1

¹ Razmišljanja propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu."

² ”Taština nad taštinama!”, veli propovjednik, “taština nad taštinama, sve je taština!”"

³ Što koristi čovjeku sva muka koju trpi pod suncem?"

⁴ Pokoljenja idu, pokoljenja dolaze, a zemlja stoji nepomična."

⁵ Sunce izlazi, sunce zalazi i hita natrag na mjesto, odakle je izišlo."

⁶ Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, u trajnoj promjeni puše vjetar. Onda se vjetar okreće natrag k novome kruženju?"

⁷ Sve rijeke teku k moru. A more se nikada ne prepuni. Kamo god teku, rijeke svejednako teku k istome mjestu."

⁸ Tako je sav govor uzaludna muka: nijedan ga čovjek ne može protumačiti. Oko se ne može nagledati, uho se ne može naslušati."

⁹ Što je bilo, opet će biti. Što se dogodilo, opet će se dogoditi. Ništa novo nema pod suncem."

¹⁰ Kad bi što bilo o čemu bi se reklo: “Evo nešto novo!”, to je već bilo u vremenima koja su za nama."

¹¹ Ne spominje se što je prije bilo. Što će još biti, ne će se spominjati među onima koji će poslije živjeti."

¹² Ja, propovjednik, bio sam kralj nad Izrćlom u Jeruzalemu."

¹³ Upravih srce svoje prema tome da sve što biva pod nebom istražim i razaberem mudrošću. Loš posao! Dade ga Bog ljudima da se oko njega muče."

¹⁴ Vidjeh svako djelo koje biva pod suncem ? a eto: sve je taština i trka za vjetrom!"

¹⁵ Što je krivo, ne može se ispraviti. čega nema, ne može se brojiti."

¹⁶ I tada rekoh svojemu srcu: Eto, ja postigoh sebi veću i višu mudrost negoli svi što su preda mnom vladali nad Jeruzalemom. Mnogo znanja i mnogo mudrosti nauči moj duh."

¹⁷ Ali kad upravih svoje srce tome da upoznam što je s mudrošću i znanjem, s ludošću i bezumljem, uvidjeh: I to je trka za vjetrom."

¹⁸ Jer gdje je mnogo mudrosti, tu je i mnogo brige. Množi li se znanje, množi se i muka."

2

¹ I tada rekoh u svom srcu: Daj da pokušam s veseljem! Nauživaj se! Ali eto: i to je bila taština."

² O smijehu rekoh: Ludo ponašanje! O radosti: čemu vrijedi?"

³ Tada pomislih u svom srcu da svojemu tijelu uskratim vino, da svoje srce obratim k mudrosti i da se klonim ludosti, dok ne saznam što je korisno čovječjoj djeci, i što su dužni činiti pod suncem dok su živi."

⁴ Učinih velika djela: sagradih sebi kuće i zasadih vinograde,"

⁵ načinih sebi vrtove i perivoje, i posadih u njima svakojaka rodna drveća."

⁶ Načinih sebi vodena jezera, da natapam iz njih mlade stabljike."

⁷ Nabavih sebi sluge i sluškinje. Također sam imao kućnu čeljad i posjedovao goveda i ovaca više nego svi koji su živjeli preda mnom u Jeruzalemu."

⁸ Nakupih sebi i srebra i zlata, i blaga od kraljeva i zemalja. Držao sam kod sebe pjevače i pjevačice, i miline čovječje djece: mnoge žene."

⁹ Tako postadoh velik, veći negoli svi koji su živjeli preda mnom u Jeruzalemu. A mudrost je ostala sa mnom."

¹⁰ Što su poželjele moje oči, nisam im uskratio. Nikakve radosti ne uskratih svojemu srcu. Jest, srce je moje imalo radost sa svime oko čega sam se trudio. I to mi je bila plaća za sav moj trud."

¹¹ Istraživao sam sva svoja djela, što ih učiniše moje ruke, i trud također, što sam ga uložio u to da ih izvršim. I eto: sve je bila taština i trka za vjetrom. I od toga nema koristi pod suncem."

