1

¹ Ovo su govori Jeremije, Hilkijina sina, iz svećeničkoga roda, što je stajao u Anatotu u Benjaminovoj zemlji."

² Njemu dođe Gospodnja riječ u dane Judina kralja Jošije, Amonova sina, u trinćstoj godini njegova vladanja."

³ I dođe mu ona u dane Judina kralja Jojakima, Jošijina sina, do završetka jedanćste godine Judina kralja Sidkije, Jošijina sina, do odvođenja stanovnika Jeruzalema u petom mjesecu."

⁴ Dođe mi Gospodnja riječ:"

⁵ ”Prije nego te satkah u majčinu krilu, ja sam te izabrao. Prije nego si izašao iz majčina krila, posvetio sam te, postavio sam te za proroka narodima.”"

⁶ A ja rekoh: “Ah, moćni Gospodine, evo, ne mogu govoriti, ja sam još tako mlad!”"

⁷ Ali mi Gospodin odvrati: “Ne govori: Ja sam još tako mlad! Idi samo kamo te šaljem! Navješćuj što ti zapovjedim!"

⁸ Ne boj se njih! Jer sam ja s tobom da te očuvam!”, veli Gospodin."

⁹ I Gospodin pruži svoju ruku i dotače se mojih usta. I reče mi Gospodin: “Eto, stavljam svoje riječi u tvoja usta."

¹⁰ Vidi, dajem ti danas punomoć nad narodima i kraljevstvima, da trgaš i razdireš, da istrebljuješ i rušiš, da gradiš i sadiš!”"

¹¹ Nato mi dođe Gospodnja riječ: “Što vidiš, Jeremija?” Ja odgovorih: “Vidim bademovu granu.”"

¹² Tada mi Gospodin reče: “Dobro vidiš. Jer bdijem nad svojom riječi, da je izvršim.”"

¹³ I opet mi dođe Gospodnja riječ: “Što vidiš?” Ja odgovorih: “Vidim lonac što vri. Njegov otvor naginje se ovamo sa sjevera.”"

¹⁴ Tada mi Gospodin reče: “Sa sjevera vrije zlo na sve stanovnike ove zemlje."

¹⁵ Jer eto, ja sazivam sva plemena sjevernih kraljevstava”, veli Gospodin. “Ona dolaze i sva se utaboruju pred vratima Jeruzalema, pred svim njegovim zidovima uokolo, pred svim Judinim gradovima."

¹⁶ Tada ću im izreći svoj sud za svu njihovu zloću, što su me ostavili i žrtvovali drugim bogovima, i klanjali se djelima svojih ruku.”"

¹⁷ ”A ti opaši bedra! Ustani, navješćuj im sve što ti zapovjedim! Ne plaši se njih! Inače ću ja njima tebe uplašiti."

¹⁸ Ali ja ? ja te danas činim tvrdim gradom, željeznim stupom, mjedenim zidom protiv sve ove zemlje, protiv Judinih kraljeva, protiv njegovih velikaša, protiv njegovih svećenika i protiv naroda ove zemlje."

¹⁹ Oni će udariti na te, ali te ne će nadvladati. Jer ja stojim uza te”, veli Gospodin, “da te izbavim!”"

2

¹ Dođe mi Gospodnja riječ:"

² ”Idi, viči Jeruzalemu glasno u uho: Ovako veli Gospodin: Naplatio sam ti tvoju mladu ljubav, zaručničku milinu, kad si u pustinji išao za mnom, u zemlji gdje se ne sije."

³ Izrćl je vrijedio Gospodinu kao sveto dobro, kao prvina od njegovih rodova. Tko bi jeo od toga, taj je to morao okajati; zlo je došlo na njega”, veli Gospodin. ""

⁴ čujte Gospodnju riječ, kućo Jakovljeva i sve obitelji Izrćlova doma!"

⁵ Ovako veli Gospodin: “Što nepravedno nađoše na meni vaši oci te odstupiše od mene i pristadoše za ništavnim idolima i sami postadoše ništavni?"

⁶ Nisu pitali: Gdje je Gospodin, koji nas je vodio po pustinji, po pustarama i gudurama, po suhoj i mračnoj zemlji, po zemlji kojom ne prohodi putnik i u kojoj nitko ne stanuje?"

⁷ Dovedoh vas u plodnu zemlju, da uživate njezina dobra i plodove. A vi dođoste i oskvrnuste moju zemlju i moju baštinu učiniste gadnim mjestom."

⁸ Svećenici nisu pitali: Gdje je Gospodin? čuvari Zakona nisu me poznali. Pastiri su mi postali nevjerni. Proroci su bili Baalovi proroci; trčali su za nemoćnim idolima. ""

⁹ Zato vas optužujem”, veli Gospodin, “i djecu vaše djece optužujem."

¹⁰ Jest, prijeđite na otoke kitimske i vidite! Pošaljite tamo u Kedar, raspitajte se dobro i istražite je li ikad bilo tako nešto; ""

¹¹ je li koji narod promijenio svoje bogove, ako i nisu bogovi! A moj je narod predao svoga slavnoga Boga za nemoćne idole."

¹² Začudi se tome, nebo, zgrozi se i zaprepasti!”, veli Gospodin."

¹³ ”Jest, dvostruk je grijeh počinio moj narod: ostavili su mene, izvor žive vode, da kopaju sebi cisterne, raspucane zdence, koji ne zadržavaju vodu."

¹⁴ Je li Izrćl sluga, je li u kući rođen rob? Zašto je postao plijenom?"

¹⁵ Nad njim riču lavovi glasnom rikom, pustinjom su učinili njegovu zemlju. Popaljeni su njegovi gradovi, i nema stanovnika u njima."

¹⁶ I Memfis i Tafnis popasoše ti tjeme."

¹⁷ Nije li tomu kriv tvoj otpad od Gospodina, tvojega Boga, u vrijeme kad te vodio pravim putem?"

¹⁸ A što trčiš sad u Egipat kako bi pio vodu iz Nila? Što trčiš tamo prijeko u Asiriju kako bi pio vodu iz Eufrata?"

¹⁹ Tvoja zloća te opominje, tvoj otpad te kažnjava. Upamti i vidi kako je zlo i gorko što ostavljaš Gospodina, svojega Boga, i ne bojiš se mene!”, veli svemogući Gospodin nad vojskama."

²⁰ ”Odavno si izlomio svoj jaram i raskidao svoju užad i rekao si: Ne služim ti više! A na svakom visokom humu, pod svakim zelenim drvetom, predao si se idolskim ljubavnicima."

²¹ Bio sam te posadio kao plemenitu lozu. Kao posve pravu lozu. Ali kako si mi se izrodio u divlju lozu?"

²² I kad bi se oprao lužinom i uzeo sebi mnogo sapuna, tvoja krivnja ostaje mrlja preda mnom!”, veli svemogući Gospodin."

²³ ”Kako možeš samo reći: Nisam se zamrljao, nisam trčao za Baalima! Pogledaj svoje poslove u dolini! Promisli što si učinio! Ti si brzonoga deva koja trči sad ovamo, sad onamo; ""

²⁴ divlja magarica navikla na pustaru, koja divljom pohlepom zijeva za zrakom. Tko zadovoljava njezinu upalu? Tko je traži, nalazi je bez muke u vrijeme njezine upale."

²⁵ Pazi, inače ćeš postati bos, i grlo će ti se još osušiti. Ali ti veliš: Nemoguće! Ne! Ja ljubim tuđe idole, trčim za njima!"

²⁶ Kao što se lupež posrami kad je uhvaćen, tako stoji posramljena Izrćlova kuća sa svojim kraljevima i svojim knezovima, sa svojim svećenicima i svojim prorocima."

²⁷ Oni govore drvetu: Ti si moj otac; i kamenu: Ti si mi darovao život! A meni okreću leđa, a ne lice. Ali u vrijeme nevolje viču: Ustani, dođi nam u pomoć! ""

²⁸ Gdje ostaju tvoji bogovi što si ih sam sebi napravio? Neka ustanu ako ti mogu pomoći u vrijeme nevolje! Jer mnogobrojni su kao tvoji gradovi, Juda, i tvoji bogovi."

²⁹ Zašto se tužite na me kad ste me svi ostavili?”, veli Gospodin."

³⁰ ”Uzalud sam udarao tvoju djecu ? ne primiše stege. Mač vam proždrije vaše proroke kao lav što davi."

³¹ Izrođeni rode, što ste vi? Prihvatite Gospodnju riječ! Jesam li ja postao Izrćlu pustinja, mračna zemlja? Kako kaže moj narod? Dosta smo lutali u njoj. Ne dolazimo više nikada k tebi!"

³² Zaboravlja li djevojka svoj nakit, zaručnica svoju tkanicu? A narod je moj zaboravio mene, ima tomu nebrojeno dana."

³³ Kako se dobro razumiješ u to da pronađeš milosnike! Tako si priviknuo svoj put i na zle stvari."

³⁴ Na skutovima ti se lijepi krv nedužnih siromaha. Nisi li ih zatekao kod provale."

³⁵ Unatoč svemu tomu još tvrdiš: Bez krivnje sam. Gnjev se njegov odvratio od mene! Sad te pozivam na odgovor, jer tvrdiš: Nisam ništa zlo počinio!"

³⁶ Ah, kako mijenjaš svoj put! I od Egipta požet ćeš sramotu kakvu si imao od Asirije."

³⁷ I odatle ćeš morati otići s rukama nad glavom. Jer Gospodin odbacuje one u koje se uzdaš. Ne ćeš imati s njima sreće."

3

¹ Postavimo slučaj: čovjek pusti svoju ženu. Ona ode od njega i pođe za drugoga. Hoće li se onaj opet vratiti k njoj? Nije li se takva žena sasvim oskvrnula? S mnogim si se prijateljima ti upustio i hoćeš li se opet vratiti k meni?”, veli Gospodin."

² Podigni svoje oči k uzvisinama i pogledaj! Gdje se nije tebi učinila sramota? Na putovima si sjedio čekajući ih, kao Arapin u pustinji. Tako si osramotio zemlju svojim bludom i zloćom."

³ Bujice su se zaustavile. Nije pao kasni dažd. Ali si ti prihvatio čelo zloglasne žene, ostavio si po strani svaki sram."

⁴ Sada, dakako, vičeš k meni: Oče moj! Ti si prijatelj moje mladosti!"

⁵ Hoće li se on vječno gnjeviti? Hoće li se vječno toga spominjati? Jest, tako govoriš, a pritom činiš zlo! I tjeraš zlo do kraja!”"

⁶ Gospodin mi reče u dane kralja Jošije: “Jesi li vidio što je učinila odmetnica Izrćl? Išla je na svako visoko brdo i pod svako zeleno drvo i ondje je činila zlo."

⁷ Mislio sam da će doći k meni natrag, kad je to sve učinila. Ali se nije vratila. To je zapazila nevjernica, njezina sestra Juda."

⁸ A ona je i vidjela da sam odmetnicu Izrćl upravo zato jer je činila zlo odbacio, i dao joj otpusnu knjigu. Ali se nevjernica, njezina sestra Juda, nije uplašila, nego je otišla i isto tako činila zlo."

⁹ Svojim lakoumnim, razuzdanim ponašanjem oskvrnula je zemlju. S kamenom i s drvetom činila je zlo."

¹⁰ Kod svega toga nije se vratila meni nevjernica, njezina sestra Juda, svim srcem, nego samo lažno”, govori Gospodin."

¹¹ Nato mi reče Gospodin: “Pravedna je odmetnica Izrćl kad se usporedi s nevjernicom Judom."

¹² Idi, izvikuj ove riječi tamo prema sjeveru i reci: Vrati se, odmetnice, Izrćle!”, veli Gospodin. “Ne ću više gnjevno gledati na vas, jer sam milostiv”, veli Gospodin, “ne gnjevim se dovijeka."

¹³ Samo priznaj svoju krivnju, da si Gospodinu, svojemu Bogu, prelomila vjernost i da si sad ovamo, sad onamo trčala k poganskim idolima pod svakim zelenim drvetom. Ali niste poslušali mojega poziva!”"

¹⁴ ”Vratite se, sinovi odmetnici!”, veli Gospodin. “Jer sam ja vaš gospodar. Uzet ću vas, pa bio i samo jedan iz jednoga grada i dva iz jednoga plemena, i odvest ću vas kući u Sion."

¹⁵ Dat ću vam pastire po svome srcu, koji će vas napasati mudrošću i razboritošću."

¹⁶ I kad se onda umnožite i postanete mnogobrojni u zemlji u one dane”, veli Gospodin, “ne će se više nikada govoriti: kovčeg Gospodnjega Saveza! Ne će se više na nj misliti, i ne će se više spominjati, i ne će ga više nestati, niti će se drugi praviti."

¹⁷ U ono će se vrijeme Jeruzalem zvati Gospodnje prijestolje. Svi će se neznabožački narodi tamo sabrati, Gospodnjemu imenu u Jeruzalem, i nijedan ne će više ići za prkosom svojega opakog srca."

¹⁸ U one će se dane sjediniti Judina kuća s Izrćlovom. Vratit će se oni zajedno iz sjeverne zemlje u zemlju koju sam dao u baštinu vašim ocima."

¹⁹ Ja sam bio mislio: Kako ću te ipak držati umjesto sina i dragocjenu ti zemlju podijeliti, najkrasnije prebivalište neznabožaca? Nadao sam se: Oče moj, tako si me zvao, da ne ćeš nikada odstupiti od mene!"

²⁰ Ali kao što žena nevjerno ostavi svojega druga, tako ste i vi meni prelomili vjernost, kućo Izrćlova!”, veli Gospodin."

²¹ čuj! Na uzvisinama čuje se plač, vapaj Izrćlove djece, jer su hodili krivom stazom, zaboravili Gospodina, svojega Boga."

²² ”Vratite se, sinovi odmetnici, ja ću iscijeliti rane vašeg otpada!” “Evo nas! Dolazimo k tebi! Jer si Gospodin, naš Bog!"

²³ Doista, prijevara su humovi, buka na gorama! Doista, samo je u Gospodina, našega Boga, spasenje Izrćlu."

²⁴ Tada je sramotni idol proždro trud naših otaca od naše mladosti, njihove ovce i goveda, sinove i kćeri."

²⁵ Moramo ležati u svojoj sramoti i pokriva nas naše ruglo. Jer smo griješili Gospodinu, svojemu Bogu, mi i naši oci, od mladosti do dana današnjega. Nismo više pazili na glas Gospodina, svojega Boga!”"

4

¹ ”Ako se vraćaš, Izrćle”, veli Gospodin, “vrati se k meni! Ako mi ukloniš s očiju te idolske gadove, ne ćeš ostati bez domovine."

² I kuneš li se: Tako da je živ Gospodin! ? pošteno, istinito i pravo, onda će se neznabošci blagoslivljati u njemu i njime će se dičiti."

³ Jer ovako veli Gospodin ljudima u Judi i u Jeruzalemu: Izorite sebi krčevinu i ne sijte u trnje!"

⁴ Obrežite se Gospodinu i skinite okrajak sa svojega srca, o, vi ljudi Judini, stanovnici Jeruzalema! Inače će buknuti kao oganj moj gnjev i razgorit će se ? i nitko ga neće moći ugasiti ? zbog zloće vaših djela."

⁵ Objavite u Judi! Oglasite u Jeruzalemu! Trubite u trubu po zemlji! Vičite iz puna grla: Skupite se! Moramo poći u tvrde gradove."

⁶ Zamahnite zastavama prema Sionu! Bježite! Ne stajte! Jer šaljem zlo sa sjevera i silno razorenje."

⁷ Iz svoje guštare diže se lav, davitelj se naroda otresa, ostavlja svoj ležaj, da tvoju zemlju učini pustinjom. Gradovi će tvoji biti opustošeni i bez ljudi."

⁸ Zato se zamotajte u žalobne haljine! Plačite i ridajte: Gospodnji žestok gnjev ne odvraća se od nas."

⁹ U onaj dan, veli Gospodin, ne znaju se snaći ni kralj ni knezovi. Svećenike obuzima užas, i proroke hvata groza."

¹⁰ Govore: Ah, moćni Gospodine! Doista, ti si ovaj narod i Jeruzalem gorko prevario viješću: Imat ćete spasenje! A sada nam ide mač na život!"

¹¹ U ono vrijeme govori se o tom narodu i o Jeruzalemu: Vruć vjetar s pustinjskih visina udari na kćer, moj narod, ne da provije ni da pročisti."

¹² Silan mi vihor dolazi u službu. I ja sam onaj koji im izriče osudu."

¹³ Gle, podiže se kao oblak! Kao vihor šume su neprijateljska kola! Brže od orlova lete konji! Teško nama, propadosmo!"

¹⁴ Operi svoje srce od zloće, Jeruzaleme, tako ćeš se spasiti! Dokle će još u tvojim grudima biti grješni naumi?"

¹⁵ čuj samo! Glas iz Dana! Glasnik nesreće od Efrajimovih gora:"

¹⁶ Javite plemenima, oglasite Jeruzalemu: Opsadnici dolaze iz daleke zemlje i podižu poziv na boj protiv Judinih gradova."

¹⁷ Kao poljski čuvari postavljaju se oko njega jer ustade na me”, veli Gospodin."

¹⁸ ”Tvoj ti život i djela to donesoše. Kriva je tvoja zloća što ti je gorko, što ti steže srce.”"

¹⁹ ”Grudi moje, grudi moje! Previjam se u boli! Puca mi srce! Buči mi nutrina ? ne mogu zamuknuti. čuješ glas trube, srce moje! čuješ bojnu viku!"

²⁰ Pustošenje na pustošenje, glasi vijest, opustošena je sva zemlja! U čas su razoreni moji šatori, u tren moj stan!"

²¹ Dokad moram gledati zastave, dokad moram slušati glas trube?”"

²² ”Ah, zaluđen je moj narod! Ne htjedoše ništa znati o meni. Luda su djeca, bez razboritosti; mudri su samo da čine zlo, a dobro činiti ne znaju.” ""

²³ Gledam zemlju ? i gle: samo pustinja i pomutnja! Gledam k nebu ? svjetlost je njegova iščeznula!"

²⁴ Gledam brda ? i gle: ona se tresu! Svi su humovi zadrhtali!"

²⁵ Gledam ? i gle: nema više čovjeka! Sve su nebeske ptice odletjele!"

²⁶ Gledam ? i gle: plodna zemlja leži pusta! Razoreni su svi njezini gradovi od Gospodina, od žestine njegova gnjeva."

²⁷ Jer ovako govori Gospodin: “Sva zemlja mora postati pustinja! ? Ali ne ću je sasvim uništiti. ?"

²⁸ Nad tim se zemlja zamotava u žalost, i nebo u tamu. Zato sam očitovao svoje namjere; ne kajem se! Ne ću to pustiti!” ""

²⁹ Pred uzvikom: “Konjanici i strijelci!” bježe svi gradovi. Kriju se ljudi u guštarama. Penju se na stijene. Svaki je grad ostavljen. Nitko više ne stanuje u njima."

³⁰ A ti, opustošena, što tada činiš? Ako se i odijevaš u grimizno odijelo, ako se i kitiš zlatnim nakitom, ako i laštiš sebi oči ? uzalud se praviš lijepom. Siti su te milosnici, rade ti o glavi."

³¹ Ah, čujem viku kao žene u bolima, tjeskobne vapaje, kao žene koja prvi put rađa: glas sionske kćeri koja jeca. Ona slama ruke: “Teško meni! Ubojicama pripada moj život!”"

5

¹ Prođite po ulicama Jeruzalema, gledajte i pitajte! Tražite na njegovim trgovima; ako nađete jednoga, ako ima samo jedan koji čini pravo, koji se drži vjernosti: ja ću mu oprostiti! ""

² Govore: “Tako neka je živ Gospodin!”, pa se opet krivo zaklinju."

³ Nisu li tvoje oči, Gospodine, upravljene poštenom biću? Udarao si ih, ali ih nije boljelo. Predao si ih uništenju. Ali oni ne žele primiti stegu; tvrđe im je čelo od kamena; ne će da se obrate. ""

⁴ Mislio sam: “Možda su to samo mali ljudi, koji tako ludo rade. Jer ne znaju Gospodnjega puta, ni pravice svojega Boga."

⁵ Zato ću poći k velikima i s njima govoriti. Oni sigurno znaju Gospodnji put, pravicu svoga Boga.” Ali upravo su oni izlomili jaram, pokidali užad."

⁶ Zato ih bije lav šume, davi ih vuk iz pustare, leži i vreba ris pred njihovim gradovima: tko iziđe iz njih, bit će rastrgan. Jer su mnogobrojne njihove opačine, mnogovrsni su njihovi grijesi."

⁷ ”Kako bih ti ja još oprostio? Sinovi su mi tvoji postali nevjerni i zaklinjali se ništavnim idolima. Učinio sam s njima Savez. Ali oni raskinuše Savez i postadoše gosti u idolskoj kući."

⁸ Oni su kao tovni, pretili konji; svaki rže za idolima drugoga. ""

⁹ Zar da tako što ne kaznim?”, veli Gospodin. “Zar da se ne osvetim takvu narodu?"

¹⁰ Popnite se na obronke! Obarajte ih! Ali ih nemojte sasvim zatrti! Sasijecite njihove loze! Jer nisu više Gospodnje."

¹¹ Jest, postadoše mi sasvim nevjerne, Izrćlova i Judina kuća”, veli Gospodin."

¹² Odriču se Boga i govore: “Ništa za to. Ne dolazi nesreća na nas. Ne vidimo mača ni gladi."

¹³ Proroci su vjetroviti brbljavci, Božja riječ nije nikad u njima. Neka njima samima bude tako!”"

¹⁴ Zato ovako veli Gospodin, Bog nad vojskama: “Kad tako govorite, onda ću ja svoje riječi učiniti u tvojim ustima ognjem i taj narod drvetom, da ih oganj spali."

¹⁵ Gle, ja dovodim izdaleka narod na vas, Izrćlova kućo”, veli Gospodin. “Nepobjediv narod, prastar je to narod, narod kojemu ne znaš jezika."

¹⁶ Tobolac je njegov otvoren grob. Svekoliki su junaci."

¹⁷ On ti jede žetvu i kruh. On ti jede sinove i kćeri. On ti jede ovce i goveda. On ti jede lozu i smokvu. On ti mačem obara tvrde gradove, u koje se uzdaš."

¹⁸ Doduše, ne ću vas ni u one dane”, veli Gospodin, “sasvim uništiti.”"

¹⁹ Ako tada pitate: “Zašto nam sve to učini Gospodin, naš Bog”, onda ćeš im reći: “Kako ste ostavili mene i služili tuđim bogovima u svojoj zemlji, tako ćete služiti tuđincima u zemlji koja nije vaša.”"

²⁰ Javite ovo u Jakovljevoj kući! Oglasite u Judi:"

²¹ ”čuj, narode pun ludosti i nerazuma, koji ima oči, a ne vidi, koji ima uši, a ne čuje!"

²² Zar se mene ne ćete bojati”, veli Gospodin, zar ne ćete preda mnom drhtati? Ja sam postavio moru pličinu za granicu, za vječnu ogradu, koju ne prekoračuje. Ako i buči, ne može ništa. Ako valovi i huje, ne prelaze."

²³ Ali ovaj narod ima srce puno prkosa i puno pobune. Oni otpadoše i otiđoše."

²⁴ I ne kažu sebi: Bojmo se Gospodina, svojega Boga, koji daje dažd, rani i kasni u pravo vrijeme; koji napaja njive, uzdržava nam žetvu! ""

²⁵ Krivnja je vaša to narušila, grijesi vaši drže daleko blagoslov od vas."

²⁶ Jest, bezbožnika ima u mome narodu. Oni vrebaju zgureni kao ptičari, postavljaju zamke i hvataju ljude."

²⁷ Kao krletka puna ptica tako su njihove kuće pune nepravednoga dobra."

²⁸ Zato su postali moćni i bogati. Pretili su postali i gojni; jest, njihova zloća prelazi svaku mjeru. Ne brinu se za pravdu, ne nastupaju za pravicu sirote i ne odlučuju za stvar siromaha. ""

²⁹ ”Zar da takvo što ne kaznim?”, veli Gospodin. “Zar da se ne osvetim takvu narodu?”"

³⁰ Užas i strahota biva u zemlji."

³¹ Proroci prorokuju laž, svećenici rade na svoju ruku, i tako voli moj narod. A što ćete činiti kad se približi kraj?"

6

¹ Bježite, Benjaminovi sinovi, iz Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u trubu! Zamahnite zastavom prema Bet Hakeremu! Jer od sjevera prijeti nesreća, silno pustošenje."

² Milu, razmaženu, uništavam sionsku kćer."

³ Pastiri dolaze k njoj sa svojim stadima, razapinju oko nje svoje šatore. Svaki opasava svoje područje."

⁴ Posvetite se za boj protiv nje! Ustanite! Izići ćemo u podne! Teško nama! Već se naginje dan. Već se proteže večernja sjena."

⁵ ”Ustanite! Iziđimo po noći! Razorimo njezine palače!”"

⁶ Jer ovako govori Gospodin nad vojskama: “Sijecite njezina drva! Načinite opkop protiv Jeruzalema! To je grad koji se mora kazniti. Posvuda u njemu vlada tlačenje."

⁷ Kao što zdenac čuva svježom svoju vodu, tako on čuva svježom svoju zloću. Nepravda!, Nasilje!, čuje se u njemu. Jad i zlostavljanje neprestano su mi pred očima."

⁸ Popravi se, Jeruzaleme! Inače se otkidam od tebe, inače te pretvaram u pustinju, u zemlju bez stanovnikâ.”"

⁹ Ovako govori Gospodin nad vojskama: “Temeljito pobiranje držat će se na Izrćlovu ostatku kao na čokotu, ispružit će ruku kao vinogradar za lozama."

¹⁰ Kome ću govoriti i koga opominjati, da me čuje? Doista, uho je njihovo neobrezano te ne može čuti! Gle, riječ je Gospodnja njima podsmijeh, ne sviđa im se."

¹¹ Prepun sam Gospodnjega gnjeva. Iznemogao sam sustežući ga. Moram ga izliti na dijete na ulici, na svu četu mladića; jest, muževi i žene hvataju se, starac s vremešnim. ""

¹² Kuće njihove zapadaju strance s njivama i ženama, kad ispružim ruku protiv stanovnika ove zemlje”, veli Gospodin."

¹³ ”Jer od najmanjega do najvećega sve misli samo na vlastitu korist. Proroci i svećenici, svi varaju."

¹⁴ Lom mojega naroda hoće liječiti govoreći mu olako: Mir, mir!, a mira nema."

¹⁵ Morali bi se stidjeti što su činili gadosti. Ali se ne stide. Ne znaju se više zarumenjeti. Zato će popadati kad pada sve, i srušiti se kad ih kaznim”, veli Gospodin."

¹⁶ Ovako govori Gospodin: “Zakoračite na nove putove, pogledajte uokolo i pitajte za stare staze, gdje je put k spasenju! Ako idete po njemu, naći ćete mir svojoj duši. Ali oni rekoše: Ne ćemo po njemu!"

¹⁷ Postavio sam vam stražare. Pazite na trubljenje truba! Ali oni rekoše: Ne ćemo paziti na njih!"

¹⁸ Zato čujte, narodi, slušaj, općino, što im se događa!"

¹⁹ čuj, zemljo! Evo, ja donosim nesreću na ovaj narod, plaću za njihove naume. Jer ne idu za mojim uputama. Moj Zakon zabacuju."

²⁰ Što će mi još tamjan iz Šebe, mirisni cimet iz daleke zemlje? Vaše žrtve paljenice nisu mi više ugodne. Vaše žrtve klanice ne sviđaju mi se.”"

²¹ Zato ovako govori Gospodin: “Evo, ja ću staviti ovome narodu smetnje na put, neka se s njih sruše oci i sinovi zajedno! Susjed zajedno s drugim neka propadne!”"

²² Ovako govori Gospodin: “Evo, narod dolazi iz sjeverne zemlje! Velik narod ustaje s krajeva zemlje."

²³ Nosi luk i koplje. Tvrd je i bez milosrđa. Vika je njegova kao bučno more. Na konjima ovamo juri, kao naoružan ratnik, protiv tebe, kćeri sionska!”"

²⁴ ”čuli smo glas o njemu: naše ruke malakšu i klonu. Tjeskoba nas obuzima i bol kao ženu kad rađa.”"

²⁵ Ne idite van! Ne stupajte na ulicu! Jer prijeti neprijateljev mač, prijeti groza uokolo."

²⁶ Kćeri, narode moj! Odjeni žalobnu odjeću! Baci se u prah! Žali kao za jedincem sinom, tuguj gorko: “Najednom je došao na nas zatirač.”"

²⁷ ”Za stražara te postavljam svojemu narodu, za ispitatelja, da doznaješ i izviđaš njegov put.”"

²⁸ Svi su buntovnici i klevetnici, samo mjed i željezo, svi su pokvareni."

²⁹ Mješina puše. Ostaje posve u ognju olovo. Uzalud je sve taljenje. Zli se ne daju izlučiti."

³⁰ Zovu se zabačeno srebro. Jer ih je zabacio Gospodin."

7

¹ Riječ što dođe Jeremiji od Gospodina:"

² ”Postavi se na vrata Gospodnjega hrama i oglasi ondje ovu riječ: čujte Gospodnju riječ, svi Judejci, koji ulazite na ova vrata da se poklonite Gospodinu!”"

³ Ovako govori Gospodin nad vojskama, Bog Izrćlov: “Popravite svoje putove i svoja djela, pa ću učiniti da stanujete na ovom mjestu!"

⁴ Ne uzdajte se u lažnu riječ: Gospodnji hram, Gospodnji hram, Gospodnji hram je ovo!"

⁵ Samo ako ozbiljno popravite svoje putove i svoja djela, ako doista činite pravo među sobom,"

⁶ ako ne pritišćete strance, sirote i udovice, i ne prolijevate nedužne krvi na ovom mjestu, i ne trčite za tuđim bogovima na svoju štetu,"

⁷ učinit ću da stanujete na ovom mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima za vječna vremena."

