1

¹ Viđenje Izaije, Amosova sina, što ga je gledao nad Judom i Jeruzalemom u dane kraljeva Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije od Jude."

² čujte, nebesa! Slušaj, zemljo! Jer je Gospodin govorio: “Djecu odgojih i podigoh. Ali mi ona postadoše nevjerna."

³ Vol poznaje svoga gospodara i magarac jasle svoga gospodara. Samo Izrćl ne poznaje, narod moj ne razumije!”"

⁴ Jao, pokoljenje grješno, narode krivnjom natovareni, leglo zlikovaca, djeco izrođena! Oni ostaviše Gospodina, pogrdiše Sveca Izrćlova, okrenuše mu leđa."

⁵ Gdje da vas se još udara, kad neprestano otpadate?"

⁶ Posve je bolesna glava. Posve je iznemoglo srce. Od pete do glave nema ništa zdravo na tebi ? samo ubodi, modrice i svježe rane. Nije ih se iscijedilo, ni zavilo, ni uljem ublažilo."

⁷ Zemlja je vaša postala pustinja. Gradovi su vaši ognjem spaljeni. Vaše njive ? tuđinci ih jedu na vaše oči. Pustoš je kao kod razorenja Sodome."

⁸ Samo kći Siona preostade kao koliba u vinogradu, kao stražarnica u polju krastavaca, kao stražarska kula."

⁹ Jest, da nam Gospodin nad vojskama nije ostavio jedan ostatak, bili bismo kao Sodoma, izjednačili bismo se s Gomorom!"

¹⁰ I čujte riječ Gospodnju, knezovi Sodome! Poslušaj naputak Boga našega, narode Gomore!"

¹¹ ”Što će mi mnoštvo vaših žrtava?”, tako govori Gospodin. Sit sam žrtava od ovnova i pretiline od teladi. Ne marim više za krv bikova, janjaca i jaraca."

¹² Kad dolazite da se pokažete preda mnom: tko traži od vas da gazite moje trijemove?"

¹³ Ne prinosite više nevrijednih žrtava! Kâd mi se gadi. Mjesec mlađak, subotu, poziv na svečani blagdan ? ne podnosim: zločin i blagdan."

¹⁴ Duša mi mrzi vaše mlađake i blagdane. Oni su mi na teret. Dodijalo mi je podnositi ih."

¹⁵ I kad širite svoje ruke, zatvaram svoje oči od vas, i kad molite još toliko, ne slušam vas: ruke su vaše pune krvi."

¹⁶ Operite se! Očistite se! Uklonite svoja zla djela ispred mojih očiju! Prestanite činiti zlo!"

¹⁷ Učite se činiti dobro! Težite za pravdom! Pomažite potlačenomu! Pribavite pravicu siroti! Branite udovicu!"

¹⁸ ”Dobro dakle, sudimo se!”, tako govori Gospodin. “I ako su vaši grijesi crveni kao skrlet, postat će bijeli kao vuna!"

¹⁹ Ako hoćete slušati, uživat ćete najbolje u zemlji."

²⁰ Ali ako ne ćete i prkosite, proždrijet će vas mač!” ? Zaista, Gospodnja usta rekoše."

²¹ Kako postade bludnicom vjerni grad koji je bio pun pravice! Nekoć je stanovala u njemu pravednost, a sada ? krvnici."

²² Tvoje srebro postade troska, tvoje vino razvodnjeno."

²³ Knezovi su tvoji buntovnici, drugovi kradljivcima. Oni svi ljube mito i lete za novcima. Siroti ne daju pravice i udovičina parnica ne dolazi pred njih."

²⁴ Zato govori Svemogući, Gospodin nad vojskama, Izrćlov jaki Bog: “Ha, izdovoljit ću se na svojim neprijateljima, osvetit ću se svojim protivnicima!"

²⁵ Okrenut ću svoju ruku protiv tebe! Očistit ću kao lužinom tvoje troske, izlučit ću sve tvoje olovo."

²⁶ Postavit ću ti opet suce kao prije i savjetnike kao iz početka. Tada ćeš se opet zvati Grad pravednosti, Vjerni grad."

²⁷ Dolaskom pravde Sion će se spasiti, a njegovi obraćenici pravednošću.”"

²⁸ A nevjernici i grješnici svi će propasti. Koji ostave Gospodina ginut će."

²⁹ Jer ćete se posramiti zbog gajeva što ih tako ljubite. Morat ćete se zastidjeti zbog vrtova što ih tako volite."

³⁰ Jer ćete biti kao hrast kojemu vene lišće, kao vrt bez vode."

³¹ Jaki će biti kao kučine, njegovo djelo kao iskra. Oboje će se zapaliti zajedno, i nitko ne će gasiti."

2

¹ Objava koju je primio Izaija, Amosov sin, o Judi i Jeruzalemu."

² Na kraju danâ dogodit će se da će utvrđena gora s Gospodnjom kućom biti kao glava gorama, uzvišena iznad visina."

³ Tada će grnuti k njoj svekoliki narodi. Mnogi će narodi ići tamo i govoriti: “Dođite da idemo na Gospodnju goru, u kuću Boga Jakovljeva! Neka nas on uči svojim putovima! Mi želimo hoditi njegovim stazama!” Jer nauk izlazi sa Siona i Gospodnja riječ od Jeruzalema."

⁴ On sudi među narodima, govori pravicu mnogim narodima. Oni prekivaju svoje mačeve u plugove, svoja koplja u srpove. Više ne diže mač narod protiv naroda. Više se ne uči ratu."

⁵ Dakle, kućo Jakovljeva! Zaputimo se u Gospodnjoj svjetlosti!"

⁶ Ali ti si odbacio svoj narod, Jakovljevu kuću; jer su puni vračara s Istoka i gatalaca kao Filistejci. Idu ruku pod ruku s tuđincima. ""

⁷ Puna je njihova zemlja srebra i zlata. Nema broja njihovu blagu. Puna je njihova zemlja konja. Nema broja njihovim kolima."

⁸ Puna je njihova zemlja idola. Klanjaju se djelu svojih ruku, što ga napraviše njihovi prsti."

⁹ Pregiba se čovjek, ponižava se muž. Ne ćeš im oprostiti."

¹⁰ Zavuci se u kamene pećine! Sakrij se u prah! Pred strahovitim Gospodnjim pogledom, pred uzvišenim njegovim veličanstvom!"

¹¹ Prignut će se uznositost ljudi, poništit će se oholost muževa. Samo je Gospodin uzvišen u onaj dan."

¹² Jer će dan suda Gospodin nad vojskama održati nad svime što je oholo i uznosito, i nad svime što se podiže, da se to poništi; ""

¹³ nad svim cedrovima Libanona, visokim, ponositim, i nad svim hrastovima od Bašana,"

¹⁴ nad svim visokim gorama i nad svim uzdignutim humovima,"

¹⁵ nad svakom visokom kulom i svakim utvrđenim zidom,"

¹⁶ nad svim tarsiškim lađama i nad svakom dragocjenom barkom."

¹⁷ Prignut će se uznositost ljudi, poništit će se oholost muževa. Samo je Gospodin uzvišen u onaj dan."

¹⁸ Iščeznut će svi idoli."

¹⁹ Zavlačit će se ljudi u kamene pećine, u zemaljske rupe, pred strahovitim Gospodnjim pogledom, pred uzvišenim njegovim veličanstvom, kad ustane da prepadne zemlju."

²⁰ U onaj će dan čovjek svoje idole od srebra i zlata, što ih je sebi napravio kako bi im se klanjao, pobacati štakorima i slijepim miševima."

²¹ Da se zavuče u kamene rasjekline, u gorske pukotine pred strahovitim Gospodnjim pogledom, pred uzvišenim njegovim veličanstvom, kad ustane da prepadne zemlju."

²² Zato se okanite ljudi, kojima kroz nos ide životni dah! Kako ih treba malo cijeniti!"

3

¹ Gle, Svemogući, Gospodin nad vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judi štap i potporu, svaku potporu u kruhu, svaku potporu u vodi; ""

² junaka i ratnika, suca i proroka, vračara i starješine,"

³ stotnika i ugledna čovjeka, savjetnika, majstora u umjetnosti i čarobnjaka."

⁴ Dječake stavljam za gospodare nad njima. Djeca će im obijesna zapovijedati."

⁵ I gura se narod, čovjek protiv čovjeka, i jedan protiv drugoga. Ustaje mladić na starca, nepošten na poštena."

⁶ Tada jedan uhvati brata u kući svojega oca: “Ti još imaš gornju haljinu, ti moraš biti naš knez i vladati nad ovim rasapom!”"

⁷ Onda on u onaj dan glasno poviče: “Ne ću biti liječnik za rane. U mojoj kući nema kruha ni haljine. Ne postavljajte me knezom narodu!”"

⁸ U razvaline će pasti Jeruzalem, i Juda će pasti, jer se njihovi jezici i djela protive Gospodinu i prkose njegovim svetim očima."

⁹ Izgled njihova lica svjedoči protiv njih. Kao Sodoma govore javno o svojemu grijehu. Jao njima! Sebi samima samo nanose štetu."

¹⁰ Blago pravedniku! Njemu je dobro jer žanje plaću svojih djela."

¹¹ Teško bezbožniku! Njemu je zlo jer će mu se naplatiti rad njegovih ruku."

¹² Djeca, narode moj, tvoji su gospodari. Lihvari vladaju nad tobom. Narode moj, zavodnici su tvoje vođe. Oni kvare smjer tvoje staze."

¹³ Na sud ustaje Gospodin. Stoji kako bi sudio narodima."

¹⁴ Na sud ide Gospodin sa starješinama svojega naroda i s njegovim knezovima: “Uništiste vinograd! U vašim je kućama ugrabljeno dobro siromaha."

¹⁵ Kako vi dolazite da biste gazili moj narod, satirali siromaha?”, govori svemogući Gospodin nad vojskama."

¹⁶ Gospodin govori: “Uznosite su kćeri Siona. Idu ispružena vrata i bacajući pohotne poglede. Sitno koračaju i zvekeću nogama.”"

¹⁷ Zato će Svemogući učiniti da oćelavi tjeme kćerima Siona. Prijekor i sramotu donijet će na njih Gospodin."

¹⁸ U onaj će dan Svemogući otrgnuti nakit: nožne kopče, ukrase čela i polumjesece,"

¹⁹ naušnice, narukvice i koprene,"

²⁰ ukosnice, podvezice i sjajne pojaseve, mirisnice i amajlije,"

²¹ prstenove i nosnice,"

²² svečane haljine i plašteve; ogrtače i vrećice,""

²³ ogledala, fine košuljice, oglavlja i pokrivala."

²⁴ Tada će biti umjesto balzamova mirisa smrad, umjesto pojasa uže, umjesto pletenica ćela, umjesto svečanih haljina pokornička odjeća, umjesto ljepote ljaga."

²⁵ Tvoji ratnici padaju od mača, tvoji junaci padaju u boju."

²⁶ Njegova vrata tuguju i plaču. Oplijenjen sjedi on na zemlji."

4

¹ U onaj će dan sedam žena prionuti za jednoga muža i ovako će govoriti: “Same ćemo se hraniti i odijevati. Samo daj da nosimo tvoje ime! Skini s nas sramotu!”"

² U onaj će dan biti Gospodnja mladica na ures i čast, i plod zemlje na ponos i slavu onima koji su bili spašeni iz Izrćla."

³ Tko je tad još preostao u Sionu i na životu je u Jeruzalemu, zvat će se svet, svaki koji je upisan za život u Jeruzalemu."

⁴ Kada Svemogući opere nečistoću kćeri Siona i istrijebi iz njegove sredine krvno djelo Jeruzalema duhom suda, duhom čišćenja:"

⁵ tada će Gospodin nad cijelim prostorom gore Siona, nad njezinim skupštinama stvoriti oblak za dan, a za noć sjaj i plameni oganj. Jest, zaklon će biti nad svom slavom."

⁶ I bit će koliba da sjenom zaklanja danju od žege i da bude zaštita i krov od oluje i dažda."

5

¹ Zapjevat ću o svom prijatelju, pjesmu prijatelja o njegovu vinogradu! Vinograd je imao moj prijatelj na plodnoj visini."

² On ga je ogradio i uklonio iz njega kamenje i zasadio u njemu plemenitu lozu. Sagradio je u njemu kulu, iskopao tijesak i nadao se da će roditi grožđem, a on rodi vinjagom."

³ I sada, stanovnici Jeruzalema, ljudi iz Jude, sudite između mene i mojega vinograda!"

⁴ Što je još trebalo učiniti mome vinogradu a da mu nisam učinio? Nisam li se smio nadati da će roditi grožđem? ? A on rodi vinjagom."

⁵ Pa da vam sada javim što ću učiniti svojemu vinogradu: Oborit ću njegovu ogradu, neka postane pašnjak! Razvalit ću njegov zid, neka se gazi!"

⁶ Učinit ću ga pustarom, ne će se obrezivati ni okopavati. Niknut će u njemu drač i trnje. I zapovjedit ću oblacima da ne puštaju više na nj dažda."

⁷ Jer je Izrćlova kuća vinograd Gospodina nad vojskama i ljudi su Judini sad njemu mili. On se nadao dobru djelu, a eto zlo djelo; nadao se pravednosti, a eto zloća! ""

⁸ A joj, koji sastavljate kuću s kućom, koji njivu na njivu nastavljate, dok više ne bude prostora, a vi sami ostanete vlastela u zemlji!"

⁹ U mojim ušima zvuči riječ Gospodina nad vojskama: “Zaista, mnoge će kuće opustjeti! Bile i tako velike i tako lijepe: ostat će bez ljudi!"

¹⁰ Jer će deset rala vinograda dati jedan bat, jedan homer sjemena dat će efu.”"

¹¹ A joj, koji se rano ujutro opijate i do kasno u noć sjedite i gorite od vina!"

¹² Citara i harfa, bubanj i frula i vino na vašim su gozbama. A ne pazite na Gospodnje upravljanje i ne vidite djela njegovih ruku."

¹³ Zato moj narod mora putovati u sužanjstvo, jer nije imao razboritosti. Istrošeni su od gladi njegovi plemeniti, i njegovo mnoštvo gine od žeđi."

¹⁴ Zato širom otvara carstvo mrtvih svoje požudno ždrijelo i silno razjapljuje čeljust: i silazi u nj sjaj Jeruzalema, njegovo bučno mnoštvo, i tko se veseli u njemu."

¹⁵ Tako se prigiblje čovjek, poništava se muž. Oči se oholica obaraju."

¹⁶ A uzvisit će se na sudu Gospodin nad vojskama, i Bog, Sveti, pokazat će se svet u pravednosti."

¹⁷ Tada će tamo pâsti janjci kao da je to njihova paša, i ovnovi će pâsti travu na razvalinama plemenitih."

¹⁸ A joj, koji dovlačite kaznu konopcima ludosti, odmazdu kao kolskim užetom!"

¹⁹ Koji govorite: “Neka pohiti, neka brzo dođe njegovo djelo da ga vidimo! Neka se približi, neka dođe što je naumio Izrćlov Svetac, da ga upoznamo!”"

²⁰ A joj, koji zlo zovete dobrim, a dobro zlim! Koji od tmine pravite svjetlost, a od svjetlosti tminu, koji od gorkoga pravite slatko, a od slatkoga gorko!"

²¹ A joj, koji ste mudri u vlastitim očima i razumni pred samima sobom!"

²² A joj, koji ste junaci u pijenju vina i hrabri u miješanju silovita pića!"

²³ Koji oslobađate krivca za poklone, a onome koji ima pravo oduzimate pravdu!"

²⁴ Zato kao što jezik ognja proždire strnjiku, i slame nestaje u plamenu, tako će njihov korijen postati kao trulež, njihov cvijet će se razletjeti kao prah. Jer odbaciše zakon Gospodina nad vojskama i pogrdiše riječ Izrćlova Sveca."

²⁵ Zato se raspalio Gospodnji gnjev na njegov narod. On je zamahnuo svojom rukom na nj, udario ga, da su se uzdrmale gore i da su njihova mrtva tjelesa ležala po ulicama kao smeće. Kod svega toga nije popustio njegov gnjev, i još je uvijek ostala ispružena njegova ruka."

²⁶ Podignut će zastavu narodu u daljini i primamiti ga s krajeva zemlje. I gle, dolazi brzo i hitro."

²⁷ Nema u njemu umorna ni sustala. Nitko ne drijema i nitko ne spava. Nikomu se ne raspojasava pojas oko bedara. Nikomu se ne raskida remen na obući."

²⁸ Strijele su njegove oštre, i svi su njegovi lukovi zapeti. Kao kremen su kopita njegovih konja. Kotači su njegovi kao vihor."

²⁹ Rika je njegova kao u lavice. Riče kao mladi lavovi. Reži, zgrabi plijen i drži ga čvrsto. I nitko mu ga ne ote."

³⁰ U onaj dan buči nad Judom kao što buči more. I pogleda li se na zemlju: gle, ondje je tjeskobna tmina i svjetlost je pomračena tamnim oblakom!"

6

¹ U godini smrti kralja Uzije vidjeh Svemogućega gdje sjedi na visoku i uzvišenu prijestolju. Skut je njegov ispunjavao Hram."

² Serafi su stajali pred njim. Svaki je imao šest krila. Dvjama je zaklanjao svoje lice, dvjama noge, a dvjama se lebdeći držao."

³ Jedan je vikao drugome: “Svet, svet, svet je Gospodin nad vojskama! Puna je sva zemlja njegove slave.”"

⁴ I uzdrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim su vikali, i kuća se napuni dimom."

⁵ Tada ja povikah: “Jao meni! Ja sam izgubljen, jer sam čovjek nečistih usana i živim s narodom nečistih usana. I ugledam kralja, Gospodina nad vojskama, vlastitim očima!”"

⁶ Tada jedan od serafa doletje k meni, u ruci mu živ ugljen što ga je bio uzeo sa žrtvenika kliještima."

⁷ Dotače se njim mojih usta i reče: “Gle, ovo se dotače tvojih usana: tvoja krivnja iščeznu, tvoj se grijeh uništi!”"

⁸ I začuh glas Svemogućega koji reče: “Koga da pošaljem? Tko će ići po mojemu nalogu?” Ja odgovorih: “Evo mene, pošalji me!?”"

⁹ On reče: “Idi, reci tome narodu: Slušajte samo, slušajte, ali ne ćete razumjeti! Gledajte samo, gledajte, ali ne ćete spoznati!"

¹⁰ Učini da otvrdne srce tome narodu! Učini gluhima uši! Učini slijepima oči! Da ne vidi svojim očima, da ne čuje svojim ušima, da njegovo srce ne dobije spoznaje, da se ne obrati i ne ozdravi!”"

¹¹ Ja upitah: “Dokle, Svemogući?” On odgovori: “Dok ne opuste gradovi, da budu bez stanovnika, da budu kuće bez ljudi, i zemlja dok ne opusti,"

¹² dok Gospodin ne protjera u daljinu ljude i ne bude velika pustoš u zemlji."

¹³ Jest, živi još u njoj desetina, pa će i ona biti zatrta! Ali kao što kod brijesta, kao što kod hrasta ostane izdanak, i kad se posijeku; tako je njihov izdanak sveto sjeme.” ""

7

¹ U dane Ahaza, sina Jotama, sina Uzije, Judine kralja, dođoše kralj Rason od Arama i Pekah, Remalijin sin, Izrćlov kralj, na Jeruzalem, da ga opsjednu. Ali ga ne mogoše zauzeti."

² Javiše Davidovoj kući: “Aram se utaborio u Efrajimu.” Tada zadrhta njegovo srce i srce njegova naroda kao što ustrepće drveće u šumi od vjetra."

³ I Gospodin reče Izaiji: “Iziđi k Ahazu, ti i tvoj sin Šear-Jašub, na kraj vodovoda gornjega jezera, na put kod valjareva polja"

⁴ i reci mu: čuvaj se i budi miran! Ne boj se! Neka se tvoje srce ne plaši ta dva ugarka što se puše, unatoč raspaljenom gnjevu Rasona i Arama, Remalijina sina!"

⁵ Jer Aram zlo misli protiv tebe i Efrajim i Remalijinov sin"

⁶ jer rekoše: Hajdemo na Judu, pritisnimo ga, osvojimo ga za se i Tabelova sina učinimo u njemu kraljem!"

⁷ Zato veli Gospodin, Svemogući: To ne će nikada uspjeti i nikada se ne će dogoditi!"

⁸ Ne, Aramu je glava Damask i Damasku je glava Rason. Još šezdeset i pet godina i Efrajim je opustošen, i nema više tamo naroda."

⁹ Efrajimu je glava Samarija, i Samariji je glava Remalijin sin. Ako ne vjerujete, nemate više opstanka.”"

¹⁰ I Gospodin reče dalje Ahazu:"

¹¹ ”Izmoli sebi znak od Gospodina, svojega Boga, dolje u dubini ili gore u visini!”"

¹² Ahaz odvrati: “Ne ću moliti za to, niti ću kušati Gospodina.”"

¹³ Tada reče Izaija: “Slušajte dakle vi od Davidove kuće! Nije li vam dosta što dosađujete ljudima, nego još dosađujete i mojemu Bogu?"

¹⁴ Zato će vam sam Svemogući dati znak: Eto, djevica će začeti i roditi sina i nadjenuti mu ime Emanuel."

¹⁵ Hranit će se gruševinom i medom, dok ne nauči odbaciti zlo, a izabrati dobro."

¹⁶ Jer prije nego dječak nauči odbaciti zlo, a izabrati dobro, ležat će opustošena zemlja, pred čijom dvojicom kraljeva tebe hvata groza."

¹⁷ Gospodin će pustiti na te, na tvoj narod i na kuću tvojega oca dane kakvih nije bilo otkad Efrajim otpade od Jude, preko asirskoga kralja."

¹⁸ U onaj će se dan dogoditi da Gospodin zazviždi muhi, što sjedi na kraju egipatskih rijeka, i pčeli u asirskoj zemlji."

¹⁹ Svi oni dolaze i nastanjuju se u pustim dolinama i u kamenim rasjeklinama, u svim trnjacima i na svakom pašnjaku."

²⁰ U onaj će dan Svemogući obrijati britvom kupljenom s one strane Eufrata, asirskom kralju, kosu na glavi i sve druge kose. I bradu će on uzeti."

²¹ U onaj će se dan dogoditi da jedan sebi drži kravicu i dvije ovce."

²² I zbog mnoštva mlijeka što ga one daju, hranit će se ljudi gruševinom, jer od gruševine i meda živjet će svaki koji je preostao u zemlji."

²³ U onaj će se dan dogoditi da je svako mjesto gdje ima tisuće čokota za tisuću šekela, puno trnja i puno drače."

²⁴ Sa strijelom i lukom ide se onamo, jer je sva zemlja trnje i drača."

²⁵ Na sve brežuljke, što se sada kopaju trnokopom, ne će se više stupiti od straha pred trnjem i dračom. Služit će govedima kao pašnjak i bit će gaženi od ovaca.”"

8

¹ Gospodin mi dalje reče: “Uzmi veliku ploču i napiši na njoj ljudskim pismom: Brzo plijeni, hitro grabi."

² I uzmi mi pouzdane svjedoke, naime svećenika Uriju i Zahariju, Berekjina sina!”"

³ Tada ja pristupih k proročici. Ona zatrudnje i rodi sina. A Gospodin mi zapovjedi: “Nadjeni mu ime: Brzo plijeni-hitro grabi!"

⁴ Jer prije nego što dječak nauči zvati oče i majko, donijet će se bogatstvo Damaska i plijen Samarije pred asirskoga kralja.”"

⁵ Dalje mi još reče Gospodin:"

⁶ ”Budući da ovaj narod prezire vode Šiloaha, što teku tiho, i drži se s Rasonom i Remalijinim sinom,"

⁷ evo, Svemogući će navesti na njih silne, velike voda Eufrata: kralja Asirije i svu njegovu moć. On će se popeti iznad svih svojih korita, izići će iznad svih svojih obala."

⁸ Razlit će se preko Jude, preplavit će i poplaviti, dok ne dođe do grla. Krila će mu se raširiti preko svekolike tvoje zemlje, o Emanuele!"

⁹ Bjesnite samo, narodi ? i dršćite! čujte sve daljine zemlje! Naoružavajte se ? dršćite!"

¹⁰ Smišljajte plan ? on će se ipak uništiti! Stvorite odluku ? ne će biti od nje ništa! Jer Bog je s nama.”"

¹¹ Jer mi ovako reče Gospodin kad je njegova ruka teško ležala na meni i on me opomenuo da ne idem putem ovoga naroda:"

¹² ”Ne zovite urotom sve ono što ovaj narod zove urotom; i onoga čega se on boji ne bojte se i ne plašite se!""

¹³ Gospodina nad vojskama, njega smatrajte svetim! On neka vam je strah, i on neka vam je bojazan!"

¹⁴ On će vam postati povod svetosti, kamen spoticanja, stijena sablazni za obje Izrćlove kuće, zamka i mreža za stanovnike Jeruzalema."

¹⁵ Mnogi se od njih spotiču i padaju, bit će satrveni, zapleteni i uhvaćeni.”"

¹⁶ Ja ću sačuvati svjedočanstvo, zapečatiti objavu u svojim učenicima."

¹⁷ čekat ću Gospodina, koji sakriva svoje lice od Jakovljeve kuće, i pouzdat ću se u njega."

¹⁸ Evo, ja i djeca koju mi je darovao Gospodin, postavljeni smo za znak i znamenje u Izrćlu od Gospodina nad vojskama koji stanuje na gori Sionu."

¹⁹ I ako vam reknu: “Pitajte vračare i gatare koji šapću i guču!”, odvratite: “Ne treba li narod pitati svojega Boga? Zar da pita mrtve za žive.”"

²⁰ Tražite zakon i objavu! Tko ne govori tako, njemu više nema zore."

²¹ Hodi naokolo zabrinut i gladan. A kad ogladni, upada u gnjev i psuje svojega kralja i Boga!"

²² Okretat će se prema gore i gledat će dolje na zemlju. A eto, ondje je samo nevolja i tmina, tjeskoban mrak."

²³ Ali će se raspršiti tmina! Zemlja u kojoj sad vlada nevolja ne ostaje zamračena."

²⁴ U prvo vrijeme osramotili su Zebulunovu i Naftalijevu zemlju. Ali u posljednje vrijeme on časti put na moru, zemlju s one strane Jordana, neznabožačku okolicu."

