajali uz njega."

¹⁶ I kad su pismoznanci i farizeji vidjeli gdje jede s grješnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: “Zašto jede i pije s carinicima i grješnicima?”"

¹⁷ Isus je to čuo i odvratio im: “Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Nisam došao zvati pravednike, nego grješnike.”"

¹⁸ Ivanovi učenici i farizeji imali su posni dan. Tada dođoše i upitaše ga: “Zašto poste Ivanovi učenici i učenici farizeja, a tvoji učenici ne poste?”"

¹⁹ Isus im odvrati: “Mogu li svatovi postiti dok kod njih boravi zaručnik? Dok imaju kod sebe zaručnika, ne mogu postiti."

²⁰ Ali doći će dani kad će im se oteti zaručnik. Tada će, u onaj dan postiti."

²¹ Nitko ne stavlja zakrpu od novoga sukna na staru haljinu; inače se nova zakrpa opet odere od stare haljine i rupa bude samo još veća.""

²² Nitko ne lijeva novo vino u stare mjehove; inače prodre vino mjehove, i vino i mjehovi propadnu. Novo vino puni se u nove mjehove.”""

²³ Jedne subote išao je kroz usjeve. Njegovi su učenici trgali putem klasje."

²⁴ Tada ga farizeji upitaše: “Zašto čine u subotu ono što je zabranjeno?”"

²⁵ On im odvrati: “Niste li nikad čitali što učini David kad je bio u nevolji, on i njegovi ogladnjeli drugovi?"

²⁶ Kako je u vrijeme velikog svećenika Ebjatara ušao u Božju kuću i jeo postavljene kruhove koje smiju jesti samo svećenici i kako ih je dao i svojim pratiocima?”"

²⁷ Tada nastavi: “Subota je tu zbog čovjeka, a nije čovjek zbog subote."

²⁸ A Sin je čovječji gospodar i nad subotom.”"

3

¹ Dođe opet u sinagogu. Tu je bio čovjek s osušenom rukom."

² Pazili su na nj hoće li ga u subotu iscijeliti, da ga mogu optužiti."

³ Tada reče čovjeku s osušenom rukom: “Stani na sredinu!”"

⁴ Onda ih upita: “Treba li u subotu činiti dobro ili zlo? Smijem li spasiti život ili pustiti da propadne?” Skupljeni su šutjeli."

⁵ Ožalošćen zbog tvrdoće njihova srca, pogleda srdito na njih uokolo i reče čovjeku: “Pruži svoju ruku!” On je pruži, i ruka mu je bila opet zdrava."

⁶ Smjesta izađoše farizeji i posavjetovaše se s Herodovim pristašama protiv njega, kako bi ga mogli upropastiti."

⁷ Isus se povuče sa svojim učenicima k moru. Veliko mnoštvo naroda iz Galileje išlo je za njim. I iz Judeje"

⁸ i Jeruzalema, iz Idumeje, iz okolice s one strane Jordana, i od Tira i Sidona dolazili su ljudi k njemu u velikim skupinama kad su čuli za njegova djela."

⁹ Tada reče svojim učenicima neka zbog mnoštva naroda bude uvijek spremna lađica za njega, da ne dođe u stisku."

¹⁰ On je, naime, mnoge iscijelio te su stoga navaljivali na nj svi bolesni, da ga se dotaknu."

¹¹ Kad su ga vidjeli nečisti dusi, padali su pred njega ničice i vikali: “Ti si Božji Sin.”"

¹² A on im je strogo zabranjivao da ga razglašuju."

¹³ Tada uziđe na goru i dozva k sebi koje je htio, i dođoše mu."

¹⁴ I uspostavi dvanćstoricu (koje nazva i apostolima). Oni su trebali biti s njime i njih je kanio poslati da propovijedaju."

¹⁵ Oni bi trebali imati i moć da izgone đavle."

¹⁶ Uspostavi sljedeću dvanćstoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar,"

¹⁷ Jakova, Zebedejeva sina, i Ivana, Jakovljeva brata, kojima je dao ime Boanerges, što znači sinovi groma;""

¹⁸ nadalje Andriju, Filipa, Bartolomeja, Mateja, Tomu, Jakova, Alfejeva sina, Tadeja, Šimuna Revnitelja"

¹⁹ i Judu Iškariotskoga, koji je postao njegov izdajnik."

²⁰ Tada ode kući. Opet se sabra mnoštvo, tako da nisu mogli ni blagovati."

²¹ Kad je to čula njegova svojta, podigoše se da ga odvedu silom. Jer se govorilo da je izvan sebe."

²² A pismoznanci koji su došli iz Jeruzalema rekoše: “On je opsjednut od Beelzebula. S pomoću đavolskoga poglavice izgoni đavle.”"

²³ Tada ih je dozvao i govorio im u prispodobama: “Kako može sotona izgoniti sotonu?"

²⁴ Ako je kraljevstvo u sebi nesložno, onda takvo kraljevstvo ne može opstati."

²⁵ Ako je kuća u samoj sebi nesložna, onda se takva kuća ne može održati."

²⁶ I ako sotona ustane protiv samoga sebe i nesložan je sa samim sobom, onda ne može opstati nego će propasti."

²⁷ Nitko ne može provaliti u kuću jakoga i oteti mu imanje, ako nije najprije svezao jakoga. Tek tada može oplijeniti njegovu kuću."

²⁸ Zaista, kažem vam: Svi grijesi i huljenja na Boga, što ih počine ljudi, oprostit će im se."

²⁹ Ali tko pohuli na Duha Svetoga, ne nalazi navijeke oproštenja, nego ostaje krivac vječnoga grijeha.”"

³⁰ Oni su naime tvrdili: “On ima u sebi nečistoga duha.”"

³¹ Tada dođoše njegova majka i braća. Ostadoše stojeći vani i dadoše ga pozvati."

³² Mnoštvo je ljudi sjedilo oko njega. Tada mu javiše: “Tvoja majka i braća stoje vani i pitaju za te.”"

³³ On im odvrati: “Tko je moja mati, i tko su moja braća?”"

³⁴ Tada pogleda na one koji su sjedili oko njega i reče: “Evo moje majke i moje braće!"

³⁵ Jer tko čini volju Božju, taj mi je brat, sestra i majka.”"

4

¹ Opet je učio na moru. Veoma veliko mnoštvo naroda skupilo se oko njega. Zato uđe u lađicu i u nju sjede na moru, a sav je narod stajao na obali uz more."

² Učio ih je mnogo u prispodobama i govorio im u svom naučavanju:"

³ ”čujte! Izađe sijač da sije."

⁴ Kad je sijao, jedan dio sjemena pade na put i dođoše ptice i pozobaše ga."

⁵ Drugi dio pade na kamenito tlo gdje nije bilo mnogo zemlje. Brzo iznikne jer nije ležalo duboko u zemlji."

⁶ Ali kad sunce zasja, uvenu i usahnu, jer nije imalo korijena."

⁷ Opet drugi dio pade među trnje. Trnje uzraste i zaguši ga, tako da ne donese roda."

⁸ Drugi, napokon, pade na dobru zemlju, iznikne, odraste i donese rod, jedno trideseterostruk, jedno šezdeseterostruk, jedno stostruk.”"

⁹ I zaključi riječima: “Tko ima uši, neka čuje!”"

¹⁰ Kad je bio sam, zapitaše ga oni koji su bili uz njega s dvanćstoricom za smisao prispodoba."

¹¹ Reče im: “Vama je povjerena tajna Božjega kraljevstva. Onima vani sve se iznosi u prispodobama."

¹² Oni će gledati, a ipak ne vidjeti, slušati, a ipak ne će razumjeti, da se kako ne obrate i ne nađu oproštenje.”"

¹³ Tada nastavi: “Ne razumijete li ove prispodobe? Kako ćete onda razumjeti sve druge?"

¹⁴ Sijač sije riječ."

¹⁵ Jedni stoje uz put na koji je bila posijana riječ. To su oni koji je čuju. A onda odmah dolazi sotona i oduzme riječ koja je bila posijana u njihova srca."

¹⁶ Slični su oni što primaju sjeme na kamenito tlo. Oni čuju riječ i odmah je primaju s radošću."

¹⁷ Ali ne daju da uhvati korijen, nego su nepostojani. Kad zbog riječi dođe nevolja ili progonstvo, onda odmah posrću."

¹⁸ Drugi su oni kojima sjeme padne među trnje. Oni slušaju riječ."

¹⁹ Ali svjetske brige, varavo bogatstvo i ostale strasti uvuku se i zaguše riječ, tako da ostane bez roda."

²⁰ Koji su napokon posijani na dobru zemlju, to su oni koji slušaju riječ, primaju je u se i donose tridesetorostruk, šezdesetorostruk i stostruk rod.”"

²¹ Dalje im je govorio: “Uzima li se svjetiljka da se stavi pod posudu ili pod postelju, ili se stavlja na svijećnjak?"

²² Jer nije ništa sakriveno što se ne će otkriti, nije ništa tajno što ne će doći na svjetlo."

²³ Tko ima uši, neka čuje!”"

²⁴ Tada nastavi: “Pazite na to što čujete! Mjerom kojom mjerite vama će se mjeriti, i još će vam se dometnuti."

²⁵ Jer tko ima, dat će mu se. A tko nema, uzet će mu se i ono što ima.”"

²⁶ Dalje je govorio: “Kraljevstvo je Božje kao čovjek koji baci sjeme u zemlju."

²⁷ Spavao on ili bdio, danju ili noću, sjeme niče i raste, a da on i ne zna kako."

²⁸ Sama od sebe donosi zemlja rod: najprije biljku, onda klas, napokon puno zrno u klasu."

²⁹ Kad se tada pokaže rod, odmah spremi srp, jer je tu žetva.”"

³⁰ Dalje je govorio: “S čime da usporedimo Božje kraljevstvo? Kojom da ga prispodobom prikažemo?"