⁸ A eto, vi se oslanjate na prijevarne riječi, koje nemaju vrijednosti."

⁹ Kako? Vi kradete, ubijate, činite preljub, kunete se krivo, žrtvujete Baalu i trčite za tuđim bogovima, koje ne znate,"

¹⁰ a onda dolazite i stupate preda me u ovoj kući, koja nosi moje ime, i govorite: Mi smo sakriveni, i onda dalje činite sve te gadosti!"

¹¹ Zar vam je ova kuća, koja nosi moje ime, kao razbojnička spilja? Dobro, ja ću već vidjeti!”, veli Gospodin."

¹² ”Idite u moje sveto mjesto u Šilu, gdje sam smjestio svoje ime u početku, i vidite kako sam s njim postupao zbog zloće svojega naroda Izrćla!"

¹³ A jer ste vi sada učinili posve ista nedjela”, veli Gospodin, “i jer niste slušali, premda sam vam govorio rano i kasno, i niste mi se odazivali, iako sam vas zvao,"

¹⁴ ja ću s ovom kućom, koja nosi moje ime, i u koju vi stavljate svoje uzdanje, i sa svetim mjestom koje sam dao vama i vašim ocima, postupati onako kao što sam postupao sa Šilom:"

¹⁵ Ja vas odbacujem od sebe kao što sam odbacio svu vašu braću, cijelo Efrajimovo pleme."

¹⁶ A ti se ne moli za taj narod, ne podiži za njih molitve i zagovore! Ne navaljuj na me, jer te ne ću uslišati!"

¹⁷ Zar ne vidiš što čine po Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama?"

¹⁸ Djeca kupe drva, očevi lože oganj i žene mijese tijesto kako bi pekle kolače nebeskoj kraljici. Tuđim bogovima daruju se naljevi da mene ozlovolje."

¹⁹ A zar da mene ozlovolje,” govori Gospodin, “ili da upravo same sebe sramotno osramote?”"

²⁰ Zato ovako govori svemogući Gospodin: “Gle, moj žestoki gnjev izlit će se na ovo mjesto, na čovjeka i stoku, na poljsko drveće i zemaljske plodove. Raspalit će se i ne će se ugasiti nikada.”"

²¹ Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: “Gomilajte samo žrtve paljenice na žrtve klanice i jedite meso!"

²² Kad sam vaše oce vodio iz Egipta, nisam im toliko davao propise i zapovijedi o žrtvama paljenicama i klanicama,"

²³ nego sam im više zapovjedio ovo: Slušajte moj glas, i bit ću vaš Bog, i vi ćete biti moj narod! Idite posve putem što sam vam ga pokazao, da vam bude dobro!"

²⁴ Ali nisu poslušali, nisu mi prignuli svojega uha. Slijedili su svoje pohote u opakosti svojega zla srca; okrenuše mi leđa, a ne lice. ""

²⁵ Od onoga dana, kad iziđoše vaši oci iz Egipta, do dana današnjega, rano i kasno, slao sam vam sve svoje sluge, proroke."

²⁶ Ali me ne poslušaše i ne prignuše mi svojega uha. Pokazaše se tvrdoglavi i činili su gore nego njihovi oci."

²⁷ I kad im kažeš sve ove riječi, ne će te poslušati. Pozoveš li ih, ne će ti se odazvati."

²⁸ Tada im reci: Ovo je narod koji ne sluša glasa Gospodina, svoga Boga, i ne prima stege. Nema vjernosti, iščeznula je iz njihovih usta.”"

²⁹ Ošišaj svoju lijepu kosu i baci je! Protuguj na visinama! Jer je Gospodin odbacio, otisnuo od sebe rod na koji se gnjevi."

³⁰ ”Jer su sinovi Judini činili što mi se nije sviđalo”, veli Gospodin. Stavili su svoje gadne idole u kuću, koja nosi moje ime, i oskvrnuli je."

³¹ Postavili su u dolini Ben-Hinomu Tofetov žrtvenik i sažižu svoje sinove i kćeri, što nisam nikada zapovjedio i što mi nije nikada došlo na um."

³² ”Zato će doći dani”, veli Gospodin, “kad se više ne će govoriti o Tofetu i o dolini Ben-Hinomu, nego o dolini davilištu. Tada će se upotrijebiti Tofet za groblje, jer inače neće više biti mjesta."

³³ Mrtva će tjelesa ovoga naroda, štoviše, služiti za hranu nebeskim pticama i poljskim životinjama, i ne će biti nikoga da ih plaši."

³⁴ Tada ću učiniti da u Judinim gradovima i na jeruzalemskim ulicama zamukne glas radosti i glas veselja, glas zaručnika i glas zaručnice, jer će zemlja postati pustinja."

8

¹ U ono vrijeme”, veli Gospodin, “izvadit će se iz njihovih grobova kosti Judinih kraljeva, kosti njegovih knezova, kosti svećenika, kosti proroka i kosti jeruzalemskih stanovnika"

² i razasut će se pred suncem, mjesecom i cijelom nebeskom vojskom, pred onima koje su ljubili i štovali, za kojima su trčali, koje su pitali i kojima su se klanjali. Ne će se skupiti ni pokopati. Kao gnoj će ležati na polju."

³ Tada će svemu ostatku, što preostane od ovoga zla roda, po svim mjestima kamo ih stjeram, biti smrt draža nego život”, veli Gospodin nad vojskama."

⁴ ”Reci im: Ovako veli Gospodin: Tko padne, zar opet ne ustane? Tko zađe s puta, zar se opet ne vrati?"

⁵ Zašto je taj narod, zašto je Jeruzalem otpao zauvijek? Zašto se drže čvrsto zablude i ne će se obratiti?"

⁶ Pazim i slušam: što nije pravo, govore; nitko se ne kaje za svoju zloću pa da kaže: Što sam skrivio? Svi trče od toga tako brzo kao konj kad nagne u boj. ""

⁷ I roda u zraku zna svoje vrijeme, golub i lastavica i ždral drže se vremena svojega povratka. A moj narod ne zna pravoga Gospodnjeg reda.”"

⁸ Kako možete reći: “Mudri smo! Imamo Gospodnji zakon!” Jest, dobro! Ali je to lažju učinila lažljiva pisaljka pisara."

⁹ Sramiti se moraju mudraci, smeteni su i pogođeni. Odbacili su Gospodnju riječ. Što im još preostade od mudrosti?"

¹⁰ ”Zato dajem njihove žene strancima, njihove njive drugim posjednicima. Jer od najmanjega do najvećega sve misli na vlastitu korist. Proroci i svećenici, svi varaju."

¹¹ Hoće liječiti lom mojega naroda govoreći mu olako: Mir, mir!, a mira nema."

¹² Morali bi se stidjeti zato što su činili gadosti. Ali se ne stide. Ne znaju se više zarumenjeti. Zato će popadati kad pada sve, i srušiti se kad ih kaznim”, veli Gospodin."

¹³ ”Hoću li kod njih imati berbu”, veli Gospodin, “nema grozda na lozi, ni smokve na drvetu. I lišće je uvenulo. Zato ih predajem onima koji dolaze na njih.”"

¹⁴ Što sjedimo tiho? Skupite se! Poći ćemo u tvrde gradove. Tamo ćemo propasti! Jer Gospodin, naš Bog, hoće naše uništenje. Otrovnu nam vodu daje da pijemo, jer smo griješili protiv Gospodina."

¹⁵ Uzdamo se u mir, ali ne dolazi ništa dobro, u vrijeme spasenja, ali je samo strah!"

¹⁶ Od Dana ovamo čuje se samo dahtanje njegovih konja. Od vriske njegovih pastuha sva zemlja zadršće. Dolaze i žderu zemlju s njezinim bogatstvom, gradove s njihovim stanovnicima."

¹⁷ ”Jest, otrovne zmije puštam na vas kod kojih ne pomaže zaklinjanje. One će vas ujedati”, veli Gospodin."

¹⁸ ”Bez spasenja.” Nevolja navaljuje na me! Moje srce u meni puno je boli!"

¹⁹ čuj! Glasno tuguje kći, narod moj, iz daleke zemlje: “Zar Gospodin nije više u Sionu? Zar njegov kralj ne boravi više u njemu?” “Što su me dražili svojim likovima, svojim tuđinskim, ništavnim idolima?”"

²⁰ ”Prošla je žetva, prošla je jesen, a nama pomoć nije došla.”"

²¹ Tada se srušila kći, moj narod; srušio sam se i ja. Žalostan sam. Groza me spopala. ""

²² Nema li balzama u Gileadu? Nema li više ondje liječnika. Zašto nema lijeka za kćer, moj narod?"

²³ O, da bi moja glava bila sasvim kao voda i oko moje vrelo suza! Plakao bih dan i noć za pobijenima svoje kćeri, svojega naroda!"

9

¹ O, kad bih samo imao u pustari prebivalište! Ostavio bih svoj narod i otišao od njega. Jer su oni svi preljubnici, četa varalica."

² ”Zapinju svoje jezike kao luk. Lažju, a ne istinom su moćni u zemlji. Koračaju iz zla u zlo, a mene ne poznaju”, veli Gospodin."

³ Neka nitko ne vjeruje svojemu bratu! Jer je svaki brat varalica. Svaki prijatelj ide, te otpada."

⁴ Jedan vara drugoga, i nijedan ne govori istine. Privikli su jezike na laganje. Muče se kako bi radili naopako."

⁵ ”Stanuješ usred lukavstva. Zbog lukavstva me ne žele poznati”, veli Gospodin."

⁶ Zato ovako govori Gospodin nad vojskama: “Gle, prokušat ću ih u talionici. Jer kako i mogu drukčije raditi zbog kćeri, svoga naroda?"

⁷ Njihov je jezik ubojita strijela: izriče prijevaru. Ustima ljubazno govori bližnjemu. Ali mu se u srcu priprema zasjeda."

⁸ Da takvo što na njima ne kaznim?”, veli Gospodin. “Da se ne osvetim takvu narodu?”"

⁹ Po gorama ću podići plač i jadikovanje, pjesmu tužaljku po pašnjacima. Oni leže poharani. Putnik njima ne prolazi. Ne prisluškuju više blejanje stada. Od ptica do životinja sve je pobjeglo, zaklonilo se."

¹⁰ U gomilu kamenja obratit ću Jeruzalem, u stan čagljeva, i pretvorit ću Judine gradove u pustinju u kojoj nitko ne stanuje."

¹¹ Tko je mudrac koji razumije i navješćuje ovo, što mu govore Gospodnja usta: Zašto propada zemlja, leži opustošena kao pustinja kojom nitko ne prolazi?"

¹² Gospodin govori: “Budući da ostaviše moj zakon, koji sam im dao, i nisu slušali mojega glasa i nisu živjeli po njemu,"

¹³ nego su išli za prkosnim mislima svojega srca i za Baalima, kako ih naučiše njihovi oci”,"

¹⁴ zato ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: “Ja ću njih, taj narod, hraniti pelinom i dat ću im otrovnu vodu da je piju."

¹⁵ Rasijat ću ih među narode koje nisu poznavali ni oni ni njihovi oci, i pustit ću za njima mač, dok ih ne istrijebim.”"

¹⁶ Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Ustanite, zovite narikače, neka dođu! Pošaljite po mudre žene! Neka dođu,"

¹⁷ brže, neka zapjevaju nad nama pjesmu tužaljku, da naše oči pljušte suzama, da naše vjeđe teku vodom!"

¹⁸ čuj! Pjesma se tužaljka čuje od Siona: Jao, uništeni smo, veoma smo upali u sramotu! Domovinu moramo ostaviti, svoje stanove predati!”"

¹⁹ čujte, žene, Gospodnju riječ! Neka primi vaše uho riječ njegovih usta! Učite svoje kćeri naricati, učite jedna drugu naricati:"

²⁰ ”Kroz prozore se popne smrt, prodre u naše dvorove, pomori djecu na ulici, mladež s trga!”"

²¹ Govori: “Ovako veli Gospodin: Mrtva ljudska tjelesa leže kao gnoj na polju, kao rukoveti za žeteocem koje nitko ne kupi.”"

²² Ovako veli Gospodin: “Neka se ne hvali mudrac svojom mudrošću! Neka se ne hvali jaki svojom jakošću! Neka se ne hvali bogati svojim bogatstvom!"

²³ Ne, time neka se hvali, tko se hoće hvaliti, što je tako razuman te spoznaje mene, da sam ja Gospodin, koji činim na zemlji milost, pravo i pravednost. Takav mi se sviđa”, veli Gospodin."

²⁴ ”Doista, dolazi vrijeme”, veli Gospodin, “kad ću pohoditi sve što je neobrezano unatoč obrezanju:"

²⁵ Egipat, Judu, Edom, Amonce i Moab i sve s podrezanom kosom, koji stanuju u pustinji. Jer su svi neznabošci neobrezani, a sav je Izrćl neobrezana srca.”"

10

¹ čujte riječ koju vam govori Gospodin, kućo Izrćlova! Ovako veli Gospodin:"

² ”Ne privikavajte se na običaje neznabožaca i ne bojte se nebeskih znakova! Jer ih se samo neznabošci plaše."

³ Uredbe su naroda sama tlapnja. Idolski je lik samo iz drveta, što se siječe u šumi sjekirom, djelo umjetnikove ruke."

⁴ On ga ukrasi srebrom i zlatom. Klincima i čekićima utvrdi ga, da se ne pomiče."

⁵ Idoli su kao strašilo u polju. Ne mogu govoriti. Treba ih nositi jer ne mogu ići. Ne bojte ih se; ne mogu naškoditi. Ali nije u njihovoj moći ni činiti dobro.” ""

⁶ Nema tebi jednaka, Gospodine! Velik si. Veliko je tvoje ime zbog tvoje moći."

⁷ Tko da se ne boji tebe, kralju naroda! Jest, tebi to pripada. Jer među svim mudracima narodâ i u svim njihovim kraljevstvima nema tebi jednaka."

⁸ Svi su ludi i bezumni. Sav nauk o ništavnim idolima glasi: Drvo,"

⁹ kovano srebro što se donosi iz Taršiša, zlato iz Ofira, djelo je umjetnika i ruku zlatara; modri i crveni grimiz je njihova odjeća. Sve je djelo umjetnika. ""

¹⁰ A Gospodin je pravi Bog, živi Bog i vječni kralj. Od njegove srdžbe zadršće zemlja. Narodi ne podnose njegova gnjeva."

¹¹ Ovako ćete o njima reći: “Bogovi koji nisu stvorili neba i zemlje, iščeznut će sa zemlje i pod nebom.”"

¹² On je stvorio zemlju svojom snagom, on je utemeljio cijeli svijet svojom mudrošću, on je razastro nebo svojim razumom."

¹³ Kad zaori njegov glas, zašušte vode na nebu. On vodi oblake s krajeva zemlje, baca munje s daždem, izvodi vihor iz njegovih odaja."

¹⁴ Luđak je svaki onaj koji to ne shvaća. Stidjeti se mora svaki umjetnik svojega livenoga lika. Jer je prijevara njegov liveni lik; nema duha u njemu. ""

¹⁵ Oni su tlapnje, stvari smiješne. U vrijeme njihove kazne njima je kraj."

¹⁶ Ali Jakovljev dio nije kao oni, nego je on Stvoritelj svega, i Izrćl je pleme koje je njegovo. “Gospodin nad vojskama” njegovo je ime."

¹⁷ Digni sa zemlje svoj zavežljaj, ti koja sjediš u opsjednutom gradu!"

¹⁸ Jer ovako veli Gospodin: “Gle, ja ću ovaj put izbaciti kao praćkom stanovnike ove zemlje i povesti ih u nevolju, da me nađu.”"

¹⁹ ”Teško meni od moje rane! Neizlječiv je moj udarac. Ali mislim: To je moje tijelo, podnijet ću ga!"

²⁰ Šator je moj razoren, sva je užad mojega šatora pokidana, djeca su moja otišla, otišla su. Nitko više ne razape mojega šatora i ne diže moje zavjese."

²¹ Bili su ludi pastiri. Nisu ništa pitali za Gospodina. Tako nisu imali uspjeha: stado se njihovo sasvim raspršilo.”"

²² čuj! Vijest! Približava se silna vreva iz sjeverne zemlje, da pretvori Judine gradove u pustinju, u stan čagljeva!"

²³ Znam, Gospodine: sudbina čovjeka nije u njegovoj ruci. Nikomu nije dano da odredi svoj korak na stazi života."

²⁴ Opominji me, dakle, Gospodine, ali samo u blagosti, ne u gnjevu, da me ne uništiš!"

²⁵ Izlij svoj gnjev na narode koji te ne poznaju, na plemena koja ne zazivaju tvojega imena! Jer progutaše Jakova, pojedoše ga i proždriješe, i njegove livade učiniše pustinjom."

11

¹ Riječ koja dođe Jeremiji od Gospodina:"

² ”Slušajte riječi ovoga Saveza i objavite ih Judinim ljudima i jeruzalemskim stanovnicima!"

³ Reci im: Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog: Proklet neka je svaki koji ne slijedi upute ovoga Saveza,"

⁴ koje sam dao vašim ocima kad sam ih vodio iz Egipta, željezne topionice, govoreći: Slušajte moj glas i radite po njemu u svemu što vam zapovijedam! Tada ćete biti moj narod, i ja ću biti vaš Bog,"

⁵ da mogu ispuniti zakletvu koju dadoh vašim ocima: da ću im dati zemlju u kojoj teče mlijeko i med, kako je to još danas.” Tada ja odgovorih: “Tako neka bude, Gospodine!”"

⁶ Dalje mi reče Gospodin: “Objavi sve ove riječi po Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama: Slušajte upute ovoga Saveza i radite po njima!"

⁷ Jer sam vašim ocima, još kad sam ih vodio iz Egipta, do dana današnjega jednako najozbiljnije govorio: Slušajte moj glas!"

⁸ Ali ne poslušaše i ne prignuše mi svojega uha, nego je svaki išao za svojim prkosnim i zlim srcem. Zato sam pustio da dođu na njih sve prijetnje ovoga Saveza, za koji sam im bio zapovjedio da ga se pridržavaju, jer ga se nisu pridržavali.”"

⁹ Dalje mi reče Gospodin: “Urota je među Judinim ljudima i jeruzalemskim stanovnicima."

¹⁰ Oni su upali u grijehe svojih predaka, koji ne htjedoše slušati moje upute. Trčali su za tuđim bogovima, da im služe. Prelomila je Izrćlova i Judina kuća moj Savez, koji sam sklopio s njihovim ocima.”"

¹¹ Zato veli Gospodin: “Evo, nosim na njih zlo iz kojega više ne mogu izići. Ako tad zavape k meni, ne ću ih uslišati."

¹² Judini gradovi i jeruzalemski stanovnici neka onda idu i vape bogovima kojima su žrtvovali! Ali im ne će pomoći u njihovoj nesreći."

¹³ Jer su mnogobrojni kao tvoji gradovi, Judo, i tvoji idoli; i koliko ima ulica u Jeruzalemu, toliko podigoste žrtvenika sramotnomu idolu, žrtvenika da biste kadili Baalu.""

¹⁴ A ti ne moli za taj narod, ne prinosi vapaja ni zagovora za njih! Jer ih ne ću uslišati kad me zazovu za pomoć u svojoj nesreći."

¹⁵ Što hoće moj ljubimac u mojoj kući? činiti bezbožna djela? Zar će Savez i sveto meso od tebe oduzeti tvoju zloću, da se možeš opet veseliti?”"

¹⁶ Gospodin te nazvao zelenom maslinom, dičnom u sjajnu plodu. Ali s hukom silnoga vjetra raspali oganj u njezinu lišću, i grane joj se slomiše."

¹⁷ Gospodin nad vojskama, koji te je posadio, zaprijetio ti je nesrećom zbog zloće Izrćlove i Judine kuće, što su je činile ljuteći me zbog žrtvovanja Baalu."

¹⁸ Gospodin mi je objavio i tako sam to doznao. Ti si mi pokazao njihova zlodjela."

¹⁹ Bio sam kao bezazleno janje što se vodi na klanje. Nisam znao da su kovali zle naume protiv mene: “Uništimo drvo s njegovim plodom! Istrijebimo ga iz zemlje živih, da mu se ni ime više ne spominje!”"

²⁰ Gospodine nad vojskama, ti sudiš pravedno i ispituješ bubrege i srca! Daj da vidim tvoju osvetu na njima! Jer tebi sam predao svoju stvar."

²¹ Zato govori Gospodin protiv ljudi u Anatotu, koji ti rade o glavi i kažu: “Ne prorokuj više u Gospodnje ime, inače moraš umrijeti od naše ruke!”"

²² Zato ovako govori Gospodin nad vojskama: “Evo, ja ću ih pohoditi. Mladi ljudi moraju pasti od mača. Njihovi sinovi i kćeri pomrijet će od gladi."

²³ Nitko od njih ne će ostati. Jer nosim zlo na ljude u Anatotu u godini njihova pohoda.”"

12

¹ Ti ćeš imati pravo, Gospodine, ako bih se ja htio pravdati s tobom. Ali ipak bih te još htio izazvati na odgovor. Zašto polazi za rukom ono što poduzimaju bezbožnici? Žive u miru svi koji čine nevjeru."

² Ti ih zasadiš i oni uhvate korijen, uzrastu i donose plod. Ti si im blizu usta, ali daleko od njihova srca."

³ Ali, Gospodine, ti mene poznaješ i prozireš! Istražio si kako stoji moje srce prema tebi. Odijeli ih kao ovce na klanje! Odredi ih za dan kad će biti zaklani!"

⁴ Dokle će još tužiti zemlja i sahnuti trava na svemu polju? Zbog zloće njezinih stanovnika propadaju stoka i ptice. Jer kažu: “On ne će vidjeti našega završetka.”"

⁵ Ako se već umoriš kad trčiš s pješacima, kako ćeš se za okladu utrkivati s konjima? Kad se ne osjećaš sigurnim u mirnoj zemlji, što ćeš činiti u guštari Jordana?"

⁶ Jer i tvoja braća, kuća tvog oca, i oni su ti nevjerni. I oni viču za tobom iza glasa. Ne vjeruj im, ako i prijateljski govore s tobom!"

⁷ Ostavio sam svoju kuću, napustio svoje vlasništvo. Dao sam ljubimca svojega srca u ruke neprijatelju."

⁸ Moje vlasništvo stoji protiv mene kao lav u šumi. Podižu riku protiv mene, zato mi je mrsko."

⁹ Šarena ptica je moje vlasništvo. Ptica grabljiva sletjela je na nju: ustanite, skupite se sve poljske životinje, dođite žderati!"

¹⁰ Mnogi pastiri pustoše moj vinograd, gaze moje vlasništvo, mijenjaju moju milu baštinu u golu pustinju."

¹¹ U pustoš je okreću. Preda mnom tuguje pustinja. Opustošena je sva ta zemlja. Nitko je ne prima k srcu."

¹² Preko svih humova pustare provaljuju zatirači. Jer ima Gospodin mač koji bjesni od jednoga kraja zemlje do drugog. Nijedno stvorenje ne ostaje pošteđeno."

¹³ Siju pšenicu i žanju trnje, muče se, a ne postižu ništa. Osramotiše se svojom ljetinom zbog žestokoga Gospodnjeg gnjeva."

¹⁴ Ovako govori Gospodin za sve zle susjedne narode, koji diraju vlasništvo što sam ga dao svojemu narodu Izrćlu: “Hajde, ja ću ih počupati iz njihove zemlje. I Judinu kuću iščupat ću iz njihove sredine."

¹⁵ Kad ih iščupam, opet ću im se smilovati i povest ću ih natrag, svakoga na njegov posjed i u njegovu postojbinu."

¹⁶ Ako onda nauče putove moga naroda i budu se zaklinjali mojim imenom: Tako neka je živ Gospodin!, kao što su oni učili moj narod da se kune Baalom, tada će se sazidati usred mojega naroda."

¹⁷ Ako li ne htjednu poslušati, tada ću iščupati takav narod i sasvim ga uništiti”, veli Gospodin."

13

¹ Ovako mi reče Gospodin: “Idi, kupi sebi lanen pojas i stavi si ga oko bedara! Ali ga ne stavljaj u vodu!”"

² Kupio sam pojas po Gospodnjoj zapovijedi i stavio sam ga sebi oko bedara."

³ Opet mi dođe Gospodnja riječ:"

⁴ ”Uzmi pojas što si ga kupio i što ga nosiš oko svojih bedara, digni se, idi na Eufrat i sakrij ga ondje u kakvu kamenu rasjeklinu!”"

⁵ Otišao sam tamo i sakrio sam ga na Eufratu, kako mi je bio zapovjedio Gospodin."

⁶ Poslije mnogo dana reče mi Gospodin: “Digni se, idi na Eufrat i uzmi tamo pojas za koji sam ti zapovjedio da ga ondje sakriješ!”"

⁷ Otišao sam na Eufrat, potražio sam i uzeo pojas s mjesta gdje sam ga bio sakrio. Ali je pojas bio istrunuo, tako da nije valjao više ni za što."

⁸ Tada mi dođe Gospodnja riječ:"

⁹ ”Ovako veli Gospodin: Na isti ću način predati propasti Judinu oholost i veliku oholost Jeruzalema."

¹⁰ Ovi opaki ljudi, koji ne će slušati moje riječi, koji u zloći svojega srca idu i trče za tuđim bogovima, da im služe i klanjaju im se, oni će biti kao taj pojas koji nije ni za što."

¹¹ Jer kako se pojas privije uz bedra čovjeka, tako sam htio da se Izrćlova kuća i sva Judina kuća privije uza me”, veli Gospodin, “da budu moj narod, moja dika, moja slava, moj ures. Ali oni ne poslušaše."

¹² Reci im ove riječi: Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog: Svaki se vrč puni vinom! Ako ti oni odvrate: Zar ne znamo to sami, da se svaki vrč puni vinom,"

¹³ tada im reci: Ovako veli Gospodin: Evo, ja ću ispuniti pijanstvom sve stanovnike ove zemlje, kraljeve koji sjede na Davidovu prijestolju, svećenike i proroke, i sve jeruzalemske stanovnike,"

¹⁴ i razbit ću ih, jednoga o drugoga, oce zajedno sa sinovima”, veli Gospodin. “Nikakva štednja, nikakvo sažaljenje, nikakvo milosrđe ne će me zaustaviti u njihovu uništenju.”"

¹⁵ Slušajte i pazite! Ne budite oholi kad govori Gospodin."

¹⁶ Dajte čast Gospodinu, svome Bogu, prije nego se spotaknu vaše noge na gorama u tami! Inače uzalud čekate svjetlost. On je preokrene u smrtnu noć i u najdublju tamu."

¹⁷ Ako ne slušate, moram ja u tišini plakati zbog vaše oholosti. Moje će se oko posve rastopiti u suzama, jer se zarobljeno odvodi Gospodnje stado."

¹⁸ Reci kralju i kraljici majci: “Ponizite se duboko! Jer vam sjajna kruna pada s glave."

¹⁹ Zatvoreni su gradovi južne zemlje. Nema nikoga da ih otvori. Sav se Juda odvodi, cijeli se zarobljava.”"

²⁰ Podigni svoje oči! Vidi kako dolaze sa sjevera! Gdje je stado što ti je bilo povjereno, sjajne ovce?"

²¹ Što ćeš reći kad ti on za gospodare postavi one na koje si navikao kao na svoje pouzdanike? Ne će li te spopasti bolovi kao ženu kad rađa?"

²² I ako se pitaš: “Zašto mi se to dogodilo?”, zbog velike će ti se krivnje odgrnuti skut, i pete će ti se izraniti."

²³ Može li crnac promijeniti boju na svojoj koži ili ris svoje šare? Kako biste i vi još činili dobro koji ste se priviknuli na zlo!"

²⁴ Ja ću vas razasuti kao pljevu što odleti u pustinjskom vjetru."

²⁵ To je tvoja sudbina, tvoj dio što sam ti ga odredio, veli Gospodin, jer si me zaboravio i oslonio se na laži."

²⁶ Tvoj ću ti skut odgrnuti preko glave, da se vidi tvoja sramota."

²⁷ Preljub, bestidan tvoj grohot, tvoju sramotnu bludnost: po humovima, na poljima vidio sam tvoje gadosti. Teško tebi, Jeruzaleme, nisi čist! Dokle će to još potrajati?"

14

¹ Ovo je Gospodnja riječ koja dođe Jeremiji u povodu velike suše."

² ”Juda tuguje, njegovi gradovi ginu, leže na zemlji. Jauk se Jeruzalema podiže."

³ Odličnici šalju svoje sluge na vodu. Dolaze na zdence, ali ne nalaze vode. Vraćaju se s praznim posudama. Smeteni su i zbunjeni, i pokrivaju svoju glavu."

⁴ Zbog polja što je osušeno, jer ne pada dažd u zemlji, smeteni su seljaci i pokrivaju svoju glavu."

⁵ Jest, i košuta što rađa na polju, ostavlja svoje mlade, jer više nema ništa zeleno."

⁶ Divlji magarci stoje na visovima i zijevaju za zrakom kao čagljevi. Njihove se oči gase jer nema hrane.”"

⁷ ”Ako naši grijesi svjedoče i protiv nas, Gospodine, budi nam milostiv zbog svojega imena! Jer su mnogi naši prekršaji kojima smo griješili protiv tebe."

⁸ Nado Izrćlova, njegov spasitelju u vrijeme nevolje! Što si kao tuđin u ovoj zemlji, kao putnik koji se samo zaustavi da prenoći?"

⁹ Što si kao plašljiv čovjek, kao junak koji ne može pomoći? Ti si ipak u našoj sredini, Gospodine! Mi smo nazvani po tvojemu imenu. Nemoj nas odbaciti!”"

¹⁰ Ovako govori Gospodin o ovom narodu: “Ovamo i onamo lutati to oni vole. Nikada ne štede svoje noge. A Gospodinu se ne sviđaju. Sada se on spominje njihove krivnje i kažnjava ih za njihove grijehe.”"

¹¹ Dalje mi reče Gospodin: “Ne moli milost za taj narod!"

