1

¹ Bio je čovjek u zemlji Usu po imenu Job. On je bio čovjek pošten i pravedan, bojao se Boga i klonio se zla."

² Imao je sedam sinova i tri kćeri."

³ Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova volova, pet stotina magarica; osim toga veoma mnogo čeljadi. Bio je bogatiji od svih sinova Istoka.""

⁴ A bio je običaj u njegovih sinova da svaki od njih održi gozbu u kući određenog dana. I k svojim trima sestrama slali bi pozive, da jedu i piju s njima."

⁵ A kad bi se izredali u gozbama, tad bi dao Job da se pozovu i da priprave za žrtvu. Rado bi onda prinosio žrtvu paljenicu za svakoga od njih. Jer je mislio Job: “Možda su sagriješila moja djeca i uvrijedila Boga u svom srcu.” Tako je činio Job svaki put."

⁶ A dogodi se jednoga dana pa dođoše Božji sinovi i stupiše pred Gospodina. I Sotona se pojavi među njima."

⁷ I Gospodin upita Sotonu: “Odakle dolaziš?” Sotona odgovori Gospodinu: “Prošao sam zemljom i putovao po njoj.”"

⁸ Tada reče Gospodin Sotoni: “Jesi li opazio i mojega slugu Joba? Nema takva čovjeka na zemlji. Pošten je i pravedan, boji se Boga i kloni se zla.”"

⁹ Sotona odvrati Gospodinu: “Je li možda Job uzalud tako bogobojazan?"

¹⁰ Ne ograđuješ li njega i njegovu kuću i sve što mu pripada? Djelo njegovih ruku blagoslivljaš i njegov se posjed širi dalje u zemlje."

¹¹ Ali pruži samo jednom ruku i dotakni se njegova imanja, ne će li otvoreno ustati protiv tebe!”"

¹² Tada reče Gospodin Sotoni: “Dobro, sve njegovo imanje neka je u tvojoj vlasti. Samo na njega samoga ne smiješ staviti ruku.” I Sotona ostavi Gospodina."

¹³ I dok su jednoga dana Jobovi sinovi i kćeri bili na gozbi u kući svojega najstarijeg brata i pili vino,"

¹⁴ stiže glasnik k Jobu i javi: “Volovi su orali i magarice su pasle uz njih."

¹⁵ Tada udariše Sabejci, oteše ih, pobiše sluge mačem. Jedini ja utekoh da ti to javim.”"

¹⁶ Još je on govorio kad dođe drugi i javi: “Oganj Božji pade s neba i spali ovce i sluge, i proždre ih. Jedini ja utekoh da ti to javim.”"

¹⁷ Još je on govorio kad dođe opet jedan i javi: “Kaldejci sastaviše tri čete, udariše na deve, otjeraše ih i pobiše sluge mačem. Jedini ja utekoh da ti to javim.”"

¹⁸ Dok je još taj govorio, dođe daljnji i javi: “Tvoji sinovi i kćeri bili su na gozbi i vino su pili u kući svojega najstarijeg brata."

¹⁹ Najednom zahuji jak vihor iz pustinje i udari u četiri ugla kuće, tako da se ona obori na mlade ljude. Tako oni pogiboše. Jedini ja utekoh da ti to javim.”"

²⁰ Tada ustade Job, razdere svoju haljinu i ostriže sebi kosu. Onda se baci ničice na zemlju, duboko se pokloni."

²¹ I pomoli se: “Gol izađoh iz krila svoje majke. Gol se opet onamo vraćam. Gospodin dade, Gospodin uze. Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje!”"

²² Kod svega toga ne sagriješi Job i ne reče nikakve nepristojne riječi protiv Boga."

2

¹ A dogodi se jednoga dana da dođoše sinovi Božji i stupiše pred Gospodina. I Sotona se pojavi među njima i stupi pred Gospodina."

² I Gospodin upita Sotonu: “Odakle dolaziš?” Sotona odgovori Gospodinu: “Prošao sam zemljom i putovao po njoj.”"

³ Tada reče Gospodin Sotoni: “Jesi li opazio i mojega slugu Joba? Nema takva čovjeka na zemlji. Pošten je i pravedan, boji se Boga i kloni se zla. I premda si me nagovorio da mu naškodim ni zbog čega, još je uvijek utvrđen u svojoj pobožnosti.”"

⁴ Sotona odvrati Gospodinu: “Kožu za kožu. Sve što ima čovjek daje za svoj život."

⁵ Ali pruži samo jednom svoju ruku i dotakni se njegovih kostiju i mesa, ne će li otvoreno ustati protiv tebe!”"

⁶ Tada reče Gospodin Sotoni: “Dobro, neka ti je on u vlasti. Samo mu moraš poštedjeti život!”"

⁷ I Sotona ostavi Gospodina i udari Joba zlim prištem od pete do tjemena."

⁸ A on uze crijep da se njime struže; pritom je sjedio na smetlištu.""

⁹ Tada ga prekori njegova žena: “Držiš li se još uvijek tvrdo svoje pobožnosti? Odreci se Boga pa umri!”"

¹⁰ A on joj odgovori: “Kao luđakinja brbljaš. Dobro smo primali od Boga, a zla zašto da ne primamo?” Kraj svega toga ne sagriješi Job svojim usnama."

¹¹ Kada tri Jobova prijatelja čuše za svu nesreću što se bila svalila na nj, dođoše svaki iz svojega mjesta: Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama. Oni se dogovoriše da mu iskažu svoju sućut i da ga utješe."

¹² A kad izdaleka podigoše oči i ne prepoznaše ga, pročeše glasno plakati, razderaše svoje haljine i posuše se prahom po glavi bacajući ga uvis."

¹³ I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći, a da ne progovoriše ni riječi jer vidješe da je njegova bol vrlo velika."

3

¹ Potom otvori Job svoja usta i prokle dan svojega rođenja."

² I progovori Job i reče:"

³ Ne bilo dana u koji se rodih, i noći u kojoj rekoše: Rodi se dječak!"

⁴ Pretvorio se taj dan u tamu, ne gledao ga Bog odozgo, i ne obasjavala ga svjetlost!"

⁵ Obuzeo ga mrak i smrtna sjena, oblak ga mutan zastro, uplašile ga dnevne pomrčine!"

⁶ Noć onu osvojila tama, ne vezala se s danima godine, ne brojila se u mjesece!"

⁷ Noć ona ostala neplodna, ne odjeknulo u njoj pjevanje!"

⁸ Prokleli je koji kunu dane, koji su spremni probuditi Levijatana!"

⁹ Potamnjele zvijezde u njezino sumračje, čekala svjetlo i ne dočekala ga, ne vidjela nikada zori trepavica!"

¹⁰ Što mi ne zatvori vrata majčina krila, što ne sakri muku mojim očima?"

¹¹ Što ne umrijeh u majčinu krilu, što ne izdahnuh izlazeći iz majčine utrobe?"

¹² Što me koljena prihvatiše, što prsa da ih sišem?"

¹³ Jer bih sad ležao u grobu i počivao, spavao bih i bio bih miran,"

¹⁴ sa zemaljskim kraljevima i savjetnicima što sagradiše sebi grobnice,"

¹⁵ ili s knezovima koji imadoše zlata i svoje kuće napuniše srebrom."

¹⁶ Ili zašto ne bih bio kao nedonošče sakriveno, kao dijete što ne ugleda svjetla?"

¹⁷ Ondje bezbožnici prestaju bjesnjeti, ondje počivaju kojima su iscrpli snagu."

¹⁸ Ondje se odmaraju sužnji i više ne čuju nadstojnikove vike."

¹⁹ Mali i veliki ondje su jednaki, i rob je slobodan od svoga gospodara."

²⁰ Zašto se daje svjetlost nevoljniku i život onima koji su tužna srca?"

²¹ Oni čeznu za smrću, a ona ne dolazi; traže je više nego zakopano blago. ""

²² Klicali bi od veselja, radovali bi se kad bi našli grob."

²³ Tako je čovjeku kojemu je put sakriven, kojega je Bog odasvud sapeo."

²⁴ A meni je moj uzdah svagdanji kruh, kao voda razlijeva se moj jauk."

²⁵ Koga sam se bojao, Strahoviti, pade na me; koga sam se strašio svali se na me. ""

²⁶ Ne nalazim mira, ne nalazim odmora, ne nalazim pokoja, jer dođe zlo."

4

¹ Tada odgovori Elifaz iz Temana:"

² Ako ti progovorimo, možda će ti biti mučno; ali tko bi se suzdržao da ne govori? ""

³ Eto, učio si mnoge, i ruke si iznemogle krijepio; ""

⁴ riječi su tvoje podizale onoga koji je padao, i utvrđivao si koljena što su klecala."

⁵ A sad dođe na te nevolja i ti klonu; dotače se tebe i te se zbuni. ""

⁶ Nije li tvoja pobožnost bila tvoje ufanje i dobrota tvojih putova tvoje nadanje?"

⁷ Promisli, tko je pravedan poginuo i gdje su pravedni uništeni?"

⁸ Vidio sam: tko je orao nesreću i sijao opačinu, taj je to i žeo."

⁹ Od Božjega daha ginu, od disanja njegove srdžbe nestaje ih."

¹⁰ Rika lava i urlikanje lavice, i zubi lavicâ satiru se."

¹¹ Lav gine kad nema plijena, i lavići se razaspu."

¹² Dođe do mene tajna riječ, i uho je moje doču samo malo."

¹³ U igri mislî, u noćnome snu, kada tvrd san pada na ljude,"

¹⁴ strah me obuze i drhtanje od kojega ustreptaše sve moje kosti."

¹⁵ Duh prođe ispred mene, i dlake se na mojemu tijelu nakostriješiše."

¹⁶ Stade, ali mu ne prepoznah lica; prikaza je bila pred mojim očima; i začuh glas što je šaptao: ""

¹⁷ ”Je li čovjek pravedan pred Bogom, je li smrtnik čist pred onim koji ga je stvorio?"

¹⁸ Eto, u svoje sluge se on ne pouzdaje, ni u svoje anđele, koje je stvorio sjajne:"

¹⁹ a kamoli u one koji stoje u zemljanim kućama, kojima su temelji u prahu, i satiru se kao moljac!"

²⁰ Od jutra do večeri satiru se, i nestane ih zauvijek da nitko ne opazi."

²¹ Ne rastrgnu li oni sami konop svojemu šatoru? Ne umiru li od nedostatka na mudrosti?”"

5

¹ Zovi dakle ako ti se tko odazove, i kojemu ćeš se od anđela obratiti."

² Bezumnika ubija samo njegova zla volja. Luđaka usmrćuje njegov inat."

³ Vidje li luđaka: bio se tvrdo ukorijenio. Ali se najednom sruši njegova kuća."

⁴ Bez pomoći ostadoše njegova djeca; satrše ih na vratima bez branitelja. ""

⁵ Gladni pojedoše što je on žeo; usred trnja to sebi uzimaju. Žedni čeznu za njegovim posjedom. ""

⁶ Jer nesreća ne niče iz zemlje, i nezgoda ne izlazi iz praha."

⁷ Ne, čovjek se rađa za patnju, kao što ognjene iskre vrcaju uvis."

⁸ Ali ja bih pošao k Bogu, pred Boga bih iznio svoju stvar."

⁹ Njegovo je upravljanje veliko i neshvatljivo, puno čudesa što ih nitko ne izbroji."

¹⁰ Spušta dažd na zemlju, izlijeva vodu na polja."

¹¹ Ponižene podiže uvis, žalosne uzvisuje k sreći."

¹² Planove lukavih uništava, njihove ruke ništa potpuno ne završe."

¹³ Mudre hvata u njihovu lukavstvu, sruši se plan lukavih."

¹⁴ Po bijelom danu nailaze na mrak i u podne pipaju kao po noći."

¹⁵ Iz njihovih ralja on trga porobljenoga, spašava siromaha čovjeka iz ruku silnika."

¹⁶ Slabomu procvate nova nada, a zloća mora zatisnuti svoja usta."

¹⁷ Eto, sretan čovjek koga Bog upućuje! I zato ne odbacuj opomene Svemogućega!"

¹⁸ Kad on rani, on i zavija; kad udara, njegova ruka i iscjeljuje. ""

¹⁹ U šesterostrukoj potrebi izbavit će te, u sedmoj te se ne će zlo dotaći."

²⁰ U gladi će te otkupiti od smrti, u ratu od mača."

²¹ Od biča jezika bit ćeš sakriven; dođe li i pustoš, ne ćeš znati za strah. ""

²² Smijat ćeš se pustoši i gladi, ne ćeš se bojati zemaljske zvjeradi."

²³ Jer ćeš s poljskim kamenjem biti u savezu, i zvjerad će biti s tobom u miru."

²⁴ Tada ćeš vidjeti da je mir u tvojemu šatoru, uredit ćeš svoju kuću, i ne će ti ništa nedostajati."

²⁵ Vidjet ćeš kako ti se množi broj djece, tvoj će porod rasti kao trava na njivi."

²⁶ U sitoj starosti sići ćeš u grob, kao što se snopovi žita kupe u vrijeme zrelosti."

²⁷ Eto, pretražismo to; tako je; a ti poslušaj i razumij! Job se tuži da trpi više nego što je zaslužio. ""

6

¹ Nato Job odgovori:"

² O, da bi se samo izmjerila moja zla volja, i zajedno se stavila na vagu moja patnja!"

³ Teža bi ona bila od morskoga pijeska; zato su zbunjujuće moje riječi. ""

⁴ Jer su strijele Svemogućega u meni, njihov otrov ispija mi duh, strahote Božje udaraju na me."

⁵ Riče li divlji magarac na paši, muče li vol uz svoju kuću?"

⁶ Može li se bljutavo jesti bez soli, ima li slasti u bjelanjku jajeta?"

⁷ Gadi mi se to samo dotaknuti, gadi mi se moj nečisti kruh."