¹² I dadoh se na to da vidim što je mudrost. Ali ona je ludost i bezumlje. Jer što će činiti čovjek koji će doći poslije kralja? Isto što se već činilo."

¹³ I vidjeh: istu prednost ima pred ludošću mudrost kao svjetlost pred tminom."

¹⁴ Mudri ima oči u glavi, a luđak ide po mraku. A ipak doznah da obojicu stigne ista sudbina."

¹⁵ I ovako rekoh u svom srcu: Ako i mene stigne sudbina luđakova, što sam onda bio toliko mudar?"

¹⁶ I ovako rekoh u svom srcu: I to je taština! Trajan spomen ostaje tako malo od mudraca kao od luđaka; jer se u budućim danima sve zaboravi.""

¹⁷ Ah, kako ipak premine mudrac s luđakom! Tada mi omrznu život. Učini mi se nevrijednim djelo što biva pod suncem. Jer je sve taština i trka za vjetrom."

¹⁸ Omrznu mi sav moj trud, oko kojega sam se mučio pod suncem; jer ga moram ostaviti čovjeku koji dolazi poslije mene.""

¹⁹ Tko zna je li on mudar ili lud? On će upravljati čitavim mojim trudom, onim što sam teškim i mudrim radom stekao pod suncem. I to je taština!"

²⁰ Tako dođoh na to da se gotovo prepustim očajanju zbog svega svojega truda, što sam ga uložio pod suncem."

²¹ čovjek se trudi oko mudrosti, spoznaje i vrsnoće, i mora to ostaviti drugome, koji se oko toga nije trudio. I to je taština i veliko zlo!"

²² Jer što koristi čovjeku sav njegov trud i mar njegova duha, čime se muči pod suncem?"

²³ Svi su njegovi dani golema muka, i njegov rad velika briga. I u noći se ne odmara njegov duh. I to je taština!"

²⁴ Nema čovjeku ništa bolje nego da jede i pije, i da gleda da mu bude dobro od njegova truda. Ja vidjeh da i to dolazi iz Božje ruke."

²⁵ Jer tko može jesti i uživati bez njega?"

²⁶ Jer onome koji je u njegovoj milosti daje mudrost, znanje i radost. A onome koji mu se ne sviđa, naprti teret, da sabire i skuplja, i to da dade onome koji je u milosti kod Boga. I to je taština i trka za vjetrom!"

3

¹ Sve ima svoje vrijeme. Svaka stvar ima svoje vrijeme pod nebom."

² Ima vrijeme kad se rađa, i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad se čupa posađeno;""

³ vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje; vrijeme kad se obara, i vrijeme kad se gradi;""

⁴ vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme igranja;""

⁵ vrijeme kad se baca kamenje, i vrijeme kad se skuplja kamenje; vrijeme kad se grli, i vrijeme kad se rastaje;""

⁶ vrijeme kad se traži, i vrijeme kad se gubi; vrijeme kad se čuva, i vrijeme kad se razbacuje;""

⁷ vrijeme kad se dere, i vrijeme kad se šiva; vrijeme kad se šuti, i vrijeme kad se govori;""

⁸ vrijeme kad se ljubi, i vrijeme kad se mrzi; vrijeme rata, i vrijeme mira. ""

⁹ Što koristi dakle čovjeku koji se trudi sva njegova muka?"

¹⁰ Vidjeh nevolju koju Bog naprti ljudima, da se muče oko nje."

¹¹ On čini sve lijepo u svoje vrijeme. I svijet je on predao njihovu istražujućem duhu, ali tako da ne može čovjek djelo što ga stvori Bog dokučiti od početka do svršetka."

¹² Spoznadoh: Ništa bolje nema za njih nego da se vesele i uživaju u životu."

¹³ A i da čovjek jede i pije, i uživa život uza svu svoju muku, dar je to Božji."

¹⁴ Spoznadoh: Sve što stvori Bog, traje vječno. Ne može se tomu ništa dodati, ništa od toga oduzeti. Bog je to uredio da bi ga se čovjek bojao."