¹² Ako i poste, ne ću uslišati njihove prošnje. Ako i prinose žrtve paljenice i darove, ne će mi to ugoditi. Nego ću ih istrijebiti mačem, glađu i kugom.”"

¹³ Tada rekoh: “Ah, svemogući Gospodine, evo, proroci im govore: Ne će vidjeti mača. Ne će vas glad pogoditi, nego ću vam dati siguran mir na ovom mjestu.”"

¹⁴ Gospodin mi odvrati: “Ti proroci prorokuju laž u moje ime. Ja ih nisam poslao, nisam ih naručio, nisam im govorio. Izmišljena viđenja, ništavno gatanje i prijevaru svojega srca oni vam predaju kao proroštvo."

¹⁵ Zato ovako veli Gospodin o prorocima koji prorokuju u moje ime, a da ih nisam ja poslao, i koji tvrde: Mač i glad ne će doći u ovu zemlju! Od mača i gladi završit će ti proroci."

¹⁶ A ljudi kojima oni prorokuju ležat će po jeruzalemskim ulicama, slomljeni od gladi i mača. Nitko ih ne će pokopati: njih s njihovim ženama, sinovima i kćerima. Izlit ću na njih njihovu nesreću."

¹⁷ Ovako ćeš im reći: Moje oči liju suze dan i noć i ne dolaze nikad do počinka. Jer strahovit udarac pogodi djevojku, kćer, moj narod, posve neizlječiv udarac!"

¹⁸ Ako iziđem u polje, ondje leže pobijeni mačem. Ako uđem u grad, ondje bjesne muke od gladi. Jest, i svećenik i prorok lutaju naokolo po zemlji. Ne znaju ni kamo ni kuda.”"

¹⁹ ”Jesi li posve odbacio Judu? Je li ti omrznuo Sion? Što nas udaraš, umjesto da nam pomogneš? Nadamo se spasenju, a ne dolazi ništa dobro; nadamo se vremenu ozdravljenja, a nema ništa osim straha! ""

²⁰ Priznajemo, Gospodine, svoju zloću, krivnju svojih otaca. Doista, griješili smo protiv tebe."

²¹ Ali nas ne odbijaj zbog svojega imena! Ne daj da se obeščasti prijestolje tvoje slave! Spomeni se svojega Saveza s nama i ne prekidaj ga!"

²² Ima li među tlapnjama (idolima) neznabožaca tko da daje dažd? Ili daje li nebo od sebe da pada dažd? Nisi li ti to, Gospodine, Bože naš? Zato čekamo tebe! Jer ti činiš sve to.”"

15

¹ A Gospodin mi reče: “Kad bi i Mojsije i Samuel stupili preda me, ne bih ipak htio više išta znati o tom narodu. Skidaj mi ih s očiju, neka idu!"

² Ako te upitaju: Kamo ćemo ići, tada im reci: Ovako veli Gospodin: Tko je za smrt, u smrt; tko je za mač, pod mač; tko je za glad, na glad; tko je za ropstvo, u ropstvo.""

³ Pustit ću na njih četiri zla”, govori Gospodin: “mač da ih ubija, pse da ih razvlače, nebeske ptice i poljske životinje da ih jedu i potamane."

⁴ Učinit ću ih da budu na užas svim zemaljskim kraljevstvima zbog Manašea, Ezekijina sina, Judina kralja, za ono što je počinio u Jeruzalemu.”"

⁵ ”Tko će imati smilovanja s tobom, Jeruzaleme, tko će te požaliti? Tko će svratiti k tebi da zapita kako ti je?"

⁶ Ti si me odbacio”, govori Gospodin, “okrenuo si mi leđa. Zato pružam svoju ruku protiv tebe i uništavam te. Umoran sam od praštanja."

⁷ Vijao sam ih vijačom na zemaljskim vratima. Učinio sam svoj narod bez djece i vodio ga u propast. Ali se ne vratiše sa svojih putova."

⁸ Mnogobrojnije su mi postale njihove udovice negoli pijesak na moru. Na majke mladih ljudi pustio sam da im u po bijela dana dođe zatirač. Pustio sam da ih iznenada spopadne tjeskoba i strahota."

⁹ Iznemogla je koja je rodila sedmero. Ispustila je svoju dušu. Još za dana sunce joj je zašlo. Bila je postiđena i posramljena. Što još preostane od njih, predajem maču pred njihovim neprijateljima”, govori Gospodin."

¹⁰ Teško meni, majko moja, što si me rodila, čovjeka borbe i svađe za sve! Nisam davao u zajam, niti su mi davali u zajam. Opet me sve proklinje."

¹¹ Gospodin je obećao: “Doista, učinit ću te jakim da uspiješ! Doista, u dan nesreće, u vrijeme potrebe, uredit ću da ti neprijatelj dođe s molbom."

¹² Može li se željezo slomiti, sjeverno željezo i mjed?"

¹³ Posjed i tvoje blago predajem da se razgrabi bez cijene zbog tvojih grijeha na cijelom tvom području."

¹⁴ Učinit ću te da služiš svojim neprijateljima u zemlji koju ne poznaješ. Jer se raspalio oganj od mojega gnjeva i bukti protiv vas.”"

¹⁵ Ti to znaš Gospodine! Spomeni me se i zauzmi se za me! Osveti me na mojim progoniteljima! Ne daj da budem zgrabljen preko tvoje strpljivosti! Sjeti se da podnosim porugu zbog tebe!"

¹⁶ Kad si izdavao svoje zapovijedi, bile su mi kao jelo. Riječ mi je tvoja bila radost i veselje mome srcu. Jer sam ja prozvan po tvome imenu, Gospodine, Bože nad vojskama!"

¹⁷ Ne sjedim u veselom krugu i ne veselim se. Prihvaćen tvojom rukom sjedim sâm, jer me ti napunjaš srdžbom."

¹⁸ Zašto da vječno traje moja bol, i zašto je ljuta moja rana pa ne će iscijeliti? Ti si mi postao kao varav potok, kao voda na koju se ne možeš osloniti."

¹⁹ Nato Gospodin odvrati ovako: “Ako budeš drugoga mišljenja, smiješ mi ponovno služiti. Ako iznosiš samo pravo, a ništa krivo, smiješ opet govoriti po mome nalogu. Oni se moraju obratiti tebi, a ti im se ne smiješ prignuti."

²⁰ činim te za taj narod mjedenim, neosvojivim zidom. Udarat će na te, ali te ne će nadvladati, jer sam ja s tobom da ti pomažem i da te spasim”, govori Gospodin."

²¹ ”Ja ću te izbaviti iz ruku bezbožnika, oslobodit ću te iz ruku nasilnika.”"

16

¹ Dođe mi Gospodnja riječ:"

² ”Ne uzimaj sebi žene i nemoj imati sinova ni kćeri na ovom mjestu!"

³ Jer ovako govori Gospodin za sinove i kćeri koji se rode na ovom mjestu, za majke koje ih rode, i za njihove očeve koji ih imaju u ovoj zemlji:"

⁴ Veoma će mučnom smrću pomrijeti, neoplakani i nepokopani. Ležat će kao gnoj na polju. Od mača i od gladi će izginuti. Mrtva će njihova tijela biti hrana nebeskim pticama i poljskim životinjama.”"

⁵ Dalje zapovjedi Gospodin: “Ne ulazi u kuću u kojoj je žalost, ne idi na tugovanje za mrtvacem i ne iskazuj nikome svoje sažaljevanje, jer uskraćujem tomu narodu svoje prijateljstvo”, govori Gospodin, “milost i milosrđe."

⁶ Veliko i malo pomrijet će u ovoj zemlji, a da se ne pokopaju ili oplaču. Ne će se nitko rezati ni šišati za njima."

⁷ Ne će se lomiti kruh žalosti da se tko utješi za mrtvim. Ne će se nikome pružiti čaša utjehe za njegovim ocem ili za majkom."

⁸ Ne idi u kuću na svečanu gozbu kako bi tamo sjedio za jelom i pilom!"

⁹ Jer ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Doista, učinit ću da na ovom mjestu, pred vašim očima, u vaše dane umukne glas radosti i glas veselja, zaručnikov poklik i zaručničin pjev."

¹⁰ Kada tome narodu objaviš sve te riječi, a oni te zapitaju: Zašto nam prijeti Gospodin svim tim velikim zlom, i u čemu je naša krivnja i naš grijeh što počinismo protiv Gospodina, svoga Boga”,"

¹¹ tada im odgovori: Zato što su vaši oci ostavili mene, govori Gospodin, i trčali su za drugim bogovima, služili im i klanjali im se, a mene su ostavili i mojega se zakona nisu držali."

¹² Vi ste još gore činili nego vaši oci. Svaki od vas slijedi samo svoje prkosno i zlo srce ne slušajući me."

¹³ Zato ću vas izbaciti iz ove zemlje u zemlju koju niste poznavali ni vi ni vaši oci. Tamo možete služiti tuđim bogovima dan i noć. A ja više nemam milosrđa s vama."

¹⁴ ”Zato, evo, doći će dani”, govori Gospodin, “kad se ne će više govoriti: Tako neka je živ Gospodin koji je izveo Izrćlove sinove iz Egipta,"

¹⁵ nego: Tako neka je živ Gospodin koji je vodio kući Izrćlove sinove iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja kamo ih je bio razagnao! Ja ću ih dovesti natrag u njihovu zemlju, koju sam dao njihovim ocima.”"

¹⁶ ”Gle, ja šaljem mnoge ribare”, govori Gospodin, “da ih love. Potom šaljem mnoge lovce da ih love na svakoj gori i na svakoj visini i u kamenim rasjeklinama."

¹⁷ Jer moje oči prate njihove putove. Oni mi nisu sakriveni. Njihova krivnja nije zaklonjena od mojih očiju."

¹⁸ Tako plaćam najprije dvostruko za njihovu krivnju i za grijeh, jer su oskvrnuli moju zemlju svojim neživim, gadnim idolskim grdobama koje napunjaju moju baštinu.”"

¹⁹ ”Gospodine, snago moja, grade moj, utočište moje u dan nevolje! Narodi dolaze k tebi s krajeva zemlje i govore: Naši su oci imali samo lažne idole, ništavne, nekorisne bogove."

²⁰ Može li čovjek napraviti sebi bogove? To ipak nisu bogovi.”"

²¹ ”I evo, ja ću ih ovaj put dovesti do spoznaje. Učinit ću da osjete moju jaku ruku. Tada će uvidjeti da je moje ime: Gospodin.”"

17

¹ ”Zapisan je Judin grijeh željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrhom na ploči njihova srca, na rogovima njihovih žrtvenika,"

² da njihovi sinovi misle na njihove žrtvenike i idolske kolce, na zelenom drveću, na visokim humovima."

³ Na gorama u polju. Tvoje imanje, sve tvoje blago, predajem da se razgrabi, tvoje uzvisine za grijeh u svim tvojim krajevima."

⁴ Baštinu koju sam ti dao moraš ostaviti. Učinit ću da služiš svojim neprijateljima u zemlji koju ne poznaješ. Jer ste raspalili oganj u mojoj nutrini, što gori vječno.”"

⁵ Ovako veli Gospodin: “Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka; na čovjeka se oslanja čije se srce odvraća od Boga! ""

⁶ On je kao grm u pustari. On ne doživi da mu je dobro. On stoji u suhoj pustinji, u slanoj zemlji, u kojoj se ne stanuje."

⁷ Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina, kome je uzdanje Gospodin!"

⁸ On je kao drvo posađeno kraj vode, koje k potoku pruža svoje korijenje. Ono se ne treba ništa bojati kada dođe žega. Njegovo lišće ostaje zeleno; u sušnoj godini nema nikakve potrebe. Ne prestaje donositi plod. ""

⁹ Lukavo je srce više nego išta podmuklo. Tko da ga shvati?"

¹⁰ Ja, Gospodin, istražujem srce, ispitujem bubrege, da naplatim svakome prema njegovim putovima, kako zaslužuju njegova djela.”"

¹¹ Ptica koja leži na jajima što ih nije snjela, jest onaj koji je stekao bogatstvo, ali nepravdom. U polovini svojega života mora ga ostaviti. Na svojem završetku on je kao luđak."

¹² Prijestolje slave, uzvišeno od početka, jest mjesto našega svetišta."

¹³ Nado Izrćlova: Gospodine! Svi koji te ostave, posramit će se: koji odstupe od tebe, zapisat će se u prah. Jer ostaviše izvor žive vode, Gospodina."

¹⁴ Iscjeljuj me, Gospodine, da budem iscijeljen! Stoj uza me da nađem pomoć! Jer ti si moja hvala."

¹⁵ Gle, oni mi govore: “Gdje je Gospodnja prijetnja? Neka dođe!”"

¹⁶ Ja te nisam tjerao na sud nesreće; nisam čeznuo za danom nesreće. Ti znaš što mi je došlo preko usana; pred tobom je to otvoreno! ""

¹⁷ Ne budi mi strah, ti, utočište moje na dan nesreće!"

¹⁸ Progonitelji moji neka propadnu, a ne ja! Neka se oni uplaše, a ne ja! Pusti na njih dan nesreće! Razbij ih dvostrukim udarom!"

¹⁹ Ovako mi reče Gospodin: “Idi, postavi se na vrata zemljaka, na koja Judini kraljevi izlaze i ulaze, i na sva ostala jeruzalemska vrata!"

²⁰ Reci im: čujte Gospodnju riječ, Judini kraljevi, svi Judejci, svi jeruzalemski stanovnici, koji idete kroz ova vrata!"

²¹ Ovako veli Gospodin: čuvajte se zbog svojega života, da ne nosite bremena u subotu i ne unosite ih na jeruzalemska vrata!"

²² I ne nosite u subotu bremena iz svojih kuća! Ne radite nikakva posla, nego svetkujte subotu, kao što sam zapovjedio vašim ocima!"

²³ Ali oni nisu slušali i nisu mi prignuli svojega uha. Ostali su tvrdoglavi, nisu poslušali i nisu primili nauk."

²⁴ Ako me sad vi poslušate, govori Gospodin, i ne budete više nosili u subotu bremena na vrata ovoga grada, nego zadržite svetom subotu i ne radite u subotu nikakva posla,"

²⁵ tada će ulaziti na vrata ovoga grada kraljevi i knezovi, koji sjede na Davidovu prijestolju, na kolima i konjima, oni, njihovi knezovi. Judini ljudi i jeruzalemski stanovnici, i ovaj će grad ostati napučen dovijeka."

²⁶ Tada će iz Judinih gradova, iz jeruzalemske okoline, iz Benjaminova područja, iz nizine, iz gora i iz južne zemlje dolaziti ljudi koji prinose žrtve paljenice, žrtve klanice, darove i kâd, koji nose zahvalne žrtve u Gospodnju kuću."

²⁷ Ako li ne poslušate moje zapovijedi, da držite svetom subotu, da ne nosite bremena i s njima u subotu ne dolazite na vrata Jeruzalema, onda ću raspaliti oganj na njegovim vratima, koji će sažeći jeruzalemske palače i ne će se više ugasiti!”"

18

¹ Sljedeći naputak dođe Jeremiji od Gospodina:"

² ”Ustani, siđi u lončarevu kuću! Tamo ću ti objaviti svoje proroštvo!”"

³ Siđoh u lončarevu kuću. On je bio upravo pri poslu za lončarskim kolom."

⁴ Pokvarila se posuda koju je upravo pravio, kako se to događa pod lončarevom rukom, pa je načinio drugu posudu, koja je lončaru bila po volji."

⁵ Tada mi dođe Gospodnja riječ:"

⁶ ”Ne mogu li ja tako kao lončar postupati s vama, kućo Izrćlova?”, govori Gospodin. “Jest, kao što je glina u lončarevoj ruci, tako ste vi u mojoj ruci, kućo Izrćlova!"

⁷ Sad zaprijetim jednome narodu ili jednome kraljevstvu, da ću ga istrijebiti, uništiti, zatrti."

⁸ Obrati li se taj narod od svoje zloće, zbog koje sam mu zaprijetio, meni će biti žao za nesreću koju sam mu mislio nanijeti."

⁹ Sad obećam jednome narodu ili jednome kraljevstvu da ću ga sazidati i zasaditi."

¹⁰ Učini li što je zlo u mojim očima ne slušajući mojega glasa, meni će biti žao za dobro koje sam mu mislio iskazati."

¹¹ Zato sad objavi Judinim ljudima i jeruzalemskim stanovnicima. Ovako veli Gospodin: Evo, spremam protiv vas nesreću. Smislio sam protiv vas nesreću i skovao protiv vas naum! Vratite se svaki sa svojega zla puta! Popravite svoje putove i djela!"

¹² A oni će odvratiti: Uzalud je! Mi idemo za svojim vlastitim naumima. Svaki hoće raditi po tvrdokornosti svojega zlog srca.”"

¹³ Zato ovako govori Gospodin: “Pitajte po narodima! Je li tko čuo takvo što? Veliku je sramotu učinila Izrćlova djevojka."

¹⁴ Odstupi li ikada od kamenoga grebena libanonski snijeg? Presuše li studene, bučne vode po gorama?"

¹⁵ A mene je moj narod zaboravio. Ništavilu prinose tamjan. Posrću na svojim mitovima, na prastarim stazama, tako da hode vrletnim, neporavnatim putovima."

¹⁶ Učinit ću njihovu zemlju pustinjom, na vječnu porugu. Tko god prođe preko nje, zgražat će se i mahat će glavom."

¹⁷ Kao istočni vjetar tjerat ću ih pred neprijateljem. Leđa, a ne lice pokazat ću im u dan njihove nevolje.”"

¹⁸ Oni kažu: “Hajdemo skovati planove protiv Jeremije! Jer još nije nestalo uputa od svećenika, ni savjeta mudraca, ni riječi proroka. Hajdemo ga pogoditi jezikom! Ne pazimo na sve njegove riječi!”"

¹⁹ Pripazi na me, Gospodine! čuj govor mojih protivnika!"

²⁰ Hoće li se zlo vratiti za dobro, kad mi kopaju jamu? Spomeni se kako sam stajao pred tobom govoreći za njihovo dobro, da odvratim tvoj gnjev od njih!"

²¹ Zato predaj njihovu djecu gladi! Izruči ih sili mača! Njihove žene neka budu bez djece i udovice, njihove muževe neka podavi kuga, njihove mladiće neka poubija mač u boju!"

²² Neka se čuje vika iz njihovih kuća, kad dovedeš na njih krvničke čete iznenada! Jer kopaju jamu da me uhvate. Zamke namještaju mojim nogama."

²³ A ti, Gospodine, znaš sav njihov naum protiv mene, da me ubiju. Ne opraštaj njihove krivnje! Ne briši ispred sebe njihova grijeha! Obori ih! Obračunaj s njima u vrijeme svojega gnjeva!"

19

¹ Ovako reče Gospodin: “Idi, kupi sebi zemljani krčag! Uzmi sa sobom nekoliko narodnih i svećeničkih starješina."

² Odi van, u dolinu Ben Hinom, što je pred vratima crepova i proglasi ondje riječi što ću ti ih kazati!"

³ Reci: čujte Gospodnju riječ, Judini kraljevi, jeruzalemski stanovnici! Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Evo, donosim nesreću na ovo mjesto, da zazuje uši svakome koji o njoj čuje,"

⁴ jer su me ostavili, oskvrnuli ovo mjesto, žrtvovali na njemu tuđim bogovima, za koje nisu znali ni oni ni njihovi oci, ni Judini kraljevi, i jer su napunili ovo mjesto nedužnom krvi,"

⁵ podigli su Baalove uzvisine, da sažižu svoju djecu kao žrtve Baalu, što nikada nisam zapovjedio, nikada nisam naložio, što mi nikada nije palo na um."

⁶ Zato evo, doći će dani, veli Gospodin, kada se ovo mjesto ne će više zvati Tofet ni dolina Ben Hinom, nego dolina davljenja."

⁷ Tada ću na ovom mjestu uništiti Judinu i jeruzalemsku mudrost, učinit ću da padnu od mača pred svojim neprijateljima, od ruke onih koji im rade o glavi. Mrtva ću njihova tjelesa dati za hranu nebeskim pticama i poljskim životinjama."

⁸ Učinit ću taj grad užasom i ruglom. Svaki koji prođe zgražat će se i rugati zbog svih njegovih udaraca."

⁹ Hranit ću ga mesom njegovih sinova i kćeri. Jedan će jesti meso drugoga u nevolji i tjeskobi u koju će ih dovesti njihovi neprijatelji, koji im rade o glavi."

¹⁰ Razbij krčag pred očima ljudi koji su išli s tobom"

¹¹ i reci im: Ovako veli Gospodin nad vojskama: Eto, tako ću razmrskati taj narod i taj grad, kao što se razmrska lončarska posuda, da se više ne može popraviti. Tofet će biti upotrijebljen za groblje, jer više ne će biti mjesta za ukop."

¹² Tako ću postupati s tim mjestom, veli Gospodin, i s njegovim stanovnicima: učinit ću taj grad jednim Tofetom."

¹³ Jeruzalemske kuće i kuće Judinih kraljeva bit će nečiste kao mjesto Tofet, sve kuće na čijim su krovovima kadili cijeloj nebeskoj vojsci i lijevali naljeve tuđim bogovima.”"

¹⁴ Kad se Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga je bio poslao Gospodin da prorokuje, stupi u trijem Gospodnje kuće i reče svemu narodu:"

¹⁵ ”Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Evo, ja ću pustiti na taj grad i na sve njegove gradove svu nesreću, kojom sam mu zaprijetio, jer su tvrdoglavi i ne slušaju moje riječi.”"

20

¹ Kada je svećenik Pašhur, Imerov sin (on je bio nadzornik u Gospodnjoj kući), čuo proroka Jeremiju gdje navješćuje te riječi,"

² on izbičeva proroka Jeremiju i dade ga staviti u klade koje su se nalazile na gornjim vratima, to jest na Benjaminovim vratima Gospodnje kuće."

³ Kad Pašhur drugo jutro izvadi Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: “Gospodin te ne zove više Pašhur, nego Magor (groza uokolo)."

⁴ Jer ovako veli Gospodin: Evo, činim te grozom za tebe i za sve tvoje prijatelje! Oni će pasti od mača svojih neprijatelja, i ti ćeš to vidjeti vlastitim očima. Cijelog ću Judu dati u ruke babilonskom kralju. On će ih zarobljene odvesti u Babilon i pobit će ih mačem."

⁵ Predat ću sve bogatstvo toga grada, sve njegovo dobro i dragocjenosti. Sve blago kraljeva Judinih dat ću u ruke neprijateljima. Oni će ga razgrabiti, uzeti i odnijeti u Babilon."

⁶ I ti, Pašhure, i svi tvoji ukućani, vi ćete otići u ropstvo. U Babilon ćeš doći, tamo ćeš umrijeti i tamo biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si prorokovao laži.”"

⁷ Ti si me obmanuo, Gospodine, i ja sam se dao obmanuti. Ti si me uhvatio i prisilio. Na podsmijeh sam dan na dan. Sav mi se svijet ruga."

⁸ Ah, kad govorim, moram zavikati: “Nepravda, sila!”, moram vikati! Jer Gospodnja riječ donosi mi svaki dan porugu i podsmijeh."

⁹ Kažem li: “Ne ću više misliti na njega, ne ću više nikada govoriti u njegovo ime!”, tada gori i bukti u meni kao oganj, zatvoren u mojim kostima! Mučim se kako bih podnio. Ne mogu više!"

¹⁰ Ah, čujem tolike gdje šapuću ? groza uokolo: “Prijavite ga! Mi ga izdajemo!” Svi moji prijatelji vrebaju da posrnem: “On se možda da obmanuti! Tada ga imamo u ruci i osvetit ćemo mu se.”"

¹¹ Ali je sa mnom Gospodin kao jak junak. Zato neka navaljuju moji progonitelji, ne mogu mi ništa. Posramit će se ? jer ne će postići ništa ? sramota im je vječna, nezaboravna."

¹² Gospodine nad vojskama, koji kušaš pravednika, koji istražuješ bubrege i srca! Daj da vidim tvoju osvetu na njima jer sam svoju stvar povjerio tebi!"

¹³ Pjevajte hvalu Gospodinu! Slavite Gospodina! On izbavlja život siromahu iz zlikovčeve ruke."

¹⁴ Proklet dan u koji se rodih, dan kad mi život dade mati! Neka nije blagoslovljen!"

¹⁵ Proklet čovjek koji donese radosnu vijest mojemu ocu: “Rodi ti se dijete, dječak!” On ga je vrlo obradovao."

¹⁶ Tako neka se dogodi tome čovjeku kao gradovima što ih je razorio Gospodin, bez milosrđa! Neka sluša jauk ujutro, ratnu vrisku o podne,"

¹⁷ jer me ne usmrti u majčinu krilu da bi mi moja mati bila grob, i njezino tijelo da bi ostalo dovijeka trudno!"

¹⁸ Zašto sam morao izići iz majčina krila, da doživim muku i žalost, da potratim svoje dane u sramoti?"

21

¹ Sljedeće proroštvo jest ono što je došlo Jeremiji od Gospodina kad je kralj Sidkija poslao k njemu Pašhura, Malkijina sina, i svećenika Sefaniju, Maasejina sina, s nalogom:"

² ”Upitaj ipak za nas Gospodina! Nabukodonozor, babilonski kralj, vojuje protiv nas. Možda učini Gospodin na nama jedno od svojih čudesa, tako da onaj ode od nas.”"

³ Jeremija im odgovori: “Poručite Sidkiji ovo:"

⁴ Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog: Evo, ja okrećem natrag oružje u vašoj ruci, kojim se pred zidom borite protiv babilonskog kralja i protiv Kaldejaca koji vas opsjedaju. Skupljam ih usred toga grada."

⁵ Ja vojujem sam na vas podignutom rukom, jakom mišicom, gnjevom, jarošću i velikom žestinom."

⁶ Udaram stanovnike toga grada, ljude i stoku, velikom kugom, da izginu."

⁷ Tada, veli Gospodin, dajem Sidkiju, Judina kralja, njegove činovnike i što je od naroda u tom gradu ostalo pošteđeno od pomora, mača i gladi, u ruke babilonskom kralju Nabukodonozoru, u ruke njihovim neprijateljima, u ruke onima koji im rade o glavi. On će ih oštricom mača poubijati bez smilovanja, bez milosrđa, bez milosti.”"

⁸ Reci tome narodu: “Ovako veli Gospodin: Evo, ja stavljam pred vas put k životu i put k smrti!"

⁹ Tko ostane u tom gradu, gine od mača, gladi ili kuge! Tko iziđe i preda se Kaldejcima, koji vas opsjedaju, ostaje na životu i ima svoj život kao plijen!"

¹⁰ Jer upravljam svoje lice protiv toga grada na nesreću, a ne na spasenje ? govori Gospodin. U ruke babilonskom kralju bit će predan; on će ga spaliti.” ""

¹¹ Kraljevskoj Judinoj kući reci: čujte Gospodnju riječ,"

¹² vi od Davidove kuće! Ovako veli Gospodin: “Svako jutro održite pravedan sud! Izbavljajte potlačenoga iz ruku tlačitelja! Inače plane moj gnjev kao oganj i gori da se ne ugasi zbog zloće vaših djela."

¹³ Evo, ja ću poći protiv tebe, stanovnice doline, stijene u ravnici, govori Gospodin. Vi kažete: Tko dolazi k nama? Tko prodire u naše stanove?"

¹⁴ Ja vas isplaćujem kako zaslužuju vaša djela, veli Gospodin. Stavljam oganj na njezinu šumu; on sve proždire što je oko nje.” ""

22

¹ Ovako govori Gospodin: “Siđi u palaču Judina kralja, objavi ondje ovu riječ!"

² Kaži: čuj Gospodnju riječ, Judin kralju, koji sjediš na Davidovu prijestolju, ti, tvoji činovnici i tvoj narod što ulazi na ova vrata!"

³ Ovako veli Gospodin: činite pravo i pravednost! Izbavljajte potlačenoga iz ruku tlačitelja! Stranca, sirotu i udovicu ne zapostavljajte! Ne činite nasilja! Ne prolijevajte nedužne krvi na ovom mjestu!"

⁴ Ako poslušate ovu zapovijed, ulazit će na vrata ove kuće kraljevi, koji sjede na Davidovu prijestolju, na kolima i na konjima, on, njegovi činovnici i njegov narod."

⁵ Ako li ne poslušate ove zapovijedi, zakleo sam se sam sobom, veli Gospodin: Ruševina će biti ova palača.”"

⁶ Jest, ovako veli Gospodin o palači Judina kralja: “Bila si mi kao Gilead, kao vrhunac Libanona! Ali doista, učinit ću te pustinjom, gradom u kojemu se ne stanuje."

⁷ Spremam zatirače protiv tebe: muževe i oružje. Posjeći će tvoje krasne cedrove i pobacati ih u oganj."

⁸ Kad onda mnogi ljudi budu prolazili pokraj toga grada i pitali jedan drugoga: Zašto je Gospodin ovo učinio od toga velikoga grada,"

⁹ odvratit će se: Postao je nevjeran Savezu s Gospodinom, svojim Bogom, klanjao se drugim bogovima i služio im je.”"

¹⁰ Ne plačite za mrtvacem! Ne žalite ga! Plačite za onim koji odlazi da se više nikada ne vrati kući, da više nikada ne vidi svoje domovine!"

¹¹ Jer ovako govori Gospodin o Šalumu, sinu Jošije, Judina kralja, koji je umjesto svojega oca Jošije bio postao kralj: “Koji ode iz ovoga mjesta, ne vraća se više,"

¹² nego će umrijeti u mjestu kamo ga odvedoše u ropstvo. A ove zemlje ne će više vidjeti.”"

¹³ Teško onomu koji gradi svoju palaču nepravedno i svoja spremišta protiv pravde, koji pušta svojega bližnjega da radi ni za što i usteže mu plaću!"

¹⁴ Koji kaže: “Gradim sebi prostranu kuću i prostrana spremišta. Razvaljuje sebi prozore. Oblaže cedrom i maže crvenilom."

¹⁵ Jesi li postao kralj da sjaš zgradama od cedra? Zar nije i tvoj otac jeo i pio pa ipak je činio pravo i pravednost? I bilo mu je dobro."