³¹ Ono je kao gorušično zrno. Kad se sije u zemlju, manje je od sveg drugog sjemena na zemlji."

³² A je li posijano, uzraste i bude veće od svega povrća. Potjera tako velike grane da mogu nebeske ptice boraviti u njegovoj sjeni.”"

³³ U mnogim takvim prispodobama navješćivao im je riječ kako bi je mogli shvatiti."

³⁴ Bez prispodoba im nije govorio. Nasamo je svojim učenicima sve tumačio."

³⁵ Podvečer onoga dana reče im: “Prijeđimo na drugu obalu.”"

³⁶ Otpustiše narod i uzeše njega sa sobom, onako kako je bio u lađici. I druge su lađice išle s njim."

³⁷ Tada se podiže silna bura. Valovi su udarali u lađicu, i ona se je već počela puniti vodom."

³⁸ A on je spavao otraga u lađici na jastuku. Tada ga probudiše i povikaše: “Učitelju, zar ti ne mariš što ginemo?”"

³⁹ On ustade, zapovjedi vjetru i reče moru: “Umukni! Budi mirno!” Utihnu vjetar, i nastade velika tišina."

⁴⁰ Tada im reče: “Što ste tako plašljivi? Zar još uvijek nemate vjere?”"

⁴¹ Oni se vrlo uplašiše i rekoše jedan drugome: “Tko je ovaj da ga slušaju i vjetar i more!”"

5

¹ Dođoše na drugu obalu mora u zemlju Gerazena."

² Kad Isus izađe iz lađice, poteče mu iz kamenih grobova odmah ususret čovjek s nečistim duhom."

³ On je stanovao u grobnim spiljama, i nitko ga više nije mogao svezati ni lancima."

⁴ Bili su ga već često vezali u okove i lance, ali je svaki put raskinuo lance i izlomio okove. Nitko ga nije mogao ukrotiti."

⁵ Neprestano, danju i noću, zadržavao se u kamenim grobovima i u gorama, vikao i udarao se kamenjem."

⁶ Kad vidje Isusa izdaleka, potrči, baci se pred njega ničice"

⁷ i povika iza glasa: “Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!”"

⁸ Jer mu je govorio: “Duše nečisti, izađi iz čovjeka!”"

⁹ Upita ga: “Kako se zoveš?” “Legija mi je ime”, odvrati mu, “jer nas je mnogo.”"

¹⁰ Usrdno ga je molio da ih ipak ne protjera iz onog kraja."

¹¹ Na brijegu je ondje paslo veliko krdo svinja."

¹² Tada ga zamoliše: “Daj da uđemo u svinje!”"

¹³ On im dopusti. Izađoše nečisti dusi i uđoše u svinje. I krdo, oko dvije tisuće, navali s brijega u more i potopi se u moru."

¹⁴ Pastiri pobjegoše odatle i javiše u gradu i po selima. Tada dođoše ljudi da vide što se je bilo dogodilo."

¹⁵ Kad dođoše k Isusu i vidješe kako čovjek koji je upravo bio opsjednut od legije (nečistih duhova) sjedi odjeven i zdrave pameti, uplašiše se."

¹⁶ Očevici im pripovjediše kako se je bilo dogodilo s opsjednutim i sa svinjama."

¹⁷ Tada ga zamoliše da se udalji iz njihova kraja."

¹⁸ Kad onda htjede ući u lađicu, zamoli ga onaj koji je bio prije opsjednut da smije ići s njim."

¹⁹ Ali mu ne dopusti, nego mu reče: “Idi kući k svojima i pripovijedaj im kako je veliku stvar na tebi učinio Gospodin i kako ti se smilovao.”"

²⁰ On ode i stane navješćivati u Dekapolisu kako je veliku stvar Isus učinio na njemu. I svi su se divili."

²¹ Kad je Isus u lađici opet prešao na drugu obalu, skupi se veliko mnoštvo naroda oko njega. On je bio još kraj mora."

²² Tada dođe jedan od predstojnikâ sinagoge, po imenu Jair. Kad ga je vidio, baci mu se pred noge"

²³ i vruće ga zamoli: “Kći mi je na umoru. Dođi, stavi na nju ruke da ozdravi i ostane na životu!”"

²⁴ Isus pođe s njim. Mnogo ga je naroda pratilo i tiskalo se oko njega."

²⁵ Među njima je bila žena koja je već dvanćst godina bolovala od istjecanja krvi."

²⁶ Mnogo je podnijela kod mnogih liječnika, potrošila je sve što je imala, a ipak nije našla pomoći; samo joj je bivalo sve gore.""

²⁷ Kad je čula za Isusa, pristupi u mnoštvu naroda njemu straga i dotače se njegove haljine;""

²⁸ jer je u sebi govorila: “Ako se samo i dotaknem njegove haljine, ozdravit ću.”"

²⁹ Odmah presta njezino istjecanje krvi, i osjeti u svom tijelu da je ozdravila od svoje bolesti."

³⁰ Isus osjeti da je izašla iz njega sila, okrenu se odmah u mnoštvu i upita: “Tko se dotakao moje haljine?”"

³¹ Njegovi mu učenici odgovoriše: “Pa vidiš kako se narod tiska oko tebe, i još pitaš: Tko se mene dotakao?”"

³² Ali on je pogledao uokolo da opazi onu koja je to učinila."

³³ Tada dođe žena uplašena i dršćući, jer je znala što se s njom dogodilo. Pade pred njega ničice i pripovjedi mu sve kako je bilo."

³⁴ A on joj reče: “Kćeri, tvoja ti je vjera pomogla. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!”"

³⁵ Dok je još govorio, dođoše ukućani predstojnika sinagoge i javiše: “Tvoja je kći umrla. Što još dosađuješ Učitelju?”"

³⁶ Isus je čuo tu riječ i rekao je predstojniku sinagoge: “Ne boj se! Samo vjeruj!”"

³⁷ I ne dopusti nikome da pođe s njime osim Petru, Jakovu i Ivanu, Jakoljevu bratu."

³⁸ Dođoše u kuću predstojnika sinagoge. Tada začu vrevu, plač i jaukanje."

³⁹ Uđe i reče prisutnima: “Zašto vičete i plačete? Dijete nije mrtvo; ono samo spava.”""

⁴⁰ Tada mu se nasmijaše. A on istjera van sve, te s ocem i majkom djeteta i sa svojim pratiocima uđe u sobu u kojoj je ležalo dijete."

⁴¹ Uze dijete za ruku i reče mu: “Talita kum”, što znači: “Djevojko, velim ti, ustani!”"

⁴² Odmah je djevojka ustala i hodala. Bilo joj je već dvanćst godina. Tada se začudiše velikim čudom."

⁴³ A on im strogo naloži da nitko ne dozna za to. Onda reče neka joj daju jesti."

6

¹ Odatle ode i stigne u svoj zavičaj. Pratili su ga njegovi učenici."

² Sljedeće subote učio je u sinagogi. Mnogi su se slušatelji divili Isusovu nauku i pitali su: “Odakle njemu to? Kakva li mu je mudrost dana? Kako se velika čudesa događaju po njegovim rukama!"

³ Nije li ovo drvodjelja, Marijin sin i Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov brat? Ne stanuju li i njegove sestre ovdje kod nas?” Tako su se sablažnjavali nad njim."

⁴ A Isus im reče: “Prorok ne vrijedi nigdje manje negoli u svojemu rodnom gradu, kod svojih rođaka i u svojemu domu.”"

⁵ Nije ondje mogao učiniti nijednoga čuda, osim što je stavio svoje ruke na nekoliko bolesnika i iscijelio ih."

⁶ čudio se je njihovoj nevjeri. Nakon toga je išao po okolnim selima i učio ih."

⁷ Potom dozva dvanćstoricu k sebi, posla ih dva i dva i dade im moć nad nečistim duhovima."

⁸ Zapovjedi im da ništa sa sobom ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu."

⁹ Sandale su smjeli nositi, ali ne oblačiti dvoje haljine."

¹⁰ Nadalje im reče: “Kad negdje uđete u kuću, onda ostanite ondje dok ne pođete dalje!"

¹¹ A gdje vas ne prime i ne poslušaju vas, odanle pođite dalje i otresite prah sa svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih!”"

¹² Tada su se zaputili i propovijedali su obraćenje."

¹³ Izgonili su mnoge zle duhove, mazali uljem mnoge bolesnike i iscjeljivali ih."

¹⁴ Kralj je Herod čuo za njega, jer je njegovo ime bilo u ustima sviju. On reče: “Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih. Zato djeluju u njemu čudesne snage.”"

¹⁵ Drugi su mislili: “To je Ilija.” Opet drugi: “To je jedan od proroka.”"

¹⁶ A Herod ostade kod svojega mišljenja: “To je Ivan, komu sam dao odsjeći glavu. On je ustao od mrtvih.”"

¹⁷ Herod je bio naime dao Ivana uhvatiti, svezati i u tamnicu baciti zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa, koju je bio uzeo za ženu."

¹⁸ Ivan je naime prekorio Heroda: “Nije ti dopušteno imati ženu svojega brata.”"

¹⁹ Zato ga je Herodijada mrzila. Htjela ga je usmrtiti, ali nije mogla,"

²⁰ jer se Herod bojao Ivana. Poznavao ga je kao čovjeka pravedna i sveta i uzimao ga u zaštitu. Kad ga je slušao, vrlo bi se zbunio, ali ga je ipak rado slušao."

²¹ Tada dođe zgodan dan. Herod na svoj rođendan priredi gozbu svojim knezovima, časnicima i prvacima Galileje."

²² Pritom uđe Herodijadina kći i plešući ugodi Herodu i njegovim gostima. I kralj reče djevojci: “Traži od mene što hoćeš i dat ću ti.”"

²³ I zakle joj se: “Dat ću ti štogod zatražiš od mene, makar bila polovina mojega kraljevstva.”"

