1

¹ Ah, kako leži pust grad ? nekada bogat stanovnicima! Postao je udovica ? nekada gospodarica naroda. Nekada kneginja nad zemljama postade robinja."

² Gorko plače noću ? suze mu na obrazima. Nikoga nema da ga utješi, od svih njegovih milosnika. Svi njegovi prijatelji postadoše mu nevjerni, postadoše mu neprijatelji."

³ Iseli se Juda od jada, od ljutoga ropstva, boravi sad među neznabošcima, ne nalazi mira: svi njegovi tlačitelji hvataju ga u tjeskobi."

⁴ Putovi na Sion tuguju jer nitko ne dolazi na blagdan. Sva su njegova vrata pusta; njegovi svećenici uzdišu. Djevojke su njegove pune jada; i sam je jadan. ""

⁵ Njegovi tlačitelji dođoše na vlast; neprijatelji se njegovi raduju jer ga Gospodin gurne u žalost zbog svih njegovih grijeha. Njegova djeca idu u ropstvo pred tlačiteljem. ""

⁶ Sa sionske kćeri pade sav njezin sjaj. Knezovi su njezini kao ovnovi bez pašnjaka. Vuku se tamo posve iznemogli pred goničem."

⁷ U vrijeme svoje muke i nevolje spominje se Jeruzalem sve krasote što ju je imao u davne dane. Sada njegov narod pada u neprijateljeve ruke, a nitko mu ne pomaže. Neprijatelji to gledaju i smiju se njegovoj propasti."

⁸ U krivnju je zapleten Jeruzalem; zato posta ogavan. Svi ga njegovi laskavci preziru: vidješe njegovu golotinju. A on sam uzdiše i okreće se natrag. ""

⁹ Nečistoća pokriva njegove skute! Nije mislio na svoj kraj. Zato je pao tako duboko; nije imao nikoga da ga utješi. “Gospodine, pogledaj moju nevolju: jer se neprijatelj uzoholio.” ""

¹⁰ Tlačitelj poseže rukom na sve njegovo blago. Morao je vidjeti kako prodiru u njegovo svetište neznabošci, kojima si zabranio pristup u svoju općinu."

¹¹ Sav njegov narod uzdiše tražeći kruha. Za jelo daje svoj nakit, da produlji život. “Ah, Gospodine, vidi i pogledaj kako sam veoma prezren!”"

¹² ”Vi svi koji prolazite putem, pogledajte i vidite ima li boli kakva je moja, koja me pogodila kad me Gospodin gurnuo u žalost, u dan svojega žestokoga gnjeva!"

¹³ S visine posla oganj u moju nutrinu za kaznu. Postavi mrežu mojim nogama, prebaci me. Ostavi me bez pomoći te jednako tugujem."

¹⁴ Opremljen je jaram mojih grijeha, privezala ga je njegova ruka. Bio mi je stavljen na vrat, i skrši se moja snaga. Gospodin me preda takvima, koje ne mogu svladati."

¹⁵ Sve je moje junake ugrabio Gospodin iz moje sredine. Sazvao je protiv mene svečanost, da pogubi moje ratnike. Gospodin je sam, kao grožđe u kaci, izgazio djevojku, Judinu kćer."

¹⁶ Zato ja moram gorko plakati; moje oko pliva u suzama. Daleko je od mene tješitelj, koji bi me okrijepio. Postiđena su moja djeca, jer je nadvladao neprijatelj.” ""

¹⁷ Sion pruža svoje ruke; nema mu tješitelja. Gospodin je podigao uokolo protiv Jakova njegove neprijatelje. Jeruzalem posta za njih ružan. ""

¹⁸ ”Gospodin je jedini pravedan; jer ja sam mu prkosio. čujte, svi narodi, i vidite moju bol! Moje djevojke i mladići moji odoše u nevolju. ""

¹⁹ Pozvao sam svoje milosnike, ali su oni bili nevjerni. Moji svećenici, moje starješine poginuše u gradu tražeći jela, da produlje svoj život."