⁸ O, da bi se ispunilo za čim težim; da bi mi Bog dao za čim uzdišem! ""

⁹ Da bi me Bog htio uništiti; da bi mahnuo svojom rukom i istrijebio me! ""

¹⁰ To bi mi bila utjeha; poskočio bih od radosti, ako i gorim od boli; ipak se ne protivim riječima Svetoga. ""

¹¹ Gdje da nađem snagu da još dulje izdržim? Kad će doći kraj da još mogu čekati?"

¹² Je li moja snaga kao snaga kamenja i je li moje meso od mjedi?"

¹³ Nije li me ostavila sva pomoć, nije li mi oduzeta svaka potpora?"

¹⁴ Nesretnomu treba sućut prijatelja, iako je odbacio strah Svevišnjega!"

¹⁵ Moja nevjerna braća su kao zimski potok, prolaze kao nabujali potoci"

¹⁶ koji su mutni od leda u kojima se krije snijeg."

¹⁷ U vrijeme žege presuše, iščeznu iz svojega korita kad ugrije."

¹⁸ Tragovi njihova toka izgube se, dignu se kao para i nestanu."

¹⁹ Karavane iz Teme gledale su ih, i trgovačke povorke iz Sabe oslanjale se na njih; ""

²⁰ ali se prevariše u svojemu uzdanju: dođoše tamo i pogledaše se prevareni."

²¹ Tako ste sad i vi meni: gledate tu strahotu i bojite se."

²² Jesam li vam rekao: dajte mi štogod, poklonite mi od svojega imanja!"

²³ Ili, izbavite me iz neprijateljeve ruke, iskupite me iz ruku nasilnikâ?"

²⁴ Poučite me, i ja ću šutjeti; obavijestite me u čemu sam pogriješio! ""

²⁵ Zašto se rugati otvorenim riječima, i što dokazuje kad vi korite?"

²⁶ Vama su dokaz puste riječi, a očajnikov je govor vjetar."

²⁷ Na sirotog napadate i kopate jamu svojemu prijatelju."

²⁸ Zato imajte dobrotu, poslušajte me; ne ću vam sigurno lagati u oči. ""

²⁹ Promislite, da ne bude nepravde; promislite, ja sam još u pravu. ""

³⁰ Ima li nepravde na mom jeziku, ne razabiru li moja usta zlo?"

7

¹ Nije li u mučnom radu čovjek na zemlji? Nije li život njegov sudbina nadničara?"

² Jednak robu što uzdiše za sjenom; jednak najamniku što još čeka plaću? ""

³ Tako mi postadoše baštinom mjeseci puni jada; moj su dio bile noći nevolje. ""

⁴ Kad legnem na počinak, mislim kad ću ustati? Kad će proći noć? I prevrćem se bez pokoja dok ne osvane jutro."

⁵ Tijelo je moje odjeveno u trulež, koža je moja slična zemljanoj kori; još malo i raspuknut će se. ""

⁶ Moji dani proletješe brže od čunka, prođoše bez nadanja."

⁷ Spomeni se da je moj život samo dah, da se moje oko ne će više obradovati dobru!"

⁸ Tko me sada još gleda, ne će me doskora više vidjeti; tvoj pogled, kada me potraži, ne će me više naći. ""

⁹ Kao što se oblak razilazi i nestaje, tako tko siđe u grob, ne će se više nikada vratiti."

¹⁰ Nikada se više ne će vratiti svojoj kući, i njegov ga stan nikada više ne će vidjeti."

¹¹ Zato ja ne ću braniti svojim ustima, govorit ću u tuzi duha, naricat ću u jadu svoje duše."

¹² Jesam li more ili morska neman pa me tjeraš da budem budan?"

¹³ Kada pomislim: utješit će me moja postelja, moje počivalište pomoći će mi da podnosim svoju nevolju,"

¹⁴ tada me pohodiš strašnim snovima i prepadaš me utvarama,"

¹⁵ da bih prije odabrao biti udavljen, i smrt bih prije volio vidjeti, nego te svoje kosti."

¹⁶ Dojadilo mi je; ne ću vječno živjeti; prođi me se; jer su dani moji samo dah. ""

¹⁷ Što je čovjek da ga tako cijeniš i da mu upravljaš svoj pogled?"

¹⁸ Da ga pohađaš svako jutro i kušaš svaki čas?"

¹⁹ Kad ćeš se već odvratiti od mene i pustiti me da progutam svoju pljuvačku?"

²⁰ Pa i kad bih sagriješio, što bih time nanio tebi, čuvaru ljudskih srdaca? Zašto me stavljaš sebi za biljeg? Zato da ti ja služim kao nišan?"

²¹ Zar mi ne možeš oprostiti moj prijestup i otpustiti moju krivnju? Jer ću sad leći u prah, i kad me potražiš, ne će me više biti."

8

¹ Tada odvrati Bildad iz Šuaha:"

² Dokle ćeš još tako govoriti? Jesu li buran vjetar riječi tvojih usta?"

³ Zar možda Bog izvrće pravo? Zar Svemogući izvrće pravednost?"

⁴ Budući da su tvoja djeca griješila protiv njega, predade ih on vlastitoj opačini."

⁵ Ako ti tražiš Boga i vapiš k Svemogućemu za milost,"

⁶ ako si čist i čestit, on će se zauzeti za te i vratit će ti stan koji ti pripada."

⁷ Malena će se onda ukazati prijašnja tvoja sreća, a buduća tvoja sudbina bit će sjajna."

⁸ Pitaj samo prijašnje naraštaje i pripazi na mudrost njihovih otaca!"

⁹ Jer mi jučerašnji, mi smo bez znanja, naši su dani na zemlji sjena."

¹⁰ Oni ti mogu otkriti i kazati, i iz blaga svoje mudrosti iznijeti riječi."

¹¹ Uzraste li trska gdje nema bare? Uzvine li se šaš daleko od vode?"

¹² Još je u soku, još nije odrezan, a osuši se prije svake trave."

¹³ To je sudbina svih koji zaboravljaju Boga; tako propada nada svakoga zlikovca. ""

¹⁴ Bablje ljeto, to je njegovo nadanje; paučina je njegovo uzdanje. ""

¹⁵ Nasloni se na svoju kuću, ali ona ne stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona ne može održati. ""

¹⁶ Zeleni se na suncu; daleko preko vrta pružaju se njegovi ogranci. ""

¹⁷ Žile se njegove zapleću u hridni krš, kamenje mu daje tvrdoću."

¹⁸ Ali kad ga se iščupa iz njegova mjesta, ono ga se odrekne: Nikada te ne vidjeh!"

¹⁹ Eto, to je radost njegove sudbine, a iz praha niče drugi."

²⁰ Gle, Bog ne odbacuje dobroga, a zlikovca ne prihvaća za ruku."

²¹ On će još napuniti tvoja usta smijehom i tvoje usne slavospjevom."

²² Tada će se tvoji neprijatelji odjenuti u sramotu, i nestat će šatora zlikovčeva."

9

¹ Nato odvrati Job:"

² Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao čovjek biti pravedan pred Bogom?! ""

³ Ako bi se tko htio pravdati s njim, ne bi mu mogao odvratiti ni tisuće na jedno."

⁴ Mudar je srcem i silan snagom. Tko se njemu opro i bio sretan?"

⁵ On premješta gore: one to ni ne opaze; prevrće ih u svom gnjevu. ""

⁶ On pokreće zemlju s njezina mjesta da joj se svi temelji drmaju."

⁷ On zapovjedi suncu: ono ne izlazi; on stavlja svoj pečat na zvijezde; ""

⁸ on sam razapinje nebo i korača po morskim valovima; ""

⁹ on je stvorio zvijezde: medvjeda, štape, vlašiće i zvijezde juga; ""

¹⁰ on čini djela velika i nedokučiva, i divna, kojima nema broja."

¹¹ Ide li pokraj mene, ja to ne opazim; prođe li mimo mene, ja to ne primijetim. ""

¹² Ugrabi li, tko će mu to zabraniti? Tko će mu reći: Što to radiš?"

¹³ Nitko ne može Božju srdžbu odagnati; pod njim se zgrbe Rahabovi pomoćnici. ""

¹⁴ Pa kako bih mu ja odgovarao i birao riječi protiv njega?"

¹⁵ Da sam i pravedan, ne bih mu ipak mogao ništa odvratiti; trebam se moliti svojemu sucu, ""

¹⁶ zovnuti ga da mi se odazove. Još ne mogu vjerovati da je čuo moj glas."

¹⁷ U vihoru me napao i zadao mi mnoge rane ni zbog čega."

¹⁸ Nije mi dao da odahnem jer me je zasitio gorčinama."

¹⁹ Pita li se za jakost, on je najjači; pita li se za pravdu, tko će mi svjedočiti? ""

²⁰ Da se opravdavam, osudit će me moja usta; da sam nedužan, pokazat će da sam kriv. ""

²¹ Ako sam nedužan, ne ću znati za to, omrznuo mi je život."

²² Svejedno, zato kažem slobodno: pravoga i krivoga on potire."

²³ Kada on iznenada usmrti bičem, tada se nasmije očajanju nedužnih."

²⁴ Zemlja se dala u ruke zlikovcu; njezinim gospodarima zatvara rukom oči; ako ne on, tko onda?! ""

²⁵ Brže od teklića hrle moji dani; bježe, a ne vide sreće. ""

²⁶ Otiskuju se kao brze lađe, kao orao kad pada na plijen."

²⁷ Reknem li: Zaboravit ću svoj jad, promijenit ću svoj izgled i biti vedar,"

²⁸ uhvati me opet moja muka; znam da me ne ćeš opravdati. ""

²⁹ Moram napokon biti kriv, zašto bih se mučio uzalud?"

³⁰ I da se operem snijegom i da ruke oribam lužinom,"

³¹ ti bi me ipak zamočio u jamu, te bi mi se gadila sama moja haljina."

³² Jer on nije čovjek kao ja, da mu odgovaram, da idem s njim na sud."

³³ O, kad bi bio koji sudac među nama koji bi svoju ruku stavio na nas obojicu,"

³⁴ koji bi odmaknuo od mene njegov prut, da me više ne plaši strah od njega!"

³⁵ Tada bih govorio i ne bih ga se bojao; a ovako ne znam sobom vladati. ""

10

¹ Dodijao mi je život; zato ću pustiti od sebe svoju tužbu; govorit ću u gorkosti svoje duše. ""

² Velim Bogu: Nemoj me osuditi; kaži mi zašto se ljutiš na me? ""

³ Ili, je li ti od koristi da činiš silom, da zabacuješ djelo svojih ruku, a zao um bezbožnika da zakriljuješ?"

⁴ Jesu li u tebe tjelesne oči ili vidiš kao što ljudi vide?"

⁵ Jesu li tvoji dani kao dani čovječji, jesu li tvoje godine kao vijek smrtnikâ"

⁶ te istražuješ moju krivnju i ispituješ moj grijeh."

⁷ A ipak znaš da sam nedužan, i nema nikoga tko bi izbavio iz tvoje ruke."

⁸ Tvoje su me ruke napravile i načinile. Zar da me sada ideš uništiti?"

⁹ Spomeni se da si me kao od kala napravio, pa zar ćeš me opet u prah stjerati?"

¹⁰ Nisi li me kao mlijeko slio i dao da se kao sir zgusnem."

¹¹ Onda me zaodjenuo mesom i kožom i spleo me kostima i žilama?"

¹² I dao si mi život pun milosti, i briga je tvoja zaštitila moj duh."

¹³ A sakrio si to u svome srcu, ali znam da je u tebi."

¹⁴ Ako sam zgriješio, opazio si me i nisi mi oprostio krivnje."

¹⁵ Ako sam skrivio, teško meni! Ako li sam pravedan, ne smijem podići svoje glave, nasićen sramotom, napojen nevoljom."

¹⁶ I ako se podignem, goniš me kao lava i opet strahote činiš na meni."

¹⁷ Pozivaš nove svjedoke protiv mene i puštaš još više svoj gnjev na me; jednako nove čete izlaze u boj protiv mene. ""

¹⁸ Što si me izvadio iz majčina krila? O, da sam umro prije nego me ugledalo oko!"

¹⁹ Bio bih tada kao da nikada nisam bio: iz majčina krila u grob odnesen!"

²⁰ Kako je stisnuto vrijeme mojega života, pa odstupi od mene! Htio bih još malo biti veseo,"

²¹ prije nego odem bez povratka u zemlju tamne smrtne sjene,"

²² u zemlju kao ponoć mračnu, punu smrtne sjene i pomutnje, gdje je svjetlo kao najdublja tmina."

11

¹ Nato odvrati Sofar iz Naama:"

² Zar da ove mnoge riječi ostanu bez odgovora? Ili će govorljiv čovjek ostati pravedan?"

³ Hoće li tvoje puste riječi ušutkati ljude? Zar te ne će nitko posramiti?"

⁴ Jer si sam rekao: “čist je moj nauk, i čist sam u tvojim očima!”"

⁵ Ali kad bi samo Bog progovorio i svoja usta otvorio protiv tebe,"

⁶ da ti pokaže tajne mudrosti i mnogostruke svoje naume, uvidio bi da te Bog kažnjava manje nego što zaslužuje tvoja krivnja."

⁷ Možeš li Božje tajne dokučiti ili doprijeti do granice Svemogućega?"

⁸ Ona je iznad neba visoka, pa što ćeš početi? Ispod pakla je duboka, pa što ćeš spoznati?"

⁹ Duža je od zemlje, šira je od mora."

¹⁰ Da prevrati ili zatvori, ili sabere: tko će mu braniti?"

¹¹ Jer poznaje ljude pune zloće, vidi grijeh, a da i ne pazi."

¹² Tada će bezuman čovjek doći do razboritosti, i divlje će se magare pretvoriti u čovjeka."