¹⁵ Što jest, to je već davno bilo. Što će biti, to je već odavna bilo. Što je prošlo, Bog opet donosi."

¹⁶ Još nešto vidjeh pod nebom: umjesto prava ? tu je vladala bezbožnost; umjesto pravednosti ? tu je vladala prijevara.""

¹⁷ I ovako rekoh u svom srcu: Bog će suditi pobožnome kao bezbožniku. Jer on je vrijeme postavio za svako osnivanje i djelovanje."

¹⁸ Ovako rekoh u svom srcu: Takvo je čovječje biće, da ih Bog iskušava te spoznaju da su kao stoka, jest, oni sami."

¹⁹ Jer je sudbina ljudi i sudbina životinja jednaka sudbina. Kako umiru jedni, tako umiru drugi: isti dah imaju svi. Ništa ne nadvisuje čovjek životinju, jer je sve taština!"

²⁰ Sve ide na jedno mjesto. Sve je postalo od praha. Sve se u prah vraća."

²¹ Tko zna uspinje li se životni dah čovjeka, ide li životni dah životinje u zemlju?"

²² Tako vidjeh da ništa nema bolje čovjek nego da se veseli svojim djelima. To je njegova plaća. Jer tko će mu dati da sudjeluje u onom što će biti poslije njega?"

4

¹ I opet vidjeh sve nasilje što se čini pod suncem. Gle: suze potlačenih kojima nema utješitelja! Nasilje izlazi iz rake njihovih tlačitelja. A nikoga nema da ih utješi."

² Tada sam smatrao mrtve, koji davno pomriješe, sretnijima nego žive, koji još žive,"

³ i sretnijim od jednih i drugih onoga koji se još nije rodio, koji nije vidio zla što pod suncem biva."

⁴ Vidjeh da je svaki trud i svaka marljivost u radu samo zavist jednoga protiv drugog. I to je taština i trka za vjetrom."

⁵ Luđak stavlja svoje ruke u krilo i hrani se svojim vlastitim mesom."

⁶ Bolji je jedan pregršt mira, nego obje šake pune muke i trke za vjetrom."

⁷ Opet vidjeh jednu taštinu pod suncem:"

⁸ Jedan jedini, nijedan drugi uz njega, nijedan sin, nijedan brat. Nema kraja svemu njegovu trudu. Njegove se oči ne mogu nasititi bogatstva. “Ali za koga se mučim i oduziman sebi svako uživanje?” I to je taština i loš posao!"

⁹ Bolje je dvojici nego jednome; jer za svoj trud dobiju dobru plaću.""

¹⁰ Jer padne li jedan, digne ga opet njegov drug. A teško onome koji padne! Nema drugoga koji bi mu pomogao da se podigne."

¹¹ Spavaju li dvojica jedan uz drugoga, jedan ugrije drugoga. A kako će se jedan sam ugrijati?"

¹² Ako tko i može nadjačati jednoga, dvojica će mu odoljeti. A ni trostruki se konac ne kida tako brzo."

¹³ Bolji je dječak, siromašan a mudar, nego kralj, star a lud, koji više ne prima pouke."

¹⁴ Onaj dođe iz tamnice na prijestolje, a bio se siromašan rodio pod tim kraljem."

¹⁵ Vidjeh sve žive, koji hode pod suncem, na strani dječaka, drugoga, koji je stupio na njegovo mjesto."

¹⁶ Nije bilo kraja mnoštvu naroda pred kojim je on išao. Pa tako je i to bila taština i trka za vjetrom!"

¹⁷ Pripazi na svoju nogu kad ideš u Božju kuću! Nježno se približiti, kako bi slušao, bolje je nego što prinose žrtve luđaci: oni ne znaju da čine zlo."

5

¹ Nemoj nagliti svojim ustima! Tvoje srce neka prebrzo ne govori pred Bogom! Jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji. Zato neka tvojih riječi bude samo malo!"

² Jer kako san dolazi od mnogih poslova, tako ludo brbljanje od mnogih riječi."

³ Jesi li učinio zavjet Bogu, ne oklijevaj ga ispuniti! Jer mu nisu mili luđaci. Što si zavjetovao, ispuni!"

