1

¹ Riječi Nehemije, Hakalijina sina. Mjeseca kisleva, godine dvadesete dogodi se, kad sam bio u glavnom gradu Susi,"

² da Hanani, jedan od moje braće, dođe s nekim ljudima iz Judeje. Upitah ih za Judejce, za ostatak što je bio umakao ropstvu i za Jeruzalem."

³ Oni mi odgovoriše: “Oni što preostadoše od ropstva nalaze se tamo u zemlji u velikoj nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid razvaljen, a njegova su vrata spaljena.”"

⁴ Kad sam čuo tu vijest, sjeo sam i plakao i tugovao čitave dane. Postio sam i molio se nebeskomu Bogu."

⁵ Molio sam se: “Ah, Gospodine, nebeski Bože, veliki, strašni Bože! Ti milostivo čuvaš savez onima koji te ljube i drže tvoje zapovijedi."

⁶ Daj da bude tvoje uho prignuto i da budu tvoje oči otvorene da čuješ molitvu svojega sluge koju sada danju i noću upravljam k tebi za Izrćlove tvoje sluge! Priznajem grijehe Izrćlove djece, što ih počiniše protiv tebe. I ja i moja očinska kuća sagriješismo."

⁷ Skrivismo ti i ne držasmo zapovijedi, uredbe i propise što si ih zapovjedio svojemu sluzi Mojsiju."

⁸ Ipak se spomeni obećanja što si ga dao svojemu sluzi Mojsiju kad si rekao: Ako budete griješili, ja ću vas razasuti među narode."

⁹ Ali ako se obratite k meni i stanete držati moje zapovijedi i provoditi ih u djelo, ja ću vas, pa bili razasuti i do nakraj neba, opet otamo sabrati i odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje nastanim svoje ime."

¹⁰ Jer oni su tvoje sluge i tvoj narod koji si iskupio svojom velikom silom i svojom jakom rukom."

¹¹ Ah, Gospodine, neka bude tvoje uho prignuto molitvi tvog sluge i molitvi tvojih slugu, koji su voljni bojati se tvojega imena! Daj sada uspjeh svojemu sluzi! Učini da nađe milost kod ovoga čovjeka!” Bio sam, naime, peharnik kod kralja."

2

¹ Bilo je mjeseca nisana godine dvadesete vladavine kralja Artakserksa. Pred kraljem je stajalo vino. Ja uzeh vino i pružih ga kralju. Ne htjedoh da on opazi da sam žalostan."

² Ali me kralj upita: “Zašto ti je lice tako žalosno kad nisi bolestan? Sigurno imaš kakvu brigu na srcu.” Ja se vrlo uplaših"

³ i odgovorih kralju: “Da je živ kralj dovijeka! Kako ne bih bio žalostan kad je grad u kojem su grobovi mojih otaca opustošen i kad su njegova vrata ognjem spaljena!”"

⁴ Kralj me upita: “Imaš li kakvu molbu?” Tada se pomolih nebeskomu Bogu"

⁵ i odgovorih kralju: “Ako misli kralj da je dobro i ako ti je mio tvoj sluga, pošalji me u Judeju, u grad u kojem su grobovi mojih otaca, da ga opet sagradim!”"

⁶ A kralj i njegova žena, što je sjedila do njega, upitaše me: “Kako bi dugo trajao tvoj put? Kad ćeš opet doći?” I pristade kralj i pusti me da idem. Ja mu kazah vrijeme"

⁷ i onda rekoh kralju: “Ako je kralju milo, neka mi da popratno pismo za namjesnike s one strane rijeke, da me puste proći dok ne dođem u Judeju"

⁸ i pismo za Asafa, kraljevskog čuvara šume, da mi da drva da napravim vrata za tvrđavu, za Hram, za gradski zid i za kuću u koju ću ući.” I to mi kralj dade jer je milostiva ruka mojega Boga bila nada mnom."

⁹ Kad dođoh k namjesnicima s one strane rijeke, predadoh im kraljevska popratna pisma. A kralj posla sa mnom stotnike i konjanike."

¹⁰ Kad to čuše Sanbalat, Horonjanin, i Tobija, sluga Amonac, bilo im je vrlo mrsko da je došao netko da se pobrine za dobro Izrćlove djece."

¹¹ Kad sam bio stigao u Jeruzalem, pričekah ondje tri dana."

¹² Tada ustadoh noću s nekoliko ljudi, a da ne kazah nikomu što mi je moj Bog nadahnuo da učinim za Jeruzalem. I ne imadoh nikakve životinje uza se osim životinje na kojoj sam jahao."

¹³ Tako iziđoh noću na dolinska vrata uz zmajevski izvor prema gnojnim vratima. Pritom razgledah jeruzalemski zid koji je ležao u ruševinama i njegova vrata koja su bila spaljena ognjem."

¹⁴ Onda odjahah dalje k izvorskim vratima i kraljevskom jezeru. Tamo nije više bilo mjesta da prođe životinja na kojoj sam sjedio."

¹⁵ Zato sam još noću jahao dolinom i dalje razgledavao zidine. Kad sam bio opet došao k dolinskim vratima, vratih se kući."

¹⁶ A predstojnici nisu znali kamo sam bio išao i što sam bio radio. Jer do tada nisam bio ništa rekao ni Judejcima, ni svećenicima, ni knezovima, ni predstojnicima, ni drugima, koji su morali biti zaposleni na gradnji."

¹⁷ A sada im rekoh: “Vidite nevolju u kojoj se nalazimo. Jeruzalem leži u ruševinama, njegova su vrata spaljena. Hajdemo opet zidati jeruzalemski zid da više ne budemo na porugu.”"

¹⁸ Tada im kazah kako je milostivo bila nada mnom ruka moga Boga i što mi je bio rekao kralj. Onda mi rekoše: “Hajdemo zidati!” I odvažno staviše ruku na dobro djelo."

¹⁹ Kad to čuše Sanbalat, Horonac, i Tobija, sluga Amonac, i Arapin Gešem, rugali su nam se, podsmjehivali nam se i prijetili nam: “Što to radite? Da se ne ćete opet pobuniti protiv kralja?”"

²⁰ Ja im odgovorih: “Bog nebeski će dati pa ćemo uspjeti. A mi, njegove sluge, ostadosmo i zidamo. Vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu.”"

3

¹ I tako ustadoše veliki svećenik Elijašib i njegovi drugovi, svećenici, i sazidaše ovčja vrata. Posvetiše ih i staviše im krila. Tada su zidali dalje do kule Meaha, posvetiše je, i zidali su dalje do Hananelove kule."

² Do njega su zidali ljudi iz Jerihona; do njih je zidao Zakur, Imrijev sin.""

³ Riblja su vrata zidali Hasnanini sinovi. Oni ih obložiše drvetom i staviše im krila, brave i prijevornice."

⁴ Do njih je popravljao Merimot, Urijin sin, Hakusov unuk. Do njega je popravljao Mešulam, Berekjin sin, Mešezabelov unuk. Do njega je popravljao Sadok, Baanin sin."

⁵ Do njega su popravljali Tekoanci. Ali njihove poglavice ne sagnuše svoj vrat pod službu svojih nadzornika."

⁶ Vrata staroga grada popravljali su Jojada, Paseahov sin, i Mešulam, Besodijin sin. Oni ih obložiše drvetom, staviše im krila, brave i prijevornice."

⁷ Do njih su popravljali: Gibeonjanin Melatja, Meronoćanin Jadon, ljudi iz Gibeona i Mispe do stolice namjesnika s one strane rijeke;""

⁸ do njih Uziel, Harhajin sin, zlatar; do njega Hananija, jedan od pomastarâ. Oni obzidaše Jeruzalem do širokoga zida.""

⁹ Do njih je popravljao Refaja, Hurov sin, predstojnik nad jednom polovinom vanjskoga kotara Jeruzalema;""

¹⁰ do njega Jedaja, Harumafov sin, pred svojom kućom; do njega Hatuš, Hašabnejin sin.""