¹³ Da ti pripraviš svoje srce i podigneš svoje ruke k Bogu,"

¹⁴ da ukloniš krivnju iz svoje ruke i ne podnosiš grijeha u svojoj kući,"

¹⁵ tada bi podigao svoje lice, bio bi čvrst i ne bi se bojao"

¹⁶ zaboravio bi muku i na nju bi pomišljao kao na vodu što proteče."

¹⁷ Tada bi sjao tvoj život jasnije nego podne, a tama bi bila kao osvit zore."

¹⁸ Tada bi se uzidao, jer ima nade, zakopao bi se i mirno bi spavao."

¹⁹ Odmarao bi se, i nitko te ne bi plašio, i mnogi bi se molili."

²⁰ A oči će se grješnicima ugasiti, ne će im biti utočišta. Nada će im biti: dušu izdahnuti."

12

¹ Nato odvrati Job:"

² Zaista, vi ste mi ljudi, i s vama će izumrijeti mudrost!"

³ Ali i ja imam razum kao i vi, i nisam sam manje vrijedan od vas; tko ne bi znao takve stvari? ""

⁴ Na podsmijeh sam svojim prijateljima ja, koji zazvah Boga ? a on usliši samo njih ? na podsmijeh sam ja, pravedan, čist!"

⁵ ”Nesreći prezir!”, misli sretni, “prezir onima kojima se koleba noga!”"

⁶ A sigurni su razbojnički šatori; tko ljuti Boga, živi bez brige, Bog im daje svojom rukom. ""

⁷ Upitaj stoku, naučit će te, ili ptice nebeske, kazat će ti."

⁸ Pogledaj zemlju, pokazat će ti, i ribe će ti morske pripovjediti:"

⁹ Tko ne spozna iz svega toga da je ruka Gospodnja to stvorila,"

¹⁰ kojemu u rukama počiva život svih bića i duh svakoga čovječjega tijela?"

¹¹ Ne raspoznaje li uho riječi kao što grlo kuša jelo?"

¹² U staraca je mudrost, dug je život razboritost."

¹³ U njega je mudrost i jakost, on ima savjet i razbor."

¹⁴ Gle, što on razgradi, ne sagradi više nitko; koga on zatvori, tomu se više ne otvori. ""

¹⁵ On zaustavi vode i nastane suša; pusti ih, razore zemlju. ""

¹⁶ U njega je snaga i razum, njegov je koji luta i koji zavodi."

¹⁷ čini da savjetnici idu bosonogi, a suce učini luđacima."

¹⁸ Pojas kraljevima razrješuje, i opasuje njihova bedra."

¹⁹ čini da i svećenici idu bosonogi, i što je bilo kao vječno, obara."

²⁰ Rječitima uzima govor, i starcima uzima uviđavnost."

²¹ Na knezove izlijeva prezir, i raspasuje junake."

²² Otkriva dubine iz tmine, i smrtne sjene izvodi na svjetlo."

²³ Narode učini velikima i pusti ih da prođu; raširi narode i odvede ih otamo. ""

²⁴ Oduzima uviđavnost zemaljskim glavarima; pusti ih da lutaju po pustinji bez puta. ""

²⁵ Pipaju u tmini bez svjetla, čini da tumaraju kao pijani."

13

¹ Eto, sve je to vidjelo moje oko i moje je uho razumjelo."

² Koliko vi znate, znam i ja; nisam manje vrijedan od vas. ""

³ Ipak moram govoriti sa Svemogućim, rado bih se branio pred Bogom."

⁴ A vi ste pravi kovači laži, vi ste svi uzaludni liječnici."

⁵ O, da biste barem šutjeli! To bi za vas još bilo kao mudrost."

⁶ čujte ipak moje opravdanje i poslušajte odgovor mojih usta!"

⁷ Hoćete li za Boga govoriti laži, ili iznijeti za njega prijevaru?"

⁸ Hoćete li se zauzeti za njega ili se boriti za Boga?"

⁹ Hoće li se dobro završiti kad vas on presluša? Mislite li ga prevariti kao što se varaju ljudi?"

¹⁰ Strogo će vas kazniti ako budete potajno gledali tko je."

¹¹ Ne će li vas njegovo veličanstvo uplašiti, ne će li vas spopasti strah?"

¹² Vaši su govori pisani na pepelu, iz vaših studenaca vadi se samo blato."

¹³ Budite tihi i pustite me u miru; ja ću govoriti pa došlo na me što mu drago! ""

¹⁴ Zašto bih kidao svoje meso svojim zubima i svoju dušu stavljao na svoje ruke?"

¹⁵ Pa da me i ubije, opet ću se uzdati u nj; samo ću mu dokazati svoje putove oči u oči. ""

¹⁶ To bi mi već bila pobjeda, jer mu bezbožnik ne dolazi pred oči."

¹⁷ Poslušajte dobro moju riječ, moj dokaz neka prodre u vaše uši!"

¹⁸ Eto, spreman sam za parnicu, znam da ću biti u pravu."

¹⁹ Tko će se parničiti sa mnom, da umuknem i umrem?!"

²⁰ Samo dvoje nemoj mi učiniti, inače bih se morao sakriti pred tvojim licem!"

²¹ Ukloni svoju ruku od mene, i neka me tvoj strah ne plaši!"

²² Tada me zovi preda se, i ja ću ti odgovarati; ili ja da se tužim, a ti da mi odgovaraš. ""

²³ Koliko je mojih prijestupa i grijeha? Pokaži mi moju krivnju i grijeh!"

²⁴ Zašto sakrivaš svoje lice i vidiš u meni neprijatelja?"

²⁵ Zar uvenuli list hoćeš skršiti i zar ćeš izgorjeti suhu slamku?"

²⁶ Pišeš mi gorčine i računaš mi grijehe moje mladosti."

²⁷ Stavljaš moje noge u klade, paziš na sve moje staze, ograde stavljaš mojim koracima."

²⁸ A on se raspada kao trulež, kao haljina koju žderu moljci."

14

¹ čovjek, od žene rođen, kratka je života, sit briga; ""

² procvate kao cvijet, uvene, bježi kao sjena i ne ostaje."

³ I na takve otvaraš svoje oči? I mene još vodiš na sud sa sobom?"

⁴ Tko bi mogao iz kruga nečistih doći čist? Nitko!"

⁵ Pa kad su točno izmjereni njegovi dani, i broj njegovih mjeseca u tebe je; kad si mu postavio granice preko kojih ne može prijeći, ""

⁶ onda se odvrati od njega, da počine, dok se ne obraduje svom danu kao nadničar!"

⁷ Jer za drvo ima nadanja; ako se i posiječe, opet će potjerati, i ne će biti bez mladica. ""

⁸ Ako i ostari u zemlji njegovo korijenje, i u prahu izumre njegov panj,"

⁹ ima li samo vlage, opet propupa i pusti grane kao mlada biljka."

¹⁰ A umre čovjek, i nema ga više; premine čovjek, gdje će tada? ""

¹¹ Oteče voda iz mora, rijeka opadne i usahne!"

¹² čovjek kad legne, ne diže se više; dok nestane neba, nitko se više ne probudi; iz svojega sna ne prene se nitko. ""

¹³ O, da me hoćeš u podzemnom svijetu sakriti i skloniti me dok se ne slegne tvoj gnjev; i da mi daš rok i onda me se spomeneš! ""

¹⁴ Je li umro čovjek, hoće li opet živjeti? Sve dane svoje službe čekao bih dok mi dođe izmjena."

¹⁵ Ti me pozovi i ja ću se odazvati; djelo svojih ruku neka ti požanju! ""

¹⁶ Jer tada ćeš brojiti moje korake. Nemoj na moj grijeh onda paziti!"

¹⁷ Zapečaćen bi u vreći moj prijestup, ti bi mi oprostio moju krivnju."

¹⁸ Ali kao što gora padne i raspadne se, i kao što se stijena odvali s mjesta; ""

¹⁹ kao što voda rastire kamenje, i povodanj odnosi zemaljski prah, tako ti čovječju nadu obraćaš u ništa,"

²⁰ činiš jednako silu na njemu, i on odlazi; iznakaziš mu lice, onda ga otpustiš. ""

²¹ Jesu li njegova djeca u časti, on ne zna za to; jesu li u sramoti, on ne pazi na njih. ""

²² On samo osjeća muku svog tijela i duša njegova u njemu tuguje."

15

¹ Tada odvrati Elifaz iz Temana:"

² Smije li mudar čovjek odvratiti tako prazno? Smije li se nadimati neozbiljnom riječi?"

³ Prepiranje riječima ne vodi dalje i ne pomaže ništa."

⁴ Pa i strah Božji ti razbijaš i ukidaš štovanje Boga."

⁵ Jer tvoja krivnja uči tvoja usta, izabireš govor lukavaca."

⁶ Grješnikom te čine tvoja usta, ne ja; tvoje usne govore protiv tebe. ""

⁷ Jesi li se ti kao prvi čovjek rodio i jesi li prije svih humova sazdan?"

⁸ Jesi li u vijeću Božjem slušao, i jesi li ti jedini pokupio mudrost?"

⁹ Što ti znaš, a da mi ne bismo znali, i što ti poznaješ, a da bi nama bilo sakriveno?"

¹⁰ Među nama ima sijedih i starih ljudi, starijih od tvojega oca."

¹¹ Jesu li ti premalene Božje utjehe, blaga riječ k tebi upravljena?"

¹² Što te razdire tvoje srce, i što tako mrko gledaju tvoje oči?"

¹³ Zašto okrećeš protiv Boga svoj duh i tvoja usta govore takve riječi!"

¹⁴ Što je čovjek da bi mogao biti čist, i što rođeni od žene da bi bio pravedan?"

¹⁵ Eto, on se ne uzda u svoje svece, pa ni nebesa mu nisu čista."

¹⁶ A kamoli čovjek, sasvim pokvaren, koji pije grijeh kao vodu."

¹⁷ Ja ću ti kazati, poslušaj me samo; pripovjedit ću ti što sam vidio. ""

¹⁸ Što mudraci kazaše i ne zatajiše što primiše od svojih otaca,"

¹⁹ kojima je samima bila dana zemlja, i u njihovoj sredini nije sjedio tuđin."

²⁰ Zlikovac se muči sve dane, i nasilniku je malo godina određeno."

²¹ Strah mu zuji u ušima, usred sreće napada ga mač."

²² Ne nada se da će umaknuti noću, kaznenom je sudu dosuđen."

²³ Tumara za kruhom, ali gdje da ga nađe? Zna da mu se približava dan propasti."

²⁴ Tjeskoba i nevolja straše ga, navaljuju na nj kao kralj spreman za boj."

²⁵ Jer je protiv Boga digao ruku i Svemogućemu se opro."

²⁶ Trčao je protiv njega tvrdoglavo sa svojim debelim zgrbljenim štitom."

²⁷ Jer je pokrio svoje lice pretilinom i salo nagomilao na svoje bokove."

²⁸ Uzeo je raskopane gradove za stanovanje i zapuštene kuće koje su bile određene za propast."

²⁹ Ne će biti bogat, i ne će se podići njegov imutak; on više ne će uhvatiti korijena u zemlji. ""

³⁰ Noći ne će umaknuti, žega će osušiti njegove grane, u buri će otpasti njegov cvat."

³¹ Prevareni neka se ne uzda u ništavnost, jer taština je što on napokon dobije."

³² Još će prije vremena uvenuti, granje se njegovo ne će opet zelenjeti."

³³ Otrgat će se kao s loze njegov nezreo grozd, i pupovi će se njegovi kao s masline pobacati."

³⁴ Jer je neplodan rod bezbožnika, i oganj će popaliti kuće nepravde."

³⁵ Začinju nevolju, rađaju muku, i njihovo krilo donosi na svijet samo prijevaru."

16

¹ Nato odvrati Job:"

² Slušao sam dosta takvih riječi; svi ste vi kukavni tješioci. ""

³ Jesu li pri kraju puste riječi? Što te tjera da mi tako odvraćaš?"

⁴ I ja bih mogao govoriti kao vi; kad biste samo bili na mojemu mjestu, lijepe bih vam držao govore, žaleći vas, mahao bih glavom na vas. ""

⁵ Hranio bih vas svojim ustima, govor bih svoj začinjao utješnim kretnjama."

⁶ Ali ako govorim, ne će biti manja moja bol; ako li prestanem, hoće li otići od mene? ""

⁷ Zaista, muka me je moja posve umorila; moj rod sasvim si uništio. ""

⁸ Mene si prihvatio; protiv mene svjedoče klevetnici; bacaju mi tužbu u oči. ""

⁹ Njihov me gnjev trga na komade; napadaju me, škripe zubima na me; moji neprijatelji sijevaju očima na me. ""

¹⁰ Razvaljuju na me usta, sramotno me udaraju po obrazima, skupljaju se svi zajedno protiv mene."

¹¹ Bog me predao zlikovcima, bacio me u ruke bezbožnicima."

¹² Mirno sam živio; tada me uznemiri, uhvati me straga i smrska me, stavi me sebi za biljeg. ""

¹³ Oko mene lete njegove strijele, nemilice mi probada bubrege, prolijeva na zemlju moju žuč."

¹⁴ Razdire me rana do rane, trči protiv mene kao ratni junak."

¹⁵ Nosim žalobnu haljinu na golom tijelu, ponos sam prignuo do praha."

¹⁶ Od plača mi je pocrvenjelo lice, oko mojih trepavica leži smrtna sjena."

¹⁷ A nema nepravde na mojim rukama, i molitva je moja bila uvijek čista."

¹⁸ O, zemljo, ne pokrivaj moje krvi, neka ne bude nikada kraja mojoj tužbi!"

¹⁹ Ali je još u nebu svjedok za me; u visinama još živi moj odvjetnik. ""

²⁰ Moje su mi boli zagovornice; moje oči u suzama gledaju u Boga. ""

²¹ On pribavlja smrtniku pravo protiv Boga, čovjeku protiv njegova bližnjega."