⁴ Bolje je ništa ne zavjetovati nego zavjetovati pa ne ispuniti."

⁵ Ne daj da te tvoja usta navode na grijeh! Ne govori pred poslanikom Božjim: “Bila je nepažnja!” Zašto da se Bog ljuti zbog tvojega govora i da uništi djelo tvojih ruku?"

⁶ Jer gdje je mnogo snova, tamo je mnogo ništavnih riječi. Boj se Boga!"

⁷ Vidiš li zarobljena siromaha, i da se pravo i pravednost u zemlji krše, ne čudi se tome; jer viši pazi nad visokim i još viši nad obojicom. ""

⁸ Korist za zemlju unatoč svemu tome je ova: kralj, koji služi zemlji."

⁹ Tko ljubi novce, nema nikada dosta novaca. Tko ljubi bogatstvo, nema nikada dosta dobitka. I to je taština."

¹⁰ Množi li se dobro, množe se i njegovi uništavatelji. Što ima posjednik od toga osim da to gleda?"

¹¹ Sladak je san radniku, pa jeo malo ili mnogo; a bogatašu ne da presitost doći do sna.""

¹² Postoji ljuto zlo što ga vidjeh pod suncem: bogatstvo njegov posjednik čuva na vlastitu nesreću."

¹³ To bogatstvo propadne kojom zlom nezgodom. Ima li sina, ne ostane ništa u njegovoj ruci."

¹⁴ Kao što je došao gol iz majčina krila, tako mora opet otići. Za svoj trud ne nosi od svega toga ni onoliko koliko bi mogao ponijeti sa sobom u svojoj ruci."

¹⁵ I u tome je ljuto zlo: kako je došao, tako mora otići. Što ima čovjek od toga da se trudi za vjetar?"

¹⁶ Uz to jede svega svoga vijeka u mraku, u mnogom jadu, u žalosti i ljutnji."

¹⁷ Eto, to pronađoh kao dobro, kao lijepo: da čovjek jede i pije, i bude dobre volje uza sav svoj trud, kojim se muči pod suncem tolike dane života koliko mu ih je Bog dao. Jer to je njegov dio."

¹⁸ Za svakoga čovjeka, kojemu je Bog dao bogatstvo i posjed i kojemu je dopustio da od toga uživa, da svoj dio uzima i da se veseli uz svoj trud, to je dar Božji."

¹⁹ Onda ne mozga više mnogo o danima svojega života; jer ga Bog drži zaposlenim radošću njegova srca.""

6

¹ Ima još drugo zlo što ga vidjeh pod suncem. Ono teško tišti čovjeka:"

² Nekom čovjeku daje Bog bogatstvo, blago i slavu. Ništa što zaželi njegovo srce, ne nedostaje mu. Ali mu Bog ne dopušta da u tome uživa. U tome uživa stranac: to je taština i ljuto zlo."

³ Ako bi tko imao stotinu djece i živio mnogo godina i broj se dana njegova života veoma namnožio, a on ne bi mogao uživati dobra, te ni pokopa ne bi imao, kažem: Bolje je nedonošče od njega."

⁴ Jer ono dođe uzalud i ide odavle u tamu. Ime mu je noću pokriveno."

⁵ Ne vidi sunca i ništa o njemu ne zna. Ali počiva bolje nego onaj."

⁶ Kad bi živjelo i dvije tisuće godina, ne bi okušalo dobra: ne ide li sve na jedno mjesto?"

⁷ Sav je trud čovjeka za njegova usta, ali se nikad ne utiša njegova čežnja."

⁸ Koju prednost ovdje ima mudrac pred luđakom, pred siromahom koji razumije živjeti?"

⁹ Bolje je vidjeti očima nego lutati čežnjom. I to je taština i trka za vjetrom."

¹⁰ Što se događa, određeno je davno unaprijed. Što biva od čovjeka, to stoji tvrdo. Nitko ne može pozvati na odgovor onoga koji je jači od njega."

¹¹ Što veća hrpa riječi, to veća taština. Što to koristi čovjeku?"

