1

¹ [(A.1) četvrte godine Ptolemejeva kraljevanja donesoše Dositej, koji se predstavljao kao svećenik iz Levijeva plemena, i njegov sin Ptolemej ovo pismo za Purim. Oni izjaviše da ga je preveo Lizimah, Ptolemejev sin, iz Jeruzalema. (A.2) Druge godine kraljevanja velikoga kralja Ahasvera, prvoga nisana, usni san Mordokaj, sin Jaira, sina Šimejeva, Kišova sina. (A.3) On je bio Judejac iz Benjaminova plemena koji je stanovao u gradu Suzi, ugledan čovjek i jedan od prvih činovnika na kraljevskom dvoru. (A.4) On je pripadao zarobljenicima što ih je iz Jeruzalema bio odveo Nabukodonozor, babilonski kralj, zajedno s Jekonijom, Judinim kraljem. (A.5) Ovo je bio njegov san: Začuše se glasna vika i buka, gromovi i potres, i velika zabuna bila je na zemlji. (A.6) Tada se postaviše jedan prema drugome dva velika zmaja spremna za boj. (A.7) Na njihovu viku razdražiše se svi narodi, kako bi se borili protiv naroda pravednika. (A.8) Tada dođe taman dan, pun pogibelji, tjeskobe i nevolje, i silne propasti za zemlju. (A.9) Narod pravednika bijaše zbunjen. Bojao se svoje propasti i spremao se na smrt. (A.10) Zavapi k Bogu, i na njegov vapaj naraste mali izvor na silnu rijeku sa silnom i mnogom vodom. (A.11) Svjetlost i sunce pokazaše se opet. Niski se uzvisiše i uništiše ugledne. (A.12) Kad je to bio gledao i kad se probudio, Mordokaj je razmišljao o tome što Bog hoće učiniti. Jednako mu je to bilo na pameti i rado je htio još te noći imati potpunu jasnoću. (B.1) Mordokaj je spavao u palači zajedno s Gabatom i Tarom, dvojicom kraljevih dvorana koji su trebali čuvati palaču. (B.2) Tako je on čuo za njihove planove, ispitivao njihove namjere i saznao da rade o glavi kralju Artakserksu. I javi to kralju. (B.3) Kralj presluša obojicu dvorana, pa kad priznaše, bili su smaknuti. (B.4) Kralj taj slučaj dade zapisati u dnevnik i Mordokaj napisa o tome izvještaj. (B.5) Tada kralj prenese na Mordokaja službu u palači i nadari ga za njegovo djelo. (B.6) Ali Haman, Hamdatin sin, lažac, koji je bio kod kralja vrlo ugledan, dade se na to da Mordokaja i njegov narod upropasti kako bi se osvetio za onu dvojicu dvorana koji su bili pogubljeni.] Bilo je u dane Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao od Indije do Etiopije nad sto dvadeset i sedam pokrajina."

² Kad je kralj Ahasver sjedio na svom kraljevskom prijestolju u prijestolnici Suzi,"

³ treće godine svoga vladanja, priredi gozbu za sve svoje knezove i činovnike, na kojoj se kod njega nađoše vojni zapovjednici Perzijanaca i Medijanaca s vlastelinima i pokrajinskim upraviteljima."

⁴ Pritom je pokazivao svoje bogatstvo, svoju kraljevsku slavu, svoju sjajnu veličinu mnogo dana: sto i osamdeset dana."

⁵ Kad su bili završili ti dani, priredi kralj za sav narod, koji je bio u Suzi, od velikoga do maloga, sedmodnevnu svečanu gozbu u trijemu vrta koji je ležao do kraljevske palače."

⁶ Zavjese od bijela pamuka i ljubičasta skrleta bile su obješene vrpcama od beza i crvena grimiza o srebrne karike na mramornim stupovima. Na podu, koji je bio od alabastera, bijela i tamna mramora i od sedefasta kamena, stajali su zlatom i srebrom izvezeni jastuci za počinak."

⁷ Piće se davalo u zlatnim posudama. Svaka je posuda bila različita. Vina je bilo u izobilju, po kraljevoj darežljivosti."

⁸ I po kraljevu naputku nikoga se nije smjelo tjerati na piće. Jer je kralj bio zapovjedio svim svojim kućnim upraviteljima da svakome puste na volju."

⁹ I kraljica Vašti priredi svečanu gozbu za žene u palači kralja Ahasvera."

¹⁰ Sedmoga dana, kad se kralj bio razveselio od vina, zapovjedi on sedmorici dvorana: Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, koji su dvorili pred kraljem Ahasverom,"

¹¹ neka dovedu kraljicu Vašti pred kralja pod kraljevskom krunom, da pokaže narodima i knezovima njezinu ljepotu, jer joj je pojava bila sjajna."