²² Jer meni još ostaje samo malo godina, onda mi je na put s kojega nema povratka."

17

¹ Slomljena je moja životna snaga; dani moji trnu; čeka me grob. ""

² Zaista. Oko mene je ruganje; njihovo brbljanje otima san mojim očima. ""

³ Zauzmi se! Ti si jamac za me; tko bi mi inače dao ruku? ""

⁴ Od njihova si srca sakrio mudrost, i zato im ne ćeš dati da pobijede."

⁵ Imanje se hoće razdijeliti drugima, gdje ipak sahnu oči djece."

⁶ Mene se predalo ruganju svega svijeta, pljuje mi se u lice."

⁷ Moje oči trnu od jada, svi su moji udovi kao sjena."

⁸ Pobožni su nad tim rasrđeni, čisti su nad zločincem pobunjeni."

⁹ I zato tim tvrđe stoji pravednik na svom putu; još više ojača čije su ruke čiste. ""

¹⁰ Pa stupite samo opet svi ovamo, ali među vama ne nalazim nijednoga mudrog."

¹¹ Dani moji prođoše, naumi se moji raskinuše, želje mojega srca."

¹² Od noći čine dan, i svjetlost je blizu mraka."

¹³ Premda se nadam, ipak će podzemni svijet biti moj stan; u tami ću prostrijeti svoju postelju. ""

¹⁴ Truležu kažem: “Moj si otac!” a trulosti: “Moja mati, moja sestro!”"

¹⁵ Ali gdje je zaista još nada za me? Gdje moja sreća; tko je može još vidjeti? ""

¹⁶ Silaze k vratima podzemnoga svijeta, gdje je počinak u prahu."

18

¹ Tada odgovori Bildad iz Šuaha:"

² Kad ćete završiti to brbljanje? Urazumite se pa ćemo onda dalje govoriti."

³ Zašto da se smatramo stokom, zašto smo ludi u vašim očima?"

⁴ I ako se ti rastrgaš u svojoj ljutnji, mora li zbog tebe opustjeti svijet? Mora li se zato premjestiti stijena sa svojega mjesta?"

⁵ Ipak će svjetlo zlikovca utrnuti, ne će više sjati plamen njegova ognjišta."

⁶ U njegovu šatoru potamnjet će svjetlo, i njegov će se žižak u njemu ugasiti."

⁷ Snažni njegovi koraci stegnut će se, njegov vlastiti temelj oborit će ga."

⁸ Noga će ga njegova tjerati u mrežu, i naići će na zamku."

⁹ Zamka će ga uhvatiti za petu, i pletke će ga čvrsto držati."

¹⁰ Na njima leži za njega skrivena mreža, zamka je za njega na putu spremljena."

¹¹ Odasvud će ga strahote strašiti i tjerat će ga stopu u stopu."

¹² Vreba ga gladna nesreća, nevolja će biti spremna uza nj."

¹³ Guba će rastočiti njegovu kožu, prvenac smrti pojest će njegove udove."

¹⁴ Iz njegova šatora, u koji se uzda, protjerat će ga, odagnat će ga kralju užasa."

¹⁵ Umjesto njega nastanit će se oganj u njegovu šatoru, posut će se sumporom njegov stan."

¹⁶ Odozdo će mu se posušit korijenje, odozgo će mu usahnuti grane."

¹⁷ Spomen će njegov iščeznuti iz zemlje, niti će mu imena biti po ulicama."

¹⁸ Odagnat će se iz svjetla u tamu i izbacit će se iz svijeta."

¹⁹ U njegovu mu narodu ne će ostati ni izdanak ni potomak, u njegovoj kući ne će više nitko živjeti."

²⁰ Prepast će se od njegova dana na zapadu, obuzet će strah ljude na istoku."

²¹ Tako će biti s kućom zlikovca, tako s mjestom onoga koji ne mari za Boga."

19

¹ Nato odvrati Job:"

² Dokle ćete me još mučiti i gaziti me riječima?"

³ Već me deset puta naružiste; zar vas nije stid da me zlostavljate? ""

⁴ Jesam li doista učinio grijeh? Je li još u meni moja pogrješka?"

⁵ Možete li me doista osvjedočiti i krivnju mi moju dokazati?"

⁶ Znajte: Bog je koji me porazio i svoju mrežu oko mene razapeo."

⁷ Eto. Vičem li na nepravdu, nema mi odgovora; zovem li pomoć, nema mi suda. ""

⁸ Zagradio mi je put, ne mogu dalje; staze je moje zavio u tamu. ""

⁹ Svukao je s mene časnu haljinu i skinuo mi s glave krunu."

¹⁰ Porušio me je odasvud, moram propasti; kao drvo iščupao je moje nade. ""

¹¹ Raspalio je na me svoj gnjev i uzeo me među svoje neprijatelje."

¹² Njegove čete dođoše sve zajedno, nasuše si putove protiv mene, utaboriše se oko mog šatora."

¹³ Moju je braću od mene udaljio, prijatelji se moji otuđili od mene."

¹⁴ Rođaci moji izbjegavaju me, moji me pouzdanici zaboraviše."

¹⁵ Moji ukućani i sluškinje gledaju me kao tuđina, stranac sam u njihovim očima."

¹⁶ Zovem slugu, on se ne odaziva; moram ga moliti i kumiti. ""

¹⁷ Dah je moj mrzak mojoj ženi, i moje milovanje mojoj rođenoj djeci."

¹⁸ Preziru me djeca; ustanem li, ruže me. ""

¹⁹ Pouzdanici moji mrze me, i koje sam ljubio, okreću se protiv mene."

²⁰ Za moju kožu, za moje meso prionuše moje kosti, ostade mi samo koža oko mojih zuba."

²¹ Smilujte mi se! Imajte sažaljenje sa mnom, prijatelji moji, jer me pogodila ruka Božja!"

²² Zašto me progonite i vi kao Bog, i ne možete se nasititi."

²³ O, kad bi se napisale moje riječi! Kad bi se unijele u knjigu!"

²⁴ Kad bi se zauvijek urezale u kamen željeznom i olovnom pisaljkom!"

²⁵ Ali znam sigurno da moj Otkupitelj živi, i da će se onda dići nad prahom."

²⁶ Tada će ova moja koža opet biti oko mene, iz svojega vlastitog mesa gledat ću Boga."

²⁷ Jest, ja isti, ja ću ga gledati; moje vlastite oči vidjet će ga, ne kao kakav stranac; to je sva čežnja mojega srca. ""

²⁸ Ako još mislite: mi ćemo mu dosađivati! ? jer da je u meni izišao uzrok sudbine ?"

²⁹ onda se bojte mača; jer je mač osvetitelj krivnje! Pomislite, živi još sudac! ""

20

¹ Tada odvrati Sofar iz Naama:"

² Protiv toga se ježi moja misao, i zato kuha u mojim prsima."

³ Morao sam čuti ukor što me sramoti, ali će duh mog razuma odgovoriti za me."

⁴ Ne znaš li prastaru mudrost, tako staru kao opstanak ljudi na zemlji?"

⁵ Slava grješnikâ traje kratko vrijeme, i radost je zlikovca za čas."

⁶ Makar se njegova oholost popela do neba, makar se njegovo tjeme dotaklo oblakâ,"

⁷ kao njegova smrada će ga nestati zauvijek; tko ga je poznavao, pitat će tada: kamo se djenuo? ""

⁸ Bez traga će odletjeti, nalik na san; iščeznut će kao noćna prikaza. ""

⁹ Oko koje ga je gledalo, ne će ga više nikada vidjeti; ne će ga više gledati njegovo mjesto. ""

¹⁰ Djeca će se njegova dodvoravati prosjacima, vlastitom će rukom izdavati svoje bogatstvo."

¹¹ Makar se njegovo tijelo i nadimalo mladošću, morat će se s njim u zemlju zakopati."

¹² Ako je i slatka njegovim ustima zloća, on je krije pod svojim jezikom; ""

¹³ čuva je i ne pušta je, nego je zadržava u svomu grlu; ""

¹⁴ ipak će se jelo pretvoriti u njegovoj nutrini, postat će u njegovu tijelu gujin otrov."

¹⁵ Blago koje je proždro, izbljuvat će, Bog će ga istjerati iz njegova tijela."

¹⁶ Otrov je gujin usisao, sada mu gujin jezik zadaje smrt."

¹⁷ Ne smije se naslađivati na potocima, na rijekama kojima teče med i mlijeko."

¹⁸ Što je ugrabio, vratit će, ne će to smjeti pojesti; bogatom dobitku ne će se radovati. ""

¹⁹ Tlačio je, nije pomagao siromasima; oteo je kuću koju nije sazidao. ""

²⁰ I jer njegov trbuh ne zna što je dosta, ne će se spasiti uza sve svoje blago."

²¹ Ništa nije umaklo njegovoj požudi, i zato njegova sreća nije trajna."

²² U obilju bogatstva doći će u nevolju; sva težina nesreće svalit će se na njega. ""

²³ Bude li htio napuniti svoj trbuh, poslat će na nj Bog ljutnju svojega gnjeva, i pustit će da na njega kao dažd padne njegova propast."

²⁴ Bude li htio umaći željeznom oružju: prostrijelit će ga ipak mjedeni luk."

²⁵ Strijela puštena proći će kroz njegovo tijelo, i svijetlo željezo izići će iz njegove žuči, na njega će pasti smrtna strahota."

²⁶ Sva mu je tama sačuvana kao blago; žderat će ga oganj, ni od koga raspiren; izgorjet će što još preostade u svom šatoru. ""

²⁷ Otkrit će nebo njegov grijeh, i zemlja će ustati protiv njega."

²⁸ Bogatstvo njegove kuće otići će, rastočit će se u dan njegova gnjeva."

²⁹ To je usud od Boga čovjeku zlikovcu; to je baština koju mu je Bog ostavio. ""

21

¹ Nato odvrati Job:"

² ”Ah, poslušajte ipak mirno moju riječ! I neka mi to bude od vas utjeha!"

³ Dopustite mi da govorim! Kad izgovorim, možeš mi se narugati."

⁴ Je li moja tužba protiv ljudi, i zašto da duh moj ne bude nestrpljiv?"

⁵ Slušajte me, zapanjite se, stavite ruku na usta!"

⁶ Kad pomislim na to, hvata me strah, zadršćem u cijelom tijelu."

⁷ Zašto zlikovci ostaju na životu? Zašto ostare i obogate se?"

⁸ Zdrav stoji njihov mlad naraštaj pred njima, s njima, i njihovi potomci pred njihovim očima."

⁹ Sigurne su od pogibelji njihove kuće, Božji prut nije nad njima."

¹⁰ Bikovi njihovi skaču i ne promašuju, njihove krave tele se i ne jalove se."

¹¹ Ispuštaju kao janjce djecu, veselo poskakuju njihovi mališani,"

¹² pjevaju uz bubanj i citaru, vesele se uz sviralu."

¹³ Provode u sreći svoje dane i silaze u miru u podzemni svijet."

¹⁴ A Bogu su ipak rekli: Idi od nas! Ne ćemo ništa znati za tvoje putove."

¹⁵ Tko je Svemogući da mu služimo? Što nam koristi da mu se molimo?"

¹⁶ Pa nije li sreća u njihovoj ruci? Daleko je od mene mišljenje bezbožnika!"

¹⁷ Koliko se puta gasi život grješnikâ, dolazi i na njih nevolja, i na muke ih stavlja u svome gnjevu."

¹⁸ Bivaju kao pljeva na vjetru, kao prah što ga raznosi vihor."

¹⁹ Bog prištedi njegovoj djeci nevolju? On plaća njemu samomu da osjeti."

²⁰ Vlastitim očima mora vidjeti svoju nesreću; mora sam piti gnjev Svemogućega. ""

²¹ Što mu je stalo, kako je njegovoj kući poslije njega kad se broj njegovih mjeseci završio?"

²² Ali smije li se Boga učiti mudrosti, njega koji sudi u nebeskim visinama?"

²³ U potpunoj snazi netko umire, bez brige i zadovoljan."

²⁴ Njegove su posude pune mlijeka, dobro je uhranjena moždina njegovih kostiju."

²⁵ Drugi umire u gorkom jadu, nikada nije okusio sreće."

²⁶ Obojica sad leže zajedno u prahu, obojicu prekriva trulež."

²⁷ Eto, znam vaše misli, spletke što ih smišljate protiv mene."

²⁸ Mislite: gdje je kuća kneza, i gdje je šator u kojem su stanovali bezbožnici?"

²⁹ Niste li ikada pitali za savjet putnike? A za njihove znakove ne ćete ipak znati."

³⁰ Za dan nevolje ostaje pošteđen zlikovac, a na dan gnjeva odvede se."

³¹ Tko će ga u oči ukoriti za njegov život, tko će mu vratiti što je počinio?"

³² Isprate ga još do groba i pobrinu se za grobni spomenik."

³³ Blago leže na njemu grude doline. Idu za njim svi ljudi, i pred njim bezbrojni."

³⁴ Pa me htjedoste tješiti ništavilom? Od vaših prigovora preostade samo prijevara.”"

22

¹ Tada odgovori Elifaz iz Temana:"

² ”Ima li Bog koju korist od čovjeka? Ne, sam je sebi koristan pobožan čovjek."

³ Je li Svemogućemu korisno ako si pravedan, je li mu dobit ako je život tvoj bez prijekora?"

⁴ Kazni li te zbog tvojega straha Božjega, ide li zato na sud s tobom?"

⁵ Nije li, štoviše, tvoja zloća veoma velika, i nije li tvoja krivnja neizmjerna?"

⁶ Uzimao si zalog od svoje braće ni za što, i svlačio si haljine s golih,"

⁷ umornome nisi pružio vode, gladnome si uskratio kruha."

⁸ čovjeku sile pripada zemlja: tko ima ugleda, taj samo prebiva u njoj."