9

¹ Narod koji hodi u tami gleda veliku svjetlost. Nad onima koji stanuju u tamnoj zemlji sja svjetlost."

² Ti daruješ bogato veselje, umnožavaš radost. Ljudi se raduju pred tobom kao što se raduju žetvi, kao što se vesele kad se dijeli plijen."

³ Jer lomiš teret njegova jarma, štapove njegovih leđa, palicu njegova goniča kao nekoć u dan Midjana."

⁴ Jer svaka obuća ratnikâ i plašt napojen krvlju izgorjet će i bit će plijen plamena."

⁵ Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade. Vlast počiva na njegovim plećima. “čudo od savjetnika” glasi njegovo ime, “Jaki Bog”, “Otac vječni”, “Knez mira”."

⁶ Njegova je punina vlasti, mir nema nikada kraja. Vladat će na Davidovu prijestolju i nad njegovim kraljevstvom. Učvrstit će ga i poduprijeti pravicom i pravednošću od sada dovijeka. Revnost Gospodina nad vojskama to će učiniti."

⁷ Svemogući posla riječ protiv Jakova. Ona će pasti u Izrćlu."

⁸ Objavit će se svemu narodu, Efrajimu i stanovnicima Samarije, koji oholo i ponosito govore:"

⁹ ”Opeke se srušiše, ali mi sada gradimo od tesana kamena. Dudovi su bili posječeni, ali mi sadimo cedrove na njihovo mjesto.”"

¹⁰ Ali Gospodin dade Rasonovim protivnicima prevlast nad njima i podbode njihove neprijatelje:"

¹¹ Aram na istoku, Filistejce na zapadu. Na sva usta proždriješe Izrćla. Kod svega toga ne popusti njegov gnjev, i ostade još uvijek ispružena njegova ruka."

¹² Ipak se narod ne obrati k onomu koji ga je udarao. Za Gospodina nad vojskama nisu pitali ništa."

¹³ Zato Gospodin odsijeca Izrćlu oboje: glavu i rep, palmovu granu i rogoz u jedan dan."

¹⁴ Starješine i ugledni su glava: i proroci koji uče laž su rep."

¹⁵ Vođe toga naroda su zavodnici, a koji se daju voditi od njih, osuđeni su na propast."

¹⁶ Zato Svemogući nije štedio njihovih mladića i nije se smilovao njihovim sirotama i udovicama, jer su svi oni bezbožni i zli, i svaka usta govore ludost. Kod svega toga ne popusti njegov gnjev, i ostade još uvijek ispružena njegova ruka."

¹⁷ Jer je bezbožnost gorjela kao oganj koji sažeže trnje i drač i upali guštik šume, tako da uzavre u stupove dima."

¹⁸ Od gnjeva Gospodina nad vojskama bila je spaljena zemlja, i narod je bio plijen plamena. Nitko nije štedio drugoga."

¹⁹ Proždirali su s desne strane i ostali ipak gladni; žderali su s lijeve strane i nisu se opet nasitili. ""

²⁰ Svaki je jeo meso svoga bližnjega: Manaše Efrajima, Efrajim Manašea. A obojica se složiše na Judu. Kod svega toga ne popusti njegov gnjev, i ostade još uvijek ispružena njegova ruka."

10

¹ Teško onima koji izdaju zakone pune zla, i onima koji pišu naputke što tlače,"

² da odbiju od suda uboge, da siromasima mojega naroda ugrabe pravicu, da im plijen budu udovice i da mogu opljačkati sirote!"

³ Što ćete činiti u dan pohođenja i zla vremena, što dolazi izdaleka? Komu ćete se uteći za pomoć? I gdje ćete ostaviti svoje bogatstvo?"

⁴ Ne preostaje ništa nego da se prignete među roblje, da padnete među pobijene. Kod svega toga ne popusti njegov gnjev, i ostade još uvijek ispružena njegova ruka."

⁵ Teško Asuru: šibi moga gnjeva, palici moje jarosti u mojoj ruci!"

⁶ Šaljem ga protiv bezbožnoga naroda; protiv naroda na koji se gnjevim; zapovijedam mu da plijeni i otima si i da ga izgazi kao blato na ulicama. ""

⁷ Ali on ne shvaća tako; njegovo srce ne misli tako. Ne, samo ima uništenje u srcu, da istrijebi mnoge narode. ""

⁸ Jer on veli: “Nisu li svi kraljevi moji knezovi?"

⁹ Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad? Nije li Samarija kao Damask?"

¹⁰ Kako je moja ruka pogodila kraljevstva bogova, čiji su likovi bili moćniji od onih u Jeruzalemu i Samariji,"

¹¹ ne ću li učiniti i Jeruzalemu i njegovim bogovima onako kako sam učinio Samariji i njezinim bogovima?”"

¹² Ali kad završi Svemogući sve svoje djelo na gori Sionu i u Jeruzalemu, tada ću kazniti oholo djelovanje asirskoga kralja i ponosito sijevanje njegovih očiju."

¹³ Jer reče: “Snagom svojih ruku i mudrošću sam te izveo, jer sam tako razuman. Uklonio sam granice narodima, zaplijenio sam njihovo blago, u prah sam pretvorio njihove ohole vladaoce."

¹⁴ Ruka je moja uhvatila kao gnijezdo bogatstvo narodâ. Kako se nagrabe ostavljena jaja, tako sam uzeo svu zemlju, i nitko nije mahnuo krilima, ni kljuna otvorio ili se usudio cvrknuti.”"

¹⁵ Hvasta li se sjekira protiv onoga koji njom siječe? Veliča li se pila protiv onoga koji je vuče? Kao da bi prut mahao onim koji ga digne! Kao da bi štap podizao onoga koji nije od drveta!"

¹⁶ Zato će svemogući Gospodin nad vojskama poslati među njegove junake sušicu, i pod slavom će njegovom planuti požar kao oganj."

¹⁷ I Izrćlova svjetlost postat će oganj i njegov Svetac živi plamen koji njegovo trnje i drač spaljuje i u jedan dan uništava."

¹⁸ I njegove krasne šume i vrtove uništit će od duše do mesa. I bit će, kao kad bolesnik iznemogne."

¹⁹ Lako se može izbrojiti ostatak drveća šume, napisati ga može jedan dječak."

²⁰ A u onaj dan ostatak Izrćlov, i tko je umaknuo od Jakovljeve kuće, ne će se više oslanjati na onoga koji ih udara, nego će se vjerno oslanjati na Gospodina, Izrćlova Sveca."

²¹ Obratit će se ostatak, ostatak Jakovljev, k jakome Bogu."

²² I kad bi tvojega naroda, Izrćle, bilo kao morskoga pijeska: samo će se njegov ostatak obratiti. Određeno je uništenje. Pravednost ga dovodi."

²³ Jer određeno uništenje izvršit će svemogući Gospodin nad vojskama po svemu svijetu."

²⁴ Zato ovako govori svemogući Gospodin nad vojskama: “Ne boj se, narode moj, koji stanuješ na Sionu, Asira koji te udara štapom i svoju šibu diže na te kao nekoć Egipat."

²⁵ Jer samo još kratko vrijeme, još malo, i moj gnjev i jarost prestaje, da ih uništi.”"

²⁶ Tada će Gospodin nad vojskama podići na njih bič kao onda kad je na gavranovoj stijeni pobio Midjance. On će svoj štap podići nad morem kao što ga je podigao protiv Egipta."

²⁷ U onaj će se dan skinuti Asirovo breme s tvojih leđa i jaram će njegov pasti s tvojega vrata."

²⁸ On uzlazi od Rimona, ide prema Ajatu, prolazi kroz Migron, ostavlja svoju prtljagu u Mikmasu."

²⁹ Prolaze klancem, ostaju noću u Gebi. Rama se prepada. Šaulov Gibea bježi."

³⁰ Viči iza glasa, kćeri Galimova! Slušaj, Lajšo! Jadni Anatot!"

³¹ Madmena luta naokolo. Stanovnici Gebima bježe."

³² Još danas posjeduje Nob. Već svojom rukom zamahuje protiv gore sionske kćeri, protiv huma Jeruzalema."

³³ Ali gle, tada svemogući Gospodin nad vojskama kreše strahovitom silom grane. Visoki padaju, uzdignuti se snizuju."

³⁴ Gusta šuma pada pod željezom, Libanon se sjekirom ruši."

11

¹ Ali će izići mladica iz Jišajeva izdanka; izdanak izlazi iz njegova korijena. ""

² Na njemu će počivati Gospodnji duh: duh mudrosti i razuma, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjega."

³ Strah Gospodnji mu se sviđa. Ne će suditi po onome što vidi, niti će odlučivati po onome što čuje."

⁴ Ne, sudi u pravednosti malenima, po pravici prosuđuje siromahe u zemlji. Udara silnike bičem svojih riječi. Dahom usana umori bezbožnika."

⁵ Pravednost je pojas njegovih bedara i vjernost je pojas njegovih bokova."

⁶ Tada će vuk boraviti s janjetom, ris će ležati s jaretom, tele, lav i ovca bit će zajedno. Malen dječak može ih voditi."

⁷ Krava i medvjedica zajedno će pasti. Njihovi mladi zajedno će ležati. I lav će jesti slamu kao tele."

⁸ Nejače će se igrati nad gujinom rupom. U rupu zmije zavlačit će dijete ruku, dijete odbijeno od prsiju."

⁹ Ne će se činiti ništa zlo, nikakva nepravda na cijeloj mojoj svetoj gori. Jer je zemlja puna Gospodnjega spoznanja, kao što vode pokrivaju morsko dno."

¹⁰ U onaj dan izdanak iz Jišajeva korijena stoji kao zastava naroda: neznabošci ga potražuju i njegovo počivalište bit će slavno."

¹¹ U onaj dan pruža Svemogući po drugi put svoju ruku, da otkupi ostatak svojega naroda, što je preostao od Asira i od Egipta i od Patrosa, od Kuša, Elama, Šineara, od Hamata i od morskih otoka."

¹² Zasadit će zastavu narodima, sabrati razagnane od Izrćla i skupiti razasute Judejce s četiri kraja zemlje."

¹³ Tada će nestati ljubomornosti Efrajimove. Judini neprijatelji istrijebit će se. Efrajim ne će više zavidjeti Judi, a Juda ne će više pobijati Efrajima."

¹⁴ Ne, letjet će k moru, na pleća Filistejcima. Zajedno će oplijeniti sinove Istoka, zaposjest će Edom i Moab. Amonovi sinovi bit će im podložni."

¹⁵ Presušit će Gospodin morski jezik Egipta i mahnut će rukom nad Eufratom snagom svoga duha. Razbit će ga u sedam potoka, tako da se može prelaziti u obući."

¹⁶ Tako će biti put za ostatak njegova naroda, što je preostao od Asira, kao što je bio za Izrćla kad je izlazio iz zemlje Egipta."

12

¹ U onaj ćeš dan reći: “Slavim te, Gospodine! Jer iako si se na me i rasrdio, gnjev se tvoj ipak stišao, i utješio si me."

² Gle, Bog je moje spasenje! Potpuno se uzdam i ne bojim se. Jer mi je Gospodin pobjeda i pjesma, Gospodin! On mi je donio spasenje.”"

³ S veseljem ćete crpsti vodu iz izvorâ spasenja."

⁴ U onaj ćete dan reći: “Pjevajte hvalu Gospodinu! Zazivajte njegovo ime! Navješćujte narodima njegova djela! Javljajte da je uzvišeno njegovo ime."

⁵ Pjevajte hvalu Gospodinu, jer je učinio velike stvari! Neka se to objavi cijeloj zemlji!"

⁶ Kričite i podvikujte, stanovnici Siona! Jer je velik u vašoj sredini Izrćlov Svetac!”"

13

¹ Osuda nad Babilonom koju je Izaija, Amosov sin, primio u viđenju."

² Podignite zastavu na goletnoj gori! Vičite im iza glasa! Mašite rukom, neka uđu na vrata silnika!"

³ ”Ja sam sam zapovjedio svojim posvećenima, pozvao sam na sud svojega gnjeva također svoje junake, koji se ponosno raduju.”"

⁴ čuj viku na gorama kao od mnogoga naroda! čuj buku od kraljevstavâ, od skupljenih naroda! Gospodin nad vojskama pregledava vojsku."

⁵ Dolaze iz daleke zemlje, s kraja neba: Gospodin i oruđa njegove srdžbe, da pohara svu zemlju."

⁶ Jaučite, jer je blizu Gospodnji dan! Dolazi kao munja od Svemogućega."

⁷ Zato malakšu sve ruke, očajava svako čovječje srce."

⁸ Oni su smeteni. Grčevi ih i bolovi napadaju. Svijaju se kao žena rodilja. Jedan se koči na drugoga. Od plamenoga rumenila žare se njihova lica."

⁹ Evo, Gospodnji dan dolazi, bez milosrđa, pun jarosti i gnjeva, da obrati zemlju u pustoš, da grješnike na njoj uništi."

¹⁰ Zvijezde nebeske i zvjezdane prilike zaustavljaju svjetlost. Sunce se mrači kad izlazi, i mjesec ne blista više u svom sjaju."

¹¹ ”Pohađam na svijetu zloću, na bezbožnicima njihovo bezakonje. Ukidam razmetanje oholih, obaram ponos silnih."

¹² činim rjeđima ljude nego zlato, rjeđima smrtnike nego ofirsko zlato."

¹³ Zato puštam da se nebo potrese. Zemlja se pokreće sa svoga mjesta od jarosti Gospodina nad vojskama, u dan kad se raspali njegov gnjev."

¹⁴ Kao preplašene srne, kao ovce koje nitko ne sabire, tako hrle dalje, svaki k svojemu narodu. Svaki bježi k svojoj kući."

¹⁵ Koga se god stigne, biva usmrćen. Tko se god uhvati, pada od mača."

¹⁶ Djeca bivaju razmrskana na njihove oči, kuće oplijenjene, žene osramoćene."

¹⁷ Evo, ja podižem na njih Medijce, koji ne mare za srebro, koji se ne obraduju zlatu."

¹⁸ Njihovi lukovi obaraju mladiće. S plodom u utrobi nemaju milosrđa. Njihovo oko nema smilovanja prema djeci."

¹⁹ Babilonu, uresu kraljevstava, ponosnome sjaju Kaldejaca, dogodit će se kao Sodomi i Gomori kad ih je Bog razrušio iz temelja."

²⁰ Ne će više biti naseljen dovijeka, niti nastanjen od koljena do koljena. Ne će Arapin razapeti šator i tamo sjedati."

²¹ Tamo prebivaju pustinjske životinje. Sove napunjaju kuće. Stanuju nojevi. Aveti sad tamo plešu."

²² Hijene zavijaju u palačama, čagljevi u dvorima veselja. Blizu je njegov kraj. Ne protežu se njegovi dani.”"

14

¹ Gospodin će se smilovati Jakovu. Opet će izabrati Izrćla i povesti ih u njihovu zemlju. Stranci im se priključuju, pridružuju se Jakovljevoj kući."

² Narodi ih prate u njihovu zemlju. I Izrćlova kuća u Gospodnjoj zemlji učinit će ih sebi slugama i sluškinjama, tako da zarobe one koji su njih zarobili i odveli, i da budu gospoda i svojim nasilnicima."

³ čim te onda smiri Gospodin od tvoje nevolje i muke, i od tvoga ljutog ropstva kojim si bio pritisnut,"

⁴ zapjevaj ovu pjesmu rugalicu za babilonskog kralja, i reci: “Kako je ipak dokrajčen silnik, dokrajčena muka!"

⁵ Slomi Gospodin šibu bezbožnicima, štap silnicima,"

⁶ koji je ljuto udarao narode beskrajnim udarcima, i gnjevno ih gazio, progonio ne štedeći ih."

⁷ Sada se odmara i počiva sav svijet, pjeva iza glasa."

⁸ I čempresi se raduju zbog tebe i libanonski cedrovi: otkako si pao, ne ulazi nitko ovamo da nas siječe."

⁹ Zbog tebe buči svijet mrtvih dolje, očekujući tvoj dolazak. Zbog tebe probudi on sjene, sve zemaljske knezove, diže s njihovih prijestolja sve kraljeve narodâ."

¹⁰ Oni ti svekoliki progovaraju i dovikuju: I ti si postao kao mi, s nama si se izjednačio."

¹¹ U podzemni svijet spustio se tvoj sjaj, tvoj žamor i tvoja harfa. Prostrt je pod tobom trulež, crvi su ti pokrivač."

¹² Kako pade s neba, sjajna zvijezdo Danice! Kako si razmrskan na zemlji, pobjeditelju naroda!"

¹³ Mislio si u sebi: Penjem se na nebo, iznad Božjih zvijezda podižem svoje prijestolje; na gori skupštine bogova naseljavam se na krajnjem sjeveru. ""

¹⁴ Uzlazim u visine nad oblake, hoću biti jednak Višnjemu!"

¹⁵ Ali si oboren u podzemni svijet, u najdonji jaz."

¹⁶ Koji te vide, gledaju te, gledaju te i misle: To li je onaj koji je tresao svijet, koji je drmao kraljevstva?"

¹⁷ Koji je zemlju pretvarao u pustinju i razarao gradove. Koji nije zarobljenika otpuštao kući?"

¹⁸ Svi kraljevi naroda počivaju u časti, svaki u svojoj kući."

¹⁹ A ti si ubačen bez groba, kao prezren ogranak. Pokriven si pobijenima, probodenima mačem, koji su pobacani u kamenu jamu kao pogažena strvina."

²⁰ Ne ćeš se združiti s njima u grobu, jer si opustošio svoju zemlju, ubijao svoj narod. Tako neka se više dovijeka ne spominje rod zlikovaca!"

²¹ Za njegove sinove postavite klaonicu zbog bezakonja njihovih otaca, da se ne podignu više kako bi osvajali svijet, i da ne napune cijeli svijet gradovima!”"

²² ”Ustat ću na njih” ? govori Gospodin nad vojskama ? “i zatrt ću Babilonu ime i ostatak, izdanak i mladicu” ? govori Gospodin."

²³ ”Napravit ću od njega stan ježevima, baruštinu, izmest ću ga metlom uništenja” ? govori Gospodin nad vojskama."

²⁴ Gospodin nad vojskama zakleo se ovako: “Zaista, kako sam smislio tako se zbiva; kako sam naumio tako završava: ""

²⁵ Satrt ću Asur u svojoj zemlji, izgazit ću ga na svojim gorama. Jaram će se njegov skinuti s njih, njegovo breme s njihovih pleća.”"

²⁶ To je odluka što je donesena za svu zemlju, i to je ruka pružena na sve narode."

²⁷ Gospodin nad vojskama to je zaključio ? tko će to razbiti? Ruka je njegova pružena ? tko će je odvratiti?"

²⁸ U godini smrti kralja Ahaza izišla je ova riječ:"

²⁹ Ne raduj se, svekolika filistejska zemljo, što se slomio štap koji te udarao! Jer iz korijena zmije proizlazi guja ljutica, a plod je njezin krilati zmaj."

³⁰ Najoskudniji bit će opskrbljeni; u sigurnosti počivaju siromasi. Ali ću tvoje leglo umoriti glađu; pobit će se tvoj ostatak. ""

³¹ Jaučite, vrata! Viči, grade! Očajavaj, svekolika filistejska zemljo! Jer sa sjevera dolazi dim; od četa se njegovih ne odvaja nitko. ""

³² Što će se odgovoriti neznabožačkim glasnicima? “Tvrdo je utemeljio Gospodin Sion. Tamo su zaklonjeni siromasi njegova naroda.”"

15

¹ Osuda nad Moabom. Preko noći je Ar Moab prevladan, uništen; preko noći je Kir Moab prevladan, uništen. ""

² Uzlaze u kuću bogova, na uzvisine Dibona, da plaču. Moab nariče za Nebom i Medebom. Sve su glave ćelave. Svaka brada ostrižena."

³ Po njihovim ulicama nose žalosne haljine, na njihovim krovovima i trgovima sve tuguje i suze lije."

⁴ Jauče Hešbon i Eleala. Do Jahasa čuje se jauk. Zato dršću ratnici Moaba. U njemu svaka duša očajava."

⁵ Srce mi tuguje za Moabom. Bjegunci su njegovi već u Soaru, u Eglat-Šelišiji. Plačući uzlaze već uz brdo Luhit. Putem u Horonajim razliježe se jauk zbog propasti."

⁶ Vode u Nimrimu postaju pustinja. Jer je usahnulo bilje, uvenula trava. Nestalo je zeleni."

⁷ Zato nose što su prištedjeli i što su spasili preko vrbova potoka."

⁸ Naokolo na granicama Moaba diže se vika. Do Eglajima odjekuje njihov jauk, do Beer Elima njihovo jadikovanje."

⁹ Pune se vode u Dimonu krvi. Još domećem Dimonu ovu nesreću: jednoga lava na bjegunce Moaba, na ostatak zemlje."

16

¹ ”Šaljite janjce vladaocu u zemlji. Seli preko pustinje prema gori sionske kćeri!”"

² Kao ptice što bježe, kao istjerano gnijezdo bit će kćeri Moaba na gazovima Arnona."

³ ”Sazovi vijeće! Stvori odluku! Načini kao noć svoju sjenu u podne! Zakloni izagnane! Nemoj izdati bjegunaca!"

⁴ Ah, da bi mogli kod tebe boraviti Moabovi izgnanici! Budi im zaštita od onih koji pustoše! Jer nestaje nasilnika, prestaje pustošenje, iščeznuo je iz zemlje tlačitelj."

⁵ Podiže se prijestolje u milosti, na njemu sjedi po vjernosti sudac u Davidovu šatoru, koji teži za pravicom i traži pravednost.”"

⁶ čuli smo za vrlo veliku oholost Moaba, za njegovu uznositost, njegovu nadutost, njegovu obijest i za njegovu ništavnu hvalu."

⁷ Zato će Moab jaukati za Moabom. Sve će jaukati. Za kolačima od grožđa iz Kir Heresa uzdisat će posve poraženi."

⁸ Jer se posušiše polja Hešbona, čokot Sibmane. Gospoda narodâ uništiše njihovo plemenito grožđe, što je dosezalo do Jazera, zamicalo do pustinje, kojemu su se loze pružale i dolazile do mora."

⁹ Zato ću plakati s Jazerom za lozama Sibmane, zalijevat ću te suzama, Hešbone i Elealo; jer u vrijeme tvoje žetve i berbe dođe poziv na rat. ""

¹⁰ Nestade radosti i veselja s rodnoga polja. U vinogradima se ne podvikuje, ne pjeva se. Vina u kacama gazilac ne gazi. Zamuklo je podvikivanje."

¹¹ Zato jadikuje moje srce nad Moabom kao citara, moja nutrina (jadikuje) nad Kir Herešom."

¹² Kad se pojavi Moab i umori se na visini i dođe u Svetište da se pomoli: ništa ne će postići."

¹³ Ovo je riječ koju nekoć reče Gospodin o Moabu."

¹⁴ A sada je govorio Gospodin ovako: “U tri godine kao godine jednog najamnika postala je prezrena Moabova slava sa svim velikim mnoštvom. Još je samo ostatak, vrlo malen, neugledan.”"

17

¹ Osuda nad Damaskom. “Gle, Damask iščezava kao grad, postaje gomila razvalina."

² Ostavljeni su njegovi gradovi zauvijek, predani stadima. Ona počivaju u njima, i nitko ih ne plaši."

³ Nestaje Efrajimova bedema i kraljevstva u Damasku. Ostatku Arama bit će kao slavi Izrćlovih sinova” ? veli Gospodin nad vojskama."

⁴ U onaj će se dan poniziti Jakovljeva slava i omršavjet će salo na njegovu tijelu."

⁵ Bit će kao kad žetelac obuhvaća stabljike, i njegova ruka žanje klasje. Bit će kao kad se sabire klasje u dolini Refajimu."

⁶ ”Samo će jedan dio ostati na njemu, kao kad se otrese maslina: dvije-tri bobice posve gore na vrhu; četiri-pet na granama stabla” ? veli Gospodin, Izrćlov Bog. ""

⁷ U onaj će dan čovjek pogledati svojega Stvoritelja. Njegove su oči uprte u Izrćlova Sveca."

⁸ Ne će više gledati žrtvenike, djelo svojih ruku. Ono što su napravili njegovi prsti, ne gleda više, idolske likove i sunčane stupove."

⁹ U onaj će dan biti ostavljeni njihovi gradovi kao razvaline Hivijaca i Amorejaca, što ih ostaviše zbog straha od Izrćlaca. Bit će pustoš,"

¹⁰ jer si ostavio Boga svoga spasenja i nisi mislio na stijenu svoje moći. Zato sadi samo krasne vrtove i presađuj u njih strane mladice!"

¹¹ Odmah posadi, da izrastu u dan kad ih posadiš! Drugo već jutro gledaj da procvate tvoj presad: ali propada svaka žetva u dan jauka i strahovite žalosti."

¹² A joj, buka mnogih naroda! Oni buče kao što buči more. Vreva narodâ! Vreva je kao vreva silnih voda."

¹³ Vreva je naroda kao vreva silnih voda. Ali on poviče na njih. Oni bježe vrlo daleko i bivaju gonjeni kao pljeva po brdima od vjetra, kao prah zavitlan od vihora."

¹⁴ Navečer eto straha! Prije nego još svane nema ih više. To je sudbina onih koji nas orobiše, udes onih koji nas oplijeniše."

18

¹ Teško zemlji zviždukanja krilima, s one strane rijekâ od Kuša,"

² koja je poslala glasnike na Nilu, u čamcima od rogoza preko vode! Hitajte samo, brzi glasnici, k narodu vitka stasa, glatkom, k strahovitom narodu odavde i izdaleka, k narodu koji silnom snagom zgazi sve, kroz čiju su se zemlju provlačile rijeke."

³ Svi stanovnici zemlje i građani svijeta! Kad se digne zastava na gorama, gledajte! Kad zatrubi truba, slušajte!"

⁴ Jer mi ovako reče Gospodin: “Mirno ću gledati na svome prijestolju kao pripekla žega kad sunce sja, kao rosni oblak u žetvenoj vrućini.”"

⁵ Jer prije žetve, kad prođe cvat, i cvijet postane zreo grozd, režu se loze noževima i odstranjuju s klice, otkidaju se."

⁶ Predaju se zajedno gorskim pticama grabljivicama i zvijerima zemaljskim. Ptice grabljivice stanuju na njima ljeti, zvijeri zimi."

