1

¹ Osuda nad Ninivom. Knjiga proroštva Nahuma iz Elkoša."

² Revnitelj Bog jest Gospodin, osvetnik. Gospodin je osvetnik, pun gnjeva. Gospodin se osvećuje svojim protivnicima. On se ljuti na svoje neprijatelje."

³ Gospodin dugo trpi, bogat je strpljivošću, ali ne pušta doista ništa nekažnjeno. Gospodnji put ide kroz buru i vihor. Oblaci su prah njegovim nogama."

⁴ On zaprijeti moru i isuši ga. On učini da presuše sve rijeke. Venu Bašan i Karmel. Vene libanonski cvijet."

⁵ Pred njim se potresu gore. Humovi se uskolebaju. Zemlja se pred njim ugiba, cijeli svijet i svi njegovi stanovnici."

⁶ Tko se održi pred njegovom srdžbom? Tko odoli žestini njegova gnjeva? Ljutnja se njegova izlijeva kao oganj. Stijene se raspadaju pred njim."

⁷ Dobar je Gospodin, zaštita u dan tjeskobe. Poznaje one koji se kod njega skrivaju."

⁸ Ali poplavom što došumi uništava njezino mjesto i tjera svoje neprijatelje u mrak."

⁹ Što smišljate protiv Gospodina? On dovodi kraj, dvaput se ne podiže tjeskoba."

¹⁰ Jer kao trnje spleteni, pijani od vesele pijanke, bivaju sasvim požderani, kao suha pljeva."

¹¹ Iz tebe je, Ninivo, izišao koji je smišljao zlo protiv Gospodina, koji je snovao opačine."

¹² Ovako veli Gospodin: “Neka su jaki i mnogobrojni: ipak će biti otkošeni i proći će! Ako sam te i ponizio, Judo, ne ću to više činiti."

¹³ Sada trgam jaram što je na tebi, i raskidam tvoje okove.”"

¹⁴ Ali je za tebe Gospodin odredio: “Neka se nikada ne spomene tvoje ime! Iz kuće tvoga boga istrebljujem liven i rezan lik. Spremam ti grob, jer si ti proklet!”"

2

¹ Gle, na gorama noge glasnika radosti, koji oglašava mir! Svetkuj sada, Judo, svoje svetkovine! Ispunjaj svoje zavjete! Jer zlikovac ne će više prolaziti po tebi. Sasvim je uništen."

² Uzlazi protiv tebe, Ninivo, zatirač: čuvaj nasip, pazi na put, opaši bedra, saberi svu svoju snagu!"

³ Jer Gospodin uspostavlja opet Jakovljevu slavu kao i Izrćlovu slavu. Jer su ih razbojnici opustošili i loze im uništili."

⁴ Štit je njegovih junaka crven kao krv. Ratnici su u skrletu. Oganj prosipaju kola u dan kad se naoružavaju. Konjanici bjesne."

⁵ Po ulicama srljaju kola, jure preko trgova. Izgledaju kao baklje, odlete kao munje."

⁶ Spominje se svojih junaka: oni posrću u trku. Hrle k zidovima Ninive. Već postavljaju bojni pokrov."

⁷ Na rijekama se otvaraju vrata. Ondje očajava palača."

⁸ Odvodi se u ropstvo kraljica, odvlače se njezine sluškinje. One tuguju kao golubice i tuku se u prsa."

⁹ Niniva je kao vodeno jezero od dana svojega postanka. Ali oni bježe. “Stojte! Stojte!” Ali se nitko ne obazire."

¹⁰ ”Grabite srebro! Grabite zlato!” Blagu nema kraja, mnoštvo svakojakih dragocjenih stvari."

¹¹ Pustoš, grabež, rasap klonula srca, drhtava koljena, drhtaj u svim bedrima, crvenilo od stida na svim licima."

¹² Gdje je log lavovima, brlog lavićima, kamo su išli lav, lavica i lavić, a da ih nije nitko plašio?"

¹³ Lav je lovio za svoje mlade, davio je za svoje lavice. Punio je svoje spilje lovom i svoje brloge plijenom."

¹⁴ ”Gle, ja ću na te!”, govori Gospodin nad vojskama. “Učinit ću da tvoja kola iziđu u dim. Tvoje će laviće proždrijeti mač. Istrijebit ću sa zemlje tvoj grabež. Ne će se nikada više čuti glas tvojih poslanika!”"

3

¹ Teško krvavome gradu punom laži, ispunjenom nasiljem, grabežem bez kraja!"

² čuj pucketanje bičeva! čuj prasak kotača! Konji jure! Kola skaču!"

³ Konjanici jurišaju! Mačevi sjaju! Koplja sijevaju! Mnoštvo pobijenih! Sila mrtvih tjelesa! Nema broja lešinama, pada se preko lešina."

⁴ Za mnogi blud bludnice, ljubaznice, vješte bajačice, koja zaludi narode svojim bluđenjem, plemena svojim bajanjem."

⁵ ”Gle, ja ću na te!”, govori Gospodin nad vojskama. “Ja ću ti uzgrnuti skute preko lica i pokazat ću narodima tvoju golotinju, kraljevstvima tvoju sramotu."

⁶ Nečist ću baciti na te. Osramotit ću te i napravit ću od tebe grozan prizor."

⁷ Svaki koji te vidi bježat će od tebe i vikat će: Niniva je razorena! Tko će je žaliti? Gdje ću ti naći tješitelje?”"

⁸ Jesi li bolja od Tebe Amonove, koji je stolovao na rijekama, optočen uokolo vodom? Bedem je njegov bila rijeka, njegov zid voda."

⁹ Jakost je njegova bio Kuš, nebrojeni Egipćani, Put i Libija njegovi pomoćnici."

¹⁰ I unatoč tome morao je u progonstvo, morao je otići u ropstvo. I njegova su djeca bila razmrskana po svim uličnim uglovima. Bacili su ždrijeb za njegovo plemiće. Svi njegovi velikaši bili su stavljeni u lance."

¹¹ Tako ćeš se i ti jednom opiti i bit ćeš nemoćna. I ti ćeš tražiti utočište pred neprijateljem."

¹² Sve su tvoje tvrđave smokve s ranim smokvama. Kad se otresu, one padaju odmah u usta onome koji jede."

¹³ Gledaj svoj narod u sebi: postali su žene pred tvojim neprijateljem. Širom su otvorena vrata tvoje zemlje. Oganj proždire tvoje prijevornice."

¹⁴ Za opsadu nagrabi sebi vode! Utvrdi svoje opkope! Stupi u glib! Gazi glinu! Kalup od opeke uzmi u ruke!"

¹⁵ Tada će te proždrijeti oganj, potamanit će te mač. Proždrijet će te kao skakavac. I ako se umnožiš kao hruštevi,"

¹⁶ i ako budeš imao trgovaca više nego što je zvijezda na nebu: skakavci će sletjeti i odletjeti."

¹⁷ I ako su tvoji knezovi kao hruštevi, tvoje vođe kao jata skakavaca koji se namjeste po zidovima u vrijeme studeni: ograne li tada sunce, oni odlete, i nitko ne zna gdje ostaju."

¹⁸ Usnuli su tvoji pastiri, kralju asirski, počivaju tvoji junaci. Narod je tvoj raspršen po gorama, i nema nikoga da ih sabere."

¹⁹ Nema melema tvojoj rani, udarac koji te pogodi neizlječiv je. Tko čuje za te pljeskat će rukama nad tobom, jer koga nije neprestano stizala tvoja zloća?!"