¹¹ Daljnji komad do pećske kule popravljao je Malkija, Harimov sin, i Hašub, Pahat-Moabov sin."

¹² Do njih je popravljao Šalum, Halohešov sin, predstojnik druge polovine vanjskoga kotara Jeruzalema, uz pomoć sestrinskih gradova, koji su bili pod njim."

¹³ Dolinska vrata popravljali su Hanum i stanovnici Zanoaha. Oni ih sagradiše i staviše im krila i brave i prijevornice. Usto sazidaše još tisuću lakata zida do gnojnih vrata."

¹⁴ Gnojna vrata popravljao je Malkija, Rekabov sin, predstojnik bethakeremskog kotara. On ih sagradi i stavi im krila i brave i prijevornice."

¹⁵ Izvorska vrata popravljao je Šalum, Kol-Hozeov sin, predstojnik kotara u Mispi. On ih sagradi, pokri ih i stavi im brave i prijevornice. Također sagradi zid kod šiloahskog ribnjaka, uz kraljevski vrt do stepenica što silaze iz Davidova grada."

¹⁶ Za njim je popravljao Nehemija, Azbukov sin, predstojnik jedne polovine betsurskoga kotara, do Davidovih grobova i do ribnjaka što je tamo pravljen, i onda do junačke kuće."

¹⁷ Za njim su popravljali: leviti Rehum, Banijev sin, do njega Hašabja, predstojnik polovine kotara keilskoga;""

¹⁸ do njega njihovi drugovi Bavaj, Henadadov sin, predstojnik druge polovine keilskoga kotara;""

¹⁹ do njega je popravljao Ezer, Ješuin sin, predstojnik Mispe, daljnji komad uzduž uzlaza k oružanici na uglu."

²⁰ Do njega je popravljao na gori Baruk, Zabajev sin, drugi komad od ugla do vrata kuće velikoga svećenika Elijašiba."

²¹ Do njega je popravljao Meremot, Urijin sin, Hakosov unuk, daljnji komad od vrata Elijašibove kuće do kraja Elijašibove kuće."

²² Potom su popravljali svećenici, ljudi iz jordanske ravnice."

²³ Onda su popravljali Benjamin i Hašub, uzduž svoje kuće, i za njima Azarja, Maasejin sin, Ananijin unuk, uz svoju kuću."

²⁴ Za njim je popravljao Binuj, Henadadov sin, daljnji komad od Azarjine kuće do savitka i do ugla."

²⁵ Palal, Uzajev sin, popravljao je prema savitku i kuli što se izdiže visoko na gornjem dijelu kraljevske palače, kod tamničkoga trijema. Za njim je popravljao Pedaja, Parošev sin"

²⁶ i Netinci, koji su stanovali na Ofelu, do vodenih vrata na istoku i do kule što se izdizala visoko."

²⁷ Za njim su popravljali Tekoanci daljnji komad prema velikoj kuli visokoj do ofelskoga zida."

²⁸ Iznad konjskih vrata popravljali su svećenici, svaki pred svojom kućom."

²⁹ Onda je popravljao Sadok, Imerov sin, pred svojom kućom; za njim Šemaja, Šekanijin sin, čuvar istočnih vrata.""

³⁰ Za njim su popravljali Hananija, Šelemjin sin, i Hanun, šesti Salafov sin, daljnji komad. Potom je popravljao Mešulam, Berekjin sin, pred svojom poslovnicom."

³¹ Onda je popravljao Malkija, zlatar, do natinejske i tržarske kuće, stražarskih vrata i do gornje dvorane na uglu."

³² Između gornje dvorane na uglu i ovčjih vrata popravljali su zlatari i tržari."

³³ Kad Sanbalat dozna da mi gradimo zid, vrlo se rasrdi i razgnjevi. Rugao se je Judejcima"

³⁴ i rekao im pred svojim suplemenicima i pred samarijskim narodom: “Što rade ti nemoćni Judejci? Hoće li im se volja ispuniti? Hoće li žrtvovati i jednoga dana završiti? Hoće li iz ruševina privesti u život kamenje koje je ipak spaljeno?”"

³⁵ Tada reče Amonac Tobija koji je stajao uz njega: “Pusti, neka zidaju! Da iskoči lisica, razvalit će im na komade njihov kameni zid.”"

³⁶ čuj, Bože naš, kako smo postali ruglo. Obrati njihovo ruganje na njihovu glavu i daj da budu u zemlji robovi prezira!"

³⁷ Ne oprosti im njihova bezakonja! Neka im se grijeh ne izbriše pred tobom! Jer su jade zadali onima koji grade."

³⁸ A mi smo dalje zidali zid i sav je zid bio popravljen do pola visine. Otamo je narod crpio volju za rad."

4

¹ Kad čuše Sanbalat, Tobija i Arapi, Amonci i Ašdođani da je napredovalo popravljanje jeruzalemskih zidina i da se počelo zatvarati što je bilo provaljeno, vrlo se razgnjeviše."

² Urotiše se svi zajedno da dođu i napadnu Jeruzalem, i da ga unište."

³ A mi smo se molili Bogu i postavljali smo za sigurnost od njih noću i danju stražu protiv njih."

⁴ A Judejci izjaviše: “Klonula je snaga nosiocima i veoma je mnogo podrtina. Nismo u stanju dalje zidati zid.”"

⁵ A naši protivnici rekoše: “Ne će doznati ni opaziti dok ne dođemo među njih, pobijemo ih i prekinemo gradnju.”"

⁶ I kad dođoše Judejci koji su stanovali u njihovoj blizini, kazaše nam deset puta iz svih mjesta: “Vi se morate vratiti k nama”,"

⁷ onda ja na mjestima dublje položenim iza zida, gdje je bilo slobodne zemlje, namjestih narod po obiteljima s njihovim mačevima, kopljima i lukovima."

⁸ Kad sam ga bio razgledao, rekoh starješinama, predstojnicima i ostalom narodu: “Ne bojte ih se! Mislite na Gospodina, velikoga i strašnoga, i borite se za svoju braću, sinove i kćeri, za svoje žene i kuće!”"

⁹ Kad čuše naši neprijatelji da smo bili doznali i da je Bog bio razbio njihovu namjeru, mogli smo se opet vratiti k zidu, svaki na svoj posao."

¹⁰ Od onoga dana bila je samo jedna polovina mojih momaka zaposlena na gradnji, druga je polovina nosila koplje i štit, luk i oklop. Iza svega judejskoga naroda stajali su knezovi."

¹¹ I oni koji su zidali zid i oni koji su nosili teret bili su naoružani. Jednom su rukom radili, a druga je držala oružje."

¹² Svaki od onih koji su bili zaposleni na gradnji imao je mač pripasan uz bok i tako je zidao. Trubač je stajao uza me."

¹³ Starješinama, predstojnicima i ostalom narodu dadoh ovaj naputak: “Posao je velik i dug, a mi smo razdijeljeni po zidu, daleko jedan od drugoga."

¹⁴ Kad čujete trubu da trubi, onda dotrčite k nama! Bog naš će se boriti za nas.”"

¹⁵ Tako smo radili. A jedna je polovina držala koplja od izlaska zore do izlaska zvijezda."

¹⁶ Još zapovjedih tada narodu: “Svaki sa svojim slugom neka noći u Jeruzalemu, da bi nam noću stražarili, a danju radili!”"

¹⁷ Ja, moja braća, moji momci i stražari koji su mi bili dodijeljeni, nismo svlačili sa sebe svojih haljina. Svaki je imao spremno svoje oružje."

5

¹ Tada podigoše ljudi iz naroda, zajedno sa svojim ženama, teške optužbe protiv svojih judejskih suplemenika."

² Jedni rekoše: “Mi imamo mnogo sinova i kćeri. Moramo dobiti žita da jedemo i ostanemo živi!”"

³ Drugi rekoše: “Morali smo založiti svoja polja, vinograde i kuće. Mi hoćemo imati žita u ovoj gladi!”"

