1 Salomonova pjesma nad pjesmama. Zaručnica:"
2 Oh, kad bih se mogla nasladiti na cjelovu tvojih usta! Tvoje je milovanje slađe od vina."
3 Miris tvojih pomasti je pun miline. Tvoje je ime kao razliveno ulje. Zato te ljube djevojke. Zbor:"
4 Privuci nas k sebi. Požurimo! Uvedi nas, kralju, u svoje odaje! Radovat ćemo se i veseliti s tobom. Pjevat ćemo o tvojoj ljubavi, nježnije od vina. Dostojan si svake ljubavi. Zaručnica:"
5 Potamnila sam, ali sam lijepa, o jeruzalemske kćeri, kao cedarski šatori, kao Salomonove šatorske zavjese."
6 Ne gledajte na to što sam crnomanjasta, jer me sunce opalilo! Sinovi moje majke, ljutiti na mene, postaviše me da čuvam vinograde i nisam mogla paziti na vlastiti vinograd."
7 Kaži mi ti, kojemu pripada moje srce, gdje čuvaš svoje stado, gdje planduješ o podne? Ne bih htjela lutati među stadima tvojih drugova. Zaručnik:"
8 Ako ne znaš, o najljepša među ženama, slijedi trag stada i tjeraj svoje jariće na pašu pokraj pastirskih šatora."
9 Uspoređujem te, ljubljena moja, s plemenitim konjima u faraonovim kolima."
10 Kako lijepo pristaje tvojim obrazima niz bisera i tvojemu vratu koraljna vrpca."
11 Načinit ćemo ti zlatne grivne sa srebrnim šarama. Zaručnica:"
12 Dok kralj počiva na svom ležaju, moj nard odiše ugodnim mirisom."
13 Moj je dragi kao kutijica smirne, što počiva među mojim grudima."
14 Moj je dragi kao ciprov grozd u engedskim vinogradima. Zaručnik:"
15 Kako si lijepa, ljubljena moja, kako si lijepa! Tvoje su oči kao golubice. Zaručnica:"
16 O, ti si lijep, ljubljeni moj, ti si odista preljubazan! Naša je postelja svježa zelen,"
17 kućne su nam grede cedrovi, a naši stolovi čempresi."
1 Ja sam cvijet na šaronskoj poljani, ljiljan u dolini. Zaručnik:"
2 Kao ljiljan među trnjem, tako je moja ljubljena među djevojkama."
3 Kao jabuka među divljim drvećem, moj je dragi među momcima. Sjedim rado u njegovoj sjeni. Njegov je plod sladak mojemu grlu."
4 On me vodi u dvoranu za svečanosti i bojni barjak, koji mi je podigao, barjak je ljubavi."
5 Krijepi me grožđem, razblažuje me jabukama, jer sam izvan sebe od ljubavi."
6 Njegova ljevica počiva pod mojom glavom, a desnicom me grli u ljubavi."
7 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, srnama i košutama, nemojte buditi ljubljenu dok ona sama to ne bude htjela! Zaručnica:"
8 Glas moga dragoga! Evo, dolazi skačući preko gora i poskakujući preko bregova."
9 Moj je dragi kao srna ili kao jelenče. Gledaj samo, već stoji iza našega zida i gleda kroz prozor i viri kroz rešetku."
10 čujte što mi veli: Zaručnik: Ustani, ljubljena moja, krasotice moja, i dođi:"
11 Gle, već je prošla zima i prestalo je kišiti."
12 Niču cvjetići na polju. Došlo je vrijeme rezanja loze i već se čuje u našoj zemlji grgutanje grlice."
13 Već smokva pušta svoj plod i vinova loza u cvatu širi svoj miris. Ustani, ljubljena moja, krasotice moja, i dođi!"
14 Dođi, golubice moja, što se gnijezdiš u klisurama, u vrletnom zaklonu! Daj da vidim tvoje lice, daj da slušam tvoj glas, jer je tvoj glas mekan i tvoje lice blago. Zaručnica:"