⁹ Udovice si otpuštao bez pomoći, i sirotama si prelamao ruke."

¹⁰ Zato su zamke oko tebe. Spopadne te tjeskoba i groza iznenada."

¹¹ Ne vidiš li tamu i poplavu što te pokriva?"

¹² Nije li Bog visoko gore u nebu? Pogledaj samo kako je visoko tjeme zvijezda!"

¹³ A ti si mislio: Što bi opazio Bog? Može li suditi kroz oblake?"

¹⁴ Oblaci ga zastiru: ne može vidjeti ništa. On hoda po svodu nebeskom."

¹⁵ Hoćeš li ići putem staroga vremena, kojim su nekoć koračali ljudi zlikovci?"

¹⁶ Oni su iskorijenjeni prije vremena; rijeka je poplavila njihovu zemlju. ""

¹⁷ Govorili su Bogu: Idi od nas! Što bi nam mogao učiniti Svesilni?"

¹⁸ On im je ipak napunio kuće dobrima. Daleko je od mene mišljenje bezbožnika."

¹⁹ Ali su pravednici vidjeli to puni radosti, i nedužni im se rugao:"

²⁰ Zaista su naši protivnici uništeni! Oganj je proždro njihov ostatak!”"

²¹ Sprijatelji se s njim, i mir je s tobom; tako će ti doći sreća! ""

²² Primi iz njegovih usta pouku i stavi njegov savjet u svoje srce!"

²³ Ako se opet vratiš k Svemogućemu, potaknut ćeš se na dobro; odstrani zlo iz svoga šatora! ""

²⁴ Stavi zlato u prah i ofir na stijenu potokâ."

²⁵ Tada će Svemogući biti tvoje zlato i njegov naputak tvoje srebro."

²⁶ Tada ćeš u Svemogućem naći radost i podignut ćeš k Bogu svoje lice."

²⁷ Molit ćeš mu se i on će te uslišiti; što si zavjetovao, ispunit ćeš mu. ""

²⁸ Što poduzmeš, uspjet će ti; na tvojim putovima svijetlit će ti svjetlo. ""

²⁹ Kad se pođe nizbrdo, viknut ćeš: Gore! Poniznome pruža Bog pomoć."

³⁰ Spašava i onoga koji nije bez krivnje; bit ćeš spašen ako su ti ruke čiste. ""

23

¹ Nato odvrati Job:"

² Tako je i danas moja tužba kao prkos: teško tišti njegova ruka moje uzdisanje."

³ O, kad bih znao gdje bih ga našao, da stupim pred njegov sud!"

⁴ Iznio bih pred njega svoju stvar, puna dokaza bila bi mi usta."

⁵ Želio bih znati riječi što bi mi ih odgovorio; htio bih saznati što bi mi rekao. ""

⁶ Bi li se u velikoj svojoj moći prepirao sa mnom? Ne, on bi pripazio na me."

⁷ Tamo bi se pravednik mogao prepirati s njim, pred svojim sucem oslobodio bih se zauvijek."

⁸ Ali pođem li prema istoku, nema ga tamo; pođem li prema zapadu, ne vidim ga. ""

⁹ Radi li na sjeveru, ne nalazim ga; okrene li prema jugu, ne mogu ga opaziti. ""

¹⁰ Ali on zna moj put; kad bi me prokušao, izišao bih kao zlato. ""

¹¹ Koraka se njegova držala čvrsto moja noga; puta sam se njegova držao i nisam skrenuo nikada. ""

¹² Od zapovijedi njegovih usta nisam odstupao nikada; riječi njegovih usta čuvao sam u grudima. ""

¹³ Uvijek je sebi jednak, tko će ga odvratiti: što njegova duša zaželi, ono učini."

¹⁴ On će dovršiti i moju sudbinu, i toga još u njega ima mnogo."

¹⁵ Zato se prestrašim pred njegovim licem; i kad pomislim na to, strah me od njega. ""

¹⁶ Bog je moje srce učinio plašljivim; Svemogući me je u strah utjerao. ""

¹⁷ Zbog tmine ne osjećam se uništen, niti zato što je mrak obavio moje lice."

24

¹ Zašto Svemogući nije odredio kaznena vremena? Zašto njegovi vjernici ne gledaju njegove sudbene dane?"

² Granice se pomiču, stada se otimaju i gone se na pašu; ""

³ sirotama odgone magarca; u zalog uzimaju govedo udovici; ""

⁴ siromahe odbijaju s puta, i tko je god bijedan u zemlji, skriva se."

⁵ Eto, kao divlji magarci u pustinji izlaze oni na svoj posao, da traže sebi hranu; pustinja im daje kruh za djecu; ""

⁶ na polju kose sijeno, skupljaju u zlikovčevu vinogradu; ""

⁷ bez haljina noće goli, ni zimi nemaju pokrivala; ""

⁸ kisnu od dažda u gori, bez krova se privijaju k stijeni."

⁹ Od majčinih prsiju trgaju siroče, siromaha tlače pljenidbom:"

¹⁰ hodaju goli, bez haljina, i gladni vuku snopove; ""

¹¹ u svojim zidinama cijede ulje, grožđe u kacama gaze, a žeđaju."

¹² Stenju pod ljudskim bjesnilom, viče duša ranjenih na smrt, a Bog ne pazi nikad na sramotu."

¹³ Drugi su kod neprijateljâ svjetlosti, ne poznaju njezine putove i ne ostaju na njezinim stazama."

¹⁴ Zorom ustaje krvnik, ubija uboge i siromahe, lupež se vuče okolo po noći."

¹⁵ Oko onoga koji je počinio preljub očekuje sumrak. Misli: nijedno me oko ne vidi, i skriva svoje lice."

¹⁶ Po mraku provaljuju u kuće, a po danu se zaključavaju. Ne žele znati za svjetlost; ""

¹⁷ jer je jutro njima svima jedna groza, vrijeme kad se može vidjeti smrtna strahota."

¹⁸ Neka propadne na površini vode! Neka je u zemlji prokleta njegova baština! Neka ne udari više nikada vinogradskom stazom!"

¹⁹ Kao što suha žega siše snježnu vodu, tako podzemni svijet grabi zlikovce."

²⁰ Neka ga zaboravi majčina utroba! Neka se crvi naslađuju na njemu! Neka ga se ne spominje nikada! Kao drvo skršit će se zloća."

²¹ Neka se združi s neplodnom koja ne rađa, on koji ne učini ništa dobro udovici."

²² Ipak daje njegova moć dug život silnicima; on ustane opet, makar se više nije uzdao u život. ""

²³ Dade mu u što će se pouzdati, biva poduprt, oči su njegove na njihovim putovima."

²⁴ Uzvise se ? zamalo, pa ih više nema; padaju, prolaze kao sve; odreže ih se kao vrhove klasja. ""

²⁵ Zar nije tako? Tko će me utjerati u laž? Tko će pokazati moj govor kao ništavan?!"

25

¹ Tada odgovori Bildad iz Šuaha:"

² Može li strahotom vladati onaj koji mirno čini red na visinama?"

³ Ima li broja njegovim četama? I koga ne obasjava njegovo svjetlo?"

⁴ Kako može biti čovjek u pravu protiv Boga? I kako može biti čist tko je rođen od žene?"

⁵ Eto, ni mjesec ne sja bez ljage, ni zvijezde nisu čiste u njegovim očima,"

⁶ a kamoli čovjek, upljuvak, čeljade, crv!"

26

¹ Nato odvrati Job:"

² Kako si tako krasno pomogao nemoći, podupro ruku onome kojemu se skršila jakost!"

³ Kako si tako dobro savjetovao ludost, i mudrost u izobilju iznio na svjetlo!"

⁴ A koga si to htio poučiti? čiji je duh izišao iz tebe?”"

⁵ Od njega se prepadaju mrtvi pod vodama i njihovim stanovnicima."

⁶ Otkriven je pred njim podzemni svijet, carstvo mrtvih bez pokrova."

⁷ Nad prazninom razastire on sjever, iznad ničega daje da lebdi zemlja."

⁸ U svoje oblake goni vode, a da se pod njima ne rasprsnu oblaci."

⁹ On prekriva krug punoga mjeseca i razapinje nad njim svoj oblak."

¹⁰ On vuče krug oko površine vode, gdje svjetlost graniči s tminom."

¹¹ Stupovi neba tresu se i dršću od njegove prijetnje."

¹² Svojom snagom čini da buči more, svojom mudrošću razbija Rahaba (neman)."

¹³ Njegov dah razvedri nebo, njegova ruka probode hitru zmiju."

¹⁴ Ali to su tek obrubi njegova upravljanja, šapat je to samo što čujemo o njemu. I tko da razumije grom njegove svemoći?!"

27

¹ Nato nastavi Job svoj govor ovako:"

² ”Tako da je živ Bog, koji mi oduze moje pravo, Svemogući, koji mi zagorča život!"

³ Dok je još moj dah u meni, i duh Božji dok me oživljava,"

⁴ ne će moje usne govoriti ništa krivo, niti će moj jezik lagati."

⁵ Daleko neka je od mene da vam dadem pravo; dok ne preminem, ja ne tajim svoje nedužnosti. ""

⁶ čvrsto stojim uz svoju pravednost i ne ostavljam je; moje srce ne kori nijednoga mojega dana. ""

⁷ Neprijatelju mojemu neka bude kao zlikovcu, mojemu protivniku kao bezbožniku!"

⁸ Jer kakvo je nadanje bezbožniku kad Bog odreže i iščupa njegovu dušu?"

⁹ Hoće li Bog čuti njegov jauk kad nevolja navali na njega?"

¹⁰ Može li se radovati Svemogućemu i pozivati se na Boga u svako vrijeme?"

¹¹ Želim vas poučiti o djelovanju Božjemu; ne ću kriti što Bog određuje. ""

¹² Eto, vi ste ipak svi to iskusili, pa zašto se nadate uludo."

¹³ To je dio zlikovcu kod Boga, i to je nasilnicima baština koju imaju od Svemogućega:"

¹⁴ Ako mu se množe sinovi, to je za mač; njegovi potomci nemaju da bi se nasitili. ""

¹⁵ Koji ostanu iza njega, pograbi ih pomor u grob; njegove udovice ne drže tugovanja. ""

¹⁶ Ako i nagomila srebra kao praha i nakupi sebi haljina kao blata:"

¹⁷ ostavi ih na stranu, ali ih odjene pravednik, i srebro razdijele među sobom pobožnici."

¹⁸ On je sagradio sebi kuću kao moljac, kao kolibicu što je načini poljar."

¹⁹ Bogat legne da bi spavao, posljednji put; ali otvori li opet oči, sve je iščeznulo. ""

²⁰ Strahote prašume prođu preko njega kao poplava, preko noći odnese ga vihor."

²¹ Podigne ga istočni vjetar: on ide ? i odnese ga s mjesta njegova."

²² Bez milosrđa gađa ga Bog; mora bježati od njegove ruke. ""

²³ Plješću rukama nad njim i zvižde za njim s njegova mjesta.”"

28

¹ Jest, zna se točno gdje se nalazi srebro, i mjesto gdje se ispija zlato."

² Iz zemlje se vadi željezo, i ruda se topi za mjed."

³ Tami se čini kraj, istražuje čovjek do posljednjega kutića kamenja noćnu tamu; ""

⁴ Kopa rov daleko od živih, visi bez potpore za nogu i lebdi onamo dolje, daleko od ljudi."

⁵ Zemlja iz koje niče žito, duboko se raskopa kao ognjem."

⁶ Safir počiva u njezinu kamenju i ondje se nađe zlatni orah."

⁷ Ni orao ne zna ulaza tamo, niti ga pronađe jastrebovo oko."

⁸ Gorske zvijeri tamo ne uđu, niti lav tamo stupi."

⁹ Ali čovjek stavlja ruku na to kamenje, korijenje bregova podruje."

¹⁰ U stijene zabuši rovove, i svašta mu dragocjeno vidi oko."

¹¹ Nanjuši izvore rijeka. Što je skriveno, iznosi na svjetlo."

¹² Ali mudrost, gdje se ona nalazi? Razboritost, gdje je njoj kuća?"

¹³ čovjek ne zna puta k njoj, ona ne boravi u zemlji živih."

¹⁴ Dubina govori: nije ona u meni; more govori: kod mene ona ne boravi. ""

¹⁵ Dragocjeno zlato ne može se dati za nju, niti joj se srebrom može izmjeriti kupovna cijena."

¹⁶ Ne mjeri se ofirskim zlatom, ni dragocjenim oniksom i safirom."

¹⁷ Ne može se s njom izjednačiti ni zlato ni staklo, niti se može zamijeniti za nakit."

¹⁸ Koralji, kristali, neka se o njima šuti; vrijednost je mudrosti viša od bisera. ""

¹⁹ Ne dobije se za topaze iz Kuša, niti se mjeri suhim zlatom."

²⁰ Mudrost, dakle, odakle dolazi? Gdje je mjesto razboritosti?"

²¹ Sakrivena je pogledu svih bića, i pticama je nebeskim zaklonjena."

²² Podzemni svijet govori i carstvo mrtvih: čusmo kako se o njoj govori."

²³ Samo je Bog onaj koji zna put k njoj; on jedini zna gdje se ona nalazi, ""

²⁴ jer do granice svijeta dopire njegov pogled; što je god pod nebom, on vidi. ""

²⁵ Kada je vjetru odredio težinu i mjerom ograničio vodu,"

²⁶ kad je daždu postavio vrijeme i put gromovnoj munji:"

²⁷ tada ju je vidio i oglasio, uredio je i pretražio."

²⁸ čovjeku je rekao: Boga se bojati je mudrost, i zla se kloniti razboritost."

29

¹ Nato nastavi Job svoj govor ovako:"

² Ah, da bi ipak bilo sa mnom kako je to bilo još prije nekoliko mjeseci, u danima kad me Bog štitio!"