⁷ U ono će se vrijeme prinositi darovi Gospodinu nad vojskama od naroda vitka stasa, glatkog naroda, od strahovitog naroda odavde i izdaleka, od naroda koji silnom snagom gazi sve, kroz čiju su se zemlju provlačile rijeke, tamo k mjestu imena Gospodina nad vojskama, k sionskoj gori."

19

¹ Osuda nad Egiptom: Gle, Gospodin prolazi na brzu oblaku i dolazi u Egipat. Egipatski se idoli pred njim tresu, srce Egipćanima očajava u grudima."

² ”Tada ću razdražiti Egipat protiv Egipta, da se bore među sobom, brat protiv brata, bližnji protiv bližnjega, grad protiv grada, kraljevstvo protiv kraljevstva."

³ Egipćanima će nestati razboritosti u srcu. Razbit ću njihove naume. Oni će pitati idole i opsjenare, vračare i gatare."

⁴ Predat ću Egipat u ruke žestoku gospodaru. Okrutan kralj neka vlada nad njima” ? veli svemogući Gospodin nad vojskama."

⁵ Voda će u moru presušiti. Rijeka će presahnuti do dna."

⁶ Smrad izlazi iz kanala. Potoci Nila postaju plitki i bez vode: trska se i sita posušiše."

⁷ Iščeznula ja sva zelen pokraj Nila, posahnuli su svi usjevi na Nilu; nestali, propali. ""

⁸ I tuže se ribari, i tužni su svi koji bacaju udicu u Nil. Koji razapinju mrežu u vodi ginu."

⁹ Sramote se oni koji rade oko lana. Gube lice koji grebenaju i tkaju."

¹⁰ Nadzornici su kao isprebijani, svi su nadničari zabrinuta lica."

¹¹ Goli su, kao luđaci, knezovi od Soana. Ludi su savjeti mudrih faraonovih savjetnika. Kako možete govoriti faraonu: “Ja pripadam cehu mudrih, savjetu starih”?"

¹² Gdje su sad oni, tvoji mudraci? Neka ti jave i kažu što je odlučio za Egipat Gospodin nad vojskama!"

¹³ Kao luđaci stoje tamo knezovi od Tanisa. Prevareni su knezovi od Memfisa. Njihovi okružni knezovi zaveli su Egipat."

¹⁴ Gospodin je stavio u njih duh opakosti, tako da zavode Egipat u svim njegovim poslovima, kao što posrče pijanac dok bljuje."

¹⁵ Tako Egipat ne će više činiti djela: bilo od glave ili repa, od palmine grane ili od site."

¹⁶ U onaj su dan Egipćani kao žene, dršću i strepe pred rukom kojom Gospodin nad vojskama maše protiv njih."

¹⁷ Zemlja će Judina biti strah Egiptu. Kad mu se god ona spomene, pada u tjeskobu zbog odluke koju je Gospodin nad vojskama naumio protiv njega."

¹⁸ U onaj će dan biti pet gradova u zemlji Egiptu koji govore jezik Kanaana i služe Gospodinu nad vojskama. Jedan se od njih zove sunčani grad."

¹⁹ U onaj će dan biti Gospodnji žrtvenik usred zemlje Egipta i Gospodnji spomen-stup na njezinoj granici."

²⁰ To će biti Gospodinu nad vojskama znak i svjedočanstvo u zemlji Egiptu. Kad zazovu Gospodina na tlačitelje, on će im poslati pomoćnika, da se bori za njih i da ih spasi."

²¹ Objavit će se Gospodin Egipćanima, i spoznat će Egipćani Gospodina u onaj dan i prinosit će Gospodinu žrtve i darove i činit će zavjete i izvršavati ih."

²² Gospodin će spasonosnim udarcem udariti Egipćane. Tada će se oni obratiti Gospodinu, i on će ih uslišavati i iscjeljivati."

²³ U onaj će dan voditi put od Egipta u Asiriju. Na njemu se susreće Asirija s Egiptom i Egipat s Asirijom. Egipat služi zajedno s Asirijom Gospodinu."

²⁴ U onaj će dan biti Izrćl treći u savezu s Egiptom i Asirijom, kao blagoslov na zemlji,"

²⁵ jer ih Gospodin nad vojskama blagoslivlja ovim riječima: “Neka je blagoslovljen moj egipatski narod i djelo mojih ruku Asirija i moja baština Izrćl!”"

20

¹ Bilo je u godini kada je vrhovni vojskovođa, kojega je bio poslao asirski kralj Sargon, došao u Ašdod, opkolio ga i zauzeo."

² U to vrijeme reče Gospodin preko Izaije, Amosova sina, ovo: “Ustani, skini sa svojih bedara dlakavu haljinu i izuj obuću sa svojih nogu!” On učini tako i išao je naokolo bez gornje haljine i bos."

³ Tada reče Gospodin: “Kako ide naokolo moj sluga Izaija već tri godine bez gornje haljine i bos u znak i znamenje protiv Egipta i Kuša,"

⁴ tako će odvesti asirski kralj Egipćane u ropstvo i Etiopljane u sužanjstvo, mlado i staro, bez gornje haljine i bose, u sramotnoj golotinji, na sramotu Egiptu."

⁵ Tada će se prepasti i posramiti zbog Etiopije, svoje uzdanice, i zbog Egipta, svojega ponosa."

⁶ Stanovnici ovoga primorja reći će u onaj dan: Gle, tako se dogodi onima u koje se uzdasmo, da se spasimo od asirskoga kralja! Kako da izmaknemo?”"

21

¹ Osuda nad pustinjom na moru. Kao što bure prohuje na jugu, tako dolazi iz pustinje, iz strahovite zemlje."

² Objavilo mi se ljuto viđenje: “Razbojnik robi. Pustošnik pustoši. Uzađi, Elame! Opkoli, Medijo! činim kraj svemu uzdisanju u Babilonu.”"

³ Zato su moja bedra puna grča. Bolovi me obuzimaju kao bolovi rodilje. Zaglušen sam od onoga što čujem. Zbunjen sam od onoga što vidim."

⁴ Smeteno mi kuca srce. Groza me hvata. Sumrak za kojim sam čeznuo pretvorio mi je u strahotu."

⁵ Spremi se stol, prostre se pokrivalo. Jede se i pije. “Ustajte, knezovi, mažite štit!”"

⁶ Jer ovako mi reče Svemogući: “Idi, postavi stražara! Što vidi, neka javi!"

⁷ Vidi li momčad na konju, dva reda konjanika, povorku magaraca, povorku deva, neka sluša oštro i napeto!”"

⁸ I on povika: “Na straži, Svemogući, stojim jednako danju! Na svojoj straži stojim po svu noć!"

⁹ I eto, dolazi povorka momčadi na konju, dva reda konjanika.” On povika i reče: “Pade, pade Babilon! Razbiše se o zemlju svi njegovi idolski likovi!”"

¹⁰ Narode moj satrveni i smlaćeni! Što sam čuo od Gospodina nad vojskama, od Izrćlova Boga, to sam vam javio."

¹¹ Osuda nad Edomom. Sa Seira mi se viče: “Stražaru, kako je daleko noć? Stražaru, kako je daleko noć?”"

¹² Stražar veli: “Jutro dolazi ? a i noć. Ako hoćete pitati, pitajte! Dođite samo opet!”"

¹³ Osuda nad Arabijom. U šumi ostanite navečer, putnici od Dedana!"

¹⁴ Iznesite vode pred žedne, stanovnici od Teme! Pružite jelo bjeguncu!"

¹⁵ Jer pobjegoše od mačeva, od gologa mača, od zapetoga luka, od žestine boja."

¹⁶ Jer mi ovako reče Gospodin: “Još godina kao godina nadničara, i nestaje sve kedarske slave."

¹⁷ Ostatak strijelaca od kedarskih sinova bit će malen brojem, jer tako reče Gospodin, Bog Izrćlov.”"

22

¹ Osuda nad dolinom gledanja. Što ti je te je sav tvoj narod uzašao na krovove,"

² grade koji vičeš i bučiš, grade veseli? Tvoji pobijeni nisu pobijeni mačem, nisu pali u ratu."

³ Svi su tvoji knezovi pobjegli, ali su pohvatani bez hitaca s luka. Svi su tvoji ratnici pohvatani, a bježali su daleko."

⁴ Zato velim: “Prođite me se; ja moram gorko plakati! Ne trudite se da me tješite poradi uništenja mojega naroda!” ""

⁵ Dan zabune, potiranja, pomutnje dolazi od svemogućega Gospodina nad vojskama nad dolinu gledanja. Potkopavaju se zidovi i ori se vika protiv gore."

⁶ Elam je uzeo tobolac na zapregnutim kolima, i Kir je otkrio štit."

⁷ Krasne tvoje doline bile su pune kola. Na gradskim vratima namjestili se konjanici."

⁸ Tako je On oduzeo Judin oslonac. A ovaj je u ono vrijeme gledao na oružje u šumskoj kući."

⁹ Vidjeli ste da je mnogo proloma na Davidovu gradu i sabrali ste vodu donjega jezera."

¹⁰ Razgledali ste kuće Jeruzalema i porušili ste kuće da utvrdite zid."

¹¹ Načinili ste jaz između dva zida za vodu staroga jezera. Ali niste pogledali na onoga koji je to tako uredio, i niste se obazirali na onoga koji je to odavna zaključio."

¹² Svemogući Gospodin nad vojskama pozvao vas je u onaj dan da plačete i tugujete, da ostrižete kose, da nosite žalobne haljine."

¹³ Ali eto: radost i veselje ubijaju goveda i kolju ovce, jedu meso i piju vino: “Jedite i pijte, jer sutra smo mrtvi!”"

¹⁴ Zato mi se Gospodin opet i opet javio: “Zaista, ne će vam se oprostiti ovo bezakonje, dok ne umrete”, veli svemogući Gospodin nad vojskama."

¹⁵ Ovako veli svemogući Gospodin nad vojskama: “Ustani, idi k onome dvoraninu, k Šibni, upravitelju dvora:"

¹⁶ Što ti imaš ovdje i koga ti imaš ovdje, te si isklesao grob sebi gore visoko i spremio sebi počivalište u kamenu?"

¹⁷ Evo, čovječe, Gospodin će te saviti,"

¹⁸ smotat će te kao klupko i baciti kao loptu u daleku i prostranu zemlju. Tamo ćeš umrijeti. I tamo će doći tvoja sjajna kola, sramoto dvora svojega gospodara!"

¹⁹ Otjerat ću te iz tvoje službe i svrgnuti s tvojega mjesta.”"

²⁰ U onaj dan pozovem svojega slugu Elijakima, Hilkijina sina."

²¹ Njega ću odjenuti u tvoju službenu haljinu, opasat ću ga tvojom tkanicom. Njemu predajem tvoju vlast. On će biti otac stanovnicima Jeruzalema i Judinoj kući."

²² Davidov ključ stavljam na njegova pleća da, kad on otvori, nitko ne zatvori, i kad on zatvori, nitko ne otvori."

²³ Na tvrdu mjestu uglavljujem ga kao kolac: postat će prijestolje časti za kuću svojega oca."

²⁴ O njemu će se vješati sve mnoštvo kuće njegova oca, mladica i ogranci, sve malo posuđe: od zdjelica do svakojakih vrčeva."

²⁵ ”U onaj dan” ? veli Gospodin nad vojskama ? “pomaknut će se kolac koji se uglavio na tvrdu mjestu. Izbit će se i past će. I teret što je visio na njemu propast će.” Jer je Gospodin rekao."

23

¹ Osuda nad Tirom. Jaučite, taršiške lađe! Jer vlada opustošenje. Nema kuće, nema više povratka kući! Iz zemlje Kitimâ došla im je vijest."

² Umuknite, stanovnici primorja! Dosad su te punili sidonski trgovci, pomorci."

³ Po velikim vodama dolazilo mu sjeme Sihora, žetva Nila. Tako je postao tržnica narodima."

⁴ Stidi se, Sidone! Jer govori more, sila mora: “Ne mučim se porodom, ne rađam. Ne odvajam momaka, ne podižem djevojaka.”"

⁵ Kad prodre vijest u Egipat, zadrhtat će na vijest o Tiru."

⁶ Idite tamo u Taršiš! Jaučite, stanovnici primorja!"

⁷ Je li to vaš veliki grad, kojega je starina od davnina? Kojega su noge nosile u daljinu, da se tamo naseli?"

⁸ Tko je to smislio za Tir, koji je razdavao krune, čiji su trgovci bili knezovi, čiji su prekupci bili slavni na zemlji?"

⁹ Gospodin nad vojskama je to smislio, da osramoti svaki oholi sjaj, da poništi sve slavne na zemlji."

¹⁰ Poplavi svoju zemlju kao Nil, tarsiška kćeri; nema tu više pojasa! ""

¹¹ Gospodin je svoju ruku pružio protiv mora, zadrmao je kraljevstva. Gospodin je izdao zapovijed protiv Kanaana, da se razore njegova tvrda mjesta."

¹² On reče: “Ne ćeš se više veseliti, osramoćena djevojko, sidonska kćeri! Ustani, idi ka Kitimima! Ali ni tamo ne ćeš naći pokoja."

¹³ Gle, zemlja Kaldejaca! Ovo je narod, nije to bio Asir. Za pustinjske životinje on ga je pripravio. Podiže svoje kule, razara njihove palače, pretvara ih u ruševine."

¹⁴ Jaučite, taršiške lađe! Jer je opustošen vaš grad.”"

¹⁵ U onaj će se dan dogoditi i bit će Tir zaboravljen sedamdeset godina, za vijek jednoga kralja. Poslije sedamdeset godina bit će Tiru onako kako glasi u pjesmi o bludnici:"

¹⁶ ”Uzmi citaru, idi po gradu, zaboravljena bludnice! Udaraj lijepo! Pjevaj milo, da te se spomenu!”"

¹⁷ Poslije sedamdeset godina Gospodin će pohoditi Tir. Tada će opet doći na svoju trgovačku plaću i trgovati sa svim kraljevstvima svijeta na zemlji."

¹⁸ Ali će njegova dobit i njegova trgovačka plaća biti posvećena Gospodinu. Ne će se sabirati i zgrtati, nego će onima koji stanuju pred licem Gospodina njegova dobit služiti za obilatu hranu, za pristalu odjeću."

24

¹ Gle, Gospodin ispražnjava zemlju, pustoši je, nagrđuje njezino lice, raspršuje njezine stanovnike."

² Svećeniku je kao narodu, gospodaru kao njegovu sluzi, gospodarici kao njezinoj sluškinji, prodavaču kao kupcu, zajmodavcu kao zajmoprimcu, vjerovniku kao dužniku."

³ Zemlja će se sasvim isprazniti i potpuno oplijeniti. Jer je Gospodin rekao ovu prijetnju."

⁴ Zemlja tuguje, vene. Cijeli svijet gine, vene. Nebo i zemlja ginu."

⁵ Oskvrnjena je zemlja po svojim stanovnicima; jer su prekršili zapovijedi, prekoračili zakon, zavjet staroga doba raskinuli. ""

⁶ Zato prokletstvo proždire na zemlji i njezini stanovnici ispaštaju. Zato izgaraju stanovnici zemlje. Ostaje ih samo malo od smrtnika."

⁷ Tuguje vino. Vinova loza izumire. Uzdišu svi koji su bili veseli."

⁸ Prestalo je veselje uz bubnjeve. Nestalo je graje onih koji se vesele. Umuknula je vesela citara."

⁹ Ne pije se više vino uz pjevanje. Jako piće gorko je pijancima."

¹⁰ U ruševinama leži pusti grad, sve su kuće pozatvarane."

¹¹ Glasna potraga po ulicama za vinom, nestalo je svako veselje, iščezla radost u zemlji."

¹² Ostala je u gradu samo pustoš. Vrata su mu razrušena."

¹³ Jer je tako u zemlji i među narodima, kao kad se otuku masline sa stabla, kao kad se paljetkuje poslije berbe."

¹⁴ Oni provaljuju u glasno veselje. Pjevaju na zapadu o veličanstvu Gospodnjem:"

¹⁵ Zato slavite Gospoda, stanovnici istoka, na otocima morskim veličajte ime Gospoda, Boga Izrćlova."

¹⁶ čujemo pjesme s kraja zemlje: “Slava Pravednome!” A ja povikah: “Gotov sam! Gotov sam! Teško meni! Izdajice izdaju! Izdaja! Izdajice su izdali!”"

¹⁷ Strahota! Jama i mreža vrebaju na te, stanovniče zemlje!"

¹⁸ Tko uteče od strahote, past će u jamu; tko izađe iz jame, bit će uhvaćen u mrežu. Jer su bedemi nebeski otvoreni, tresu se temelji zemlje. ""

¹⁹ Zemlja se razbija, zemlja se raspada, ona se žestoko trese!"

²⁰ Kao pijan čovjek ljulja se zemlja, trese se kao straćara. Teško je tišti bezakonje njezino, pada i više se ne diže."

²¹ U onaj će dan pohoditi Gospodin vojsku gore na visini i zemaljske kraljeve na zemlji."

²² Bit će zatvoreni u tamnicu kao sužnji. Iza ključanice i prijevornice moraju dugo ispaštati."

²³ Zacrvenjet će se mjesec i zastidjet će se sunce. Jer će zakraljevati Gospodin nad vojskama na gori Sionu i u Jeruzalemu. Pred svojim starješinama on sja u veličanstvu."

25

¹ Ti si moj Bog, Gospodine! Tebe slavim. Tvojemu imenu pjevam hvalu. Jer si učinio čudesna djela, odluke iz davnoga doba u vjernosti i istini."

² Jer si grad pretvorio u ruševinu, utvrđeno mjesto u razvaline, palače oholih u izgubljeni grad. Nikad se više neće sagraditi."

³ Zato te štuju jaki narodi, boje te se gradovi silnih plemena."

⁴ Jest, bio si branik malenomu, branik siromahu u nevolji, krov od oluje, sjena od sunčane žege. Jer je gnjev nasilnika kao zimski pljusak koji udara o zid,"

⁵ kao sunčana žega nad suhom zemljom. Jer si ponizio buku oholih. Kao sjenom oblakâ sunčanu žegu, tako si ublažio pjevanje nasilnikâ."

⁶ Pripravit će Gospodin nad vojskama svim narodima na ovoj gori gozbu od najljepših jela, gozbu od najplemenitijih vina, najboljih, najljepših jela, najčistijih, najplemenitijih vina."

⁷ Uništit će na ovoj gori zastirač, što zastire sve narode, pokrivač kojim su pokriveni svi narodi."

⁸ Uništava smrt zauvijek. Svemogući Gospodin briše suze sa svakoga lica. Sramotu svojega naroda ukida za sve zemlje, jer je rekao Gospodin."

⁹ Reći će se u onaj dan: “Gle, ovo je Bog naš, u kojega se ufamo da će nas spasiti; ovo je Gospodin u kojega se ufamo! Veselimo se i radujmo se zbog njegove pomoći!” ""

¹⁰ Jer će Gospodnja ruka počivati na ovoj gori. Na njezinu mjestu pogazit će se Moab kao što se slama gazi na gumnu."

¹¹ I makar on pritom razmahuje svoje ruke, kao što razmahuje plivač kad pliva: Gospodin će oboriti njegovo penjanje unatoč vještim kretnjama njegovih ruku."

¹² On će tvoje tvrde, strme zidove razvaliti, oboriti, baciti ih na zemlju u prah."

26

¹ U onaj će se dan u Judinoj zemlji pjevati ova pjesma: “Imamo tvrd grad: on nam je postavio spasenje na zidove i nasipe."

² Otvorite vrata da uđe pravedni narod, koji čuva vjernost!"

³ čvrsta je njegova svijest. Dat ćeš mu trajno spasenje jer se uzda u tebe."

⁴ Uzdajte se u Gospodina dovijeka! Jer je Gospodin, Svemogući, vječna stijena."

⁵ Jer je ponizio stanovnike na visini, visoki grad. Ponizio ga je, do zemlje ga je ponizio, oborio ga je u prah."

⁶ Sad ga gazi noga, noga bijednika, korak nevoljnih."

⁷ Staza je pravednikova prava. Poravnao si put pravedniku."

⁸ I na stazi tvojih sudova čekali smo te, Gospodine! Za tvojim imenom, za tvojom hvalom čezne naša duša."

⁹ Moja duša čezne za tobom u noći. Moj te duh traži u mojoj nutrini. Kada tvoji sudovi pogađaju zemlju, tada se uče pravednosti stanovnici svijeta."

¹⁰ Ako li se pomiluje bezbožnik, ne nauči se nikada pravednosti. U zemlji pravednosti ostaje on zlikovac i ne vidi ništa od Gospodnjega veličanstva."

¹¹ Gospodine, ruka je tvoja visoko podignuta: oni to ne vide. Vidjet će i posramit će se zbog tvoje revnosti za tvoj narod. Oganj gnjeva, što je pripravljen tvojim protivnicima, proždrijet će ih."

¹² Gospodine, nama ćeš dati mir. Jer što se dogodilo na nama, ti si učinio."

¹³ Gospodine, Bože naš! Vladali su nad nama drugi gospodari osim tebe, ali mi slavimo samo tvoje ime."

¹⁴ Mrtvi ne će više živjeti, sjene ne će opet ustati. Zato si ih ti pohodio i uništio, i zatro svaki njihov spomen."

¹⁵ Umnožio si narod, Gospodine, umnožio si narod, sebe si proslavio, sve si granice zemlje proširio."

¹⁶ Gospodine, u nevolji su te tražili. Pokorno su molili kada ih je zadesila tvoja kazna."

¹⁷ Kao što se previja mati pred porodom i viče od svojih bolova, tako smo bili mi pred tobom, Gospodine:"

¹⁸ Išli smo trudni, ležali smo u bolovima, a kad smo rodili, bio je to ? vjetar. Nismo dali spasenja zemlji. Nije bio rođen zemaljski stanovnik."

¹⁹ Ali žive tvoji mrtvi. Moji mrtvaci opet ustaju. Probudite se i pjevajte, koji počivate u prahu, jer je rosa svjetlosti tvoja rosa. Zemlja povraća sjene.”"

²⁰ Ustani, narode moj! Uđi u svoje odaje i zaključaj vrata za sobom! Sakrij se za čas, dok prođe gnjev!"

²¹ Jer gle, Gospodin izlazi iz svoga stana, da kazni krivnju zemaljskih stanovnika. Zemlja otkriva krvno svoje djelo i ne pokriva više svoje pobijene."

27

¹ U onaj će dan pohoditi Gospodin svojim ljutim i velikim, i jakim mačem Levijatana, hitru zmiju, i Levijatana, krivuljastu zmiju. I ubit će zmaja u moru."

² U onaj će se dan reći: Pjevajte o krasnom vinogradu."

³ ”Ja, Gospodin, njegov sam čuvar. Bez prestanka mu dajem plodnost. čuvam ga dan i noć, da ga nitko ne opustoši."

⁴ Nema nikada u meni gnjeva. Kad bih samo našao u njemu trnja i drača, ustao bih u boj protiv toga i sve bih spalio."

⁵ Ili bi se morala tražiti kod mene zaštita, sklopiti mir sa mnom, jest, sklopiti mir sa mnom.”"

⁶ U budućim danima ukorijenit će se Jakov, procvjetat će i uzrasti Izrćl, i napunit će cijeli svijet plodovima."

⁷ Je li ih možda udario kako je udario one koji su njega udarali? Je li možda davio kako je davio one koji su njega davili?"

⁸ Ne, on im se osvetio tako da ih je odbacio i protjerao. On ih je protjerao svojom žestokom burom u dan istočnoga vjetra."

⁹ Zato će se tako okajati Jakovljeva krivnja, i u tome je potpun plod njegova oproštenja od grijeha; da sve kamenje žrtvenika razbije kao krečno kamenje, da viša ne bude gajeva ni sunčanih stupova. ""

¹⁰ Jer osamljen leži tada tvrdi grad, raseljeno mjesto i kao pustinja zanemareno. Tamo pase, tamo leži govedo i ždere njegovo grmlje."

¹¹ Kad mu se osuše grane, slomit će se. Žene dolaze i lože ih u ognju. Jer je to narod bez razboritosti. Zato mu se ne smiluje njegov Stvoritelj, ne pomiluje ga njegov tvorac."

¹² I dogodit će se u onaj dan da Gospodin ovija klasje, klasje od Eufrata do egipatskog potoka. Tada će vas se sabrati, djeco Izrćlova, jednog po jednog."

¹³ I dogodit će se u onaj dan, da će se zatrubiti u veliku trubu. Tada dolaze koji su se izgubili u Asiriji i koji su izagnani u Egipat, da se poklone Gospodinu u Jeruzalemu, na Svetoj gori."

28

¹ Teško gizdavome vijencu Efrajimovih pijanica i uvelome cvijetu krasnoga nakita na vrhu iznad plodne doline pijanih od vina!"

² Gle, već šalje Svemogući jednoga jakoga i moćnoga! Kao tuča, kao bura što pustoši, kao prolom oblaka sa silnom provalom vode obara ih on silom na zemlju."

³ Nogama će ih izgaziti, gizdavi vijenac Efrajimovih pijanica."

⁴ I uvelome cvijetu krasnoga nakita na vrhu iznad plodne doline biva kao ranoj smokvi prije žetve: ugleda li je tko, već je pojede, jedva je došla u njegovu ruku."

⁵ U onaj će dan Gospodin nad vojskama ostatku svojega naroda biti kićena kruna i sjajan vijenac na čelu."

⁶ Duh pravice onome koji sjedi da bi sudio, i junačka snaga onima koji odbijaju navalu kod vrata."

⁷ I oni se tamo kolebaju od vina i proroci se kolebaju od silovita pića; osvojilo ih vino. Posrću od silovita pića. Kolebaju se u prorokovanju. Spotiču se u suđenju. ""

⁸ Jest, svi su stolovi puni bljuvotine, puni gadosti do posljednjeg mjesta."

⁹ ”Koga će još učiti mudrosti i koga će još uputiti u objave? One koji su odviknuti od mlijeka? One koji su odbijeni od prsiju?"

¹⁰ Jer zapovijed po zapovijed, zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje.”"

¹¹ Dakako, tepavim će usnama i tuđim jezikom govoriti tome narodu"

¹² on koji im je rekao: “Ovo je počivalište ? dajte počinak umornima! ? i ovo je danište.” Ali ne htjedoše poslušati."

¹³ I bit će im Gospodnja riječ: “zapovijed po zapovijed, zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje.” Da idu i padaju nauznak, da se razbiju, da se zapletu i uhvate."

¹⁴ Zato čujte, vi podrugljivci, Gospodnju riječ, vi kolovođe toga naroda u Jeruzalemu!"