¹² Ali kraljica Vašti ne htjede se pojaviti na kraljevu zapovijed, koju joj donesoše dvorani. Zato se kralj vrlo razgnjevi, i njegov se gnjev raspali u njemu."

¹³ Tada kralj upita mudrace, koji su se razumjeli u povijest. Jer je kralj običavao predlagati sve svoje stvari vještacima u zakonu i pravu,"

¹⁴ koji su mu bili najbliži, a to su bili: Karsena, Šetar, Admata, Taršiš, Mares, Marsena i Memukan, sedam uglednih Perzijanaca i Medijanaca, koji su imali slobodan pristup kralju i prvo mjesto u kraljevstvu."

¹⁵ On ih upita: “Kako se mora po zakonu postupati s kraljicom Vaštijom, kad nije učinila što je zapovjedio kralj Ahasver preko dvorana?”"

¹⁶ Memukan odgovori kralju i knezovima: “Nije samo kralju skrivila kraljica Vašti, nego i svim knezovima i narodima koji stanuju u pokrajinama kralja Ahasvera."

¹⁷ Za ponašanje kraljičino doznat će sve žene, i one će prezirati svoje muževe kad se bude pripovijedalo: Kralj je Ahasver zapovjedio kraljici Vašti, da dođe pred njega, a ona nije došla."

¹⁸ Od onoga će se dana perzijske i medijske kneginje, koje čuju kako se ponijela kraljica, jednako ponašati prema svim kraljevim knezovima. Tako ne će biti kraja prkosu i svađi."

¹⁹ Ako je ugodno kralju, neka izda nepromjenljivu kraljevskvu odredbu i neka je unese u zakonik Perzijanaca i Medijanaca: Vašti se ne smije više pojaviti pred kraljem Ahasverom. Njezinu čast kraljice daje kralj drugoj, koja je bolja od nje."

²⁰ Kad se onda ta kraljeva odredba razglasi po svemu tako prostranom njegovu kraljevstvu, tada će sve žene plemenitaške i pučanke iskazivati dužnu čast svojim muževima.”"

²¹ Taj se prijedlog svidje se kralju i knezovima, i kralj učini po Memukanovu savjetu."

²² On razasla pisma po svim kraljevskim pokrajinama, i to u svaku pokrajinu posebnim pismom i svakomu narodu njegovim jezikom: “Svaki muž mora biti gospodar u svojoj kući, pa govorio bilo koji jezik.”"

2

¹ Kad se poslije bio utišao gnjev kralja Ahasvera, on pomisli opet na Vaštiju, na ono, što je bila učinila i što je bilo određeno za nju."

² Tada kraljevi dvorani, koji su ga posluživali, predložiše: Neka se potraže kralju najljepše djevojke!"

³ Neka postavi kralj po svim pokrajinama svojega kraljevstva činovnike koji će dovesti sve lijepe djevojke u prijestolnicu Suzu u harem i predati ih na brigu kraljevskome dvoraninu (eunuhu) Hegeju, ženskome čuvaru! Neka im se onda daju pravi ukrasi!"

⁴ Djevojka koja se svidje kralju, neka bude kraljica umjesto Vaštije! Kralju se svidje taj prijedlog i posluša ga."

⁵ U prijestolnici Suzi živio je Judejac po imenu Mordokaj, sin Jaira, sina Šimeja, sina Kišova, iz Benjaminova plemena."

⁶ On je bio odveden zajedno sa zarobljenicima iz Jeruzalema, koje je s Jekonijom, Judinim kraljem, u ropstvo odveo babilonski kralj Nabukodonozor."

⁷ On je bio hranitelj Hadase, to jest Estere, kćeri svoga strica; ona naime nije više imala oca ni majke. Djevojka je bila lijepa stasa i krasna pa ju je Mordokaj bio uzeo sebi za kćer. ""

⁸ Kad se bila razglasila kraljeva riječ i njegova odredba, i mnogo je mladih djevojaka bilo dovedeno u prijestolnicu Suzu pod Hegejevu brigu, dođe i Estera u kraljevsku palaču i bi povjerena Hegeju, čuvaru žena."

⁹ Kako mu se djevojka svidjela i našla milost u njega, to joj je revno davao najbolje ukrase i dobru hranu. Također joj dade sedam izabranih sluškinja iz kraljevske palače, i davao je prednost njoj i njezinim sluškinjama u ženskoj kući (haremu)."

¹⁰ A Estera ne kaza za svoj narod ni za svoj rod. Jer joj je Mordokaj bio zapovjedio, da to ne kazuje."

¹¹ Mordokaj bi dolazio svaki dan pred trijem ženske kuće, da dozna, kako je Estera i što će biti s njom."