²⁴ Ona izađe i upita svoju majku: “Što da zatražim?” Ova odgovori: “Glavu Ivana Krstitelja.”"

²⁵ Ona uđe brzo kralju i zaiska: “Hoću da mi daš odmah na tanjuru glavu Ivana Krstitelja.”"

²⁶ To zbuni kralja. Ali zbog zakletve i gostiju ne htjede je odbiti."

²⁷ I odmah posla kralj stražara i zapovjedi da donesu Ivanovu glavu."

²⁸ On ode i odsiječe mu glavu u tamnici. I donese njegovu glavu na tanjuru i dade je djevojci, a djevojka je dade svojoj majci."

²⁹ Kad to saznaše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo i pokopaše ga."

³⁰ Apostoli se opet nađoše kod Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali."

³¹ Tada im Isus reče: “Dođite sa mnom sami, na samotno mjesto i otpočinite malo!” Bilo je naime mnogo onih koji su neprestano dolazili i odlazili i nisu imali kad ni jesti."

³² Tada odoše u lađici na samotno mjesto da budu sami."

³³ Ali su ih mnogi vidjeli gdje odlaze i pogodili su njihovu namjeru. Tada pohrliše pješice tamo iz sviju gradova i još ih prestigoše."

³⁴ Kad izađe na kopno, vidje veliko mnoštvo naroda i sažali se nad njima jer su bili kao ovce bez pastira, i poče ih dugo učiti."

³⁵ Kad je bilo već kasno, pristupiše k njemu njegovi učenici i rekoše: “Ovo je mjesto pusto i vrijeme je već poodmaklo."

³⁶ Pusti, zato, da ljudi odu. Neka idu u okolne zaselke i sela da kupe sebi što za jelo.”"

³⁷ On im odvrati: “Vi im dajte jela!” Odvratiše mu: “Trebamo li poći i kupiti kruha za dvjesta denara te im dati da blaguju?”"

³⁸ On ih upita: “Koliko imate kruhova? Idite i vidite!” Oni vidješe i rekoše: “Pet i dvije ribe.”"

³⁹ Tada im zapovjedi da ih posjednu sve u skupine po zelenoj travi."

⁴⁰ Posjedaše u skupine po sto i po pedeset."

⁴¹ I uze Isus onih pet kruhove i dvije ribe, pogleda na nebo i izreče blagoslov. Tada razlomi kruhove i davaše ih učenicima da stavljaju pred njih. I dvije ribe dade da se razdijele svima."

⁴² Svi su jeli i nasitili se."

⁴³ A nakupili su još dvanćst košarica, punih komada, a također i nešto od riba."

⁴⁴ A bilo je pet tisuća muškaraca što su bili jeli od onih kruhova."

⁴⁵ Isus odmah prisili svoje učenike da uđu u lađicu i da idu naprijed na drugu obalu prema Betsaidi, dok on otpusti narod."

⁴⁶ Kad je otpustio narod, uziđe na goru da se pomoli."

⁴⁷ Bilo je već uvečer. Lađica se je nalazila nasred mora, a on sam na zemlji."

⁴⁸ Tada vidje gdje se muče veslajući, jer su imali protivan vjetar. Oko četvrte noćne ure dođe Isus k njima po moru i htio ih je mimoići."

⁴⁹ Kad ga oni tako vidješe gdje ide po moru, pomisliše da je sablast pa stanu vikati,"

⁵⁰ jer ga svi vidješe i preplašiše se. A on odmah progovori s njima i reče: “Budite hrabri! Ja sam, ne bojte se!”"

⁵¹ I uđe k njima u lađicu, i utiša vjetar. Tada su oni bili posve izvan sebe od čuđenja."

⁵² Još naime nisu shvatili ono o kruhovima jer im je srce bilo otvrdnulo."

⁵³ Prijeđoše prijeko na zemlju i dođoše u Genezaret. Ondje pristadoše."

⁵⁴ Kad izađoše iz lađice, ljudi Isusa odmah prepoznaše."

⁵⁵ Oni su protrčali, sav onaj kraj, i donosili su na posteljama bolesnike tamo gdje bi čuli da je on."

⁵⁶ I gdje je samo stupio u koje selo, u koji grad, ili u koji zaselak, smještali bi tamo bolesnike na slobodna mjesta i molili bi da se barem dotaknu skuta njegove haljine. I ozdravljali su svi koji su ga se dotakli."

7

¹ Potom se skupiše kod Isusa farizeji i neki pismoznanci koji su bili došli iz Jeruzalema."

² Oni opaziše kako neki od njegovih učenika objeduju nečistim, odnosno neopranim rukama."

³ Farizeji i uopće Židovi ne jedu a da se prije ne operu, vršeći tako predaju starih."

⁴ Isto tako kad se vrate s trga, ako se ne operu, ne jedu. A ima još mnogo drugih običaja što su primili te drže: peru čaše, vrčeve, kotlove. ?"

⁵ Tada ga upitaše farizeji i pismoznanci: “Zašto se tvoji učenici ne drže predaje starih, nego jedu nečistim rukama?”"

⁶ On im odgovori: “Zgodno je Izaija rekao o vama licemjerima u Pismu: Ovaj me narod štuje samo usnama, a njegovo srce je daleko od mene."

⁷ Zaludu obavlja bogoštovlje, njegov je nauk samo čovječja ustanova."

⁸ Božju zapovijed zapostavljate, a čvrsto se držite čovječjih ustanova.”"

⁹ Tada nastavi: “Uistinu poništavate Božji zakon da očuvate svoju predaju."

¹⁰ Tako Mojsije reče: Poštuj svoga oca i svoju majku, i: Tko uvrijedi oca ili majku, neka bude pogubljen!"

¹¹ A vi kažete: Ako jedan rekne ocu ili majci: Ono čime bih ti ja mogao pomoći jest korban, to znači: posvetni dar,"

¹² onda mu više ne date ništa činiti za ocu i majku."

¹³ Tako ukidate Božju zapovijed svojom predajom koju vi postaviste. I tako još mnogo što činite.”"

¹⁴ Tada Isus dozva opet narod i reče mu: “Poslušajte me svi i razumijte!"

¹⁵ Ono što izvana ulazi u čovjeka ne može ga učiniti nečistim; samo ono što izlazi iz čovjeka čini ga nečistim.”""

¹⁶ "

¹⁷ Kad se povukao od naroda u kuću, upitaše ga njegovi učenici za prispodobu."

¹⁸ Odgovori im: “Zar ste i vi još tako nerazumni? Ne shvaćate li da ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga učiniti nečistim?"

¹⁹ Jer mu ne dolazi u srce, nego u želudac i ide svojim naravnim putem.” Tako on proglasi čistim sva jela."

²⁰ ”A što”, nastavi on, “izlazi iz čovjeka, to čini čovjeka nečistim."

²¹ Jer iz nutrine, iz ljudskih srdaca, dolaze zle misli, blud, krađa, umorstvo,"

²² preljub, lakomost, pakost, lukavstvo, razuzdanost, zavist, psovka, oholost, bezumlje."

²³ Sve to zlo izlazi iznutra i čini čovjeka nečistim.”"

²⁴ Otišavši odatle, zaputi se u područje Tira. Uđe u jednu kuću i ne htjede da bude prepoznat. Ali ipak nije mogao ostati sakriven."

²⁵ Jer čim je za njega čula žena kojoj je kći bila opsjednuta od nečistoga duha, odmah dođe i baci mu se pred noge."

²⁶ Ta je žena bila poganka i rodom Sirofeničanka. Ona ga zamoli da istjera đavla iz njezine kćeri."

²⁷ On joj odvrati: “Pusti da se najprije nasite djeca; jer nije pravo uzimati kruh od djece i bacati ga psićima.”""

²⁸ ”Da, Gospodine”, odvrati mu ona, “ali psići pod stolom dobiju ipak od dječjih mrvica.”"

²⁹ Tada joj reče: “Zbog te riječi idi; zao duh je izašao iz tvoje kćeri.”""

³⁰ Ona ode kući i nađe dijete gdje leži na postelji. Zao duh je bio izašao."

³¹ On ode opet iz područja Tira i dođe preko Sidona na Galilejsko more, posred područja Dekapolisa."

³² Tada donesoše k njemu gluhonijema i zamoliše da stavi na nj ruku."

³³ On ga uze iz naroda nasamo, stavi mu svoje prste u uši i pljuvačkom se dotače njegova jezika."

³⁴ Tada, uzdahnuvši, pogleda na nebo i reče mu: “Effata”, to jest: “Otvori se!”"

³⁵ Odmah se otvoriše njegove uši. Sveza njegova jezika razriješi se i mogao je lijepo govoriti."

³⁶ A on im zabrani kazivati ikome išta o tom. Ali što im je on strože zabranjivao, to su oni još revnije pripovijedali."

³⁷ Vrlo zadivljeni govorili su: “On čini sve dobro: gluhima daje da čuju i nijemima da govore.”"

8

¹ U one dane bilo je opet veliko mnoštvo naroda zajedno i nije imalo što jesti. Tada dozva k sebi svoje učenike i reče im:"

² ”Žao mi je naroda. Već su tri dana kod mene i nemaju što jesti."

³ Ako ih pustim da idu gladni kući, klonut će na putu; jer su neki od njih došli izdaleka.”""

⁴ Učenici mu odvratiše: “Odakle da uzme tko kruha ovdje u pustinji, da ih nasiti?”"

⁵ On ih zapita: “Koliko imate kruhova?” Oni odgovoriše: “Sedam.”"

⁶ Tada zapovjedi da narod posjeda po zemlji. Onda uze sedam kruhova, izreče hvalu Bogu, razlomi kruhove i davaše ih svojim učenicima da dijele. I iznesoše ih pred narod."

⁷ Imali su i nekoliko ribica. Isus nad njima izreče blagoslov i dade ih razdijeliti."