¹⁵ Vi velite: “Mi smo sklopili savez sa smrću, učinili smo ugovor s carstvom mrtvih. Potop kad bukne ne će nas dohvatiti, jer smo se utekli lukavosti i sakrili smo se u prijevaru.”"

¹⁶ Zato ovako veli svemogući Gospodin: “Evo, ja stavljam temeljni kamen u Sionu, prokušan kamen, skupocjen ugaoni kamen, što drži najčvršće. Tko vjeruje, ne će uzmaknuti."

¹⁷ Učinit ću pravicu pravilom, pravednost mjerilom. Tuča satre utočište lukavosti, voda odnese zaklon.”"

¹⁸ Tada će se razvezati vaš savez sa smrću, i vaš će ugovor sa svijetom mrtvih pasti. Kad bukne potop, satrt će vas."

¹⁹ Kada god bukne, odnijet će vas. Jer će buknuti svako jutro, danju i noću. Kad se čuje glas, bit će sam strah."

²⁰ Jer će postelja biti prekratka da se čovjek ispruži; pokrivač preuzak da se umota. ""

²¹ Jer će kao na gori Perasimu ustati Gospodin, kao u dolini kod Gebeona razgnjevit će se, da izvrši svoje djelo ? čudesno djelo, da učini svoj posao ? neobičan svoj posao."

²² Zato se okanite svojega podsmjehivanja, da vaši okovi ne postanu još jači! Jer sam čuo određeno uništenje od svemogućega Gospodina nad vojskama protiv svoje zemlje."

²³ Pazite i čujte moj glas! Slušajte i čujte moj govor!"

²⁴ Ore svaki dan orač, da posije. Brazdi i povlači jednako svoju njivu."

²⁵ Zar ne? Kad je poravnao odozgo, tad sije grahor i kim; stavlja pšenicu u redovima i ječam kao osobit dio i krupnik na najbolje mjesto. ""

²⁶ Tako ga je upućivao i učio njegov Bog kako će raditi."

²⁷ Jer se grahor ne mlati branom, niti se kolski kotač obrće po kimu; nego se grahor mlati štapom, a kim prutom. ""

²⁸ Satire li se pšenica? Ne, po njoj se ne mlati; nego se po njoj obrće kolski kotač ili se tjeraju konji, ali se ne satire. ""

²⁹ I to dolazi od Gospodina nad vojskama. Divan je njegov naum, velika je njegova mudrost."

29

¹ Teško tebi, ognjište Božje, ognjište Božje, grade u kojem je stajao David! Dajte godinu na godinu! Neka se izredaju blagdani!"

² Jest, pritisnut ću Božje ognjište. Bit će lelek i jauk. On će mi postati Božjim ognjištem."

³ Jest, podići ću tabor oko tebe, stegnut ću te kao tvrđavu i protiv tebe nabacati nasip."

⁴ Tada će duboko dolje sa zemlje ovamo govoriti. Muklo ćeš iz praha ovamo govoriti. Glas će tvoj sa zemlje zvučati kao glas duha mrtvih. Iz praha ćeš samo šaputati."

⁵ A rulja tvojih neprijatelja bit će kao sitan prah, i mnoštvo nasilnika kao pljeva što se rasprši. I najednom, iznenada, dogodi se:"

⁶ Od Gospodina nad vojskama doći će pohod na tebe gromom i trešnjom i velikom bukom, burom i vihorom, i plamenom što proždire."

⁷ Kao san, kao noćno viđenje bit će rulja svih naroda koji vojuju protiv Božjega ognjišta, i svi koji udaraju na nj i na njegove gorske utvrde, i koji ga pritišću."

⁸ Bit će kao kad gladan sanja da jede, a tad se probudi, a glad se ipak nije utišala; kao kad žedan sanja da pije, a tad se probudi i još je iznemogao i žedan: tako će biti rulji svih naroda koji vojuju protiv gore Siona. ""

⁹ Pokažite se samo zapanjenima! Zapanjeni morate postati! Pokažite se samo slijepima! Slijepi morate postati! Pijani su, ali ne od vina. Posrću, ali ne od silovita pića."

¹⁰ Jer je izlio Gospodin na vas duh najdubljega sna. Vaše oči, proroke, zatvorio je. Vaše glave, vidioce, zastro je."

¹¹ Tako vam je postala objava svih ovih stvari kao sadržaj zapečaćene knjige. Dadne li se nekomu koji može čitati, i kaže li se: “čitaj to!”, on odgovori: “Ne mogu, jer je zapečaćena.”"

¹² A pruži li se knjiga nekomu koji ne zna čitati i kaže li se: “čitaj to!”, on odvrati: “Ne mogu čitati.”"

¹³ Ovako govori Svemogući: “Budući da mi se ovaj narod približava samo svojim ustima i poštuje me samo svojima usnama, a srce mu je daleko od mene, i njegov strah od mene samo je naučena ljudska zapovijed,"

¹⁴ ja ću i nadalje čudesno postupati s ovim narodom, čudesno i divno. Mudrost njegovih mudrih osramotit će se, i razumnost njegovih razumnih morat će se skriti.”"

¹⁵ Teško onima koji hoće svoj naum duboko sakriti od Gospodina, koji čine svoje djelo u mraku i govore: “Tko nas može vidjeti? Tko nas poznati?”"

¹⁶ Oh, naopakosti vaša! Zar da bi glina protiv lončara mogla reći, i djelo svojemu tvorcu moglo kazati: “Nije me on načinio”, i zar da lonac govori lončaru: “On me ne poznaje?”"

¹⁷ Ne će li se još doskora Libanon pretvoriti u vrt, i vrt će vrijediti kao šuma?"

¹⁸ U onaj će dan gluhi čuti pisane riječi, oči slijepih vidjet će iz tame i mraka."

¹⁹ I siromasi će se beskrajno radovati u Gospodinu, i najmanji između ljudi veselit će se zbog Izrćlova Sveca."

²⁰ Jer nema nasilnika, nestalo je podrugivanja. Istrijebljeni su svi koji misle na zloću,"

²¹ svi koji svojim riječima okrivljuju druge ljude i onome koji govori pravdu na vratima, stavljaju zamke, i onoga koji je u pravu, obaraju lažju."

²² Zato govori Gospodin, koji je otkupio Abrahama, ovako o Jakovljevoj kući: “Ne će se više Jakov posramiti i ne će mu više lice problijedjeti."

²³ Jer kad njegova djeca vide u njegovoj sredini djelo mojih ruku, držat će svetim moje ime, za svetoga će prepoznati Jakovljeva Sveca i bojat će se Izrćlova Boga."

²⁴ Koji su opakoga srca, doći će k razboritosti, i uporni će primiti nauk.”"

30

¹ ”Teško sinovima odmetnicima” ? govori Gospodin ? “koji smišljaju naume koji nisu od mene, i sklapaju saveze koje ja ne ću, pa gomilaju grijeh na grijeh."

² Oni silaze u Egipat ne pitajući me, da se stave u faraonovu zaštitu i da traže utočišta u sjeni Egipta."

³ Ali će vam faraonova zaštita biti na sramotu i utočište u sjeni Egipta na porugu."

⁴ Knezovi su njihovi u Soanu Tanisu i glasnici su njihovi došli do Hanesa."

⁵ Ali će se svi razočarati u narodu koji im ne koristi ništa, koji im ne nosi ni pomoći ni koristi, nego samo razočaranje i sramotu.”"

⁶ Osuda nad velikom životinjom juga: Kroz zemlju punu nevolje i punu tjeskobe ? lavica i lav im se približavaju, guje i krilati zmajevi ? oni nose svoje blago na leđima magaraca, bogatstvo na grbi deva narodu koji im ne koristi ništa."

⁷ Jer je prazna i ništavna pomoć Egipta. Zato nazivam taj narod: “danguba ? halabuka.”"

⁸ ”Sada dođi, napiši to na tablu za njih! Ureži u mjed, da služi kao vječno svjedočanstvo za buduća vremena!"

⁹ Jer je to narod uporan, sinovi lažljivi, sinovi koji ne će da slušaju Gospodnji naputak."

¹⁰ Vidiocima govore: Nemojte vidjeti! I prorocima: Nemojte nam prorokovati istinu! Kazujte nam slatke riječi! Prorokujte prijevare!"

¹¹ Skrenite s pravoga puta! Zađite s prave staze! Pustite nas na miru s Izrćlovim Svecem!”"

¹² Zato ovako veli Svetac Izrćlov: “Budući da odbacujete ovu moju riječ i uzdate se u opačinu i prijevaru, i na njih se oslanjate,"

¹³ bezakonje će vam biti kao odlomljeni dio što pada, a otkinuo se s visokog zida: odjednom iznenada padne."

¹⁴ Razbit će ih kao što se razbija zemljana posuda, razbija se nemilice. Kad se razbije, ne nađe se ni krhotina, da uzmeš ognja s ognjišta ili da zagrabiš vode iz studenca.”"

¹⁵ Jer ovako govori svemogući Gospodin, Izrćlov Svetac: “Ako se vratite i ostanete mirni, spasit ćete se. U miru i uzdanju je vaša snaga. Ali vi ne htjedoste."

¹⁶ Vi rekoste: Ne, nego ćemo pobjeći na konjima! ? Zato ćete bježati! Pojahat ćemo brze konje! ? Zato će brzi konji biti vaši progonitelji!"

¹⁷ Bježat će vas tisuća kad jedan zaprijeti; kad zaprijete petorica, bježat ćete svi, dok ne budete ničemu drugome slični nego smjerokazu na gorskoj visini, stijegu na humu.” ""

¹⁸ Zato oklijeva Gospodin da vam se smiluje, i zato čeka da vas pomiluje. Jer je Gospodin Bog pravde. Blago svima koji ga čekaju!"

¹⁹ Jest, narode u Sionu, koji stanuješ u Jeruzalemu, ne ćeš sveudilj plakati! On će se sigurno smilovati tebi, na tvoj vapaj. On će te uslišati čim ga čuje."

²⁰ Dat će vam Svemogući kruha tjeskobe i vode nevolje. Ali se ne će više sakrivati tvoj učitelj. Tvoje će oči gledati učitelja."

²¹ Uši će tvoje razabrati povik iza tebe, ako biste svrnuli desno ili lijevo: “To je put, idite njime!”"

²² Tada ćete kao na nečiste gledati na posrebrene idole i na pozlaćene livene likove. Kao gad ćeš ih pobacati. “Napolje!”, kazat ćeš im."

²³ Tada će on dati dažd tvome sjemenu, što ga posiješ na njivi, i kruh od zemaljskoga roda bit će krepak i hranjiv. U ono će vrijeme tvoja stoka pasti na prostranoj paši."

²⁴ Volovi i magarci, što obrađuju zemlju, jest će posoljenu zob, koja je ovijana lopatom i rešetom."

²⁵ I na svakoj visokoj gori i na svakom visokom humu bit će potoci brze vode. U dan silnoga pokolja, kad popadaju kule,"

²⁶ tada će mjesečeva svjetlost biti kao sunčana svjetlost, a svjetlost će sunčana biti sedam puta veća, kao svjetlost sedam dana, u dan kad Gospodin zavije ranu svome narodu i iscijeli modrice što ih je zadao."

²⁷ Gle, Gospodnje ime dolazi ovamo iz daljine! ? Njegov gnjev gori. Silno je njegovo uzbuđenje. Usne su mu pune ljutine. Jezik mu je oganj što proždire."

²⁸ Dah mu je potok što poplavljuje i dopire do vrata ? da zavitla narode vijačom nesreće, da stavi u čeljusti narodima uzdu koja će ih goniti da lutaju."

²⁹ Tada ćete pjevati pjesme kao u noći kada se slavi blagdan. Veselit ćete se od srca kao oni koji idu, svirajući uz frulu, na Gospodnju goru, k Izrćlovoj stijeni."

³⁰ Tada će Gospodin pustiti da se čuje njegov moćni glas, i pokazat će svoju ruku koja maše s ljutim gnjevom i ognjenim plamenom što proždire, uz buru i oluju, i tuču."

³¹ Jer će se od Gospodnjega glasa prepasti Asur, kad ga on udari štapom."

³² Kada god zašumi kazneni štap, kojim Gospodin na nj udara, neka se oglase bubnjevi i citre! Zamahnutom će se rukom boriti protiv njega."

³³ Jer je odavna podignuto ognjište; i za kralja je pripravljeno. Duboko i široko naslagana su drva s mnogim ognjem. Gospodnji dah, kao sumporni potok, upalit će ga. ""

31

¹ Teško onima koji su išli u Egipat da dobiju pomoć i da se oslone na ratne konje! Uzdali su se u mnoštvo bojnih kola, u silno mnoštvo konja. A nisu gledali na Izrćlova Sveca i nisu ništa pitali za Gospodina."

² Ali je i on bio mudar i navukao je nesreću. Nije povukao svojih prijetnja, nego je ustao na kuću zlikovaca i na pomoć zločincima."

³ Jest, Egipćani su ljudi, a ne Bog. Konji su njihovi meso, a ne duh. Mahne li Gospodin rukom, posrnut će zaštitnik i srušit će se štićenik. Svi će zajedno biti uništeni."

⁴ Jer ovako mi reče Gospodin: “Kao što lav, lavić, reži nad plijenom ? svu četu pastira podigli su na nj, ali se on ne plaši njihove vike, niti se pokorava na njihovu buku ? tako Gospodin nad vojskama silazi u boj na goru Sion i njegovu uzvisinu."

⁵ Kao ptice krilima, Gospodin će nad vojskama zaštititi Jeruzalem i zakloniti, izbaviti i osloboditi."

⁶ Vratite se k onome od kojega su tako duboko otpali Izrćlovi sinovi!"

⁷ Jer će u onaj dan svaki odbaciti svoje srebrne i zlatne idole, što vam ih vaše ruke načiniše na grijeh."

⁸ I Asur ne će pasti od mača kojeg čovjeka. Ne će ga umoriti mač nekoga na zemlji. I ako pobjegne od mača, mladići će njegovi postati sluge, robovi."

⁹ Kralj će njegov propasti od straha, knezovi će njegovi ostaviti zastavu.” Veli Gospodin, koji ima ognjište u Sionu i peć u Jeruzalemu."

32

¹ Evo, pravedno će vladati kralj. Po pravdi će vladati knezovi."

² Svaki će biti utočište od bure, zaklon od vjetra, kao potoci u suhoj pustari, kao sjena velike stijene u zemlji ispucanoj od suše."

³ Ne će više biti zastrte oči onih koji vide. Uši onih koji čuju pozorno će slušati."

⁴ Učit će mudrost srce nerazumnih. Brzo i razgovijetno govorit će jezik tepavaca."

⁵ Prostak se ne će više zvati plemenitim, niti će se lupež zvati odličnim."

⁶ Jer prostak govori prostački. Srce mu misli na zlo. On radi opako i govori lažno protiv Gospodina. Gladnoga pušta da strada. Žednome uskraćuje piće."

⁷ I oružje je lupeža zlo. On misli samo na spletke. Kvari siromahe lažnim govorima i kad slabi, zastupa svoje pravo."

⁸ Plemenit misli samo na plemenito i ustaje samo za plemenito."

⁹ Ustanite, bezbrižne žene, čujte moje riječi! Kćeri lakovjerne, poslušajte moj govor!"

¹⁰ Samo malo dana poslije jedne godine vi ćete drhtati, vi lakovjerne! Jer ne će biti berbe i sabiranje voća ne će doći."

¹¹ Strašite se, bezbrižne! Dršćite, lakovjerne! Svucite se, skinite haljine i ostavite samo bedra zaogrnuta!"

¹² Tugujući, udarajte se u prsa za sjajnim njivama, za rodnim čokotima,"

¹³ za poljem mojega naroda, koje nosi trnje i draču, jest, za svim kućama što su bile pune radosti, za gradom što je bio pun veselja!"

¹⁴ Jer je dvor ostavljen, vreva je gradska zamukla, dvorska gora i stražarnica postale su rupe za dugo vremena, trkalište divljim magarcima, paša stadima."

¹⁵ Dok se ne izlije na nas duh s visine, pustinja ne će postati vrt, i vrt ne će vrijediti kao šuma."

¹⁶ Tada će pravo stanovati u pustinji i pravednost prebivati u vrtu."

¹⁷ Djelo pravednosti bit će mir i dohodak prava pokoj i sigurnost dovijeka."

¹⁸ Na mjestu mira stanovat će moj narod, u sigurnim prebivalištima, u bezbrižnim počivalištima."

¹⁹ Ali će tuča pasti kad se obori šuma i grad potone u dubinu."

²⁰ Blago vama! Možete sijati pokraj svih voda i puštati volove i magarce da slobodno trče!"

33

¹ Teško tebi, haračlijo, koji sam nisi još iskusio haranja! Nevjerniče, koji sam još nisi trpio nevjere! Kad prestaneš pustošiti, bit ćeš sam opustošen. Kad prestaneš činiti nevjeru, činit će se i tebi nevjera."

² Gospodine, budi nam milostiv! Ufamo se u tebe. Budi naša mišica svako jutro, naša pomoć u nevoljno vrijeme!"

³ Od jake vike pobjegoše narodi. Kad ti ustaneš, plemena se rasprše."

⁴ Pokupit će se vaš plijen kao što se kupe skakavci, skočit će se na nj kao što skaču skakavci."

⁵ Gospodin je uzvišen, jer stoji u visini. On će napuniti Sion pravom i pravednošću."

⁶ On će biti tvrd temelj tvojoj sudbini, bit će punina spasenja, mudrosti i znanja. Strah je Gospodnji njegovo blago."

⁷ Eto, njihovi junaci viču vani, gorko plaču glasnici mira?"

⁸ Pusti leže putovi. Putnik ne putuje. Prekinuo se savez, gradovi se slabo cijene, za ljude se ne mari."

⁹ Zemlja gine u žalosti. Libanon se stidi i vene. Šaronska je ravnica postala kao jordanska pustara. Bašan i Karmel otresaju svoje lišće."

¹⁰ ”Sada ću ustati”, veli Gospodin, “sada ću se uspraviti, sada ću se podići."

¹¹ Idete trudni slamom i rađate samo strnjiku. Vaša će vas naprasitost proždrijeti kao oganj."

¹² Narodi će biti kao posječeno trnje."

¹³ čujte vi, koji ste daleko, što sam učinio! Spoznajte, koji ste blizu, moje junačko djelo!”"

¹⁴ U Sionu dršću grješnici. Drhtanje spopada zlikovce. “Tko od nas može ostati kod ognja što proždire? Tko od nas može ostati kod vječne žege?”"

¹⁵ Tko je prav i govori iskreno; tko mrzi dobitak od nasilja; tko otresa svoju ruku da ne primi poklona; tko zatiskuje svoje uši da ne čuje za krv; tko zatvara svoje oči da ne vidi zla s dopadanjem ? ""

¹⁶ taj će stanovati na visinama, gradovi su na stijenama njegovo utočište, njegov kruh ne ponestaje, njegova voda ne će nikada presušiti."

¹⁷ Gledat ćeš kralja u njegovu sjaju, vidjet ćeš daleku zemlju."

¹⁸ Neka ti se srce još spomene strašnoga vremena: “Gdje je sada koji je brojio? Gdje je koji je brojio kule?”"

¹⁹ Ne ćeš više vidjeti drskoga naroda, naroda s tepavim, nerazumljivim jezikom, koji tepa nerazumnim govorom."

²⁰ Pogledaj Sion, grad naših blagdana! Neka ti oči vide Jeruzalem, sigurno mjesto, šator koji ne putuje, kojemu se kôlje nikada ne istrgava, kojemu se užad nikada ne raskida."

²¹ Jer tamo je kod nas Gospodin, Sjajni, umjesto rijeka i širokih potoka. Po njima se ne njišu lađe s veslima. Ponosita lađa ne prolazi onuda."

²² Jer je Gospodin naš sudac, Gospodin je naš gospodar, Gospodin je naš kralj. On je koji nas spašava."

²³ Tvoja je sad užad popustila i ne drži tvrdo; katarke i jedra nisu razapeta. Ali će se jednom dijeliti golem plijen, tako da će hromi prikupiti obilan plijen. ""

²⁴ I nijedan stanovnik ne će reći: “Stradam.” Narod što tamo prebiva, slobodan je od krivnje."

34

¹ Dođite, narodi, da čujete! Pazite, plemena! Neka čuje zemlja sa svojim stanovnicima, cijeli svijet i sve što živi na njemu!"

² Jer je razgnjevljen Gospodin na sve narode, razljućen na sve njihove vojske. On ih je prokleo, predao ih na pokolj."

³ Leže njihovi pobijeni. Smrad se diže od njihovih leševa. Gore su poplavljene njihovom krvlju."

⁴ Prijeći će sva nebeska vojska. Kao knjiga savit će se nebo. Sva njegova vojska pada, kao lišće s vinove loze, kao što padaju suhe smokve sa smokova stabla."

⁵ Kad se opojio na nebu moj mač pun gnjeva, eto, onda pada na Edom i na narod što je predan sudu."

⁶ Mokar će biti od krvi Gospodnji mač, sjat će od pretiline, od krvi janjeće i jarčje, od pretiline ovnećih bubrega. Jer Gospodin ima žrtveni blagdan u Bosri, veliko klanje u zemlji Edomu."

⁷ Jednorozi navaljuju s njima i junci s jakim bikovima. Zemlja će se njihova opiti od krvi. Tlo će njegovo utiti od pretiline."

⁸ Jer će biti dan Gospodnje osvete, godina plaćanja za svađu sa Sionom."

⁹ Potoci će se njihovi pretvoriti u smolu, njegov prah u sumpor, zemlja će njihova postati goruća smola."

¹⁰ Ne gasi se ni danju ni noću. Dim se njezin jednako diže. Od koljena do koljena ostaje pusta. Nitko ne prelazi preko nje dovijeka."

¹¹ Pelikan i jež nastanit će se tamo. Sove i gavrani prebivat će tamo. Gospodin će rastegnuti preko nje uže pustoši i mjerilo praznine."

¹² Od njezinih plemića nema više nijednoga da proglasi kraljevstvo. Svi će njezini knezovi iščeznuti."

¹³ Trnje će izniknuti u njezinim palačama, koprive i drač u njezinim gradovima. Bit će prebivalište čagljevima i obor nojevima."

¹⁴ Tamo će se susretati mačke i divlji psi. Aveti se tamo sastaju. Samo se tamo odmara vještica i nalazi sebi počivalište."

¹⁵ Tamo će se gnijezditi zmija i jaja nositi, ispružiti se i odmarati se u sjeni. Samo tamo sastaju se jastrebovi jedan s drugim."

¹⁶ Tražite samo u Gospodnjoj knjizi i čitajte! Ništa od ovoga ne nedostaje. Nijedno nije bez drugoga. Jer je on to zapovjedio, naum ih je njegov sabrao."

¹⁷ On im je sam bacio ždrijeb. Ruka im je njegova dopitala zemlju užem. Oni će je posjedovati zauvijek, od koljena do koljena stanovat će u njoj."

35

¹ Neka se raduje pustinja i pustoš! Neka se veseli pustara! Neka procvjeta kao šafranove livade!"

² Neka cvate punim cvatom, jest, neka se veseli, raduje i popijeva! Krasota Libanona dat će joj se, sjaj Karmela i ravnice Šarona. Oni će gledati krasotu Gospodnju, sjaj Boga našega."

³ Zato ojačajte klonule ruke i utvrdite iznemogla koljena!"

⁴ Recite onima koji su duhom klonuli: “Budite jaki! Ne bojte se! Evo Bog vaš! Osveta dolazi, plaća Božja. On će sam doći da vas otkupi.”"

⁵ Tada će se otvoriti oči slijepima, i uši gluhima otvorit će se."

⁶ Kao jelen skakat će tada hrom čovjek. Jezik će se nijemoga micati. Jer će u pustinji tada provreti vode i u pustari potoci."

⁷ Žedno će tlo postati jezerom, i sasušena zemlja vodenim izvorima. Gdje su čagljevi stanovali u svome logu, izrast će trava, trska i sita."

⁸ Ondje će biti nasip i put: zvat će se “Sveti put”. Nitko nečist ne smije na nj stupiti; samo će njima pripadati. I nevješti ne će na njemu zalutati. ""

⁹ Ne će ondje biti lavova. Ljuta zvijer ne će ići po njemu. Takvo što ne će se ondje naći. Samo otkupljeni smiju ondje hoditi."

¹⁰ Otkupljeni od Gospodina vratit će se po njemu i doći će u Sion pjevajući. Glavu će njihovu obasjavati vječna radost. Veselje i radost prate ih. Briga i uzdisanje bježe."

36

¹ U četrnćstoj godini kralja Ezekije podiže se Sanherib, asirski kralj, na sve utvrđene Judine gradove i osvoji ih."

² Posla asirski kralj vrhovnog peharnika s jakom vojskom iz Lakiša kralju Ezekiji u Jeruzalem. On se namjesti kod vodovoda gornjeg jezera na cesti u polje valjarâ."

³ Predstojnik palače Elijakim, Hilkijin sin, pođe k njemu s državnim pisarom Šibnom i pečatnikom Joahom, Asafovim sinom."

⁴ I reče im vrhovni peharnik: “Javite Ezekiji: Ovako kaže veliki kralj, asirski kralj: Kakva je to uzdanica u koju se uzdaš?"

⁵ Misliš li da su prazne riječi već savjet i snaga za rat? Na koga se oslanjaš da si otpao od mene?"

⁶ Ti se očito oslanjaš samo na štap slomljene trske koji se svakome, ako se na nj nasloni, zabije u ruku pa je probije. Takav je faraon, egipatski kralj, svima koji se u nj uzdaju."

⁷ Ako li mi odvraćate: U Gospodina, svojega Boga, mi se uzdamo! ? nije li to onaj čije je visine i žrtvenike Ezekija uklonio kad je zapovjedio Judi u Jeruzalemu: Samo se pred ovim žrtvenikom morate klanjati?"

⁸ Hajde okladi se s mojim gospodarom, asirskim kraljem! Dat ću ti dvije tisuće konja ako možeš pribaviti za njih konjanike."

⁹ Kako ćeš odoljeti jednom jedinom stotniku između najmanjih sluga mojega gospodara? Zato se ti uzdaš u Egipat zbog kola i konjanikâ."

¹⁰ Nadalje, jesam li ja bez volje Gospodina došao protiv ove zemlje da je zatrem? Gospodin mi je rekao: Idi protiv te zemlje i zatri je!”"