¹² Poslije pripremanja koje je trajalo dvanćst mjeseci, kako je bio propis u žena, došao bi red na svaku djevojku da pođe kralju Ahasveru. Tako je dugo trajalo njihovo uljepšavanje: šest mjeseci uljem od smirne i šest mjeseci balzamom i drugim ženskim krasilima."

¹³ Tada bi djevojka pošla kralju. Sve što bi zaželjela uzeti sa sobom iz ženske kuće u kraljevsku palaču, dalo bi joj se."

¹⁴ Navečer bi išla, a ujutro bi se vratila u drugu žensku kuću, što je bila pod brigom kraljevskoga dvoranina Šaašgaza, predstojnika kraljevih priležnica. Onda više ne bi išla kralju, osim ako bi to kralj zatražio i pozvao je po imenu."

¹⁵ I kad je Estera, kći Abihajla, Mordokajeva strica, koju je bio uzeo za kćer, bila na redu da pođe kralju, ona ne zaiska ništa, nego što odredi kraljevski dvoranim Hegej, ženski predstojnik. Estera se svidjela svima koji je vidješe."

¹⁶ Tako bi Estera odvedena kralju Ahasveru u kraljevsku palaču desetoga mjeseca, to jest mjeseca tebeta, sedme godine njegova vladanja."

¹⁷ Kralj zamilova Esteru više nego sve druge žene, i ona pridobi njegovu milost i naklonost mimo svih djevojaka. Zato joj stavi kraljevsku krunu na glavu i učini je kraljicom umjesto Vaštije."

¹⁸ Onda učini kralj u čast Esteri veliku gozbu za sve svoje knezove i činovnike, dopusti po pokrajinama otpust poreza i razdijeli darove kraljevskom darežljivošću."

¹⁹ Kad su se opet izabirale djevojke, stajao je Mordokaj na vratima kraljevske palače."

²⁰ A Estera nije bila kazala svojega roda ni naroda, kao što joj bio zapovjedio Mordokaj. Jer je Estera slušala Mordokajeve naputke upravo kao prije, kad je bila kod njega kao hranjenica."

²¹ I u te dane, kad je Mordokaj stajao na vratima kraljevske palače, razljutiše se Bigtan i Tereš, dva kraljeva dvoranina, od vratara, i htjedoše ustati na kralja Ahasvera, da ga pogube."

²² Mordokaj to dozna i javi kraljici Esteri. Estera kaza to kralju, po Mordokajevu nalogu."

²³ Kad se istražilo i ustanovilo da je istina, bila su ta dvojica obješena na vješalima, i to se zapisalo u dnevniku za kralja."

3

¹ Poslije toga podiže kralj Ahasver Hamana, Hamdatina sina iz Agaga, na najvišu čast i dade mu mjesto nad svima knezovima u svojoj okolini."

² Svi kraljevi činovnici, što su bili na kraljevskom dvoru, prigibali bi koljeno i padali ničice pred Hamanom; jer je tako kralj bio zapovjedio. Ali Mordokaj nije prigibao koljeno i nije padao ničice.""

³ Tada sluge na kraljevu dvoru rekoše Mordokaju: “Zašto kršiš kraljevu zapovijed?”"

⁴ Ali ih on ne posluša, premda su mu iz dana u dan govorili. I javiše to Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajev izgovor, jer im je on bio rekao, da je Judejac."

⁵ Kad Haman vidje, da Mordokaj ne prigiba koljena pred njim i da ne pada ničice, vrlo se razgnjevi."

⁶ Ali je mislio da nije vrijedno dizati ruku na samog Mordokaja, jer su mu bili kazali kojemu je narodu Mordokaj pripadao. Tako je Haman nastojao istrijebiti sve Judejce, Mardokajeve zemljake, u cijelom Ahasverovu kraljevstvu."

⁷ Prvoga mjeseca, a to je mjesec nisan, dvanćste godine Ahasverova kraljevanja, bacali su pred Hamanom pur, to jest ždrijeb, od dana i od mjeseca do mjeseca, do dvanćstoga mjeseca, a to je mjesec adar."

⁸ Tada reče Haman kralju Ahasveru: “Među narodima po svim zemljama tvojega kraljevstva stanuje razasut, a ipak odvojen narod, čiji su zakoni drukčiji od zakona svakoga drugog naroda, i koji ne izvršava kraljeve zapovijedi. Nije dobro za kralja da tako ostane."

⁹ Ako je kralju ugodno, neka se izda pismena zapovijed da se (taj narod) istrijebi. Tada mogu izmjeriti deset tisuća talenata srebra rizničarima, da ih prenesu u kraljevske riznice.”"

¹⁰ Kralj skine svoj pečatni prsten s ruke i preda ga Hamanu, Hamdatinu sinu iz Agaga, neprijatelju Judejaca."

¹¹ Pritom reče kralj Hamanu: “To srebro neka bude tebi a od naroda čini, kako ti je drago!”"

