1

¹ Gospodnja riječ koja dođe Miheju iz Morešeta u vrijeme Judinih kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije. O Samariji i Jeruzalemu on je imao ova viđenja:"

² čujte, sva plemena! Slušaj, zemljo i što prebiva u njoj! Svemogući Gospodin podiže se na vas s tužbom, Svemogući iz svoga svetoga dvora."

³ Gle: već ostavlja Gospodin svoje mjesto, silazi, hodi po zemaljskim visinama."

⁴ Pod njim se rastapaju gore, pucaju doline, kao vosak pred žeravicom, kao voda što šumi niz strmen."

⁵ To sve zbog Jakovljevih opačina, zbog grijehâ Izrćlove kuće! Tko je skrivio Jakovljev otpad? Nije li Samarija? Tko je skrivio Judine visine? Nije li Jeruzalem?"

⁶ ”Učinit ću od Samarije gomilu kamenja na njivi, rasadnik vinove loze. Pobacat ću njezino kamenje u dolinu. Otkrit ću joj temelje."

⁷ Svi njezini rezani likovi bit će razbijeni. Svi njezini bludnički darovi spalit će se u ognju. Sve ću njezine idole satrti. Jer se od bludničke plaće to sakupilo, neka to opet bude bludnička plaća!”"

⁸ Zbog toga plakat ću i tugovati. Bos ću hoditi, bez gornje haljine. Podići ću plač kao čagljevi, podići ću viku kao nojevi."

⁹ Nikad ne zacijeli rana što joj je zadana. Jest, gnoji se dalje sve do Jude. Zahvaća ona glavni grad mojega naroda: Jeruzalem."

¹⁰ Ne javljajte to u Gatu! Ne plačite u Bekaimu! U Bet Leafri valjajte se po prahu!"

¹¹ Otiđite, ljudi od Šafira, s golom sramotom! Stanovništvo Saanana ne izlazi. Tugovanje u Beth Hćselu ne da vam da ostanete tamo."

¹² Za svoje dobro dršću stanovnici u Marotu. Jer od Gospodina silazi nesreća do vrata Jeruzalema."

¹³ Brze konje upregnite u kola, ljudi od Lakiša! On je bio početak grijehu sionske kćeri. Izrćlove opačine naučile su se u tebi."

¹⁴ Zato se daje i tebi otpusna knjiga, Morešet Gate! Kuće u Akzibu prevarit će Izrćlove knezove."

¹⁵ Baštinika ću ti dovesti, stanovništvo u Mareši! U Adulam dolazi Izrćlovo plemstvo."

¹⁶ Obrij sebi glavu do kože zbog svoje ljubljene djece! Učini sebi glavu golom naširoko kao u jastreba! Jer se ona odvode od tebe."

2

¹ Teško onima koji smišljaju opako i snuju zlo na svojim posteljama, da ga izvrše kad svane, jer im je vlast u ruci!"

² Svidi li im se njiva, otmu je, kuća, oduzmu je. čine nasilje čovjeku i njegovoj kući, pobjedniku i njegovoj baštini."

³ Zato ovako veli Gospodin: “Pazite! I ja snujem jaram nesreće tome rodu. Iz njega ne ćete izvući svoje vratove, niti ćete hoditi uspravno pod njim. Bit će zlo vrijeme.”"

⁴ U onaj će se dan pjevati podsmješnica o vama. Pjevat će se pjesma s ovakvom tužbom: “Gotovo je! Posve smo uništeni. Prodaje on baštinu mojega naroda. Ah, kako mi je odvlači! Odmetnicima razdijeli naša polja."

⁵ Nitko nam ne nateže mjeračko uže, ne baca ždrijeb u Gospodnjoj općini."

⁶ Nemojte sliniti!”, tako sline oni. “Ne treba sliniti zbog toga! Zar će on pustiti te psovke?”"

⁷ Ne kaže li se Jakovljevoj kući: “Je li Gospodnji duh samo pun gnjeva? Jesu li njegova djela takva?”"

⁸ Upravo se vi dižete kao neprijatelji protiv mojega naroda. Od haljina skidate plašt s onih koji odlaze bezazleno, koji ne će svađe."

⁹ Žene mojega naroda izgonite iz kuće njihove miline i njihovoj djeci otimate moju slavu zauvijek:"

¹⁰ Ustanite, idite! Jer ovdje više nema ostanka zbog nečistoće koja donosi pogibiju, neizlječivu pogibiju."

¹¹ Jest, kad bih ja bio kao netko koji ide za prijevarom i kazuje laž, kad bih ti propovijedao za vino i za silovito piće, jest tada bih ja bio prorok svome narodu."