¹¹ Tada zamoliše Elijakim, Šibna i Joah vrhovnoga peharnika: “Govori svojim slugama aramejski! Jer mi razumijemo. Ne govori s nama judejski pred narodom koji je na zidu!”"

¹² A vrhovni peharnik odvrati: “Je li me moj gospodar poslao k tvojemu gospodaru i k tebi da ovo kažem, a ne upravo onim ljudima koji tamo sjede na zidu, da napokon zajedno s vama jedu svoju vlastitu nečist i da piju svoju mokraću?”"

¹³ Tada stade vrhovni peharnik i povika judejski u sav glas i reče: “čujte vijest velikoga kralja, asirskoga kralja!"

¹⁴ Ovako kaže kralj: Ne dajte se zaludjeti od Ezekije! Jer vas on ne može izbaviti."

¹⁵ I nemojte da vas Ezekija nagovori da se pouzdate u Gospodina govoreći: Gospodin će nas sigurno izbaviti; ovaj grad ne će pasti u ruke asirskoga kralja.""

¹⁶ Ne slušajte Ezekiju! Jer ovako kaže asirski kralj: Sklopite mir sa mnom i predajte mi se! Onda će svaki od vas jesti sa svoga čokota i sa svoje smokve, i svaki će piti vodu svoje cisterne."

¹⁷ Dok ne dođem i ne odvedem vas u zemlju koja je kao vaša, u zemlju punu žita i vina, u zemlju punu kruha i vinogradâ."

¹⁸ Jest, da vas samo ne zaludi Ezekija govoreći: Gospodin će nas izbaviti. Jesu li bogovi narodâ izbavili svoje zemlje iz ruke asirskoga kralja?"

¹⁹ Gdje su hamatski i arpadski bogovi? Gdje su sefarvajimski bogovi? Jesu li možda izbavili Samariju iz moje ruke?"

²⁰ Tko je od svih bogova ovih zemalja onaj koji je bio izbavio svoju zemlju iz moje ruke, da bi sad Gospodin izbavio Jeruzalem iz moje ruke?”"

²¹ Ali su oni šutjeli i nisu mu odgovorili ni riječi. Jer je kralj bio izdao zapovijed: “Ne odgovarajte mu!”"

²² Nato predstojnik palače Elijakim, Hilkijin sin, državni pisar Šibna i pečatnik Joah, sin Asafov, dođoše k Ezekiji razdrijevši haljine i javiše mu što je bio rekao vrhovni peharnik."

37

¹ Kad je to čuo kralj Ezekija, razdre haljine, obuče pokorničku odjeću i ode u Gospodnji hram."

² Predstojnika palače Elijakima, državnog pisara Šibnu i starješine svećenstva posla isto tako obučene u pokorničku odjeću k proroku Izaiji, Amosovu sinu."

³ Oni su mu morali reći: “Ovako veli Ezekija: Današnji je dan dan nevolje, kazne i pogrde jer prispješe djeca do poroda, a nema snage da se rode."

⁴ Možda čuje Gospodin, tvoj Bog, riječ vrhovnoga peharnika kojega je njegov gospodar, asirski kralj, poslao ovamo, da se naruga Bogu živomu te ga kazni zbog riječi što ih je čuo Gospodin, tvoj Bog. Pomoli se stoga za ostatak koji je još ovdje!”"

⁵ I kad poslanici kralja Ezekije dođoše k Izaiji,"

⁶ odgovori im Izaija: “Javite ovo svojemu gospodaru: Ovako veli Gospodin: Ne plaši se riječi što si ih čuo kad su mi se narugale sluge asirskoga kralja!"

⁷ Evo, ja ću mu udahnuti misao da se vrati u svoju zemlju kad čuje jednu vijest. A u njegovoj ću zemlji učiniti da pogine od mača.”"

⁸ Na povratku nađe vrhovni peharnik asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu. On je naime bio čuo da je ovaj otišao od Lakiša"

⁹ jer mu je bilo došlo do ušiju da je Tirhaka, etiopski kralj, izišao u boj protiv njega. Na tu vijest posla glasnika Ezekiji s nalogom:"

¹⁰ ”Odnesite ovu vijest Ezekiji, Judinu kralju: Nemoj da te zavara tvoj Bog u kojega se uzdaš misleći da ne će Jeruzalem pasti u ruke asirskomu kralju."

¹¹ Sam si čuo što su učinili asirski kraljevi svim zemljama sasvim ih satrvši. A ti da se izbaviš?"

¹² Jesu li možda bogovi naroda koje satrše moji oci njih izbavili: Gozance, Harance, Resefce i Edence u Tel Basaru?"

¹³ Gdje je hamatski kralj, arpadski kralj, kralj grada Sefarvajima, pa onaj od Hene i Ive?”"

¹⁴ Ezekija primi pismo od glasnika. Kad ga je bio pročitao, ode u Gospodnji hram. Tamo ga Ezekija razvi pred Gospodinom."

¹⁵ Tada se Ezekija pomoli pred Gospodinom ovako:"

¹⁶ ”Gospodine nad vojskama, Bože Izrćlov, koji imaš prijestolje nad kerubima! Ti si jedino Bog nad svim kraljevstvima na zemlji. Ti si stvorio nebo i zemlju."

¹⁷ Prigni, Gospodine, svoje uho i čuj! Otvori, Gospodine, svoje oči i vidi! Pripazi na sve Sanheribove riječi koje posla kako bi se narugao živomu Bogu."

¹⁸ Istina je, Gospodine, asirski su kraljevi opustošili sve narode i njihovu zemlju"

¹⁹ i pobacali su njihove bogove u oganj. Ali to nisu bili bogovi, nego djelo čovječje ruke, drvo i kamen. Zato ih se moglo uništiti."

²⁰ A sad, Gospodine, Bože naš, izbavi nas iz njegove ruke da spoznaju sva kraljevstva na zemlji da si ti jedino Gospodin!”"

²¹ Tada posla Izaija, Amosov sin, Ezekiji ovu vijest: “Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog, kojemu si se molio zbog Sanheriba, asirskoga kralja."

²² Ovu riječ za njega izreče Gospodin: Smije ti se, ruga ti se djevojka, kći Siona. Za tobom maše glavom kći Jeruzalema."

²³ Koga si pogrdio i pohulio, protiv koga si podigao glas i uvis bacio oholi pogled? Protiv Izrćlova Sveca!"

²⁴ Pogrdio si preko svojih slugu Gospodina. Ovako si mislio: Silom svojih kola popeo sam se na visoke gore, na vrhunac Libanona. Oborio sam visoke cedrove, najljepše čemprese. Prodro sam do najvišeg vrhunca, u njegove najbogatije šume."

²⁵ Iskopao sam zdence i mogao sam piti tuđu vodu; isušio sam svojim stopama sve egipatske rijeke. ""

²⁶ Zar još nisi čuo? Odavno sam to spremio, od iskona sam to zamislio, ? sad puštam da se to dogodi: Tvrdi gradovi bili su pretvoreni u puste ruševine."

²⁷ Njihovi stanovnici zadrhtaše. Zadrhtaše i smetoše se, postadoše kao trava u polju i kao zelena travica, kao trava na krovu, kao zrno što se osuši prije nego dozri."

²⁸ Znam tvoje počivanje, tvoje hodanje i tvoje dolaženje, i kako sada bjesniš na me."

²⁹ Budući da sada na me bjesniš, i tvoja obijest dođe do mojih ušiju, stavit ću svoju brnjicu na tvoje nozdrve i uzdu u tvoju gubicu, pa te potjerati natrag putem kojim si došao."

³⁰ A tebi neka ovo bude znak: Ove će se godine jesti što samo od sebe naraste, i druge godine što opet samo od sebe naraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde i uživajte njihove plodove!"

³¹ Što god tad preostane od Judine kuće, potjerat će opet žile odozdo i donijeti plod odozgo."

³² Jer će iz Jeruzalema izići ostatak, četa što se spasila, iz gore Siona. Revnost Gospodina nad vojskama to će proizvesti.”"

³³ Zato ovako veli Gospodin za asirskoga kralja: “Ne će provaliti u ovaj grad i ne će ubaciti ovamo strijelu. Ne će se primaći k njemu sa štitom, niti će iskopati opkop oko njega."

³⁴ Vratit će se putem kojim je došao. Ne će provaliti u ovaj grad! Tako glasi Gospodnja riječ."

³⁵ Branit ću ovaj grad i spasit ću ga zbog sebe i zbog svojega sluge Davida.”"

³⁶ Tada iziđe Gospodnji anđeo i pobije u asirskom taboru sto i osamdeset i pet tisuća ljudi. Kad ustadoše ujutro, nađoše ih sve kao leševe."

³⁷ Odmah se podiže Sanherib, asirski kralj, i ode kući. Ostade u Ninivi."

³⁸ Kad se jednom klanjao u hramu svojega boga Nimroka, ubiše ga mačem njegovi sinovi Adramelek i Sareser. Tada pobjegoše u zemlju Ararat. Njegov sin Asar-Hadon postade kralj umjesto njega."

38

¹ U ono vrijeme Ezekija se smrtno razbolje. Prorok Izaija, Amosov sin, dođe k njemu i reče mu: “Ovako veli Gospodin: Uredi svoju kuću jer ćeš umrijeti i ne ćeš više ozdraviti!”"

² Tada okrenu Ezekija svoje lice k zidu i upravi Gospodinu ovu molitvu:"

³ ”Ah, Gospodine, spomeni se da sam hodio pred tobom u vjernosti i s nepodijeljenim srcem i da sam činio što je tebi ugodno!” I udari Ezekija u glasan plač."

⁴ Tada dođe Gospodnja riječ Izaiji:"

⁵ ”Idi, reci Ezekiji: Ovako veli Gospodin, Bog Davida, tvoga djeda: čuo sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. I evo, dodat ću ti vijeku petnćst godina."

⁶ I izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja, i branit ću ovaj grad."

⁷ Ovo neka ti bude znak od Gospodina, da će Gospodin ispuniti svoje obećanje što ga je dao!"

⁸ Evo, ja ću vratiti sjenu po stupnjevima, po kojima je sišla na Ahazovu sunčaniku, za deset stupnjeva.” Tada se vrati sunce za deset stupnjeva po stupnjevima po kojima je bilo sišlo."

⁹ Pjesma Ezekije, kralja Judina, kad je bio bolestan i opet ozdravio od svoje bolesti."

¹⁰ ”Ja sam mislio: usred svoga života moram stupiti na vrata svijeta mrtvih, da mi se uzme ostatak mojih godina."

¹¹ Mislio sam: Ne smijem više gledati Gospodina, Gospodina u zemlji živih. Ne ću više vidjeti čovjeka kod stanovnikâ na svijetu."

¹² Stan se moj razvaljuje, odnosi se od mene kao pastirski šator. Kao tkalac savio sam svoj život: on me odsijeca od osnutka. Prije nego još dan bude noć, činiš mi kraj."

¹³ Mirno sam izdržao do jutra. Kao lav satire on sve moje kosti. Prije nego još dan bude noć, činiš mi kraj."

¹⁴ Kao lastavica, kao ždral tugovao sam, gukao sam kao golubica. Mutno su gledale moje oči prema gore."

¹⁵ U tjeskobi sam, Svemogući! Olakšaj mi! Što da još govorim? On mi je to navijestio. On je to i izveo: Trebam mirno proživjeti sve svoje godine unatoč gorkosti svoje duše."

¹⁶ U tom se živi, Svemogući, u tom je svemu život mojega duha. Ti ćeš me opet ojačati i sačuvati u životu."

¹⁷ Eto, na spasenje postao mi je gorki jad. Sačuvao si moj život od uništenja i propasti. Jer si bacio iza svojih leđa sve moje grijehe."

¹⁸ Jer te ne slavi carstvo mrtvih. Ne hvali te smrt. Koji silaze u jamu, ne nadaju se tvojoj vjernosti."

¹⁹ Ne, samo živi, živi te slavi kao ja danas. Otac javlja djeci tvoju vjernost."

²⁰ Gospodin me bio spreman spasiti. Zato udarajmo u žice svekolike dane svojega života u Gospodnjem hramu!”"

²¹ Onda zapovjedi Izaija neka uzmu grudu suhih smokava i neka je stave na otok, da opet ozdravi."

²² Ezekija upita: “Koji je znak za to da ću opet moći otići u Gospodnju kuću?”"

39

¹ U ono vrijeme babilonski kralj Merodak Baladan, Baladanov sin, posla Ezekiji pismo s darovima. On je naime bio čuo da je bio bolestan i opet ozdravio."

² Ezekija se tome obradova i pokaza im svoje skladište: srebro i zlato, mirise i skupocjeno ulje, svu svoju oružarnicu i sve što se nalazilo u riznicama. Ne ostade ništa u palači i u svemu području njegova gospodstva da im Ezekija ne pokaza."

³ I dođe prorok Izaija kralju Ezekiji i upita ga: “Što su htjeli ti ljudi i odakle su došli k tebi?” Ezekija odgovori: “Iz daleke su zemlje došli k meni, iz Babilona.”"

⁴ Onaj upita dalje: “Što su vidjeli u tvojoj palači?” Ezekija odvrati: “Vidjeli su sve što ima u mojoj palači. Nije ostalo ništa u mojim riznicama da im nisam pokazao.”"

⁵ Tada reče Izaija Ezekiji: “čuj riječ Gospodina nad vojskama:"

⁶ Doći će vrijeme kad će se odvući u Babilon sve što se nalazi u tvojoj palači, što su sabirali tvoji oci do dana današnjega. Ništa ne će preostati, veli Gospodin."

⁷ I od tvojih vlastitih sinova, što će ti se još roditi, uzet će neke da obavljaju sobarske službe u palači babilonskoga kralja.”"

⁸ Ezekija odgovori Izaiji: “Gospodnja riječ koju si mi navijestio prava je.” Mislio je, naime: “Dok živim, vladat će mir i sigurnost.”"

40

¹ ”Tješite, tješite moj narod ? govori vaš Bog."

² Govorite Jeruzalemu ljubazno, javljajte mu da je prestalo njegovo ropstvo, da je dovoljno ispaštana njegova krivnja, jer je primio iz Gospodnje ruke dvojaku kaznu za sve svoje grijehe.”"

³ čuj, ori se glas u pustinji: “Pripravite put Gospodinu! Poravnajte u pustoši stazu našemu Bogu!"

⁴ Svaka dolina neka se podigne, svaka gora i brežuljak neka se slegnu! Što je krivo neka bude pravo, bregovito zemljište neka bude dno doline!"

⁵ Jer će se javiti Gospodnji sjaj. Svako će ga tijelo gledati. Jer su to Gospodnja usta obećala.”"

⁶ čuj, ori se glas: “Navješćuj!” I on će pitati: “Što da navješćujem? Svako je meso trava. Sva je njegova milina kao poljski cvijet."

⁷ Trava se osuši, cvijet uvene kad Gospodnji dah puhne na njih. Jest, trava je narod."

⁸ Trava se osuši, cvijet uvene. Ali riječ našega Boga ostaje dovijeka.”"

⁹ Uziđi na visoku goru, Sione, kao glasnik radosti! Podigni svoj moćni glas kao glasnik radosti, Jeruzaleme! Podigni ga! Ne boj se! Objavi Judinim gradovima: “Evo, tu je vaš Bog!"

¹⁰ Evo, svemogući Gospodin dolazi kao pobjeditelj! Njegova mu je mišica dala pobjedu. Evo, njegova plaća s njim dolazi! Bojna njegova nagrada ide pred njim."

¹¹ Kao pastir, tako on pase svoje stado. Janjad uzima u svoje naručje. Nosi ih na svojim prsima; polako vodi ovcu dojilicu.” ""

¹² Tko je izmjerio mora šakom i mjeru neba odredio pedljem? Tko je u korito nasuo zemaljski prah, izmjerio mjeru gorama i bregovima?"

¹³ Tko je upravljao Gospodnji duh, tko ga je upućivao kao savjetnik?"

¹⁴ S kim je vijećao, da mu je dao razboritost, da ga je naučio putu pravice, doveo ga do spoznaje i pokazao mu put razbora?"

¹⁵ Eto, narodi su kao kap iz vedra, broje se kao prašak na mjerilima! Eto, otoci su mu kao zrno pijeska što ga podigne."

¹⁶ Libanon nije dosta kao drvo za oganj, njegove zvijeri nisu dosta kao žrtve za njega."

¹⁷ Svi su narodi kao ništa pred njim. On ih smatra ništavnim."

¹⁸ S kim ćete izjednačiti Boga, što ćete uz njega staviti kao priliku?"

¹⁹ Idolski kip, što ga je salio umjetnik, zlatar ga prevukao zlatom i kovač srebrnim verižicama?"

²⁰ Tko je previše siromašan za takav trošak, bira drvo što ne trune, traži sebi vješta umjetnika da izradi lik koji se ne prevaljuje."

²¹ Ne znate li? Ne čujete li? Nije li vam bilo javljano od početka? Ne vidite li iz temeljâ zemlje?"

²² On je onaj koji sjedi nad zemaljskim krugom, čiji su stanovnici sićušni kao skakavci. On razastire nebo kao prekrivalo, razapinje ga kao šator za stan."

²³ On je onaj koji obraća knezove u ništa, koji uništava zemaljske vladare."

²⁴ Jedva su posađeni, jedva su posijani, jedva im se stablo ukorijenilo u zemlji, tada ih pogodi njegov dah: oni usahnu, i vihor ih raznese kao pljevu."

²⁵ ”S kim ćete me, dakle, izjednačiti, da bih bio kao on?”, veli Svetac."

²⁶ Podignite svoje oči prema nebu i gledajte: tko je to stvorio? On je onaj koji izvodi vojsku svega toga na broj, koji zove sve po imenu, i zbog njegove velike sile i jake moći ne izostaje ni jedan jedini."

²⁷ Što govoriš, dakle, Jakove, kažeš, Izrćle: “Skrivena je moja sudbina Gospodinu, pravica se moja izmiče mojemu Bogu.”"

²⁸ Ne znaš li, ne čuješ li? Vječni Bog jest Gospodin, stvoritelj zemaljskih krajeva. On se ne umara, on ne malakše, nedohvatna je njegova razboritost."

²⁹ On daje snagu umornome, daje jakost slabome."

³⁰ I mladići se umaraju i malakšu, mladi ljudi padaju."

³¹ Ali koji se uzdaju u Gospodina, crpe novu snagu, krila im rastu kao orlovima. Trče, i ne umaraju se. Hode, i ne malakšu."

41

¹ ”Počujte me šuteći, obale! Narodi, crpite novu snagu! Oni neka dođu i govore! Mi ćemo zajedno stupiti na parnicu."

² Tko je podigao s istoka onoga kojega uzastopce slijedi pobjeda, koji je podvrgao sebi narode i poobarao kraljeve, čiji ih je mač učinio prahom i njegov luk razvijanom pljevom."

³ On ih progoni, ide dalje neozlijeđen, nikada ne uzmakne na svojoj stazi."

⁴ Tko je to činio i izveo? On koji je čovječja pokoljenja proizveo od iskona. Ja, Gospodin, koji sam prvi i još isti kod posljednjega.”"

⁵ Otoci to vidješe i prepadoše se. Zemaljski krajevi zadrhtaše. Oni se približiše i dođoše."

⁶ Jedan je drugome pomagao i drugu je svojemu govorio: “Budi jak!”"

⁷ Umjetnik je hrabrio zlatara; koji izravnava hrabrio je onoga koji kuje na nakovnju. Koji govori o spajanju: “Dobro je.” Klincima utvrđuje lik da se ne prevali. ""

⁸ ”Ali ti, Izrćle, slugo moj, ti, Jakove, kojega sam izabrao, potomče Abrahama, mojega prijatelja,"

⁹ ti kojega sam uzeo s krajeva zemlje, kojega sam pozvao iz najkrajnjega njezina puta, tebi sam rekao: Ti si moj sluga. Tebe sam izabrao i nikada te nisam odbacio."

¹⁰ Ne boj se jer sam ja s tobom! Ne gledaj plašljivo naokolo, jer sam ja tvoj Bog! Ja te krijepim. Ja ti pomažem. Ja te podupirem svojom jakom desnicom."

¹¹ Gle, padoše svi u sramotu i porugu, koji gore u neprijateljstvu protiv tebi. Uništavaju se i upropašćuju, koji se bore protiv tebe."

¹² Ne nalaziš više, kad ih tražiš, koji te udaraju. Bit će kao ništa i opet ništa oni koji ratuju protiv tebe."

¹³ Ja sam Gospodin, tvoj Bog, koji te držim za desnicu, koji ti govorim: Ne boj se! Ja sam tvoj pomoćnik!"

¹⁴ Ne boj se, Jakovljev crviću, Izrćlovi ljudi. Ja ti pomažem” ? govori Gospodin ? “spasitelj je tvoj Izrćlov Svetac."

¹⁵ Gle, učinit ću da budeš nova sprava za vrenje, s mnogim zupcima. Izići ćeš gore i satrt ćeš ih, brda ćeš obratiti u pljevu."

¹⁶ Vijat ćeš ih, vjetar će ih odnijeti, vihor će ih razasuti. A ti ćeš se veseliti Gospodinu i hvalit ćeš se Izrćlovim Svecem."

¹⁷ Bijednici, siromasi traže vode, ali je nema. Od žeđi gine njihov jezik. Ja, Gospodin, uslišat ću ih, ja Izrćlov Bog ne ću ih ostaviti."

¹⁸ Otvorit ću rijeke na golim bregovima, izvore usred dolina. Pustinju ću okrenuti u jezero, suhu zemlju u vodene izvore."

¹⁹ Napunit ću pustinju cedrovima, akacijama, mirtama i maslinama, u pustari ću zasaditi čemprese, brijestove i jele."

²⁰ Oni će vidjeti i uvidjeti, opaziti i spoznati da je to učinila Gospodnja ruka, da je to učinio Izrćlov Svetac.”"

²¹ ”Iznesite svoju parnicu!”, veli Gospodin. “Iskažite svoje dokaze!”, veli Jakovljev kralj."

²² ”Neka iznesu i neka nam objave što će se dogoditi! Objavite prijašnje, kako je bilo, da mi to opazimo i spoznamo njegovo ispunjenje! Ili nam kažite što će unaprijed biti!"

²³ Objavite što će biti poslije, da spoznamo da ste bogovi! Učinite samo nešto, dobro ili zlo, da to svi, diveći se, vidimo!"

²⁴ Gle, vi ste ništa! Djelo je vaše ništavno. Tko vas izabire, gad je.”"

²⁵ ”Podigao sam jednoga sa sjevera, i on ja došao od sunčanoga istoka, koji će zazivati moje ime. On je pogazio knezove kao blato, kao lončar koji gazi glinu."

²⁶ Tko je to objavio od početka da smo to znali, unaprijed da smo rekli: Slaže se? Ali nitko nije objavio, nitko nije izvijestio, nitko nije čuo vaših riječi."

²⁷ Kao prvi ja sam objavio Sionu: Gle, oni su sada ovdje! Poslao sam Jeruzalemu glasnike radosti."

²⁸ Gledam naokolo, ali nema nijednoga od njih. Nijedan ne zna savjeta. Pitao sam ih da mi daju odgovor:"

²⁹ Gle, svi su oni ništa, i djela su njihova ništavna. Njihovi su likovi vjetar i praznina.”"

42

¹ ”Evo, moj sluga, kojega ljubim, moj izabranik, koji mi se sviđa! Stavljam na njega svoj duh. Istinu će javljati narodima."

² Ne će vikati ni kričati, niti će se čuti njegov glas po ulicama."

³ Napuknute trske ne će prelomiti; stijenja što tinja ne će ugasiti. Vjerno će javljati istinu. ""

⁴ Ne će se umoriti niti klecati dok ne utemelji istinu na zemlji. Njegov nauk čekaju narodi.”"

⁵ Ovako govori Bog, Gospodin, koji je stvorio i razapeo nebo, koji je rasprostro zemlju s njezinim raslinjem, koji je dao dah narodu na njoj, duh onima što po njoj hode:"

⁶ ”Ja, Gospodin, dozvao sam te u dobroti. Držao sam te za ruku i čuvao te. Učinio sam te narodom posrednikom Saveza, svjetlom neznabožaca; ""

⁷ da otvoriš oči slijepcima, da izvedeš sužnjeve iz zatvora i iz tamnice one koji sjede u tami."

⁸ Ja sam Gospodin. To je moje ime. Svoje časti ne dajem drugomu, svoje slave ne dajem idolima."

⁹ Prije i unaprijed kazano, vidite, dogodilo se! Sad javljam novo. Prije nego proklije, dajem vam da znate.”"

¹⁰ Novu pjesmu pjevajte Gospodinu, pjevajte njegovu slavu do kraja zemlje, vi koji se vozite po dalekim morima s njegovom puninom, vi otoci i njihovi stanovnici!"

¹¹ Neka kliče pustinja sa svojim gradovima, sela što stanuju na Cedru! Neka podvikuju stanovnici po stijenama, neka kliču s vrha gora!"

¹² Neka se časti Gospodin, neka se navješćuje njegova slava po otocima!"

¹³ Gospodin izlazi kao junak. Kao ratnik razvija ratobornost, viče i kliče, bori se protiv neprijatelja kao div."

¹⁴ ”Šutio sam dugo, kao da sam bio nijem. Kao žena pri porodu sad ću vikati, puhat ću i strahovito bjesnjeti."

¹⁵ Opustit ću gore i bregove, svu ću njihovu zelen osušiti. Od rijeka ću napraviti otoke, od jezera suhu zemlju."

¹⁶ Slijepce ću voditi putovima koje ne poznaju. Vodit ću ih stazama koje su im nepoznate. Obratit ću pred njima tamu u svjetlost, i što je neprohodno u ravno tlo. To je što ću učiniti i ne ću propustiti."

¹⁷ Posramljeni će umaknuti, koji se uzdaju u idolske likove, koji govore livenim likovima: Vi ste naši bogovi."

¹⁸ čujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite!"

¹⁹ Tko je slijep, ako ne moj sluga, i tko je tako gluh kao moj glasnik kojega sam poslao? Tko je tako slijep kao Gospodnji sluga?"

²⁰ Mnogo si vidio, ali nisi mario. Otvorenim ušima nije čuo."

²¹ Zbog svoje vjernosti snovao je Gospodin o tome da učini Zakon velikim i slavnim."

²² A ipak je to narod oplijenjen i potlačen. Svekoliki su uhvaćeni u tamnicama, skriveni u zatvorima. Postali su plijen, a nema nikoga da ih izbavi: postali su grabež, a nitko ne traži: Vrati!”"

