1

¹ Gospodnja riječ koja dođe Joelu, sinu Petuelovu."

² čujte, starci! Slušajte, svi stanovnici zemlje! Je li se ikada takvo što dogodilo u vaše dane i u dane otaca?"

³ Pripovijedajte o tom svojoj djeci, vaša djeca svojoj djeci i ona budućemu pokoljenju!"

⁴ Što ostade od grisca, izjede skakavac. Što ostade od skakavca, izjede žderalica. Što ostade od žderalice, izjede ljupilac."

⁵ Prenite se, pijanice, plačite! Sve vinopije, tugujte za novim vinom! Jer je oteto iz vaših usta."

⁶ Jer je prekrio moju zemlju narod silan i bez broja. Zubi su njegovi lavovi zubi. čeljusti su njegove kao u lavice."

⁷ Satro je moju vinovu lozu, osušio moju smokvu, pokidao je i ogulio, bijele joj se grane."

⁸ Tuguj kao djevojka, u odjeći žalosti za mladim zaručnikom!"

⁹ Nesta žrtvenih prinosa i naljeva u Gospodnjoj kući. Tuguju svećenici, Gospodnje sluge."

¹⁰ Opustjelo je polje, uvenula je zemlja, jest, žito je uništeno, usahnulo je vino, nestalo je ulja."

¹¹ Uplašeni stoje seljaci, ridaju vinogradari, zbog pšenice i ječma, jer je propala na njivi žetva."

¹² Usahnula je loza, uvela je smokva, šipak, palme i jabuka: sve se poljsko drveće posušilo. Jest, nestalo je radosti kod ljudi."

¹³ Opašite se, naričite, svećenici! Ridajte, sluge žrtvenika! Dođite, probdijte noć u pokorničkoj odjeći, vi, sluge mojega Boga! Jer je nestalo u kući vašega Boga žrtvenih prinosa i naljeva."

¹⁴ Zapovjedite sveti post! Sazovite svečanost! Skupite starješine i sve zemaljske stanovnike u kući Gospodina, svojega Boga, i vapite Gospodinu:"

¹⁵ ”Jao dana!” Jer je blizu Gospodnji dan. Dolazi kao sila od Silnoga."

¹⁶ Nije li oteta hrana ispred naših očiju, nije li oteto kući našega Boga radost i veselje?"

¹⁷ Usjevno zrno leži trulo pod grudama. Prazne stoje žitnice. Raspadaju se spreme, jer usahnu žito."

¹⁸ O, kako uzdiše stoka! Raspršena su stada goveda, jer nemaju paše. I sitno blago gine."

¹⁹ K tebi, Gospodine, vapim. Jer žega sažeže pasišta u pustinji. Plamen popali sve drveće u polju."

²⁰ I poljska zvijer urla dašćući za tobom. Jer su usahnuli potoci. Žega je sažegla pasišta u pustinji."

2

¹ Trubite u trubu na Sionu! Trubite na uzbunu na mojoj svetoj gori! Da zadršću svi zemaljski stanovnici. Jer dolazi Gospodnji dan. Jest, on je blizu!"

² Dan tame i mraka. Dan oblaka i vihora. Kako se zora razastire povrh gora tako dolazi narod, velik i silan, kakva nije bilo prije, a niti će ga poslije kad biti do godina najdaljih naraštaja."

³ Pred njim proždire oganj. Za njim ližu plamenovi. Kao edenski vrt leži pred njim zemlja, a za njim tužna pustinja. Ništa ne uteče od njega."

⁴ čine se kao konji. Trče kao konjanici."

⁵ Topoću i skaču kao kola preko vrhunaca gora. Kao praskajući plamenovi sažižu strnjiku. Kao silna vojska, spremna za boj."

⁶ Pred njima zadršću narodi. Crveno se zažare sva lica."

⁷ Navaljuju kao junaci. Kao ratnici penju se na zid. Svaki ide svojim putem. Ne odstupaju sa svojih staza."

⁸ Jedan drugoga ne tiska. Svaki stupa svojom stazom. I među strijelama prodiru bez zastajanja."

⁹ Udaraju na grad, trče po zidovima, penju se na kuće i kao lupeži ulaze kroz prozore."

¹⁰ Pred njima se trese zemlja, drmaju se nebesa. Sunce i mjesec pomrače, svjetlost se zvijezda ugasi."

¹¹ I Gospodin drma svojim glasom pred svojom vojskom. Jer je njegova vojska vrlo velika, mnogobrojni su izvršitelji njegove riječi. Jest, velik je Gospodnji dan i vrlo strašan. Tko će ga podnijeti?"

¹² Ali i sada još govori Gospodin: “Svim srcem obratite se k meni posteći, plačući i tugujući!”"

¹³ Razderite svoja srca, a ne haljine! Obratite se Gospodinu, svojemu Bogu! Jer je on milostiv i milosrdan, strpljiv i bogat milosrđem, i požali nesreću."

¹⁴ Tko zna ne će li opet požaliti, tako da vam ipak još ostane njegov blagoslov, te imate žrtvene prinose i naljeve za Gospodina, svojega Boga?"

¹⁵ Trubite u trubu na Sionu! Zapovjedite sveti post! Sazovite svečanost!"

¹⁶ Saberite narod! Posvetite općinu! Sazovite starce! Saberite djecu i nejačad! Zaručnik neka iziđe iz svoje sobe, zaručnica iz svoje odaje!"

¹⁷ Između trijema i žrtvenika neka plaču svećenici, Gospodnje sluge, i neka mole: “Smiluj se, Gospodine, svojemu narodu! Ne daj svoju baštinu pod sramotu, da joj se rugaju neznabošci! Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?”"

¹⁸ Tada je revnovao Gospodin za svoju zemlju i smilovao se svome narodu."