¹² ”Sabrati, da sabrat ću te svega, Jakove! Skupit ću Izrćlov ostatak! Sastavit ću ih kao ovce u toru, kao stado u oboru, da bruji od ljudi."

¹³ Pred njima će tada ići probijač. Oni će probiti, proći će kroz vrata i izići će. Kralj će njihov ići pred njima. Gospodin će biti na čelu.”"

3

¹ Ja rekoh: “čujte, Jakovljevi knezovi, vođe Izrćlove kuće! Nije li na vama da znate pravo, na vama mrziteljima dobra, prijateljima zla?"

² Vi ljudima derete kožu s tijela i meso s kostiju."

³ Jedete meso mojega naroda i derete kožu s njih, prebijate im kosti, sasijecate ih kao meso u loncu, kao meso za juhu u kotlu.”"

⁴ Jednom će vapiti Gospodinu. Ali ih ne će čuti i sakrit će lice od njih u ono vrijeme prema djelima što su ih počinili."

⁵ Ovako veli Gospodin o prorocima koji zavode moj narod, koji, kad imaju nešto za zube, navješćuju mir, a protiv onoga koji im ne puni usta proglašavaju rat:"

⁶ Zato će vam biti noć, a da ne gledate viđenja, i tama da ne možete ništa vračati. Sunce će zaći tim prorocima, dan će im postati noć."

⁷ Tada će se osramotiti vidioci i vračari će se morati posramiti. Svi će zastrijeti svoju bradu, jer ne će biti Božjega odgovora."

⁸ A ja, ja sam napunjen snagom Gospodnjega duha, pravdom i srčanošću, da kažem Jakovu njegovu opačinu i Izrćlu njegov grijeh."

⁹ Pa čujte ovo, poglavice Jakovljeva doma, vođe Izrćlove kuće, koji mrzite pravdu i sve što je pravo izvrćete,"

¹⁰ koji gradite Sion krvlju, Jeruzalem opačinom!"

¹¹ Za mito govore pravdu njihovi poglavari. Svećenici njihovi uče za plaću. Proroci njihovi gataju za novac. Pritom se pozivaju na Gospodina i govore: “Nije li Gospodin u našoj sredini? Nesreća ne će doći na nas!”"

¹² Zato: Zbog vas Sion će biti preoran kao njiva, Jeruzalem će postati razvalina i hramska gora visina obrasla u šumu."

4

¹ Na kraju danâ dogodit će se da će gora s Gospodnjim domom biti utvrđena navrh gora, uzvišena nad visinama. Tada će se k njemu stjecati narodi."

² Mnogi će narod ići tamo i govoriti: “Dođite, pođimo na Gospodnju goru, u kuću Jakovljeva Boga! Neka nas on nauči svojim putovima! Mi ćemo hoditi njegovim stazama!” Jer nauk izlazi sa Siona i Gospodnja riječ iz Jeruzalema."

³ On sudi među svim narodima, govori pravdu među moćnim narodima, do daljina. Oni prekivaju svoje mačeve u plugove, koplja u kose. Ne diže više narod mača protiv naroda. Više se ne uči ratu."

⁴ Svaki stanuje pod svojom vinovom lozom i smokvom, i nitko ga ne plaši. Jer to obećaše Gospodnja usta nad vojskama."

⁵ Jer svi narodi hode svaki u ime svojega boga; pa ćemo i mi hoditi u ime Gospodina, svojega Boga, uvijek i dovijeka. ""

⁶ ”U ono vrijeme”, govori Gospodin, “sabrat ću što hramlje. Što je prognano, skupit ću, i iscijelit ću što sam udario."

⁷ Što hramlje, to ću učiniti ostatkom; što je bolesno, jakim narodom. I Gospodin će biti kralj nad njima na gori Sionu od sada i dovijeka.” ""

⁸ Ti, kulo za stado, ti stražarnice sionske kćeri, k tebi će prispjeti, k tebi će doći prijašnja vlast, kraljevstvo jeruzalemske kćeri!"

⁹ Ali sada ? što vičeš tako glasno? Nema li kralja u tebi? Je li mrtav tvoj savjetnik da te obuzeše bolovi kao ženu što rađa?"

¹⁰ Savijaj se, jecaj, kćeri sionska, kao žena što rađa! Jer sad moraš van iz grada, na polju stanovati. Dolaziš u Babilon. Ali ćeš se tamo izbaviti. Tamo će te Gospodin osloboditi iz ruke tvojih neprijatelja."