⁴ Opet drugi rekoše: “Morali smo posuditi novac za kraljevski porez na svoja polja i vinograde."

⁵ A mi smo od jednakoga mesa i krvi kao naši suplemenici. Naša su djeca isto tako dobra kao njihova djeca. A ipak moramo svoje sinove i kćeri davati u ropstvo. Neke naše kćeri već su postale robinje, a mi ne možemo ništa učiniti protiv toga. Jer naša polja i vinogradi pripadaju drugima.”"

⁶ Vrlo se razljutih kad sam čuo njihove glasne tužbe i te govore."

⁷ Odlučih ukoriti starješine i predstojnike i reći im: “Vi lihvarite svoje zemljake!” I sazvah veliku narodnu skupštinu protiv njih"

⁸ i rekoh im: “Mi otkupismo, kad god mogosmo, svoje judejske zemljake što su bili prodani poganskim narodima. A vi sad sami prodajete svoje zemljake. Štoviše, prodaju se nama samima.” Oni su šutjeli i nisu znali ništa odgovoriti."

⁹ Ja nastavih: “To što činite nije pravo. Ne treba li vam hoditi u strahu Boga našega, da nam se ne rugaju naši poganski neprijatelji?"

¹⁰ I ja, moja braća i sluge, posudili smo im mnogo novaca i žita. Ali ćemo im otpustiti taj zajam."

¹¹ Vratite im još danas njihova polja, vinograde, maslinike i kuće i otpustite im kamatu za novac, žito, vino i ulje, koju potražujete!”"

¹² Oni odgovoriše: “To ćemo vratiti i ne ćemo ništa iskati od njih! Učinit ćemo kako tražiš.” Tada pozvah svećenike i dadoh ih zakleti da će učiniti po svome obećanju."

¹³ Istresoh svoja njedra i rekoh: “Ovako neka istrese Bog svakoga iz njegove kuće i posjeda koji ne ispuni svog obećanja! Upravo ovako neka se istrese i isprazni!” Sva općina povika: “Neka bude tako!” i hvalila je Gospodina. I sav je narod činio kako je bio zaključio."

¹⁴ Uostalom, od onoga vremena kad mi kralj naloži da budem namjesnik u Judeji ? od dvadesete do trideset i druge godine vladanja kralja Artakserksa, dvanćst godina ? ja sa svojom braćom ne jedoh upraviteljske hrane."

¹⁵ Prijašnji namjesnici, moji prethodnici, bili su narodu težak teret. Uzimali su od njih za jelo i vino svaki dan četrdeset šekela srebra. I područni njihovi činovnici tlačili su narod. Ja tako nisam činio zbog straha pred Bogom."

¹⁶ I oko građenja zida radio sam s drugima, a nismo bili stekli zemljišta, i svi moji ljudi bili su skupa ondje na poslu."

¹⁷ Usto su jeli za mojim stolom Judejci koji su imali predstojničku službu ? bilo ih je sto i pedeset ljudi ? oni što su dolazili k nama iz okolnih naroda."

¹⁸ Svagdanji potrošak: jedno govedo, šest izabranih ovaca i perad svake vrste išao je na moj račun. I svakih deset dana davalo se svakojakog vina u izobilju. A opet nisam iskao hranu što mi je pripadala kao namjesniku, jer je narod bio teško opterećen radom."

¹⁹ Uzmi mi, Bože moj, sve na dobro što sam učinio za ovaj narod!"

6

¹ Kad dođe do ušiju Sanbalatu, Tobiji i Arapinu Gešemu te ostalim našim neprijateljima da sam sazidao zidine i da nije ostalo u njemu ništa provaljeno ? ipak dotad nisam bio namjestio krila na vratima ?"

² poslaše Sanbalat i Gešem k meni i poručiše mi: “Dođi, održat ćemo sastanak u jednom selu u ononskoj ravnici!” A oni su mislili zlo po me."

³ Ja im stoga poslah glasnike i poručih: “U velikom sam poslu i zato ne mogu doći. Posao bi stao kad bih ga pustio i došao k vama.”"

⁴ Tako su slali k meni četiri puta, i ja im uvijek jednako odgovorih."

⁵ Tada posla Sanbalat po peti put tako svojega slugu meni s otvorenim pismom."

⁶ U njemu je bilo pisano: “Ide glas među narodima ? i Gešem to potvrđuje ? da vi, ti i Judejci, snujete bunu: zato opet zidaš zid. Ti sam da hoćeš postati njihov kralj i tako nešto."

⁷ I da si postavio proroke koji će te u Jeruzalemu proglasiti judejskim kraljem. I takvi glasovi doći će kralju do ušiju. Zato dođi da se dogovorimo.”"

⁸ Nato ja poslah k njemu i poručih mu: “Ništa nema od toga što tvrdiš; ti si to sam izmislio.”""

⁹ Svi nas oni naime htjedoše uplašiti jer su se nadali da ćemo onda odustati od posla, tako da ne bude završen. “Ali sad ojačaj moje ruke!”"

¹⁰ Jednoga dana morao sam otići u kuću Šemaji, sinu Delaje, Mehetabelova sina, koji se bio tamo zatvorio. On mi predloži: “Otiđimo zajedno u Božji Hram, u unutrašnjost Hrama i zaključajmo hramska vrata! Doći će naime da te ubiju.”"

¹¹ Ali ja odvratih: “Zar da čovjek kakav sam ja bježi? Kako bi netko poput mene mogao ići u Hram i ostati živ? Ne idem tamo.”"

¹² Spoznah da ga Bog nije bio poslao, nego da je Božju riječ meni upravio samo zato jer su ga bili potkupili Tobija i Sanbalat."

¹³ On je naime bio potkupljen da me uplaši i da onako učinim i tako sagriješim. To bi onda njima poslužilo za zlo ogovaranje, da me ozloglase."

¹⁴ Naplati, Bože moj, Tobiji i Sanbalatu ta njihova djela i proročici Noadji i ostalim prorocima koji me htjedoše uplašiti!"

¹⁵ A zid je bio dovršen nakon pedeset i dva dana, dvadeset petoga dana mjeseca elula."

¹⁶ Kad čuše to svi naši neprijatelji, uplašiše se svi narodi oko nas i bili su vrlo potišteni. Jer spoznaše da je naš Bog učinio to djelo."

¹⁷ A u one dane i ugledni Judejci slali su mnoga pisma Tobiji i od Tobije su njima dolazila pisma."

¹⁸ U Judeji ih je naime bilo mnogo koji su mu se bili obvezali zakletvom; jer je on bio zet Šekanije, Arahova sina. Njegov sin Johanan bio se oženio kćerkom Mešulama, Berekjina sina.""

¹⁹ I govorili su preda mnom o dobrim njegovim osobinama i javljali mu moje izjave. I Tobija je slao pisma da me uplaši."

7

¹ Kad je bio zid sazidan i kad sam bio namjestio vrata, bili su postavljeni vratari, pjevači i leviti."

² Svojemu bratu Hananiju i gradskom stotniku Hananiji povjerih vrhovno zapovjedništvo nad Jeruzalemom; jer je bio pouzdan, bogobojazan čovjek više nego mnogi drugi.""

³ Zapovjedih im: “Jeruzalemska vrata ne smiju se otvarati dok sunce ne ogrije. U njihovoj prisutnosti moraju se vrata zaključati i zakračunati. Neka se postave stražari i od jeruzalemskih stanovnika, po jedan kao stražar pred svojom kućom.”"

⁴ Doduše, bio je grad prostran i velik, ali je u njemu stanovalo samo malo ljudi. Mnoge kuće nisu još bile sagrađene."

⁵ Tada mi dade Bog u srce te sabrah starješine i predstojnike i narod, da se izbroje po plemenima. Pritom nađoh plemenski popis onih koji su se bili najprije vratili iz ropstva i u njemu zapisano:"

⁶ Ovo su ljudi iz ove pokrajine što se vratiše iz ropstva i progonstva u koje ih je nekoć bio odveo Nabukodonozor, babilonski kralj, u progonstvo u Babilon, i sada se vratiše u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad."

