1

¹ Kad se Salomon, Davidov sin, bio učvrstio u svojoj vlasti ? Gospodin, njegov Bog, bio je s njim i učinio ga veoma moćnim ?"

² tada dozva Salomon k sebi sav narod Izrćlov s tisućnicima i stotnicima, sa sucima i svim knezovima svega Izrćla, s obiteljskim poglavarima."

³ U pratnji sve narodne općine ode Salomon na uzvisinu u Gibeonu. Tamo se, naime, nalazio šator Božjega saveza koji je Mojsije, Gospodnji sluga, bio napravio u pustinji."

⁴ A Božji kovčeg bio je David prenio iz Kirjat Jearima na mjesto koje mu je bio pripremio. U Jeruzalemu mu je, naime, bio dao razapeti šator."

⁵ Mjedeni žrtvenik, koji je bio izradio Besalel, Urijev sin, Hurov unuk, bio je ondje pred svetim Gospodnjim stanom. Salomon mu se tamo pokloni s narodom."

⁶ Tada žrtvova Salomon ondje, na mjedenom žrtveniku koji je bio pred Gospodinom i pripadao šatoru Gospodnjega saveza, i prinese na njemu tisuću žrtava paljenica."

⁷ Noću se potom javi Bog Salomonu i reče mu: “Traži, što da ti dam.”"

⁸ Salomon odgovori Bogu: “Ti si mojemu ocu Davidu iskazivao veliku naklonost i mene si postavio za kralja umjesto njega."

⁹ Neka bi se sad ipak, Gospodine i Bože, ispunilo tvoje obećanje, što si ga dao mojemu ocu Davidu! Ti si me učinio kraljem nad narodom koji je mnogobrojan kao prah na zemlji."

¹⁰ Zato mi daj mudrost i dobrohotnost, da vodim taj narod! Jer tko bi inače mogao vladati ovim tvojim mnogobrojnim narodom?”"

¹¹ Bog odgovori Salomonu: “Zato što si to zatražio, a nisi molio bogatstva, blaga i slave, niti smrti svojih neprijatelja, niti duga života, nego si sebi zaprosio mudrost i dobrohotnost, da vladaš mojim narodom nad kojim te postavih kao kralja,"

¹² neka ti se udijeli ta mudrost i dobrohotnost! A dat ću ti i bogatstva, blaga i slave kakve prije tebe nije imao nijedan kralj, niti će poslije tebe imati.”"

¹³ Nato se Salomon vrati s uzvisine u Gibeonu, od zavjetnoga šatora u Jeruzalem i vladao je tamo nad Izrćlom."

¹⁴ Salomon nakupi sebi i mnogobrojna kola i kolske borce, pa je imao tisuću i četiri stotine kola i dvanćst tisuća kolskih boraca. Njih smjesti u kolskim gradovima i u svojoj blizini u Jeruzalemu."

¹⁵ Kralj dotjera dotle da je u Jeruzalemu bilo srebra i zlata tako mnogo kao kamenja, i cedara tako mnogo kao dudova koji rastu u Šefeli."

¹⁶ Konje koje je Salomon imao uvozio je iz Egipta i Koe. Kraljevi trgovci dovodili su ih iz Koe za plaću,"

¹⁷ tako da su jedna kola prilikom izvoza iz Egipta stajala po šest stotina šekela srebra, a konj po sto i pedeset. Njihovim su ih posredovanjem dobivali svi hetitski i aramejski kraljevi."

¹⁸ Salomon je bio izdao zapovijed da se sagradi Hram Gospodnjemu imenu i kraljevska palača njemu samomu."

2

¹ I odbroji Salomon sedamdeset tisuća nosača i osamdeset tisuća koji će tesati u gori, i tri tisuće i šest stotina nadzornika nad njima."

² Nato Salomon poruči tirskome kralju Hiramu: “Ti si mojemu ocu Davidu iskazao dobrotu te mu poslao cedrova drveta pa je mogao sebi za stan sagraditi palaču."