¹² Trinćstoga dana prvoga mjeseca dozvaše kraljevske pisare i točno prema Hamanovu naputku napisaše pisma kraljevskim satrapima i namjesnicima pojedinih pokrajina i knezovima pojedinih naroda, i to za svaku pokrajinu njezinim pismom i za svaki narod njegovim jezikom. Pisma su bila sastavljena u ime kralja Ahasvera i ovjerena pečatnim kraljevim prstenom."

¹³ Tad razaslaše pisma po glasnicima u sve kraljeve pokrajine. Po njima su se morali svi Judejci, mlado i staro, djeca i žene, u jedan dan, trinćstoga dana dvanćstoga mjeseca, to jest mjeseca adara, istrijebiti, pobiti i posmicati, a njihovo se imanje moralo zaplijeniti."

¹⁴ U pismima se kazalo da se oglasi zapovijed po svim pokrajinama, i da se objavi svim narodima, da budu spremni za onaj dan."

¹⁵ čim je zapovijed bila oglašena u prijestolnici Suzi, zaputiše brzo glasnici po kraljevoj zapovijedi. A kralj i Haman imali su gozbu. Međutim je u gradu Suzi vladala velika zabuna."

4

¹ [(C.1) Pismo ja glasilo ovako: “Veliki kralj Artakserks piše namjesnicima i njima podložnim upraviteljima u sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije: (C.2) Kao vladar mnogih naroda i gospodar svega svijeta ne ću se uznositi u veličini svoje vlasti, nego ću nastojati da blago i milostivo vladam, da život svojih podanika zauvijek osiguram od nemira, da kraljevstvu do granica dam prohodne i ugodne ceste i da mu vratim mir za kojim svatko čezne. (C.3) Kad upitah svoje savjetnike kako da se to postigne, Haman, koji je najbliži kralju i odlikuje se mudrošću, nepromjenljivom odanošću, pouzdanošću i vjernošću, (C.4) predloži nam: Među svima narodima na zemlji ima jedan narod koji misli neprijateljski. On se svojim zakonima stalno protivi svim drugim narodima i krši kraljeve odredbe, tako da vlada kraljevstva, koju mi besprijekorno vodimo, ne može doći do mira. (C.5) I razmotrismo i uvidjesmo da jedino taj narod uvijek prema svakome zauzima neprijateljsko stajalište, da živi po tuđim zakonima, da se protivi našim odredbama, da čini najgore zločine i da onemogućuje blagostanje kraljevstva. (C.6) Zato određujemo: Svi koje vam pismeno označi Haman, upravitelj državnih poslova i naš drugi otac, moraju se sa ženom i djetetom četrnćstoga dana dvanćstoga mjeseca adara ove godine posve istrijebiti neprijateljskim mačem bez milosti i milosrđa. (C.7) Tako se moraju odavno i sada opaki ljudi u jedan dan uputiti dolje, u podzemni svijet, i državni poslovi ubuduće moraju ostati uvijek u dobrom redu i bez ometanja.” ] Kad Mordokaj sve to dozna, razdre svoje haljine, odjene se u kostrijet i posu glavu pepelom, pođe tako u grad i stane iza glasa gorko vikati."

² Tako dođe pred vrata kraljevske palače. Na vrata palače nije se smjelo ući u žalosnoj odjeći."

³ I u svim pokrajinama, kamo je god došlo kraljevo pismo i zapovijed, zavlada velika žalost među Judejcima. Oni su postili, plakali i jaukali, i mnogi se odjenuli u kostrijet i posuli se pepelom."

⁴ Kad služavke i dvorani dođoše k Esteri i to joj javiše, ona se veoma ražalosti. I posla Mordokaju haljine, da ih odjene i da skine sa sebe žalosnu odjeću. Ali ih on ne primi."

⁵ Tada dozva Estera kraljevskoga dvoranina Hataka, koji joj je stajao na službu, i posla ga k Mordokaju, da sazna što to znači i zašto se to događa."

⁶ Hatak ode k Mordokaju na gradski trg, što je bio pred vratima kraljevske palače."

⁷ Mordokaj mu ispripovjedi sve što mu se bilo dogodilo i kaza mu za iznos novca koji je Haman bio obećao dati u kraljevu riznicu, da bi se istrijebili Judejci."

⁸ I prijepis zapovijedi što je bila proglašena u Suzi, da se Judejci istrijebe, dade mu da je pokaže Esteri i da je obavijesti i potakne neka ode kralju i neka ga zamoli za pomilovanje svojega naroda."

⁹ Hatak se vrati i javi Esteri, što je bio kazao Mordokaj."

¹⁰ Estera dade Mordokaju po Hataku poručiti:"

¹¹ ”Sve kraljeve sluge i narod kraljevskih pokrajina znaju da se svaki muškarac ili žena, koji nepozvan stupi u unutarnji kraljev trijem, mora po jednom i istom zakonu pogubiti, i da samo tada ostane na životu ako prema njemu kralj pruži svoje zlatno žezlo. A ja nisam zvana da uđem kralju trideset dana.”"