⁸ Jeli su i nasitili se. Od komadića što su bili preostali nakupiše još sedam košarica."

⁹ Bilo ih je oko četiri tisuće. I otpusti ih."

¹⁰ Odmah uđe u lađicu sa svojim učenicima i ode u okolicu Dalmanute."

¹¹ Tada dođoše farizeji i počeše se s njim prepirati. Tražili su od njega znak s neba da ga kušaju."

¹² Tada on uzdahnu u svojoj nutrini i reče: “čemu ovaj rod traži znak? Zaista kažem vam: Ovomu se rodu ne će dati znak.”"

¹³ Tako ih ostavi, uđe opet u lađicu i ode na drugu obalu."

¹⁴ Oni su bili zaboravili uzeti sa sobom kruha. Samo su imali jedan jedini kruh sa sobom u lađici."

¹⁵ Tada ih je opominjao i rekao: “Pazite, čuvajte se farizejskoga i Herodova kvasca!”"

¹⁶ Oni su raspravljali među sobom, jer nisu imali kruha."

¹⁷ Isus to opazi i reče im: “Zašto raspravljate o tome da nemate kruha? Zar još uvijek ne razumijete i ne shvaćate? Zar je otvrdnulo vaše srce?"

¹⁸ Imate oči i zar ne vidite? Imate uši i zar ne čujete? Zar više ne mislite na ono"

¹⁹ kako sam onda razlomio pet kruhova na pet tisuća? Koliko košarica punih komadića nakupiste tada?” Oni mu odgovoriše: “Dvanćst.”"

²⁰ ”I kad razlomih sedam kruhova na četiri tisuće, koliko košarica punih komadića nakupiste?” Oni odgovoriše: “Sedam.”"

²¹ Tada im reče: “Zar još uvijek ne razumijete?”"

²² Dođoše u Betsaidu. Tada Isusu donesoše slijepca i zamoliše ga da ga se dotakne."

²³ On uze slijepca za ruku i izvede ga izvan sela. Tada premaza njegove oči pljuvačkom, stavi ruke na nj i zapita ga: “Vidiš li što?”"

²⁴ On pogleda i reče: “Vidim ljude gdje hodaju kao da bi bili stabla.”"

²⁵ Još jedanput stavi mu ruke na oči. Tada je mogao dobro vidjeti; on je bio iscijeljen i vidio je sve posve bistro.""

²⁶ Onda ga posla kući i reče: “Ne ulazi u selo!”"

²⁷ Isus pođe sa svojim učenicima u mjesta kod Cezareje Filipove. Putem upita svoje učenike: “Za koga me drže ljudi?”"

²⁸ Odgovoriše mu: “Neki za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, drugi opet za kojega od proroka.”"

²⁹ On ih upita dalje: “A za koga me vi držite?” Petar mu odgovori: “Ti si Mesija.”"

³⁰ Tada im naloži da ni sa kim ne govore o njemu."

³¹ I poče ih učiti da Sin čovječji mora mnogo trpjeti i da će od starješina, svećeničkih glavara i pismoznanaca biti odbačen i pogubljen, ali poslije tri dana da će uskrsnuti."

³² Govorio je to posve otvoreno. Tada ga uze Petar nasamo i poče ga odvraćati."

³³ A on se okrenu, pogleda svoje učenike i ukori Petra rekavši: “Idi od mene, sotono! Ti ne misliš na ono što je Božje, nego na ono što je ljudsko.”"

³⁴ Tada dozva narod s učenicima i reče im: “Tko hoće mene slijediti, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ na sebe i neka tako ide za mnom!"

³⁵ Jer tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život zbog mene i zbog evanđelja, spasit će ga.""

³⁶ Što koristi čovjeku ako zadobije sav svijet, a pritom izgubi svoj život?"

³⁷ Jer što može čovjek dati kao otkup za svoj život?"

³⁸ Tko se zastidi mene i mojih riječi pred ovim preljubotvornim i grješnim naraštajem, toga će se i Sin čovječji zastidjeti kad dođe u slavi svojega Oca sa svetim anđelima.”"

9

¹ Nadalje im reče: “Zaista kažem vam: Od onih koji stoje ovdje neki ne će okusiti smrti dok ne vide gdje dolazi kraljevstvo Božje sa silom.”"

² Poslije šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih nasamo, na visoku goru. Tu se pred njima preobrazi."

³ Njegove haljine postadoše sjajno bijele kako ih ne može nijedan bjelilac na zemlji obijeliti."

⁴ Ukaza im se Ilija s Mojsijem i razgovorahu s Isusom."

⁵ Tada progovori Petar i reče Isusu: “Učitelju, dobro nam je ovdje. Načinit ćemo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.”"

⁶ On nije znao što govori, jer su bili uplašeni."

⁷ Tada dođe oblak i zasjeni ih. Iz oblaka povika glas: “Ovo je moj ljubljeni Sin, njega slušajte!”"

⁸ Kad pogledaše oko sebe, najedanput ne vidješe više nikoga sa sobom, osim sama Isusa."

⁹ Kad su onda silazili s gore, naloži im Isus da nikome ne pripovijedaju o onome što su vidjeli dok Sin čovječji ne uskrsne od mrtvih."

¹⁰ Oni to zadržaše za sebe, ali su pitali jedan drugoga što znači uskrsnuti od mrtvih."

¹¹ Upitaše Isusa: “Zašto tvrde pismoznanci da treba najprije doći Ilija?”"

¹² On im odgovori: “Svakako će najprije doći Ilija i sve će obnoviti. A kako se može u Pismu reći o Sinu čovječjem da će mnogo trpjeti i da će biti odbačen?"

¹³ Ali vam kažem: Ilija je već došao. A učiniše s njim što htjedoše. Tako stoji o njemu pisano.”"

¹⁴ Kad dođoše k učenicima, vidješe veliko mnoštvo naroda oko njih i pismoznance u prepirci s njima."

¹⁵ čim ga ugleda sav narod, bio je posve iznenađen, pohrli k njemu i pozdravi ga."

¹⁶ On ih upita: “O čemu se prepirete s njima?”"

¹⁷ Jedan mu iz naroda odgovori: “Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina; on je opsjednut od nijemoga duha.""

¹⁸ Kad ga uhvati, nateže ga tamo i amo. Onda se pjeni, škripi zubima i legne ukočen. Zamolih tvoje učenike da ga istjeraju; ali oni ne mogoše.”""

¹⁹ On im odvrati: “O nevjerni rode! Kako ću još dugo biti s vama? Dovedite ga k meni!”"

²⁰ Dovedoše ga k njemu. čim ga duh ugleda, stade natezati dječaka tamo i amo. On pade na zemlju, stade se valjati i pjeniti."

²¹ Tada Isus upita njegova oca: “Kako već dugo to ima?” On odgovori: “Od djetinjstva."

²² često ga je već bacao u oganj i u vodu da ga pogubi. Ako ti što možeš, smiluj nam se i pomozi nam!”"

²³ Isus mu odvrati: “Što se tiče mogućnosti, sve je moguće onome koji vjeruje.”"

²⁴ Odmah povika dječakov otac sa suzama: “Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!”"

²⁵ Kad vidje Isus da se narod sve više stječe, zaprijeti nečistome duhu i reče mu: “Duše nijemi i gluhi! Ja ti zapovijedam: izađi iz njega i ne vraćaj se više nikada u njega!”"

²⁶ Povikavši i izmrcvarivši ga, izađe. Ležao je kao mrtav tako da su mnogi rekli: “Mrtav je.”"

²⁷ Isus ga uhvati za ruku i uspravi ga. Tada on ustade."

²⁸ Kad je došao u kuću, upitaše ga njegovi učenici nasamo: “Zašto ga mi ne mogosmo istjerati?”"

²⁹ Odgovori im: “Ova se vrsta može istjerati samo molitvom!”"

³⁰ Odatle otiđoše dalje, i putovali su kroz Galileju. A nije htio da tko dozna."

³¹ Učio je naime svoje učenike i govorio im: “Sin čovječji bit će predan u ruke ljudima. Oni će ga ubiti, ali tri dana poslije svoje smrti on će uskrsnuti.”"

³² Oni nisu razumjeli toga govora; ali su se bojali zapitati ga. ""

³³ Dođoše u Kafarnaum. Kad su bili u kući, zapita ih: “O čemu ste govorili putem?”"

³⁴ Oni su šutjeli, jer su se putem prepirali među sobom o tome tko je među njima najveći."

³⁵ Tada on sjede, dozva k sebi dvanćstoricu i reče im: “Tko hoće da bude prvi, taj neka bude zadnji i svima sluga.”"

³⁶ Tada uze dijete, stavi ga u sredinu među njih, zagrli ga i reče im:"

³⁷ ”Tko jedno takvo dijete primi u moje ime, mene prima; a tko primi mene, ne prima mene nego onoga koji me posla.” ""

³⁸ Ivan mu javi: “Učitelju, vidjesmo jednoga gdje u tvoje ime izgoni đavle. Mi mu to zabranismo, jer te ne slijedi s nama.”"

³⁹ Isus odvrati: “Ne branite mu! Jer tko u moje ime čini čudo, ne može me odmah iza toga grditi."

⁴⁰ Tko nije protiv nas, taj je za nas."

⁴¹ Tko vam dade u moje ime čašu vode da se napijete, jer pripadate Kristu, zaista kažem vam: On ne će izgubiti svoje plaće."

⁴² Tko sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju, za njega bi bilo bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen i da se baci u more."

⁴³ Ako te tvoja ruka sablažnjava, odsijeci je! Bolje je za tebe da uđeš sakat u život, negoli da s dvije ruke ideš u pakao, u neugasivi oganj."

⁴⁴ "

⁴⁵ Ako te tvoja noga sablažnjava, odsijeci je! Bolje je za tebe da uđeš hrom u život, negoli da te s dvije noge bace u pakao, u neugasivi oganj."