¹² Jer tko zna što je dobro čovjeku u životu malo ništavnih dana njegova života? Oni mu prolaze kao sjena. Jer tko može kazati čovjeku što će poslije njega biti pod suncem?"

7

¹ Bolje je dobro ime nego dobro ulje. Dan smrti više je vrijedan nego dan rođenja."

² Bolje je ići u kuću žalosti nego u kuću gošćenja; jer je ovdje svršetak svakoga čovjeka. Tko još živi, prima to k srcu.""

³ Bolje je zabrinutost nego smijeh. Jer ako je lice i tužno, može ipak biti veselo srce."

⁴ Srce mudrih ljudi boravi u kući žalosti, a srce ludih u kući veselja."

⁵ Bolje je slušati ukor mudroga nego hvalospjev luđaka!"

⁶ Jer kao što praska trnje pod kotlom, takvo je pljeskanje luđaka. I to je taština!"

⁷ Jer globljenje čini mudra čovjeka ludim, a mićenje pokvari srce."

⁸ Bolji je svršetak jedne stvari nego njezin početak. Bolja je strpljivost nego oholost!"

⁹ Ne podaji se prebrzo srdžbi, jer srdžba prebiva u grudima ludih!"

¹⁰ Ne govori: “Kako to da su prije bila bolja vremena nego danas?” Jer mudrost ti ne nadahnu to pitanje."

¹¹ Dragocjena je mudrost kao baština i probitak onima koji vide sunce,"

¹² jer je u sjeni mudrosti čovjek tako dobro zaklonjen kao u sjeni novca. Ali znanje mudrosti ima prednost u tom što daje život onome koji je posjeduje."

¹³ Pogledaj djelo Božje! Tko može ispraviti što je on iskrivio?"

¹⁴ Je li ti dobro, budi dobre volje! Je li ti zlo, onda upamti: jedno i drugo je Bog tako odredio da čovjek ne zna što ga čeka."

¹⁵ Oboje smo vidjeli u svojim ništavnim danima: ima pravednika koji propadaju unatoč svojoj pravdi i ima bezbožnika koji dugo žive unatoč svojoj pokvarenosti."

¹⁶ Ne budi suviše pravedan! Ne čini se premudrim! Zašto bi štetio samomu sebi?"

¹⁷ Ne čini mnogo zla i ne budi lud! Zašto ćeš već umrijeti u nevrijeme?"

¹⁸ Bilo bi dobro kad bi se čvrsto držao ovog, a ono ne bi dao iz ruku; jer tko se boji Boga, umakne svemu. ""

¹⁹ Mudrost daje mudrome više moći nego što je imaju u gradu desetorica vlastodržaca."

²⁰ Jest, nijedan čovjek na zemlji nije tako pravedan da bi činio samo dobro i nikada se ne ogriješio."

²¹ Ne primaj k srcu svako brbljanje što kola naokolo! Inače bi mogao čuti kako te grdi tvoj vlastiti sluga."

²² Jer često, ti to znaš, sam si grdio druge."

²³ Sve sam to ja istražio mudrošću. Mislio sam da postanem mudar. Ali je ona ostala daleko od mene."

²⁴ Daleko je bit stvari ? duboko, vrlo duboko ? tko ga može naći?"

²⁵ Opet se prihvatih i upravih svoje srce tome da mudrujem i istražujem, i da tražim mudrost i razboritost, i da spoznam je li zloća ludost i bezumlje jarost."

²⁶ Tad spoznah: gorča je žena od smrti, jer je ona mreža, srce je njezino zamka, ruke su njezine okovi. Tko je u milosti kod Boga, može joj izmaći. Ali grješnik joj pripadne."

²⁷ Gle, to nađoh, veli propovjednik, spajajući jedno s drugim, da dođem do spoznaje."

²⁸ A što sam uvijek tražio i nikada nisam našao: jednoga čovjeka između tisuća nađoh, a žene među svima njima ne nađoh."

²⁹ Gle, to nađoh: Bog je stvorio čovjeka ispravna, ali oni (ljudi) traže pokvarenost."