¹⁶ Pribavljao je pravicu potlačenomu i siromahu. Bilo je tada dobro. Ne znači li to mene priznati?”, govori Gospodin."

¹⁷ ”Ali tvoje oko i srce ne idu za tim, nego samo za dobitkom i da prolijevaš nedužnu krv i da tlačiš i ugnjetavaš.”"

¹⁸ Zato veli Gospodin o Jojakimu, sinu Jošije, Judinu kralju: “Ne pjeva mu se mrtvačka tužaljka: Ah, brate moj! Ah, sestro moja! Ne pjeva mu se mrtvačka tužaljka: Ah, gospodaru! Ah, svijetli!"

¹⁹ Bit će mu magareći pokop: izvuku ga i bace ga pred jeruzalemska vrata.”"

²⁰ Popni se na Libanon! Tuguj glasno! Jauči glasno u Bašanu! Od Abarima neka prodre ovamo tvoj jauk! Jer su satrveni svi tvoji prijatelji!"

²¹ Nagovarao sam te kad ti je još bilo dobro. Ti si govorila: “Ne ću slušati!” To je bilo tvoje ponašanje od mladosti: Nikada nisi htjela slušati moj glas."

²² Odnosi vihor sve tvoje pastire. Prijatelji ti idu u progonstvo. Jest, sada si u sramoti i stidu zbog sve svoje zloće."

²³ Ti, koja sada stoluješ na Libanonu, koja viješ gnijezdo na cedrovima, kako ćeš jecati kad ti dođu muke i boli kao rodilji!"

²⁴ ”Tako da sam živ”, veli Gospodin, “kad bi Konija, Jojakimov sin, Judin kralj, bio i pečatni prsten na mojoj desnoj ruci, otrgnuo bih ga otamo."

²⁵ Dajem te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima od kojih se groziš, u ruke Nabukodonozoru, babilonskom kralju, i u ruke Kaldejcima."

²⁶ Istjerat ću tebe i tvoju majku, koja te je rodila, u tuđu zemlju, gdje se niste rodili. Tamo ćete pomrijeti."

²⁷ U zemlju u koju se živo žele vratiti, ali se nikada ne vraćaju.”"

²⁸ Je li taj čovjek Konija kao posuda što se zametne i baci kao naprava koju nitko ne će? Zašto je bio istjeran, on sa svojim rodom, i bačen u zemlju koju nisu poznavali?"

²⁹ Zemljo! Zemljo! Zemljo! čuj Gospodnju riječ!"

³⁰ Ovako veli Gospodin: “Zapišite toga čovjeka kao bez djece kao čovjeka kojemu za njegova života ništa ne polazi za rukom! Jer nijednome od njegova roda ne uspijeva da sjedne na Davidovo prijestolje i da vlada u Judi.”"

23

¹ ”Teško pastirima koji puštaju da ovce moje paše zalutaju i da se rastrče!”, govori Gospodin."

² Zato ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog, protiv pastira koji čuvaju moj narod: “Vi ste moje ovce rastjerali i raspršili, i niste se brinuli za njih. Sad ja pohađam vas za vaša zla djela”, govori Gospodin."

³ ”Skupljam ostatak svojih ovaca iz svih zemalja, kamo sam ih razagnao, i vodim ih opet na njihov pašnjak, da rastu i množe se."

⁴ Postavit ću im pastire koji će ih čuvati. One se više ne će bojati, ne će se plašiti i ginuti”, govori Gospodin."

⁵ ”Doista, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, “kad ću podići Davidu pravi izdanak. Bit će kralj i vladat će pun mudrosti. Pravo i pravednost činit će u zemlji."

⁶ Spasenje nalazi Juda u njegove dane, i Izrćl stanuje u sreći. Ime kojim ga zovu bit će: Gospodin je naša pravednost."

⁷ Zato će, evo, doći dani”, veli Gospodin, “kad se više ne će govoriti: Tako neka je živ Gospodin, koji je izveo Izrćlove sinove iz Egipta,"

⁸ nego: Tako neka je živ Gospodin, koji je pripadnike Izrćlove kuće iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja kamo ih je bio razagnao doveo i kući vratio, da opet prebivaju u svojoj zemlji.”"

⁹ O prorocima: Srce mi puca u tijelu. Dršću svi moji udovi. Kao pijan sam, kao čovjek kojega je osvojilo vino, zbog Gospodina, zbog njegovih svetih riječi."

¹⁰ Jer je zemlja puna preljubnika. ? Pod prokletstvom tuguje zemlja, osušila se tratina na pašnjaku. ? Težnja je njihova zločin, i nepravda je njihova snaga."

¹¹ ”Jest, i prorok i svećenik su opaki. I u svome Hramu moram naći njihovu zloću”, govori Gospodin."

¹² ”Zato neka im je njihov put kao klizavo tlo. U tami neka se sruše i padnu na nj! Jer nosim na njih nesreću u godini njihova pohođenja”, govori Gospodin."

¹³ ”Sablazan sam morao vidjeti kod samarijskih proroka. Prorokovali su Baalom i zavodili Izrćla, moj narod."

¹⁴ Ali vidim strahotu kod jeruzalemskih proroka: čine preljub, govore laži i utvrđuju zločince, da se nijedan ne obrati od svoje zloće. Svi su mi kao Sodoma, njegovi su stanovnici kao Gomora.”"

¹⁵ Zato ovako veli Gospodin nad vojskama protiv proroka: “Evo, ja ću ih hraniti pelinom i napajat ću ih otrovnom vodom. Jer je od jeruzalemskih proroka izišla opakost po svoj zemlji.”"

¹⁶ Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Ne slušajte riječi proroka koji vam prorokuju! Oni vas samo zaluđuju, objavljuju samo viđenja koja su sami izmislili, bez Gospodnjega naloga."

¹⁷ Onima koji preziru Gospodnju riječ obećavaju jednako: Imat ćete sreću! Svima koji idu u prkosu svojega srca govore: Nesreća ne dolazi na vas."

¹⁸ Jest, tko je stajao u Gospodnjem vijeću da ga je vidio, da je čuo njegovu riječ? Tko je njegovu riječ dosluhnuo i čuo?"

¹⁹ Evo, udara Gospodnji vihor, njegov gnjev, vihor šumi povrh glave bezbožnika!"

²⁰ Ne odvraća se Gospodnji gnjev dok to nije izvršio, dok nije ispunio što je u srcu naumio. Na završetku dana spoznat ćete to jasno."

²¹ Nisam poslao te proroke, pa ipak trče. Nisam im govorio, pa ipak prorokuju."

²² Kad bi bili stajali u mom vijeću, kazivali bi mojemu narodu moje riječi, odvraćali bi ga od njegova zla puta i od njegovih bezbožnih djela."

²³ Jesam li ja Bog koji samo vidi u blizini”, govori Gospodin, “a ne i Bog u daljini?"

²⁴ Može li se tko sakriti tako tajno da ga ja ne bih vidio?”, govori Gospodin. “Ne ispunjavam li ja nebo i zemlju?”, govori Gospodin."

²⁵ ”čuo sam što govore proroci koji prorokuju lažno u moje ime: Imao sam jedan san, jedan san."

²⁶ Dokle će to još trajati? Imaju li proroci koji prorokuju laž i kazuju što sami izmisle naum,"

²⁷ misle li oni da će učiniti te moj narod zaboravi moje ime uz njihove sne, što ih pripovijedaju jedan drugome, kao što zaboraviše njihovi oci moje ime uz Baala?"

²⁸ Prorok koji sanja san, pripovijeda san. A tko ima moju riječ, navješćuje uistinu moju riječ. Što ima zajedničko slama sa zrnom?”, govori Gospodin."

²⁹ ”Nije li moja riječ kao oganj”, govori Gospodin, “kao malj što razbija stijene?"

³⁰ Zato, evo, ja ću (navaliti) na te proroke”, govori Gospodin, “koji jedan drugome kradu moje riječi."

³¹ Ja ću na te proroke”, govori Gospodin, “koji samo brbljaju jezikom, a to nazivaju Božjom riječi i;""

³² ja ću na te proroke koji sanjaju laži”, govori Gospodin, “i to navješćuju, i moj narod zavode lažima i svojom hitrinom. Ja ih nisam poslao, niti sam im zapovjedio. Oni ne mogu upravo ništa koristiti tome narodu”, govori Gospodin."

³³ ”Ako te zapita ovaj narod ? prorok ili svećenik ? što je Gospodnje breme, tada im odgovori: Vi ste breme, ali vas odbacujem!”, govori Gospodin."

³⁴ ”Proroka, svećenika i onoga od naroda koji kaže: Gospodnje breme, ja ću kazniti zajedno s njegovom kućom."

³⁵ Ovako ćete jedan drugome i međusobno govoriti: Što je odgovorio Gospodin? Ili: Što je Gospodin rekao?"

³⁶ Izraz Gospodnje breme ne upotrebljavajte više, jer je svakomu breme njegova vlastita riječ. Vi izvrćete riječi živoga Boga, Gospodina nad vojskama, našega Boga."

³⁷ Ovako ćete pitati proroka: Što ti je odgovorio Gospodin? I: Što je Gospodin rekao?"

³⁸ Ako li govorite o Gospodnjem bremenu, onda veli Gospodin: Budući da upotrebljavate izraz Gospodnje breme premda sam vam zapovjedio: Ne govorite Gospodnje breme,"

³⁹ zato ću, evo, ja vas uzeti i odbaciti od svojega lica, vas i grad koji sam dao vama i vašim ocima"

⁴⁰ i navalit ću na vas vječnu porugu i sramotu što se ne zaboravlja.”"

24

¹ Gospodin mi dade da gledam ovo: dvije košarice smokava stajale su pred Gospodnjim hramom kad je Nabukodonozor, babilonski kralj, bio iz Jeruzalema odveo i u Babilon doveo Jekoniju, Jojakimova sina, Judina kralja, i Judine knezove zajedno s kovačima i bravarima."

² U jednoj su košarici bile smokve vrlo dobre, nalik na rane smokve; u drugoj su košarici bile vrlo loše smokve, koje se nisu mogle jesti; toliko su bile loše.""

³ Gospodin me zapita: “Jeremija, što vidiš?” Ja odvratih: “Smokve! Dobre su smokve vrlo dobre; loše su vrlo loše, toliko loše da se ne mogu jesti.”""

⁴ Tada mi dođe Gospodnja riječ:"

⁵ ”Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog: Kao te dobre smokve tako ću milostivo pogledati zarobljenike iz Jude, što sam ih odaslao iz ovoga mjesta u zemlju Kaldejaca."

⁶ Svoje oko puno milosti obratit ću na njih i opet ih dovesti u ovu zemlju, sazidati ih i više ih ne razarati, zasaditi ih i više ih ne iščupati."

⁷ I dat ću im razbor da me spoznaju, da sam ja Gospodin. Oni će biti moj narod i ja ću biti njihov Bog, ako se obrate k meni svim srcem."

⁸ Ali kao te loše smokve, koje su toliko loše da se na mogu jesti”, tako veli Gospodin, “tako ću učiniti Judina kralja Sidkiju zajedno s njegovim knezovima i ostacima iz Jeruzalema, što su ostali u ovoj zemlji ili su se nastanili u Egiptu."

⁹ Učinit ću ih strašilom nesreće za sva zemaljska kraljevstva, porugom, sramotom, podsmijehom i prokletstvom po svim mjestima kamo ću ih razagnati."

¹⁰ Poslat ću na njih mač, glad i kugu, dok ne budu sasvim istrijebljeni iz zemlje koju sam dao njima i njihovim ocima.”"

25

¹ Ovo je riječ što dođe Jeremiji za sav Judin narod u četvrtoj godini Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja ? bila je to prva godina vladanja babilonskog kralja Nabukodonozora."

² Prorok Jeremija objavio ju je svemu Judinu narodu i svim jeruzalemskim stanovnicima:"

³ Od trinćste godine Jošije, Amonova sina, Judina kralja, do današnjega dana, dakle već dvadeset i tri godine, dolazila mi je Gospodnja riječ i govorio sam vam neumorno, ali vi niste slušali."

⁴ I Gospodin vam je neumorno slao sve svoje sluge, proroke. Ali vi niste slušali, niste prignuli uho da ih čujete kad su govorili:"

⁵ ”Vratite se svaki sa svojega zla puta i od svojih nevaljalih djela, pa ćete ostati i stanovati u zemlji koju je Gospodin dao vama i vašim ocima za vječna vremena!"

⁶ Ne trčite za drugim bogovima, da im služite i da im se klanjate! Ne dražite me na srdžbu lošim djelima svojih ruku, da vas ne udarim nesrećom!"

⁷ Ali me vi niste poslušali”, govori Gospodin, “i dražili ste me na srdžbu lošim djelom svojih ruku, na svoju propast.”"

⁸ Zato ovako veli Gospodin nad vojskama: “Zato što niste poslušali moje riječi,"

⁹ ja ću poslati po sve sjeverne narode”, govori Gospodin, “i po Nabukodonozora, babilonskoga kralja, svojega slugu. Pustit ću ih da navale na tu zemlju i na njezine stanovnike, i na sve te okolne narode. Zatrt ću ih i učinit ću ih užasom, podsmijehom i vječnom pustoši."

¹⁰ Učinit ću da prestane među njima glas radosti i glas veselja, zaručnikov i zaručničin poklik, lupa mlina i svjetlost svjetiljke."

¹¹ I sva će ta zemlja postati pustinja i pustoš; i ti će narodi služiti babilonskom kralju sedamdeset godina.""

¹² A kad istekne sedamdeset godina, tad ću na babilonskom kralju i onom narodu”, govori Gospodin, “i na zemlji Kaldejaca kazniti njihovu krivnju i učinit ću je pustinjom zauvijek."

¹³ Pustit ću da se na toj zemlji ispune sve moje riječi, što sam ih rekao o njoj, sve što je napisano u ovoj knjizi, što je prorokovao Jeremija za sve narode."

¹⁴ Jer će i oni služiti moćnim narodima i silnim kraljevima. Po njihovim činima i po djelima njihovih ruku platit ću njima.”"

¹⁵ Ovako mi veli Gospodin, Izrćlov Bog: “Uzmi iz moje ruke ovu čašu gnjevnoga vina i daj da se napiju iz nje svi narodi kojima te pošaljem."

¹⁶ Neka piju, teturaju i smušeni postanu pred mačem što ću ga poslati među njih!”"

¹⁷ Uzeo sam čašu iz Gospodnje ruke i dao sam da piju iz nje svi narodi kojima me je poslao Gospodin:"

¹⁸ Jeruzalem i Judini gradovi, njihovi kraljevi i knezovi da budu pustinja, užas, podsmijeh i prokletstvo, kao što je danas;""

¹⁹ faraon, egipatski kralj, njegovi činovnici, knezovi i sav njegov narod;""

²⁰ sva mješavina narodâ, svi kraljevi zemlje Usa, svi kraljevi filistejske zemlje: od Aškelona, Gaze, Ekrona i ostatak od Ašdoda;""

²¹ Edom, Moab i Amonci;""

²² svi kraljevi Tira, svi kraljevi Sidona i svi kraljevi primorja preko mora,"

²³ Dedan, Tema, Buz i svi s ošišanim tjemenom;""

²⁴ svi kraljevi Arapske i svi kraljevi mješavine naroda što stanuju u pustinji;""

²⁵ svi kraljevi od Zimrija, svi kraljevi od Elama, svi kraljevi od Medije;""

²⁶ svi sjeverni kraljevi, blizu i daleko, kako jedan tako drugi, sva kraljevstva svijeta koliko ih ima na zemlji. A kralj od Šešaka mora piti poslije njih."

²⁷ ”Reci im: Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog. Pijte, opijte se, bljujte i padajte, da ne ustanete pred mačem što ga šaljem među vas!"

²⁸ Ako bi se nećkali uzeti čašu iz tvoje ruke, da iz nje piju, tada im reci: Ovako veli Gospodin nad vojskama: Vi ipak morate piti!"

²⁹ Zaista, kad pecnem kaznenim sudom kod grada koji se zove mojim imenom, zar ćete vi izići slobodni? Ne ćete ostati pošteđeni jer ću podići mač na sve stanovnike zemlje”, govori Gospodin nad vojskama."

³⁰ ”Objavi im sve ove riječi i kaži im: Riče s visine Gospodin. Iz svojega svetoga stana pušta da zagrmi njegov glas! Gromornim glasom viče preko pašnjaka kao kod gaženja grožđa podiže vrisku protiv svih stanovnika zemlje."

³¹ Do nakraj svijeta prodire glas! Jer Gospodin podiže tužbu protiv naroda. Ide na sud sa svakim tijelom. Bezbožnike predaje maču”, govori Gospodin."

³² Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Evo, nevolja korača od naroda do naroda. Silan se vihor diže s krajeva zemlje.”"

³³ Pobijeni od Gospodina leže u onaj dan od jednoga kraja zemlje do drugoga. Ne će biti oplakani, ne će biti pokopani, ne će naći groba. Služe kao gnoj na njivi."

³⁴ Jaučite, pastiri, i tugujte! Valjajte se po prahu, glavari stada! Dani su ovdje da vas pokolju. Padate kao izabrani jarci."

³⁵ Utočišta ne nalaze pastiri, ni spasenja glavari stada."

³⁶ čuj kako viču pastiri! Kako jauču glavari stada! Jer Gospodin potire njihovu pašu."

³⁷ Nestaju mirni travnjaci od žestine Gospodnjega gnjeva."

³⁸ Lav ostavlja svoje skrivalište, jer je njihova zemlja postala pustinja od krvnoga mača, od jarosti njegova gnjeva."

26

¹ U početku vladanja Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja, dođe ova riječ od Gospodina:"

² ”Ovako govori Gospodin: Postavi se u trijemu Gospodnje kuće! Objavi svima što su došli iz Judinih gradova da se poklone u Gospodnjoj kući sve riječi koje im po mome nalogu moraš reći! Ne izostavljaj ni riječi!"

³ Možda poslušaju i vrate se sa svoga zla puta. Tada će mi se sažaliti zbog nesreće koju im mislim učiniti zbog njihovih zlih djela."

⁴ Reci im: Ovako veli Gospodin: Ako me ne poslušate i ne učinite po naputku što sam vam ga dao"

⁵ i ne poslušate riječî proroka, mojih slugu, koje opet jednako šaljem k vama, premda ih ne slušate,"

⁶ postupat ću s ovom kućom kao sa Šilom i ovaj ću grad učiniti kletvom za sve narode na zemlji.”"

⁷ Svećenici, proroci i sav narod su čuli kako im Jeremija u Gospodnjoj kući izreče te riječi."

⁸ I kad je Jeremija bio objavio sve što mu je bio zapovjedio Gospodin, da kaže svemu narodu, uhvatiše ga svećenici i proroci i sav narod vičući: “Moraš poginuti!"

⁹ Zašto objavljuješ u Gospodnje ime: Bit će ovoj kući kao Šilu. Ovaj će grad pasti u ruševine, i nitko više ne će stanovati u njemu?” I sav se narod u Gospodnjoj kući skupi protiv Jeremije."

¹⁰ Kad su Judini knezovi čuli za taj slučaj, uziđoše iz kraljevske palače u Gospodnju kuću i postaviše se pred nova vrata Gospodnje kuće."

¹¹ Svećenici i proroci izjaviše pred knezovima i cijelim narodom: “Ovaj je čovjek zaslužio smrt! Jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste čuli svojim ušima.”"

¹² A Jeremija izjavi pred svim knezovima i cijelim narodom: “Gospodin me poslao da protiv ove kuće i protiv ovoga grada objavim sve riječi što ste ih čuli."

¹³ Zato popravite svoje putove i svoja djela, i poslušajte glas Gospodina, svojega Boga! Tada će se sažaliti Gospodin zbog nesreće kojom vam je zaprijetio."

¹⁴ A ja sam u vašim rukama. činite od mene što mislite da je dobro i pravo!"

¹⁵ Samo znajte: Ako me ubijete, nedužnu krv svaljujete na sebe i na ovaj grad, i na njegove stanovnike, jer me doista poslao Gospodin k vama da vam objavim sve one riječi.”"

¹⁶ Tada izjaviše knezovi i sav narod svećenicima i prorocima: “Ovaj čovjek nije zaslužio smrt jer nam je govorio u ime Gospodina našega Boga.”"

¹⁷ Neki od zemaljskih starješina ustadoše i rekoše sakupljenomu mnoštvu:"

¹⁸ ”Mihej iz Morešeta ustao je kao prorok u vrijeme Judina kralja Ezekije. On je objavio svemu Judinu narodu: Ovako veli Gospodin nad vojskama: Sion će biti preoran u njivu, Jeruzalem će biti gomila ruševina, hramska gora bit će visoka šuma!"

¹⁹ Je li ga zato ubio Ezekija, Judin kralj, ili itko u Judi? Nisu li se, štoviše, pobojali Gospodina i gledali da umilostive Gospodina? I sažalio se Gospodin, što im je bio zaprijetio nesrećom. A mi, zar da učinimo tako veliku nepravdu na svoju vlastitu štetu?”"

²⁰ Tada je stupio još jedan drugi prorok u Gospodnje ime: Urija, sin Šemajin iz Kirjat Jearima. On je prorokovao protiv ovoga grada i protiv ove zemlje isto onako kao Jeremija."

²¹ Kad su kralj Jojakim, svi njegove vojskovođe i svi knezovi čuli za njegove govore, tražio ga je kralj da ga ubije. I kad je Urija čuo za to, poboja se i pobježe, i dođe u Egipat."

²² A kralj Jojakim posla ljude u Egipat: Elnatana, Akborova sina, i neke druge s njim."

²³ Oni izvedoše Uriju iz Egipta i dovedoše ga kralju Jojakimu. Ovaj ga dade ubiti mačem i njegovo mrtvo tijelo baciti na groblje običnoga naroda."

²⁴ A Jeremiju je štitio Ahikam, Šafanov sin, da ga ne predaju u ruke narodu, da ga ne pogube."

27

¹ U početku vladanja Sidkije, Jošijina sina, Judina kralja, dođe Jeremiji ova riječ od Gospodina:"

² ”Ovako mi reče Gospodin: Napravi sebi užad i jaram i stavi to sebi oko vrata!"

³ Pošalji to isto kralju Edoma, kralju Moaba, kralju Amonaca, kralju Tira i kralju Sidona po poslanicima koji su došli u Jeruzalem k Sidkiji, Judinu kralju!"

⁴ Daj im ovaj nalog za njihove gospodare: Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Recite svojim gospodarima:"

⁵ Ja sam stvorio zemlju, ljude i životinje na zemlji svojom velikom snagom i mišicom podignutom, i dajem ih kome hoću."

⁶ Sada dajem sve te zemlje svojemu sluzi Nabukodonozoru, babilonskom kralju. I poljske životinje dajem mu da mu služe."

⁷ Svi narodi moraju mu biti podložni, njemu, njegovu sinu i unuku, dok dođe vrijeme i njegovoj zemlji da ga upokore moćni narodi i veliki kraljevi."

⁸ A narod, kraljevstvo što ne će služiti babilonskom kralju Nabukodonozoru i ne će savinuti vrat u jaram babilonskoga kralja, taj ću narod, veli Gospodin, pohoditi mačem, glađu i kugom, dok ga posve ne upokorim njegovom rukom."

⁹ Zato ne slušajte svoje proroke, vračeve, sanjare, gatare i bajače, koji vam govore: Ne ćete služiti babilonskom kralju!"

¹⁰ Jer vam oni prorokuju laži, da vas odvedu iz vaše zemlje, kad bih vas ja odbacio da propadnete."

¹¹ A narod koji savije svoj vrat pod jarmom babilonskoga kralja i koji mu bude služio, taj ću narod ostaviti mirno na njegovoj zemlji ? govori Gospodin ? da je obrađuje i u njoj stanuje.”"

¹² Sidkiji, Judinu kralju, rekao sam isto tako: “Savijte vrat pod jaram babilonskoga kralja! Budite podložni njemu i njegovu narodu pa ćete ostati na životu!"

¹³ Zašto da poginete, ti i tvoj narod, od mača, gladi i kuge, kako je zaprijetio Gospodin narodu koji ne će služiti babilonskom kralju?"

¹⁴ Ne slušajte riječi proroka koji vam govore: Ne ćete služiti babilonskom kralju. Jer vam oni prorokuju laži."

¹⁵ Ja ih nisam poslao, govori Gospodin, oni vam lažno prorokuju u moje ime, da vas odbacim i da propadnete zajedno s prorocima koji su vam prorokovali.”"

¹⁶ Svećenicima i svemu narodu rekao sam: “Ovako veli Gospodin: Ne slušajte riječi svojih proroka koji vam prorokuju ovako: Doista, posuđe Gospodnje kuće doskora će se vratiti iz Babilona! Jer vam oni prorokuju laži."

¹⁷ Ne slušajte ih! Budite podložni babilonskom kralju pa ćete ostati na životu! Zašto da ovaj grad bude gomila ruševina?"

¹⁸ Ako su proroci i ako je Gospodnja riječ u njima, neka mole Gospodina nad vojskama da posuđe što je još ostalo u Gospodnjoj kući i u palači Judina kralja i u Jeruzalemu ne dođe također u Babilon."

¹⁹ Jer ovako veli Gospodin nad vojskama za stupove, more, podnožja i ostalo posuđe što je ostalo u ovom gradu,"

²⁰ što Nabukodonozor, babilonski kralj, nije uzeo sa sobom kad je odveo Jekoniju, Jojakimova sina, Judina kralja, iz Jeruzalema u Babilon zajedno sa svim Judinim i jeruzalemskim odličnicima."

²¹ Jer ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog, za posuđe što je još ostalo u palači Judina kralja i u Jeruzalemu:"

²² U Babilon će biti odneseno i tamo će ostati do dana kad ih opet pogledam ? veli Gospodin ? i dam ih donijeti i na ovo ih mjesto vratiti.”"

28

¹ One godine, u početku vladanja Sidkije, Judina kralja, četvrte godine petoga mjeseca, reče mi prorok Hananija, sin Azura iz Gibeona, u Gospodnjoj kući pred svećenicima i svim narodom:"

² ”Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Raskidam jaram babilonskoga kralja."

³ Još dvije godine, tada donosim natrag na ovo mjesto sve posuđe Gospodnje kuće što ga ja Nabukodonozor, babilonski kralj, uzeo s ovoga mjesta i odnio u Babilon."

⁴ I Jekoniju, Jojakimova sina, Judina kralja, i sve Judine zarobljenike, što su došli u Babilon, ja ću dovesti natrag na ovo mjesto, govori Gospodin. Jer raskidam jaram babilonskoga kralja.”"

⁵ A prorok Jeremija odvrati proroku Hananiji pred svećenicima i pred svim narodom, koji je stajao u Gospodnjoj kući."

⁶ Prorok Jeremija reče: “Doista, Gospodin neka to da! Neka Gospodin ispuni tvoju riječ, što si je objavio! Neka vrati posuđe Gospodnje kuće i sve zarobljene iz Babilona na ovo mjesto!"

⁷ Ali čuj ovu riječ koju ja dovikujem u uši tebi i svemu narodu!"

⁸ Proroci koji su bili prije mene i prije tebe, od davnine, prorokovali su moćnim zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad i kugu."

⁹ Ali kad prorok proriče sreću, spoznat će je istom kad se ostvari proročka riječ da je Gospodin zaista poslao proroka.”"

¹⁰ Tada uze prorok Hananija jaram s vrata proroka Jeremije i raskine ga."

¹¹ Pritom reče Hananija pred svim narodom: “Ovako veli Gospodin: Isto tako raskidam jaram Nabukodonozora, babilonskoga kralja, za dvije godine na vratu svih naroda.” Prorok Jeremija ode svojim putem."

¹² Nakon što je prorok Hananija bio raskinuo jaram na vratu proroka Jeremije, dođe Gospodnja riječ Jeremiji:"

¹³ ”Idi i kaži Hananiji: Ovako veli Gospodin: Raskinuo si drveni jaram, ali umjesto njega napravio željezni jaram!"

¹⁴ Jer ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Željezni jaram stavljam oko vrata svim tim narodima; oni će služiti Nabukodonozoru, babilonskom kralju. Dat ću mu i poljske životinje.” ""

¹⁵ I prorok Jeremija reče proroku Hananiji: “čuj, Hananija, Gospodin te nije poslao. Ti zavodiš ovaj narod da stavi svoje pouzdanje u laži."

¹⁶ Zato veli Gospodin: Evo, ja te iskorjenjujem iz zemlje. Još ćeš ove godine umrijeti, jer si propovijedao pobunu protiv Boga.”"

¹⁷ I prorok Hananija umre one godine, sedmoga mjeseca."

29

¹ Ovo su riječi pisma što ga je poslao prorok Jeremija iz Jeruzalema još preostalim starješinama zarobljenika, svećenicima, prorocima i svemu narodu koji je odveo Nabukodonozor iz Jeruzalema u Babilon,"

² nakon što su bili otišli iz Jeruzalema kralj Jekonija, kraljica mati, dvorani, Judini i jeruzalemski knezovi, kovači i bravari."

³ (Poslao ga je) po Elasi, Šafanovu sinu, i Gemarji, Hilkijinu sinu, koje je poslao u Babilon Sidkija, Judin kralj, Nabukodonozoru, babilonskom kralju:"

⁴ ”Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog, svim zarobljenicima koje sam dao odvesti iz Jeruzalema u Babilon."

⁵ Gradite kuće i stanujte u njima! Sadite vrtove i jedite njihove plodove!"

⁶ Uzimajte žene i imajte sinove i kćeri! Uzimajte za svoje sinove žene i dajite svojim kćerima muževe da oni dobiju sinove i kćeri! Množite se tamo i ne umanjujte se!"

⁷ Tražite blagostanje gradu u koji sam vas odveo, i molite se za nj Gospodinu, jer je njegovo blagostanje vaše blagostanje."

⁸ Jer ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Nemojte da vas zalude vaši proroci, što su među vama, i vaši vračevi! Ne slušajte svoje sanjare koji sami kažu da sanjaju!"