⁷ Oni dođoše pod vodstvom Zerubabela, Ješue, Nehemije, Azarije, Raamje, Nahamanija, Mordokaja, Bilšana, Mispereta, Bigvaja, Nehuma i Baane. Ovo je broj ljudi iz naroda Izrćlova:"

⁸ dvije tisuće sto sedamdeset i dva Paroševa potomka,"

⁹ trista sedamdeset i dva Šefatjina potomka,"

¹⁰ šest stotina pedeset i dva Arahova potomka,"

¹¹ dvije tisuće osam stotina i osamnćst Pahat-Moabovih potomaka iz Ješuine i Joabove linije,"

¹² tisuću dvjesta pedeset i četiri Elamova potomka,"

¹³ osam stotina četrdeset i pet Zatuovih potomaka,"

¹⁴ sedam stotina i šezdeset Zakajevih potomaka,"

¹⁵ šest stotina četrdeset i osam Binujevih potomaka,"

¹⁶ šest stotina dvadeset i osam Bebajevih potomaka,"

¹⁷ dvije tisuće tri stotine dvadeset i dva Azgadova potomka,"

¹⁸ šest stotina šezdeset i sedam Adonikamovih potomaka,"

¹⁹ dvije tisuće šezdeset i sedam Bigvajevih potomaka,"

²⁰ šest stotina pedeset i pet Adinovih potomaka,"

²¹ devedeset i osam Aterovih potomaka iz Ezekijine linije,"

²² trista dvadeset i osam Hašumovih potomaka,"

²³ trista dvadeset i četiri Besajeva potomka,"

²⁴ sto i dvanćst Harifovih potomaka,"

²⁵ devedeset i pet ljudi iz Gibeona,"

²⁶ sto osamdeset i osam iz Betlehema i Netofe,"

²⁷ sto dvadeset i osam iz Anatota,"

²⁸ četrdeset i dva iz Bet Azmaveta,"

²⁹ sedam stotina četrdeset i tri iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota,"

³⁰ šest stotina dvadeset i jedan iz Rame i Gabe,"

³¹ sto dvadeset i dva iz Mikmasa,"

³² sto dvadeset i tri iz Betela i Aja,"

³³ pedeset i dva iz Novoga Neba,"

³⁴ tisuću dvjesta pedeset i četiri iz Novoga Elama,"

³⁵ trista i dvadeset iz Harima,"

³⁶ trista četrdeset i pet iz Jerihona:"

³⁷ sedam stotina dvadeset i jedan iz Loda, Hadida i Onona,"

³⁸ tri tisuće devet stotina i trideset iz Senaje."

³⁹ Svećenici: devet stotina sedamdeset i tri Jedajina potomka od kuće Ješuine,"

⁴⁰ tisuću pedeset i dva Imerova potomka;""

⁴¹ tisuću dvjesta četrdeset i sedam Fašhurovih potomaka"

⁴² i tisuću i sedamnćst Harimovih potomaka."

⁴³ Leviti: sedamdeset i četiri Ješuina i Kadmielova potomka iz Hodvine kuće."

⁴⁴ Pjevači: Sto četrdeset i osam Asafovih potomaka."

⁴⁵ Vratari: sto trideset i osam Šalumovih, Aterovih, Talmonovih, Akubovih, Hatitinih i Šobajevih potomaka."

⁴⁶ Netinci: potomci Sihini, Hasufini, Tabaotovi,"

⁴⁷ Kerosovi, Siiajevi, Fadono- vi,"

⁴⁸ Lebanini, Hagabini, Šalmajevi,"

⁴⁹ Hananovi, Gidelovi, Gaharovi,"

⁵⁰ Reaji-ni, Resinovi, Nekodini,"

⁵¹ Gazamovi, Uzini, Fasealovi,"

⁵² Besajevi, Merinimovi, Nefišesimovi,"

⁵³ Bakbukovi, Hakufini, Harhurovi,"

⁵⁴ Baslitovi, Mehidini, Haršini,"

⁵⁵ Barkošovi, Sisrini, Tamahovi,"

⁵⁶ Nasijahovi i Hatifini."

⁵⁷ Potomci Salomonovih slugu: potomci Sotajevi, Soferetovi, Feridini,"

⁵⁸ Jaalini, Darkonovi, Gidelovi,"

⁵⁹ Šefatjini, Hatilovi, Pokeretovi od Sebajima i Amona."

⁶⁰ Svega su bila trista devedeset i dva netinaca i potomka Salomonovih slugu."

⁶¹ Sljedeći koji se vratiše iz Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adona i Imera nisu mogli dokazati da je njihova obitelj i njihov rod izrćlski:"

⁶² šest stotina četrdeset i dva Delajina, Tobijina i Nekodina potomka;""

⁶³ od svećenika: potomci Hobajini, Hakosovi i Barzilaja, koji se bio oženio jednom od kćeri Gileađanina Barzilaja i bio prozvan njihovim imenom."

⁶⁴ Oni su bili tražili svoju rodovnicu. Kako je nisu mogli naći, bili su privremeno isključeni iz svećenstva."

⁶⁵ Namjesnik im zabrani jesti od Presvetoga, dok se opet ne posluži svećenik Urimom i Tumimom."

⁶⁶ Sva je općina svega brojila četrdeset dvije tisuće tri stotine i šezdeset osoba,"

⁶⁷ osim slugu i sluškinja, kojih je bilo sedam tisuća tri stotine trideset i sedam. K tomu dolazi još dvjesta četrdeset i pet pjevača i pjevačica."

⁶⁸ Oni su imali sedam stotina trideset i šest konja, dvije stotine četrdeset i pet mazgi,"

⁶⁹ četiri stotine trideset i pet deva, šest tisuća sedam stotina i dvadeset magaraca."

⁷⁰ Poneki od obiteljskih glavara dadoše priloge za gradnju. Namjesnik darova u riznicu tisuću darika zlata, pedeset zdjelica, pet stotina i trideset svećeničkih haljina."

⁷¹ Od obiteljskih glavara dadoše neki u riznicu za gradnju dvadeset tisuća darika zlata i dvije tisuće i dvjesta mina srebra."

⁷² Ono što je dao ostali narod iznosilo je dvadeset tisuća darika zlata i dvije tisuće mina srebra i šezdeset i sedam svećeničkih haljina."

⁷³ I tako se naseliše svećenici i leviti, vratari, pjevači, ljudi iz naroda, netinci i sav Izrćl u svojim gradovima. Kad dođe sedmi mjesec i kad su Izrćlci boravili u svojim gradovima ?"

8

¹ tada se sabra sav narod jednodušno na slobodnom trgu pred vodenim vratima. Oni zatražiše od književnika Ezre da donese knjigu Mojsijeva Zakona, što ga je bio dao Gospodin Izrćlovim sinovima."

² Svećenik Ezra donese Zakon prvoga dana sedmoga mjeseca pred skupštinu, pred ljude i žene, i sve koji su ga mogli razumjeti."

³ Od jutra do podne čitao je on iz njega na trgu pred vodenim vratima ljudima i ženama i svima koji su mogli razumjeti. Sav je narod slušao čitanje zakonske knjige."

⁴ Književnik Ezra stajao je pritom na podu od drveta, što su ga bili napravili za tu prigodu. Uz njega s desne strane stajali su Matitja, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja; s lijeve strane Pedaja, Mišćl, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam.""

⁵ Ezra otvori knjigu pred očima svega naroda; jer je bio iznad svega naroda. Kad ju je bio otvorio, ustade sav narod.""

⁶ I Ezra reče molitvu hvale u čast Gospodinu, Bogu velikomu. Sav narod odgovori: “Amen, amen!” I podigoše svoje ruke, prignuše se tada i pokloniše se Gospodinu licem do zemlje."

⁷ Leviti Ješua, Bani, Šerebja, Jamin, Akub, Šabtaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarja, Jozabad, Hanan i Pelaja objašnjavali su narodu Zakon, a narod je stajao na svom mjestu."