²⁰ Pogledaj, Gospodine, kako mi je teško; moja nutrina gori! U grudima mi se prevrće srce; jest, velik je bio moj prkos! Vani bjesni mač, a unutra smrt. ""

²¹ čuli su kako jecam, ali ne nađoh nikakva tješitelja. Svi su moji neprijatelji čuli za moju nesreću, radosni da si to učinio, da si poslao dan kojim si zaprijetio. Neka ih pogodi kao mene!"

²² Neka iziđe pred tvoje lice sva njihova zloća! Tad učini njima što si učinio meni za sve moje grijehe, jer su bezbrojni moji uzdasi, slabo je moje srce.”"

2

¹ Ah, kako naoblači Gospodin u svom gnjevu sionsku kćer! Baci s neba na zemlju Izrćlov sjaj, ne pomisli na podnožje svojih nogu u dan svojega gnjeva."

² Ne štedeći ih, uništi Gospodin sva Jakovljeva polja. Poobara u svom gnjevu tvrđave Judine kćeri. Pobaca u prah, oskvrne kraljevstvo i njegove knezove."

³ Slomi u žestini svoga gnjeva svu Izrćlovu snagu. Potegne natrag svoju desnicu od neprijatelja, raspali se na Jakova kao plameni oganj što sve proždire."

⁴ Kao neprijatelj nateže svoj luk, kao protivnik pruži svoju desnicu; što obraduje oko, sve to uništi u šatoru sionske kćeri. Izli svoj gnjev kao oganj. ""

⁵ Kao neprijatelj pokaza se Gospodin, uništi Izrćla, uništi sve njegove palače, obori njegove tvrđave, nagomila na Judinu kćer jad na jad."

⁶ Pogazi kao lijehu njegov Hram, poruši njegovo Svetište. Gospodin vrati u zaborav na Sionu blagdane i subotu. U svom žestokom gnjevu odbaci kralja i svećenika."

⁷ Pogrdi Gospodin svoj žrtvenik, zamrzi svoje svetište. Pusti da padnu neprijatelju u ruke zidovi njegovih dvorova. Snađe ih vika u Gospodnjoj kući kao u dan blagdana."

⁸ Gospodin odluči uništiti zidove sionske kćeri. Rasteže mjeračko uže i ne stavi svoje ruke kod rušenja. Ražalosti opkop i zid; tugovali su zajedno. ""

⁹ Utonoše u zemlju njezina vrata; slomi i razbi njezine prijevornice. Kod neznabožaca su mu kralj i knezovi. Nema više zakona. I njezini proroci ne dobivaju viđenja od Gospodina. ""

¹⁰ Šuteći, sjede na zemlji starci sionske kćeri, posuli su prahom svoju glavu, vrećom se ogrnuli. Oborile su k zemlji glavu jeruzalemske djevojke."

¹¹ Ispadoše mi oči od plača, moje grudi hoće da puknu. Sav mi je život otet zbog pada kćeri mojega naroda, jer dijete i nejač ginu na gradskim ulicama."

¹² Svojim majkama viču: “Gdje je kruh?” Ginu kao smrtna rana na gradskim ulicama, izdišu svoju dušu na grudima svojih majki."

¹³ Što da ti predočim, s čim da te izjednačim, jeruzalemska kćeri? Kakvu ću ti priliku naći da te utješim, djevojko, sionska kćeri? Jer je velika kao more tvoja nesreća; tko da te iscijeli? ""

¹⁴ Tvoji su ti proroci navješćivali laž i prijevaru, nisu otkrivali tvoje krivnje, da okrenu tvoju sudbinu. Samo su ti kazivali utvare, da te prevare i zavedu."

¹⁵ Nad tobom plješću rukama svi koji prolaze putem. Psiču i mašu glavom nad jeruzalemskom kćeri: “To li je grad za koji su govorili da je najljepši, milina svemu svijetu?”"

¹⁶ Otvaraju usta protiv tebe svi tvoji neprijatelji. Škripe zubima, psiču i viču: “Ha, mi proždrijesmo! Jest, ovo je dan našega nadanja; dočekasmo ga, doživjesmo!” ""

¹⁷ Završio je Gospodin što je naumio, ispunio je svoju prijetnju koju je davno kazao: razorio je nemilice, razveselio je tobom neprijatelja, učinio je ponosnim tvoje protivnike."