³ Ja namjeravam sagraditi Hram imenu Gospodina, svoga Boga, i posvetiti mu ga, da se kadi pred njim mirisnim kadom, da se redovito postavljaju hljebovi, i da se svakog jutra i večeri, u subote, mjesece mlađake i blagdane Gospodina, našega Boga, prinose žrtve paljenice, kako je to propis u Izrćlu za vječna vremena."

⁴ Hram koji ću graditi mora biti velik, jer je Bog naš veći od svih bogova."

⁵ Ali tko može njemu sagraditi kuću kad ga nebo i najviše nebo ne može obuhvatiti? Tko sam ja da bih mu mogao sagraditi Hram? Ipak, samo da se žrtva pred njim spali."

⁶ Pa pošalji mi sad čovjeka koji zna izrađivati u zlatu, srebru, mjedi, željezu, crvenom grimizu, karmezinu i modrom grimizu. On mora biti vješt i u izradi rezbarije s umjetnicima koje imam kod sebe u Judeji i u Jeruzalemu i koje je već namjestio moj otac David."

⁷ Pošalji mi i cedrova drveta, čempresa i sandalovine s Libanona! Jer znam da tvoji ljudi znaju sjeći drva na Libanonu. Moje će sluge raditi zajedno s tvojima."

⁸ Mora mi se, naime, pripremiti veoma mnogo drva, jer kuća koju ću graditi mora biti izvanredno velika."

⁹ Evo, radnicima koji će sjeći drva, tvojim ljudima, za hranu ću dati dvadeset tisuća kora pšenice, dvadeset tisuća kora ječma, dvadeset tisuća bata vina i dvadeset tisuća bata ulja.”"

¹⁰ Hiram, tirski kralj, posla Salomonu ovaj pismeni odgovor: “Zato što Gospodin ljubi svoj narod, postavi te kraljem nad njim.”"

¹¹ I Hiram je nastavio: “Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog Izrćlov, koji je stvorio nebo i zemlju, što je dao kralju Davidu sina puna mudrosti, razboritosti i dobrohotnosti, koji će graditi Hram Gospodinu i sebi kraljevsku palaču!"

¹² Šaljem ti dakle čovjeka mudra, vješta u umjetnosti, majstora Hurama Abija,"

¹³ sina neke Danovke. Njegov je otac bio Tirac. On se razumije u radove u zlatu, srebru, mjedi, željezu, kamenu, drvetu, crvenom i modrom grimizu, bezu i karmezinu. On može urezati rezbariju svake vrste i izvesti svaki umjetnički rad koji mu se zada, u društvu s tvojim umjetnicima i s umjetnicima mojega Gospodara, tvojega oca Davida."

¹⁴ Neka dakle moj Gospodar posije pšenicu, ječam, ulje i vino za svoje sluge, kao što je obećao!"

¹⁵ A mi ćemo nasjeći drva na Libanonu koliko trebaš, i dovesti ih splavima na moru u Jafu. Ti ih onda daj odnijeti u Jeruzalem.”"

¹⁶ Tada Salomon podiže sve strance u Izrćlu na temelju brojenja što ga je bio poduzeo njegov otac David. Bilo ih je sto i pedeset i tri tisuće i šest stotina."

¹⁷ Od njih odredi sedamdeset tisuća za nosače, osamdeset tisuća za tesače u planini i tri tisuće i šest stotina za nadzornike koji će ljude dizati na rad."

3

¹ Nato poče Salomon graditi Gospodnji Hram u Jeruzalemu na brdu Moriji, koje je već bio izabrao njegov otac David, na mjestu koje je za to bio odredio David, na gumnu Jebusejca Ornana."

² Drugoga dana drugoga mjeseca četvrte godine svoga vladanja poče graditi."

³ Salomon postavi ove mjere za temelj kod gradnje Božjega Hrama: dužina je bila šezdeset lakata po staroj mjeri, i širina dvadeset lakata."

⁴ Trijem pred širinom glavnoga prostora Hrama bio je dvadeset lakata dug i sto dvadeset lakata visok. Dade mu unutrašnjost prevući čistim zlatom."

⁵ Veliki prostor obloži čempresovim daskama, prevuče ga čistim zlatom i odozgo napravi palme i cvjetne lance."

⁶ I obloži Hram kako bi ga nakitio dragim kamenjem. Zlato je bilo iz Parvajima."