⁸ čitali su iz knjige Božjega zakona dio po dio i objašnjavali smisao, tako da su razumjeli što se čitalo."

⁹ Potom Nehemija ? to jest namjesnik ? i Ezra, svećenik i književnik, i leviti koji su poučavali narod rekoše svemu narodu: “Ovaj je dan svet Gospodinu, vašemu Bogu. Ne tugujte i ne plačite!” Sav je narod naime bio udario u plač kad je saslušao sadržaj Zakona."

¹⁰ Tada im reče Nehemija: “Idite, uzmite sebi dobro jelo i dobro piće i pošaljite jedan dio i onima koji ne mogu sebi ništa zgotoviti! Jer je ovaj dan svet našemu Gospodinu. Ne tugujte jer je radost u Gospodinu vaša jakost!”"

¹¹ Tako su leviti umirivali sav narod, a govorili su: “Budite mirni, ovaj je dan svet! Ne tugujte!”"

¹² I ode sav narod da jede i pije, da pošalje dijelove i da proslavi veliki dan radosti. Jer su prihvatili ono što im se bilo kazalo."

¹³ Drugi dan skupiše se obiteljski glavari svega naroda i svećenici i leviti kod Ezre, književnika, da uče što stoji u Zakonu."

¹⁴ I nađoše u Zakonu napisano da je Gospodin bio preko Mojsija zapovjedio da Izrćlovi sinovi trebaju boraviti u sjenicama na blagdan u sedmom mjesecu."

¹⁵ Po svim svojim gradovima i u Jeruzalemu morali su proglasiti i objaviti: “Idite van u gore, donesite granja od plemenitih i divljih maslina, od mirta i palmi i drugog lisnatog drveća, da od toga napravite sjenice, kako je napisano!”"

¹⁶ I narod iziđe, donese i napravi sebi sjenice na krovovima, u dvorištima, u trijemovima Božjega Hrama, na slobodnom trgu kod vodenih vrata i na trgu kod Efrajimovih vrata."

¹⁷ Sva općina svih koji se vratiše iz ropstva napravi sebi sjenice i boravila je u sjenicama. Od dana Jošue, Nunova sina, do ovoga dana nisu to više bili činili Izrćlovi sinovi. Zato je vladala veoma velika radost."

¹⁸ Svaki dan čitalo se iz knjige Božjega Zakona, od prvoga do posljednjega dana. Svetkovali su blagdan sedam dana. Osmoga dana održaše po propisu svečanu skupštinu."

9

¹ Dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca skupiše se Izrćlovi sinovi posteći i u kostrijeti i s prahom na glavama."

² Nakon što su se čistoplemenski Izrćlovi sinovi bili odvojili od svih tuđinaca, pristupiše i priznaše svoje grijehe i opačine svojih otaca."

³ Tada se čitalo na mjestu na kojem su stajali, iz knjige Zakona Gospodina, njihova Boga, tri sata. Onda, klanjajući se Gospodinu, svom Bogu, kajali su se tri sata."

⁴ Nato leviti Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani i Kenani stupiše na povišeno mjesto i zazvaše velikim glasom Gospodina, svojega Boga."

⁵ I leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebja, Hodija, Šebanija i Petahja izgovarali su ovu molitvu: “Ustanite, hvalite Gospodina, svojega Boga, odvijeka dovijeka! Neka se slavi tvoje slavno ime, uzvišeno iznad svake slave i časti!"

⁶ (I reče Ezra): Ti si jedini Gospodin! Ti si koji si stvorio nebo, nebo nad nebesima sa svom njegovom vojskom, zemlju i sve što je na njoj mora sa svim što živi u njima. Svemu tomu daješ ti život. Tebi se klanja nebeska vojska."

⁷ Ti si, Gospodine, Bog koji si izabrao Abrama i izveo ga iz Ura u Kaldeji i dao mu ime Abraham."

⁸ Ti si pronašao da je njegovo srce vjerno prema tebi i sklopio si s njim savez da ćeš dati njegovim potomcima zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Jebusejaca i Girgašana. I ti si držao svoju riječ; jer ti si vjeran. ""

⁹ Ti si vidio nevolju naših otaca u Egiptu, čuo si njihovo zapomaganje na Crvenom moru."

¹⁰ Ti si činio znake i čudesa na faraonu, na svim njegovim slugama i na svem narodu njegove zemlje. Jer si znao da su obijesno postupali s njima. Tako si stekao sebi ime, tako veliko kao što je danas."

¹¹ Ti si razdijelio more pred njima te prijeđoše posred mora suhim putem. A njihove progonitelje bacio u dubinu kao kamen u silne vode."

¹² Danju si ih vodio stupom od oblaka, a noću ognjenim stupom da im rasvijetliš put kojim su išli."

¹³ Tada si sišao dolje na Sinaj, govorio si s njima s neba i dao si im pravedne zakone, pouzdane naputke, dobre uredbe i zapovijedi."

¹⁴ Ti si im objavio svoju svetu subotu i dao si im, preko svojega sluge Mojsija, zapovijedi, odredbe i zakone."

¹⁵ Dao si im kruh s neba kad su bili gladni i vodu iz stijene kad su bili žedni. Zapovjedio si im da uđu i zaposjednu zemlju za koju si bio na zakletvu podigao svoju ruku da ćeš im je dati."

¹⁶ Ali oni, naši oci, radili su drsko, bili su tvrdokorni i nisu slušali tvojih zapovijedi."

¹⁷ Ne htjedoše slušati i nisu se spominjali tvojih čudesa, što si ih činio za njih. Oni postaše tvrdoglavi, izabraše sebi poglavara i htjedoše se vratiti u Egipat, u ropstvo. Ali ti si Bog koji oprašta, milostiv i milosrdan, strpljiv i bogat dobrotom. Nisi ih ostavio."

¹⁸ Štoviše, kad oni napraviše sebi liveno tele i kad rekoše: Ovo je tvoj Bog koji te izveo iz Egipta ? kad počiniše velike hule ?"

¹⁹ u prebogatom svom milosrđu nisi ih ostavio u pustinji. Stup od oblaka nije od njih odstupao da ih vodi putem danju, niti ognjeni stup da im noću osvjetljuje put kojim su trebali ići."

²⁰ Dao si im svoj dobri duh da ih poučava. Nisi uskratio svoje mane od njihovih usta i vode si im dao u njihovoj žeđi."

²¹ četrdeset godina opskrbljivao si ih u pustinji. Nisu trpjeli nikakve oskudice. Njihove haljine ne ostarješe, i njihove noge ne otekoše."

²² Dao si im kraljevstva i narode i odredio si svakomu njegovo područje. Oni zaposjedoše Sihon, zemlju hešbonskoga kralja i zemlju Oga, bašanskoga kralja."

²³ Njihovu si djecu umnožio kao nebeske zvijezde i uveo si ih u zemlju za koju si bio rekao njihovim ocima da će ući u nju i uzeti je u posjed."

²⁴ Njihova djeca dođoše i zaposjedoše zemlju. Pred njima si oborio stanovnike zemlje, Kanaance, i predao si u njihove ruke kraljeve i narode zemlje, da čine s njima što ih je volja."

²⁵ Dobiše tvrde gradove i rodnu zemlju, zaposješe mnoge kuće, pune svakoga dobra, iskopane studence, vinograde, maslinike i voćke. Jeli su i nasitiše se i ojačaše, i plivali su u punini tvojih dobara."

²⁶ Ali oni postaše uporni u zlu, pobuniše se protiv tebe i okrenuše leđa tvojemu Zakonu. Pobiše tvoje proroke, koji su ih opominjali, da ih obrate k tebi, i počiniše velike hule."

²⁷ Zato si ih davao u ruke njihovim neprijateljima, da ih oni pritisnu. A kad bi tad u svojoj nevolji povikali tebi, ti si ih uslišio s neba. Davao si im, u velikom svome milosrđu, spasitelje koji bi ih izbavljali iz ruku njihovih neprijatelja."