¹⁸ O, poviči gore visoko Gospodinu, djevojko, kćeri sionska! Daj da teku tvoje suze kao potok danju i noću! Ne daj sebi nikada mira; neka se tvoje oko nikada ne odmori! ""

¹⁹ Ustani? Tuguj glasno noću, u početku straže! Izlijevaj svoje srce kao vodu pred Gospodnjim licem! Podiži k njemu ruke za život svoje djece, što ginu od gladi na uglovima svih ulica!"

²⁰ ”Gospodine, vidi ipak i pogledaj kome si ovako učinio! Jesu li smjele žene jesti plod svoga tijela, dječicu svoje brige? Je li se smjelo u Gospodnjem svetištu ubijati svećenike i proroke?"

²¹ Po ulicama leže na zemlji dječak i starac. Moje djevojke i mladići padoše od mača. Ti si ih pobio u dan svojega gnjeva, poklao si ih okrutno."

²² Sazvao si kao na blagdan odasvud one koji me straše. U dan Gospodnjega gnjeva nije bio nitko koji bi utekao i umaknuo. Koje othranih i brižno odgojih, njih mi moj neprijatelj pobi.”"

3

¹ Ja sam onaj koji sam iskusio nevolju od pruta njegova gnjeva."

² Potisnuo me i potjerao u taman mrak."

³ Protiv mene obraća svoju ruku uvijek iznova, povazdan."

⁴ Učinio je da uvene moje tijelo, moja koža, polomio je moje kosti."

⁵ Sazidao je i nagomilao oko mene otrovnu nevolju."

⁶ U tamu me obavio kao mrtvace davnih vremena."

⁷ Ogradio me, da ne iziđem, otežao mi okove."

⁸ Kad vičem i zovem, on ne čuje mojega vapaja."

⁹ Zazidao je moje putove tesanim kamenom, razvalio moju stazu."

¹⁰ Bio mi je kao medvjed što vreba, lav u skrivalištu."

¹¹ Odvukao me s puta, razderao me. Pustio me da uginem."

¹² Nategnuo je svoj luk, stavio me za metu svojoj strijeli."

¹³ Proboo mi je bubrege strijelama iz svojega tobolca."

¹⁴ Postao sam podsmijeh svemu svojemu narodu, njihovo ruglo svaki dan."

¹⁵ Nasitio me gorčinom, dao mi da pijem pelin."

¹⁶ Polomio mi zube kamenjem, dao mi pepeo da jedem."

¹⁷ Uzeo si mir mojoj duši, zaboravio sam sreću."

¹⁸ Rekoh: “Ode mi život i moje ufanje u Gospodina.”"

¹⁹ Spomeni se moje nevolje, moga tumaranja, gorkoga pelina!"

²⁰ Mnogim mudrovanjem skučena je u meni moja duša."

²¹ Ovo ću pomisliti u sebi, iz toga ću crpsti ufanje:"

²² Milost je Gospodnja da nismo sasvim uništeni, neiscrpno je njegovo milosrđe."

²³ Ponavlja se svako jutro. Vrlo je velika tvoja vjernost."

²⁴ Velim: “Gospodin je moj dio; zato se ufam u njega.” ""

²⁵ Gospodin je dobrostiv onome koji ga čeka, duši koja ga traži."

²⁶ Dobro je mirno čekati Gospodnju pomoć."

²⁷ Dobro je svakome nositi svoj jaram od mladosti."

²⁸ Neka sjedi sam i šuti, kad mu on dosudi!"

²⁹ Neka prigne k prahu svoja usta; možda još ima ufanja! ""

³⁰ Neka podmetne svoj obraz onome koji ga udara, nek se nasiti sramote!"

³¹ Jer Gospodin ne odbacuje zauvijek."

³² Ako i dosudi nevolju, on se i smiluje u veličini svoje milosti; ""

³³ jer on iz naslade ne obara i ne rastužuje ljude."

³⁴ Kad su gazili nogama sve zarobljenike u zemlji,"

³⁵ kad su izvrtali pravo čovjeka pred očima Višnjega,"

³⁶ kad su tlačili čovjeka pred sudom: ne vidi li to Gospodin?"