¹² Kad on Mordokaju donese Esterin odgovor,"

¹³ dade Mordokaj poručiti Esteri: “Ne misli da ćeš ti jedina od svih Judejaca spasiti svoj život, jer si u kraljevoj palači."

¹⁴ Jer ako se ti sada zamotaš u šutnju, doći će pomoć i spasenje Judejcima s druge strane. A ti ćeš sa svojom kućom poginuti. Tko zna, nisi li ti upravo zato postala kraljica u ovo vrijeme?”"

¹⁵ Tada dade Estera javiti Mordokaju:"

¹⁶ ”Idi, skupi sve Judejce, koji se nalaze u Suzi, i postite za me, tri dana i tri noći ništa ne jedite i ne pijte! I ja ću sa svojim služavkama postiti. Onda ću otići kralju, ako i nije po zakonu. Ako zato poginem, pa neka poginem!”"

¹⁷ Mordokaj ode i učini sve što mu je bila naložila Estera."

5

¹ Treći dan odjene Estera svoje kraljevsko odijelo i ode u unutarnji trijem kraljevske palače, prema kraljevu stanu. Kralj je upravo sjedio na svome kraljevskom prijestolju u kraljevskoj palači, prema ulazu."

² Kad kralj vidje kraljicu Esteru u trijemu, nađe ona milost u njega. Kralj pruži prema njoj zlatno žezlo, što ga je držao u svojoj ruci. Estera pristupi i dotače se vrha žezla.3 Tada joj reče kralj: “Što imaš, kraljice Estero? Koja ti ja želja? Ako bi bila i polovina mog kraljevstva, neka ti se da!”"

³ "

⁴ Estera odvrati: “Ako je kralju ugodno, neka dođe kralj s Hamanom danas na gozbu koju sam mu zgotovila!”"

⁵ Kralj zapovjedi: “Zovnite brže Hamana da se ispuni Esterina želja!” Tako dođoše kralj i Haman na gozbu koju je bila zgotovila Estera."

⁶ Kod vina reče kralj Esteri: “Koja ti je molba? Neka ti se da! Koja ti je želja? Ako bi bila i polovina mojega kraljevstva, neka ti se usliši!”"

⁷ Estera odvrati: “Moja je molba i moja želja:"

⁸ Ako sam našla milost u tvojim očima, kralju, i ako je kralju ugodno da usliši moju molbu i ispuni moju želju, neka onda opet dođe kralj s Hamanom na gozbu, koju ću mu zgotoviti! Sutra ću onda ispuniti kraljevu želju.”"

⁹ I tako ode Haman u onaj dan otamo veseo i dobre volje. Ali kad Haman vidje Mordokaja na vratima kraljevske palače, a on ne ustade pred njim niti se makne s mjesta, napuni se Haman gnjevom na Mordokaja."

¹⁰ Ali se ipak Haman suzdrži, dok dođe svojoj kući. Tada dozva k sebi svoje prijatelje i svoju ženu Zarešu."

¹¹ Haman im je pripovijedao o svojem velikom bogatstvu, o mnogim svojim sinovima, i kako ga je visoko počastio kralj i podigao ga iznad knezova i kraljevskih slugu."

¹² Haman je nastavio: “Štoviše kraljica Estera nikoga osim mene ne pozva s kraljem na gozbu koju je bila zgotovila. I za sutra sam opet s kraljem pozvan od nje."

¹³ Ali to sve ne vrijedi za me dok god gledam onoga Judejca Mordokaja, kako sjedi na vratima kraljevske palače.”"

¹⁴ Tada mu rekoše njegova žena Zareša i svi njegovi prijatelji: “Daj načiniti vješala visoka pedeset lakata i sutra rano reci kralju da na njima bude obješen Mordokaj! Tada možeš veselo poći s kraljem na gozbu.” Prijedlog se svidje Hamanu, i on dade napraviti vješala."

6

¹ One noći kralj nije mogao spavati. Zato odredi da mu donesu knjigu znamenitih događaja. čitali su ih kralju."

² I nađe se zapisano, kako je Mordokaj bio prokazao za Bigatanu i Tereša, dva dvoranina između vratara, koji su gledali kako bi digli ruke na kralja Ahasvera."

³ Kralj upita: “Koju je čast i koje odlikovanje Mordokaj dobio za to?” Sluge kraljeve, koje su bile kod njega u službi, odgovoriše: “Nije dobio ništa.”"

⁴ Tada kralj upita: “Tko je u trijemu?” Haman je bio upravo stupio u unutarnji trijem kraljevske palače, da predloži kralju neka Mordokaj bude obješen na vješala, koja je bio dao napraviti za njega."