⁷ Tako prevuče zlatom Hram, grede, pragove, zidove i vrata, i dade na zidovima urezati kerubine."

⁸ Tada dade napraviti prostor za Svetinju nad svetinjama. Dužina je bila prema širini Hrama dvadeset lakata, isto tako širina dvadeset lakata. Prevuče ga čistim zlatom u vrijednosti od šest stotina talenata."

⁹ Vrijednost klina bila je pedeset šekela zlata. I gornje sobe prevuče zlatom."

¹⁰ U unutrašnjosti Svetinje nad svetinjama dade izraditi dva kerubina i prevuče ih zlatom."

¹¹ Krila kerubina bila su duga dvadeset lakata. Pet lakata dugo krilo jednoga kerubina doticalo je zid Hrama, i drugo, isto tako pet lakata dugo, dopiralo je krilo drugoga kerubina."

¹² Tako je isto jedno krilo drugoga kerubina, dugo pet lakata, dopiralo do zida i drugo, pet lakata dugo, do krila prvoga kerubina."

¹³ Krila tih kerubina bila su raširena dvadeset lakata. Oni su stajali uspravno na nogama, i lice im je bilo okrenuto prema glavnome prostoru."

¹⁴ Zavjesu pred njima dao je izraditi od modroga i crvenoga grimiza, od karmezina i beza i po njoj izvesti kerubine."

¹⁵ Pred Hramom dade napraviti dva stupa, trideset i pet lakata duga. Oglavlje odozgo na njima imalo je pet lakata."

¹⁶ Tada dade napraviti cvjetne lance kao u Hramu i staviti ih odozgo na stupove; i dade napraviti sto šipaka i objesiti ih na lance.""

¹⁷ Stupove dade postaviti pred Hramom, jedan s desne strane, a drugi s lijeve. Desni nazva Jahin, a lijevi Boaz."

4

¹ Onda napravi žrtvenik od mjedi, dvadeset lakata dug, dvadeset širok i deset visok."

² Tada postavi mjedeno more, deset lakata bilo mu je od jednoga kraja do drugoga, uokolo okruglo i pet lakata visoko. Trebao je konac dug trideset lakata da bi ga se moglo obuhvati."

³ Ispod kraja bilo je volovskim likovima ? po deset na lakat ? posve opkoljeno. Oni su okruživali more uokolo u dva reda."

⁴ Stajalo je na dvanćst volova. Tri su bila okrenuta prema sjeveru, tri na zapad, tri na jug i tri na istok. More je stajalo odozgo nad njima. Zadnja je strana svih volova bila okrenuta prema unutrašnjosti."

⁵ Debljina mu je bila jedan dlan. Kraj mu je bio nalik na ljiljan kao kraj čaše. Primalo je dvije tisuće bata."

⁶ Dalje dade napraviti deset umivaonika. Pet ih stavi s desne strane, a pet s lijeve za pranje. U njima se pralo i ono što bi se prinosilo kao žrtva paljenica. Svećenicima je služilo more za pranje."

⁷ I napravi deset zlatnih svijećnjaka po propisima koji su vrijedili za njih, i postavi ih u Hram, pet s desne strane, a pet s lijeve."

⁸ Dalje napravi deset stolova i namjesti ih u Hramu, pet s desne strane, a pet s lijeve. I napravi stotinu zdjelica od zlata."

⁹ Onda dade napraviti svećenički trijem, veliki trijem i vrata za veliki trijem i prevuče vrata mjeđu."

¹⁰ More namjesti na južnoj strani, na jugoistok."

¹¹ Zatim Huram izradi lonce, lopate i zdjelice. Tako Huram dovrši radove koje je morao obaviti za kralja Salomona, za kuću Božju:"

¹² Dva stupa i dva oglavlja okrugla odozgo na stupovima, obje pletenice, da pokrivaju dva oglavlja navrh stupova;""

¹³ četiri stotine mogranja za obje pletenice; dva reda mogranja za svaku pletenicu, da prekriju dva oglavlja navrh stupova;""

¹⁴ tako i deset podnožja i deset umivaonika na podnožjima;""

¹⁵ zatim more i pod njim dvanćst volova."