8

¹ Tko je mudar? Tko razumije značenje stvari? Mudrost prosvjetljuje čovjeku lice i mijenja tvrdoću njegova lica."

² Ja kažem: Izvršavaj zapovijed kraljevu ? zbog zakletve Božje!"

³ Ne otpadaj prenaglo od njega! Ne ulazi u zle spletke! Jer on ipak čini što hoće."

⁴ Jer je kraljeva riječ moćna. Tko mu smije reći: “Što tu radiš?”"

⁵ Tko izvršava zapovijed, ne će doživjeti ništa zlo, jer mudro srce zna za vrijeme i pravo,"

⁶ jer svaka stvar ima vrijeme i pravo, a zlo teško tišti čovjeka."

⁷ Nitko ne zna što će doći, jer tko bi mu mogao kazati kako će to doći?"

⁸ čovjek nema vlasti nad dahom. Nitko ne može zaustaviti životni dah. Nijedan nema moći nad smrtnim danom. Nema otpusta od smrtne borbe. Tako ni zlo ne oslobađa onoga koji ga čini."

⁹ Sve to vidjeh kad upravih svoje srce onome što se događa pod suncem, u vrijeme kad čovjek vlada nad drugima, na njihovo zlo."

¹⁰ I osim toga vidjeh kako bezbožnici bijahu spominjani, a oni koji su činili pravo, morali su otići sa svetoga mjesta, i bili su zaboravljeni u gradu. I to je taština."

¹¹ Ne izvrši se odmah osuda na zločincima, i zato raste čovječjoj djeci hrabrost da čine zlo."

¹² Može bezbožnost sto puta činiti zlo i živjeti još dugo. Ali ja i znam: bogobojaznima će biti dobro, jer ga se boje."

¹³ A bezbožniku ne će biti dobro. On ne smije svoje dane protegnuti kao sjena, jer se ne boji Boga."

¹⁴ Taština koja biva na zemlji jest ovo: ima pravednika kojima je kao da bi radili bezbožno, i ima bezbožnika kojima je kao da bi radili pravedno. Ja kažem: I to je taština."

¹⁵ I tako ja hvalim veselje, jer nema ništa bolje čovjeku pod suncem nego jesti i piti, i biti veseo. To neka ga prati u svemu njegovu trudu u sve dane života što mu ih Bog da pod suncem!"

¹⁶ Kada god upravih svoje srce tome da dođem do znanja mudrosti i da motrim što se radi na zemlji ? jer ni danju ni noću ne će san obradovati čovjekovo oko ?"

¹⁷ tad vidjeh što vrijedi za sve djelovanje Božje: čovjek ne može dokučiti upravljanje što se zbiva pod suncem. Koliko se god čovjek trudi da to istraži, ipak to ne može dokučiti. Pa i ako mudrac misli da to zna, ipak to ne može dokučiti."

9

¹ Sve sam to bio dobro promislio i bio sam došao do spoznaje: pravedni i mudri u Božjoj su ruci sa svim svojim djelovanjem. Hoće li ga ljubav ili mržnja susresti, čovjek unaprijed ne zna. Sve mu može donijeti budućnost."

² Sve pogađa jednaka sudbina: pravednoga kao bezbožnoga, dobroga, čistoga kao nečistoga, onoga koji žrtvuje kao onoga koji ne žrtvuje. Dobromu je kao grješniku, onome koji se kune kao onome koji se boji."

³ To je zlo kod svega što biva pod suncem: sve pogađa jednako sudbina. Zato je i čovječje srce tako puno zla. U njihovu srcu prebiva ludost dok su god živi. A potom ? silazi se k mrtvima!"

⁴ Jer samo tko je pridružen živima, ima se još nešto nadati. Jer je bolje živ pas, nego mrtav lav."

⁵ Živi još znaju da moraju umrijeti. A mrtvi nemaju više znanja. Ne nadaju se plaći jer im se spomen zaboravio."

⁶ Odavno je nestalo njihove ljubavi, njihove mržnje, njihove vruće žudnje. Oni zauvijek nemaju više dijela u svemu što biva pod suncem."