⁹ Jer vam oni prorokuju laži u moje ime. Ja ih nisam poslao, govori Gospodin.”"

¹⁰ Ovako još veli Gospodin: Istom kad prođe punih sedamdeset godina, pohodit ću vas i izvršit ću na vama riječ spasenja, i vratit ću vas na ovo mjesto."

¹¹ Jer ja znam koje misli nosim za vas, govori Gospodin. Odluke su na spasenje, a ne na nesreću, da vam dam budućnost punu nade."

¹² Kad me zazovete i idete i pomolite se meni, uslišat ću vas."

¹³ Kad me potražite, naći ćete me. Jest, tražite me svim srcem."

¹⁴ I dat ću vam se, da me nađete ? govori Gospodin. Okrenut ću vašu sudbinu i sabrat ću vas iz svih naroda i iz svih mjesta kamo sam vas razagnao, govori Gospodin, i dovest ću vas natrag na mjesto odakle sam vas odveo."

¹⁵ Ali vi kažete: Gospodin nam je podigao proroke u Babilonu."

¹⁶ A Gospodin veli ovako o kralju koji sjedi na Davidovu prijestolju, i o svemu narodu koji je još u ovom gradu, o vašoj braći koja nisu otišla s vama u ropstvo:"

¹⁷ Ovako veli Gospodin nad vojskama: Evo, pustit ću na njih mač, glad i kugu i učinit ću ih kao loše smokve, koje su previše loše a da bi ih se moglo jesti."

¹⁸ Progonit ću ih mačem, glađu i kugom i učinit ću ih strašilom za sva zemaljska kraljevstva, kletvom, užasom, podsmijehom i porugom kod svih naroda kamo ih razagnam,"

¹⁹ i to zato jer ne poslušaše mojih riječi, govori Gospodin, kad sam im neprestano slao svoje sluge, proroke, ali ih ne poslušaste, govori Gospodin."

²⁰ Stoga sad čujte Gospodnju riječ, vi svi zarobljenici koje sam dao odvesti iz Jeruzalema u Babilon!"

²¹ Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog, o Ahabu, Kolajinu sinu, i o Sidkiji, Maasejinu sinu, koji vam prorokuju laži u moje ime: Evo, ja ih predajem u ruke Nabukodonozoru, babilonskom kralju. On će ih dati pogubiti pred vašim očima."

²² Tada će kod svih Judinih zarobljenika, što su u Babilonu, zavladati kletva: “Neka od tebe učini Gospodin kao od Sidkije i Ahaba, koje babilonski kralj dade spržiti na ognju!”"

²³ Jer su oni činili zlo u Izrćlu i tjerali preljub sa ženama svojih prijatelja i u moje ime navješćivali lažne riječi što im ih nisam zapovjedio. Ja znam to i svjedok sam za to, govori Gospodin."

²⁴ Nehelamcu Šemaji reci:"

²⁵ Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: “Ti si u svoje vlastito ime poslao pismo svemu narodu u Jeruzalemu i svećeniku Sefaniji, Maasejinu sinu, i svim svećenicima ovog sadržaja:"

²⁶ Gospodin te postavio svećenikom na mjesto svećenika Jojade, da paziš u Gospodnjoj kući na svakog bezumnog gatara i da ga stavljaš u klade i u željezo oko vrata."

²⁷ Pa zašto ne istupaš protiv Jeremije iz Anatota, koji vam proriče?"

²⁸ Zar nam nije poslao u Babilon vijest ovog sadržaja: Dugo će još trajati! Gradite kuće i stanujte u njima, sadite vrtove i uživajte njihove plodove!”"

²⁹ Svećenik Sefanija pročita to pismo pred samim prorokom Jeremijom."

³⁰ Tada dođe Gospodnja riječ Jeremiji:"

³¹ ”Pošalji svim zarobljenicima ovu vijest: Ovako veli Gospodin o Nehelamcu Šemaji: Jer vam Šemaja prorokuje, premda ga ja nisam poslao, i zavodi vas da se uzdate u laži,"

³² zato veli Gospodin: Evo, ja ću pohoditi Šemaju, Nehelamca, i njegove potomke. Ne će od njega nitko ostati u ovom narodu i ne će doživjeti sreću koju ću pripraviti svojemu narodu, govori Gospodin. Jer je propovijedao pobunu protiv Gospodina.”"

30

¹ Riječ što dođe Jeremiji od Gospodina:"

² ”Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog: Napiši sebi u knjigu sve riječi koje ti govorim!"

³ Jer evo, dolazi vrijeme, govori Gospodin, kad ću okrenuti sudbinu svojega naroda Izrćla i Jude, govori Gospodin, i dovesti ih natrag u zemlju koju sam dao njihovim ocima u posjed.”"

⁴ Ovo su riječi što ih reče Gospodin o Izrćlu i Judi:"

⁵ Jest, ovako veli Gospodin: “Viku od straha čujemo, strepnju punu nesreće!”"

⁶ Pitajte i vidite rađaju li muževi! Jer zašto vidim da se svaki čovjek podbočio rukama o bedra kao rodilja? Zašto su se sva lica promijenila i poblijedjela?"

⁷ Jao! Silan je onaj dan, nije bilo takva! Vrijeme je nevolje za Jakova. Ipak će se iz nje izbaviti."

⁸ ”U onaj će se dan dogoditi”, govori Gospodin nad vojskama, “da ću raskinuti jaram na njegovu vratu i rastrgnuti njegovu užad, te ga više nikada ne će zarobiti tuđinci."

⁹ Gospodinu, svojemu Bogu, služit će, svojemu kralju Davidu kojega ću im podignuti."

¹⁰ Ti se dakle ne boj, Jakove, slugo moj!” govori Gospodin. “Ne plaši se, Izrćle! Jer evo, ja ću te izbaviti iz daleke zemlje, izbavit ću tvoju djecu iz zemlje njihova ropstva! Jakov će se vratiti kući i naći mir, živjet će bez brige, i nitko ga ne će smetati!"

¹¹ Jest, ja sam s tobom”, govori Gospodin, “da te izbavim. Uništit ću sve narode među koje sam te razasuo! Ali tebe ne ću uništiti, samo ću te opominjati s mjerom. Ne mogu te ostaviti sasvim bez kazne!”"

¹² Jer ovako veli Gospodin: “Neizlječiva je tvoja rana, nema lijeka tvojemu uboju."

¹³ Nitko se ne zauzima za tvoju bolest. Lijeka nema za čireve, melema za te nema."

¹⁴ Zaboraviše te svi tvoji milosnici, ne pitaju ništa za te. Jest, kako udari neprijatelj tako sam ja udario tebe neumoljivom kaznom za tvoje veliko bezakonje. Silni su tvoji grijesi."

¹⁵ Što vičeš zbog svoje rane, zbog neizlječive svoje bolesti? Za veliko tvoje bezakonje ? silni su tvoji grijesi ? ja sam ti to učinio."

¹⁶ Zato svi koji te proždiru, proždrijet će se. Svi tvoji neprijatelji idu u ropstvo. Koji te plijene, bit će oplijenjeni. Sve tvoje razbojnike predat ću razbojnicima."

¹⁷ Jer ću te ozdraviti, rane ću tvoje iscijeliti”, govori Gospodin, “jer te, Sione, zovu otjeranom, onom za koju se više nitko ne brine.”"

¹⁸ Ovako veli Gospodin: “Sad ću okrenuti sudbinu Jakovljevih šatora, smilovat ću se njegovim stanovima. Grad će se sazidati na svojoj gori. Na starom će se mjestu podići tvrđava."

¹⁹ Iz nje će tada odjekivati hvala i pjesma veselih ljudi. Ja ću ih umnožiti, ne će se umanjiti. Počastit ću ih. Ne će više biti prezreni."

²⁰ Sinovi će njihovi biti kao prije. Njihova općina stoji tvrdo preda mnom. Pohodit ću sve njihove neprijatelje."

²¹ Iz njih će samih proizići njihov knez. Vladalac će njihov doći iz njihove sredine. Ja ću mu dopustiti pristup k meni, da mi se približi. Jer tko je taj koji se usudio pristupiti k meni?” ? govori Gospodin."

²² ”Vi ste moj narod, a ja sam vaš Bog.”"

²³ Gle, vihor od Gospodina! Njegov gnjev provaljuje, vihor othuji preko glave bezbožnika."

²⁴ Gnjev se Gospodnji ne vraća dok on to nije izvršio, dok nije ispunio naum svojega srca. Na kraju dana to ćete jasno spoznati."

31

¹ ”U ono vrijeme”, govori Gospodin, “ja ću biti Bog svim Izrćlovim plemenima, i oni će biti moj narod.”"

² Ovako veli Gospodin: “Milost je našao narod u pustinji što je umakao maču. U svoje počivalište otišao je Izrćl.”"

³ Iz daljine mi se objavio Gospodin: “Vječnom te ljubavlju ljubim, zato sam ti tako dugo sačuvao milost."

⁴ Opet te zidam, i bit ćeš sazidana, djevojko Izrćlova! Opet ćeš se kititi bubnjevima, izlazit ćeš u veselom kolu!"

⁵ Opet ćeš saditi vinograde na brdima Samarije! Tko ih zasadi, od njih će brati."

⁶ Jest, dolazi vrijeme kad će vikati čuvar na Efrajimovim gorama: Ustanite, zaputimo se na Sion Gospodinu, svojemu Bogu!”"

⁷ Jer ovako veli Gospodin: “Pjevajte u radosti Jakovu! Radujte se zbog glave narodâ! Javljajte to, slavite i govorite: Gospodin je izbavio svoj narod, Izrćlov ostatak."

⁸ Evo, ja ih dovodim opet iz sjeverne zemlje i s krajeva zemlje, među njima i slijepe i hrome, trudne i rodilje. U velikom mnoštvu dolaze kući."

⁹ Dolaze plačući. Ja ih pratim i tješim. Vodim ih k potocima, ravnim putem, gdje se ne spotiču. Jer sam otac Izrćlu. Efrajim je moj prvorođeni sin.”"

¹⁰ čujte, narodi, Gospodnju riječ! Objavite je na najdaljim otocima i recite: “Koji je razasuo Izrćla, sabire ga opet i čuva ga kao pastir svoje stado.”"

¹¹ Jer je Gospodin otkupio Jakova, oslobodio ga iz ruku onoga koji je jači od njega."

¹² Dolaze i pjevaju na sionskoj visini. Sjaju od radosti zbog Gospodnjega spasenja: zbog žita, zbog vina i ulja, zbog janjadi i teladi. Duša im je kao vrt obilno navodnjen: ne će se više trebati tužiti."

¹³ Sada se veseli djevojka u kolu, mladić i starac zajedno. “Mijenjam njihovu žalost u radost, nakon boli dajem im utjehu i veselje."

¹⁴ Razblažavam svećenikovu dušu pretilinom. Narod je moj nasićen mojim darovima”, govori Gospodin."

¹⁵ Ovako veli Gospodin: “čuj! Jauk se čuje u Rami, gorko plakanje! Rahela oplakuje svoju djecu ? ne može se utješiti ? svoju djecu, jer nijedno više ne živi.”"

¹⁶ Ovako veli Gospodin: “Zabrani svojemu glasu tugovanje, svojim očima suze! Jer će tvojoj nevolji biti njezina plaća”, govori Gospodin. “Oni se vraćaju kući iz neprijateljske zemlje."

¹⁷ Tvoja budućnost ima nadu” ? govori Gospodin. “Djeca se tvoja vraćaju u svoju zemlju.”"

¹⁸ ”čujem doista Efrajima gdje tuguje: Kaznio si me, primio sam kaznu kao pomamno tele. Dovedi me kući, ja ću se obratiti! Jer si ti Gospodin, moj Bog."

¹⁹ Otkad sam te ostavio, pokajao sam se za to. Kad sam to uvidio, udarao sam se u svoja prsa. Crvenim se i stidim se jer moram okajati sramotu svoje mladosti."

²⁰ Nije li Efrajim moj ljubljeni sin, moje predrago dijete? Kada mu god zaprijetim, moram ga se milo spomenuti. Zato za njega kuca moje srce; ja mu se moram smilovati”, govori Gospodin. ""

²¹ ”Postavi sebi putokaz! Napravi si putne znakove! Pripazi na cestu, na put kojim si išla! Djevojko Izrćlova, vrati se, vrati se kući u ove svoje gradove!"

²² Dokle ćeš se još otimati, kćeri, odmetnice? Jer je Gospodin učinio nešto novo u zemlji: žena opkoljava čovjeka.”"

²³ Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: “Ponovno će se u Judinoj zemlji i u njegovim gradovima govoriti, kad okrenem njihovu sudbinu: Gospodin neka te blagoslovi, dome pravednosti, sveta goro!”"

²⁴ Juda sa svim svojim gradovima stanovat će u njoj i ratari, i oni koji idu za stadom."

²⁵ Jer ja okrijepim umorne, ja nasitim one što malakšu."

²⁶ U tome se probudih i pogledah; san mi je bio sladak. ""

²⁷ ”Evo, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, “kad ću darovati Izrćlovoj i Judinoj kući potomstvo od ljudi i stoke."

²⁸ Kao što sam brižno pazio da ih istrebljujem i razvaljujem, da ih razaram i uništavam i donosim nesreću, tako ću sada brižno paziti na to da ih sazidam i zasadim”, govori Gospodin."

²⁹ Ne će se više govoriti u one dane: “Kiselo su grožđe jeli oci, a djeci trnu zubi.”"

³⁰ Ne, svaki će poginuti za svoje vlastite grijehe. Samo tko sam jede kiselo grožđe, tomu će zubi trnuti."

³¹ ”Jer evo, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, “kad ću učiniti nov Savez s Izrćlo- vom i Judinom kućom."

³² Ne Savez kako sam ga učinio s njihovim ocima kad sam ih uzeo za ruke da ih izvedem iz Egipta, Savez što su ga prelomili premda sam bio njihov Gospodin.”"

³³ ”Ne, ovo će biti Savez što ću ga učiniti s Izrćlovom kućom poslije onih dana”, govori Gospodin: “Stavit ću svoj zakon u njihovo srce i upisati ga u njihovu dušu. Tako ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod."

³⁴ Oni se više ne će učiti među sobom; ne će učiti jedan drugoga: Spoznajte Gospodina! ? jer me svi poznaju: od najmanjega do najvećega”, govori Gospodin. “Jer im opraštam njihovu krivnju i njihovih se grijeha više ne spominjem.” ""

³⁵ Ovako veli Gospodin, koji određuje sunce za svjetlo po danu, a mjesec i zvijezde postavlja za svjetlo u noći, koji ošine more da zahuče njegovi valovi ? “Gospodin nad vojskama” je njegovo ime."

³⁶ ”Kako malo ove uredbe odstupaju od mene”, govori Gospodin, “tako će malo prestati Izrćlovo potomstvo, da bude narod preda mnom za sva vremena.”"

³⁷ Ovako veli Gospodin: “Kako se malo može nebo izmjeriti gore, i kako se malo mogu zemaljski temelji dolje istražiti, tako ću malo i ja odbaciti sve Izrćlovo potomstvo za sve ono što su učinili”, veli Gospodin."

³⁸ ”Jer evo, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, “kad će se opet sazidati Gospodinu grad od Hananelove kule do vrata na uglu."

³⁹ I još će dalje otići mjeračko uže ravno preko huma Gareba i okrenuti se prema Goi."

⁴⁰ I sva dolina, mrtva tjelesa i pepeo, i sve mrtvačko polje do kidronske doline, do ugla konjskih vrata na istoku bit će sveto Gospodinu. Nikada više u budućnosti ne će se što razvaliti ili oboriti.”"

32

¹ Ovo je riječ koja dođe Jeremiji od Gospodina u desetoj godini Sidkije, Judina kralja, tj. u osamnćstoj Nabukodonozorovoj godini."

² Tada je opkoljavala vojska babilonskog kralja Jeruzalem, i prorok je Jeremija bio zatvoren u stražarnici, u palači Judina kralja."

³ Sidkija, Judin kralj, bio ga je zatvorio prekoravajući ga: “Zašto si prorokovao: Ovako veli Gospodin: Evo, dajem ovaj grad u ruke babilonskom kralju; on će ga osvojiti""

⁴ i Sidkija, Judin kralj, ne će umaknuti ruci Kaldejaca, nego će zacijelo biti predan u ruke babilonskom kralju i usta u usta s njim će govoriti i oko u oko njega će vidjeti."

⁵ Sidkiju će odvesti u Babilon, i tamo će ostati dok ga ne pohodim, govori Gospodin. Ako se borite s Kaldejcima, ne ćete imati uspjeha.”"

⁶ Jeremija reče ovako: Dođe mi Gospodnja riječ:"

⁷ ”Evo, Hanamel, sin tvojega strica Šaluma, doći će k tebi s molbom: Kupi moju njivu u Anatotu jer tebi pripada prvokup po pravu otkupa.”"

⁸ Tada dođe k meni u stražarnicu, kako je Gospodin bio navijestio, Hanamel, sin mojega strica, i zamoli me: “Hajde kupi moju njivu u Anatotu, u rodnom Benjaminovu posjedu, jer tebi pripada pravo posjeda po dužnosti otkupa; kupi je dakle sebi!” Tada sam razumio da je to bila Gospodnja riječ""

⁹ i kupio sam njivu od Hanamela, sina svojega strica, u Anatotu i isplatio mu u novcu sedamnćst šekela srebra."

¹⁰ Napisao sam potvrdu o kupovini, zapečatio je, dao je od svjedoka potvrditi i izmjerio novce na vagi."

¹¹ Onda sam uzeo list o kupovini, po pravu i zakonu zapečaćen i otvoren"

¹² i predao sam list o kupovini Baruhu, sinu Nerije, Mahsejevu sinu, pred Hanamelom, sinom mojega strica, i pred svjedocima koji su bili potpisali list o kupovini, i pred svim Judejcima što su se zadržavali u stražarnici."

¹³ Pred njima sam dao Baruhu nalog:"

¹⁴ ”Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Uzmi ove potvrde, ovaj zapečaćeni list o kupovini i ovaj otvoreni, i stavi ih u zemljanu posudu, da se dugo sačuvaju!"

¹⁵ Jer ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Opet će se u ovoj zemlji kupovati kuće, njive i vinogradi.”"

¹⁶ Nakon što sam bio predao list o kupovini Baruhu, Nerijinu sinu, pomolio sam se Gospodinu:"

¹⁷ ”Ah, svemogući Gospodine! Ti si stvorio nebo i zemlju svojom velikom snagom, svojom podignutom mišicom. Ništa tebi nije nemoguće."

¹⁸ Tisućama iskazuješ milost. Ali krivnju otaca vraćaš u njedra njihovoj djeci, Bože veliki, silni, koji si nazvan Gospodin nad vojskama,"

¹⁹ velik u savjetu, moćan u djelima. Tvoje oči bdiju nad svim ljudskim putovima da naplatiš svakome prema njegovim putovima i prema vrijednosti njegovih djela."

²⁰ Ti si činio znake i čudesa u Egiptu do dana današnjega i na Izrćlu i na drugim ljudima, i stekao si sebi ime kakvo je danas."

²¹ Ti si izveo svoj narod Izrćla iz Egipta znacima i čudesima, jakom rukom i podignutom mišicom, i velikom strahotom,"

²² dao si im ovu zemlju za koju si se zakleo njihovim ocima da ćeš im je dati, zemlju u kojoj teče mlijeko i med."

²³ Oni uđoše u nju i zaposjedoše je, ali nisu slušali tvojih naputaka, nisu hodili po tvom zakonu i nisu činili ništa od svega što si im zapovjedio da čine. Zato si pustio da ih snađe sva ta nesreća."

²⁴ Evo, opkopi su već došli do grada, da ga zauzmu. Od mača, gladi i kuge grad će pasti u ruke Kaldejcima koji ga opsjedaju. Što si zaprijetio, došlo je. Eto, sam vidiš!"

²⁵ I ti si mi, svemogući Gospodine, zapovjedio: Kupi sebi tu njivu za novce i uzmi svjedoke za to, premda je grad predan u ruke Kaldejcima.”"

²⁶ Tada dođe Božja riječ Jeremiji:"

²⁷ ”Gle, ja sam Gospodin, Bog svega tijela. Je li mi što nemoguće?"

²⁸ Zato ovako veli Gospodin: Evo, ja dajem ovaj grad u ruke Kaldejcima i u ruke Nabukodonozoru, babilonskom kralju. On će ga zauzeti."

²⁹ Kaldejci će doći, ovaj će grad opkoliti, ognjem će ovaj grad upaliti i spalit će ga, upravo one kuće gdje su na krovovima kadili Baalu i naljeve izlijevali drugim bogovima, da razdraže moj gnjev."

³⁰ Jer su Izrćlovi i Judini sinovi činili od mladosti uvijek samo što mi se ne sviđa. Izrćlovi su me sinovi dražili uvijek lošim djelima svojih ruku ? govori Gospodin."

³¹ Gnjev i srdžbu zadavao mi je ovaj grad sve od dana kad ga sazidaše do dana današnjega. I sad ga moram odbaciti ispred svojih očiju"

³² za svu zloću što su je činili Izrćlovi i Judini sinovi, da razdraže moj gnjev, oni, njihovi kraljevi, njihovi knezovi, njihovi svećenici i proroci, Judini ljudi i jeruzalemski stanovnici."

³³ Okrenuli su mi leđa umjesto lica. I premda sam ih dao poučavati neprestano, nisu to slušali i nisu htjeli primiti nauk."

³⁴ Svoje gadne bogove postavili su u kuću koja nosi moje ime i time je oskvrnuše."

³⁵ Podigli su uzvisine Baalu u dolini Ben Hinomu i žrtvovali su tamo Moleku svoje sinove i kćeri. Takvo što nisam im nikada zapovjedio i nikada mi nije palo na um da bi činili takvu gadost i Judu navodili na grijeh.”"

³⁶ A sada ovako veli Gospodin, Bog Izrćlov, za taj grad za koji kažete da će biti predan u ruke babilonskog kralja od mača, gladi i kuge:"

³⁷ Evo, ja ću ih sabrati iz svih zemalja kamo sam ih razagnao u svom gnjevu i u svojoj jarosti i velikoj ljutnji, i dovest ću ih natrag na ovo mjesto i učiniti da stanuju ovdje u miru."

³⁸ Oni će biti moj narod, i ja ću biti njihov Bog."

³⁹ Dat ću im jedno srce i jedan put, da me se vazda boje, na svoje spasenje i na spas svoje djece."

⁴⁰ Učinit ću s njima vječni Savez i ne ću se nikada od njih odvratiti, da im činim dobro. Stavit ću im u srce strahopoštovanje preda mnom, da ne odstupe od mene."

⁴¹ Moja će radost biti u njima i ljubav ću im iskazivati, i zasadit ću ih zauvijek u ovu zemlju svim srcem i svom dušom."

⁴² Jer ovako veli Gospodin: “Kao što sam pustio da dođe na ovaj narod sva ta velika nesreća, tako ću donijeti na njih i sve dobro koje sam im obećao."

⁴³ Opet će se kupovati njive u ovoj zemlji za koju vi kažete: Ona je pustinja, bez ljudi i stoke, podvrgnuta sili Kaldejaca."

⁴⁴ Opet će se kupovati njive za novac, pisat će se potvrde o kupovini i pečatiti, i uzimati svjedoci u Benjaminovoj zemlji i jeruzalemskoj okolini, u Judinim gradovima, u gradovima po gorama i gradovima po nizini i u gradovima južne zemlje. Jer ja okrećem njihovu kob”, govori Gospodin."

33

¹ Gospodnja riječ dođe Jeremiji po drugi put, dok je još bio zatvoren u stražarnici:"

² ”Ovako veli Gospodin, koji je stvorio zemlju, sazdao je i uzdržava je - Gospodin je njegovo ime:"

³ Zazovi me i odgovorit ću ti, i pokazat ću ti velike, nevjerojatne stvari, za koje nisi znao!"

⁴ Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov, za kuće ovoga grada, i za palače Judinih kraljeva, što su bile razvaljene, da služe kao bedemi i za punjenje rupâ."

⁵ Oni se dolaze boriti s Kaldejcima, ali s uspjehom, napuniti ih mrtvim tjelesima ljudi što sam ih pobio u svom žestokom gnjevu, kad sam pred ovim gradom zastro svoje lice zbog sve njihove zloće."

⁶ Doista, ja ću im donijeti ozdravljenje i spasenje, iscijelit ću ih i pripremit ću im puninu sreće i mira."

⁷ Okrenut ću Judinu i Izrćlovu sudbinu i sazidat ću ih opet kao prije."

⁸ Očistit ću ih od sve krivnje što su je počinili protiv mene i oprostit ću im sva zlodjela kojima mi sagriješiše i kojima mi se iznevjeriše."

⁹ Jeruzalem će biti milo ime, hvala i slava kod svih naroda na zemlji, koji će čuti za sva dobra što ću im ih iskazati: uplašit će se i uzdrhtati zbog svega dobra i sve sreće što ću im je dati.”"

¹⁰ Ovako veli Gospodin: Na ovom mjestu za koje vi velite: “Opustjelo leži, bez ljudi i stoke”, u Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama, što su sad opustjeli, bez ljudi su, bez stanovnika i bez stoke, opet će se čuti"

¹¹ glas radosti i miline, zaručnikov i zaručničin poklik, poklik onih koji govore: “Hvalite Gospodina nad vojskama, jer je Gospodin dobrostiv, jer vječno traje njegova milost!” i onih koji prinose zahvalne žrtve u Gospodnjoj kući. Okrenut ću sudbinu zemlje onako kao što je bilo prije, govori Gospodin."

¹² Ovako veli Gospodin nad vojskama: Na ovom mjestu, koje sad leži opustjelo, bez ljudi i stoke, i u svim njegovim gradovima opet će biti paše za pastire koji puštaju da njihova stada pasu."

¹³ U gradovima po gorama, u gradovima po nizini, u gradovima južne zemlje, u rodnom Benjaminovu području, u jeruzalemskoj okolini i po Judinim gradovima opet će prolaziti stada ispod ruke onoga koji ih broji, veli Gospodin."

¹⁴ Doista, dolazi vrijeme, govori Gospodin, kad ću ispuniti obećanje što sam ga dao Izrćlovoj i Judinoj kući."

¹⁵ U one dane i u ono vrijeme učinit ću da iznikne Davidu prava klica. On će činiti pravo i pravednost na zemlji."

¹⁶ U one dane zadobit će Juda pomoć i Jeruzalem će stanovati u sigurnosti. Zvat će se: “Gospodin, naše spasenje!”"

¹⁷ Jer ovako veli Gospodin: “Nikada Davidu ne će nestati čovjeka koji sjedi na prijestolju Izrćlova doma."

¹⁸ I levitskim svećenicima ne će nikada pred mojim licem nestati čovjeka koji prinosi žrtvu paljenicu, pali dar i pripravlja žrtvu klanicu dovijeka.”"

¹⁹ I dođe Gospodnja riječ Jeremiji:"

²⁰ ”Ovako veli Gospodin: Kako vi malo možete ukinuti moj Savez s danom i moj Savez s noću, tako da ne bude više dana ni noći na vrijeme,"

²¹ tako će se malo ukinuti moj Savez s mojim slugom Davidom, da ne bi više imao potomka koji bi kao kralj sjedio na njegovu prijestolju, a isto tako malo moj Savez s levitskim svećenicima koji obavljaju moju svetu službu."

²² Kao što se ne može izbrojiti nebeska vojska ni izmjeriti pijesak u moru, tako ću umnožiti potomstvo svojega sluge Davida i levite koji obavljaju moju svetu službu.”"

²³ Zatim dođe Gospodnja riječ Jeremiji:"

²⁴ ”Nisi li opazio što govore ovi ljudi: Oba plemena koja je Gospodin izabrao on je odbacio. I kako prezirno govore o mome narodu, da nije narod u njegovim očima?"

²⁵ Ovako veli Gospodin: Kako sigurno postoji moj Savez s danom i noću, kako sam sigurno postavio uredbe neba i zemlje,"

²⁶ tako ću malo odbaciti Jakovljeve potomke i svojega slugu Davida i ne uzimati više vladara iz njegova potomstva nad Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim potomcima: jer ću okrenuti njihovu sudbinu i smilovati im se.”"

34

¹ Ovo je riječ koja dođe Jeremiji od Gospodina kad su Nabukodonozor, babilonski kralj, i sva njegova vojska, i sva kraljevstva što su bila pod njim, i svi narodi vojevali protiv Jeruzalema i protiv svih njegovih gradova."

² Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog: “Idi, kaži Sidkiji, Judinu kralju. Ovako veli Gospodin: Evo, ja dajem taj grad u ruke babilonskom kralju. On će ga spaliti ognjem."

³ Ti ne ćeš umaknuti njegovoj ruci, nego ćeš biti uhvaćen i predan njegovoj vlasti. Oko u oko vidjet ćeš babilonskoga kralja i usta u usta ćeš s njim govoriti i doći ćeš u Babilon."

⁴ Ali čuj Gospodnju riječ, Sidkija, Judin kralju! Ovako veli Gospodin o tebi: Ne ćeš poginuti od mača."

⁵ U miru ćeš umrijeti. I kao što se činilo u čast tvojim ocima, prijašnjim kraljevima, što su bili prije tebe, tako će se platiti i tebi mrtvački oganj i naricat će se za tobom: Ah, Gospodaru! To je proroštvo što ga navješćujem” ? govori Gospodin."

⁶ Prorok Jeremija navijesti sve te riječi Judinu kralju Sidkiji u Jeruzalemu,"

⁷ dok je vojska babilonskoga kralja udarala na Jeruzalem i na sve Judine gradove što su još preostali, naime na Lakiš i Azeku. To su od Judinih gradova bili jedini tvrdi gradovi, što su se još držali."

⁸ Ovo je riječ koja dođe Jeremiji od Gospodina, nakon što je kralj Sidkija bio sklopio nagodbu sa svim narodom u Jeruzalemu, da im proglasi oslobođenje."

⁹ Svaki je morao osloboditi svoga roba i ropkinju, ako su bili Hebreji i Hebrejke, da više nitko nema svojega judejskog zemljaka kao roba."