²³ Tko će od vas to čuti, pripaziti na to i poslije to poslušati?"

²⁴ Tko je predao Jakova grabežu i Izrćla razbojnicima? Nije li to učinio Gospodin, kojemu smo sagriješili? Nisu htjeli hoditi njegovim putovima, niti slušati njegov naputak."

²⁵ Tada je slio na nj silinu svojega gnjeva i strahote rata što su ga odasvud pritisnule. Ali on za to nije mario. Gorio je. Ali on to ne primi k srcu."

43

¹ Ali sada ovako veli Gospodin, tvoj stvoritelj, Jakove ? tvoj tvorac, Izrćle: “Ne boj se! Jer sam te otkupio, pozvao sam te po imenu: Moj si!"

² Ideš li preko vode, ja sam s tobom, preko rijeka, ne će te potopiti. Ideš li kroz oganj, ne ćeš izgorjeti, ne će te plamen opaliti."

³ Jer ja, Gospodin, tvoj sam Bog, tvoj je spasitelj Svetac Izrćlov. Dao bih Egipat za te kao otkup, Etiopiju i Šebu umjesto tebe."

⁴ Jer si mi tako drag, tako vrijedan i tako mio, dao bih ljude za te, narode za tvoj život."

⁵ Ne boj se, jer sam ja s tobom! Od istoka dovodim tvoju djecu. Od zapada te skupljam."

⁶ Kažem sjeveru: Daj; jugu: Ne zadržavaj ih! Moje sinove dovedi izdaleka, moje kćeri s kraja zemlje, ""

⁷ sve koji se zovu mojim imenom, koje sam na svoju slavu stvorio, sazdao, napravio!"

⁸ Neka naprijed stupi narod koji je slijep, a ipak ima oči, koji je gluh, a ima uši!"

⁹ Svi narodi neka se skupe! Plemena neka se skupe! Tko od njih može takvo što objaviti, učiniti da čujemo što je prije unaprijed kazano? Neka dovedu svoje svjedoke da dokažu svoje pravo, da se čuje i kaže: Istina je!"

¹⁰ Vi ste moji svjedoci”, veli Gospodin, “i moj sluga, kojega sam izabrao, da spoznate i vjerujete mi i uvidite da sam ja. Prije mene nije bilo boga, niti će ga poslije mene biti."

¹¹ Ja, jedino ja jesam Gospodin, osim mene nema pomoćnika."

¹² Ja sam objavio i donio spasenje. Učinio sam da se čuje o meni kad još nije bilo među vama nikakva tuđega boga. Vi ste moji svjedoci”, veli Gospodin, “samo sam ja Bog."

¹³ I ubuduće sam ja to. Nitko ne izbavlja iz moje ruke. Ja to činim, i tko to može promijeniti?”"

¹⁴ Ovako govori Gospodin, vaš otkupitelj, Izrćlov Svetac: “Zbog vas šaljem u Babilon i tjeram ih dolje sve kao bjegunce, i Kaldejce na njihovim ponosnim lađama."

¹⁵ Ja, Gospodin, vaš Svetac, Izrćlov stvoritelj, vaš kralj.”"

¹⁶ Ovako govori Gospodin, koji je napravio put preko mora, stazu preko silnih voda,"

¹⁷ koji vodi u boj kola i konje, vojsku i junake. I oni padaju i više ne ustaju, ugašeni su kao ugašen stijenj."

¹⁸ ”Ne mislite samo na ono što se prije dogodilo! Ne pazite samo na ono što je prošlo!"

¹⁹ Evo, ja ću učiniti novo. Već se vidi. Ne raspoznajete li to? I u pustinji pravim put, u pustari rijeke."

²⁰ Tada će me slaviti poljske zvijeri, čagljevi i nojevi, što sam doveo u pustinji vode, u pustari rijeke, da napojim svoj narod, svog izabranika."

²¹ Taj narod, što sam ga sam sebi sazdao, navješćivat će moju slavu."

²² A ipak, Jakove, ti me nisi zvao, niti si se trudio za me, Izrćle!"

²³ Nisi mi prinio janjce od sebe kao žrtvu paljenicu. Nisi me počastio svojim žrtvama. Nisam te tjerao da mi služiš prinosima."

²⁴ Nisi mi kupio za novac mirodije. Nisi me okrijepio pretilinom svojih žrtava. A zadao si mi posla svojim grijesima, ražalostio si me svojim prekršajima."

²⁵ Ja sam, ja koji uništavam tvoju krivnju zbog sebe i tvojih se grijeha više ne spominjem."

²⁶ Opomeni me samo! Sudimo se! Pripovijedaj da dokažeš svoje pravo!"

²⁷ Tvoj prvi otac već je sagriješio, i tvoji posrednici su mi bili nevjerni."

²⁸ Tada sam s knezova svetišta svukao posvetu, Jakova bacio u prokletstvo i Izrćla stavio na ruglo."

44

¹ Ali sada čuj, Jakove, slugo moj, i ti, Izrćle, kojega sam izabrao!"

² Ovako veli Gospodin, tvoj stvoritelj, tvorac i pomoćnik od majčina krila: Ne boj se, Jakove, slugo moj, Ješurune kojega sam izabrao!"

³ Jer kao što izlijevam vodu na popucano tlo i potočiće na suhu zemlju tako izlijevam na tvoje potomke svoj Duh, na one koji su izišli od tebe svoj blagoslov."

⁴ Neka izrastu kao trava kraj potoka, kao pašnjaci pokraj voda."

⁵ Jedan će reći: Gospodnja sam svojina, i pozivat će se na Jakovljevo ime. Drugi će pisati kao svoj spomen-znak: Gospodnji! i sebi će nadjenuti časni nadimak Izrćl.”"

⁶ Ovako govori Gospodin, Izrćlov kralj i njegov otkupitelj, Gospodin nad vojskama: “Ja sam prvi i posljednji. Osim mene nema boga."

⁷ Ili: tko je meni jednak? Neka samo iziđe! Neka objavi i predloži mi što se dogodilo otkako sam ja u davno doba stvorio čovječanstvo! I buduće što će još doći, neka nam se objavi!"

⁸ Ne bojte se i ne plašite se! Nisam li ja to davno kazao i objavio, vi ste mi svjedoci: ima li boga osim mene? Ne, nema drugoga boga. Ne znam nijednoga."

⁹ Tvorci su idola svi ništa. Njihovi ljubimci nisu ni za što. Njihovi svjedoci ne vide ništa i ne znaju ništa, neka budu posramljeni."

¹⁰ Tko gradi idola, taj samo lije lik koji nije ni za što."

¹¹ Gle, svi će se njegovi štovatelji posramiti, jer su im tvorci samo ljudi. Neka iziđu svekoliki! Bit će ih strah i svi će se posramiti."

¹² Kovač je to izradio alatom. Na živom ugljevlju kuje čekićem i dotjeruje snažnom mišicom. Pritom ogladni i iznemogne. Ne popije li vode, smalakše."

¹³ Drvodjelja rasteže vrpcu, zabilježi crvenilom, teše i zaokružuje, izrađuje iz toga čovječji lik, lijep lik čovjeka, da stoji u kući."

¹⁴ Drugi je otišao kako bi si nasjekao cedrova drveta, ili je uzeo česminu i hrast što ih je sebi uzgojio usred šumskoga drveća, ili omoriku koju je zasadio pa je narasla od dažda,"

¹⁵ i služi čovjeku za oganj. I on od toga uzme, kako bi se ogrijao. Upali to da ispeče kruh. Ali od toga napravi i boga i klanja mu se. Gradi od toga lik idola pred kojim pada na koljena."

¹⁶ Polovinu od toga spaljuje, dakle, u ognju, i s drugom polovinom peče meso, onda jede pečenje i najede se. Pritom se i ugrije i veli: Eto, meni je vruće, osjećam oganj."

¹⁷ Ostatkom od toga gradi boga, svoj idolski kip, pred kojim pada na koljena, pregiba se, i pred njim se moli: Pomozi mi, jer si ti moj bog!"

¹⁸ Oni to vide i ne razumiju, jer su im oči zaslijepljene, tako da ne vide, i njihova su srca zaslijepljena, tako da to ne shvaćaju."

¹⁹ I nitko ne promišlja, i nitko nema toliko znanja i razuma da si rekne: Jednu sam polovinu spalio u ognju, ispekao sam kruh na njegovu ugljenu, i meso sam ispekao na njemu i pojeo sam ga ? pa da sad od ostatka načinim gadan lik i da pred jednim komadom drveta padnem na koljena?"

²⁰ Tko pristaje uz ništavno, toga je zavelo ludo srce. On ne izbavlja nikad svoj život i ne govori sebi: Nije li varka što mi je u desnici?"

²¹ Promisli to, Jakove i Izrćle! Jer si moj sluga. Ja sam te sazdao; ti si moj sluga. Izrćle, ne ću te zaboraviti. ""

²² Razasut ću kao oblake tvoje opačine, tvoje grijehe kao lake oblake. Zato se vrati k meni! Jer te želim otkupiti.”"

²³ Kličite, nebesa! Jer to Gospodin čini. Podvikujte, zemaljske dubine! Udarite u klicanje gore, šume i sve drveće u njima! Jer će Gospodin otkupiti Jakova i proslaviti se na Izrćlu."

²⁴ Ovako govori Gospodin, tvoj otkupitelj, tvoj tvorac od majčina krila: “Ja sam Gospodin, stvoritelj svega, koji sam razapeo sâm nebo, rasprostro zemlju ? tko mi je pomogao ?"

²⁵ koji uništavam znake varalicama i vračeve činim bezumnima, koji odbacujem mudrace, njihovo znanje pokazujem kao ludost,"

²⁶ koji obistinjujem riječ svojih slugu i izvršavam naum svojih glasnika, koji govorim o Jeruzalemu: Neka se naseli! i o Judinim gradovima: Neka se sazidaju! Podižem opet njegove razvaline!"

²⁷ Koji govorim dubini: Presuši! i: Isušit ću tvoje vode,"

²⁸ koji govorim o Kiru: On je moj pastir. Izvršit će svu moju volju i kazat će o Jeruzalemu: Neka se opet sazida! i o Hramu: Neka se nanovo osnuje!”"

45

¹ Ovako govori Gospodin Kiru, svojemu pomazaniku, kojega smatram za desnicu, da oborim narode pred njim i učinim kraljeve nemoćnim, da otvorim vrata pred njim, tako da mu se ne zatvore nijedna vrata:"

² ”Ja idem pred tobom i ravnam neprohodne putove. Razbijam mjedena vrata, lomim željezne prijevornice."

³ Dajem ti tajno blago i skriveno bogatstvo. Tako ćeš spoznati da sam ja Gospodin, onaj koji te pozva po imenu, Izrćlov Bog."

⁴ Zbog svojega sluge Jakova i zbog Izrćla, svojega izabranika, pozvah te tvojim imenom, dadoh ti časni naslov, a da me nisi poznavao."

⁵ Ja, Gospodin ? nema drugoga, osim mene nema boga ? opasat ću tebe, a da me ne poznaješ ?"

⁶ da se spozna od istoka sunca i od njegova zapada da osim mene nema boga. Ja sam Gospodin i nema drugoga."

⁷ Tvorac svjetlosti i stvoritelj tmine, donosilac mira i stvaratelj zla. Ja, Gospodin, ja činim sve to."

⁸ Rosite, nebesa, odozgo! Oblaci, kapajte blagoslovom! Neka se otvori zemlja da procvate spasenje! I neka ona iznikne blagoslovom! Ja, Gospodin, to ću stvoriti."

⁹ Teško onome koji se svađa sa svojim tvorcem! On, crijep među zemljanim crepovima. Smije li glina reći lončaru: Što radiš? I tvoje djelo: Nemaš ruku."

¹⁰ Teško onome koji govori ocu: Što će ti još djeca? I ženi: Što još postaješ mati.”"

¹¹ Ovako veli Gospodin, Svetac Izrćlov i njegov tvorac: “Za buduće me pitajte! Za moju djecu i za djelo svojih ruku naređujte mi!"

¹² Ja sam onaj koji je stvorio zemlju i na njoj ljude. Ruke su moje razapele nebo. Svoj vojsci dao sam zapovijed."

¹³ Ja sam ga podigao po svojem naumu spasenja. Sve ću mu putove poravnati. On opet gradi moj grad, pušta na slobodu moje prognanike ne za novce ni za darove”, veli Gospodin nad vojskama."

¹⁴ Ovako veli Gospodin: “Bogatstvo Egipta i dobitak Kušitâ i Sebejaca, ljudi visoka rasta, doći će k tebi i pripast će tebi. Za tobom će pristati, u okovima tebi služiti, tebi se klanjati, tebi se moliti: Samo je u tebi Bog, i nema drugoga boga.”"

¹⁵ Zaista, ti si Bog s tajnim naumima, Izrćlov Bog, spasitelj!"

¹⁶ Svi će oni biti postiđeni i posramljeni. Svi odlaze osramoćeni, koji grade idole."

¹⁷ A na Izrćla će misliti Gospodin vječnim spasenjem. Vi se ne ćete nikada postidjeti, niti ćete se posramiti dovijeka."

¹⁸ Jer ovako veli Gospodin, stvoritelj neba, pravi Bog, koji je sazdao i stvorio zemlju, koji ju je uredio, koji je nije stvorio kao pustinju, nego ju je sazdao za prebivalište: “Ja sam Gospodin i drugi nitko."

¹⁹ Nisam govorio tajno, u kojem tamnom kutu zemlje. Nisam potajno rekao Jakovljevoj djeci: Tražite me! Ja, Gospodin, govorim što je pravo, javljam što je istinito."

²⁰ Skupite se! Pristupite! Dođite ovamo svi umaknuli neznabošci! Nerazumni su koji nose idole od drveta i mole se bogu koji im ne može pomoći."

²¹ Predložite! Iznesite! Neka se vijeća zajedno: Tko je to od starine kazao, tko je javio još onda? Nisam li ja to bio, Gospodin? Nema osim mene boga! Osim mene nema pravednoga boga i spasitelja."

²² Ovamo k meni! Dajte se spasiti, svi zemaljski kraljevi! Jer sam ja Bog, i drugi nitko."

²³ Sobom sam se zakleo, iz mojih usta dolazi istina, riječ neslomljiva. Svako će se koljeno prignuti preda mnom, svaki će se jezik meni zakleti."

²⁴ Samo je u Gospodinu, govorit će se, spasenja i snaga. K njemu će doći, puni srama, svi koji se gnjeve na nj."

²⁵ U Gospodinu dokazuju svoje pravo i diče se svi Izrćlovi potomci.”"

46

¹ Pade Bel na koljena. Prevaljuje se nebo. Likovi se njihovi stavljaju na tovarnu marvu. Koje ste inače nosili, tovare se sada kao teret na umorne životinje."

² Oni se prevaljuju, padaju svi na koljena. Ne mogu spasiti tereta. Putuju sami u ropstvo."

³ ”Poslušajte me, vi od Jakovljeve kuće, vi svekoliki, koji ste ostali od Izrćlove kuće! Nosim vas od majčinih krila, držim vas od rođenja."

⁴ Do vaše starosti ja sam isti. Nosit ću vas do sijeda vijeka. Tako sam činio, i dalje vas nosim, nosit ću vas i spasiti."

⁵ S kim ćete me izjednačiti i usporediti? Koga ćete staviti uza me da bi bio kao ja?"

⁶ Prosipaju zlato iz kese, mjere srebro na mjerilima. Pogađaju se sa zlatarom, da iz toga načini boga kojega štuju. Pred kojim padaju na koljena."

⁷ Dižu ga na pleća, nose ga, spuštaju ga dolje, stoji tiho na svom mjestu, ne miče se sa svoga mjesta. Zazovu li ga, ne odgovara, nikoga ne izbavlja iz njegove nevolje."

⁸ Mislite na to i budite jaki! Primite to k srcu, otpadnici!"

⁹ Mislite na prijašnje od starine, da sam ja jedino Bog i nitko drugi, pravi Bog, kojemu nije ništa jednako,"

¹⁰ koji je od početka javljao kraj, od davne davnine ono što se još nije dogodilo! Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti. Sve što mi je drago, ispunjavam."

¹¹ Pozvao sam s istoka pticu strmolet, iz daleke zemlje čovjeka svoje odluke. Kako rekoh, tako dovodim, kako naumih, tako učinim."

¹² Poslušajte me, koji ste okorjela srca, koji ste daleko od spasenja!"

¹³ Približio sam svoje spasenje. Ono nije više daleko. Ne će zakasniti moje spasenje. Sionu donosim pomoć, Izrćlu svoj sjaj.”"

47

¹ Siđi i sjedni u prah, djevojko, babilonska kćeri! Bez prijestolja sjedni na zemlju, kaldejska kćeri! Jer se ubuduće ne zoveš više nježna i lijepa."

² Uzmi mlin i melji meljivo! Digni opet svoju koprenu! Zagrni skute, otkrij noge! Pregazi rijeke!"

³ Neka je otkrivena tvoja sramota! Neka se vidi tvoja golotinja! Osvetit ću se, a da nitko neće zaštititi Babilon!"

⁴ ”Naš otkupitelj zove se Gospodin nad vojskama, Izrćlov Svetac.”"

⁵ Sjedni tiho i sakrij se u mrak, kaldejska kćeri! Jer te ubuduće nitko više ne zove gospodaricom kraljevstava."

⁶ Razgnjevio sam se na svoj narod, oskvrnuo sam svoju baštinu. Predao sam je tebi, ali joj se ti nisi smilovala. Na starca si stavljala svoj preteški jaram."

⁷ Mislila si: “Ostajem dovijeka, gospodarica sam zauvijek.” Nisi to primila k srcu, nisi pomišljala na svoj završetak."

⁸ Sada čuj ovo, naučena na raskoš, koja si sjedila bez brige, koja si mislila u svom srcu: “Nema mi jednake! Ne ću sjediti kao udovica, ne ću ostati bez djece!”"

⁹ A to će oboje doći na te u jedan dan iznenada: gubitak djece i udovištvo! To će te stići u svojoj punoj mjeri zbog mnogobrojnih tvojih prijevara, radi bezbroja tvojih prokletinja!"

¹⁰ Osjećala si se sigurnom u svojoj zloći, mislila si: “Nitko me ne vidi.” Prevarilo te tvoje mudrovanje, tvoje znanje. Mislila si u sebi ovako: “Nema mi više jednake.”"

¹¹ Ali će te stići zlo, koje ne možeš odbiti. Stići će te propast, koju ne možeš zaklinjati. Odjednom će te stići uništenje kojemu se nisi nadala."

¹² Pa dođi ovamo sa svojim prokletinjama, sa svojim bezbrojnim prijevarama, što si ih činila od svoje mladosti; možda mogneš sebi pomoći, možda utjeraš u mene strah! ""

¹³ Umorila si se od svojih mnogih vijećanja. Neka ustanu koji mjere nebo, koji motre zvijezde, koji proriču svaki mjesec mlađak, da te izbave od onoga što će te stići!"

¹⁴ Jest, oni će biti jednaki slami koju je spalio oganj. Oni ne mogu same sebe izbaviti iz silnoga plamena. Nije to ugljen, da se tko na njemu ogrije, niti ognjište, da se sjedne uza nj."

¹⁵ Tako će biti onima s kojima si se trudila i trgovala od svoje mladosti. Razbjeći će se svaki na svoju stranu; nitko ti ne će pomoći. ""

48

¹ čujte ovo, vi od Jakovljeve kuće, koji se zovete Izrćlovim imenom, iziđoste iz Judina vrela, koji se kunete Gospodnjim imenom i slavite Izrćlova Boga, ali ne u istini i pravdi."

² Oni se nazivaju po svetom gradu i oslanjaju se na Izrćlova Boga, kojemu je ime Gospodin nad vojskama."

³ ”Prošlost sam davno već objavio. Iz mojih je usta izišla. Ja sam to javio. Brzo sam izvršio: dogodilo se."

⁴ Budući da sam znao da si tvrdoglav, da je tvoj vrat željezna žila i da ti je čelo od mjedi,"

⁵ zato sam ti već davno objavio, prije nego se još zbilo, priopćio sam ti da ne kažeš: Moj je idol to izvršio, moj rezani lik, moj je liveni lik to zapovjedio."

⁶ čuo si. Sad promotri sve! Ne ćete li sad biti moji svjedoci? Odsad ti javljam novo i skriveno, što nisi znao."

⁷ Sada se izvršava, a ne davno. Ništa nisi o tom čuo prije ovoga dana, da ne kažeš: Znao sam to."

⁸ Ne, ništa o tom nisi čuo ni znao, niti se prije bilo tvoje uho otvorilo. Jer sam znao da si ti vrlo nevjeran, i da su te nazvali otpadnikom od majčina krila."

⁹ Zbog svojega imena ustežem još svoj gnjev, zbog svoje slave svladavam se prema tebi, da te ne istrijebim."

¹⁰ Evo, pretalio sam te, ali ne nađoh srebra; prokušao sam te u talioniku nevolje. ""

¹¹ Zbog sebe, zbog sebe sam to izvršio. Jer kako bi se bilo oskvrnulo moje ime? Svoje časti ne dajem nikom drugom."

¹² čuj me, Jakove, i, Izrćle, kojega sam pozvao: Ja sam prvi i posljednji."

¹³ Jer je moja ruka osnovala zemlju, i moja je desnica razapela nebo. Zovnuo sam ih, i svi su zajedno tamo stajali."

¹⁴ Skupite se svi i čujte! Tko je između njih objavio ovo: On, kojega ljubi Gospodin, izvršit će njegovu volju na Babilonu i njegovu moć će pokazati na Babiloncima."

¹⁵ Ja, ja sam to objavio i pozvao ga. Doveo sam ga ovamo i on će svoj put sretno i dovršiti."

¹⁶ Pristupite k meni, čujte ovo! Od početka nisam govorio tajno. Otkako sam to započeo, bio sam kod toga.” A sada me posla svemogući Gospodin sa svojim duhom."

¹⁷ Ovako veli Gospodin, tvoj otkupitelj, Izrćlov Svetac: “Ja, Gospodin, tvoj Bog, jesam onaj koji te učio da činiš što ti koristi, koji te vodio putem kojim trebaš ići."

¹⁸ O, da si pazio na moje zapovijedi! Tad bi tvoj mir bio kao rijeka, tvoja sreća kao morski valovi."

¹⁹ Tad bi tvojega plemena bilo kao pijeska, i poroda tvojega tijela kao njegovih zrna. Ime se njihovo ne bi zatrlo ni istrijebilo ispred mene.”"

²⁰ Otiđite iz Babilona! Bježite iz Kaldeje! Glasno pjevajući to objavljujte, kazujte, razglašavajte do nakraj zemlje! Vičite: Gospodin je otkupio svojega slugu Jakova!"

²¹ Nisu trpjeli žeđ kad ih je vodio preko pustinje. Dao je da im iz stijene poteče voda. Stijenu je rascijepio, vode su potekle."

²² ”Nema mira bezbožnicima”, veli Gospodin."

49

¹ ”Poslušajte me, vi zemlje na moru! Pazite, vi narodi daljine: Gospodin me pozvao od majčina krila. Imenovao me je od majčina krila."

² Učinio je da moja usta budu kao oštar mač. Držao me je u zaštiti svoje ruke. Učinio je da budem glatka strijela, sakrio me u svojem tobolcu."

³ On mi reče: Ti, Izrćle, moj si sluga, u kojem ću se proslaviti!"

⁴ A ja rekoh: Uzalud sam se dakle trudio, snagu sam svoju badava i ni za što potrošio. Ipak u Gospodinu je moje pravo, u mojem Bogu moja plaća."

⁵ A sada govori Gospodin, koji me je od majčina krila učinio svojim slugom, da mu privedem natrag Jakova, da saberem Izrćla za njega. ? Proslavio sam se u Gospodnjim očima i moj mi je Bog bio jakost. ?"

⁶ On dakle reče: Premalo je da si mi sluga, da se podignu Jakovljeva plemena, da se vrate otkupljeni Izrćlci. I zato te činim svjetlom neznabožaca, da budeš posrednik mojega spasenja do nakraj zemlje.”"

⁷ Ovako veli Gospodin, Izrćlov otkupitelj, njegov Svetac, prezrenomu, gadu ljudi, sluzi silnika: “Kraljevi će vidjeti i dići se. Knezovi će pasti na koljena zbog Gospodina koji je vjeran, zbog Izrćlova Sveca koji te izabrao.”"

⁸ Ovako veli Gospodin: “Uslišao sam te u vrijeme milosti. Pomogao sam ti u dan spasenja. čuvao sam te, učinio sam te posrednikom Saveza za narod, da podigneš zemlju, da razdijeliš opustjelu baštinsku zemlju,"

⁹ da dovikneš sužnjevima: Iziđite!, onima koji stanuju u mraku: Dođite na svjetlo! Odmah će oni pasti na putovima, svoju će pašu još naći po svim golim visinama."

¹⁰ Ne će biti gladni ni žedni, ne će ih pogađati jug ni sunce. Jer će ih pratiti njihov milosrdnik i odmarat će ih na izvorima voda."

¹¹ Sve svoje gore obratit ću u putove. Visoki će biti moji drumovi.”"

¹² Gle, ovi dolaze izdaleka! Gle, oni od sjevera, od zapada i oni od zemlje Sinimâ!"

¹³ Kličite, nebesa! Veseli se, zemljo! Podvikujte, gore! Jer je Gospodin utješio svoj narod, smilovao se siromasima u njemu."

¹⁴ A ipak se tužio Sion: “Ostavio me Gospodin! Zaboravio me Svemogući.”"

¹⁵ Zaboravi li žena svoje djetešce? Ne smiluje li se plodu svoga tijela? A kad bi ga i zaboravila: Ja tebe ne zaboravljam!"

¹⁶ Gle, na svoje sam te ruke zapisao. Zidovi tvoji stoje mi vazda pred očima."

¹⁷ Tvoja djeca hite ovamo. Tvoji razoritelji i oni koji su te pustošili odlaze od tebe."

¹⁸ Podigni svoje oči uokolo i vidi: svi se oni skupljaju i dolaze k tebi. “Tako ja bio živ” ? veli Gospodin ? “svima njima ti ćeš se zaodjenuti kao nakitom, opasat ćeš se njima kao nevjesta."

¹⁹ Jer tvoje razvaline i pustoši, i tvoja opustošena zemlja, sada su pretijesne za stanovnike, i daleko borave tvoji kvaritelji."