⁷ Hajde, jedi s radošću svoj kruh! Pij vesela srca svoje vino! Jer su vazda bila Bogu mila tvoja djela."

⁸ Svagda neka su ti haljine bijele! Nikada na tvojoj glavi neka ne ponestane ulja!"

⁹ Uživaj život sa ženom koju ljubiš, u sve dane svoga ništavnog života, što ti ga Bog daje pod suncem! Jer je to tvoj dio u životu, u sve dane tvoga ništavnoga života i u trudu kojim se mučiš pod suncem."

¹⁰ Što tvoja ruka može činiti, to neka čini vlastitom snagom, jer nema ni rada ni planova, ni mudrosti ni znanja u carstvu mrtvih, kamo ideš."

¹¹ Nadalje vidjeh pod suncem: ne dobiva brzi trku, niti junaci dobivaju rat, niti mudraci kruh, niti pametni bogatstvo, niti razumni milost, nego sve ovisi o vremenu i sreći."

¹² Jer čovjek ne zna svoga vremena. Kao što se ribe hvataju mrežom, kao što ptice padaju u zamku, isto se tako zapletu ljudi u vrijeme nesreće, što navali na njih iznenada."

¹³ I ovo morah ja s mudrošću doživjeti pod suncem i učini mi se to važnim:"

¹⁴ Bio je malen grad. Samo malo ljudi je stanovalo u njemu. I dođe na nj moćan kralj. Opkoli ga i iskopa protiv njega jake opkope."

¹⁵ A bio je u njemu i siromašan mudrac. On oslobodi grad svojom mudrošću. Ali se nitko nije sjetio toga siromaha."

¹⁶ Tada rekoh sebi: Bolja je mudrost, nego moć. Ipak se ne priznaje mudrost siromaha. Na riječi se njegove ne pazi."

¹⁷ Riječi jednoga mudraca, mirno kazane, vrednije je slušati nego dreku ludih kraljeva."

¹⁸ Bolja je mudrost nego ratno oružje. Ali jedan jedini zločinac može pokvariti mnogo dobra."

10

¹ Otrovne muhe užegnu i usmrde mirisno ulje. Tako je i malo ludosti teže od mudrosti i časti."

² Mudrac ima razum k desnoj strani, a luđak ima razum k lijevoj strani."

³ Kad luđak ide putem, izdaje ga njegov razum i odaje svakome: To je luđak!"

⁴ Ako se i vladaočev gnjev podigne na te, ne ostavljaj svoga mjesta, jer strpljiv izravna velike pogrješke."

⁵ Ima još jedno zlo koje vidjeh pod suncem, propust što ga počini vladalac:"

⁶ Luđak se postavlja na visoko mjesto, a plemeniti moraju živjeti u nizini."

⁷ Vidjeh sluge na konjima, a knezovi idu pješke kao sluge."

⁸ Tko jamu kopa, padne lako sâm u nju. Tko obara zidove, toga lako ujede zmija."

⁹ Tko lomi kamenje, lako se pritom ozlijedi. Tko cijepa drva, lako pritom dođe u opasnost."

¹⁰ Ako je željezo tupo, i ako se ne naoštre oštrice, onda se mora vlastita snaga više upotrijebiti. Bolje je mudro popraviti."

¹¹ Ujede li zmija prije nego ju je čovjek začarao, onda ne koristi ništa što je sam čovjek opčaratelj."

¹² Pune su miline riječi iz usta mudraca. A usne luđakove prožderu njega samoga."

¹³ Ludost je početak njegova govora, a posljednje iz njegovih usta jest zlo bezumlje."

¹⁴ Luđak mnogo brblja, premda ipak čovjek ne zna što će se dogoditi. Tko će mu kazati što će se poslije njega dogoditi?"

¹⁵ Luđakov rad samo ga umara. Jer on nije još naučio otići u grad."

¹⁶ Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj dijete, i kad tvoji velikaši već rano ujutro pijančuju!"

¹⁷ Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit, i kad tvoji velikaši jedu na vrijeme, kao junaci, a ne kao pijanci!"