15 O, ulovite nam lisice, male lisice, što pustoše vinograd, naš vinograd u cvatu."
16 Moj je dragi moj, a ja sam njegova! On je pastir na poljima ljiljana."
17 Prije nego rashladi dan i rašire se sjene, dođi, ljubljeni moj, sličan srni ili jelenu na gorama Betera."
1 Tražila sam noću na svojoj postelji dragoga moje duše, tražila sam ga, ali ga nisam našla."
2 Ustah, pretrčah sav grad i tražih po ulicama i trgovima dragoga moje duše. Tražila sam ga, ali ga nisam našla."
3 Susretoše me stražari koji su obilazili gradom: Niste li vidjeli dragoga moje duše?"
4 Netom sam ih mimoišla, nađoh dragoga moje duše. Uhvatila sam ga čvrsto i ne ću ga pustiti sve dok ga ne dovedem u kuću svoje majke u sobu gdje me je ona rodila. Zaručnik:"
5 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, srnama i poljskim košutama, nemojte buditi i uznemirivati moju dragu, dok ona sama to ne bude htjela! Zbor:"
6 Što je ono što uzlazi tamo iz pustinje kao stup dima, kao dim smirne i tamjana i svakojakih skupih mirodija?"
7 Gle, to je Salomonova nosiljka. Oko nje je šezdeset junaka između najhrabrijih iz Izrćla."
8 Svi su oni teško naoružani i prokušani u boju. Svi su oni opasani mačem, da odole noćnim opasnostima."
9 Kralj Salomon je sazidao sebi palaču od libanonskog drveta."
10 Podigao je stupove od srebra, pokrov od zlata. Njegovo je sjedište od izvezenoga grimiza, djelo jeruzalemskih kćeri."
11 Iziđite, sionske kćeri, da vidite kralja Salomona s krunom kojom ga je okrunila njegova majka na dan njegove svadbe, na dan veselja njegova srca!"
1 Kako si lijepa, ljubljena moja, kako si lijepa! Tvoje su oči ispod koprene kao golubice."
2 Kosa ti je kao stado koza koje u valovitom trku silazi s gileadske gore. Zubi su ti kao stado ovaca što upravo dolaze s kupanja, kad se strigu, sve sa svojim blizancima, a da nijedna među njima nije bez janjeta."
3 Usne su ti kao vrpca grimiza i tvoj govor je mek. Kao kriška šipka su tvoji obrazi ispod koprene."
4 Vrat ti je kao Davidov toranj okružen zidnim vijencima, s kojega vise tisuće štitova, štitova samih junaka."
5 Tvoje su grudi dva laneta blizanca, što pasu među ljiljanima."
6 Prije nego rashladi dan i rašire se sjene, htio bih poći k smirnovoj gori, k tamjanovu brijegu."
7 Sva si lijepa, ljubljena moja, nema na tebi ljage."
8 Dođi s Libanona, zaručnice, k meni! Dođi s Libanona, dođi k meni! Siđi s amanskoga brijega, sa senirskoga i hermonskoga vrhunca, iz lavovskih pećina i risovskih gora!"
9 Ranjavaš mi srce, sestro, zaručnice moja; očaravaš mi srce svakim pogledom svojih očiju, svakim biserom na svome vratu! ""
10 Kako je slatko tvoje milovanje, sestro, zaručnice moja; Tvoja je ljubav slađa od vina i miris tvojih ulja nadvisuje svaku mirodiju. ""
11 S tvojih usana, zaručnice moja, kaplje djevičanski med. Tvoj jezik kupa med i mlijeko, i miris je tvojih haljina kao miris tamjana."
12 Vrt si dobro ograđen, sestro moja, zaručnice, zatvoren studenac, izvor zapečaćen."
13 Tvoj je nasad voćnjak šipka, pun prekrasnih plodova, cipra i narda,"
14 narda i šafrana, iđirota i cimeta, i svakojakog raslinja za kâd, smirne i aloja, sa svakojakim najskupljim balzamima."
15 Ti si izvor mojega vrta, studenac žive vode, što teče s Libanona. Zaručnica:"
16 Ustani sad, sjevernjače, dođi također, ti južnjače! Zapušite po mome vrtu, da se rašire njegovi mirisi! O, kad bi u moju bašču došao moj ljubljeni, da uživa njezine najljepše plodove!"