⁵ Kraljeve sluge odgovoriše: “Haman stoji u trijemu.” “Neka dođe”, reče kralj."

⁶ Haman dođe, a kralj ga upita: “Što se može učiniti čovjeku kojemu bi kralj htio iskazati osobitu počast?” Haman pomisli u sebi: Koga bi kralj htio osobito počastiti, ako ne mene?"

⁷ I odgovori Haman kralju: “Kad kralj hoće nekome iskazati počast,"

⁸ onda treba donijeti kraljevsko odijelo, što ga je kralj već nosio, i dovesti konja, na kojemu je kralj već jahao, i staviti mu na glavu kraljevsku krunu."

⁹ I odijelo i konja treba onda dati nekome od najuglednijih kraljevih knezova, i treba odjenuti onog čovjeka kojega kralj hoće počastiti, pa ga provesti na konju po gradskom trgu i vikati pred njim: Ovako biva čovjeku, kojega kralj hoće počastiti!”"

¹⁰ Tada reče kralj Hamanu: “Brže uzmi odijelo i konja, kao što si rekao, i učini tako Judejcu Mordokaju, koji sjedi na vratima kraljevske palače! Nemoj izostaviti ništa od svega onoga što si predložio!”"

¹¹ Haman uze odijelo i konja, odjene Mordokaja, provede ga na konju po gradskom trgu vičući pred njim: “Ovako biva čovjeku, kojega kralj hoće počastiti!”"

¹² Potom se vrati Mordokaj na vrata kraljevske palače. A Haman brže ode svojoj kući žalostan i pokrivene glave."

¹³ I ispripovjedi svojoj ženi Zareši i svim svojim prijateljima što mu se bilo zbilo. Tada mu rekoše njegovi savjetnici i njegova žena Zareša. “Kad je od judejskoga plemena Mordokaj, pred kojim si počeo padati, ne ćeš mu moći odoljeti, nego će te on oboriti.”"

¹⁴ Dok su oni još govorili s njim, dođoše kraljevi dvorani i brže odvedoše Hamana na gozbu koju je bila zgotovila kraljica."

7

¹ Kad kralj dođe s Hamanom na gozbu kraljici Esteri,"

² reče kralj Esteri opet drugi dan kod vina: “Koja je tvoja molba, kraljice Estero? Neka ti se usliši! Koja je tvoja želja? Kad bi bila i polovina mojega kraljevstva, bit će ispunjena!”"

³ Tada odgovori kraljica Estera: “Ako sam našla u tvojim očima milost, kralju, i ako je ugodno kralju, neka mi pokloni moj život, za koji molim, i moj narod, za koji prosim!"

⁴ Jer smo prodani, ja i moj narod, da nas istrijebe, pobiju i posmicaju. Kad bismo trebali biti prodani samo kao robovi i ropkinje, bila bih šutjela; ali sada neprijatelj ne može nadoknaditi štetu koja se nanosi kralju.” ""

⁵ Kralj Ahasver upita kraljicu Esteru: “Tko je taj? Gdje je taj koji snuje takvo djelo.”"

⁶ Estera odgovori: “Neprijatelj i protivnik jest ovaj ovdje zlikovac Haman.” Haman se uplaši kralja i kraljice."

⁷ Pun gnjeva ustane kralj od vina i ode u dvorski vrt. Haman ostane i zamoli kraljicu Esteru za svoj život, jer vidje da je kralj naumio zlo po njega."

⁸ Kad se kralj vrati iz dvorskoga vrta u dvoranu na vino, Haman se bio bacio pred jastuk na kojemu je sjedila Estera. Kralj povika: “Zar će i kraljicu još silovati u mojoj vlastitoj kući?” Jedva je bila ta riječ izišla iz kraljevih usta, pokriše Hamanu lice."

⁹ Harbona, jedan od dvorjana, koji su bili u kraljevoj službi, reče: “Kod Hamanove su kuće postavljena vješala, visoka pedeset lakata. Haman ih je dao napraviti za Mordokaja, koji je govorio dobro za kralja.” Kralj zapovjedi: “Objesite ga na njih!”"

¹⁰ Tako objesiše Hamana na vješala što ih je on bio dao napraviti za Mordokaja. Tada se utiša kraljev gnjev."

8

¹ Onoga dana pokloni kralj Ahasver kraljici Esteri kuću Hamana, protivnika Judejaca, i Mordokaj dobi pristup kralju. Jer je Estera bila kazala kralju, tko joj je on."

² Kralj skine pečatni prsten, što ga je bio dao oduzeti Hamanu, i dade ga Mordokaju. A Estera postavi Mordokaja nad Hamanovim domom."

³ Estera je opet govorila s kraljem, bacila mu se pred noge i molila ga sa suzama, da ukine zloglasni naum, Hamana iz Agaga protiv Judejaca."