⁴⁶ "

⁴⁷ Ako te tvoje oko sablažnjava, iskopaj ga! Bolje je za tebe da uđeš s jednim okom u Božje kraljevstvo, negoli da te s dva oka bace u pakao"

⁴⁸ gdje njihov crv ne umre i oganj se ne gasi."

⁴⁹ Svaki će biti ognjem posoljen."

⁵⁰ Dobra je sol. Ali ako sol obljutavi, čim ćete je začiniti? Imajte sol u sebi i držite mir među sobom!”"

10

¹ Odatle se podiže i dođe u područje Judeje, s one strane Jordana. Opet je mnoštvo naroda hrlilo k njemu, i on ga je učio kao što je običavao."

² Tada pristupiše farizeji k njemu i upitaše ga je li dopušteno mužu otpustiti svoju ženu? Time ga htjedoše iskušati."

³ On im reče: “Što vam je zapovjedio Mojsije?”"

⁴ Oni odvratiše: “Mojsije je dopustio da se napiše otpusna knjiga, i onda da se žena otpusti.”"

⁵ Isus im odvrati: “Mojsije vam je dao tu zapovijed zbog tvrdoće vašega srca."

⁶ U početku stvorenja stvorio je Bog čovjeka kao muško i žensko."

⁷ Zato će ostaviti muž oca i majku i prionuti uza svoju ženu,"

⁸ i bit će oboje jedno tijelo. Tako nisu više dvoje nego jedno tijelo."

⁹ A što je Bog svezao, ne smije čovjek rastavljati.”"

¹⁰ U kući ga zapitaše učenici još jedanput za to."

¹¹ On im objasni: “Tko otpusti svoju ženu i uzme drugu, čini preljub."

¹² Ako žena ostavi svoga muža i uzme drugoga, čini preljub.”"

¹³ Donosili su k njemu djecu, da bi ih dotaknuo. A učenici su odbijali ljude."

¹⁴ Kad to vidje Isus, razljuti se i reče im: “Pustite djecu neka dolaze k meni i ne branite im; jer je za takve Božje kraljevstvo.""

¹⁵ Zaista kažem vam: Tko ne primi Božjega kraljevstva kao dijete, ne će doći u njega.”"

¹⁶ Tada ih zagrli, stavi na njih svoje ruke i blagoslovi ih."

¹⁷ Kad pođe dalje svojim putem, pritrča mu netko, pade pred njega na koljena i upita ga: “Učitelju dobri, što moram činiti da postignem vječni život?”"

¹⁸ Isus mu reče: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jedinoga Boga."

¹⁹ Znaš zapovijedi: Ne ubijaj! Ne čini preljub! Ne kradi! Ne svjedoči lažno! Ne varaj! Poštuj oca i majku!”"

²⁰ Onaj mu odvrati: “Učitelju, sve sam to držao od svoje mladosti.”"

²¹ Tada ga Isus pogleda ljubazno i reče mu: “Jedno ti još treba. Idi, prodaj sve što imaš i podaj siromasima i imat ćeš blago na nebu. Onda dođi, uzmi svoj križ i slijedi mene!”"

²² Na tu riječ posta čovjek žalostan i ode tužan jer je posjedovao mnoga dobra."

²³ Isus pogleda naokolo i reče svojim učenicima: “Kako je teško bogatima ući u Božje kraljevstvo!”"

²⁴ Učenici se uplašiše od njegovih riječi. A Isus im ponovi: “Djeco, kako je teško ući u Božje kraljevstvo!"

²⁵ Lakše deva prođe kroz iglene uši, negoli bogataš uđe u Božje kraljevstvo.”"

²⁶ Oni se još više uplašiše i rekoše jedan drugome: “Tko se onda može spasiti?”"

²⁷ Isus pogleda na njih i reče: “Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu; jer je Bogu sve moguće.”""

²⁸ Tada mu reče Petar: “Eto, mi smo sve ostavili i pošli smo za tobom.”"

²⁹ Isus potvrdi: “Zaista kažem vam: Nitko zbog mene i zbog evanđelja ne ostavlja kuću, braću, sestre, majku, oca, djecu ili polja,"

³⁰ a da ne primi sve stostruko: već sada u ovom svijetu ? iako s progonima ? kuću, braću, sestre, majke, djecu i polja, a u budućem svijetu vječni život."

³¹ Mnogi koji su prvi bit će posljednji i mnogi koji su posljednji bit će prvi.”"

³² Bili su na putu u Jeruzalem. Isus je išao pred njima. Oni su se čudili tome i za njim su išli sa strahom. Tada on uze opet k sebi dvanćstoricu i reče im što ga čeka:"

³³ ”Eto, mi idemo u Jeruzalem. Tamo će Sin čovječji biti predan svećeničkim glavarima i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt i predati neznabošcima."

³⁴ Tada će mu se narugati, popljuvati ga, bičevati i ubiti. Ali poslije tri dana on će uskrsnuti.”"

³⁵ Tada pristupiše k njemu Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, i zamoliše: “Učitelju, htjeli bismo da nam ispuniš jednu molbu.”"

³⁶ On ih upita: “Što želite od mene?”"

³⁷ Oni ga zamoliše: “Daj da u tvojoj slavi jedan od nas sjedne s tvoje desne, drugi s tvoje lijeve!”"

³⁸ Isus im odvrati: “Ne znate što molite. Možete li piti kalež koji ja pijem, ili krstiti se krštenjem koje ja primam?”"

³⁹ Oni mu odgovoriše: “Možemo.” Isus im odvrati: “Kalež koji ja pijem vi ćete piti i krštenje koje ja primam i vi ćete primiti;""

⁴⁰ ali mjesto s moje desne ili s lijeve ne mogu ja dati; ono pripada onima za koje je pripravljeno.”""

⁴¹ Kad doznaše to druga desetorica, razljutiše se na Jakova i Ivana."

⁴² Isus ih zato dozva k sebi i reče im: “Znate, neznabožački vladari vladaju nad svojim narodima i velikaši čine da oni osjete njihovu moć."

⁴³ Među vama neka ne bude tako. Tko hoće biti velik među vama, taj neka bude vaš sluga;""

⁴⁴ i tko hoće biti prvi među vama, taj neka bude svima sluga!"

⁴⁵ I Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i da dâ svoj život u otkup za mnoge.”"

⁴⁶ Oni dođoše u Jerihon. Kada je izlazio iz Jerihona s učenicima i s velikim mnoštvom naroda, sjedio je na putu prosjak, slijepac Bartimej, Timejev sin."

⁴⁷ čim je on čuo da je tu Isus Nazarećanin, povika iza glasa: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”"

⁴⁸ Mnogi su ga korili neka šuti. Ali on je vikao još jače: “Sine Davidov, smiluj mi se!”"

⁴⁹ Tada zastane Isus i reče: “Zovnite ga ovamo!” Zovnuše slijepca i rekoše mu: “Imaj pouzdanje! Ustani, zove te!”"

⁵⁰ Tada on zbaci sa sebe svoju haljinu, skoči i pohrli k Isusu."

⁵¹ Isus ga upita: “Što hoćeš od mene?” “Učitelju”, zamoli slijepac, “učini da progledam!”"

⁵² Isus mu reče: “Idi, vjera te je tvoja ozdravila.” Odmah je progledao i uputio se za njim."

11

¹ Kad se približiše Jeruzalemu, kod Betfage i Betanije na Maslinskoj gori, posla dvojicu svojih učenika"

² i naloži im: “Idite u selo što je pred vama. Odmah na ulazu naći ćete privezano magare na kojemu još nitko nije jahao. Odvežite ga i dovedite!"

³ Ako vas tko upita: Što to činite, odgovorite: Gospodinu treba, i odmah će ga poslati ovamo.”"

⁴ Oni odoše i nađoše magare, vani na putu, privezano uz vrata i odvezaše ga."

⁵ Neki što su stajali ondje upitaše ih: “Zašto odvezujete magare?”"

⁶ Oni odgovoriše kao što im je Isus bio zapovjedio. Tada im dopustiše."

⁷ Oni dovedoše magare k Isusu, staviše na nj svoje haljine, i on sjede na nj."

⁸ Mnogi su prostirali haljine na put, drugi su bacali zelene grane što su ih bili narezali u poljima."

⁹ Oni koji su išli pred njim i pratili ga vikali su: “Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u Gospodnje ime!"

¹⁰ Blagoslovljeno kraljevstvo našeg oca Davida što dolazi! Hosana na visini!”"

¹¹ Tako on uđe u Jeruzalem i dođe u Hram. Razgleda sve uokolo, i kako je već bila večer, izađe s dvanćstoricom u Betaniju."

¹² Kad drugog dana ostaviše Betaniju, Isus ogladnje."

¹³ Tada vidje izdaleka smokvu s lišćem. Pođe k njoj ne bi li možda našao što na njoj. Ali kad dođe tamo, ne nađe ništa osim lišća, jer još nije bilo vrijeme smokvama."

¹⁴ On joj doviknu: “Dovijeka neka više nitko ne jede roda od tebe.” čuli su to njegovi učenici."

¹⁵ Tako dođoše u Jeruzalem. On ode u Hram i stade izgoniti prodavače i kupce iz Hrama. Isprevrće stolove mjenjačima i klupe trgovcima golubova"

¹⁶ i ne dopusti da tko pronese i samo jednu posudu kroz Hram."

¹⁷ On ih podsjeti na ono: “Ne stoji li pisano: Moja kuća treba biti kuća molitve za sve narode? A vi načiniste od nje razbojničku spilju.”"

¹⁸ Kad to doznaše svećenički glavari i pismoznanci, razmišljali su kako bi ga pogubili. Ali su ga se bojali, jer je sav narod bio zanesen njegovim naukom."

¹⁹ Uvečer otiđoše iz grada."

²⁰ Ujutro prođoše pokraj one smokve i vidješe kako je usahnula do korijena."

²¹ Petar se sjeti i reče mu: “Učitelju, gle, smokva što si je prokleo usahnula je!”"