³⁷ Tko je taj koji je zapovjedio i zbilo se, a Gospodin da nije zapovjedio?"

³⁸ Ne dolaze li nesreća i sreća po zapovijedi Višnjega?"

³⁹ Zašto se tuži čovjek koji još živi, čovjek zbog svojih kazni?"

⁴⁰ Ispitajmo, pretražimo svoje putove, obratimo se Gospodinu!"

⁴¹ Podignimo srce i ruke k Bogu u nebu!"

⁴² Griješili smo i bunili smo se; tada nam nisi oprostio. ""

⁴³ Obavio si se gnjevom, progonio si nas, ubijao neštedimice; ""

⁴⁴ zaogrnuo si se u oblak, da više ne prodre molitva; ""

⁴⁵ učinio si od nas smeće i izmet usred narodâ."

⁴⁶ Razvaljuju svoja usta protiv nas svi naši neprijatelji."

⁴⁷ Stigla nas je groza i jama, uništenje i zatiranje."

⁴⁸ Potoci vode teku iz mojih očiju zbog pada kćeri mojega naroda."

⁴⁹ Moje oči liju suze bez prestanka,"

⁵⁰ dok Gospodin ne pogleda i ne vidi s neba."

⁵¹ Moje oko muči moju dušu zbog svih kćeri mojega grada."

⁵² Tjerali su me kao pticu moji neprijatelji ni za što."

⁵³ Svaljivali su u jamu moj život, bacali na me kamenje."

⁵⁴ Vode su pokrile moju glavu; pomislio sam: “Izgubljen sam.” ""

⁵⁵ Tada sam zazvao, Gospodine, tvoje ime iz dubine jame."

⁵⁶ Ti si čuo moj zaziv: “Ne zatiskuj svojega uha pred mojim vapajem!”"

⁵⁷ Bio si blizu mene kad sam te zvao; rekao si: “Ne boj se!” ""

⁵⁸ Vodio si, Gospodine, moju stvar, izbavljao si moj život."

⁵⁹ Vidio si, Gospodine, moju krivnju; pribavi mi pravicu! ""

⁶⁰ Vidio si svu njihovu osvetljivost, sve njihove naume protiv mene."

⁶¹ čuo si njihovo ruganje, Gospodine, sve njihove naume protiv mene,"

⁶² čuo si govore mojih protivnika, i spletke protiv mene povazdan."

⁶³ Pogledaj njihovo sjedenje i ustajanje: ja sam njihova pjesma rugalica."

⁶⁴ Gospodine, ti ćeš im platiti po djelu njihovih ruku."

⁶⁵ Zaslijepit ćeš njihova srca; tvoja kletva past će na njih! ""

⁶⁶ Ti ćeš ih u gnjevu progoniti, uništiti ih pod nebom, Gospodine!"

4

¹ Ah, kako je zlato, kako je izblijedjela boja plemenite kovine! Razasuto je sveto kamenje po uglovima svih ulica."

² Plemeniti sinovi Siona, nekoć cijenjeni kao zlato, kako su procijenjeni kao zemljane posude, kao djelo lončareve ruke!"

³ I čagljevi podaju grudi, doje mlade. Kći mojega naroda okrutna je kao nojevi pustinje."

⁴ Jezik je nejačetu prionuo za nepce od žeđi. Dječica su iskala kruha, a nitko im ga nije lomio."

⁵ Koji su nekoć jeli poslastice, ginu na ulici. Koje su nosili na grimizu, valjaju se u blatu."

⁶ Jer je krivnja kćeri moga naroda bila veća od grijeha Sodome, koja je bila srušena u čas, a da se nisu trudile ruke."

⁷ Njezini knezovi sjali su jasnije od snijega, bjelje od mlijeka. Crvenije je bilo njihovo tijelo od koraljâ, lik im je bio kao safir."

⁸ Ali je njihovo lice postalo crnje od čađe; ne poznaju se na ulicama. Koža im se prilijepila za kosti, osušila se kao drvo. ""

⁹ Sretniji je tko je pao od mača nego tko je poginuo od gladi: polagano ginu oni od nestašice hrane."