⁴ Kralj pruži prema Esteri zlatno žezlo. Estera ustade, pristupi kralju i reče:"

⁵ ”Ako je ugodno kralju, ako sam našla milost pred njim, ako se moja molba čini kralju opravdanom, i ako sam mu mila, onda neka jednom pismenom zapovijedi povuče natrag pisma s naumom Hamana, Hamdatina sina iz Agage, kojima se zapovijeda istrebljenje Judejaca po svim kraljevskim pokrajinama!"

⁶ Jer kako bih mogla gledati zlo koje bi zadesilo moj narod? Kako bih mogla mirno gledati propast svojega plemena?”"

⁷ Tada odgovori kralj Ahasver kraljici Esteri i Judejcu Mordokaju: “Eto, poklonio sam Hamanovu kuću Esteri, a njega sam samoga dao objesiti na vješala, jer je digao svoju ruku na Judejce."

⁸ Sad vi možete pisati za Judejce kako vam je drago, u kraljevo ime, i zapečatiti kraljevim prstenom. Jer što se piše u kraljevo ime i zapečati kraljevim prstenom, ne smije se povući.”"

⁹ Dvadeset i trećega dana trećega mjeseca, to jest mjeseca sivana, bili su dakle pozvani kraljevski pisari, i sastavi se točno po Mordokajevu naputku pismena zapovijed Judejcima, satrapima, namjesnicima i knezovima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije, za svaku pokrajinu njezinim pismom i za svaki narod njegovim jezikom, i Judejcima njihovim pismom i jezikom."

¹⁰ Pismene zapovijedi bile su napisane u ime kralja Ahasvera, zapečaćene kraljevim prstenom, i onda su pisma bila razaslana po glasnicima, koji su jahali na konjima za trku."

¹¹ Po njima je kralj dopustio kralj Judejcima u svim gradovima da se okupe i brane svoj život, da svu momčad narodâ i pokrajinâ, koji bi udarili na njih, sa ženama i djecom istrijebe, pobiju i unište, i njihovo imanje da zaplijene."

¹² To se mora dogoditi u svim pokrajinama kralja Ahasvera u jedan dan, trinćstoga dana dvanćstoga mjeseca, to jest mjeseca adara."

¹³ Prijepis zapovijedi trebalo je oglasiti kao zakon po svim pokrajinama, i to javno svim plemenima. Judejci su za onaj dan trebali biti spremni, za osvetu svojim neprijateljima."

¹⁴ Tada brže odjahaše glasnici na konjima za trku s kraljevom zapovijedi, čim je zakon bio izdan u prijestolnici Suzi."

¹⁵ Mordokaj iziđe iz kraljeve palače u ljubičastom i bijelom kraljevskom odijelu, s velikom zlatnom krunom na glavi i u plaštu od tankoga platna i skrleta. Grad Suza radovao se i veselio se."

¹⁶ Judejcima je sad bila došla sreća, radost, slast i čast."

¹⁷ U svim pokrajinama i u svim gradovima, kamo god stiže kraljeva zapovijed i naredba, bila je radost i veselje među Judejcima, bile su gozbe i svečanosti. Mnogi od poganskih pučana postajali su Judejci, jer su se bojali Judejaca."

9

¹ Dvanćstoga mjeseca, to jest mjeseca adara, trinćstoga dana, kada se trebala izvršiti kraljeva riječ i zapovijed, i kada su se judejski neprijatelji nadali da će ih prevladati, okrene se pismo i Judejci nadvladaše svoje neprijatelje."

² Po svim pokrajinama kralja Ahasvera skupiše se Judejci u svojim gradovima, da dignu ruke na one koji su gledali da im nanesu zlo. Nitko im se nije mogao oprijeti, jer su ih se bojali svi narodi."

³ Svi knezovi u pokrajinama, satrapi, namjesnici i kraljevi činovnici podupirali su Judejce, jer su se bojali Mordokaja."

⁴ Mordokaj je bio veoma ugledan na kraljevu dvoru. Glas o njemu širio se po svim pokrajinama, jer je on bivao sve moćniji."

⁵ Tako pobiše Judejci svoje neprijatelje mačem, zatrše ih, istrijebiše i učiniše što su htjeli od svojih protivnika."

⁶ U prijestolnici Suzi poubijaše i uništiše Judejci pet stotina ljudi."

⁷ Među njima Peršandatu, Dalfona, Aspatu,"

⁸ Poratu, Adaliju, Aridatu,"

⁹ Parmaštu, Arisaja, Aridaja i Jezatu."

¹⁰ Ubiše i deset sinova Hamana, Hamdatina sina i protivnika Judejaca, ali za plijenom ne pružiše svoje ruke."