³ Kad mi je nad glavom sjala njegova svjetiljka, i njegovo me svjetlo vodilo kroz tminu!"

⁴ Kako sam bio u vremenu svoje mlade snage, kad je Bog još zaštićivao moj šator,"

⁵ kad je Svemogući još bio sa mnom, a moja se djeca skupljala oko mene!"

⁶ Kad sam prao noge u kajmaku, i stijena mi izlijevala potoke ulja!"

⁷ Izlazio sam na vrata pred grad, da zauzmem svoju stolicu na trgu gradskih vrata; ""

⁸ tada bi se sakrivali dječaci kad bi me vidjeli; starci bi se dizali i ostajali bi stojeći; ""

⁹ knezovi bi prestajali govoriti, stavljali bi ruku na usta; ""

¹⁰ plemići bi ustezali svoj glas, jezik bi im prionuo za nepce."

¹¹ Blaženim me nazivalo uho što bi me slušalo, hvalilo me oko kad bi me vidjelo."

¹² Spašavao sam siromaha koji je vikao, i sirotu bez zaštitnika."

¹³ Na mene je dolazio blagoslov izgubljenikâ, srce sam udovice obradovao."

¹⁴ Pravednost mi je bila haljina što me obavijala, pravoljublje mi je bilo plašt i povez oko glave."

¹⁵ Oko sam bio slijepcu i noga hromu."

¹⁶ Otac sam bio siromasima i branio sam stvar nepoznatoga."

¹⁷ Razbijao sam zube lopovu, trgao grabež iz njegovih zuba."

¹⁸ Tako sam mislio umrijeti u svojemu gnijezdu i svoje dane umnožiti poput pijeska; ""

¹⁹ moj korijen pružao se kraj vode, i rosa je noćna padala na moje grane; ""

²⁰ sreća se moja uvijek obnavljala u meni; u ruci mi se pomlađivao l?k. ""

²¹ Slušali su me puni iščekivanja i tiho prisluškivali moj savjet."

²² Kad sam ja govorio, nitko više ne bi uzimao riječi, tako bi ih natopila moja besjeda."

²³ čekali su me kao dažd, čeznuli su za mnom kao za kišom u proljeće."

²⁴ Nasmijao bih im se kad su bili plašljivi, nisu mogli pomutiti mojega vedroga lica."

²⁵ Određivao sam im put; sjedio bih u pročelju i bio kao kralj u vojsci, kao onaj koji tješi žalosne. ""

30

¹ A sada me ljudi ismijavaju, oni koji su danima mlađi od mene, čije ovce ne bih bio stavio sa psima svojega stada."

² A na što bi mi i bila snaga njihovih ruku? Sav im je mozak ispijen."

³ Od oskudice i gladi istrošeni su, jer glođu suhu zemlju; pusta pustinja je njihova mati. ""

⁴ Oni beru lobodu po pustarama i smrekovo korijenje za hranu."

⁵ Iz naroda ih izgone, viču na njih kao na lupeže."

⁶ Po stražnjim uvalama moraju stanovati, po jamama u zemlji i u klisurama."

⁷ Riču po grmovima, skupljaju se među trnjem."

⁸ Trulo smeće, gadan skot, bičem istjerani iz zemlje."

⁹ I njima sam sada postao poruga i služim im kao poslovica."

¹⁰ Gadim im se i ne ustručavaju se pljuvati mi u lice."

¹¹ Jer je On odriješio konop mojega šatora i oborio me, zato i oni pustiše svoje uzde protiv mene."

¹² Zdesna ustaje rulja, gurne mi noge, iskopa putove protiv mene, da me upropasti."

¹³ Raskopaše moje putove, idu da me unište, i nikoga nema da ih zaustavi."

¹⁴ Kao kroz širok prokop naviru, pustošeći navaljuju."

¹⁵ Strahote obaraju na me, kao u vihoru on raznosi moju sreću, prolazi moj spas kao oblak."

¹⁶ I sada se u meni izjeda moja duša, stigoše me dani nevolje."

¹⁷ Noću me probada u kostima, ne miruju muke što me grizu."

¹⁸ Svemoć je pokvarila moje odijelo i steže kao ogrlica košulje."

¹⁹ On me je gurnuo u blato, postao sam kao prah i pepeo."

²⁰ Vičem k tebi, ali ti me ne slušaš; prestanem li, tad snuješ planove protiv mene. ""

²¹ U ljuta si mi se neprijatelja pretvorio, udaraš me teškom akom."

²² U vihoru dižeš me visoko, goniš me; u peći munja uzdrmaš me. ""

²³ Jest, znam: u smrt me hoćeš goniti, u mjesto gdje se skupljaju svi živi."

²⁴ Ali ne pruža li se pri padu ruka, i ne viče li se u potrebi za pomoć?"

²⁵ Zaista, plakao sam ako je drugima bilo zlo; srce me je boljelo za siromahom. ""

²⁶ Nadao sam se sreći, ali je došlo zlo; čekao sam svjetlost, a došla je tama. ""

²⁷ Puši se u meni bez prestanka, snađoše me dani muke."

²⁸ Tužan, bez sunca, vučem se okolo, dignem se i vičem pred svima."

²⁹ čagljevima postadoh brat i drug nojevima."

³⁰ Crna se koža s mene guli, moje kosti plamte u groznici."

³¹ Citara se moja pretvorila u pjesmu tužaljku, moja frula u gorko jecanje."

31

¹ Savez sam sklopio sa svojim očima pa kako bih onda gledao za djevojkom?"

² Što bi mi bio gore dio od Boga, kakva baština od Svemogućega u nebu?"

³ Ne ide li zlikovca nevolja i grješnika nesreća?"

⁴ Ne pazi li on na moje putove, ne broji li sve moje korake?"

⁵ Ako sam općio s lašcima, i ako je moja noga hitjela za prevarom,"

⁶ neka me izmjeri na pravoj vagi: Bog će upoznati moju nedužnost!"

⁷ Ako je moj korak zašao s puta, ako je moje srce pošlo za mojim očima, ako je za moje ruke prionula kakva ljaga,"

⁸ neka što ja posijem, drugi pojede, neka se iskorijeni što mi iznikne!"

⁹ Ako se moje srce dalo zaludjeti od žene, ako sam vrebao na vratima svojega susjeda,"

¹⁰ neka drugomu melje moja žena, neka se kakav stranac k njoj pridruži!"

¹¹ Jer to bi bila sramota, opačina, kojoj treba suditi."

¹² To bi bio požar koji proždire do uništenja i iskorjenjuje sve moje imanje."

¹³ Ako sam prezreo pravo svoga sluge, svoje sluškinje, kad su raspravljali sa mnom,"

¹⁴ što da učinim kad se Bog diže? Kad on potražuje, što da mu se odvrati?"

¹⁵ Nije li u majčinoj utrobi moj Stvoritelj stvorio i njega? Nije li nas obojicu on isti sazdao u majčinu krilu?"

¹⁶ Ako sam odbio želju siromasima i dao da venu oči udovici,"

¹⁷ i ako sam svoj zalogaj sam jeo, i nije sirota uzela od toga svoj dio"

¹⁸ ? a ja sam je kao otac odgajao od mladosti, od krila svoje majke vodio sam je,"

¹⁹ ako sam vidio ostavljene bez odjeće i siromaha bez pokrivala,"

²⁰ i nisu mi zahvaljivala njegova bedra jer ga je ugrijalo runo mojih ovaca,"

²¹ ako sam ikada zamahnuo rukom na sirote, jer na vratima nađoh svoju pomoć,"

²² onda neka mi ispadne rame iz pleća, i moja ruka neka se otkine iz zglobova:"

²³ Jer bi mi strašan bio kazneni sud Božji; kad bi on ustao, ne bih odolio. ""

²⁴ Ako sam polagao u zlato svoje nade i čistome zlatu govorio: uzdanje moje,"

²⁵ ako sam se veselio što mi je posjed velik i što je već toliko stekla moja ruka,"

²⁶ ako sam gledao sunce kako sja i mjesec kako ponosit hodi,"

²⁷ ako se moje srce dalo potajno zaludjeti i ja mu poslao poljubac,"

²⁸ i to bi bila krivnja koju treba suditi, jer sam zanijekao Boga u visini!"

²⁹ Nisam se radovao padu svojega neprijatelja, i nisam se veselio kad bi ga zadesila nesreća; ""

³⁰ nikada ne dadoh svojim ustima da sagriješe tražeći njegov život s proklinjanjem."

³¹ Zaista, moji suvremenici priznaše: “Tko se ne nasiti od njegova jela?”"

³² Stranac nije trebao vani noćiti; vrata su moja putniku bila otvorena. ""

³³ Ako sam, kao što čine ljudi, tajio svoje grijehe i krio svoju krivnju u njedrima svojim,"

³⁴ jer sam se plašio velikoga mnoštva i bojao se prezira rodbine, onda bih zašutio i ne bih išao pred vrata."

³⁵ O, da bi me tko slušao! Ovdje je moj potpis! Svemogući neka mi odgovori! Tužba je mojih pravnih protivnika postavljena."

³⁶ Zaista, ja bih je uzeo na svoje rame i svezao bih je sebi kao častan vijenac."

³⁷ Kazao bih mu broj koraka, kao knez pristupio bih k njemu."

³⁸ Ako je moja njiva vikala na me, i ujedno njezine brazde plakale,"

³⁹ ako sam jeo njezin plod bez plaćanja i ražalostio njezina gospodara ?"

⁴⁰ umjesto pšenice neka mi rodi trnje, mjesto ječma kukolj! Završeni su Jobovi govori."

32

¹ Ona tri čovjeka prestaše odgovarati Jobu, jer je on sada bio pravedan u njihovim očima."

² Ali se tada raspali gnjev Elihua, Barakeelova sina, od Buza iz roda Ramova. Raspali se njegov gnjev na Joba, jer se prema Bogu smatrao pravednim."

³ I na tri njegova prijatelja raspali se njegov gnjev, jer ne nađoše više odgovora, a Joba su ipak okrivljavali."

⁴ Elihu je bio čekao sa svojim govorom Jobu, jer su oni po godinama bili stariji od njega."

⁵ A kad Elihu vidje da ona tri čovjeka ne znaju više ništa odgovoriti, tad ga spopade gnjev."

⁶ I Elihu, Barakeelov sin, iz Buza, progovori: “Doduše, ja sam još mlad godinama, a vi ste vremešni; zato sam bio bojažljiv i klonio sam se da vam pokažem svoje znanje. ""

⁷ Mislio sam: Neka govori starost! Mnoge godine neka objave svoju mudrost!"

⁸ Ali samo duh koji je u čovjeku, samo dah Svemogućega, urazumljuje ga."

⁹ Vremešni nisu uvijek mudri; ne znaju što je pravo jedino starci! ""

¹⁰ Zato velim: poslušajte me! I ja hoću pokazati svoje znanje."

¹¹ Eto, čekao sam da vi sve izgovorite, slušao sam vašu mudrost dok ste nalazili prave riječi."

¹² Slijedio sam vas pažljivo; ali eto, nitko ne uvjeri Joba, nijedan od vas ne opovrgnu njegovu riječ! ""

¹³ Ne govorite: naiđosmo na mudrost u njega! Samo Bog, a ne čovjek, može ga oboriti!"

¹⁴ Protiv mene nije upravio riječi; ja ga ne bih dočekao vašim govorima. ""

¹⁵ Oni su pobijeđeni; ne mogu više ništa navesti; nestalo im je riječi. ""

¹⁶ Hoću li još čekati kad eto više ne govore, kad stoje i ništa više ne odgovaraju?!"

¹⁷ Pa ću sad i ja odvratiti za se, i ja ću pokazati svoje znanje!"

¹⁸ Jer sam pun misli; u mojoj unutrašnjosti tjera me duh. ""

¹⁹ Eto, unutrašnjost je moja kao mlado vino koje se drži zatvoreno; hoće se raspuknuti kao nov mijeh! ""

²⁰ Tako moram govoriti da mi odlane; moram otvoriti svoje usne da odgovorim. ""

²¹ Ni za koga se ne zauzimam; ne govorim da se ikome svidim ""

²² jer ne znam laskati. Inače bi me brzo smaknuo moj Stvoritelj."

33

¹ čuj dakle, Jobe, moj govor! Svima mojim riječima posudi svoje uho!"

² Evo, već otvorih svoja usta; moj jezik neka govori krepko! ""

³ Moje riječi proizlaze iz iskrena srca; usne moje govore čistu istinu. ""

⁴ Duh me je Božji stvorio; dah me je Svemogućega oživio. ""

⁵ Ako možeš, opovrgni me! Pripravi se! Stani mi nasuprot!"

⁶ Eto, pred Bogom vrijedim toliko koliko ti; i ja sam od gline napravljen. ""

⁷ Eto, preda mnom te ne treba strašiti tjeskoba! Ne će te tištiti od mene neki pritisak!"

⁸ A sada ti veliš preda mnom ? posve sam jasno čuo te riječi:"

⁹ čist sam, bez pogrješke, pravedan sam i bez krivnje."

¹⁰ On (Bog) traži samo izlike protiv mene, vidi u meni svojega neprijatelja."

¹¹ Noge je moje nategnuo u klade, pazi na sve moje staze.”"

¹² Ovdje nemaš pravo! Pa ti odgovaram; jer je Bog više negoli čovjek! ""

¹³ Kako se možeš prepirati s njim: “Ne odgovara on čovjeku na svaku riječ!”"

¹⁴ Na jedan način govori Bog i na dva; ali se ne pazi na to. ""

¹⁵ U snu, u noćnoj prikazi, kad tvrd san padne na ljude, kad drijemaju na postelji i"

¹⁶ tada otvara uho ljudima i straši ih opomenom,"

¹⁷ da odvrati čovjeka od njegova djela, da ga očuva od oholosti."