²² Isus im reče: “Imajte vjeru u Boga!"

²³ Zaista kažem vam: Ako tko rekne ovoj gori: Digni se i baci se u more, i ne posumnja u svome srcu nego povjeruje da će se ispuniti njegova riječ, to će mu biti."

²⁴ Zato vam kažem: U molitvi možete zatražiti bilo što. Vjerujte samo da ćete primiti i bit će vam."

²⁵ I kad se spremate na molitvu, oprostite ako što imate protiv koga, da i Otac vaš na nebesima vama oprosti vaše grijehe.”"

²⁶ "

²⁷ Dođoše opet u Jeruzalem. Dok se kretao po Hramu, pristupiše k njemu svećenički glavari, pismoznanci i starješine"

²⁸ i upitaše ga: “Kojom vlašću to činiš? Tko ti je dao vlast da to činiš?”"

²⁹ Isus im odvrati: “Ja ću vama postaviti jedno pitanje. Ako mi odgovorite, i ja ću vam kazati kojom vlašću to činim."

³⁰ Je li Ivanovo krštenje bilo s neba ili od ljudi? Odgovorite mi!”"

³¹ Oni su razmišljali u sebi: Ako reknemo: S neba, on će odvratiti: Zašto mu onda niste povjerovali?"

³² Nego, da reknemo: Od ljudi ?? Bojali su se naroda, jer su svi smatrali Ivana pravim prorokom."

³³ Tako odgovoriše Isusu: “Ne znamo.” Isus im odvrati: “Tada ni ja vama ne ću kazati kojom vlašću ovo činim.”"

12

¹ Govorio im je u prispodobama: “čovjek posadi vinograd. Ogradi ga plotom, iskopa tijesak i načini kulu. Tada ga dade u zakup vinogradarima i ode izvan zemlje."

² Kad je bilo vrijeme, posla k vinogradarima slugu da primi od njih svoj dio vinogradskoga prihoda."

³ Ali ga oni uhvatiše, izbatinaše ga i otjeraše ga praznih ruku."

⁴ Tada posla k njima drugoga slugu. Ali su i njega tukli po glavi i izgrdili."

⁵ Posla još trećega kojega ubiše. I tako još mnoge druge od kojih jedne izmlatiše, druge poubijaše."

⁶ I još je imao svojega jedinog, ljubljenog sina. Najposlije posla i njega k njima. Mislio je naime: Iskazat će poštovanje prema mojemu sinu."

⁷ Ali vinogradari rekoše među sobom: To je baštinik. Hajde, ubijmo ga; tada će baština pripasti nama!""

⁸ Uhvatiše ga dakle, ubiše ga i izbaciše iz vinograda."

⁹ Što će sad učiniti gospodar vinograda? Doći će, pogubit će vinogradare i drugima dati vinograd."

¹⁰ Niste li ikada čitali u Pismu ovo: Kamen koji odbaciše graditelji postade ugaoni kamen; ""

¹¹ to je djelo Gospodnje i divno je u našim očima?”"

¹² Tada su gledali da ga uhvate; ali su se bojali naroda. Shvatili su naime da je on htio njih pogoditi tom prispodobom. ""

¹³ Onda poslaše k njemu neke farizeje i herodovce da bi ga uhvatili u kakvoj izjavi."

¹⁴ Oni dođoše i rekoše mu: “Učitelju, znamo, ti si istinit i ne pitaš ni za koga; jer ne gledaš tko je tko, nego učiš Božji put po istini. Je li dopušteno ili nije davati caru porez? Trebamo li ga ili ne trebamo davati?”""

¹⁵ On prozre njihovo licemjerje i reče im: “Zašto me kušate? Donesite mi denar da ga vidim!”"

¹⁶ Oni mu donesoše. On ih upita: “čiji je ovo lik i natpis?” Odgovoriše mu: “Carev.”"

¹⁷ Isus im odvrati: “Dajte dakle caru što pripada caru, a Bogu što pripada Bogu!” I oni su mu se divili."

¹⁸ I dođoše k njemu saduceji koji tvrde da nema uskrsnuća. I oni ga upitaše:"

¹⁹ ”Učitelju”, rekoše, “Mojsije nam je propisao: Ako kome umre brat i ostavi ženu, a djece ne ostavi, onda treba njegov brat uzeti njegovu ženu i svojemu bratu podići potomstvo."

²⁰ A bilo je sedmero braće. Prvi uze ženu i umre bez potomka."

²¹ Tada je uze drugi i umre bez potomka, isto tako i treći,"

²² i sva sedmorica ne ostaviše potomka. Poslije svih umre i žena."

²³ Kojemu će sad od njih pripasti ona kao žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer su je sva sedmorica imala za ženu.”"

²⁴ Isus im odvrati: “Niste li zato u zabludi, jer ne razumijete ni Pisma ni moći Božje?"

²⁵ Jer kada uskrsnu od mrtvih, više se ne žene i više se ne udavaju, nego su kao anđeli na nebesima."

²⁶ A što se tiče uskrsnuća od mrtvih, niste li čitali u Mojsijevoj knjizi na mjestu o grmu, kako mu Bog reče: Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev?"

²⁷ On, međutim, nije Bog mrtvih nego živih. Vi ste, dakle, u teškoj zabludi.”"

²⁸ Jedan od pismoznanaca slušao je njihovu prepirku i opazio kako im je zgodno odgovorio. I on pristupi i zapita ga: “Koja je prva od svih zapovijedi?”"

²⁹ Isus odgovori: “Prva glasi: čuj, Izrćle, Gospodin, naš Bog, jest jedini."

³⁰ Ljubi Gospodina, svoga Boga, svim srcem, svom dušom, svom pameti i svom svojom snagom!"

³¹ Druga glasi: Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe! Važnije zapovijedi od tih nema.”"

³² Tada mu reče pismoznanac: “Dobro, učitelju, posve si pravo rekao: Samo je jedan Bog, i osim njega nema drugoga."

³³ Njega ljubiti svim srcem, svom dušom, svom pameti kao samoga sebe: to je vrednije od svih paljenica i žrtava.”"

³⁴ Kad vidje Isus kako pametno odgovori, reče mu: “Nisi daleko od Božjega kraljevstva.” Otada se ne usudi više nitko zapitati ga što."

³⁵ Kad je Isus učio u Hramu, zapita: “Kako mogu pismoznanci tvrditi da je Mesija Davidov sin?"

³⁶ Ipak sam David kaže u Duhu Svetom: Reče Gospodin mome Gospodinu: Sjedi meni s desne, dok položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama!"

³⁷ Sam David naziva ga Gospodinom, kako može dakle biti njegov sin?” Veliko mnoštvo naroda rado ga je slušalo."

³⁸ Dalje im reče u svojoj pouci: “čuvajte se pismoznanaca! Oni rado idu u dugačkim haljinama, hoće da ih ljudi pozdravljaju na javnim mjestima"

³⁹ i da zauzimaju u sinagogama prva mjesta i na gozbama pročelja."

⁴⁰ Oni izjedaju udovičke kuće i prave se da izgovaraju duge molitve. Njih čeka stroži sud.”"

⁴¹ Isus je sjedio nasuprot blagajni za prinose i gledao kako narod ubacuje novac u blagajnu. Mnogi su bogataši ubacivali mnogo."

⁴² Jedna siromašna udovica dođe i ubaci dvije lepte, što čini kvadrant."

⁴³ Tada dozva svoje učenike i reče im: “Zaista kažem vam: Ova siromašna udovica stavila je više u blagajnu nego svi drugi."

⁴⁴ Jer svi drugi ubaciše od svoga viška, a ona stavi od svoga siromaštva sve što je imala za hranu.”"

13

¹ Kad je izlazio iz Hrama, reče mu jedan od njegovih učenika: “Učitelju, gle ovo silno kamenje, ove silne građevine!”"

² Isus mu odvrati: “Vidiš li te sjajne građevine? Ni kamen na kamenu ne će ovdje ostati; sve će biti razoreno.”""

³ Kad je onda sjedio na Maslinskoj gori nasuprot Hramu, upitaše ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija:"

⁴ ”Kaži nam kad će se to dogoditi i koji je znak kad će se to sve ispuniti?”"

⁵ Isus im odgovori: “Pazite da vas tko ne zavede!"

⁶ Jer će mnogi doći u moje ime i reći: Ja sam. I mnoge će zavesti."

⁷ Kad čujete za ratove i glasove o ratovima, nemojte se uznemiriti! To mora doći, ali tada još nije svršetak."

⁸ Jer će se podići narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresi na sve strane i glad. Ali to je tek početak jadima."

⁹ čuvajte se! Predavat će vas zbog mene na sudove, bičevat će vas u sinagogama i vodit će vas pred namjesnike i kraljeve da svjedočite pred njima."

¹⁰ Svim narodima mora se najprije navijestiti evanđelje."

¹¹ Kad vas onda povedu i stave pred sud, ne brinite se što ćete govoriti; nego recite što vam se dade u onaj čas! Jer niste vi koji govorite, nego Duh Sveti.""

¹² Brat će svojega brata, otac će svojega sina predati na smrt. Djeca će ustati na svoje roditelje i usmrtit će ih."

¹³ Zbog mojega imena svi će vas mrziti. Ali tko ustraje do kraja, spasit će se."

¹⁴ Kad vidite grozu opustošenja tamo gdje ne bi smjela biti ? tko čita neka razumije! ? onda neka ljudi iz Judeje bježe u gore!"

¹⁵ Tko je na krovu, neka ne silazi i neka ne ulazi da uzme što sa sobom iz kuće!"

¹⁶ Tko je u polju, neka se ne vraća da uzme svoju haljinu!"

¹⁷ Teško trudnicama i dojiljama u one dane!"

¹⁸ Molite se da se to ne dogodi zimi!"