²⁸ A čim bi otpočinuli, opet su činili zlo pred tobom. Tada si ih prepuštao ruci njihovih neprijatelja, i oni su im vladali. Oni bi tad ponovno povikali k tebi, i ti si ih uslišio s neba i često ih izbavljao u velikom svome milosrđu."

²⁹ Opominjao si ih ozbiljno, da ih obratiš k svojemu Zakonu. Ali oni ostadoše prkosni, ne poslušaše tvojih zapovijedi, i griješili su protiv tvojih zakona, po kojima živi onaj koji ih vrši. Oni ti uporno pokazaše leđa, bili su prkosna srca i nisu slušali."

³⁰ Trpio si ih mnoge godine i opominjao ih svojim duhom preko svojih proroka. Ali ne poslušaše. Tada si ih dao u ruke narodima zemalja."

³¹ Ali u prevelikom svom milosrđu nisi dao da posve propadnu. Nisi ih ostavio, jer si Bog milostiv i milosrdan."

³² I sada, Bože naš, veliki, jaki, strašni Bože, koji čuvaš premilostivi Savez, nemoj da je malo pred tobom sva ta muka koja snađe nas, naše kraljeve, naše knezove, naše svećenike, naše proroke, naše oce i sav tvoj narod od vremena asirskih kraljeva do danas!"

³³ Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo; jer si ti bio vjeran, a mi smo bezbožno radili. ""

³⁴ Ni naši kraljevi, knezovi, svećenici i oci nisu se držali tvojega Zakona, nisu marili za tvoje zapovijedi i opomene koje si im davao."

³⁵ U svome kraljevstvu i u punini dobara što si im ih dao, u prostranoj i rodnoj zemlji koju si im pridijelio, nisu ti služili i nisu se odvratili od svojih zlih djela."

³⁶ Zato smo danas robovi. U zemlji koju si dao našim ocima, da uživaju njezine plodove i dobra, eto u njoj smo mi danas robovi."

³⁷ Njezin bogati prihod pripada sada kraljevima koje si postavio nad nama za naše grijehe. Oni gospodare nad našim tjelesima i nad našom stokom po svojoj volji, i tako smo mi u velikoj nevolji.”"

10

¹ Na temelju svega toga sklapamo tvrd ugovor i polažemo ga pismeno. Na povelji trebaju stajati imena naših knezova, levita i svećenika."

² Na povelji su se potpisali: Nehemija, namjesnik, Hakalijin sin, i Sidkija,"

³ Seraja, Azarja, Jeremija,"

⁴ Pašhur, Amarja, Malkija,"

⁵ Hatuš, Šebanija, Maluk,"

⁶ Harim, Meremot, Obadja,"

⁷ Daniel, Gineton, Baruk,"

⁸ Mešulam, Abija, Mijamin,"

⁹ Maazja, Bilgaj, Šemaja. To su bili svećenici."

¹⁰ Onda leviti: Ješua, Azanijin sin, Binuj od Henadadovih potomaka, Kadmiel"

¹¹ i njihovi drugovi: Šekanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan,"

¹² Mika, Rehob, Hašabja,"

¹³ Zakur, Šerebja, Šebanija"

¹⁴ Hodija, Bani, Beninu."

¹⁵ Onda narodni glavari: Paroš, Pahat Moab, Elam, Zatu, Bani,"

¹⁶ Buni, Azgad, Bebaj,"

¹⁷ Adonija, Bigvaj, Adin,"

¹⁸ Ater, Ezekija, Azur,"

¹⁹ Hodija, Hašum, Besaj,"

²⁰ Harif, Anatot, Nebaj"

²¹ Magpijaš, Mešulam, Hazir,"

²² Mešezabel, Sadok, Jadua,"

²³ Pelatja, Hanan, Anaja,"

²⁴ Hošea, Hananija, Hašub,"

²⁵ Haloheš, Pilha, Šobek,"

²⁶ Rehum, Hašabna, Maaseja,"

²⁷ Ahija, Hanan, Anan,"

²⁸ Maluk, Harim, Baana."

²⁹ A ostali narod, svećenici, leviti, vratari, pjevači, netinci, svi koji se odvojiše od naroda zemlje k Božjemu Zakonu, zajedno s njihovim ženama, sinovima i kćerima: svi koji znaju i razumijevaju,"

³⁰ priključuju se tim svojim zemljacima, glavarima. Oni zadaju vjeru i zaklinju se da će hoditi po Božjemu Zakonu koji je izdan preko Mojsija, Božjega sluge, i da će izvršavati i držati se svih zapovijedi Gospodina, našega Boga, i njegovih odredaba i Zakona."

³¹ Zato ne ćemo niti davati svojih kćeri narodima zemlje niti njihovih kćeri uzimati za svoje sinove."

³² Ne ćemo od naroda zemalja koji donose robu i svakojako žito u subotu na prodaju ništa od toga uzimati u subotu ili u koji drugi sveti dan. Mi ćemo se, nadalje, u sedmoj godini odreći poljskoga prihoda i svakoga potraživanja duga."

³³ Nadalje, uzimamo na se obvezu da dajemo svake godine trećinu šekela kao porez za službu u Hramu svojega Boga:"

³⁴ za postavljene kruhove, za svagdanji prinos i za svagdanju žrtvu paljenicu, za subotne žrtve i žrtve na mlađake, za blagdanske žrtve, za zahvalne žrtve, za žrtve za grijeh, da se očisti Izrćl i za svu službu u Hramu svoga Boga."

³⁵ Također mi, svećenici, leviti i narod, bacismo ždrijeb zbog nošenja drva, da se donose u Hram našega Boga po obiteljima od godine do godine u određeno vrijeme, da gori na žrtveniku Gospodina, Boga našega, kako je propisano u Zakonu."

³⁶ I prvine svojih polja i prvine svih plodova od svega drveća donosit ćemo od godine do godine u Gospodnji Hram."

³⁷ Nadalje se obvezujemo da, po propisu Zakona, svoje prvorođene sinove i prvijence svoje stoke i prvijence svojih goveda i ovaca donosimo za Hram svojega Boga svećenicima koji služe u Hramu Boga našega."

³⁸ Zatim ćemo najbolje od svojih tjestenina i prinosa i plodova svega drveća, i vino i ulje, donositi svećenicima u sobe Hrama svojega Boga, tako isto desetinu svojih polja levitima. Jer leviti ubiru desetinu po svim mjestima gdje obrađujemo polja."

³⁹ Svećenici, Aronovi potomci, pratit će levite kad leviti ubiru desetinu. Leviti će onda donositi desetinu od desetine u Hram našega Boga, u sobe spremišta."

⁴⁰ U te naime sobe donosili bi sinovi Izrćlovi i leviti prinose žita, vina i ulja. Tamo su se nalazile i svete posude i svećenici u službi, i vratari, i pjevači. ? Tako se ne ćemo pokazati nemarni prema Hramu svojega Boga."

11

¹ Potom se narodni predstojnici nastaniše u Jeruzalemu. Ostali narod baci ždrijeb da od deset ljudi ždrijebom odaberu jednoga koji se morao naseliti u svetom gradu Jeruzalemu, a ostalih devet desetina ostalo bi u gradovima."

² I narod je zahvaljivao svima koji su se dragovoljno naselili u Jeruzalemu."

³ Ovo su glavari kotara koji su se bili naselili u Jeruzalemu i u Judinim gradovima. Svaki se nastani na svojem zemljištu u tim gradovima: Izrćl, svećenici, leviti, netinci i potomci Salomonovih slugu."

⁴ U Jeruzalemu se naseliše Judini i Benjaminovi sinovi. Od Judinih sinova: Ataja; on vuče lozu od Uzije, on od Zaharije, on od Amarje, on od Šefatje, on od Mahalalelova iz Faresova potomstva.""

⁵ Zatim Maaseja; on vuče lozu od Baruha, on od Kol-Hozea, on od Hazaje, on od Adaje, on od Jojariba, on od Zaharije, on od Šelina.""