¹¹ Još istoga dana javiše kralju broj poubijanih u glavnom gradu Suzi."

¹² Tada reče kralj kraljici Esteri: “U prijestolnici Suzi pobijeno je i smaknuto pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. A što su istom počinili po drugim pokrajinama kraljevstva! Koja je sad tvoja molba? Bit će ti uslišena. Što tražiš dalje? To će biti.”"

¹³ Estera odgovori: “Ako je ugodno kralju, onda neka se dopusti Judejcima u Suzi da i sutra učine posve kao danas! A deset Hamanovih sinova neka se objesi na vješala!”"

¹⁴ Kralj dopusti da to bude. Oglašena bi zapovijed za Suzu, i objesiše deset Hamanovih sinova."

¹⁵ I tako se Judejci u Suzi skupiše i četrnćstoga dana mjeseca adara i pobiše u Suzi tri stotine ljudi. Ali za plijenom ne pružiše svoje ruke."

¹⁶ Drugi Judejci, što su stanovali po pokrajinama kraljevstva, isto su se tako bili skupili da brane svoj život. Oni se osvetiše neprijateljima i pobiše sedamdeset i pet tisuća protivnika. Ali za plijenom ne pružiše svoje ruke."

¹⁷ To se dogodi trinćstoga dana mjeseca adara. četrnćstoga dana počinuše i proslaviše taj dan gosteći se i veseleći se."

¹⁸ Judejci u Suzi bili su se okupili i trinćstoga i četrnćstoga dana, a počinuše petnćstoga dana i proslaviše taj dan gosteći se i veseleći se."

¹⁹ I tako Judejci na selu, koji su stanovali po neograđenim mjestima, proslaviše četrnćsti dan mjeseca adara veseleći se i gosteći se i šaljući jedan drugome slasna jela."

²⁰ Mordokaj napisa ovo i razasla pisma svim Judejcima, po svim pokrajinama kralja Ahasvera, bližim i dalekim,"

²¹ da im zauvijek odredi kao dužnost da svake godine slave četrnćsti i petnćsti dan mjeseca adara"

²² kao dane kad su se Judejci bili osvetili svojim neprijateljima, i kao mjesec koji je bio pretvorio njihovu brigu u radost, njihovu žalost u blagdan. Oni su te dane trebali slaviti gosteći se i veseleći se, i šaljući jedan drugome slasna jela, i darujući siromahe."

²³ Tako ustanoviše Judejci to kao stalan običaj, što su ga tada bili slavili prvi put, po Mordokajevu naputku."

²⁴ Haman, Hamdatin sin iz Agaga, neprijatelj svih Judejaca, bio je namislio istrijebiti Judejce i dao je bacati pur, to jest ždrijeb, da ih pobije i uništi."

²⁵ A kad zato sazna kralj, dade on pismenu zapovijed da se zao naum, što ga je Haman bio smislio protiv Judejaca, mora okrenuti na njegovu glavu, i da se njega i njegove sinove mora objesiti na vješala."

²⁶ Zato prozvaše te dane Purim od riječi pur. Po sadržaju navedenog pisma, i po onom što su bili sami vidjeli i doživjeli,"

²⁷ učiniše to Judejci za se, za svoje potomke i za sve koji bi im se priključili, tvrdim i nepromjenjivim običajem da se ta dva dana slave svake godine na propisan način i u određeno vrijeme,"

²⁸ i da se ti dani spominju i svečano slave u sva vremena, u svim obiteljima, u svim pokrajinama i gradovima. Tako nisu smjeli ti dani Purim nikada prestati među Judejcima niti je smio spomen nestati kod njihovih potomaka."

²⁹ Uz Judejca Mordokaja napisa i kraljica Estera, Abihailova kći, sa svom krepkošću, drugu zapovijed, da potvrdi svečanost blagdana Purima."

³⁰ Poslaše pismo svima Judejcim u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva s najboljim željama za mir."

³¹ Prema tome trebali su se dani Purima slaviti u vrijeme koje su bili odredili Judejac Mordokaj i kraljica Estera. Isto su se tako držali propisi o postu i plakanju, šta su ih bili odredili za se i za svoje potomke."

³² Esterina zapovijed učini propise u vezi s Purimom zakonom, i oni su bili zapisani u jednu povelju."

10

¹ Ahasver udari danak na suhu zemlju i na otoke."

² Svi dokazi njegove silne moći i točan opis visokoga položaja na koji kralj uzdiže Mordokaja zapisani su u dnevniku medijskih i perzijskih kraljeva,"

³ jer je Judejac Mordokaj bio drugi do kralja Ahasvera. On je među Judejcima bio vrlo ugledan i bio je mio svojim mnogobrojnim zemljacima, jer se brinuo za dobro svojega naroda i zauzimao se za stvar svega svog plemena."

⁴ Mordokaj reče: “Bog to učini!”"