¹⁹ U one dane bit će nevolje kakve nije bilo od početka svijeta što ga je Bog stvorio dosad, niti će je ikad biti."

²⁰ Kad Gospodin ne bi skratio one dane, ne bi se spasio nijedan čovjek. Ali zbog izabranih koje je odabrao, skratio je one dane."

²¹ Ako vam tada tko rekne: Ovdje je Mesija! Ondje je on! ? ne vjerujte!"

²² Jer će ustati lažni mesije i lažni proroci i činit će znake i čudesa da zavedu, ako je moguće, i izabrane."

²³ Budite dakle na oprezu! Eto, sve vam kazah unaprijed."

²⁴ U dane poslije te nevolje sunce će pomrčati i mjesec svoju svjetlost izgubiti,"

²⁵ zvijezde će padati s neba i sile će se nebeske pokrenuti."

²⁶ Tada će se vidjeti gdje dolazi Sin čovječji na oblacima, s velikom moći i slavom."

²⁷ On će poslati svoje anđele i sabrat će svoje izabrane od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba."

²⁸ Od smokve naučite prispodobu: Kad njezine grane postanu sočne i potjeraju lišće, onda znate da je ljeto blizu."

²⁹ Tako i vi, kad vidite da ovo nastaje, znajte da je pred vratima."

³⁰ Zaista, kažem vam: Ovaj naraštaj ne će proći, dok se sve to ne dogodi."

³¹ Nebo i zemlja će proći, ali moje riječi ne će proći."

³² A onaj dan i onaj čas ne zna nitko, ni anđeli na nebu ni Sin, nego samo Otac."

³³ Pazite, bdijte i molite se; jer ne znate kad će nastupiti vrijeme.""

³⁴ Ono je kao čovjek koji polazi na put. Kad ostavlja svoju kuću, predaje svojim slugama kućanstvo, svakomu određuje njegov posao; vrataru naloži da bude budan.""

³⁵ Budite dakle budni! Jer ne znate kad dolazi gospodar kuće, da li uvečer ili o ponoći ili u zoru ili ujutro."

³⁶ Mogao bi doći iznenada i naći vas gdje spavate."

³⁷ Što kažem vama, kažem svima: Budite budni!”"

14

¹ Poslije dva dana bio je Vazam, blagdan beskvasnih kruhova. Tada su tražili svećenički glavari i pismoznanci priliku da ga na prijevaru uhvate i ubiju."

² Ali rekoše: “Samo ne na blagdan! Inače će se pobuniti narod.”"

³ Kad je on boravio u Betaniji u kući Šimuna Gubavca i bio za stolom, dođe žena s alabastrenom posudom punom dragocjenoga čistog nardova ulja. Ona razbi alabastrenu posudu i izli ulje na njegovu glavu."

⁴ Na to se neki razljutiše i rekoše jedan drugome: “čemu to rasipanje pomasti?"

⁵ Mogla se ta pomast prodati za više od trista denara i novac dati siromasima.” I mrmljali su na nju."

⁶ A Isus reče: “Ostavite je! Zašto je žalostite? Ona učini dobro djelo na meni."

⁷ Jer siromaha imate svagda među sobom i možete im dobro činiti kad god hoćete; a mene nemate svagda.""

⁸ Ona je učinila što je mogla; ona pomaza unaprijed moje tijelo za ukop.""

⁹ Zaista kažem vam: Svuda po svemu svijetu, gdje se bude propovijedalo evanđelje, kazat će se, njoj na spomen, što je ona učinila.”"

¹⁰ Tada ode Juda Iškariotski, jedan od dvanćstorice, k svećeničkim glavarima da im ga izda."

¹¹ Oni se obradovaše kad to čuše i obećaše mu dati novaca. Sad je tražio zgodu da ga izda."

¹² U prvi dan beskvasnih kruhova, kad se običavalo klati vazmeno janje, upitaše ga njegovi učenici: “Kamo da idemo i pripravimo za te vazmeno janje?”"

¹³ Tada posla dvojicu svojih učenika i naloži im: “Idite u grad! Tamo će vas sresti čovjek s krčagom. Idite za njim;""

¹⁴ i gdje uđe, kažite gospodaru one kuće: Učitelj pita: Gdje je dvorana u kojoj mogu slaviti Vazam sa svojim učenicima?"

¹⁵ On će vam pokazati veliku gornju prostoriju opremljenu za gozbu. Ondje nam pripravite!”"

¹⁶ Učenici odoše u grad i nađoše kao što im je bio Isus kazao i pripraviše Vazam."

¹⁷ Kad bi večer, dođe s dvanćstoricom."

¹⁸ Kad su bili za stolom i jeli, Isus reče: “Zaista kažem vam: Jedan od vas, koji jede sa mnom, izdat će me.”"

¹⁹ Ožalošćeni, pitali su ga jedan za drugim: “Da nisam ja?”"

²⁰ On im odvrati: “Jedan je od vas dvanćstorice, jedan koji umače sa mnom u zdjelu."

²¹ Sin čovječji ide, istina, kao što je za njega pisano; ali teško čovjeku koji izda Sina čovječjega! Bolje bi bilo tomu čovjeku da se nije rodio.” ""

²² Dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov, razlomi kruh, dade im ga i reče: “Uzmite, ovo je moje tijelo.”"

²³ Tada uze kalež, zahvali i dade im ga, i pili su svi iz njega."

²⁴ Pritom im reče: “Ovo je moja krv, krv saveza koja se prolijeva za mnoge."

²⁵ Zaista kažem vam: Više ne ću piti od ovoga trsova roda do onog dana kad ga budem pio posve novoga u Božjem kraljevstvu.”"

²⁶ Tada otpjevaše hvalospjev i izađoše na Maslinsku goru."

²⁷ Tada im Isus reče: “Svi ćete se vi sablazniti zbog mene ove noći. Jer stoji pisano: Udarit ću pastira, onda će se razbježati ovce."

²⁸ Ali poslije svojega uskrsnuća ići ću pred vama u Galileju.”"

²⁹ Petar mu odvrati: “Ako se i svi sablazne zbog tebe, ja ne ću.”"

³⁰ Isus mu odvrati: “Zaista kažem ti: Još noćas, prije nego pijetao dva puta zapjeva, tri puta ćeš me zatajiti.”"

³¹ A on je još revnije uvjeravao: “I ako bih morao poći u smrt s tobom, ne ću te zatajiti.” Tako su tvrdili i svi drugi."

³² Dođoše u predio koji se zvao Getsemani. On reče svojim učenicima: “Sjedite ovdje, dok se pomolim!”"

³³ Samo uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Tada poče drhtati i plašiti se."

³⁴ Reče im: “Žalosna je moja duša do smrti. Ostanite ovdje i bdijte!”"

³⁵ Tada ode malo dalje, baci se na zemlju ničice i molio se da bi ga mimoišao ovaj čas, ako je moguće."

³⁶ ”Aba, Oče”, reče, “tebi je sve moguće; uzmi ovaj kalež od mene! Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.”""

³⁷ Tada dođe i nađe ih gdje spavaju. Reče Petru: “Šimune, ti spavaš? Zar nisi mogao bdjeti ni jednu uru?"

³⁸ Bdijte i molite se da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, ali je tijelo slabo.”"

³⁹ Udalji se po drugi put i pomoli se istim riječima."

⁴⁰ Kad se vratio, nađe ih opet gdje spavaju. Oči su im bile otežale, i nisu znali što bi mu odgovorili."

⁴¹ Dođe po treći put i reče im: “Jednako spavate i počivate? Dosta. Došao je čas. Evo, Sin čovječji bit će predan u ruke grješnicima."

⁴² Ustanite, hajdemo! Evo, moj se izdajnik približio!”"

⁴³ Dok je još govorio, dođe već Juda, jedan od dvanćstorice, i s njim četa s mačevima i toljagama, po nalogu svećeničkih glavara, pismoznanaca i starješina."

⁴⁴ A izdajnik je bio s njima ugovorio znak: “Koga poljubim, taj je. Uhvatite ga i odvedite ga oprezno!”"

⁴⁵ Kad dođe, odmah pristupi k Isusu, poljubi ga i reče: “Učitelju!”"

⁴⁶ A oni staviše ruke na njega i uhvatiše ga."

⁴⁷ A jedan od onih što su stajali ondje potegnu mač, udari njim slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho."

⁴⁸ Isus im reče: “Kao na razbojnika izašli ste s mačevima i toljagama da me uhvatite."

⁴⁹ Svaki sam dan bio među vama u Hramu i učio, i niste me uhvatili. Ali neka se ispuni Pismo.”"

⁵⁰ Tada ga svi učenici ostaviše i pobjegoše."

⁵¹ A neki mladić, koji je na golu tijelu nosio samo platnenu haljinu, išao je za njim; i uhvatiše ga.""

⁵² A on ostavi platnenu haljinu i gol pobježe od njih."

⁵³ Odvedoše Isusa k velikomu svećeniku. Tamo su se sabrali svi svećenički glavari, starješine i pismoznanci."

⁵⁴ Petar je išao za njim izdaleka, do u dvorište velikoga svećenika. Ondje je sjedio sa slugama uz vatru i grijao se."

⁵⁵ Svećenički glavari i sve Veliko vijeće tražili su svjedočanstvo protiv Isusa, da ga ubiju. Ali ne nađoše nijedno."

⁵⁶ Istina, iznesoše mnoge lažne izjave o njemu, ali njihove izjave nisu bile suglasne."

⁵⁷ Neki još ustadoše i lažno izjaviše o njemu:"

⁵⁸ ”Mi smo čuli gdje on govori: Ja ću razvaliti ovaj Hram koji je sagrađen čovječjom rukom i u tri dana sagradit ću drugi koji nije načinjen čovječjom rukom.”"

⁵⁹ Ali ni u tom se nije slagalo njihovo svjedočanstvo."