¹⁰ Svi knezovi i sav narod poslušaše. Bili su pristali na nagodbu da svaki otpusti roba i ropkinju i da ih više ne drži kao robove; poslušaše i otpustiše.""

¹¹ A poslije su opet uzimali robove i ropkinje koje su bili otpustili, i silom su ih opet učinili robovima i ropkinjama."

¹² Tada dođe Jeremiji od Gospodina Gospodnja riječ:"

¹³ ”Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog: Ja sam učinio Savez s vašim ocima kad ih izvedoh iz Egipta, iz kuće ropstva:"

¹⁴ Nakon sedam godina mora svaki od vas otpustiti svojega hebrejskog zemljaka koji se prodao. Šest godina mora ti služiti kao rob; onda ga trebaš slobodna otpustiti od sebe. Ali me ne poslušaše vaši oci i ne prignuše mi svojega uha.""

¹⁵ Vi ste se sad bili od toga odvratili, bili ste činili što je pravo u mojim očima proglasivši oslobođenje svojih zemljaka i bili ste sklopili nagodbu preda mnom u mojoj kući, koja se zove mojim imenom."

¹⁶ Ali sada oskvrnjujete ponovno moje ime. Svaki je svojega roba i ropkinju, koje ste bili otpustili, opet uzeo natrag i silom ih natjerao da mu budu robovi i ropkinje."

¹⁷ Zato veli Gospodin: Vi me ne poslušaste, ali proglasiste oslobođenje, svaki za svojega zemljaka i bližnjega. Zato i ja navješćujem nasuprot vama oslobođenje ? govori Gospodin ? za mač, kugu i glad. činim vas strašilom za sva zemaljska kraljevstva."

¹⁸ A ljudima koji prestupe moju nagodbu i ne izvrše odredbe nagodbe koju su sklopili preda mnom, učinit ću kao govedu što su ga rasjekli na dvoje i prošli između njegovih komada."

¹⁹ Judine i jeruzalemske knezove, dvorane, svećenike i sav narod ove zemlje, koji prođoše između komadâ goveda,"

²⁰ predat ću u ruke neprijateljima, u ruke onima koji im rade o glavi. Mrtva će njihova tjelesa biti hrana nebeskim pticama i zemaljskim životinjama."

²¹ A Sidkiju, Judina kralja, i njegove knezove predat ću u ruke njihovim neprijateljima, u ruke onima koji im rade o glavi, i u ruke vojsci babilonskoga kralja koja je sada otišla."

²² Doista, veli Gospodin, ja ću učiniti da se natrag dovedu na ovaj grad, i oni će se boriti protiv njega, zauzeti ga i spaliti ognjem. Judine ću gradove učiniti pustinjom u kojoj nitko ne stanuje.”"

35

¹ Ovo je riječ koja dođe Jeremiji od Gospodina u dane Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja:"

² ”Idi k zajednici Rekabovaca, govori s njima i dovedi ih u Gospodnju kuću, u koju ćeliju, i podaj im da piju vina!”"

³ I tako uzeh Jaazaniju, sina Jeremije, Habasinijina sina, njegovu braću i sve njegove sinove i svu zajednicu Rekabovaca."

⁴ Dovedoh ih u Gospodnju kuću u ćeliju Ben Johanana, Jigdalijina sina, Božjega čovjeka, koja je uz ćeliju knezova, iznad ćelije Maaseje, Šalumova sina, vratara."

⁵ Stavih pred pripadnike zajednice Rekabovaca krčage s vinom i čaše, i rekoh im: “Pijte vino!”"

⁶ A oni odgovoriše: “Ne pijemo vina jer nam je naš djed Jonadab, Rekabov sin, zapovjedio: Ne smijete piti vina, ni vi ni vaši sinovi dovijeka."

⁷ I kuće ne gradite i sjemena ne sijte, ni vinograda ne sadite niti ih posjedujte, nego stanujte uvijek u šatorima, da dugo živite u zemlji u kojoj ste gost!"

⁸ Mi slušamo Jonadaba, Rekabova sina, svojega djeda, do u riječ u svemu što nam je zapovjedio. Ne pijemo vina nikada, ni mi ni naše žene, ni naši sinovi ni kćeri,"

⁹ ne gradimo kuća da u njima stanujemo, i ne posjedujemo vinograda, njiva i posijanih polja."

¹⁰ Stanujemo u šatorima i činimo brižno sve što nam je zapovjedio naš djed Jonadab."

¹¹ Kad je došao Nabukodonozor, babilonski kralj, protiv ove zemlje, rekli smo: Dođite, odimo u Jeruzalem ispred vojske Aramejaca! Tako sad stanujemo u Jeruzalemu.”"

¹² I dođe Gospodnja riječ Jeremiji:"

¹³ ”Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Idi, javi Judinim ljudima i jeruzalemskim stanovnicima: Zar ne ćete primiti nauk i poslušati moje naputke? ? govori Gospodin."

¹⁴ Izvršava se zapovijed Jonadaba, Rekabova sina, koji je zabranio svojim potomcima da piju vina. Oni ne piju vina do danas, nego slušaju zapovijed svoga djeda. A ja sam vama neprestano govorio, ali me vi niste slušali."

¹⁵ Slao sam k vama jednako sve svoje sluge, proroke, s opomenom: Vratite se svi sa svojih zlih putova, popravite svoja djela i ne trčite za drugim bogovima, da im služite! Tada ćete ostati u zemlji koju sam dao vama i vašim ocima. Ali mi vi ne prignuste svojega uha, niti me poslušaste."

¹⁶ A sinovi Jonadaba, Rekabova sina, držali su se zapovijedi svojega djeda, koju im je dao, ali taj narod ne sluša mene."

¹⁷ Zato ovako veli Gospodin, Bog nad vojskama, Izrćlov Bog: Doista, ja ću pustiti na Judu i na sve jeruzalemske stanovnike svu nesreću kojom sam im zaprijetio, jer sam im govorio, a oni se ne odazvaše!”"

¹⁸ A zajednici Rekabovaca Jeremija reče: “Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Jer ste bili poslušni zapovijedi svojega djeda Jonadaba i držali sve naputke njegove i činili sve što vam je zapovjedio,"

¹⁹ zato veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Nikada ne će Jonadabu, Rekabovu sinu, ponestati potomaka koji mi služe dovijeka.”"

36

¹ U četvrtoj godini Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja, dođe ova riječ Jeremiji od Gospodina:"

² ”Uzmi sebi svitak knjige i napiši u nj sve riječi što sam ti ih rekao o Izrćlu i Judi, i o svim narodima od vremena kada sam ti govorio, od Jošijinih dana do dana današnjega!"

³ Možda čuje Judina kuća svu nesreću koju im mislim učiniti, tako da se svaki vrati sa svojih zlih putova i ja oprostim njihovu krivnju i njihove grijehe.”"

⁴ Tada Jeremija dozva Baruha, Nerijina sina. I Baruh napisa u svitak knjige sve Gospodnje riječi, koje mu je on bio govorio, onako kako mu ih je kazivao Jeremija."

⁵ Potom zapovjedi Jeremija Baruhu: “Jer sam ja spriječen i ne mogu poći u Gospodnju kuću,"

⁶ pođi ti tamo i pročitaj iz svitka što si ga napisao kako sam ti kazao Gospodnje riječi narodu u Gospodnjoj kući, u posni dan! I svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova pročitaj!"

⁷ Možda prodre njihov vapaj do Gospodina, ako se svi obrate od svojih zlih putova. Jer je velik i žestok gnjev kojim je Gospodin zaprijetio tome narodu.”"

⁸ Baruh, Nerijin sin, učinio je sve što je bio zapovjedio prorok Jeremija, i pročitao je iz knjige Gospodnje riječi u Gospodnjoj kući."

⁹ U petoj godini Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja, u devetom mjesecu, oglasiše pred Gospodinom post za sav narod u Jeruzalemu i za sav narod što je bio došao u Jeruzalem iz Judinih gradova."

¹⁰ Baruh pročita iz knjige Jeremijine riječi, u Gospodnjoj kući, u ćeliji Gemarje, Šafanova sina, državnog pisara, u gornjem trijemu, kod novih vrata Gospodnje kuće pred svim narodom."

¹¹ A kad je čuo Mikaj, sin Gemarje, Šafanova sina, sve te Gospodnje riječi iz knjige,"

¹² siđe on u kraljevsku palaču u sobu državnoga pisara. Tamo su upravo bili sabrani svi knezovi, državni pisar Elišama, Delaja, Šemajin sin, Elnatan, Akborov sin, Gemarja, Šafanov sin, Sidkija, Hananijin sin, i svi drugi knezovi."

¹³ Mikaj im kaza sve riječi što ih je bio čuo kad je Baruh čitao narodu iz knjige."

¹⁴ Tada svi knezovi poslaše k Baruhu Jehudija, sina Netanijina, sina Šelemje, Kušijeva sina i pozvaše ga: “Uzmi sa sobom svitak iz kojega si čitao narodu i dođi!” Baruh, Nerijin sin, uze svitak sa sobom i dođe k njima."

¹⁵ Oni mu rekoše: “Sjedni i pročitaj nam ga!” Baruh im pročita."

¹⁶ A kad su čuli sve te riječi, pogledaše se uplašeni i rekoše Baruhu: “Moramo kazati kralju sve te riječi!”"

¹⁷ I zapitaše Baruha: “Ali kaži nam kako si mogao napisati sve te riječi iz njegovih usta?”"

¹⁸ Baruh im odvrati: “On mi je kazao sve te riječi i ja sam ih napisao u knjigu crnilom.”"

¹⁹ Tada rekoše knezovi Baruhu: “Idi, sakrij se, ti, a i Jeremija, da nitko ne zna gdje ste!”"

²⁰ Potom odoše kralju, u trijem palače. Svitak knjige bili su ostavili u sobi državnog pisara Elišame. Izniješe pred kralja čitav slučaj."

²¹ A kralj posla Jehudija da donese svitak. Donese ga iz sobe državnoga pisara Elišame. Tada ga je Jehudija čitao kralju i knezovima što su stajali oko kralja."

²² Kralj je tada stanovao u zimskoj kući; bio je deveti mjesec. Oganj je gorio pred njim u žeravnici.""

²³ Kad bi god Jehudija bio pročitao tri do četiri lista, razderao bi ih kralj pisarskim nožem i bacio ih u oganj, u žeravnicu, dok nije bio sav svitak izgorio u ognju, u žeravnici."

²⁴ Ali se kralj i svi njegovi činovnici, koji su bili slušali te riječi, ne uplašiše, niti razderaše haljine."

²⁵ Doduše, Elnatan, Delaja i Gemarja silno su molili kralja da ne spaljuje svitak, ali ih on ne posluša."

²⁶ Štoviše, zapovjedi kralj kraljeviću Jerahmeelu i Seraji, Azrielovu sinu, i Šelemji, Abdeelovu sinu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali ih je Gospodin držao sakrivenima."

²⁷ Nakon što je kralj spalio svitak s riječima što ih je bio zapisao Baruh, kako ih je kazao Jeremija, dođe Gospodnja riječ Jeremiji:"

²⁸ ”Uzmi sebi drugi svitak i napiši u nj sve riječi što su bile zapisane u prijašnjem svitku, što ga je spalio Jojakim, Judin kralj."

²⁹ A za Jojakima, Judina kralja, objavit ćeš: Ovako veli Gospodin: Ti si spalio ovaj svitak i rekao: Zašto si napisao u njemu: Doći će babilonski kralj i opustošiti svu zemlju i istrijebiti iz nje ljude i stoku?"

³⁰ Zato objavljuje Gospodin za Jojakima, Judina kralja: Ne će mu potomak sjediti na Davidovu prijestolju. Mrtvo će njegovo tijelo biti predano žegi dana i studeni noći."

³¹ Ja ću na njemu, na njegovu potomstvu i na njegovim dvoranima kazniti njihova zlodjela, i pustit ću na njih i na jeruzalemske stanovnike, i na Judejce svu nesreću kojom sam im zaprijetio, ali oni ne poslušaše.”"

³² I uze Jeremija drugi svitak i dade ga pisaru Baruhu, Nerijinu sinu, i on napisa u nj kako mu je kazivao Jeremija: sve riječi knjige koju je bio spalio Jojakim, Judin kralj. Njima su bile pridodane još slične riječi."

37

¹ Umjesto Konije, Jojakimova sina, postade kralj Sidkija, Jošijin sin. Nabukodonozor, babilonski kralj, bio ga je postavio kraljem u Judinoj zemlji."

² Ali ni on ni njegovi dvorani ni narod zemlje nisu slušali Gospodnjih riječi, što ih je dao navješćivati preko proroka Jeremije."

³ Jednoga dana posla kralj Sidkija Jehukala, Šelemjina sina, i svećenika Sefaniju, Maasejina sina, k proroku Jeremiji i poruči mu: “Pomoli se ipak za nas Gospodinu, našemu Bogu!”"

⁴ Jeremija je tada još slobodan hodio među narodom; nisu ga bili još bacili u tamnicu.""

⁵ Međutim je dolazila faraonova vojska iz Egipta. Kad su to čuli Kaldejci, koji su opsjedali Jeruzalem, odoše od Jeruzalema."

⁶ Tada dođe Gospodnja riječ proroku Jeremiji:"

⁷ ”Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog: Judinu kralju, koji vas je poslao k meni da me pitate, recite ovo: faraonova vojska, što se podigla za vaše olakšanje, vraća se u svoju zemlju Egipat."

⁸ Kaldejci će opet doći i borit će se protiv ovoga grada, zauzet će ga i spaliti ognjem."

⁹ Zato veli Gospodin: Ne varajte se mišlju: Kaldejci odlaze zauvijek od nas. Jer oni ne odlaze."

¹⁰ I kad biste potukli svu kaldejsku vojsku, što se bori protiv vas, i kad bi samo još nekoliko ranjenika ostalo u svojim šatorima, oni bi se ipak opet digli i taj grad spalili ognjem.”"

¹¹ Kad je kaldejska vojska bila odmakla od Jeruzalema ispred faraonovih četa,"

¹² ostavi Jeremija Jeruzalem kako bi pošao u Benjaminovu zemlju da tamo sa svojom obitelji uredi neki posao oko baštine."

¹³ Kad je prolazio kroz Benjaminova vrata, tamo je stražario Jirijaj, sin Šelemje, Hananijina sina. On zaustavi proroka Jeremiju i reče: “Ti hoćeš prebjeći Kaldejcima.”"

¹⁴ Jeremija odgovori: “Lažeš, ja ne ću prebjeći Kaldejcima”, i ne htjede se dalje obazirati na njega. Ali Jirijaj uhvati Jeremiju i odvede ga knezovima."

¹⁵ Knezovi su bili gnjevni na Jeremiju, dadoše ga istući i zatvoriti u kući državnog pisara Jonatana; bili su od nje napravili tamnicu. ""

¹⁶ Jeremija dođe u prostor cisterne, pod podrumski svod. Tamo ostade dugo."

¹⁷ Jednoga dana posla kralj Sidkija tamo i dade ga dovesti. Kralj ga upita nasamo u svojoj palači: “Imaš li riječ od Gospodina?” Jeremija odgovori: “Imam”, i nastavi dalje: “Bit ćeš izručen u ruke babilonskomu kralju.”"

¹⁸ Tada reče Jeremija dalje kralju Sidkiji: “Što sam skrivio tebi i tvojim dvoranima i tomu narodu te me bacate u tamnicu?"

¹⁹ Gdje su sada vaši proroci koji su vam prorokovali: Babilonski kralj ne će doći na vas ni na ovu zemlju?"

²⁰ A sad poslušaj, moj gospodaru i kralju: Daj da moja molba nađe milost pred tobom: Ne šalji me natrag u kuću državnog pisara Jonatana, da tamo ne umrem!”"

²¹ Po zapovijedi kralja Sidkije zatvorili su sada Jeremiju u stražarnicu i davali mu svaki dan po krušac iz pekarske ulice, dok je još bilo kruha u gradu. Tako je ostao Jeremija u stražarnici."

38

¹ Šefatja, Matanov sin, Gedalija, Pašhurov sin, Jukal, Šelemjin sin, i Pašhur, Malkijin sin, čuše riječi što ih je upravio Jeremija svemu narodu:"

² ”Ovako veli Gospodin: Tko ostane u ovom gradu, poginut će od mača, gladi i kuge. A tko prijeđe Kaldejcima, svoj će život dobiti kao plijen i živ će ostati."

³ Ovako veli Gospodin: Sasvim će sigurno ovaj grad pasti u ruke vojsci babilonskoga kralja; on će ga osvojiti.”""

⁴ Tada rekoše knezovi kralju: “Daj pogubiti toga čovjeka, jer on plaši ratnike, koji su ostali u gradu, i sav narod, kad govori takve riječi pred njima. Taj čovjek ne traži dobro ovome narodu, nego zlo.”"

⁵ Kralj Sidkija odvrati: “Dobro, u vašoj je ruci! Kralj vam ne smije ništa uskratiti.”"

⁶ I oni dadoše Jeremiju uhvatiti i baciti ga u cisternu kraljevića Malkije, koja se nalazila u stražarnici. Spustiše Jeremiju dolje o užetima. U cisterni nije bilo vode, nego samo glib, i Jeremija upade u taj glib."

⁷ Kad je čuo dvoranin Ebed-Melek, Kušit, koji je služio u kraljevoj palači, da su Jeremiju bacili u cisternu, a kralj je upravo sjedio na Benjaminovim vratima,"

⁸ ostavi Ebed-Melek kraljevsku palaču i reče kralju:"

⁹ ”Moj Gospodaru i kralju! Nepravda je što sve čine ti ljudi proroku Jeremiji. Bacili su ga u cisternu tako da on umire od gladi jer u gradu više nema kruha.”"

¹⁰ Tada kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: “Uzmi odavde sa sobom trideset ljudi i izvadi proroka Jeremiju iz cisterne, dok nije umro!”"

¹¹ Ebed-Melek uze ljude sa sobom, dođe u kraljevu palaču, u prostor pod riznicom, i uze otamo iznošene haljine i stare krpe i spusti ih Jeremiji u cisternu o užetima."

¹² Tada viknu Kušit Ebed-Melek Jeremiji: “Podmetni te haljine i krpe pod pazuh i ispod užeta!” Jeremija učini tako."

¹³ Tada izvukoše Jeremiju na užetima i izvadiše ga iz cisterne. Jeremija je otad morao ostati u stražarnici."

¹⁴ Jednoga dana posla kralj Sidkija i dade dovesti k sebi proroka Jeremiju na treći ulazak u Gospodnjoj kući. Kralj reče Jeremiji: “Htio bih te nešto zapitati. Ne taji mi ništa!”"

¹⁵ Jeremija reče Sidkiji: “Ako ti kažem, ne ćeš li me tada pogubiti? Ako ti dam savjet, ne ćeš me ipak poslušati.”"

¹⁶ A kralj se Sidkija zakle Jeremiji nasamo: “Tako neka je živ Gospodin, koji nam je dao ovaj život, ne ću te pogubiti, niti ću te predati u ruke ljudima koji ti rade o glavi.”"

¹⁷ Tada Jeremija reče Sidkiji: “Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Ako odeš knezovima babilonskoga kralja, očuvat ćeš svoj život, i ovaj grad ne će izgorjeti ognjem. Ti i tvoja kuća ćete živjeti."

¹⁸ Ako li ne odeš knezovima babilonskoga kralja, ovaj će grad pasti u ruke Kaldejcima, i spalit će ga ognjem, i ti ne ćeš umaknuti njihovim rukama.”"

¹⁹ Kralj Sidkija odgovori Jeremiji: “Bojim se da me ne predaju Judejcima koji su prebjegli Kaldejcima, pa da mi se izruguju.”"

²⁰ Jeremija odvrati: “Ne će te predati. Poslušaj samo Gospodnji glas u onome što ti ja govorim pa će ti biti dobro, i ti ćeš ostati na životu!"

²¹ A ne htjedneš li izići, onda vrijedi ova riječ koju mi je objavio Gospodin:"

²² Doista, sve žene koje su još ostale u palači Judina kralja bit će odvedene knezovima babilonskoga kralja i pritom će tugovati: Prevariše te oni i nadmudriše, dobri tvoji prijatelji! Sada tvoje noge padaju u glib, a oni se povlače."

²³ Sve će tvoje žene s djecom biti odvedene Kaldejcima. I ti ne ćeš izmaknuti njihovoj sili, nego ćeš dopasti u ruke babilonskom kralju i ovaj će grad biti spaljen ognjem.”"

²⁴ Sidkija reče Jeremiji: “Nitko ne smije saznati za ove riječi, inače moraš poginuti."

²⁵ Ako čuju knezovi da sam govorio s tobom, i dođu k tebi i zapovjede ti: Kaži nam što si govorio kralju! Ne taji ništa, inače ćemo te ubiti, i reci što je tebi kralj govorio,"

²⁶ onda im odgovori: Molio sam i zaklinjao kralja neka me više ne šalje natrag u Jonatanovu kuću, da ondje ne poginem!”"

²⁷ I kad su došli svi knezovi k Jeremiji i pitali ga, on im odgovori sve onako kako je kralj bio zapovjedio. Tada ga pustiše na miru, jer nitko nije znao što je i kako je bilo."

²⁸ Tako ostade Jeremija u stražarnici do dana kad je bio osvojen Jeruzalem. I on je bio ondje kad je bio osvojen Jeruzalem."

39

¹ U devetoj godini Judina kralja Sidkije, u desetom mjesecu, dođe Nabukodonozor, babilonski kralj, sa svom svojom vojskom protiv Jeruzalema i opkoli ga."

² U jedanćstoj Sidkijinoj godini, u četvrtom mjesecu, devetoga dana toga mjeseca, bio je provaljen gradski zid."

³ Tada uđoše svi knezovi babilonskoga kralja i stadoše kod srednjih vrata: Nergal Sar-Eser, Sin-Magira, Nebušasban, starješina nad dvoranima, Nergal Sar-Eser, starješina nad vračevima, i svi ostali knezovi babilonskoga kralja."

⁴ Kad ih vidješe Sidkija, Judin kralj, i svi ratnici, pobjegoše i ostaviše noću grad putem prema kraljevu vrtu na vrata između dva zida. On sam okrenu prema jordanskoj ravnici."

⁵ Ali su ih kaldejske čete gonile i stigoše Sidkiju u jerihonskom polju. Uhvatiše ga i dovedoše ga k Nabukodonozoru, babilonskom kralju, u Ribli, u hamatskom području. Taj mu izreče osudu."

⁶ Babilonski kralj dade u Ribli Sidkijine sinove zaklati pred njegovim očima; isto tako dade babilonski kralj pogubiti sve ugledne Judejce.""

⁷ A Sidkiju oslijepi, stavi ga u okove i dade ga odvesti u Babilon."

⁸ Kaldejci spališe kraljevsku palaču i kuće naroda, a raskopaše jeruzalemske zidove."

⁹ Ostatak pučanstva, što je još bio ostao u gradu, i prebjege koji su bili prebjegli k njima, posljednji ostatak naroda, dade Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvesti u Babilon u ropstvo."

¹⁰ Od malih ljudi, koji nisu ništa posjedovali, ostavi neke Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, u Judeji i dade im u onaj dan vinograde i njive."

¹¹ Za Jeremiju zapovjedi Nabukodonozor, babilonski kralj, Nebuzaradanu, zapovjedniku tjelesne straže, ovo:"

¹² ”Uzmi ga, brini se za nj i ne čini mu ništa zlo! Postupaj s njim po željama što ti ih izjavi!”"

¹³ I Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, posla tamo starješinu nad dvoranima Nebušazdana, starješinu nad vračevima Nergal Sar-Esera i sve knezove babilonskoga kralja."

¹⁴ Oni dadoše izvesti Jeremiju iz stražarnice i predaše ga Gedaliji, sinu Ahikama, Šafanova sina, da ga slobodna pusti kući. Tako on osta među narodom."

¹⁵ A Jeremiji, dok je još bio zatvoren u stražarnici, dođe ova Gospodnja riječ:"

¹⁶ ”Idi, kaži Kušitu Ebed-Meleku: Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Sada puštam da se ispuni moja riječ tome gradu na nesreću, a ne na spasenje. Kad se to u onaj dan ispuni pred tvojim očima,"

¹⁷ tada ću tebe izbaviti u onaj dan ? govori Gospodin ? da ne budeš predan u ruke ljudima od kojih ti se gadi."

¹⁸ Iz svake ću te pogibelji izbaviti i ne ćeš pasti od mača, nego ću dovesti tvoj život u sigurnost, jer si se pouzdao u me” ? govori Gospodin."

40

¹ Ovo je riječ koja dođe Jeremiji od Gospodina, nakon što ga je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, bio pustio na slobodu u Rami, kamo ga je bio dao dovesti. Tada je još bio kao zarobljenik u okovima među svima onima koji su trebali biti odvedeni iz Jeruzalema i Jude u Babilon."

² Zapovjednik tjelesne straže dade Jeremiju dovesti i reče mu: “Gospodin, tvoj Bog, zaprijetio je ovomu mjestu tom nesrećom."

³ Sad je Gospodin nastupio i svoju je prijetnju dao ispuniti. Jer ste griješili protiv Gospodina i niste slušali njegova glasa, zato vas je ovo snašlo."

⁴ I evo, ja sada uzimam okove s tvojih ruku. Ako ti je volja poći sa mnom u Babilon, dođi! Ja ću se brinuti za te. Ako li ti nije volja poći sa mnom u Babilon, a ti nemoj! Evo, sva ti je zemlja otvorena. Idi gdje ti se čini dobro i pravo!”"

⁵ Prije nego mu je onaj odgovorio, reče on: “Vrati se natrag Gedaliji, sinu Ahikama, Šafanova sina, kojega je postavio babilonski kralj nad Judinim gradovima, i ostani kod njega među narodom, ili idi kamo ti je drago!” I zapovjednik tjelesne straže dade mu hrane i darova, i otpusti ga."

⁶ Tako dođe Jeremija Gedaliji, Ahikamovu sinu, u Mispu i ostade tamo kod njega među narodom, koji je bio ostao u zemlji."

⁷ Kad su vojni zapovjednici koji su se još zadržavali sa svojim ljudima u zemlji doznali da je babilonski kralj postavio Gedaliju, Ahikamova sina, nad zemljom i da je podvrgao ljude, žene i djecu, i male ljude u zemlji, koji nisu bili odvedeni u Babilon,"

⁸ dođoše sa svojim ljudima Gedaliji u Mispu, naime Jišmćl, Netanijin sin, Johanan i Jonatan, Kareahovi sinovi, Seraja, Tanhumetov sin, sinovi Efaja, Netofljanin, i Jaazanija, Maakaćanin."

⁹ Gedalija, sin Ahikama, Šafanova sina, zakle se njima i njihovim ljudima i reče im: “Ne bojte se službe Kaldejcima; ostanite u zemlji i budite podložni babilonskom kralju! Onda će vam biti dobro!""

¹⁰ A ja sâm ostajem ovdje u Mispi kao namjesnik kod Kaldejaca, koji će dolaziti k nama. A vi berite vino, voće i ulje i nosite ih u svoja spremišta i ostanite u svojim gradovima koje ste zaposjeli!”"

¹¹ I svi Judejci koji su bili u Moabu, kod Amonaca, u Edomu ili inače u kojoj zemlji čuli su da je babilonski kralj ostavio jedan dio Judejaca i postavio nad njima Gedaliju, sina Ahikama, Šafanova sina."

¹² Tada se vratiše svi Judejci iz mjesta u koja su bili razasuti, i dođoše u Judinu zemlju, Gedaliji u Mispu i nabraše grožđa i voća vrlo mnogo."

¹³ A Johanan, Kareahov sin, i zapovjednici četâ koji su se nalazili u zemlji dođoše Gedaliji u Mispu."

¹⁴ Oni mu rekoše: “Znaš li i ti da je Baalis, kralj Amonaca, poslao Jišmćla Netanijina sina da te ubije?” Ali im Gedalija, Ahikamov sin, ne povjerova."

¹⁵ Johanan, Kareahov sin, predloži nasamo Gedaliji u Mispi: “Poći ću i ubit ću Jišmćla, Netanijina sina. Nitko ne će to doznati. Zašto da te ubije i da se opet razaspu svi Judejci što su se skupili oko tebe, i da tako propadne Judin ostatak?”"

¹⁶ Ali Gedalija, Ahikamov sin, odgovori Johananu, Kareahovu sinu: “Ne čini to! Jer nije istina što kažeš za Jišmćla.”"

41

¹ U sedmom mjesecu dođe Jišmćl, sin Natanije, Elišamina sina, kraljevskoga roda, i kraljevi velikaši s deset ljudi Gedaliji, Ahikamovu sinu, u Mispu. Dok su tamo u Mispu zajedno jeli,"

² ustade Jišmćl, Netanijin sin, s deset ljudi koji su bili s njim. Oni ubiše mačem Gedaliju, sina Ahikama, Šafanova sina. Tako on ubi onoga koga je bio postavio babilonski kralj nad zemljom."

³ I sve Judejce, koji su bili kod Gedalije, i Kaldejce, koji su se ondje nalazili kao ratnici, dade Jišmćl pobiti."

⁴ Drugi dan poslije Gedalijina umorstva, kad još za to nitko nije znao,"

⁵ dođoše ljudi iz Šekema, Šila i Samarije, njih osamdeset na broj, obrijane brade, razdrtih haljina i sa zarezanim znakovima žalosti, sa žrtvenim darovima i kâdom u rukama, da ih prinesu u Gospodnjoj kući."

⁶ Tada im Jišmćl, Netanijin sin, plačući iziđe ususret iz Mispe. Kad ih je susreo, pozva ih: “Dođite Gedaliji, Ahikamovu sinu!”"

⁷ A kada su bili došli u unutrašnjost grada, pokla ih Jišmćl, Netanijin sin, i pobaca ih u cisternu, on i ljudi što su bili s njim."

⁸ Među njima našlo se deset ljudi koji rekoše Jišmćlu: “Ne ubijaj nas, mi imamo u polju sakrivenu zalihu pšenice, ječma, ulja i meda.” Tada odustane od toga da pobije i njih i njihove drugove."