¹⁹ I Gospodin je odgovorio svome narodu: “Evo, ja vam šaljem žita, vina i ulja da se time nasitite! Više vas ne dajem pod sramotu među neznabošcima."

²⁰ Sjevernoga ću neprijatelja protjerati od vas, odagnat ću ga u suhu i pustu zemlju, njegovu prednju četu u istočno more, njegovu zadnju četu u zapadno more, da se podigne od njega smrad raspadanja i da nestane njegova truleža. Jest, velike ću stvari učiniti.”"

²¹ Zemljo, ne boj se! Raduj se i veseli se! Jer je Gospodin učinio velike stvari."

²² Ne bojte se, poljske životinje! Jer su opet zelena pasišta u pustinji. Drveće opet nosi svoje plodove. Smokva i vinova loza daju svoj rod."

²³ I vi, djeco Siona, radujte se i veselite se u Gospodinu, svome Bogu, jer vam daje dažd u pravoj mjeri, spušta vam ranu i kasnu kišu kao prije."

²⁴ Tada se opet gumna napunjaju žitom. Kace se prelijevaju od vina i ulja."

²⁵ ”Ja ću vam nadoknaditi godine kojima su urod izjeli skakavac, žderalica, ljupilac i grizac, moja velika vojska koju sam poslao na vas."

²⁶ Imat ćete jela u izobilju i bit ćete siti, i slavit ćete ime Gospodina, svojega Boga, koji je učinio čudesne stvari na vama. I nikada se više ne će osramotiti moj narod."

²⁷ Tada ćete spoznati da ja boravim usred Izrćla i da sam ja, Gospodin, vaš Bog, a inače nitko. I nikada se više ne će moj narod osramotiti."

3

¹ Poslije ću izliti svojega Duha na svako tijelo. Tada će vaši sinovi i kćeri proricati, vaši starci će imati snove, vaši će mladići gledati viđenja."

² I na sluge i sluškinje izlit ću svojega Duha u one dane."

³ I učinit ću da se pojave čudesni znaci na nebu i na zemlji: krv, oganj i stupovi od dima."

⁴ Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv, prije nego osvane Gospodnji dan, velik i strašan dan.”"

⁵ Ali svaki koji zaziva Gospodnje ime, spasit će se. Jer će biti spasenje na gori Sionu, u Jeruzalemu, kao što je to obećao Gospodin. Preživjelima pripada koga pozove Gospodin."

4

¹ ”Jer gle, u one dane i u ono vrijeme, kada okrenem sudbinu Jude i Jeruzalema,"

² tada ću sve narode sabrati i dovesti u dolinu Jošafat. Ondje ću im suditi zbog Izrćla, svojega naroda i vlasništva, jer su ga razasuli među neznabošce i razdijelili moju zemlju,"

³ jer su bacali ždrijeb na moj narod, davali sina za bludnicu i prodavali djevojku za vino, i pijančevali."

⁴ I vi, što imate sa mnom, Tire i Sidone i svi krajevi Filisteje? Hoćete li mi možda platiti što sam vam učinio? Ili mi što učiniti? Brzo ću ja učiniti da vaša djela padnu na vašu glavu."

⁵ Jer ste ugrabili moje srebro i zlato, moje dragocjeno blago odnijeli ste u svoje hramove."

⁶ Judinu i jeruzalemsku djecu ste prodali Grcima, da ih maknete iz njihove domovine."

⁷ Evo, ja ću ih dići iz mjesta gdje ste ih prodali, i učinit ću da vaša djela padnu na vašu glavu."

⁸ Vaše sinove i kćeri prodat ću Judinim sinovima. ? Oni će ih prodati Sabejcima, narodu što stanuje daleko. ? Jer je to Gospodin zapovjedio.”"

⁹ Objavite ovo neznabošcima: Naoružajte se! Podižite ratnike! Neka iziđu i dođu svi vojnici!"

¹⁰ Raskujte svoje plugove u mačeve, svoje kose u koplja! Slabi neka rekne: “Junak sam!”"

¹¹ Ustanite, dođite svi, vi neznabošci uokolo, i saberite se! Tamo dovedi, Gospodine, svoje junake!"

¹² Ustanite, narodi! Idite u dolinu Jošafat! Jer ću ondje sjesti da sudim svim neznabošcima uokolo."

¹³ Prihvatite za srp! Jer je žetva zrela. Ustanite, stupite! Jer je tijesak pun. Kace se prelijevaju. Jer je njihova zloća velika."

¹⁴ Neka idu čete za četama u dolini odluke. Jer je blizu Gospodnji dan u dolini odluke."

¹⁵ Sunce i mjesec pomrčat će, svjetlost zvijezda će se ugasiti."

¹⁶ I Gospodin viče sa Siona, iz Jeruzalema grmi njegov glas, da zadršću nebo i zemlja. Ali je Gospodin zaštita svojemu narodu, branik Izrćlovoj djeci."

¹⁷ Tada ćete spoznati da sam ja, Gospodin, vaš Bog, koji stanujem na Sionu, svojoj svetoj gori. Jeruzalem će tada biti svetište, i neznabošci ne će više u nj stupiti."

¹⁸ U ono će vrijeme gore kapati slatkim vinom, humovi će proteći mlijekom, i svim Judinim potocima teći će voda. U Gospodnjoj kući provret će izvor, da natopi dolinu akacija."

¹⁹ Egipat će postati pustinja, Edom pusta pustara zbog opačine učinjene Judinim sinovima, jer su prolili nedužnu krv u njihovoj zemlji."

²⁰ A Juda će biti naseljen dovijeka i Jeruzalem od koljena do koljena."

²¹ Osvetit ću njihovu krv, koju još nisam osvetio. I Gospodin će stanovati na Sionu."