¹⁸ Gdje vlada lijenost, ugiblje se krov. Gdje su nemarne ruke, kisne kuća."

¹⁹ Za veselje se drži gozba. Vino razveseljava život, a novci učine sve."

²⁰ Ni u mislima ne psuj kralja! Ni u sobi u kojoj spavaš ne psuj bogatih! Jer nebeske bi ptice mogle primiti jeku i krilat bi glasnik mogao raširiti tvoju riječ."

11

¹ Baci svoj kruh na površinu vode! Ipak ćeš ga opet naći poslije mnogo dana."

² Razdijeli dio na sedam komada ili na osam jer ne znaš kakva još nesreća dolazi na zemlju."

³ Kad su oblaci puni dažda, onda ga izlijevaju na zemlju. Padne li drvo na jug ili na sjever: kamo je palo, tamo ostaje."

⁴ Tko uvijek pazi na vjetar, nikada ne pristupa sijanju. Tko uvijek gleda na oblake, ne dolazi nikada do žetve."

⁵ Kako ne znaš koji je put životnom dahu, i kako postaju kosti u krilu trudne žene, isto tako malo znaš o Božjem upravljanju, koji sve tvori."

⁶ Ujutro sij svoje sjeme i do navečer nemoj da ti počivaju ruke! Jer ne znaš hoće li uspjeti ovo ili ono, ili će oboje jednako dobro prihvatiti."

⁷ Slatka je svjetlost. Godi očima vidjeti sunce."

⁸ Zato ako čovjek živi mnogo godina, neka se veseli u svima! A neka pomisli i na tamne dane, jer će ih biti mnogo! Sve što dolazi, taština je."

⁹ Raduj se, mladiću, svojemu mladom životu! Neka vedro bude tvoje srce u mladim danima! Idi kamo te tvoje srce vuče i kamo te oči zovu! Ali znaj dobro da za sve to Bog od tebe traži račun."

¹⁰ Ukloni žalost od svojega srca i otjeraj boli od svojega tijela, jer je prolazna mladost i crna kosa."

12

¹ Spominji se svojega Stvoritelja u mladim danima, prije nego dođu zli dani i prispiju godine za koje veliš: “Ne sviđaju mi se!”,"

² prije nego pomrači sunce i svjetlo, mjesec i zvijezde, i iza dažda opet dođu oblaci."

³ To je doba kad zadršću čuvari kuće, kad se pognu snažni ljudi, kad počivaju mlinarice jer ih je premalo, kad se sakrivaju koji vire kroz prozore."

⁴ Vrata se s ulice zatvaraju. Zveket mlina biva tiši i viši kao ptičji cvrkut. Svi glasovi umuknu."

⁵ čovjek se plaši visina i strahote na ravnoj stazi. Badem cvjeta. Skakavac se samo mučno vuče. Žutilica puca. Jer čovjek ulazi u svoju vječnu kuću! Po ulici idu naokolo turobni ljudi."

⁶ Prije nego se prekine srebrno uže, zlatna čaša pukne, vrč se na izvoru razbije, u studenac slomljeni kotač padne,"

⁷ i prah se vrati u zemlju, onako kako je bio, i duh se vrati k Bogu koji ga je dao."

⁸ ”Taština nad taštinama!”, veli propovjednik, “sve je taština!”"

⁹ K ovomu je još pridodati: propovjednik je bio mudrac koji je narodu davao znanje. Bio je mislilac i istraživač i sastavio je mnogo prispodoba."

¹⁰ Propovjednik se trudio da nađe ugodne riječi i da napiše iskrene riječi istine."

¹¹ Riječi su mudraca kao volovski ostani, i članovi sabranih prispodoba kao zabijeni klinovi. One potječu od jednoga pastira."

¹² Uostalom, primi savjete, sine moj! Nema kraja mnogome pisanju knjigâ. Mnogo učenje umara tijelo."

¹³ Zaključnu riječ svi čujmo: “Boga se boj! Drži njegove zapovijedi!”"

¹⁴ To vrijedi za svakoga, jer će svako djelo Bog iznijeti pred sud, sve sakriveno, bilo dobro ili zlo."