⁹ Cisterna, u koju pobaca Jišmćl tjelesa ljudi što ih pobi bila je velika, ona koju je bio dao napraviti kralj Asa protiv Baše, Izrćlova kralja. Jišmćl, Netanijin sin, napuni je pobijenim ljudima."

¹⁰ Potom Jišmćl odvede sav ostatak pučanstva iz Mispe, kraljeve kćeri i sav narod što je bio ostao u Mispi, nad kojim je bio postavio Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straža, Gedaliju, Ahikamova sina. Jišmćl, Netanijin sin, povede ih sa sobom kako bi prešao Amoncima."

¹¹ Kad su Johanan, Kareahov sin, i svi zapovjednici četâ što su bili s njim doznali za to zlo što ga je bio počinio Jišmćl, Netanijin sin,"

¹² uzeše sve ljude sa sobom i pođoše kako bi se borili s Jišmćlom, Netanijinim sinom. Nađoše ga kod velike vode u Gibeonu."

¹³ I kad su svi ljudi što su bili s Jišmćlom ugledali Johanana, Kareahova sina, i sve zapovjednike četa što su bili s njim, obradovaše se."

¹⁴ Svi ljudi što ih je bio Jišmćl uzeo sa sobom iz Mispe, okrenuše se i prijeđoše opet k Johananu, Kareahovu sinu."

¹⁵ Jišmćl, Netanijin sin, pobježe s osam ljudi od Johanana i ode k Amoncima."

¹⁶ Sad preuze Johanan, Kareahov sin, sa svim zapovjednicima četâ što su bili s njim, sav ostatak naroda što ga je bio odveo iz Mispe Jišmćl, Natanijin sin, poslije umorstva Gedalije, Ahikamova sina: ljude, ratnike, žene i djecu, i dvorane. Odvede ih natrag iz Gibeona."

¹⁷ Oni se podigoše i zaustaviše u Kimhamovoj gostionici, što leži blizu Betlehema, s namjerom da odu u Egipat,"

¹⁸ zbog straha od Kaldejaca. Bojali su ih se, naime, jer je Jišmćl, Netanijin sin, bio ubio Gedaliju, Ahikamova sina, kojega je bio postavio babilonski kralj nad zemljom."

42

¹ Svi zapovjednici četa i Johanan, Kareahov sin, i Azarja, Hošajin sin, i sav narod, malo i veliko, dođoše zajedno"

² i rekoše proroku Jeremiji: “Daj poslušaj našu molbu i pomoli se za nas Gospodinu, svojemu Bogu, za sav ovaj ostatak! Ostalo nas je samo malo od mnogih, kao što nas sam ovdje vidiš,"

³ pa neka nam Gospodin, tvoj Bog, pokaže put kojim da idemo i kako da postupamo.”"

⁴ Prorok Jeremija im odgovori: “Dobro, po vašoj želji pomolit ću se Gospodinu, vašemu Bogu, i svu odluku koju vam pošalje Gospodin kazat ću vam, a da vam ne zatajim ni riječi.”"

⁵ Oni su uvjeravali Jeremiju: “Gospodin neka je istinit i pouzdan svjedok protiv nas ako ne postupimo posve po odluci što nam je preko tebe pošalje Gospodin, tvoj Bog!"

⁶ Bilo što dobro ili zlo poslušat ćemo glas Gospodina, svojega Boga, kojemu te šaljemo da nam bude dobro. Mi ćemo zacijelo poslušati glas Gospodina, svojega Boga.”"

⁷ Poslije deset dana dođe Gospodnja riječ Jeremiji."

⁸ On sazva Johanana, Kareahova sina, i sve zapovjednike četâ što su bili s njim, i sav narod, veliko i malo,"

⁹ i reče im: “Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog, kojemu me poslaste da iznesem preda nj vašu molbu:"

¹⁰ Ako ostanete mirni u ovoj zemlji, sazidat ću vas, a ne razoriti, zasadit ću vas, a ne iščupati, jer mi je žao zbog nesreće koju sam vam učinio."

¹¹ Ne bojte se babilonskoga kralja, kojega se plašite, ne bojte ga se” ? govori Gospodin ? “jer sam ja s vama da vam pomognem i da vas izbavim iz njegove ruke."

¹² Učinit ću da nađete milosrđe, da se on milostivo zauzme za vas i da vam da stanovati u vašoj zemlji."

¹³ Ako li kažete: Ne ćemo ostati u toj zemlji i ne poslušate glas Gospodina, svojega Boga,"

¹⁴ nego kažete: Ne, mi ćemo poći u Egipat da više ne doživimo rat, da više ne čujemo glas trube i da ne moramo biti gladni kruha, i tamo ćemo se naseliti ?"

¹⁵ onda čujte Gospodnju riječ, Judini ostaci! Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Ako se vi okrenete u Egipat i tamo odete kako biste se tamo naselili,"

¹⁶ ondje će vas u Egiptu stići mač kojega se bojite! Glad od koje vam je loše ne će više od vas odstupiti u Egiptu, i ondje ćete pomrijeti!"

¹⁷ Svi koji se okrenu u Egipat i tamo odu, da se ondje nasele, izginut će od mača, gladi i kuge. Nijedan ne će uteći i umaći nesreći što ću je na njih pustiti."

¹⁸ Jer ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Kao što se moj gnjev i jarost izlila na jeruzalemske stanovnike, tako će se izliti moja jarost i na vas, ako odete u Egipat. Bit ćete kletva i groza, podsmijeh i poruga, i ne ćete više vidjeti ovoga mjesta."

¹⁹ Gospodin vam je govorio, Judini ostaci! Ne idite u Egipat! Znajte dobro! Ja vas danas opominjem."

²⁰ Vi varate sami sebe. Poslaste me Gospodinu, svojemu Bogu, i rekoste: Pomoli se za nas Gospodinu, našemu Bogu, i sve što rekne Gospodin, naš Bog, to nam reci i to ćemo činiti."

²¹ Danas sam vam to priopćio, a vi ne slušate glas Gospodina, svojega Boga, niti išta što mi je za vas zapovjedio."

²² Sad znate točno: Izginut ćete od mača, gladi i kuge na mjestu kamo želite otići, da se tamo naselite.”"

43

¹ Kad je Jeremija bio kazao svemu narodu sve riječi Gospodina, njihova Boga, što mu ih je bio zapovjedio Gospodin, njihov Bog ? sve navedene riječi ?"

² tada Azarja, Hošajin sin, i Johanan, Kareahov sin, i svi ostali neposlušni ljudi rekoše Jeremiji: “Ti govoriš laži. Gospodin, naš Bog, nije te poslao s naputkom: Ne idite u Egipat da se ondje naselite,"

³ nego Baruh, Nerijin sin, te nagovorio protiv nas, da nas preda u ruke Kaldejcima, da nas pogube ili da nas odvedu u Babilon u progonstvo.”"

⁴ Johanan, Kareahov sin, i svi zapovjednici četâ i sav narod ne poslušaše Gospodnjega naputka da ostanu u Judinoj zemlji,"

⁵ nego Johanan, Kareahov sin, i svi zapovjednici četa uzeše sav Judin ostatak koji se bio vratio iz svih naroda kamo su bili razasuti, da ostanu u Judinoj zemlji,"

⁶ ljude, žene i djecu, kraljeve kćeri i sve druge ljude što ih je bio ostavio Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, kod Gedalije, sina Ahikama, Šafanova sina, i proroka Jeremiju i Baruha, Nerijina sina."

⁷ Oni odoše u Egipat, a da ne poslušaše Gospodnjega naputka i dođoše u Tafnis."

⁸ U Tafnisu dođe Gospodnja riječ Jeremiji:"

⁹ ”Donesi velikoga kamenja i zakopaj ga pred Judejcima u tlo od opeke na ulazu faraonove kuće u Tafnisu"

¹⁰ i reci im: Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Evo, ja ću učiniti da dođe moj sluga Nabukodonozor, babilonski kralj, i da stavi svoje prijestolje na ovo kamenje što si ga zakopao. On će nad njim razapeti svoju nebnicu."

¹¹ On će doći i udarit će Egipat: što je određeno za kugu, kugom, što je određeno za ropstvo, ropstvom, što je određeno za mač, mačem."

¹² On će staviti oganj na hramove egipatskih bogova i stan će im spaliti. On će očistiti Egipat kao što pastir čisti haljinu i onda će ga ostaviti u miru."

¹³ Izlomit će kamene stupove sunčanoga hrama u Egiptu i spaliti hramove egipatskih bogova.”"

44

¹ Ovo je riječ što dođe Jeremiji za sve Judejce koji su stanovali u Egiptu, a bili su se naselili u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu:"

² ”Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Vi ste sami vidjeli svu nesreću koju sam pustio da dođe na Jeruzalem i na sve Judine gradove. Evo, do danas su opustošeni, i nitko ne stanuje u njima"

³ zbog njihove zloće kojom su me žalostili idući tamo i kadeći, i služeći tuđim bogovima, koje nisu znali ni oni, ni vi, ni vaši oci."

⁴ Ja sam bio ipak neprestano slao k vama sve svoje sluge, proroke, da opominju: Ne činite te gadosti, koje mrzim!"

⁵ Ali ne poslušaše i ne prignuše mi svojega uha, da bi se odvratili od svoje zloće i da više ne bi kadili drugim bogovima."

⁶ Tako se izli moja jarost i gnjev, i raspali se u Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama. Postadoše razvaline i pustoš, kao što su još i dan današnji."

⁷ A sada ovako veli Gospodin, Bog nad vojskama, Izrćlov Bog: Zašto sami sebi nanosite tako veliku nesreću? Vi istrebljujete sebe, čovjeka i ženu, dijete i nejače, iz Jude tako da ne ostane više u vas ostatka."

⁸ Dražite me djelima svojih ruku kadeći drugim bogovima u Egiptu, kamo odoste da se tamo naselite. Tako se sami istrebljujete i postajete kletva i poruga svim narodima na zemlji."

⁹ Jeste li zaboravili zlodjela otaca i zlodjela Judinih kraljeva, zlodjela njegovih knezova, svoja zlodjela i zlodjela svojih žena, što ih počiniste u Judinoj zemlji i po jeruzalemskim ulicama?"

¹⁰ Ne dolaze k sebi do danas, ne boje se i ne hode po mom zakonu i mojim uredbama, što sam ih propisao vama i vašim ocima."

¹¹ Zato govori Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Evo, ja upravljam svoj pogled prema vama na nesreću, da istrijebim sve Judejce."

¹² Pomorit ću Judin ostatak koji se okrenuo prema Egiptu i otišao onamo, i ondje se naselio. Svi će biti potamanjeni u Egiptu. Od mača će pasti, od gladi poginuti, od najmanjega do najvećega. Izginut će od mača i gladi i bit će kletva i groza, podsmijeh i poruga."

¹³ Pohodit ću one koji se nastaniše u egipatskoj zemlji, kao što sam pohodio Jeruzalem mačem, glađu i kugom."

¹⁴ Nijedan od Judina ostatka koji je došao u Egipat da se ondje nastani, ne će uteći ili umaknuti i vratiti se u Judinu zemlju, makar čeznuli za povratkom, da opet ondje stanuju. Doista, oni se ne će vratiti osim malo bjegunaca.”"

¹⁵ Svi ljudi koji su znali da su njihove žene kadile drugim bogovima i sve žene koje su ondje stajale u velikom broju, i sav narod što je stanovao u Egiptu u Patrosu, odgovoriše Jeremiji:"

¹⁶ ”To što si nam izjavio u Gospodnje ime ne ćemo poslušati."

¹⁷ Mi ćemo točno ispuniti svoje obećanje što smo ga dali na svoja usta, naime da ćemo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj naljeve, kao što smo činili mi i naši oci, naši kraljevi i knezovi u Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama. Tada smo imali kruha, da jedemo do sitosti. Bilo nam je dobro, i ne doživjesmo nikakvu nesreću."

¹⁸ A otkad smo prestali kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj naljeve, trpimo oskudicu u svemu i ginemo od mača i od gladi."

¹⁹ I kad kadimo nebeskoj kraljici i lijevamo joj naljeve, biva li možda bez volje i znanja naših ljudi da joj priređujemo žrtvene kolače po njezinoj slici i lijevamo joj naljeve?”"

²⁰ Jeremija odgovori svemu narodu, ljudima i ženama, i svima koji su mu bili odvratili:"

²¹ ”Nije li upravo žrtva koju ste prinosili u Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama, vi i vaši oci, vaši kraljevi i knezovi sa zemaljskim narodom, bila ona na koju je mislio Gospodin i koja ga je dirnula u srce?"

²² Gospodin nije mogao podnositi vaših zlih djela i gadosti što ste ih činili, i tako je vaša zemlja postala ruševina, groza i kletva. Nitko više ne stanuje u njoj do dana današnjega."

²³ Jer ste žrtvovali i protiv Gospodina griješili, jer niste slušali Gospodnjega glasa i niste upravili svoj put po njegovu zakonu i po njegovim odredbama i zapovijedima, zato je došla na vas nesreća kakva je danas.”"

²⁴ Još reče Jeremija svemu narodu i svim ženama: “čujte Gospodnju riječ svi Judejci što stanujete u egipatskoj zemlji:"

²⁵ Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Što ste vi i vaše žene obećali na svoja usta, izvršavate vlastitim rukama. Vi kažete: Moramo držati svoje zavjete što smo ih učinili; moramo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj naljeve. Držite samo svoje zavjete i izvršavajte ih vjerno!""

²⁶ Zato čujte Gospodnju riječ, svi Judejci koji boravite u Egiptu: Doista, ja se zaklinjem svojim velikim imenom ? veli Gospodin. Neka se više moje ime ne uzima u usta ni od kojega igdje Judejca u egipatskoj zemlji, da bi rekao: Tako neka je živ svemogući Gospodin!"

²⁷ Evo, ja bdijem nad njima na nesreću, ne na spasenje. Svi Judejci što su u Egiptu ginut će od mača i od gladi, do uništenja."

²⁸ Samo će ih malo biti koji će umaknuti maču i vratiti se iz Egipta u Judu. Svi od Judina ostatka što su otišli u Egipat da se ondje nastane, upoznat će čija se riječ ispunila: moja ili njihova."

²⁹ Ovo neka vam je znak za to ? govori Gospodin ? da ću vas pohoditi na tom mjestu, da upoznate da će se ispuniti moja prijetnja vama:"

³⁰ Ovako veli Gospodin: Evo, ja ću dati faraona Hofru, egipatskoga kralja, u ruke neprijateljima, a vlast onima koji mu rade o glavi, kao što sam dao Sidkiju, Judina kralja, u ruke njegovu neprijatelju Nabukodonozoru, babilonskom kralju, koji mu je radio o glavi.”"

45

¹ Ovo je riječ koju upravi prorok Jeremija Baruhu, Nerijinu sinu, kad je bio napisao u knjigu ove govore onako kako ih je izgovarao Jeremija, u četvrtoj godini Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja:"

² ”Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog, o tebi, Baruše:"

³ Rekao si: Teško meni! Gospodin gomila na me brigu na brigu! Umoran sam od uzdisanja i ne nalazim mira."

⁴ Reci mu: Ovako veli Gospodin: Što sam sagradio, razgrađujem! Što sam zasadio, iskorjenjujem! To vrijedi za svu zemlju."

⁵ Zašto bi tražio za sebe velike stvari? Ne traži! Jer evo: Na svako ću tijelo pustiti nesreću ? govori Gospodin. A tebi ću dati tvoj život kao plijen u svim mjestima, kamo odeš!”"

46

¹ Ovo što slijedi je kao Gospodnja riječ proroku Jeremiji o neznabožačkim narodima:"

² o Egiptu. Protiv vojske faraona Neka, egipatskoga kralja, koja je bila kod Karkemiša na Eufratu, i koju potuče Nabukodonozor, babilonski kralj, u četvrtoj godini Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja:"

³ ”Pripravite štitove i štitiće! Idite u boj!"

⁴ Prežite konje! Popnite se, vozači! Postavite se sa šljemom! Zaoštrite sulice! Stavite na sebe oklope!"

⁵ Što vidim? Oni se plaše i uzmiču. Junaci su njihovi klonuli duhom, bježe bez obzira, strah naokolo!”, govori Gospodin."

⁶ ”Ni najbrži ne uteče. Ni junak ne umakne. Na sjeveru, na obali Eufrata, svaljuju se i padaju.”"

⁷ Tko se to diže kao Nil? čije to vode šume kao rijeke?"

⁸ Egipat se diže kao Nil! Vode mu šume kao rijeke! Veli: “Idem gore, poplavit ću zemlju, uništit ću gradove i njihove stanovnike.”"

⁹ Naprijed, konji! Navalite kola! Iziđite, junaci, Kuš i Put, vi štitonoše, vi Lidijci, vi strijelci!"

¹⁰ Dan je Gospodina, Gospodina nad vojskama, dan osvete, da se osveti svojim neprijateljima. Njegov će ih mač proždrijeti i nasitit će se, napit će se njihove krvi. Bojnu svetkovinu svetkuje Gospodin, Gospodin nad vojskama, u sjevernoj zemlji, na rijeci Eufratu."

¹¹ Uziđi u Gilead, uzmi balzama, djevojko, egipatska kćeri! Uzalud tražiš mnoge lijekove: tebi nema ozdravljenja."

¹² Narodi čuše za tvoju sramotu. Vike ti je puna zemlja, jer je junak pao na junaka. Oni leže jedan do drugoga."

¹³ Ovo je riječ koju reče Gospodin proroku Jeremiji o pohodu što ga je poduzeo Nabukodonozor, babilonski kralj, da potre egipatsku zemlju:"

¹⁴ Javite u Egiptu! Oglasite u Migdolu! Objavite u Memfisu i Tafnisu! Recite: “Postavi se i spremi se! Već oko tebe proždire mač."

¹⁵ Kako? Junaci su ti povaljani? Zar se nisu mogli oduprijeti?” Jest, Gospodin ih je poobarao."

¹⁶ Učinio je da su pali vrlo mnogi. Pada čovjek na čovjeka. Tada viču: “Ustanimo, vratimo se k svojemu narodu, u zemlju svoje postojbine, ispred pogubnoga mača!”"

¹⁷ Zovite sad faraona, egipatskoga kralja: “Vikaču, kada je prošlo vrijeme!”"

¹⁸ ”Tako neka sam ja živ”, govori kralj, “Gospodin nad vojskama” je njegovo ime; “kao Tabor među gorama, kao Karmel na moru, tako on dolazi. ""

¹⁹ Za odvođenje spremi sebi imanje, stanovništvo, egipatska kćeri! Pustoš će postati Memfis, ostavljen i bez ljudi.”"

²⁰ Egipat je nalik lijepoj kravi. Obadi sa sjevera navaljuju na nju."

²¹ I plaćenici su njegovi u njegovoj sredini kao ugojeni telci. Ali se i oni okreću, bježe svi otamo, ne ostaju kad na njih dolazi dan njihove propasti, vrijeme njihove kazne."

²² čuj, zmija psiče! Dolaze s vojskom, navaljuju na Egipat sa sjekirama."

²³ ”Kao drvosječe sijeku njegovu šumu” ? govori Gospodin, ? “jer je postala neprohodnom. Više ih je nego skakavaca, nema im broja.”"

²⁴ Osramoćena ja egipatska kći, predana je u ruke sjevernom narodu."

²⁵ Govori Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: “Evo, ja ću pohoditi Amona u Tebi, faraona i Egipat, njegove bogove i kraljeve, faraona s onima što se oslanjaju na njega."

²⁶ Predat ću ih onima koji im rade o glavi, Nabukodonozoru, babilonskom kralju i njegovim slugama. A potom će biti Egipat naseljen kao u prošlosti” ? govori Gospodin."

²⁷ ”A ti se ne boj, Jakove, slugo moj!” Na plaši se, Izrćle! Jer evo, ja ću te izbaviti iz daleke zemlje, tvoju djecu iz zemlje njihova progonstva! Vratit će se Jakov i naći će mir, bezbrižno će živjeti, ni od koga ometan."

²⁸ ”Ne boj se, Jakove, slugo moj” ? govori Gospodin ? “jer sam ja s tobom! Sve ću narode uništiti u koje sam te prognao! Ali tebe ne utamanjujem. Tebe samo kažnjavam s mjerom. Ne mogu te ostaviti sasvim bez kazne!”"

47

¹ Ovo je riječ Gospodnja koja dođe proroku Jeremiji o Filistejcima, prije nego faraon svlada Gazu:"

² Ovako veli Gospodin: Vode dolaze sa sjevera, rastu u valovitu rijeku, potapaju zemlju i što je u njoj, njihove gradove i stanovnike. Glasno jadikuju ljudi i kukaju svi zemaljski stanovnici,"

³ kada tutnje potkove ždrijebaca, kada štropoću kola, kada buče kotači. Oci se ne brinu za djecu, ruka je njihova uzeta"

⁴ zbog dana što je došao, koji uništava sve Filistejce, koji otima Tiru i Sidonu posljednjega pomoćnika. Jer Gospodin istrebljuje Filistejce, ostatak obale Kaftora."

⁵ U Gazi briju sebi glavu, uništen je Aškelon. Ostatku divova, dokle ćeš sebi praviti zarezotine žalosti?"

⁶ Ah, maču Gospodnji, do kada se još ne ćeš smiriti? Vrati se u korice! Stani! Miran ostani!"

⁷ Kako da se smiri kad mu je Gospodin zapovjedio? Protiv Aškelona i primorja ? tamo ga je poslao."

48

¹ O Moabu. Ovako govori Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Teško Nebu: bit će opustošen! Sramota, Kirjatajim će biti osvojen. Sramota, tvrđava slomljena!"

² Prođe slava Moaba. U Hešbonu snuju nesreću protiv njega: “Ustanimo da ga istrijebimo! Da nije više narod!” Madmene, i ti ćeš biti uništen. Za tobom ide mač."

³ čuj jauk iz Horonajima: “Pustošenje i satiranje veliko.”"

⁴ ”Satrven je Moab!” Njihov jauk razliježe se do Segora."

⁵ Putem od Luhita uzlazi se plačući. Kako se silazi u Horonajim, čuje se jauk nad propašću:"

⁶ ”Bježite, spasite život, budite kao magarac pustinje!”"

⁷ Jer si gradio na svojim djelima i na svojem blagu, bit ćeš i ti osvojen. Kemoš putuje u ropstvo sa svim svojim svećenicima i knezovima."

⁸ Zatirač dolazi na svaki grad. Nijedan se grad ne će spasiti. Poharat će se dolina, opustošit će se nizina, kako je rekao Gospodin."

⁹ Stavite Moabu nadgrobni spomenik! Jer je on razoren. Njegovi gradovi postaju pustinjom, bez stanovnika."

¹⁰ Proklet tko se nemarno brine za Gospodnju riječ! Proklet tko od krvi usteže svoj mač!"

¹¹ Od malena je ostao Moab u miru, ležao je mirno na svojoj droždini, nije se pretakao iz posude u posudu, nikad nije išao u progonstvo. Zato mu je ostao profinjen okus. Njegov se miris nije izgubio."

¹² ”Zato, zaista, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, kada ću mu poslati bačvare. Oni će ga pretočiti, ispraznit će bačve, porazbijat će posude."

¹³ Tada će se Moab osramotiti Kemošom kao Izrćlova kuća nekoć Betelom, u koji se uzdala."

¹⁴ Kako samo možete reći: “Junaci smo, ljudi puni snage za boj!”"

¹⁵ Zatirač je Moabov izišao protiv njega. Najbolji od njegove mladosti silaze da bi bili zaklani, govori kralj."

¹⁶ Ime je njegovo “Gospodin nad vojskama.” ? “Posve je blizu Moabova propast. Brzo korača njegova nesreća.”"

¹⁷ Žalite ga svi njegovi susjedi, svi koji znate za njegovo ime recite: “Kako se slomi jak štap, slavno žezlo!”"

¹⁸ Siđi sa svoje slave, sjedni u blato, stanovnice, kćeri Dibona! Moabov zatirač izlazi protiv tebe, obara tvoje gradove."

¹⁹ Stani na put i pogledaj oko sebe, stanovnice Aroera! Upitaj umakloga bjegunca, reci: “Što se dogodilo?”"

²⁰ Osramoćen je Moab, razbijen. Jaučite i vičite! Oglasite na Arnonu: “Oboren je Moab.”"

²¹ Sud dolazi na ravnu zemlju, na Holon i Jahsu i Mefaot,"

²² na Dibon i Nebo i Bet-Diblatajim,"

²³ na Kirjatajim i Bet Gamul i na Bet Meon,"

²⁴ na Kerijot, Bosru i sve gradove moapske zemlje, daleke i blize."

²⁵ ”Odbijen je rog Moabu, mišica se njegova smrskala”, govori Gospodin."

²⁶ Opijte ga! ? Podigao se na Gospodina. ? Neka padne Moab u vlastitu bljuvotinu! Neka bude sada sam na podsmijeh!"

²⁷ Nije li tebi Izrćl bio na podsmijeh? Jesi li se možda zatekao među kradljivcima da podrugljivo treseš glavom kada si god samo o njemu govorio?"

²⁸ Ispraznite gradove i nastanite se u klisurama, moapski stanovnici! Učinite kao golubica koja se gnijezdi u pustari, na kraju gudure!"

²⁹ čuli smo za Moabov ponos, veoma velik, za njegovu oholost, njegovu nadutost i ponos, za njegovo razmetanje."

³⁰ ”Znam dobro njegovu obijest”, govori Gospodin. “Laž je njegovo brbljanje, laž je njegovo djelovanje.”"

³¹ Zato jaučem za Moabom, vičem glasno za svojim Moabom. Žalim ljude u Kir Heresu."

³² Više nego što sam plakao za Jazerom plačem za tobom, lozo Sibmasa! Do mora se vuče tvoja vriježa, dopire do Jazera. U tvoju jesen i u tvoju berbu prodire zatirač."

³³ Radost i veselje iščeznu s rodnoga polja, iz moapske zemlje. Učinio sam kraj vinu u kacama. Gnječioci ne će više gnječiti. Ratna vika nije više radovanje."

³⁴ Do Elalea prodire vika od Hešbona. Glasno jauču do Jahse, od Soara do Horonajima, do Eglat-Šelišije. Vode Nimrima postaju pustinja."

³⁵ ”Učinit ću u Moabu kraj,” govori Gospodin, “onomu koji se penjao na žrtvenu visinu, da kadi svojim bogovima."

³⁶ Zato tuguje kao frula moje srce za Moabom. Tuguje kao frula moje srce za stanovnicima u Kir Heresu. Propalo je sve njihovo imanje i dobro."

³⁷ Svaka je glava ćelava. Svaka je brada obrijana, zarezotine na svim rukama, oko bedara odjeća žalosti!"

³⁸ Na svim Moabovim krovovima i po njegovim cestama ništa do jadikovanje: Jer sam razbio Moab kao posudu koja se ne sviđa nikomu”, govori Gospodin."

³⁹ Kako je satrven! ? Jaučite! ? Kako Moab okreće leđa naprćen sramotom! Postade Moab podsmijeh i groza svim svojim susjedima."

⁴⁰ Jer ovako govori Gospodin: “Evo, kao orao lebdi nad njim, širi krila nad Moabom."

⁴¹ Osvojeni su gradovi, zauzete su tvrđave. U onaj će dan biti srce Moabovih junaka kao srce žene što rađa.”"

⁴² Uništen će biti Moab. Nije više narod. Jer se podigao na Gospodina."

⁴³ ”Groza i jama, i zamke na tebi, moapski stanovniče!”, govori Gospodin."

⁴⁴ ”Tko je umaknuo grozi, upada u jamu; tko iziđe iz jame, uhvati se u zamku kad ovo pustim na Moab, u godini njegova pohođenja”, govori Gospodin. ""

⁴⁵ U hešbonskoj sjeni zaustavljaju se izmoreni bjegunci. Jest, nekoć je izišao oganj iz Hešbona i ognjeni plamen iz Sihonove tvrđe opalio je sljepoočnice Moabu, tjeme borcima."

⁴⁶ Teško tebi, Moabe! Izgubljen si, Kemošov narode! Sinovi će tvoji biti zarobljeni i kćeri će tvoje biti odvučene u progonstvo."

⁴⁷ ”Na kraju danâ okrenut ću Moabovu sudbinu”, govori Gospodin. Dovle je sud Moaba."

49

¹ O Amoncima. Ovako veli Gospodin: “Zar Izrćl nema sinova? Zar nema baštinikâ? Zašto je Milkom baštinio Gad, zašto se njegov narod nastanio u njegovim gradovima?"

² Zato, zaista, dolazi vrijeme”, govori Gospodin “kad ću učiniti da zaori ratni urnebes protiv Rabat Amona. Bit će gomila razvalinâ. Njegovi će gradovi biti ognjem spaljeni, i Izrćl će baštiniti svoju vlastitu baštinu”, govori Gospodin."

³ Hešbone, jauci! Opustošen je Ar. Jadikujte, Rabatove kćeri! Pripašite vreću oko sebe i tugujte! Lutajte u pleterima! Milkom putuje u progonstvo sa svim svojim svećenicima i knezovima."

⁴ Što se hvališ svojom dolinom, svojim bujnim dnom doline, nevjerna kćeri, hvastajući se svojim bogatstvom: “Tko će udariti na me?”"

⁵ ”Zaista, grozu ću pustiti na te”, govori svemogući Gospodin nad vojskama, “sa svih strana oko tebe! Bit ćete raspršeni, svaki za se. Bjegunce nitko ne će skupiti."

⁶ Ali ću poslije okrenuti opet sudbinu Amonaca”, govori Gospodin."

⁷ O Edomu. Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Zar nema više mudrosti u Temanu? Zar je nestao savjet razumnima? Je li im mudrost uminula?"

⁸ Bježite! Udaljite se odatle! Sakrijte se u dubinu, građani u Dedanu! Jer ću pustiti da na Ezava dođe njegova nesreća, vrijeme njegove kazne."

⁹ Dolaze k tebi vinogradari: za pobiranje ne ostavljaju više ništa. Dolaze noću kradljivci: pohlepno grabe."