²⁰ Jest, tvoji sinovi, što ti još ostadoše iz vremena kad si bila bez djece, vikat će glasno: Pretijesan mi je prostor. Napravi mjesto za me, da mogu stanovati!"

²¹ Tada ćeš se ti pitati: Tko mi je ove rodio kad sam ipak bila bez djece i neplodna, prognana i zabačena? Tko ih je othranio? Bila sam ipak još sama preostala. A gdje su bili ovi?”"

²² Ovako veli svemogući Gospodin: “Evo, podižem svoju ruku za neznabošce. Svoje zastave izdižem za narode. U naručju donose tvoje sinove. Na plećima nose tvoje kćeri."

²³ Tvoji su čuvari kraljevi. Tvoje su dojilje kraljice. Klanjaju ti se licem do zemlje i cjelivaju prah tvojih nogu. Tako ćeš spoznati da ja, Gospodin, jesam onaj koji ne dopušta da se posrame oni koji se u njega ufaju.”"

²⁴ Otima li se jakome plijen? Ugrabi li se silniku grabež?"

²⁵ Jest! Ovako govori Gospodin: “I jakome će se oteti plijen, i silniku će se ugrabiti grabež. Jer ću se boriti s tvojim protivnicima. Izbavit ću tvoju djecu."

²⁶ Mučiteljima tvojim dajem da jedu svoje vlastito meso. Opit će se svojom krvlju kao novim vinom. Tada će svaki narod spoznati da ja, Gospodin, jesam tvoj izbavitelj, tvoj otkupitelj, jaki Bog Jakovljev.”"

50

¹ Ovako veli Gospodin: “Gdje je otpusna knjiga vaše majke, kojom bih je bio otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika kome bih vas bio prodao? Ne, zbog svojih ste grijeha bili prodani. Zbog vaših opačina bila je opustošena vaša mati."

² Zašto ja dođoh, a nikoga nije bilo ovdje? Zašto ja zovnuh, a nitko se ne odazva? Da nije prekratka moja ruka za otkupljenje? Ili nema u meni snage za izbavljenje? Gle, svojim opomenama isušujem more, obraćam rijeke u pustinju. Ribe u njima trunu zbog nestašice vode i pomru od žeđi."

³ Oblačim nebo u žalost, zaogrćem ga pokorničkom haljinom.”"

⁴ Svemogući Gospodin dao mi je jezik učenika, da navješćujem, da nagovorom krijepim umorne. On b?di svako jutro, b?di mi uho da slušam kao učenik."

⁵ Svemogući Bog otvorio mi je uho. A ja se nisam protivio. Nisam odstupio:"

⁶ Svoja sam leđa podmetao onima koji su me udarali, svoje obraze onima koji su me šamarali; nisam skrivao svojega lica od izrugivanja i pljuvanja. ""

⁷ A Gospodin, Svemogući, pomagao mi je; zato se nisam osramotio. Zato sam učinio svoje lice tvrdim kao kremen. Jer sam znao: Neću se posramiti. ""

⁸ Koji mi pribavlja pravo, blizu je. Tko će se pravdati sa mnom? Istupamo zajedno! Tko je moj protivnik u parnici? Neka pristupi k meni!"

⁹ Gle, Gospodin, Svemogući, pomaže mi. Tko će me proglasiti krivim? Gle, svi se oni raspadaju kao haljine. Moljac će ih proždrijeti."

¹⁰ Tko se među vama boji Gospodina, taj sluša glas njegova sluge, taj je išao po mraku i bez svjetla, ali se uzdao u Gospodnje ime, oslanjao se na svojega Boga."

¹¹ Gle, vi ste svi ljudi koji raspirujete oganj, ognjene strijele stavljate u plamenove! Uđite u žar svojega ognja, u ognjene strijele, koje ste stavili u plamenove! Iz moje ruke dogodit će vam se ovo: u mukama ćete ležati."

51

¹ ”Poslušajte me, koji težite za spasenjem, koji tražite Gospodina! Pogledajte stijenu iz koje ste isječeni, zdensku jamu iz koje ste iskopani!"

² Pogledajte Abrahama, svojega oca, i Saru, koja vas je rodila! Sam je bio kad sam ga pozvao. Blagoslovio sam ga i umnožio ga."

³ Jest, Gospodin će se smilovati Sionu, utješit će sve njegove razvaline. Pustinju će njegovu pretvoriti u raskošnu zemlju, njegovu pustaru u Gospodnji vrt. U njemu će biti radost i veselje, hvalospjev i gromka pjesma."

⁴ Poslušaj me, narode moj! čujte me, zemljaci moji! Jer pouka izlazi od mene. Svoj zakon postavljam kao svjetlo narodima."

⁵ Blizu je moja pobjeda. Pred vratima je moje spasenje. Moje mišice upravljaju narodima. čekaju me zemlje na moru, ufaju se u moju mišicu."

⁶ Podignite gore k nebu svoje oči! Pogledajte dolje na zemlju! Jer će nebo iščeznuti kao dim. Kao haljina zemlja će se raspasti. Kao mušice umiru njezini stanovnici. A moja će pomoć ostati dovijeka. Mojemu spasenju nema nikad kraja."

⁷ Poslušajte me, koji težite za spasenjem, ti narode u kojem stanuje moj zakon! Ne bojte se ljudske poruge! Njihova psovanja se ne plašite!"

⁸ Jer će ih moljac proždrijeti kao haljinu. Žohar će ih izjesti kao vunu. A spasenje će moje ostati dovijeka, moja pomoć od koljena na koljeno.”"

⁹ ”Digni se! Digni se! Naoružaj se jakošću, Gospodnja mišico! Digni se kao u dane davnina, za pokoljenjâ što su prošla! Nisi li ti sasjekla Rahaba, probola nakazu?"

¹⁰ Nisi li ti isušila more, vode velikoga bezdana? Od morskih dubina napravila si put, da prođu oslobođeni?"

¹¹ Oslobođeni Gospodnji vraćaju se i dolaze pjevajući u Sion. Na njihovoj glavi sja vječna radost. Njihov je dio radost i veselje. Nestalo je brige i uzdisanja.”"

¹² ”Ja, ja sam koji vas tješim. Tko si ti da se bojiš smrtnih ljudi, čovječje djece što iščeznu kao trava,"

¹³ da si zaboravio Gospodina koji te stvorio, koji je razapeo nebo i osnovao zemlju, da jednako dršćeš svaki čas pred gnjevom tlačitelja, koji je išao za tim da te upropasti? Gdje je sada gnjev tlačitelja?"

¹⁴ Doskora će se osloboditi sužanj svojih okova. On ne umire, ne ide u svijet mrtvih. Ne trpi ni oskudicu kruha."

¹⁵ Jer sam ja, Gospodin, tvoj Bog, koji uzgiba more, da valovi njegovi buče, a moje je ime: Gospodin nad vojskama."

¹⁶ Ja sam stavio u tvoja usta svoje riječi. Ja sam te sakrio u zaštitu svoje ruke, ja, koji sam stvorio nebo, osnovao zemlju, rekao sam Sionu: Ti si moj narod."

¹⁷ Digni se! Ustani, Jeruzaleme! Ti si pio iz Gospodnje ruke čašu njegova gnjeva. čašu si ljutu iskapio."

¹⁸ Od sve djece koju je rodio nijedno ga nije vodilo. Od sve djece koju je othranio nijedno ga nije uzelo za ruku."

¹⁹ Dvoje te pogodilo. Tko te žali? Pustoš i rasap, glad i mač. Tko bi te mogao utješiti?"

²⁰ Djeca su tvoja ležala nemoćna na krajevima svih ulica, kao gazele u mreži, puna Gospodnjega gnjeva i pokude tvojega Boga."

²¹ Zato ipak čuj ovo, ti nevoljni, ti pijani, ali ne od vina!"

²² Ovako veli svemogući Gospodin, tvoj Bog, koji pripravlja pravicu svojemu narodu: Evo uzimam iz ruke ljutu čašu svojega gnjeva. Nećeš je odsad piti."

²³ Tvojim tlačiteljima dajem je u ruku, onima koji su ti govorili: Sagni se da koračamo preko tebe! I ti si svoja leđa učinio da budu tlom, ulicom onima koji su po njoj koračali.”"

52

¹ Ustani, ustani, obuci se u svoju snagu, Sione! Obuci svoje sjajne haljine, Jeruzaleme, sveti grade! Jer nijedan koji je neobrezan i nečist ne će više u tebe ući."

² Otresi prah sa sebe! Ustani, zarobljena četo Jeruzalema! Skini okove sa svojega vrata, zarobljena četo, stanovništvo Siona!"

³ Jer ovako veli Gospodin: “Badava su vas prodali, pa ćete se i bez novaca iskupiti.”"

⁴ Jer ovako veli svemogući Gospodin: “Najprije siđe moj narod u Egipat, da tamo boravi u tuđini. Asir ga pritisnu badava."

⁵ A sada ? veli Gospodin ? što još imam ovdje činiti? Jer je moj narod zarobljen badava. Zulumčari se njegovi hvale ? veli Gospodin. ? Neprestano, svaki čas, huli se moje ime."

⁶ Zato će moj narod spoznati moje ime. Zato će spoznati u onaj dan da sam ja koji govori: Ovdje sam.”"

⁷ Kako su krasne na gorama noge glasnika radosti, koji navješćuje mir, koji obećava sreću, koji oglašava spasenje, koji govori Sionu: “Bog je tvoj postao kralj.”"

⁸ čuj, tvoji stražari podižu glas! Oni svi kliču. Jer okom u oko vide puni radosti Gospodnji povratak u Sion."

⁹ Kličite u sav glas, razvaline Jeruzalema! Jer Gospodin tješi svoj narod. On otkupljuje Jeruzalem."

¹⁰ Gospodin je pokazao svoju svetu mišicu pred očima svih naroda. Svi krajevi zemlje gledaju spasenje našega Boga."

¹¹ Otamo, otamo! Izađite otamo! Ne dotičite se ničega nečistog! Iziđite iz njihova područja! Očistite, koji nosite Gospodnje posude!"

¹² Jer ne trebate izići u hitnji, da se otamo uklonite bježeći, jer pred vama ide Gospodin. Za vašim je plećima Izrćlov Bog."

¹³ ”Gle, uspjet će moj sluga, popet će se, uzdignut će se, bit će silno uzvišen."

¹⁴ Kako su se mnogi prestravili nad tobom ? jer je nečovječno bio iznakažen njegov izgled; njegov lik nije više bio sličan čovječjemu ? ""

¹⁵ tako će on začuditi mnoge narode. Kraljevi će pred njim zatisnuti svoja usta, kad vide što im se još nikada nije pripovjedilo, kad čuju što nisu još nikada slušali.”"

53

¹ Tko je povjerovao našoj vijesti? Komu se otkrila Gospodnja mišica?"

² Tako je izrastao pred njim kao mladica, kao korijen iz suhe zemlje. Nema obličja na njemu, nema ljepote da bismo ga gledali, i nema izgleda da bismo našli ugodnosti na njemu."

³ Bio je prezren, posljednji od ljudi, čovjek bolova, vičan patnjama. Kao netko od koga čovjek zaklanja svoje lice, tako je bio prezren. Nismo ga cijenili."

⁴ A on je nosio naše patnje, naše je žalosti uzeo na se. Mi smo ga smatrali udarenim, pogođenim od Boga i mučenim."

⁵ Ali je on bio ranjen za naše grijehe, izbijen za naše opačine. Za naše spasenje bila je kazna na njemu. Njegovim modricama mi smo se iscijelili."

⁶ Svi smo mi kao ovce lutali naokolo. Svaki je išao svojim vlastitim putem. A Gospodin je stavio na nj grijehe svih nas."

⁷ Bio je zlostavljen, a on se predao dragovoljno, nije otvorio svojih usta, kao janje što se vodi na klanje. Kao ovca, nijema pred onima koji je strižu, nije otvorio svojih usta."

⁸ Bio je uzet iz tjeskobe i osude. Tko da iskaže njegovu sudbinu? Bio je istrgnut iz zemlje živih i za opačine mojega naroda bio je na smrt pogođen."

⁹ Odredili su mu grob uz zločince. ? Ali je uz bogatoga bio nakon smrti ? jer nije počinio nepravde, i nije se našla prijevara u njegovim ustima."

¹⁰ Ali je Gospodinu bilo po volji da ga udari na muke. Kad se sam žrtvuje kao žrtva za grijeh, vidjet će potomke, dugo će živjeti, i Gospodnja će se volja ispuniti po njemu."

¹¹ ”Za muku svoje duše on će se obilno nasititi. Svojim spoznanjem moj će sluga kao pravednik donijeti mnogima pravednost. Njihove opačine uzima on na se."

¹² Zato ću mu dati mnoge kao dio, mnogobrojne će on prisvojiti zato jer je dao svoj život na smrt, i bio ubrojen među zločince, i nosio grijehe mnogih, i molio se za zločince.”"

54

¹ Veseli se, nerotkinjo, koja nisi postala mati! Poklikni i podvikuj koja nisi znala za muke poroda! “Jer će neudata imati više djece nego udana”, veli Gospodin."

² Raširi prostor svojemu šatoru! Neka se razastru zavjese tvojih stanova, a da se ne bude škrt! Produlji svoju šatorsku užad! Tvrdo zabij kolje!"

³ Jer ćeš se rasprostraniti desno i lijevo. Cijele narode uzima tvoje pleme u posjed i naseljava puste gradova."

⁴ Ne boj se, jer se ne ćeš osramotiti! Ne stidi se, jer se ne trebaš zacrvenjeti, jer ćeš zaboraviti sramotu svoje mladosti i prijekora svojega udovištva ne ćeš se više sjećati."

⁵ Jer tvoj muž jest tvoj stvoritelj, Gospodin nad vojskama njegovo je ime ? i tvoj otkupitelj jest Izrćlov Svetac, Bog cijele zemlje, tako se on zove."

⁶ Jer kao ženu koja je ostavljena i od srca ožalošćena, tako te zove natrag Gospodin. “Može li se pogrditi žena mladosti?”, govori tvoj Bog."

⁷ ”Ostavio sam te samo za kratko vrijeme, ali sam te s velikim milosrđem vodio kući."

⁸ U provali gnjeva sakrio sam samo začas svoje lice od tebe; ali sam se u vječnoj milosti smilovao”, veli tvoj otkupitelj, Gospodin. ""

⁹ ”Jer kao kod Noina potopa sad ću to držati, kao što se zakleh: Nikada više ne će Noin potop poplaviti zemlju, tako se kunem da se ne ću više gnjeviti na te, niti ću te karati."

¹⁰ Ako se i gore pomaknu i humovi se pokolebaju, moja se ljubav ne će odmaknuti od tebe i zavjet mojega spasenja ne će se pokolebati”, veli Gospodin, tvoj milosrdnik."

¹¹ ”Nevoljnice, od bure raščupana, lišena utjehe! Evo, ja namještam tvoje kamenje na porfirnom mramoru i utemeljujem te na safirima."

¹² Gradim tvoja kruništa od rubina, tvoja vrata od kristala i tvoju ogradu od dragoga kamenja."

¹³ Sva su tvoja djeca Gospodnji učenici i velik je mir tvoje djece."

¹⁴ Na pravednosti ćeš biti utemeljena. Pusti svaku tjeskobu! Jer se više nemaš čega bojati. Pusti svaki strah! Jer ti se on više ne približava."

¹⁵ Gle, bit će ih koji će se sabirati na te, ali oni ne će biti od mene. Tko te napadne, na tebi će pasti."

¹⁶ Gle, ja sam stvorio kovača koji raspaljuje ugljevlje i pravi oružje po svojoj volji. A ja sam stvorio i kvaritelja, da uništava."

¹⁷ Nikakvo oružje što se kuje protiv tebe, ne će ništa napraviti, učiniti. Svaki jezik koji se podigne na te na sudu, dokazat ćeš krivim. To je baština Gospodnjih slugu i njihov blagoslov od mene”, veli Gospodin."

55

¹ ”Ustanite, svi žedni, dođite na vodu! Koji nemate novca, dođite, kupujte žita i jedite! Dođite, kupujte vina i mlijeka bez novca i bez plaćanja!"

² Zašto dajete svoj novac na ono što ne siti? Slušajte me, pa ćete jesti što je dobro, i vaša će se duša okrijepiti pretilinom!"

³ Prignite uho i dođite k meni! Poslušajte, i vaša će duša živjeti! Sklopit ću s vama vječan savez: nenarušivo obećanje milosti Davidu."

⁴ Evo, dao sam ga za svjedoka narodima, za kneza i vladaoca narodima."

⁵ Evo, zvat ćeš narode koje ne poznaješ. Narodi koji te ne poznaju, dolaze k tebi zbog Gospodina, tvoga Boga, i zbog Izrćlova Sveca, jer te on proslavio.”"

⁶ Tražite Gospodina dok se može naći! Zovite ga dok je još blizu!"

⁷ Neka bezbožnik ostavi svoj put i zlikovac svoje misli! Neka se vrati Gospodinu, i smilovat će mu se, našemu Bogu, jer će mnogo oprostiti!"

⁸ ”Jer moje misli nisu vaše misli i vaši putovi nisu moji putovi”, veli Gospodin."

⁹ ”Ne, kako je nebo visoko nad zemljom tako su moji putovi visoki nad vašim putovima i moje misli nad vašim mislima."

¹⁰ Jer kako padaju dažd i snijeg s neba i ne vraćaju se onamo, dok nisu zemlju natopili i oplodili, i zazelenili, da daju sjeme sijaču, i kruh onome koji je gladan,"

¹¹ tako je i s mojom riječi koja izlazi iz mojih usta: ne vraća se k meni prazna dok nije izvršila što sam htio, i ispunila za što sam je poslao.”"

¹² Jer ćete s veseljem izići i u miru biti vođeni. Gore i bregovi udarit će u klicanje pred vama i sve će poljsko drveće pljeskati rukama."

¹³ Umjesto trnja rast će čempresi, umjesto kopriva niknut će mirte. To će biti Gospodinu u slavu, za znak što nikada ne iščezne."

56

¹ Ovako veli Gospodin: “čuvajte pravicu i uspostavite pravednost! Jer je dolazak mog spasenja i otkrivanje moje pravednosti blizu.”"

² Blago čovjeku koji tako čini i čovječjem djetetu koje se toga drži: koji drži subotu i ne oskvrnjuje ju, čuva svoju ruku da ne učini ništa zlo!"

³ Neka ne govori tuđin koji pristane uz Gospodina: “Gospodin će me isključiti iz svojega naroda.” Neka ne govori uškopljenik: “Ah, ja sam samo suho drvo!”"

⁴ Jer ovako veli Gospodin: “Uškopljenicima koji drže moje subote i izabiru ono što je meni ugodno, i drže se mojega saveza:"

⁵ njima dajem u svojoj kući i među svojim zidovima mjesto i ime koje je bolje nego sinova i kćeri. Dajem im vječno ime, koje se nikada na zatire."

⁶ A tuđince, koji pristanu uz Gospodina, da mu služe, da ljube Gospodnje ime i da budu sluge, sve koji drže subotu i ne oskvrnjuju je i drže se mojega saveza:"

⁷ njih ću dovesti k svetoj gori i razveseliti ih u svojoj molitvenoj kući. Njihove žrtve paljenice i klanice ugodne su na mojemu žrtveniku, jer će se moja kuća zvati kuća molitve za sve narode.”"

⁸ Govori svemogući Gospodin, koji sabire Izrćlove prognanike: “Još više sabirem k onima koje sam već sabrao od njega.”"

⁹ Sve poljske životinje dođite jesti, sve šumske životinje!"

¹⁰ Stražari su njegovi slijepi: Svi oni ne zapažaju ništa. Svi su psi nijemi, ne mogu lajati. Drijemaju i leže, i najdraže im je spavati."

¹¹ Psi su proždrljivi, ne znaju za sitost. Pastiri su, ne pokazuju oprez. Svi idu svojim vlastitim putem, svaki za svojom korišću, jedan kao drugi."

¹² Dođite, donijet ću vina! Napit ćemo se žestoka pića! Sutra neka bude kao i danas, sjajno preko mjere!"

57

¹ Pravednik gine, nitko za to ne mari. Pobožni se ljudi uzimaju, i nitko na to ne gleda. Jest, zloćom se uzima pravednik."

² On ulazi u mir. Počine na svojoj postelji svaki koji je hodio pravim putem."

³ A vi pristupite ovamo, sinovi vračare, rode preljubnice i bludnice!"

⁴ Komu se vi rugate? Na koga razvaljujete usta i plazite jezik? Niste li djeca otpada, leglo laži?"

⁵ Koji se palite za idolima, pod svakim zelenim drvetom, koji u dolinama koljete svoju djecu pod kamenim vrletima."

⁶ Tvoj je dio na glatku kamenju u potočnoj dolini. Upravo je to tvoje najdraže mjesto. I njima si izlijevao naljev, prinosio dar. Zar ću se time zadovoljiti?"

⁷ Na svakoj visokoj i uzvišenoj gori postavio si svoj stan. I tamo si uzlazio da prineseš žrtvu klanicu."

⁸ Iza vrata i dovrataka stavio si svoj spomen. Jer, meni nevjeran, otkrio si svoj stan i ušao u nj, raširio si ga, nešto si od njih sebi pridržao, volio si s njima općiti, zlo si gledao."

⁹ Išao si k Moleku s uljem i uzimao si sa sobom mnoge mirise. Slao si daleko svoje glasnike i pregibao si se sve do podzemnoga svijeta."

¹⁰ Mnogim si se svojim putovanjem umorio, ali nisi rekao: Bilo je uzalud. Još si osjećao život u svojim udovima. Zato nisi posustao."

¹¹ Od koga si se uplašio i koga si se pobojao da si postao nevjeran, da nisi na me mislio i da nisi za me mario? Zar ne, zato što sam ja šutio, i to od davnih vremena, zato se nisi više bojao?"

¹² Ali ja ću objaviti kako je s tvojom pravednošću i s tvojim slabim djelima: ne će ti koristiti ništa."

¹³ Kad onda zavikneš, neka te izbave tvoje gomile idolâ! Ali će ih sve odnijeti vjetar, i jedan će ih dah otpuhnuti. A tko se u me uzda, baštinit će zemlju, zaposjest će moju svetu goru."

¹⁴ Tada će se reći: Načinite put! Načinite put! Poravnajte put! Uklonite svaku smetnju s puta moga naroda!"

¹⁵ Jer ovako govori visoki, uzvišeni, koji vječno stoluje i zove se Svetac: Stanujem u visini, u svetištu, ali i kod poniznoga i skrušenoga, da ponovno oživim skrušenome duh i ponovno okrijepim srca slomljenome."

¹⁶ Jer se ne ću dovijeka svađati i ne ću se jednako gnjeviti. Inače ginu preda mnom duh i duše što sam ih stvorio."

¹⁷ Zbog grješne njegove lakomosti gnjevio sam se na narod i pohađao ga: sakrio bih se i ljutio. A on se odmetnuo putem svojega srca."

¹⁸ Vidio sam njegove putove. Ali ću ga iscijeliti i voditi, i dat ću utjehu njegovima, što trpe."

¹⁹ Ja sam koji dajem obećanje: Mir, mir dalekima i blizima ? govori Gospodin ? ja ću ih iscijeliti."

²⁰ A bezbožnici su kao uzburkano more koje se ne može umiriti, i čija voda izbacuje mulj i blato."

²¹ ”Nema mira bezbožnicima”, veli moj Bog."

58

¹ Viči iz puna grla, ne susteži se! Podigni svoj glas kao truba. Objavi mojemu narodu njegov grijeh, Jakovljevoj kući njezine opačine!"

² Pitaju me dan na dan i rado bi htjeli doznati moje putove. Kao narod koji čini pravednost i ne odmiče se od pravde svojega Boga, tako oni traže od mene pravedne sudove navaljuju na Božje objavljenje."

³ Zašto postimo, a ti to ne vidiš, trapimo se, a ti na to ne paziš? Eto, u dan kad postite, idete za svojim poslovima i sve radite."

⁴ Eto, postite da se svađate i tučete, da udarate opakom šakom. Nemojte dalje tako postiti kao sada, da se čuje vaš glas u nebeskoj visini?"

⁵ Zar je to post koji mi je po volji, dan kada se čovjek trapi? Da objesi svoju glavu kao sita i da prostire poda se vreću i pepeo? Zar ćeš to zvati postom i danom ugodnim Gospodinu?"

⁶ Nije li ovo post što ga volim: da razvežeš nepravedne sveze, da odriješiš remenje ropstva, da pustiš na slobodu zarobljenike i izlomiš svaki jaram?"

⁷ Nije li u tome, da prelamaš svoj kruh gladnome i primaš u svoju kuću bijedne beskućnike? Kad vidiš koga napola gola, moraš ga zaodjenuti i ne ukloniti se svojemu rodu po krvi."

⁸ Tada zasja tvoje svjetlo kao zora, tvoje zdravlje brzo procvate, tvoje opravdanje ide pred tobom, Gospodnji je sjaj tvoje zaleđe."

⁹ Ako tada zovneš, daje ti odgovor Gospodin. Ako vikneš za pomoć, on će reći: Evo me. Ako izbaciš iz svoje sredine jaram, pružanje prsta i lažni govor"

¹⁰ i gladnome ponudiš rado što imaš, i nasitiš nevoljnika, onda zasja tvoje svjetlo u tami, i mrak će tvoj biti jasan kao podne."

¹¹ Vazda će te voditi Gospodin, pa i u suši će ti dušu krijepiti. On jača tvoje kosti, i ti si kao vrt dobro zaliven, kao izvor kojemu voda nikada ne presuši."

¹² Tvoji sazidaju prastare ruševine. Temelje prošlih pokoljenja opet ti podižeš. Prozvat će te zazidateljem pukotinâ, popraviteljem ulica za naselje."

¹³ Ako svoju nogu u subotu ustegneš, tako da na moj sveti dan ne obavljaš svojih poslova i subotu prozoveš milinom, a sveti Gospodnji dan dostojnim poštovanja i time da ga slaviš, da u taj dan ne putuješ i ne obavljaš svoje poslove i ne govoriš za svoje stvari,"

¹⁴ tada ćeš se veseliti u Gospodinu, i ja ću te izvesti na zemaljske visine i dat ću ti da uživaš; baštinu svojega oca Jakova, jer su to obećala Gospodnja usta. ""

59

¹ Gle, nije prekratka Gospodnja ruka da pomogne. Nije gluho njegovo uho da čuje."

² Ne, vaše opačine rastavljaju vas s vašim Bogom. Vaši su grijesi zaklonili njegovo lice od vas, da ne čuje."