1 Dolazim, dolazim u svoj vrt, sestro moja, zaručnice, da berem svoju smirnu i svoj balzam, da jedem svoj djevičanski med sa saća, da pijem svoje vino i svoje mlijeko. Dođite, prijatelji moji, i pijte. Ponapijte se, mili moji! Zaručnica:"
2 Spavam, ali moje je srce budno. Slušaj! Eto kuca moj dragi. Zaručnik: Otvori mi, sestro moja, zaručnice moja, golubice moja, neokaljana moja! Glava mi je mokra od rose i kosa od noćnog mraza."
3 Već sam svukla svoju haljinu i morala bih je opet obući. I noge sam oprala, pa bih ih opet morala uprljati."
4 Tada moj dragi promoli ruku kroz ključanicu. Moja nutrina ustrepta, moja se duša uznemiri."
5 Skočih otvoriti svome dragome. Niz moje je ruke točila smirna i niz prste mi poteče najfinija smirna na držak prijevornice."
6 Otvorih svome dragome, ali je moj ljubljeni bio otišao, bio je nestao. Tražih ga, ali ga nisam našla. Zvala sam ga, ali mi se nije odazvao."
7 Susretoše me stražari koji su obilazili gradom. Tukoše me i raniše, i strgoše s mene koprenu stražari s bedema."
8 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ako susretnete moga dragoga, kažite mu da sam se razboljela od ljubavi."
9 Što je tvoj dragi bolji od ostalih, o ti, najljepša među ženama? Što je tvoj dragi bolji od ostalih, te nas tako zaklinješ? Zaručnica:"
10 Dragi je moj svjež i rumen, možete ga prepoznati među tisućama."
11 Njegova je glava kao najdragocjenije zlato, njegove su kose kao grozdovi datulja, crne kao gavrani."
12 Njegove su oči golubice na rubu vode, okupane u mlijeku, odmarane na obali potoka."
13 Njegovi su obrazi kao balzamove lijehe, pupoljci mirisavih biljaka. Njegove usne cvatu kao skrletni ljiljani, kaplju dragocjenom smirnom."
14 Njegovi su prsti svi u zlatnom prstenju, obloženom rubinima. Njegove su prsi slonova kost posuta safirima."
15 Njegove su noge kao mramorni stupovi, usađeni u podnožju od čistoga zlata. Njegov je stas kao Libanon, krasan kao cedrovi."
16 Njegovo je grlo sama blagost. Sve je na njemu ljupko. Takav je moj dragi, takav je moj ljubljeni, kćeri jeruzalemske."
1 Kamo je otišao tvoj dragi, o ti, najljepša među ženama? Kamo je otišao tvoj dragi, da ga tražimo zajedno s tobom? Zaručnica:"
2 Moj je dragi otišao u perivoj k balzamovim lijehama, da se naslađuje u ugodnom gaju i da bere ljiljane."
3 Moj je dragi moj i ja sam njegova! On je pastir na poljanama ljiljana. Zaručnik:"
4 Lijepa si, draga moja, kao Tirsa, krasna kao Jeruzalem, strahovita kao vojska spremna na rat."
5 Svrni od mene svoje oči, koje me ubijaju ljubavlju! Tvoje su kosti kao stado koza što u valovitom trku silazi s gileadske gore."
6 Zubi su ti kao stado ovaca što dolaze s kupnja, sve sa svojim blizancima, a da nijedna među njima nije bez janjeta."
7 Kao kriške šipka su tvoja lica ispod koprene."
8 Već imam šezdeset kraljica, osamdeset priležnica i bezbroj djevojaka."
9 Ali je samo jedna moja golubica, savršena moja. Ona je jedinica u majke, miljenica one koja ju je rodila. Vidješe je djevojke i hvališe je, a kraljice je i priležnice slaviše. Zbor:"
10 Koja je to što sja kao zora, lijepa kao mjesec, čista kao sunce, strahovita kao vojska spremna na rat? Zaručnica:"
11 Silazila sam u gaj oraha, da se nauživam zelenila doline, da vidim pupa li već vinova loza, cvjetaju li šipci."
12 Tada iznenada, a da ni sama nisam znala kako, zatekla sam se kako sjedim u kolima plemenita naroda."
1 Vrati se, vrati, Sulamko! Vrati se, vrati, da ti se divimo! Zaručnica: čemu se želite diviti na Sulamki, svrstane tako u dva zbora? Zbor:"
2 Kako su lijepe tvoje noge u papučicama, kćeri plemenita naroda! Oblik tvojih bokova je kao đerdan oko vrata, djelo umjetničke ruke."