¹⁰ Kuhale su vlastitom rukom nježne žene svoju djecu. Ona su im bila hrana kad je padala kći moga naroda."

¹¹ Iscrpio je Gospodin svoj gnjev, izlio je svoju srdžbu, na Sionu je raspalio oganj što proždre njegove temelje."

¹² Nikada nisu pomislili zemaljski kraljevi, ni svi zemaljski stanovnici, da bi ušli tlačitelj i neprijatelj na vrata Jeruzalema."

¹³ Dogodilo se to za grijehe njegovih proroka, za opačine njegovih svećenika, koji su prolijevali usred njega krv pravednika."

¹⁴ Vrludali su kao slijepci po ulicama, okaljani krvlju, da se čovjek nije mogao dotaći njihovih haljina."

¹⁵ Vikali su im: “Natrag! Nečist! Natrag! Natrag! Ne dodirujte ga!” Kad budu bježali i skitali se, tad će se govoriti među ulicama. Bio je naš završetak, dani su se naši navršili."

¹⁶ Gospodnje ih je lice rasulo; on ih više ne može. Prezirali su čast svećenikâ, nisu štedjeli staraca. ""

¹⁷ Naše oči uzalud čeznu još uvijek za pomoći. Na svojoj stražarnici čekali smo narod, koji ne pomaže."

¹⁸ Zapriječiše nam, vrebajući nam korake, da hodimo po svojim ulicama. Naš je završetak bio, dani su se naši navršili; jest, došao je naš završetak. ""

¹⁹ Naši progonitelji bili su još brži od nebeskih orlova. Gonili su nas po gorama, vrebali nas u pustinji."

²⁰ Bio je naš životni dah, Gospodnji pomazanik, uhvaćen u njihove jame, a za njega smo mislili: “U njegovoj sjeni živjet ćemo među narodima.”"

²¹ Raduj se i veseli, edomska kćeri, koja stanuješ u zemlji Usu! I na te će još doći čaša; opit ćeš se i otkrit ćeš se. ""

²² Krivnja je tvoja uništena, sionska kćeri; on te više ne izgoni. On će kazniti tvoju krivnju, edomska kćeri, otkrit će tvoje grijehe. ""

5

¹ Spomeni se, Gospodine, onoga što nas je stiglo! Pogledaj i vidi našu sramotu!"

² Naša baština dopade tuđincima, naše kuće strancima."

³ Siroti smo, bez oca; naše su majke kao udovice. ""

⁴ Pijemo za novac svoju vodu, moramo plaćati za vlastita drva."

⁵ Na vratu su nam tlačitelji, smalaksali smo i ne nalazimo mira."

⁶ Pružili smo ruku Egiptu i Asuru, da se nasitimo kruha."

⁷ Oci su naši sagriješili i nema ih više. Mi moramo nositi njihove opačine."

⁸ Sluge su nad nama gospodari; nitko nas ne izbavlja iz njihovih ruku. ""

⁹ Donosimo sebi kruh sa strahom za život od mača u pustinji."

¹⁰ Kao peć gori naša koža u žeravici gladi."

¹¹ Silovali su žene na Sionu i djevojke po Judinim gradovima."

¹² Knezove su vješali i bila je prezrena čast staraca."

¹³ Mladići nose mlin; pod teretom drva posrću dječaci. ""

¹⁴ Na vratima više ne sjede starci; mladiće ne sjedinjuje igra. ""

¹⁵ Nestalo je radosti našem srcu, igra se naša pretvorila u žalost."

¹⁶ Pala nam je kruna s glave; teško nama što smo sagriješili! ""

¹⁷ Stoga je naše srce oslabjelo, stoga je naše oko potamnjelo:"

¹⁸ Zbog gore Siona, što je opustjela, i lisice brzaju po njoj."

¹⁹ Ti, Gospodine, stoluješ u vijeke, tvoje prijestolje stoji od vijeka do vijeka."

²⁰ Zašto nas hoćeš zaboraviti do vijeka, zauvijek nas ostaviti?"

²¹ Obrati nas, Gospodine, k sebi! Mi se vraćamo. Ponovi naše dane kako su bili prije!"

²² Ili, zar si nas sasvim odbacio? Ljutiš li se toliko na nas?"