⁶⁰ Tada se diže veliki svećenik, stupi na sredinu i zapita Isusa: “Zar nemaš ništa odvratiti na to što ovi iznose protiv tebe?”"

⁶¹ On je šutio i nije ništa odgovorio. Opet ga zapita veliki svećenik: “Jesi li ti Mesija, Sin Blagoslovljenoga?”"

⁶² A Isus odgovori: “Ja sam; i vidjet ćete Sina čovječjega gdje sjedi s desne Svemogućega i dolazi na nebeskim oblacima.” ""

⁶³ Tada veliki svećenik razdera svoju haljinu i reče: “čemu trebamo još svjedoke?"

⁶⁴ čuli ste hulu; što vam se čini?” Oni jednoglasno izjaviše da je zaslužio smrt.""

⁶⁵ I neki su pljuvali na nj, pokrivali mu lice, udarali ga pesnicama i rugali se: “Proreci!” Sluge su ga udarale po obrazu."

⁶⁶ Dok je Petar bio dolje u dvorištu, dođe jedna od sluškinja velikog svećenika."

⁶⁷ Kad vidje gdje se Petar grije, pogleda na nj i reče: “I ti si bio s Isusom Nazarećaninom.”"

⁶⁸ On zataji i reče: “Ne znam i ne razumijem što govoriš.” Tada izađe van u predvorje. I pijetao zapjeva."

⁶⁹ I kad ga vidje ondje sluškinja, reče onima što su tamo stajali: “Ovaj je jedan od njih.”"

⁷⁰ On opet zataji. Malo zatim oni što su okolo stajali rekoše Petru: “Doista si ti jedan od njih jer si Galilejac.”"

⁷¹ Tada se poče kleti i preklinjati: “Ne znam toga čovjeka o kojem govorite.”"

⁷² Odmah zapjeva pijetao po drugi put. I Petar se sjeti riječi koju mu je bio Isus rekao: “Prije nego zapjeva pijetao dva puta, zatajit ćeš me tri puta.” I on proplaka."

15

¹ Odmah u rano jutro održaše svećenički glavari vijećanje sa starješinama i pismoznancima, cijelo Veliko vijeće. Oni dadoše Isusa svezana odvesti i predati Pilatu."

² Pilat ga upita: “Jesi li ti kralj židovski?” On mu odgovori: “Ti kažeš.”"

³ I iznesoše svećenički glavari mnoge tužbe protiv njega."

⁴ Pilat ga upita dalje: “Zar ništa ne odgovoraš? čuješ li što sve iznose protiv tebe!”"

⁵ Ali Isus ne odvrati više ništa, tako da se Pilat čudio."

⁶ O blagdanu običavao im je pustiti jednoga sužnja kojega bi zatražili."

⁷ Tada je ležao u zatvoru čovjek po imenu Baraba s drugim buntovnicima. Oni su u buni počinili umorstvo."

⁸ I tako izađe mnoštvo naroda i zamoli ono što bi mu uvijek davao."

⁹ Pilat ih upita: “Hoćete li da vam pustim židovskoga kralja?”"

¹⁰ On je dobro zapazio da su ga svećenički glavari predali iz zavisti."

¹¹ Ali svećenički glavari nagovoriše narod da im radije pusti Barabu."

¹² Pilat im odvrati: “A što da činim s ovim što ga zovete židovskim kraljem?”"

¹³ Oni povikaše: “Razapni ga!”"

¹⁴ ”A što je zlo učinio?” upita ih Pilat. Oni su samo vikali još jače: “Razapni ga!”"

¹⁵ Pilat htjede zadovoljiti narod i pusti mu Barabu. A Isusa dade bičevati i predade da ga razapnu."

¹⁶ Vojnici ga odvedoše unutar dvora, u pretorij, i sazvaše cijelu četu."

¹⁷ Ogrnuše mu skrletnu kabanicu, opletoše vijenac od trnja i staviše mu na glavu."

¹⁸ Tada su ga pozdravljali: “Zdravo, kralju židovski!”"

¹⁹ Pritom su ga udarali trskom po glavi, pljuvali na nj, pregibali svoje koljeno i klanjali mu se."

²⁰ Pošto su mu se tako narugali, svukoše mu skrletnu kabanicu i obukoše ga u njegove vlastite haljine. Tada ga povedoše van da ga razapnu."

²¹ Natjeraše nekoga koji je dolazio s polja i upravo prolazio, Šimuna iz Cirene, Aleksandrova i Rufova oca, da mu ponese križ."

²² Tako ga dovedoše na mjesto Golgotu, što znači kosturnica."

²³ Ondje mu dadoše vino sa smirnom. Ali on ne uze."

²⁴ Tada ga razapeše i između sebe razdijeliše njegove haljine bacivši za njih kocke tko će što dobiti."

²⁵ Bila je treća ura kad ga razapeše."

²⁶ Natpis s naznakom njegove krivnje glasio je: “Židovski kralj.”"

²⁷ S njim razapeše dva razbojnika, jednoga s njegove desne, drugoga s njegove lijeve."

²⁸ "

²⁹ Prolaznici su hulili na nj, mahali glavom i govorili: “Ha, ti ćeš razvaliti Hram i u tri ga dana opet sagraditi!"

³⁰ Siđi s križa i spasi samoga sebe!”"

³¹ Isto su mu se tako rugali i svećenički glavari s pismoznancima i govorili jedan drugome: “Druge je spašavao, a samoga sebe ne može spasiti."

³² Mesija, Izrćlov kralj, neka sad siđe s križa, da vidimo i vjerujemo!” I oni što su bili s njim razapeti rugali su mu se."

³³ O šestoj uri nastade tama po svoj zemlji što je potrajala do devete ure."

³⁴ O devetoj uri povika Isus iza glasa: “Eloi, Eloi, lema sabahtani”, što znači: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”"

³⁵ Neki od onih što su okolo stajali čuše to i rekoše: “Zove Iliju.”"

³⁶ Tada otrča jedan, namoči spužvu octom, natače je na trsku, dade mu da pije i reče: “Da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine!”"

³⁷ A Isus još jedanput povika iza glasa i izdahnu."

³⁸ Tada se hramska zavjesa razdera na dvoje: odozgo do dolje."

³⁹ Satnik, koji je stajao prema njemu i vidio gdje tako izdahnu, reče: “Zaista, ovaj je čovjek bio Sin Božji.”"

⁴⁰ Izdaleka su gledale i žene, među njima Marija Magdalena, Marija, mati Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma."

⁴¹ One su ga pratile već u Galileji i posluživale ga. I još su mnoge druge bile tamo koje su s njim bile uzašle u Jeruzalem."

⁴² Već je bila večer, usto priprava, dan uoči subote."

⁴³ Tada dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji je također očekivao Božje kraljevstvo. On odvažno pođe k Pilatu i zamoli mrtvo Isusovo tijelo."

⁴⁴ Pilat se začudi da je već umro. Zato dozva satnika i zapita je li umro."

⁴⁵ Kad mu satnik to potvrdi, darova Josipu mrtvo tijelo."

⁴⁶ Ovaj kupi platno, skinu ga i zavi ga u platno. Tada ga položi u grob koji je bio isklesan u stijeni. Pred ulaz u grob navali kamen."

⁴⁷ Marija Magdalena i Marija, Josipova mati, gledale su gdje je bio položen."

16

¹ Pošto prođe subota, kupiše Marija Magdalena, Marija, Jakovljeva majka, i Saloma mirisâ, da pođu i da ga pomažu."

² Vrlo rano prvog dana u tjednu dođoše na grob, kad je sunce upravo izašlo."

³ Govorile su među sobom: “Tko će nam odvaliti kamen s grobnoga ulaza?”"

⁴ Kad su pogledale, vidješe da je kamen već odvaljen. Bio je naime vrlo velik."

⁵ Uđoše u grob i vidješe mladića u bijeloj haljini gdje sjedi s desne strane, i vrlo se uplašiše."

⁶ A on im reče: “Ne bojte se! Tražite Isusa Nazarećanina, Raspetoga. Uskrsnuo je, nije ovdje. Evo, ovdje je mjesto kamo su ga bili položili."

⁷ Sad idite i javite njegovim učenicima, posebno Petru: On ide pred vama u Galileju. Tamo ćete ga vidjeti kao što vam reče.”"

⁸ One izađoše i otrčaše od groba, jer ih obuze strah i trepet. Nikome ništa ne kazaše o tom, jer su se bojale."

⁹ Nakon što je rano prvog dana u tjednu uskrsnuo, Isus se ukazao najprije Mariji Magdaleni, iz koje je bio istjerao sedam đavola."

¹⁰ Ona ode i javi onima što su bili s njim, a koji su tugovali i plakali."

¹¹ Kad su oni čuli da je živ i da se njoj ukazao, nisu vjerovali."

¹² Potom se u drugom obličju ukaza dvojici od njih na putu, kad su išli u selo."

¹³ I oni odoše i javiše ostalima. Ali ni njima nisu vjerovali."

¹⁴ Najposlije se ukaza jedanćstorici, kad su bili za stolom. Prekori ih zbog njihove nevjere i tvrdoće njihova srca, što nisu povjerovali onima koji su ga vidjeli da je uskrsnuo."

¹⁵ Tada im reče: “Idite u sav svijet i propovijedajte evanđelje svim stvorenjima!"

¹⁶ Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se; a tko ne uzvjeruje, osudit će se.""

¹⁷ One koji vjeruju pratit će ova čudesa: u moje ime izgonit će đavle, govorit će novim jezicima."

¹⁸ Uzimat će zmije u ruke i ako otrov smrtonosan popiju, ne će im nauditi. Na bolesnike će stavljati ruke i oni će ozdravljati.”"

¹⁹ Nakon što im je Gospodin Isus to rekao, bi uzet u nebo, i sjede Bogu s desne strane."

²⁰ A oni odoše i stadoše posvuda propovijedati. Gospodin je djelovao s njima i potvrđivao njihovu riječ čudesima što su slijedila."