3 Krilo ti je slično amfori u kojoj ne nedostaje miješana vina. Tijelo ti je kao stog pšenice, ograđen ljiljanima."
4 Tvoje su grudi kao dva laneta blizanca."
5 Tvoj vrat ? toranj od slonove kosti. Tvoje oči ? dva jezera pred batrabimskim vratima. Tvoj je nos kao libanonski toranj koji gleda prema Damasku."
6 Tvoja je glava kao Karmel i tvoje su kose kao kraljevski grimiz spleten u pletenice. Zaručnik:"
7 Kako si krasna, kako čarobna, kako ljupka, ti, ljubljena moja!"
8 Tvoj je stas kao palma, a tvoje su grudi kao njezini grozdovi."
9 Rekoh samom sebi: popet ću se na palmu, dohvatiti njezine grozdove. Tad će mi tvoja njedra biti grozdovi za mene i dah tvojih usta kao miris jabuke,"
10 tvoja će mi usta biti kao plemenito vino što mi slatko vlaži grlo i klizi preko usana i zuba."
11 Ja sam sva za moga dragoga! Prema meni streme sve njegove čežnje."
12 Dođi, dragi moj, pođimo van u polja! Pod ciprovim grmljem lezimo na počinak!"
13 Uranit ćemo da bismo pošli u vinograde vidjeti zameće li se već loza, rastvaraju li se cvjetovi. Tamo ću ti dati svoju ljubav."
14 Mandragore već odišu svojim mirisom i u našim se vrtovima krije svakovrsno izvrsno voće, novo i staro, koje sam za tebe, ljubljeni moj, čuvala."
1 Ah, da si mi bio brat koji je sisao prsa moje majke! Tada bih te kod susreta mogla cjelivati, a da mi se nitko zbog toga ne naruga!"
2 Ja bih te zvala i uvela bih te u kuću svoje majke, u sobu u kojoj me rodila. Dala bih ti piti mirisava vina i soka od šipka."
3 Njegova ljevica počiva pod mojom glavom, a njegova me desnica grli u ljubavi. Zaručnik:"
4 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, nemojte buditi ni uznemiravati moju ljubljenu dok ona sama to ne bude htjela! Zbor:"
5 Tko je ona koja dolazi iz pustinje, naslonjena na svoga dragoga? Zaručnik: Probudit ću te pod jabukom, tamo gdje te u bolovima rodila tvoja majka, gdje je u mukama ležala tvoja roditeljka."
6 Stavi me kao pečat na srce, kao pečat na svoju ruku. Jest, ljubav je jaka kao smrt i ljubomora je tvrda kao grob. Njezin je žar kao plameni oganj, vatra Gospodnja."
7 Ljubav ne mogu ugasiti najveće vode, niti je rijeke mogu iščupati. Kad bi netko ponudio za ljubav sve svoje imanje, bio bi prezren."
8 Naša je sestra malena, još nema ni grudi. Što ćemo činiti sa svojom sestrom kad je dođu prositi?"
9 Ako je zid, sagradit ćemo na njemu tvrđavu od srebra! Ako li je vrata, utvrdit ćemo ih cedrovim trenicama!"
10 Da, ja sam zid i prsa su moja kao tornjevi, ali sam u njegovim očima postala kao ona koja je našla mir. Braća zaručnice:"
11 Salomon je imao vinograd u Baal Hamonu i povjerio ga je čuvarima. Morao je svaki za njegov rod platiti tisuću srebrnjaka! Zaručnica:"
12 Moj je vlastiti vinograd preda mnom. Za tebe (neka bude), Salomone, ovih tisuću srebrnjaka i k tome dvije stotine više za one koji čuvaju vinograd."
13 Ti, koja stanuješ u perivojima, prijatelji prisluškuju, daj mi da čujem tvoj glas! Zaručnica:"
14 Trči, ljubljeni moj, kao srna ili kao lane po mirisnim gorama!"