¹¹ Sada se, dakako, skupljaju protiv tebe mnogi narodi i govore: “Neka se oskvrne, da se naše oko napase na Sionu!”"

¹² Ali oni ne znaju Gospodnjih misli i ne razumiju njegove odluke, da ih unosi kao snoplje na gumno."

¹³ Ustani, vrši, sionska kćeri! Jer ću učiniti tvoj rog željezom, papke ću tvoje učiniti mjeđu. Satri mnoge narode! Posveti Gospodinu njihovo blago, Gospodinu cijeloga svijeta njihovo dobro!"

¹⁴ Sad ćeš biti potlačena, ti tlačiteljice: Nasip su oko nas podigli. Po obrazu udaraju štapom Izrćlova vladara."

5

¹ A ti, Betleheme Efrato, najmanji među Judinim krajevima, iz tebe će mi izići onaj koji će biti vladar u Izrćlu. Njegov je početak iz davne davnine, iz danâ vječnosti."

² Zato ih On predaje, do vremena kad rodi koja rađa. Tada se vraća ostatak njegove braće k Izrćlovoj djeci."

³ On se pojavljuje i vlada u Gospodnjoj snazi, u veličanstvu imena Gospodina, svojega Boga. Oni će u sigurnosti stanovati, jer će se on tada pokazati velik, do zemaljskih krajeva."

⁴ I On će biti mir. Dođe li tad Asirija u našu zemlju i prodre li u naše tvrđave, onda ćemo postaviti nasuprot njemu sedam pastira i osam kneževih ljudi."

⁵ Oni će opasati Asirsku zemlju mačem i Nimrodovu zemlju oštricom. Tako će nas on izbaviti od Asirije, ako dođe u našu zemlju i stupi na naše granice."

⁶ Tada će Jakovljev ostatak biti među mnogim narodima kao rosa od Gospodina, kao dažd po zelenoj travi, što ne čeka čovjeka, niti se uzda u čovječju djecu."

⁷ Tada će Jakovljev ostatak biti među neznabošcima usred mnogih naroda, kao lav među šumskim životinjama, kao lavić među stadima ovaca, koji gazi, kad prodre, rastrga ? i nitko ne može izbaviti!"

⁸ Ruka će tvoja pobijediti tvoje neprijatelje. Svi će tvoji protivnici biti istrijebljeni."

⁹ ”U onaj će se dan dogoditi”, govori Gospodin, “i ja ću potamaniti u tebi tvoje konje, satrt ću tvoja kola."

¹⁰ Zatrt ću tvrđave u tvojoj zemlji i porušit ću sva tvoja tvrda mjesta."

¹¹ Istrijebit ću čaranje iz tvoje ruke. Ne ćeš više imati gatara."

¹² Potamanit ću u tebi tvoje rezane likove i tvoje kamene stupove. Ne ćeš se više klanjati lošem djelu svojih ruku."

¹³ Poobarat ću u tebi tvoje Ašere i potamanit ću tvoje idolske likove."

¹⁴ Izvršit ću osvetu u plamenovima ljutim na narodima koji ne htjedoše slušati.”"

6

¹ čujte što govori Gospodin! “Ustani, vodi parnicu pred gorama! Neka čuju humovi tvoj glas!”"

² čujte, gore, Gospodnju parnicu! Slušajte, zemaljski temelji! Jer Gospodin ima parnicu sa svojim narodom, s Izrćlom hoće na sud."

³ ”Narode moj, što sam ti učinio, čime sam te ražalostio? Odgovori mi!"

⁴ Ipak sam te izveo iz zemlje Egipta, iskupio te iz kuće ropstva. Poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjamu."

⁵ Narode moj, spomeni se što je snovao Balak, moapski kralj, i što mu je odvratio Bileam, Beorov sin, što je bilo od Šitima do Gilgala, da spoznaš Gospodnje milosti.”"

⁶ ”S čime ću se približiti Gospodinu, da se prignem pred Bogom u visini? Trebam li mu se približiti sa žrtvama, s telcima od godine?"

⁷ Sviđaju li se Gospodinu tisuće ovnova, deset tisuća potoka ulja? Trebam li dati prvorođenca za svoju opačinu, plod svojega tijela za svoj grijeh?”"

⁸ Reklo ti se, čovječe, što je dobro, što Gospodin ište od tebe: Samo da činiš što je pravo, da ljubiš, da u poniznosti hodiš sa svojim Bogom."

⁹ čuj, Gospodin viče gradu! ? Spasonosno je bojati se tvoga imena. “čujte narode i gradska skupštino:"

¹⁰ Nije li još u bezbožnikovoj kući oganj, nepravedno stečeno dobro i prokleta, sušičava mjera?"