¹⁸ Tako čuva njegovu dušu od podzemnoga svijeta, njegov život od smrti strijelom."

¹⁹ Na njegovoj ga postelji opominje bolima, boj jednako bjesni u njegovim udovima."

²⁰ Njegovo stanje ogadi mu kruh i njegovoj duši jelo najmilije."

²¹ Tijelo njegovo opada, ne vidi ga se više; vide se kosti njegove koje se prije nisu vidjele. ""

²² Duša se njegova približava grobu, njegov život carstvu mrtvih."

²³ Onda stane pred njega glasnik Božji, posrednik, jedan od tisuća, da opomene čovjeka na njegovu dužnost,"

²⁴ tada mu se Bog smiluje. Rekne: izbavi ga! Ne treba silaziti u grob, dobio sam već otkup."

²⁵ Tada zasja njegovo tijelo više nego u mladosti; tada se on vrati u dane mladenačke snage. ""

²⁶ Vapi k Bogu i on mu je milostiv, daje mu da u veselju gleda njegovo lice; tako on vrati čovjeku njegovo pravo. ""

²⁷ Pred narodom progovori i zapjeva: bio sam sagriješio i nepravdu činio, ali mi Bog nije uzvratio."

²⁸ On je izbavio moju dušu da ne ode u grob; život se moj veseli svjetlosti. ""

²⁹ Eto, sve to čini Bog dvaput, triput čovjeku,"

³⁰ da otrgne njegovu dušu od groba, da mu svijetli svjetlost živih."

³¹ Jobe, pazi! Slušaj me! Šuti da ja govorim!"

³² Ali ako imaš dokaza, iznesi mi ih! Govori! Rado ću ti dati za pravo."

³³ Ako li nemaš, slušaj ti mene! Šuti! Naučit ću te mudrosti."

34

¹ Elihu opet progovori:"

² ”čujte, mudri, moje riječi! Vi razumni, poslušajte me!"

³ Jer uho istražuje riječi kao što grlo kuša jelo."

⁴ Što je pravo istražit ćemo, što je dobro izvidjet ćemo za se."

⁵ Job je ustvrdio: Pravedan sam! Ipak mi je Bog oduzeo moju pravednost."

⁶ Ja sam kao lažac protiv svoje pravice; bez krivnje pogodi me smrtno strijela. ""

⁷ Gdje je još čovjek kao Job, koji pije psovku kao vodu?!"

⁸ Koji se pridružio zlikovcima i općio s bezbožnim ljudima?!"

⁹ Ipak tvrdi: Ništa ne koristi čovjeku da živi s Bogom u prijateljstvu!"

¹⁰ Zato me poslušajte, ljudi razumni! Daleko neka je od Boga da on čini opačine, daleko od Svemogućega da on radi nepravedno!"

¹¹ On samo vraća čovjeku po njegovu djelu i pušta da ga snađe po njegovu životu."

¹² Doista, Bog ne radi nepravedno, Svemogući ne izvrće pravde."

¹³ Tko se s njim brine za zemlju? Tko je utemeljio cijeli svijet?"

¹⁴ Kad bi samo mislio na samoga sebe, kad bi uzeo svoj duh i svoj dah:"

¹⁵ preminulo bi najednom svako tijelo, čovjek bi se opet vratio u prah."

¹⁶ Ako si razuman, pripazi na ovo, poslušaj glas mojih riječi:"

¹⁷ Može li biti vladar onaj koji mrzi pravdu? Ili: hoćeš li okriviti Pravednoga, Jakoga,"

¹⁸ koji rekne knezu: nedostojniče, a velikašu: zlikovče?"

¹⁹ On ne pristaje uz velike, ne pretpostavlja bogate siromasima; jer su svi oni djelo njegovih ruku. ""

²⁰ Umiru za tren i usred noći; udari bogate: nestane ih; obori jakoga, a da ni ne makne rukom. ""

²¹ Oči njegove počivaju na putu svakoga; gleda sve njegove korake. ""

²² Nema tmine, nema mraka gdje bi se sakrili zlikovci."

²³ On ne određuje rok čovjeku kada se javi Bogu na sudu."

²⁴ On satire jake bez preslušanja, postavlja druge na njihovo mjesto."

²⁵ On već zna njihova djela, zato ih obori preko noći; tamo leže satrveni. ""

²⁶ Kao zločince kazni ih na mjestu gdje svi vide,"

²⁷ jer su odstupili od njega, nisu pazili na putove njegove,"

²⁸ pustili su da do njega dopre vika siromaha. A on čuje pomaganje nevoljnika."

²⁹ I kad se on primiri, tko ga smije osuditi? I kad sakrije lice, tko će ga tada vidjeti? Ali on bdije nad narodima i nad svakim čovjekom,"

³⁰ da ne vladaju bezbožnici koji su zamke za narod."

³¹ Pa smije li jedan kazati Bogu: Ja moram to podnositi, a ne činim ništa zlo!"

³² Što ne vidim, to mi pokaži! Ako sam činio nepravdu, ne ću je opet činiti."

³³ Mora li on po tvojemu mišljenju plaćati zato jer se ti nećkaš? Ti se moraš odlučiti, ne ja! Govori što znaš!"

³⁴ Ljudi razumni i svaki mudar koji me sluša čovjek kazat će mi:"

³⁵ Job govori nerazumno, riječi su njegove nerazborite."

³⁶ Zato neka se iskuša Job do kraja zbog svojih bezbožnih prigovora!"

³⁷ Jer dodaje na svoju krivnju još bunu, psuje u našoj sredini, na sva usta govori protiv Boga.”"

35

¹ Elihu opet progovori:"

² Smatraš li pravednim da sâm možeš govoriti: “Pravedan sam pred Bogom?”"

³ Da govoriš: Što mi to koristi? Što mi to više koristi od grijeha?"

⁴ Ja ću na to odgovoriti tebi i preko tebe tvojim prijateljima."

⁵ Pogledaj nebo i vidi! Pogledaj oblake, kako su visoko nad tobom!"

⁶ Ako griješiš, što mu time činiš? Ako je još toliko tvojih opačina, što ćeš mu time nauditi?"

⁷ Ako si pravedan, što mu možeš time dati? Što time prima iz tvoje ruke?"

⁸ Ali tvojemu bližnjemu naudi tvoja opačina; čovjeku bližnjemu dobro dođe tvoja krepost. ""

⁹ Jadikuje se nad velikim tlačenjem i viče se na nasilje velikih."

¹⁰ Ali se ne kaže: Gdje je Bog, naš Stvoritelj, koji nam daruje hvalospjeve u noći,"

¹¹ koji nas je učinio mudrijim od zemaljskih životinja, razumnijim od nebeskih ptica."

¹² Oni viču ? ali ih on ne sluša ? zbog obijesti zlih ljudi."

¹³ Doista, Bog ne usliši laži i Svemogući ne pogleda na nju."

¹⁴ A kamoli kad kažeš da ga nisi vidio: u njega je sud, samo ga pričekaj!"

¹⁵ A sada, kad njegov gnjev ne kazni i još ne pazi na grijeh,"

¹⁶ Job otvara usta naprazno i mnogo govori nerazborito."

36

¹ Elihu nastavi ovako:"

² Pričekaj me još malo, onda ću ti pokazati što se još da reći za Božju stvar!"

³ Počet ću izdaleka sa svojom mudrošću, da pribavim pravo svome Stvoritelju."

⁴ Jer moje riječi doista nisu prijevara, stojim pred tobom kao čovjek s jasnom spoznajom."

⁵ Eto, Bog je silan, ali nikoga ne osuđuje, silan je snagom razuma."

⁶ Život zlikovcu ne zaštićuje, potlačenima pribavlja njihovo pravo,"

⁷ od pravednika ne odvraća svojih očiju; on daje da sjede zauvijek kao kraljevi na prijestolju, da se uzdignu visoko. ""

⁸ Ako li leže u okovima, svezani konopcima nevolje,"

⁹ tada im napominje njihova djela, njihove grijehe: da su se podizali oholo."

¹⁰ Tada im otvara uho da se pouče, i opominje ih da se vrate od zloće."

¹¹ Poslušaju li dragovoljno, onda provode svoje dane u sreći, svoje godine u radosti."

¹² Ako li ne poslušaju, onda ginu od strijele, umiru, a ne znaju kako."

¹³ Koji su licemjerna srca ostaju u prkosu, ne mole za pomoć kad ih okuje."

¹⁴ U cvatu mladosti umire njihova duša, u svježoj mladosti njihov život."

¹⁵ Nevoljnika izbavlja njegovom nevoljom i otvara mu uho šutnjom."

¹⁶ Vabi i tebe iz čeljusti nevolje u prostrani prostor bez stezanja, na stol koji teče od pretiline."

¹⁷ Ali si ti pun opakoga suda, tako se prebacuju pravica i sud:"

¹⁸ jer te bol ne smije nikada odvesti u psovku, visina otkupnine neka te ne pomete!"

¹⁹ Može li te iz tjeskobe izbaviti tvoja vika i sav napor snage?"

²⁰ Ne uzdiši za noću, jer se umjesto nje dižu prijatelji!"

²¹ Pripazi! Ne okreći se nepravdi, da zavoliš nju više nego nevolju!"

²² Eto: Bog je uzvišen u svojoj moći! Gdje je učitelj kao on?"

²³ Tko mu određuje put njegov? Tko bi mu smio reći: nisi činio pravo!"

²⁴ Spomeni se da veličaš njegova djela, što ih ljudi slave u pjesmi!"

²⁵ Diveći se, gleda na njih sav svijet, makar ih čovjek gledao samo izdaleka."

²⁶ Eto: Bog je veći nego što mi shvaćamo, ne može se istražiti broj njegovih godina."

²⁷ On vuče gore vodene kapljice, pušta da iz magle dažd rominja,"

²⁸ što iz oblakâ žubori i izlijeva se na ljudsko mnoštvo."

²⁹ Tko može razumjeti prostor oblaka i grmljavinu iz njegova šatora?"

³⁰ Eto: on prostire oko sebe svoju svjetlost i otkriva morske dubine,"

³¹ jer on time sudi narodima, daje hranu u izobilju."

³² Oko obje ruke obavija munju i zapovijeda gdje da se upali."

³³ Njegova grmljavina oglašava kad plane njegov gnjev zbog zloće."

37

¹ Srce moje dršće od toga; glasno kuca na svojemu mjestu. ""

² Slušaj! Slušaj kako tutnji njegov grom! Kako se ori iz njegovih usta!"

³ Pušta da sijeva pod čitavim nebom njegova munja do nakraj zemlje."

⁴ Za njom riče grom, glasno se ori njegov jaki glas; on ga ne prigušuje; čuje se njegov zov. ""

⁵ Silan je Bog u buri; čini velike stvari; mi to ne shvaćamo. ""

⁶ Tada govori snijegu: “Padaj na zemlju!” Tako i daždu i njegovim silnim prolomima oblaka."

⁷ Tako prisili ruku svih ljudi na počinak, da svi ljudi upoznaju njegovo djelovanje."

⁸ Tada se zvijer uvlači u svoju jamu i liježe u svojim pećinama."

⁹ Tada se prolomi bura iz svojega mjesta, i sa sjevera dođe studen."

¹⁰ Od daha Božjega topi se led, široke rijeke otiskuju se u dolinu."

¹¹ Ali već svjetlost potjera oblake, i sjajno svjetlo prodre kroz oblake."

¹² I on opet hoda uokolo, sad ovamo-sad onamo, po svojoj odluci, da oni izvrše sve što im nalaže na zemlji,"

¹³ kad ih šalje bilo na kaznu za njegovu zemlju, bilo na dobročinstvo."

¹⁴ čuj to, Jobe, stani, promatraj sjajna djela Božja!"

¹⁵ Znaš li kako to Bog uredi da u oblacima zasja svjetlost munja?"

¹⁶ Razumiješ li kako vise oblaci, čudesna djela Sveznajućega?"

¹⁷ Ti, kome su haljine odveć tople kad zemlja sjedi pod južnim vjetrom,"

¹⁸ možeš li razapeti nebo kao on, tvrdo kao saliveno ogledalo?"

¹⁹ Daj nauči nas kako da mu zapovijedamo! Mi smo nemoćni pred mrakom."

²⁰ Hoće li on biti potjeran na moju zapovijed? Zapovjedi li čovjek kada iščezne?!"

²¹ A sada ? ne vidi se sunčana svjetlost kad sja nad oblacima; tad samo iskoči vjetar i pomete ih: ""

²² i zlatna svjetlost zasja od sjevera! Slava pripada strahovitomu Bogu,"

²³ Svemogućemu, kojega nikada ne shvatismo; velik je u moći i u pravu! Nikada se ne savije u pravednom sudu! ""

²⁴ Zato ga se moraju bojati ljudi! Na sve sveznalice on ne gleda!"

38

¹ Tada odgovori Gospodin Jobu iz vihora i reče:"

² Tko je to što zamračuje Božji naum bezumnim govorima?"

³ Ustani! Opaši svoja bedra kao junak! Ja ću te pitati; ti mi kazuj znanje! ""

⁴ Gdje si ti bio kad ja sagradih zemlju? Kazuj ako si razuman!"

⁵ Tko joj je odredio mjere, ako znaš, tko je rastegao uže preko nje?"

⁶ Na čemu su njezini stupovi uglavljeni? Tko joj je stavio ugaoni kamen,"

⁷ dok su klicale jutarnje zvijezde, dok su kliktali anđeli?"

⁸ Tko je vratima zatvorio more kad bučeći prodre iz majčina krila?"

⁹ Kad mu dadoh oblake za odjeću, tamne oblake za pelenice?"

¹⁰ Kad mu udarih svoje granice i stavih mu prijevornice i vrata,"

¹¹ rekoh: dovle dolaziš, ne dalje! Ovdje se lomi prkos tvojih valova!"

¹² Jesi li ikad, otkako živiš, zapovjedio jutru, pokazao zori njezino mjesto?"