⁶ Faresovi potomci, koji su stanovali u Jeruzalemu, imali su svega četiri stotine šezdeset i osam ljudi valjanih za rat."

⁷ Sljedeći su Benjaminovi sinovi: Salu; on vuče lozu od Mešulama, on od Joeda, on od Kolaje, on od Maaseja, on od Itiela, on od Ješaje;""

⁸ za njim Gebaj, Selaj, svega devet stotina dvadeset i osam."

⁹ Joel, Zikrijev sin, bio je nadzornik nad njima, i Juda, Hasenuin sin, bio je drugi nadzornik nad gradom."

¹⁰ Od svećenika bili su tamo Jedaja, Jojaribov sin, Jakin,"

¹¹ Seraja, sin Hilkije, sina Mešulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahituba, knez Božjega Hrama ,12 i njihova braća što služe u Hramu, svega osam stotina dvadeset i dva; zatim Adaja, sin Jerohama, sina Pelalije, sina Amsija, sina Zaharije, sina Pašhura, sina Malkijina""

¹² "

¹³ i njegova braća, dvjesta četrdeset i dva obiteljska glavara; isto tako Amasaj, sin Azarela, sina Ahzaja, sina Mešilemota, sina Imerova,""

¹⁴ i njihova braća, za rat valjani ljudi, sto dvadeset i osam na broj. Njihov predstojnik bio je Zabdiel, Hagedolimov sin."

¹⁵ Od levita bili su tamo Šemaja, sin Hašuba, sina Azrikama, sina Hašabje, sina Bunijeva"

¹⁶ i Šabtaj i Jozabad, koji su bili nad vanjskim poslovima Božjega Hrama, iz broja levitskih glavara,"

¹⁷ zatim Matanija, sin Miheja, sina Zabdijeva, sina Asafova, vođa hvalospjeva, koji je počinjao “Hvalite” u molitvi; i Bakbukja ? drugi između svoje braće ? i Abda, sin Šamue, sina Galala, Jedutunova sina.""

¹⁸ Ukupan broj levita u Svetom Gradu bio je dvije stotine osamdeset i četiri."

¹⁹ Kao vratari bili su: Akub, Talmon i njihova braća, što su stražarili na vratima, svega sto sedamdeset i dva."

²⁰ Ostali Izrćlci, svećenici i leviti, stanovali su po svim Judinim gradovima, svaki na svom posjedu."

²¹ A netinci su stanovali na Ofelu. Siha i Gišpa bili su nadzornici nad netincima."

²² Predstojnik levita u Jeruzalemu bio je Uzi, sin Banija, sina Hašabje, sina Matanije, sina Mihejina, iz roda Asafovaca, pjevača, za službu u Božjemu Hramu."

²³ Za njih je bila zapovijed kraljeva i bila je izdana odredba u korist svagdanje opskrbe pjevača."

²⁴ Petahja, Mešezabelov sin, od potomaka Zeraha, Judina sina, bio je kraljev ovlaštenik u svim poslovima s narodom."

²⁵ Što se onda tiče mjesta s njihovim seoskim kotarima, Judejci su stanovali u Kirjat Haarbi i njezinim zaseocima, u Dibonu i njezinim zaseocima, u Jekabseelu i njegovim selima,"

²⁶ u Jesui, Moladi, Bet Peletu,"

²⁷ Hasar Šualu, u Beer Šebi i njezinim zaseocima,"

²⁸ u Siklagu, Mekoni i njezinim zaseocima,"

²⁹ u En Rimonu, Sori, Jarmutu,"

³⁰ Zanoahu, Adulamu i njihovim selima, u Lakišu i seoskom kotaru, u Azeki i njezinim zaseocima. Oni su se bili naselili od Beer Šebe do doline Hinoma."

³¹ Benjaminovi sinovi stanovali su počevši od Gebe u Mikmasa, Aju, Betelu i njegovim zaseocima,"

³² u Anatotu, Nobu, Ananiji,"

³³ Hasoru, Rami, Gitajimu,"

³⁴ Hadidu, Seboimu, Nebalatu,"

³⁵ Lodu i Ononu, u drvodjeljskoj dolini."

³⁶ Od levita nalazili su se odjeli u Judi i Benjaminu."

12

¹ Ovo su svećenici i leviti koji dođoše sa Zorobabelom, Šealtielovim sinom, i s Ješuom: Seraja, Jeremija, Ezra,"

² Amarja, Maluk, Hatuš,"

³ Šekanija, Rehum, Meremot,"

⁴ Ido, Gineton, Abija,"

⁵ Mijamin, Maadja, Bilga,"

⁶ Šemaja, Jojarib, Jedaja, Salu, Amok, Hilkija,"

⁷ Jedaja. To su bili glavari svećenikâ i njihovih drugova u Ješuino vrijeme."

⁸ Leviti su bili Ješua, Binuj, Kadmiel, Šerebja, Juda i Matanija. On i njegovi drugovi vodili su hvalospjev."

⁹ Bakbukja i Uni, njihovi drugovi, stajali su prema njima u službenim odjelima."

¹⁰ Ješua rodi Jojakima, Jojakim rodi Elijašiba, Elijašib rodi Jojadu,"

¹¹ Jojada rodi Jonatana, Jonatan rodi Jaduu."

¹² U vrijeme Jojakimovo bili su sljedeći svećenici obiteljski glavari: od Serajine obitelji Meraja, od Jeremijine Hananja,"

¹³ od Ezrine Mešulam, od Amarjine Johanan,"

¹⁴ od Malukove Jonatan, od Šebanijine Josip,"

¹⁵ od Harimove Adna, od Meremotove Helkaj,"

¹⁶ od Idove Zaharija, od Ginetonove Mešulam,"

¹⁷ od Abijine Zikri, od Minjaminove i Moadjine Piltaj,"

¹⁸ od Bilgine Šamua, od Šemajine Jonatan,"

¹⁹ od Jojaribove Matenaj, od Jedajine Uzi,"

²⁰ od Saluove Kelaj, od Amokove Eber,"

²¹ od Hilkijine Hašabja, od Jedajine Netanel."

²² Od levitâ bili su popisani obiteljski glavari u vrijeme Elijašiba, Jojade, Johanana i Jadue, a od svećenika pod vladom Perzijanca Darija."

²³ Od levita bili su popisani obiteljski glavari u knjizi Ljetopisa do vremena Johanana, Elijašibova potomka."

²⁴ Glavari levita bili su Hašabja, Šerebja i Ješua, Binuj, Kadmielov sin; zatim njihovi drugovi koji su stajali prema njima da po zapovijedi Davida, Božjega čovjeka, izmjenjujući se jedan odjel s drugim, pjevaju hvalospjeve i slavopjeve.""

²⁵ Matanija, Bakbukja, Obadja, Mešulam, Talmon, Akub bili su vratari i stražarili su kod spremištâ na vratima."

²⁶ Ovi su bili suvremenici Jojakima, sina Ješue, Josadakova sina, i suvremenici namjesnika Nehemije i književnika i svećenika Ezre."

²⁷ Kod posvete jeruzalemskih zidina tražili su levite iz svih njihovih mjesta i dovedoše ih u Jeruzalem da proslave posvetu u svečanoj radosti, hvalom i pjesmama, uz cimbale, harfe i citare."

²⁸ Tako se skupiše pjevači iz okoline Jeruzalema i iz netofatskih sela,"

²⁹ iz Bet Hagilgala i iz gepskih i azmavetskih krajeva. Pjevači su naime bili sebi sagradili sela oko Jeruzalema."

³⁰ Kad su svećenici i leviti bili očistili same sebe, narod, vrata i zid,"

³¹ dadoh da Judini knezovi uziđu na zid i postavih dva velika pjevačka zbora. Jedan je od njih otišao po zidu nadesno, ka gnojnim vratima."