³ Jer su vaše ruke oskvrnjene krvlju, vaši prsti krivnjom. Vaše usne govore laž, vaš jezik kazuje krivo."

⁴ Nitko ne traži pravedno sud. Nitko se pošten ne pravda. Oslanjaju se na prijevaru i govore laž; započinju nevolju i rađaju muku. ""

⁵ Nose gujinja jaja. Tkaju paučinu. Tko pojede njihova jaja, taj mora umrijeti. Zgnječi li se jedno, izleže se guja ljutica."

⁶ Njihova tkanina ne valja za haljine. Njihovim tkanjem ne može se pokriti. Djela su im zla djela. U rukama je njihovim nasilje."

⁷ Njihove noge trče na zlo i brze su u prolijevanju nedužne krvi. Misli su njihove zle misli. Putovi su njihovi pustoš i razaranje."

⁸ Za put mira ne znaju. Nema pravice na njihovim kolotečinama. Sami idu samo krivim stazama. Tko god ide po njima, ne zna za mir."

⁹ ”Zato je sud daleko od nas i spasenje ne dolazi do nas. čekamo svjetlo, ali gle, tmina je, bijeli dan, ali putujemo po mraku."

¹⁰ Kao slijepci pipamo zid, tumaramo okolo, kao da nemamo očiju. Spotičemo se u pol bijela dana kao u sumračje i iako zdravi, slični smo mrtvima."

¹¹ Mumljamo svi kao medvjedi i gučem kao golubovi. čekamo sud, a on ne dolazi; spasenje, a ono je daleko od nas. ""

¹² Jer je velik broj naših grijeha pred tobom. Naše opačine svjedoče protiv nas. Jer smo svjesni svojih grijeha i znamo svoje prijestupe:"

¹³ Vjerolomstvo i zatajenje Gospodina, odstup od svojega Boga, govorenje o nasilju i otpadu, izmišljanje i iznošenje lažnih riječi."

¹⁴ Tako je potisnuta pravica, i pravednost je daleko. Jer se istina koleba na trgu, i poštenje ne može proći."

¹⁵ Tako mora nestati istine, i tko se uklanja od zla, nema ga.” Gospodin je to vidio, i bilo mu je vrlo neugodno što više nije bilo pravice."

¹⁶ I vidio je da nema čovjeka, začudio se da nitko nije posredovao. Tad mu je pomogla njegova vlastita mišica. Pravednost ga je njegova poduprla."

¹⁷ Obukao je pravednost kao oklop, i kacigu je pobjede stavio na glavu. Obukao je kao haljine odjeću osvete i zaogrnuo se gnjevom kao plaštem."

¹⁸ Po djelima što su se počinila on će vratiti: Svojim protivnicima gnjev, neprijateljima osvetu. On će vratiti primorskim zemljama."

¹⁹ Tada će se na zapadu bojati Gospodnjega imena i na istoku njegove slave. Jer će kao plaha rijeka on doći, njega će goniti Gospodnji dah."

²⁰ Ali će za Sion doći kao otkupitelj, za one koji su se u Jakovu obratili od otpada”, veli Gospodin."

²¹ ”Moj je zavjet s njima ovaj”, veli Gospodin: “Moj duh, koji počiva na tebi, i moje riječi, što sam ih stavio tebi u usta, neka ne iziđu iz tvojih usta, niti iz usta tvoja djece, niti iz usta tvoje unučadi”, veli Gospodin, “od sada dovijeka!”"

60

¹ Ustani, svijetli! Jer je došla tvoja svjetlost. Gospodnja slava sja nad tobom."

² Jer evo: tmina pokriva zemlju i mrak narode. Ali nad tobom sja Gospodin. Nad tobom svijetli njegova slava."

³ Narodi putuju k tvome svjetlu i kraljevi k sjaju koji sja nad tobom."

⁴ Podigni svoj pogled uokolo i vidi: svi su se skupili i dolaze k tebi. Tvoji sinovi dolaze izdaleka. Kćeri se tvoje nose u naručju."

⁵ Tada ćeš ti, kad to vidiš, zasjati od radosti, tvoje će srce zadrhtati i raširiti se. Jer k tebi dolazi bogatstvo mora, pritječe k tebi blago narodâ."

⁶ Prekrilit će te mnoštvo deva, mlade deve od Midjana i Efe. Svi oni dolaze od Šebe. Zlato i kâd donijet će, i radosno će se navješćivati slavna Gospodnja djela."

⁷ Sva kedarska stada skupit će se za te. Nebajotski ovnovi stajat će ti na službu. Oni se prinose na moj žrtvenik, da mi ugodi. Kuću svoje slave učinit ću još sjajnijom."

⁸ Tko su oni što lete kao oblak, kao golubovi k svojim krletkama?"

⁹ Jest, mene čekaju zemlje na moru. Taršiške lađe plove naprijed, da dovezu tvoju djecu izdaleka zajedno s njihovim srebrom i zlatom za ime Gospodina, tvojega Boga, i za Izrćlova Sveca: jer te on hoće proslaviti."

¹⁰ Ljudi iz tuđe zemlje zidaju tvoje zidove, i njihovi kraljevi stoje ti na službu. Jer ako sam te u svom gnjevu i udario, ipak sam se smilovao tebi u svojoj milosti."

¹¹ Vrata su ti svagda otvorena. Ne zatvaraju se danju ni noću, da se dovedu u te blago narodâ i njihove vođe, kraljevi."

¹² A narod i kraljevstvo koji ti ne će služiti, propast će; takvi će se narodi sasvim zatrti. ""

¹³ Donijet će ti se krasna stabla Libanona: čempresi, brijestovi i jele, da ukrase mjesto moga svetišta i da počaste podnožje mojih nogu."

¹⁴ Duboko sagnuti dolaze k tebi sinovi tvojih tlačitelja. Tvoji preziratelji padaju ti svi pred noge. Zvat će te “Gospodnjim gradom”, “Sionom Izrćlova Sveca.”"

¹⁵ Kao nagradu za ono što si bio ostavljen i omražen, tako da te nije nitko pohađao, činim te vječnim ponosom, milinom sviju pokoljenja."

¹⁶ I sisat ćeš mlijeko narodâ i hranit ćeš se na prsima kraljeva. Spoznat ćeš da sam ja, Gospodin, tvoj izbavitelj, i tvoj otkupitelj ? jaki Jakovljev Bog."

¹⁷ Umjesto mjedi donosim zlato, umjesto željeza donosim srebro, umjesto drva mjed i umjesto kamenja željezo. Tvojem poglavarstvu donijet ću mir, tvojem gospodaru pravednost."

¹⁸ O nasilju se ne će ubuduće čuti u tvojoj zemlji, ni o pustošenju i razaranju u tvojim granicama. Zidove ćeš svoje zvati “spasenjem”, svoja vrata “slavom”."

¹⁹ Ne će ti više služiti danju sunce kao svjetlo, niti će ti mjesec sjati: ne, Gospodin će ti biti vječnim svjetlom i tvoj Bog sjajnim tvojim ukrasom."

²⁰ Ne će više zalaziti tvoje sunce niti će iščeznuti tvoj mjesec; jer će ti Gospodin postati vječnim svjetlom, te su pri kraju dani tvoje žalosti. ""

²¹ Narod će se tvoj sastojati od samih pravednika. Oni će zauvijek posjedovati zemlju mladicu koju sam posadio, djelo mojih ruku, na moju slavu."

²² Najmanji će postati plemenom, najneznatniji jakim narodom. Ja, Gospodin, brzo ću to izvesti u svoje vrijeme."

61

¹ Duh svemogućega Gospodina počiva na meni. Jer me pomazao Gospodin, poslao me da donesem poniznima veselu vijest. On me poslao da iscijelim slomljena srca, da navijestim zarobljenima slobodu, vezanima otkupljenje,"

² da oglasim godinu Gospodnje milosti i dan osvete našega Boga, da utješim sve žalosne,"

³ da žalosnima u Sionu kao dar dam na glavu nakit umjesto pepela, ulje radosti umjesto odjeće žalosti, hvalospjev umjesto plašljivosti. “Hrastovi pravednosti” zvat će se oni, “nasad Gospodnji za njegovu slavu.”"

⁴ Oni će sazidati prastara razorena mjesta, podići će opet što je bilo opustošeno u vrijeme praotaca. Ponovit će puste gradove što su ležali razvaljeni kroz mnoga pokoljenja."

⁵ Tuđinci se postavljaju kao pastiri vaših stada. Inozemci su vaši ratari i vaši vinogradari."

⁶ A vi ćete se zvati “svećenici Gospodnji”, “sluge našega Boga” nazivat će vas. Uživat ćete dobra naroda i hvalit ćete se njihovim bogatstvom."

⁷ Sramota će se dvostruko nadoknaditi. Umjesto sramote oni će pjevati nad svojom sudbinom. Tako će dobiti dvojinom posjed u zemlji. Imat će vječnu radost."

⁸ Jer ja, Gospodin, ljubim pravicu, mrzim na bezbožan grabež. Tako ću im vjerno dati plaću i vječan ću savez sklopiti s njima."

⁹ Njihovi potomci bit će poznati među poganima, njihovi naraštaji među narodima. Tko ih god vidi, priznat će: oni su pokoljenje što ga je Gospodin blagoslovio."

¹⁰ Glasno ću se veseliti u Gospodinu. Duša se moja raduje u mome Bogu. Jer me obukao u haljinu spasenja, zaogrnuo me plaštem pravednosti kao zaručnika koji sebi svečano namješta na glavu nakit, kao zaručnicu koja na sebe stavlja svoj ures."

¹¹ Jer kao što iz zemlje raste bilje i u vrtu niče što se posije, tako će svemogući Gospodin učiniti da nikne pravednost i slava pred očima svih naroda."

62

¹ Zbog Siona ne smijem šutjeti, zbog Jeruzalema ne smijem mirovati, dok njegovo opravdanje ne iziđe kao svjetlost i njegovo spasenje kao goruća baklja."

² I narodi će vidjeti tvoje opravdanje i svi kraljevi tvoju slavu, i prozvat ćeš se novim imenom, što će ga odrediti Gospodnja usta."

³ Tada ćeš biti sjajna kruna u Gospodnjoj ruci i kraljevski zlatni vijenac u ruci svojega Boga."

⁴ Ne ćeš se više zvati “ostavljenom”, niti će se tvoja zemlja zvati “pustinja”, nego ćeš se zvati “milina moja” i tvoja zemlja “udata”. Jer ćeš se svidjeti Gospodinu, i zemlju će ti on uzeti za zaručnicu."

⁵ Jer kao što se mladić zaručuje djevojkom, tako tebe uzimaju u posjed tvoja djeca. I kako se zaručnik raduje zaručnici, tako se tebi raduje tvoj Bog."

⁶ ”Na tvojim zidovima, Jeruzaleme, postavio sam stražare; čitav dan i svu noć ne će oni ušutjeti ni za tren.” Vi, koji morate spominjati Gospodina, ne šutite! ""

⁷ Ne dajte mu mira dok ne uspostavi Jeruzalem i ne učini ga slavom na zemlji!"

⁸ Zakleo se Gospodin svojom desnicom i svojom jakom mišicom: “Ne ću više nikada dati tvoga žita tvojim neprijateljima za hranu, i tuđinci ne će više piti tvoga vina, oko kojega si se trudio."

⁹ Ne, tko je žeo zrno, neka ga jede i pritom neka hvali Gospodina! I tko je unio vino, neka ga i pije u mojim svetim trijemovima!”"

¹⁰ Prođite, prođite kroz vrata! Napravite put narodu! Sagradite, sagradite cestu! Uklonite s nje kamenje! Podignite zastavu narodima!"

¹¹ Evo, Gospodin oglašava do nakraj zemlje: “Recite sionskoj kćeri: Evo, tvoj spasitelj dolazi! Evo, njegova plaća dolazi s njim i njegovo vraćanje ide pred njim!”"

¹² Oni će se zvati “svet narod”, “Gospodnji otkupljenici”. A ti ćeš se zvati “traženi”, “neostavljeni grad”."

63

¹ Tko je onaj što dolazi iz Edoma, u crvenim haljinama iz Bosre? Sjajan je u svojoj odjeći, ponosno koračajući u svojoj silnoj snazi. “Ja sam, koji govorim pravednost, koji imam moć da spasim.”"

² ”Zašto je crvena tvoja odjeća, zašto su tvoje haljine kao u prešara?”"

³ ”Prešu sam ja sâm gazio. Od narodâ nije nitko bio sa mnom. U gnjevu sam ih izgazio. Krv mi je njihova poprskala haljine. Tako sam ukaljao svu svoju odjeću."

⁴ Jer je dan osvete bio u mome srcu, i bila je došla godina mog otkupljenja."

⁵ Pogledao sam, a nije bilo pomoćnika. Gledao sam začuđen naokolo. Ali nije bilo nikoga da mi pomogne. Tada mi je pomogla moja mišica. Jarost mi je moja pomogla."

⁶ Tako sam izgazio narode u svojem gnjevu, opojio sam ih u svojoj jarosti i prolio na zemlji njihovu krv.”"

⁷ Slavit ću Gospodnju milost, slavna Gospodnja djela, nakon svega što nam je učinio Gospodin, i veliku dobrotu prema Izrćlovoj kući, što ju je njoj iskazao po svom milosrđu i po svojoj velikoj milosti."

⁸ Jer je on rekao: “Doista su moj narod, sinovi koji ne će iznevjeriti nikada.” Tako im je postao spasitelj."

⁹ U svakoj njihovoj tuzi bio je i on tužan, ali ih je spasio anđeo njegova lica. U svojoj ljubavi i milosti on ih je otkupio, podigao ih i nosio ih sve dane u davno doba."

¹⁰ Ali su oni bili nepokorni i žalostili su njegov sveti duh. Tada im je on postao neprijatelj. On je sam ratovao na njih."

¹¹ Onda se njegov narod spomenuo starih vremena, Mojsija: “Gdje je onaj koji je pastire svoga stada izveo iz vode Nila? Gdje je onaj koji mi je dao u srce svoj sveti duh,"

¹² koji je svojom silnom mišicom išao uz Mojsijevu desnicu, koji je pred njima razdvojio vode, da stekne sebi vječno ime,"

¹³ koji ih je vodio preko vodenih bezdana kao konja preko tratine, tako da se nisu spotakli?”"

¹⁴ Kao kad stoka silazi u dolinu, tako ih je Gospodnji duh vodio uvijek na počivališta. Tako si vodio svoj narod, da stekneš sebi slavno ime."

¹⁵ Pogledaj dolje s neba! Vidi iz svojega svetog i sjajnog stana! Gdje je tvoja revnost i moć? Ganuće tvojega srca i tvoje milosrđe ? zar prestadoše prema meni!"

¹⁶ Jer ti si naš otac! Abraham ne zna za nas, i Izrćl nas ne pozna. Ti si, Gospodine, naš otac. Otkupitelj naš od davnine tvoje je ime."

¹⁷ Zašto si nas pustio da zađemo s tvojih putova, Gospodine, da otvrdne naše srce tako da te se više ne boji? Daj zbog svojih slugu da se vrate plemena što su tvoja svojina!"

¹⁸ Jesu li oni samo kratko vrijeme vladali nad tvojim svetim narodom, jesu li naši protivnici pogazili tvoje svetište."

¹⁹ Tako je kao da nisi nikada od davnine vladao nad nama, kao da se mi nismo zvali po tvome svetom imenu."

64

¹ Ah, da razdereš nebo i siđeš dolje, da bi zadrhtale gore pred tobom ? kao što oganj upali granje, i učini da uzavre voda ? da se oglasi tvoje ime tvojim protivnicima, da pred tobom zadršću narodi,"

² dok činiš strahovita djela, koja nismo nikada očekivali! O, da siđeš dolje, da zadrhtaju gore pred tobom!"

³ Od davnina nije se čulo niti doznalo, nije oko vidjelo da je koji bog osim tebe tako činio za one koji ga čekaju."

⁴ Ti se zauzimaš za onoga koji s radošću čini pravdu, za one koji se spominju tebe na tvojim putovima. Ali, ah, ti si se gnjevio, a mi smo griješili dalje svojom nevjernošću i svojim otpadom."

⁵ Tako smo mi svekoliki postali kao nečist čovjek, i sva naša pravda kao okaljana haljina; mi svi venemo kao lišće. Naše opačine odnijele su nas kao vjetar. ""

⁶ Nitko nije zazivao tvoje ime, nitko nije ustao da se tebe drži. Jer si bio sakrio svoje lice od nas i pustio si nas da dršćemo pod pritiskom svojih opačina."

⁷ Ali sada, Gospodine, ti si naš otac. Mi smo glina, ti si naš tvorac, i mi smo svi djelo tvojih ruku."

⁸ Ne gnjevi se veoma, Gospodine, i ne spominji se dovijeka krivnje! Eto, ipak pogledaj! Mi smo svi tvoj narod."

⁹ Sveti tvoji gradovi postali su pustinja. Sion je postao pustinja, Jeruzalem pustoš."

¹⁰ Sveta, sjajna naša kuća, gdje su te slavili naši oci, izgorjela je ognjem. Sve su naše dragocjenosti uništene."

¹¹ Možeš li se pritom još suzdržati, Gospodine? Zar ćeš šutjeti i najdublje nas poniziti?"

65

¹ ”Potražili su me koji nisu pitali za me. Našli su me koji me nisu tražili. Rekao sam narodu koji se još nije bio zvao mojim imenom: Evo me, evo me!"

² Cijelo sam vrijeme širio ruke za nepokornim narodom, koji je išao za svojim mislima, putem koji nije bio dobar."

³ Za narodom koji me jednako izazivao bez straha, dok je žrtvovao u vrtovima i kadio na žrtvenicima od opeka."

⁴ Oni sjede u grobovima, noće na šutljivim mjestima. Jedu svinjsko meso. U posudama je njihovim juha od nečisti."

⁵ Govore: Stoj! Ne dolazi mi blizu! Jer sam svet za te. ? Takvi su ljudi dim u mojem nosu, oganj što vazda gori."

⁶ Eto, napisano je preda mnom: Ne ću mirovati dok to ne platim. Platit ću im u njedra."

⁷ Za vaše opačine i za sve opačine vaših otaca”, veli Gospodin, “koji su žrtvovali na gorama i grdili me na humovima. Platit ću im u njedra plaću za djela što su ih učinili od početka.”"

⁸ Ovako veli Gospodin: “Evo što se kaže o grozdu kad se u njemu nađe soka: Ne kvari ga jer je blagoslov u njemu! ? tako ću učiniti zbog svojih slugu, da sve ne uništim."

⁹ Zato ću izvesti potomka iz Jakova i baštinika svojih gora iz Jude. Jest, moji izabranici bit će baštinici. Sluge će moje tamo stanovati."

¹⁰ Tada će šaronska ravnica postati pašnjak za ovce i akorska dolina počivalište za goveda mojemu narodu, onima koji su god pitali za me."

¹¹ A vi, koji ostavljate Gospodina, koji zaboravljate moju svetu goru, koji postavljate stol bogu sreće i mirisno vino prinosite kao naljev božici sudbine,"

¹² vas određujem za mač. Vi ćete svi dopasti na klanje, jer se niste odazvali kad sam zvao, jer niste slušali kad sam govorio, nego ste činili što je zlo u mojim očima, i izabrali ste što mi se nije sviđalo.”"

¹³ Zato ovako veli svemogući Gospodin: “Gle, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati. Gle, sluge će moje piti, a vi ćete biti žedni. Gle, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti."

¹⁴ Gle, sluge će moje klicati od radosti u srcu, a vi ćete jadikovati od žalosti u srcu i ridati iz slomljena duha."

¹⁵ Imena ćete ostaviti mojim izabranima za kletvu. Svemogući Gospodin ubit će vas, a slugama će svojim dati drugo ime."

¹⁶ Tko se blagoslivlja u zemlji, blagoslivljat će se kod Boga vjernosti. Tko se kune u zemlji, klet će se kod Boga vjernosti. Jer će se zaboraviti prijašnje tjeskobe i iščeznut će ispred mojih očiju."

¹⁷ Jer gle, ja ću stvoriti novo nebo i novu zemlju. Ne spominju se više prijašnje stvari. Nikomu više ne dolaze na um."

¹⁸ Ne, radujte se, veselite se uvijek zbog onoga što stvaram! Jer eto, ja ću pretvoriti Jeruzalem u veselje i njegov narod u radost."

¹⁹ Ja ću se sam veseliti zbog Jeruzalema i radovati se zbog svoga naroda. Ne će se više u njemu čuti glas plača ni glas jauka."

²⁰ Ne će više ondje biti djetešca od malo dana ni starca koji potpuno ne navrši svoje dobi. Ne, mladić će umirati kao stogodišnjak, i tko doživi samo sto godina, bit će smatran grješnikom pogođenim prokletstvom."

²¹ Oni će graditi kuće i u njima stanovati. Sadit će vinograde i uživati njihove plodove."

²² Ne će oni graditi, a drugi stanovati. Ne će saditi, a drugi jesti. Dobi drveća bit će jednaka dob moga naroda. Prihod svojih ruku će moji izabranici također sami potrošiti."

²³ Ne će se truditi uzalud, niti će rađati djecu za jadan završetak. Jer su oni rod blagoslovljenih od Gospodina i njihovi potomci zajedno s njima."

²⁴ Prije nego zazovu, ja ću se odazvati. Dok još govore, ja ću već uslišati."

²⁵ Vuk i janje zajedno će pasti, i lav će jesti slamu kao govedo, i zmija će se hraniti prahom. Ne će zlo činiti, ne će nikome nauditi na svoj mojoj svetoj gori”, veli Gospodin."

66

¹ Ovako veli Gospodin: “Nebo je moje prijestolje, i zemlja je podnožje mojim nogama. Kakvu ćete mi kuću graditi i kakvo je mjesto mojega počivališta?"

² Jer je sve to stvorila moja ruka. Tako je sve to postalo”, veli Gospodin. “Ali ja gledam onoga koji je ponizan, onoga koji je skrušen u duhu, onoga koji se brine za moju riječ."

³ Tko kolje bikove, a ujedno je ubojica ljudi; tko žrtvuje ovce, a ujedno psu lomi zatiljak; tko prinosi dar, a ujedno prinosi svinjsku krv; tko pali kâd, a ujedno hvali idola: kao što oni idu svojim vlastitim putovima i nalaze ugodnost u svojim gadostima, ""

⁴ isto ću tako ja izabrati sebi mučenja za njih i pustit ću na njih ono što im se gadi, jer kad sam zvao, nitko se nije odazvao, kad sam govorio, nitko nije htio slušati, nego je činio što je zlo u mojim očima, i izabrao ono što mi se nije sviđalo.”"

⁵ Slušajte Gospodnju riječ, vi koji se brinete za njegovu riječ: “Vaša braća, koja vas mrze, koja vas odbacuju zbog mojega imena, govore ovako: Neka se pokaže Gospodin u svojoj krasoti, da ugledamo vašu radost! Ali će se oni posramiti.”"

⁶ čuj, vika dolazi iz grada! čuj iz Hrama! čuj, Gospodin plaća svojim neprijateljima!"

⁷ Prije nego dođu bolovi, ona će roditi. Prije nego ga uhvate muke, ona će roditi dječaka."

⁸ Tko je čuo takvo što? Tko je vidio takvo što? Može li zemlja u jedan dan doći na svijet? Može li se narod roditi odjednom? A ipak će Sionka ležati u bolovima i zajedno rađati djecu."

⁹ ”Zar da ga još priječim kod poroda?”, veli Gospodin. “Zar da mu to branim ja, koji dajem rađati?”, veli tvoj Bog."

¹⁰ Radujte se s Jeruzalemom i veselite se gradu, vi svi koji ga ljubite! Radujte se s njim svi koji ste ga žalili!"

¹¹ Napijte se na njegovim utješnim prsima! Srčite, naslađujte se na punini njegove krasote!"

¹² Jer ovako veli Gospodin: “Gle, ja dovodim spasenje k njemu kao rijeku, sjajno bogatstvo naroda, kao nabujali potok. Vi ćete se na njemu napiti. Bit ćete nošeni na rukama, milovani na koljenima."

¹³ Kao dječaka kojega tješi njegova mati tako ću vas ja tješiti. U Jeruzalemu ćete se vi utješiti."

¹⁴ Kad to vidite, obradovat će se vaše srce, tijelo će vaše procvasti kao mlada zelen.” Tako će se objaviti Gospodnja ruka na njegovim slugama. A zaprijetit će svojim neprijateljima."

¹⁵ Jer gle, Gospodin će doći u ognju. Kola su mu kao vihor. Gnjev će svoj pretvoriti u propast, prijetnju u ognjene plamenove."

¹⁶ Jer Gospodin sudi svojim ognjem i mačem svakome tijelu. Velik će biti broj onih koje će Gospodin pobiti."

¹⁷ ”Koji se posvećuju i čiste za vrtove iza svećenika u sredini, pritom jedu svinjsko meso, nečisto, miševe; svi će izginuti”, veli Gospodin. ""

¹⁸ ”K meni su došla vaša djela i vaša mišljenja. Sve ću narode i jezike sabrati. Oni će doći i vidjeti moju slavu."

¹⁹ Postavit ću znak na njih i neke ću od njih kao obraćene poslati k narodima: u Taršiš, Put i Lud, koji natežu luk, u Tubal i Javan, dalekim zemljama na moru, koji još nisu čuli glasa o meni i nisu još vidjeli moje slave; oni će navješćivati moju slavu među narodima.""

²⁰ Tada će se dovesti sva vaša braća iz svih naroda kao dar za Gospodina, na konjima, na kolima, na nosilima, na mazgama i devama, k mojoj svetoj gori u Jeruzalem”, veli Gospodin, “kao što prinose Izrćlovi sinovi dar u čistoj posudi u Gospodnju kuću."

²¹ Jedan dio od njih uzet ću za svećenike i levite”, veli Gospodin."

²² ”Jer kao što će novo nebo i nova zemlja, što ih stvaram, stajati preda mnom”, veli Gospodin, “tako će stajati i vaše pleme i vaše ime."

²³ I od mlađaka do mlađaka i od subote do subote dolazit će svako tijelo da se pokloni preda mnom”, veli Gospodin."

²⁴ ”Tada će se izlaziti kako bi se vidjela mrtva tijela ljudi što su otpali od mene. Jer njihov crv ne će umrijeti. Njihov se oganj ne će ugasiti. Bit će grdoba svakome tijelu.”"