¹³ I jesi li uhvatio zemlju za skute, da se stresu s nje bezbožnici,"

¹⁴ da se napravi kao vosak pod pečatom, da se oboji kao haljina?"

¹⁵ Da bezbožnicima iščezne njihova svjetlost, i ruka već podignuta da se slomi?"

¹⁶ Jesi li ikad prodro do vrela mora i jesi li hodio po dnu morskom?"

¹⁷ Jesu li se pred tobom otvorila vrata svijeta mrtvih i jesi li vidio vrata u noć smrti?"

¹⁸ Jesi li pregledao daljine zemlje? Kaži ako sve to znaš!"

¹⁹ Kako ide put k stanu svjetlosti, gdje ima svoje mjesto tama,"

²⁰ da bi oboje poveo u njihovo područje i znao staze k njihovu domu?"

²¹ Ti znaš! Jer si se već onda rodio; velik je broj tvojih dana. ""

²² Jesi li ikada došao u snježne riznice? Jesi li vidio stogove tuče,"

²³ koju sam pričuvao za vrijeme nevolje, za dan boja i rata?"

²⁴ Kako je tamo gdje se dijeli svjetlost, i odakle se istočni vjetar širi po zemlji?"

²⁵ Tko je razvalio jaz poplavi i put gromu?"

²⁶ Da pada dažd na zemlju u kojoj nema ljudi, na pustinju u kojoj nitko ne stanuje?"

²⁷ Da napoji pusta i nerodna mjesta i učini da izniknu korijeni zelenila?"

²⁸ Ima li oca dažd? Tko je rodio kaplje rose?"

²⁹ Iz čijega krila izlazi led? Tko rađa mraz nebeski?"

³⁰ Kako se vode ukoče u kamen, i površina se morska smrzava?"

³¹ Vežeš li veze zvijezdama Vlašićima, možeš li razvezati okove sazvježđu Štapovima?"

³² Izvodiš li na vrijeme Danicu i upravljaš li Medvjeda zajedno s njegovom djecom?"

³³ Znaš li zakone neba? Određuješ li kako se vlada zemljom?"

³⁴ Možeš li dići glas svoj do oblaka, da te pokrije mnoštvo vode?"

³⁵ Puštaš li munje ? one idu i govore ti: “Ovdje smo!”"

³⁶ Tko je stavio mudrost u oblake, tko je dao razboritost oblaku pahuljnjaku?"

³⁷ Tko zbraja mudro oblake, tko pušta da miruju mjehovi nebeski,"

³⁸ kad se prah zemaljski nagomila na hrpe i grude se slijepe?"

³⁹ Loviš li lavici lov? Utažiš li lavićima glad,"

⁴⁰ kad se u pećinama šćućure i vrebaju u svom zaklonu?"

⁴¹ Tko zgotovi gavranu njegovu hranu, kad njegovi mladi viču k Bogu i oblijeću bez hrane?"

39

¹ Znaš li vrijeme kad se divokoze koze? Vidiš li kad se košute legu?"

² Brojiš li mjesece, dokle nose? Znaš li vrijeme kada se legu?"

³ Savijaju se i mlade legu; lako se opraštaju od svojih bolova. ""

⁴ Kozlići su njihovi jaki i rastu vani, odu i više se ne vraćaju."

⁵ Tko je dao slobodu divljemu magarcu, tko je razvezao remene tomu divljaku,"

⁶ kojemu dadoh pustinju za kuću i slanu pustoš za stan?"

⁷ On se smije gradskoj vrevi, ne sluša vike gorčina; ""

⁸ gorama prolazi i pase; nanjuši svaku zelen. ""

⁹ Hoće li ti dragovoljno služiti divlji bik i noćivati na tvojim jaslama?"

¹⁰ Možeš li divljega bika užem prisiliti u brazde? Hoće li povlačiti brazde za tobom?"

¹¹ Možeš li se osloniti na nj, jer mu je snaga tako silna? Ostavljaš li njemu svoj posao?"

¹² Misliš li da će ti on dovesti ljetinu i na tvoje je gumno složiti?"

¹³ Noj pokreće živo krila, kao da su i perje rode; ""

¹⁴ a on povjeri svoja jaja zemlji, pusti ih da se griju na pijesku; ""

¹⁵ nije ga briga hoće li ih noga pogaziti ili ih divlja zvijer razbiti."

¹⁶ Tvrdo postupa s mladima, kao da nisu njegovi; ne brine se je li mu trud uzaludan. ""

¹⁷ Jer mu Bog nije udijelio mudrosti, nije mu dao nimalo razboritosti."

¹⁸ Ali kad se nakostriješen digne, smije se konju i konjaniku."

¹⁹ Jesi li ti dao konju snagu, jesi li mu ukrasio vrat grivom?"

²⁰ Hoćeš li ga uplašiti kao skakavca? Njegovo krasno dahtanje ? kako je strašno!"

²¹ Kopa zemlju, veseo je od snage, nasrće na oružje; ""

²² ruga se strahu, ne plaši se i ne uzmiče ispred mača."

²³ Zvekće nad njim tobolac, sijeva koplje i sulica."

²⁴ On ljutito topoće i kopa zemlju, i ne zadrži ga kad zatrubi bojna truba."

²⁵ Svaki put kad zatrubi, on zahrže: “Ih-ih-ih!” Izdaleka već nanjuši boj, gromki glas vođâ, bojnu viku."

²⁶ Poleti li po tvojoj mudrosti jastreb, raširi li svoja krila na jug?"

²⁷ Diže li se po tvojoj uputi visoko orao, da svoje gnijezdo vrh timora vije?"

²⁸ Na stijeni ima svoje gnijezdo, svoj vidik na strmoj vrleti."

²⁹ Otamo proviruje na hranu, daleko mu vide oči."

³⁰ Ptići njegovi srču krv; gdje strvine leže, oni su ondje. ""

40

¹ Tako je Gospodin govorio Jobu. Onda upita:"

² Hoće li se kudilac još prepirati sa Svemogućim? Tko tuži Boga, neka odgovori na to!"

³ Tada odvrati Job Gospodinu i reče:"

⁴ Ah, ja sam odveć malen! Što da odvratim? Stavljam ruku na usta."

⁵ Jedanput sam govorio ? ne ću opet; i dvaput ? ne ću više! ""

⁶ Tada odgovori Gospodin Jobu iz vihora:"

⁷ Ustani! Opaši svoja bedra kao junak! Ja ću te pitati; ti mi kazuj nauk! ""

⁸ Hoćeš li zanijekati moje pravedno upravljanje, mene okriviti samo da ti imaš pravo?"

⁹ Imaš li mišicu kao Bog? Možeš li učiniti da grmi kao on?"

¹⁰ Okiti se ipak veličanstvom i krasotom! Odjeni se ipak u dostojanstvo i sjaj!"

¹¹ Pusti da zašume valovi tvojega gnjeva! Pogledaj svu oholost i učini je malenom!"

¹² Pogledaj svu oholost i obori je na tlo; satri bezbožnika na njegovu mjestu! ""

¹³ Zatrpaj ih skupa u zemlju! Zaključaj im lice u skrivenu mjestu!"

¹⁴ Tada ću te i ja hvaliti, jer te spašava vlastita desnica."

¹⁵ Usporedi sa sobom nilskoga konja, što sam ga stvorio! Hrani se travom kao govedo."

¹⁶ U njegovim bedrima, gledaj, koja snaga! Koja sila u mišicama njegova tijela!"

¹⁷ Kao cedar nateže svoj rep; žile njegovih bedara gusto su isprepletene; ""

¹⁸ kosti su mu kao mjedene cijevi, zglobovi kao željezne poluge."

¹⁹ On je remek-djelo stvaranja Božjega; njegov stvoritelj dade mu mač. ""

²⁰ Premda mu gore nude hranu, i tamo se igraju poljske životinje,"

²¹ on leži mirno u lotosovoj šikari, sakriven u trsci i glibu."

²² Grmlje lotosovo pokriva ga sjenom, šikara vrbova stoji na vodi uokolo."

²³ Ako i nabuja rijeka: on se ne uznemiruje, ostaje bez brige, makar mu rijeka teče u grlo."

²⁴ Tko ga može protjerati na njegove oči, probosti mu nozdrve drvenom strijelom?"

²⁵ Hvataš li udicom krokodila, podvežeš li mu jezik vrpcom?"

²⁶ Provučeš li mu trsku kroz nozdrve, provrtiš li mu čeljust kukom?"

²⁷ Hoće li ti se mnogo moliti? Hoće li ti zboriti lijepe riječi?"

²⁸ Sklapa li ugovor s tobom, da ga uzmeš u službu zauvijek?"

²⁹ Možeš li se s njim kao s pticom igrati, privezati ga za svoje djevojke?"

³⁰ Tjera li ribarski ceh s njim trgovinu, dijele li ga među trgovce?"

³¹ Možeš li mu kožu isprobadati šiljkom i glavu ostvama?"

³² Stavi samo na nj ruku! Ali se spremaj na borbu! Ne ćeš to učiniti opet."

41

¹ Jest, izgubljena je svaka nada! Kad ga samo ugleda, čovjek pada."

² Nitko se ne usudi probuditi ga: “Tko je da mi odoli?"

³ Tko mi stane na put, a ja da ga pustim čitava? Pod cijelim nebom nijedan!”"

⁴ Ne smijem šutjeti o njegovim udovima, o njegovoj snazi, o sjajnom njegovu sastavu."

⁵ Tko mu je ikad podigao oklop, tko je ikad prodro u dvostruke njegove žvale?"

⁶ Tko mu je otvorio dvokrilna vrata čeljusti? Užas je oko njegovih zuba."

⁷ Sjajni su žljebovi njegovih štitova, uskim pečaćenjem zatvoreni."

⁸ Usko jedan uz drugi: među njih ne prodire vjetrić."

⁹ Jedan čvrsto prianja uz drugi: ne rastavljaju se."

¹⁰ Dahtanje njegovo daje sjajnu svjetlost; kao zorine trepavice njegove su oči. ""

¹¹ Iz njegovih ralja bukte zublje, iskaču ognjene iskre."

¹² Dim suklja iz njegovih nozdrva kao iz vrela kotla i zapaljene trske."

¹³ Njegov dah raspaljuje ugljevlje, plamen mu suklja iz ralja."

¹⁴ U njegovoj je šiji snaga, pred njim igra užas."

¹⁵ Udovi njegova mesa spojeni su čvrsto, kao saliveni, razmiču se."

¹⁶ Kao kamen, tako je tvrdo njegovo srce, tako tvrdo kao donji žrvanj."

¹⁷ Kad se digne, zadršću i junaci, ne znaju što da čine od straha."

¹⁸ Zgrabi li koga, ne koristi mač, ni koplje, ni strijela, ni sulica."

¹⁹ Željezo je njemu slama, a mjed drvo puno crvotočine."

²⁰ Strijela ga ne može natjerati u bijeg, kamenje u praćki njemu je kao pljeva."

²¹ Kao slamka njemu je toljaga, on se smije zviždanju sulice."

²² Ispod njega su oštri crepovi; drljaču zabija u glib. ""

²³ čini da se dubina puši kao lonac, učini da se more zapjeni kao stupa."

²⁴ Za sobom ostavlja svijetlu vodenu brazdu: rekao bi da more ima srebrne kose."

²⁵ Ništa mu na zemlji nije jednako: stvorenje bez straha!"

²⁶ Na najjače gleda prezirno, i on je kralj najponosnijima."

42

¹ Tada Job odvrati Gospodinu:"

² Znam da sve možeš, da se ne može smesti što naumiš."

³ Tko je to što zamračuje Božji naum nerazumnim govorima?” Tako sam govorio bez razumijevanja; bilo je odveć čudesno, a da bih shvatio. ""

⁴ ”Slušaj! Ja ću govoriti. Ja ću te pitati; ti me pouči!” ""

⁵ Ušima sam bio čuo o tebi; a sada te je vidjelo moje oko. ""

⁶ Zato opozivam i kajem se u prahu i pepelu!"

⁷ I kad je bio Gospodin tako izgovorio Jobu, reče Gospodin Elifazu iz Temana: “Moj se gnjev raspalio na tebe i na oba tvoja prijatelja; jer niste pravo govorili o meni kao moj sluga Job.""

⁸ Zato sada uzmite sedam bikova i sedam ovnova, odite k mojemu sluzi Jobu i prinesite žrtvu za se! A moj sluga Job neka se pomoli za vas! Jer samo zbog njega ne ću učiniti s vama po vašoj ludosti: jer niste pravo govorili o meni kao moj sluga Job.”"

⁹ Tada otidoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama i učiniše kako im je bio zapovjedio Gospodin. I Gospodin pogleda na Joba."

¹⁰ I Gospodin preokrenu Jobovu sudbinu, jer se bio pomolio za svoje prijatelje. Dvostruko dade opet Jobu sve što je bio posjedovao."

¹¹ Tada dođoše k njemu sva njegova braća i sestre, i svi njegovi prijašnji znanci. Održaše u njegovoj kući gozbu s njim, iskazaše mu svoju sućut i utješiše ga za svu nesreću koju je bio Gospodin pustio na nj. I dadoše mu svaki po komad srebra i po zlatni prsten."

¹² A Gospodin je blagoslivljao Joba poslije još više nego prije. Posjedovao je četrnćst tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova volova i tisuću magarica."

¹³ Imao je sedam sinova i tri kćeri."

¹⁴ Jednoj dade ime Jemima, drugoj Kasija i trećoj Keren Hapuk."

¹⁵ U svoj zemlji nije bilo žena koje su bile tako lijepe kao Jobove kćeri. Otac im njihov dade jednaku baštinu kao i njihovoj braći."

¹⁶ Job je potom živio još sto i četrdeset godina i vidio je djecu i unučad, četiri koljena."

¹⁷ I umre Job star i sit života."