¹⁰ Jest, ogolit ću Ezava. Otkrit ću njegova skrovišta. On se više ne može sakriti. Pleme će njegovo biti uništeno, njegova braća i susjedi. Ništa više ne ostade od njega."

¹¹ Ostavi svoje sirote! Ja ću ih uzdržavati. Tvoje udovice neka se uzdaju u me!”"

¹² Jer ovako veli Gospodin: “Zaista, koji nisu zaslužili da piju čašu, moraju je piti: a ti, ti da bi još ostao bez kazne? Ne ćeš ostati bez kazne, nego piti!"

¹³ Jer sobom se kunem, govori Gospodin: Bosra će biti vječna pustinja!”"

¹⁴ čuo sam vijest od Gospodina, glasnik je poslan k narodima: “Skupite se! Idite protiv Edoma! Dignite se u boj!”"

¹⁵ ”Zaista, učinit ću te malenim među narodima, prezrenim među ljudima."

¹⁶ Strah što ga ulijevaš zaludio je tvoje drsko mišljenje, jer stanuješ u kamenim rasjeklinama, hvataš se vrletnih visina. I visoko gradiš gnijezdo kao orao; ipak ću te otamo oboriti”, govori Gospodin. ""

¹⁷ ”Grozan će postati Edom. Tko prolazi pokraj njega, zgrozi se i podsmijava se zbog svih njegovih rana."

¹⁸ Kako se zbilo Sodomi i Gomori i njihovim susjedima kod njihova uništenja, tako”, veli Gospodin, “ne će više tamo nitko stanovati, nijedan čovjek ne će ondje boraviti."

¹⁹ Gle, kao što lav izlazi iz sjajne jordanske zemlje na pašnjak u Temanu, tako ih iznenada gonim odatle. Koga sam izabrao, toga ću postaviti nad njima. Jer tko je kao ja? Tko će mene izazvati? I koji će mi pastir odoljeti?”"

²⁰ Zato čujte Gospodnju odluku koju je prihvatio protiv Edoma, njegove naume, što ih je smislio protiv stanovnika Temana: Zaista, odvući će ih, najmanje od ovaca! Zaista, zgrozit će se pred njima vlastita paša!"

²¹ Od praska njihova pada zadrhtat će zemlja. Jauk će se njihov čuti do Crvenoga mora."

²² Gle, kao orao on se diže uvis. Lebdi tamo. Širi svoja krila nad Bosrom. U onaj dan bit će srce edomskih junaka kao srce žene koja rađa."

²³ O Damasku. Zbunjeni su Hamat i Arpad kad čuše zle glase. Srce je njihovo uzbuđeno od brige, ne može se viša umiriti."

²⁴ Klonuo je Damask, okrenuo se da bježi. Groza ga spopala, tjeskoba i bolovi ga prihvatili kao ženu što rađa."

²⁵ Jao, slavni je grad ostavljen, raskošan grad!"

²⁶ ”Zato će popadati mladići na njegovim ulicama, svi će ratnici izginuti u onaj dan!”, govori Gospodin nad vojskama."

²⁷ ”Na zidove Damaska stavit ću oganj, da proždre Ben-Hadadove palače.”"

²⁸ O Kedaru i o kraljevstvima hasorskim, što ih pobijedi Nabukodonozor, kralj babilonski. Ovako veli Gospodin: “Ustanite! Idite na Kedar! Pokorite sinove Istoka!"

²⁹ Uzimaju im šatore i stada, njihova pokrivala i posuđe. Otimaju im njihove deve i viču na njih: Groza naokolo!"

³⁰ Bježite! Zaklonite se što brže! Sakrijte se u dubinu, stanovnici Hasora!”, govori Gospodin. “Nabukodonozor, babilonski kralj, prihvatio je odluku protiv vas, smislio je plan protiv vas."

³¹ Ustanite! Idite protiv bezbrižnog naroda, koji stanuje u sigurnosti”, govori Gospodin, “koji ne zna ni za vrata ni za prijevornice, koji stanuje sâm!"

³² Njihove deve bit će plijen, mnoštvo njihovih stada grabež. Razasut ću ih u sve vjetrove, njih što šišaju tjeme. Učinit ću da dođe na njih propast sa svih strana”, govori Gospodin."

³³ ”Hasor će onda biti stan čagljeva i vječna pustinja. Nitko ne će više tamo stanovati, nijedan čovjek ne će boraviti u njemu.”"

³⁴ Ovo je riječ Gospodnja koja dođe proroku Jeremiji protiv Elama, u početku vladanja Judina kralja Sidkije."

³⁵ Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Zaista, ja ću slomiti luk Elamu, glavno oružje njegove snage!"

³⁶ Dovest ću protiv Elama četiri vjetra s četiri kraja neba. Razasut ću ih u sve vjetrove. Ne će biti naroda kamo ne će doći prognanici Elama."

³⁷ Utjerat ću u Elam strah od njegovih neprijatelja, od onih koji mu rade o glavi. Pustit ću nesreću na njih, žestinu svojega gnjeva”, govori Gospodin. “Poslat ću za njim mač dok ga ne zatrem."

³⁸ Namjestit ću svoje prijestolje u Elamu, uništit ću ondje kralja i knezove”, govori Gospodin."

³⁹ ”Na završetku dana okrenut ću Elamovu kob”, govori Gospodin."

50

¹ Ovo je riječ koju reče Gospodin o Babilonu, zemlji Kaldejaca, preko proroka Jeremije:"

² Objavite među narodima i razglasite, visoko dignite zastavu i navijestite, ne tajite, iskažite: “Uzet je Babilon, posramljen je Bel, razmrskan je Marduk, slike su njegove posramljene, idoli su njegovi razrušeni!"

³ Jer protiv njega ide narod sa sjevera. Zemlju će njegovu učiniti pustinjom. Nitko više ne će stanovati u njoj. čovjek i životinja pobjegli su, raspršili su se.”"

⁴ ”U one dane i u ono vrijeme”, govori Gospodin, “dolaze Izrćlova i Judina djeca zajedno. Idu ovamo, neprestano plačući, i traže Gospodina, svojega Boga."

⁵ Pitaju za put u Sion: tamo je upravljen njihov pogled. Dolaze i stoje kod Gospodina. U vječnom Savezu, što se nikada ne zaboravlja."

⁶ Narod je moj bio izgubljeno stado. Pastiri su ga njegovi zaveli. Vodili su ga okolo po gorama. Išli su s brda na humove. Zaboravili su svoj stan."

⁷ Tko ih je god našao, proždro bi ih. Neprijatelji su njihovi govorili: Mi im time ne činimo krivo jer su sagriješili Gospodinu, stanu pravde, nadi svojih otaca, Gospodinu."

⁸ Bježite iz područja Babilona, iz zemlje Kaldejaca! Iziđite! Budite kao ovnovi pred stadom! Jer evo, ja ću podignuti i povesti protiv Babilona mnoštvo velikih naroda iz sjeverne zemlje."

⁹ Oni će se postaviti protiv njega. Otamo će ga osvojiti. Strijele su im kao u valjana junaka, koji se ne vraća nikad bez uspjeha."

¹⁰ Tako će Kaldeja postati plijenom. Oni koji će je plijeniti, dobit će svi dosta”, govori Gospodin."

¹¹ ”Jest, veselite se samo; jest, radujte se samo, vi lupeži moje baštinske zemlje! Jest, poskakujte kao telad na travi i hržite kao ždrijepci! ""

¹² Sasvim se osramoti vaša mati. Postiđena je koja vas je rodila. Zaista, bit će posljednja među narodima: pustinja, suha zemlja, pustara!"

¹³ Zbog Gospodnjega gnjeva ne će se u njoj stanovati, sva će opustjeti. Tko bude prolazio pokraj Babilona, zgrozit će se i podsmjehivat će se zbog svih njegovih rana.”"

¹⁴ Postavite se okolo protiv Babilona, vi svekoliki strijelci! Gađajte ga! Ne štedite strijela! Jer je sagriješio Gospodinu."

¹⁵ Podignite protiv njega bojnu viku uokolo: “Predao se, kule mu padaju, zidovi mu se ruše!” Jest, ovo je Gospodnja osveta! Osvetite mu se! Učinite mu kako je sam činio!"

¹⁶ Istrijebite iz Babilona sijača i onoga koji maše srpom o žetvi! Od pogubnoga mača neka se vrati svaki k svojemu narodu, neka bježi svaki u svoju postojbinu!"

¹⁷ Izrćl je potjerana ovca, gonjena od lavova. Najprije ga je jeo asirski kralj. Onda mu je Nabukodonozor, babilonski kralj, polomio kosti."

¹⁸ Zato ovako veli Gospodin nad vojskama, Bog Izrćlov: “Zaista, ja ću kazniti babilonskoga kralja i njegovu zemlju, kao što sam kaznio asirskoga kralja."

¹⁹ Vratit ću Izrćla njegovu pašnjaku. Neka pase na Karmelu i u Bašanu! Bit će sit na Efrajimovim gorama i u Gileadu."

²⁰ U one dane i u ono vrijeme”, govori Gospodin, “tražit će Izrćlovu krivnju: nema je više. Ne nalaze se Judini grijesi. Jer ću oprostiti ostatku što ga ostavim."

²¹ Iziđi protiv zemlje Meratajima, iziđi protiv nje i protiv stanovnika Pekoda! Uništi ih i istrijebi”, govori Gospodin, “i učini točno kako ti zapovjedim!”"

²² čuj! Rat je u zemlji i veliko razaranje!"

²³ Kako je razbijen, razmrskan malj cijeloga svijeta! Kako je Babilon postao strašilo među narodima!"

²⁴ ”Stavljam ti zamke, Babilone, hvataš se u njih i ne osjećaš. Zatečen si i uhvaćen jer si izazvao Gospodina u boj.”"

²⁵ Svoju oružarnicu otvori Gospodin, izvadi svoje gnjevno oružje. Jer ima posla za svemogućega, Gospodina nad vojskama u zemlji Kaldejaca."

²⁶ Pođite na nju s posljednjega kraja! Otvorite njezine žitnice! Zgrnite je kao snopove! Uništite je! Neka više ne ostane od nje ni ostatak!"

²⁷ Pokoljite sve njezine junce! Dolje s njima na klanje! Teško njima, dan je njihov došao, vrijeme njihova pohođenja!"

²⁸ čuj! Umakli bjegunci iz babilonske zemlje koji na Sionu Gospodina, našega Boga, objavljuju osvetu, osvetu za njegov Hram:"

²⁹ Podignite mnoge protiv Babilona, sve strijelce! Utaborite se protiv njih, da ne utekne nijedan! Isplatite mu njegova djela! Učinite s njim točno onako kako je on sâm činio! Jer je bio drzak prema Gospodinu, prema Izrćlovu Svecu."

³⁰ ”Zato će njegovi mladići pasti po njegovim ulicama, svi će njegovi ratnici izginuti u onaj dan!”, govori Gospodin."

³¹ ”Zaista, ja ću poći na tebe, Drska”, govori svemogući Gospodin nad vojskama. “Jest, dan je tvoj došao, vrijeme tvojega pohođenja!"

³² Ohola će se srušiti i pasti, i nitko je ne će podići. Stavit ću oganj na njezine gradove i spalit će sve oko nje.”"

³³ Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Silu podnesoše Izrćlova i Judina djeca. Svi koji ih odvedoše, drže ih čvrsto i ne će ih pustiti."

³⁴ Ali je jak njihov izbavitelj: Gospodin nad vojskama je njemu ime. On vodi sigurno svoju stvar, da donese mir zemlji, a nemir babilonskim stanovnicima.”"

³⁵ ”Mač na Kaldejce”, govori Gospodin, “i na babilonske građane, na njegove knezove i mudrace!"

³⁶ Mač na njegove varalice: poludjet će! Mač na njegove junake: klonut će!"

³⁷ Mač na njegove konje i na njegova kola, i na svu mješavinu naroda u njegovoj sredini: postat će kao žene! Mač na njegovo blago: bit će zaplijenjeno!"

³⁸ Mač na njegove vode: presušit će! Jer je to zemlja idola. Zbog njihovih gadnih likova postat će luđaci."

³⁹ Zato će se ondje nastaniti lisice i čagljevi, i nojevi će ondje stanovati. Dovijeka ne će više biti nastanjen, od koljena do koljena ne će biti naseljen."

⁴⁰ Kako je Bog razorio Sodomu i Gomoru i njihove susjedne gradove”, govori Gospodin, “tako ne će više nitko ondje stanovati, nijedan čovjek ne će ondje boraviti!”"

⁴¹ Evo, narod dolazi sa sjevera. Velik narod i mnogi kraljevi podižu se s krajeva zemlje."

⁴² Nose luk i koplje, tvrdi su i bez milosrđa. Njihova vika buči kao more, na konjima jure ovamo, kao naoružani ratnik, protiv tebe, babilonska kćeri!"

⁴³ Babilonski kralj čuo je vijest o njima: njegove ruke padaju mlitavo, tjeskoba ga obuzima, bolovi kao ženu koja rađa."

⁴⁴ ”Gle, kao što lav izlazi iz sjajne jordanske zemlje na pašnjak u Temanu, tako ih iznenada gonim otamo. Koga sam izabrao, toga ću postaviti nad njima. Jer tko je kao ja? Tko će me izazvati? I koji će mi pastir odoljeti?”"

⁴⁵ Zato čujte Gospodnju odluku, koju je prihvatio protiv Babilona, njegove naume koje je smislio protiv kaldejske zemlje! Zaista, odvući će ih, najmanje od ovaca! Zaista, zgrozit će se pred njima vlastita paša!"

⁴⁶ Od glasa: “Zauzet je Babilon” ? zadrhtat će zemlja. Jauk će njihov prodrijeti u narode!"

51

¹ Ovako govori Gospodin: “Zaista, ja ću podići protiv Babilona i protiv stanovnika Kaldeje bijes upropastitelja."

² Poslat ću protiv Babilona vijače, da ga izviju i njegovu zemlju da oplijene, kad ga opsjednu uokolo u dan propasti.”"

³ Neka nitko ne nategne svoj luk, neka se ne digne u svome oklopu! Ne štedite njegovih mladića! Istrijebite svu njegovu vojsku!"

⁴ Pobijeni leže u kaldejskoj zemlji, izbodeni na njezinim ulicama."

⁵ Jer nije ostavio Izrćla i Jude njihov Bog, Gospodin nad vojskama; ako i jest njihova zemlja puna krivnje protiv Izrćlova Sveca. ""

⁶ Bježite iz babilonskoga područja! Svaki neka spasi svoj život, da ne izginete svojom krivnjom! Jer je vrijeme osvete za Gospodina. On obavlja naplatu na njemu."

⁷ Babilon je bio zlatna čaša u Gospodnjoj ruci. Svu je zemlju opio. Vina su njegova pili narodi. Tako su narodi poludjeli."

⁸ Najednom pade Babilon i razbi se. Jaučite za njim! Donesite balzama za njegovu bol! Možda ga se uspije iscijeliti!"

⁹ ”Htjedosmo iscijeliti Babilon. Ali se ne može iscijeliti. Ostavite ga! Idimo svaki u svoju postojbinu! Jer do neba dopire njegova osuda. Doseže do oblaka."

¹⁰ Gospodin je iznio na svjetlo našu pravednu stvar. Dođite, pripovijedajmo na Sionu o djelu Gospodina, svojega Boga!”"

¹¹ Oštrite strijele! Punite tuljce! Gospodin je razdražio bijes medijskoga kralja, jer je protiv Babilona uperen njegov naum, da ga uništi. Jest, to je Gospodnja osveta, osveta za njegov Hram!"

¹² Razmahnite zastavom protiv babilonskih zidova! Pojačajte stražu! Postavite stražare! Namjestite zasjede! Jer kako je Gospodin naumio, tako će i izvršiti što je obećao za babilonske stanovnike."

¹³ Ti, koji stanuješ na silnim vodama, bogat blagom, dođe tvoj kraj! Svršetak je tvojoj lihvi!"

¹⁴ Gospodin nad vojskama zakleo se samim sobom: “Ako sam te i napunio ljudima kao skakavcima, ipak će se zapjevati nad tobom pobjedonosna vika.”"

¹⁵ On je stvorio zemlju svojom snagom, on je utemeljio cijeli svijet svojom mudrošću, on je razastro nebo svojim razumom."

¹⁶ Kad zaori njegov glas, zašušte vode na nebu. On vodi oblake s krajeva zemlje, baca munje s daždem, izvodi vihor iz njegovih odaja."

¹⁷ Luđak je svaki koji to ne shvaća. Stidjeti se mora svaki umjetnik svojega livenog lika. Jer je prijevara njegov liveni lik; nema u njemu duha. ""

¹⁸ Oni su tlapnje, smiješne stvari. U vrijeme njihove kazne njima će biti kraj."

¹⁹ Ali kao oni nije Jakovljev dio, nego je on Stvoritelj svega, i Izrćl je pleme koje je njegovo. Gospodin nad vojskama je njegovo ime."

²⁰ ”Ti si mi bio malj, bojno oružje; tobom sam satro narode, tobom sam razorio kraljevstva. ""

²¹ Tobom sam satro konja i jahača. Tobom sam satro kola i vozača."

²² Tobom sam satro čovjeka i ženu. Tobom sam satro starca i dijete. Tobom sam satro momka i djevojku."

²³ Tobom sam satro pastira i stado. Tobom sam satro seljaka i spregu. Tobom sam satro namjesnike i upravitelje.”"

²⁴ ”A sad ću na vaše oči platiti Babilonu i svim kaldejskim stanovnicima za svu zloću što je učiniše Sionu”, govori Gospodin."

²⁵ ”čekaj, sad ću na te, goro pogibije”, govori Gospodin, “koja si opustošila svu zemlju! Pružit ću svoju ruku protiv tebe i svalit ću te sa stijene i napravit ću od tebe goru ognja."

²⁶ Ne će uzeti od tebe kamena za krunište ni kamena za temelj. Ne, bit ćeš vječna pustoš”, govori Gospodin."

²⁷ Zasadite zastavu u zemlju! Zatrubite u rog među narodima! Posvetite narode za boj protiv Babilona! Sazovite protiv njega kraljevstva Ararata, Minija i Aškenaza! Podignite protiv njega Tafsar! Dovedite konje, mnogo konja poput skakavaca!"

²⁸ Posvetite protiv njega narode za boj, medijskoga kralja, namjesnike, sve njegove upravitelje i sve područje njegove vlasti!"

²⁹ Tada će se potresti i zadrhtati zemlja, jer se na Babilonu ispunjava Gospodnja odluka, da učini babilonsko područje pustinjom u kojoj nitko ne stanuje."

³⁰ Junaci Babilona odustaju od boja, ostaju i sjede u tvrđavama. Usahnula je njihova junačka snaga. Postali su žene. Opustošene su njegove kuće, slomljene njegove prijevornice."

³¹ Teklić leti za teklićem, glasnik za glasnikom da jave babilonskom kralju kako je njegov grad zauzet sa svih krajeva,"

³² da su njegovi brodovi zaposjednuti, njegove bare isušene, ratnici klonuli."

³³ Jer ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: “Kći je babilonska kao gumno u vrijeme kad se nabija. Još malo pa je i za nju došlo vrijeme žetve.”"

³⁴ ”Nabukodonozor, babilonski kralj, pojeo me je i satro. Kao praznu posudu me bacio. Proždro me kao što zmaj napuni svoj trbuh, otjerao me iz mojega raja."

³⁵ Moja bijeda neka padne na Babilon, veli građanstvo Siona. Moja krv neka dođe na kaldejske stanovnike!, veli Jeruzalem.”"

³⁶ Zato ovako govori Gospodin: “Evo, ja ću voditi tvoju parnicu! Osvetit ću te. Osušit ću njegovo more; izvor ću njegov osušiti. ""

³⁷ Babilon će postati gomila kamenja, stan čagljevima, pustoš, poruga i bez stanovnika."

³⁸ Svi će rikati kao lavovi, zavijati kao lavići."

³⁹ Kad se zapale pohlepom, zgotovit ću im gozbu i opit ću ih, da stanu posrtati i padnu u vječni san, iz kojega se više ne će probuditi”, govori Gospodin."

⁴⁰ ”Dovest ću ih na klanje kao janjce, kao ovnove i jarce.”"

⁴¹ Ah, kako je zauzet Šešak i osvojen ures svega svijeta! Kako je Babilon postao užas među narodima!"

⁴² Ustalo je more na Babilon: utonu u njegove silne valove."

⁴³ Gradovi mu postadoše pustoš: zemlja suše i goleti, zemlja u kojoj više ne stanuje čovjek, kroz koju više ne prolazi čovjek."

⁴⁴ Pohodit ću Bela u Babilonu i istrgat ću iz njegovih ralja što je proždro. Narodi ne će više grnuti k njemu. I zidovi su babilonski pali."

⁴⁵ Iziđi iz njegova područja, narode moj! Neka svaki spasi svoj život od žestokoga Gospodnjega gnjeva!"

⁴⁶ Nemojte da klone vaše srce! Ne bojte se glasa što će se čuti u zemlji, kad jedne godine dođe ovaj glas, druge godine onaj glas, i kad nasilje zavlada u zemlji, i jedan vladalac ustane na drugoga."

⁴⁷ ”Zato zaista dolazi vrijeme kad ću pohoditi babilonske idole. Sva će se njegova zemlja posramiti. Svi će njegovi pobijeni pasti u njemu."

⁴⁸ Tada će nad Babilonom klicati od radosti nebo i zemlja, i sve u njima, kada dođu na nj sa sjevera zatirači”, govori Gospodin."

⁴⁹ ”I Babilon mora pasti za pobijene Izrćlce, kao što su za Babilon pobijeni padali po cijelom svijetu.”"

⁵⁰ Idite, koji umakoste maču! Ne stojte! Spominjite se u daljini Gospodina! Prema Jeruzalemu neka se upravlja vaše srce!"

⁵¹ Stajali smo posramljeni kad čusmo za porugu. Stid je pokrio naše lice. Jer su tuđini došli u svete Gospodnje stanove."

⁵² ”Zato zaista, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, “kad ću pohoditi njegove idole. Po svoj zemlji jecat će pobijeni."

⁵³ Da se Babilon sve do neba popne, da sagradi svoju tvrđavu na nepristupačnoj visini, doći će ipak od mene na nj zatirači”, govori Gospodin."

⁵⁴ čuj, odjekuje vika iz Babilona, veliko razorenje iz kaldejske zemlje!"

⁵⁵ Gospodin zatire Babilon, dokida tamo veliku vrevu. Njegovi valovi buče kao silne vode, njegova se vika razliježe."

⁵⁶ Zaista, zatirač dođe na Babilon. Junaci se njegovi zarobljavaju, lukovi se njegovi potiru. Jer je Gospodin Bog plaće, koji sigurno plaća."

⁵⁷ ”Njegove knezove i mudrace, namjesnike, upravitelje i ratnike opit ću da padnu u vječni san, iz kojega se više neće probuditi” ? govori kralj. Gospodin nad vojskama je njegovo ime."

⁵⁸ Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Široki babilonski zidovi razorit će se do temelja, visoka vrata će se ognjem spaliti. Ljudi će se truditi ni za što, narodi će se mučiti za oganj.”"

⁵⁹ Ovo je nalog što ga dade prorok Jeremija Seraji, sinu Nerije, Mahsejinu sinu, kad je ovaj sa Sidkijom, Judinim kraljem, pošao u Babilon u četvrtoj godini njegova kraljevanja. Seraja je bio glavni upravitelj."

⁶⁰ Jeremija je bio napisao u jednu knjigu svu nesreću što je trebala sići na Babilon, naime sve ove riječi što su napisane protiv Babilona."

⁶¹ Jeremija reče Seraji: “Kad dođeš u Babilon, gledaj da objaviš sve ove riječi!"

⁶² Reći ćeš: Gospodine, ti si zaprijetio ovomu mjestu uništenjem, da se nitko više ne nastani u njemu, ni čovjek ni životinja, jer treba biti vječna pustinja."

⁶³ Kad pročitaš ovu knjigu, priveži na nju kamen, baci je u Eufrat"

⁶⁴ i reci: Tako će potonuti Babilon i ne će se više podići zbog nesreće što ću je pustiti na nj, i on će iznemoći.” Dovle su Jeremijine riječi."

52

¹ Dvadeset i jedna godina bila je Sidkiji kad je postao kralj. Vladao je jedanćst godina u Jeruzalemu. Mati se je njegova zvala Hamitala i bila je kći Jeremije iz Libne."

² On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, sasvim kako je činio Jojakim."

³ Zbog Gospodnjega gnjeva došlo je s Jeruzalemom i Judom tako daleko da ih je odbacio ispred svojega lica. Sidkija otpade od babilonskoga kralja."

⁴ U devetoj godini njegova vladanja, desetoga dana desetoga mjeseca, dođe Nabukodonozor, babilonski kralj, sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Opkoliše ga i načiniše opkope uokolo."

⁵ Grad ostade opkoljen do jedanćste godine Sidkijina kraljevanja."

⁶ Devetoga dana četvrtoga mjeseca bila je glad u gradu postala tako teška te narod zemlje nije više imao što jesti."

⁷ Tada gradski zid bi provaljen, i vojnici svi nagnuše u bijeg ? i ostaviše grad noću ? putem kroz vrata između oba zida uz kraljev vrt, a Kaldejci su držali grad opkoljenim. Okrenuše prema jordanskoj ravnici."

⁸ Ali kaldejske čete potjeraše kralja i stigoše Sidkiju u jerihonskom polju, nakon što ga je bila ostavila sva njegova vojska i razbježala se."

⁹ Uhvatiše kralja i dovedoše ga babilonskom kralju u Riblu, u hamatskom području. Taj mu izreče osudu."

¹⁰ Babilonski kralj dade Sidkijine sinove poklati na njegove oči i sve Judine knezove pogubi u Ribli."

¹¹ A Sidkiju dade oslijepiti i staviti u okove. Tada ga dade babilonski kralj odvesti u Babilon i u zatvoru ga držati do njegove smrti."

¹² Desetoga dana petoga mjeseca, tj. u devetnćstoj godini kraljevanja Nabukodonozora, babilonskoga kralja, dođe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, koji je bio u osobnoj službi babilonskoga kralja,"

¹³ i spali Gospodnji Hram, kraljevsku palaču i sve kuće u Jeruzalemu. Sve znamenitije zgrade dade spaliti."

¹⁴ Sve jeruzalemske zidove uokolo obarale su sve kaldejske čete koje su bile pod zapovjednikom tjelesne straže."

¹⁵ Jedan dio malih ljudi i ostatak naroda što je još bio preostao u gradu, kao i prebjege što su bili prebjegli babilonskom kralju, i ostatak zanatlija odvede Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže."

¹⁶ A jedan dio malih ljudi u zemlji ostavi Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, kao vinogradare i seljake."

¹⁷ Mjedene stupove u Gospodnjem Hramu, podnožja i mjedeno more u Gospodnjem Hramu, razbiše Kaldejci i svu mjed odvukoše u Babilon."

¹⁸ I lonce, lopate, noževe, vrčeve, zdjele i sve mjedeno posuđe, što se upotrebljavalo kod službe Božje, uzeše."

¹⁹ I umivaonike, tave, škropionice, lonce, svijećnjake, kadionice i čaše, što je sve bilo od zlata i srebra, uze sebi zapovjednik tjelesne straže."

²⁰ Oba stupa, jedno more, dvanćst mjedenih volova, što su bili pod njim, i klupe što ih je bio dao napraviti kralj Salomon za Gospodnji hram ? mjedi svega tog posuđa nije bilo mjere."

²¹ Što se tiče stupova, jedan je stup bio visok osamnćst lakata, i konac od dvanćst lakata bio je potreban da ga obuhvati; bio je četiri prsta debeo i unutra šupalj.""

²² Odozgo na njemu bilo je mjedeno oglavlje. Oglavlje je bilo visoko pet lakata. Pletenice sa šipkama ovijale su se oko oglavlja, sve od mjedi. Isto tako bio je i drugi stup sa šipkama."

²³ A bilo je dvadeset i šest šipaka, koje su lebdjele slobodno. Svih je šipaka oko pletenice bilo stotinu."

²⁴ Zapovjednik tjelesne straže uze sa sobom velikoga svećenika Seraju i drugoga svećenika Sefaniju i tri vratara."

²⁵ Dalje uze iz grada jednoga dvoranina, koji je bio nad vojnicima, i sedam ljudi iz bliže kraljeve okoline, koji se nađoše u gradu, onda pisara vojnog zapovjednika, koji je popisivao narod u zemlji za vojnu službu i šezdeset ljudi iz naroda, koji se nađoše u gradu."

²⁶ Te, dakle, uze Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, i odvede ih u Riblu babilonskom kralju."

²⁷ A babilonski kralj dade ih pobiti i pogubiti u Ribli u hamatskoj zemlji. Tako on odvede Judu iz njegove zavičajne zemlje."

²⁸ Ovo je broj ljudi što ih Nabukodonozor odvede u ropstvo: u sedmoj godini tri tisuće i dvadeset i tri Judejca,"

²⁹ u osamnćstoj Nabukodonozorovoj godini osam stotina i trideset i dvije duše iz Jeruzalema,"

³⁰ u dvadeset i trećoj Nabukodonozorovoj godini odvede u ropstvo Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, Judejaca sedam stotina i četrdeset i pet duša, svega četiri tisuće i šest stotina duša."

³¹ U trideset sedmoj godini, otkako je bio odveden Jojakin, Judin kralj, u dvanćstom mjesecu, dvadeset petoga dana u mjesecu, Evil Merodak, babilonski kralj, u godini svoga nastupa na vlast pomilova Jojakina, Judina kralja, i izvadi ga iz tamnice."

³² On porazgovori s njim prijateljski i namjesti mu prijestolje više od prijestolja drugih kraljeva, koji se nađoše kod njega u Babilonu."

³³ Smio je skinuti sa sebe tamničke haljine i svagda kod njega jesti, dok je živio."

³⁴ Njegovo uzdržavanje, što je bilo trajno, davalo mu se iz dana u dan, dok je živio, od babilonskoga kralja ? do njegove smrti."