¹¹ Mogu li oprostiti uz lažno mjerilo, uz lažan uteg u kesi,"

¹² kad su njegovi bogataši puni nasilja, njegovi građani govore samo laž, i jezik im je pun prijevare u ustima?"

¹³ Zato te počinjem udarati, pustošiti te za tvoje grijehe."

¹⁴ Ti ćeš jesti, ali se ne ćeš nasititi! Glad će tvoja ostati u tvojoj nutrini! Stavljaš na stranu, ali to ne ćeš izbaviti. I što izbaviš, predat ću maču."

¹⁵ Ti ćeš sijati, ali ne ćeš žeti! Ti ćeš cijediti ulje, ali se ne ćeš mazati uljem! Ti ćeš piti mošt, ali ne ćeš piti vina od njega!"

¹⁶ Drže se Omrijeve uredbe i sva djela Ahabove kuće. Po njihovim ste savjetima hodili, da te predam opustošenju i tvoje stanovnike podsmijehu. Vi nosite sramotu mojega naroda.”"

7

¹ Teško meni! Jer je meni kao onome koji u jesen, nakon berbe, još sabire grožđe: nema više grozda za jelo, nema rane smokve koju sam zaželio."

² Nestalo je pobožnoga iz zemlje. Poštena čovjeka nema više među ljudima. Svi oni vrebaju krv i jedan drugome postavljaju mrežu."

³ Ruke su im pružene na zlo, da ga revno čine. Poglavar zahtijeva. Sudac radi samo za plaću. Moćnik odlučuje po svojoj požudi, i onda to međusobno izvrću."

⁴ Najbolji je od njih kao trn, najpošteniji je gori od trnja. Ali u dan što ga navijestiše uhode, tvoj kazneni sud dolazi. Tada će se smesti."

⁵ Nemojte se pouzdati u druga! Ne oslanjajte se na prijatelja! Pred onom koju voliš zatvori vrata svojih usta!"

⁶ Jer sin prezire oca, kći prkosi majci, snaha svekrvi: neprijatelji su čovjeku njegovi ukućani."

⁷ Ali ja gledam Gospodina. čekam Boga koji mi pomaže: Uslišit će me moj Bog!"

⁸ Ne raduj se nada mnom, neprijateljice moja! Ako li sam pao, dići ću se opet. Sjedim li u mraku, Gospodin mi je svjetlost."

⁹ Podnosit ću Gospodnji gnjev ? jer sam mu sagriješio ? dok on ne razriješi moju parnicu i ne pribavi mi pravo. On me vodi na svjetlost. Gledam njegovo spasenje."

¹⁰ Neprijateljica će moja to vidjeti i sram će pokriti onu koja mi je govorila: “Gdje je Gospodin, tvoj Bog?” Moje će se oči napasti na njoj, kad bude pogažena kao blato na ulici."

¹¹ Dolazi dan u koji će se opet sazidati tvoji zidovi, dan u koji će se nadaleko protegnuti tvoje granice."

¹² U onaj će dan dolaziti k tebi od Asirije do Egipta i od Egipta do Eufrata, od mora do mora, od gore do gore."

¹³ A zemlja će neprijateljska postati pustinja zbog svojih stanovnika, za plaću njihovih djela."

¹⁴ Pasi svoj narod sa svojom palicom, i stado što je tvoje, što osamljeno stanuje u šumovitoj zemlji usred rodnoga polja! Pusti neka pase opet u Bašanu i Gileadu kao u davne dane!"

¹⁵ ”Kao u dane kad si izišao iz Egipta pokazat ću mu čudesa."

¹⁶ Neznabožački narodi to će vidjeti i posramit će se, unatoč svoj svojoj moći. Morat će staviti ruku na usta i oglušiti."

¹⁷ Lizat će prah zmije, kao crvi na zemlji! Dršćući predat će se zajedno sa svojim tvrđavama, uplašeni približit će se Gospodinu, našemu Bogu, i tebe se bojati!”"

¹⁸ Tko je Bog kao ti, koji oprašta grijehe i ostatku svoje baštine otpušta opačine, koji ne zadržava dovijeka svojega gnjeva, nego ima radost na milosti?"

¹⁹ On će nam se opet smilovati, pogazit će naše opačine i baciti u morsku dubinu sve naše grijehe."

²⁰ Ti ćeš pokazati vjernost Jakovu, milost Abrahamu, kako si se zakleo našim ocima u dane davne davnine."