³² Za njima je išao Hošaja i polovina Judinih knezova,"

³³ naime Azarja, Ezra, Mešulam,"

³⁴ Juda, Benjamin, Šemaja i Jeremija;""

³⁵ i od svećenika s trubama Zaharija, sin Jonatana, sina Šemaje, sina Matanije, sina Mikaje, sina Zakura, sina Asafova"

³⁶ i njegovi drugovi Šemaja, Azarel, Milalajem, Gilalajem, Maajem, Netanel, Juda i Hananija i to s glazbalima Davida, Božjega čovjeka. Književnik Ezra išao je pred njima."

³⁷ Tako su išli k izvorskim vratima, tada uz stube Davidova grada, pokraj Davidove palače, kuda se ide na zid, i pošli su onda dalje do vodenih vrata na istoku."

³⁸ Drugi je zbor išao nalijevo. Pošao sam za njim s polovicom naroda gore po zidu, pokraj pećske kule do širokoga zida,"

³⁹ zatim pokraj Efrajimovih vrata i vrata staroga grada, pokraj ribljih vrata, Hananelove kule i kule Meaha, pa do ovčjih vrata. Stadoše kod tamničkih vrata."

⁴⁰ Onda se namjestiše oba pjevačka zbora kod Božjega Hrama; isto tako ja s polovicom knezova""

⁴¹ i svećenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elijoenaj, Zaharija i Hananija s trubama"

⁴² i Maaseja, Šemaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer. Pjevači su pjevali pod Jizrahjinim vodstvom."

⁴³ Prinesoše velike žrtve klanice toga dana i veselili su se jer im je Bog bio pripravio veliku radost. I žene i djeca su se veselili. Nadaleko se čulo veselje Jeruzalema."

⁴⁴ Toga su dana bili postavljeni nadzornici za spremnice što su služile kao žitnice za prinose, prvine i desetine, da se u njih skupljaju po poljskim granicama pojedinih gradova zakonite daće za svećenike i levite. Judejci su se radovali svećenicima i levitima koji su vršili službu."

⁴⁵ Oni su izvršavali službu svog Boga i službu očišćenja, isto tako pjevači i vratari; po propisu Davida i njegova sina Salomona.""

⁴⁶ Jer već otprije, u Davidove i Asafove dane, bilo je predstojnika nad pjevačima i nad hvalospjevima i slavopjevima u čast Bogu."

⁴⁷ Sav Izrćl u Zerubabelovo i Nehemijino vrijeme davao je svaki dan pristojbe pjevačima i vratarima. Darivali su i levitima svete darove, a leviti bi davali svete desetine Aronovim sinovima."

13

¹ U ono vrijeme čitalo se narodu iz Mojsijeve knjige. I u njoj se nađe napisano da ne smije nikada biti primljen u Božju općinu Amonac i Moabac,"

² jer oni nisu bili izišli ususret Izrćlovim sinovima s kruhom i vodom, nego su unajmili Bileama da ih prokune. Ali naš Bog obrati onu kletvu u blagoslov."

³ Kad čuše taj Zakon, odvojiše od Izrćla sav tuđi svijet."

⁴ Prije toga svećenik Elijašib, koji je bio namješten nad sobama u Hramu našega Boga, rođak Tobijin,"

⁵ bio mu je uredio veliku sobu, gdje su prije bili spremali žrtvene darove, kâd, posuđe, desetinu od žita, vina i ulja, pristojbe za levite, pjevače i vratare i prinose za svećenike."

⁶ Dok se to zbivalo, nisam bio u Jeruzalemu; jer trideset i druge godine vladavine Artakserksa, babilonskoga kralja, bio sam otišao kralju. Poslije nekog vremena zamolih kralja za dopust""

⁷ i vratih se u Jeruzalem. Tada vidjeh zlo što ga je bio učinio Elijašib u korist Tobije, kad mu uredi sobu u trijemu Božjega Hrama."

⁸ To mi je bilo vrlo neugodno. Zato dadoh izbaciti sve Tobijino pokućstvo iz sobe"

⁹ i zapovjedih da se očiste sobe i onda da se u njih opet unese posuđe Božjega Hrama, žrtveni dar i kâd."

¹⁰ Također doznah da se levitima nije bio davao njihov dio te da su bili otišli svojim kućama, i leviti, i pjevači koji su morali vršiti službu."

¹¹ Prekorih predstojnike i upitah ih: “Zašto je Božji Hram ostavljen?” Nato one opet sabrah i postavih ih na njihova mjesta."

¹² I sav je Juda donosio desetinu od žita, vina i ulja u spremnice."

¹³ Za nadzornike nad spremnicima postavih svećenika Šelemju, književnika Sadoka i Pedaju od levita, i za pomoć njima Hanana, sina Zakura, Matanijina sina. Jer ih se je smatralo ljudima pouzdanima. Zato je bio njima povjeren posao da dijele svojim drugovima."

¹⁴ Spomeni me se, Bože moj, za to i ne zaboravi dobročinstva što sam ih iskazao Božjemu Hramu!"

¹⁵ U one dane vidjeh u Judeji gdje gaze u kacama u subotu, nose snopove, tovare na magarce vino, grožđe, smokve i svakovrsne druge terete i to dovode u Jeruzalem u subotu. I opomenuh ih da na taj dan ne prodaju živežnih namirnica."

¹⁶ I Tirci, što su stanovali tamo, donosili bi ribe i svakovrsnu robu, i prodavali u subotu Judejcima i u Jeruzalemu."

¹⁷ Tada prekorih judejske glavare i rekoh im: “Što činite toliko zlo te oskvrnjujete subotu?"

¹⁸ Nisu li to činili naši oci i nije li naš Bog pustio na nas i na ovaj grad sve ono zlo? Hoćete li još veći gnjev navaliti na Izrćla, kad oskvrnjujete subotu?”"

¹⁹ I čim bi se, uoči subote, smrklo na vratima Jeruzalema, zapovjedih da se zatvore sva vrata, i naredih da se ne otvaraju do poslije subote. I postavih nekoliko svojih ljudi na vratima, da se ne unosi nikakav teret u subotu."

²⁰ I prenoćiše trgovci i prodavači svakovrsne robe jedanput ili dvaput vani pred Jeruzalemom."

²¹ Opomenuh ih i rekoh im: “Zašto noćite pred zidom? Ako još jednom to učinite, stavit ću ruku na vas.” Otada nisu više dolazili u subotu."

²² Onda zapovjedih levitima da se očiste i da dođu kako bi čuvali vrata, da bi se subota držala sveto. I za to me se spomeni, Bože, i poštedi me po svom velikom milosrđu!"

²³ U one dane vidjeh i Judejce koji su bili uzeli žene Ašdođanke, Amonke i Moapke."

²⁴ Njihova su djeca govorila napola ašdodski. Nisu znali govoriti judejski, nego su govorili jezikom dotičnoga naroda."

²⁵ Prekorih ih, prokleh ih, neke od njih istukoh i nalupah i zakleh ih Bogom: “Ne dajte ipak svojih kćeri njihovim sinovima i ne uzimajte nijedne od njihovih kćeri za svoje sinove i za sebe!"

²⁶ Nije li tako sagriješio Salomon, Izrćlov kralj? Među svim mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je ljubimac svoga Boga i Bog ga je učinio kraljem nad svim Izrćlom. Pa opet ga navedoše na grijeh žene tuđinke."

²⁷ I sad moramo o vama čuti da činite to veliko zlo i griješite našemu Bogu uzimajući žene tuđinke.”"

²⁸ Od sinova Jojade, sina Elijašiba, velikog svećenika, bio je jedan zet Sanbalatu, Horonjaninu. Ja ga odstranih iz svoje blizine."

²⁹ Zapamti ih, Bože moj, jer oskvrnuše svećeništvo i Savez koji si sklopio sa svećenicima i levitima!"

³⁰ Ja ih očistih od svega poganskoga i uredih službene dužnosti svećenika i levita za svakoga pojedinoga."

³¹ I opskrbu drvima u određeno vrijeme i darove prvinâ. Spomeni me se za to, Bože moj, na moje dobro!"