¹⁶ I lonce, lopate i vilice i sve potrebno za njih napravi majstor Huram kralju Salomonu za Gospodnji Hram od uglađene mjedi."

¹⁷ Kralj ih dade saliti u jordanskoj ravnici, u zemlji ilovači, između Sukota i Serede."

¹⁸ Salomon dade napraviti posuđa vrlo mnogo. Težina mjedi nije bila utvrđena."

¹⁹ Onda dade Salomon napraviti sve posuđe koje se upotrebljavalo u Božjem Hramu: zlatni žrtvenik, stolove za postavljene kruhove,"

²⁰ svijećnjake sa žišcima od čistoga zlata, što su se, po propisu, morali upaliti pred Svetinjom nad svetinjama."

²¹ Zlatne cvjetove, svjetiljke i usekače, i to od čistoga zlata,"

²² noževe, škropionice, žarače i kadionice od čistoga zlata. I unutarnja dvokrilna vrata Hrama na ulazu u Svetinju nad svetinjama, i dvokrilna vrata Hrama na ulazu u glavni prostor bila su od zlata."

5

¹ Kad su bili završeni svi radovi koje je kralj Salomon dao izvesti za Gospodnji Hram, dade on unijeti i posvećene darove svojega oca Davida. Srebro i zlato i posude stavi u riznicu Božjega Hrama."

² Tada sabra Salomon Izrćlove starješine i sve plemenske glavare, knezove izrćlskih rodova, u Jeruzalem, da se prenese kovčeg Gospodnjega saveza iz Davidova grada, to jest Siona."

³ I tako se sabraše kod kralja svi Izrćlovi ljudi na blagdan koji pada u sedmom mjesecu."

⁴ Kad su se bile sastale sve Izrćlove starješine, podigoše leviti kovčeg"

⁵ i prenesoše kovčeg, Šator svjedočanstva i sve sveto posuđe koje je bilo u Šatoru. Prenesoše ga svećenici i leviti."

⁶ Pritom žrtvova kralj Salomon i sva Izrćlova općina, što se bila našla kod njega, pred kovčegom toliko ovaca i goveda da ih se zbog njihova mnoštva nije moglo izbrojiti niti proračunati."

⁷ Tada unesoše svećenici kovčeg Gospodnjega saveza na njegovo mjesto u zadnji prostor Hrama, u Svetinji nad svetinjama, pod krila kerubina."

⁸ Kerubini su, naime, držali krila raširena nad mjestom gdje je stajao kovčeg. Tako pokriše kerubini kovčeg i njegove poluge odozgo."

⁹ Poluge su bile tako duge da su se krajevi poluga od kovčega vidjeli u Svetištu pred zadnjim prostorom. Ali se dalje vani nisu vidjeli. Ostadoše ondje do dana današnjega."

¹⁰ U kovčegu su bile samo dvije kamene ploče što ih je bio u nj stavio Mojsije na Horebu, kad Gospodin sklopi savez s Izrćlcima, nakon što iziđoše iz egipatske zemlje."

¹¹ I ostaviše svi svećenici Svetište. Svi svećenici koji se nađoše bili su se naime posvetili bez obzira na redove."

¹² Svi levitski pjevači, Asaf, Heman, Jedutun uz svoje sinove i drugove stajali su odjeveni u bez s cimbalima, harfama i citrama istočno od žrtvenika i s njima sto i dvadeset svećenika koji su trubili u trube."

¹³ Trubači i pjevači morali su u isto vrijeme i jednim glasom početi slaviti Gospodina i hvaliti ga. I čim odjeknuše trube i cimbali, i ostala glazbala, i hvalospjev Gospodinu: “Jer je dobrostiv, i vječno traje milost njegova”, tada se napuni Hram, Gospodnja kuća, oblakom."

¹⁴ Svećenici nisu mogli zbog oblaka pristupiti da bi izvršili svoju službu. Jer slava Gospodnja napuni Božju kuću."

6

¹ Tada reče Salomon: “Gospodin je rekao da će stanovati u mraku."

² I ja sagradih tebi kuću za stan, mjesto da u njemu stanuješ na vječna vremena.”"

³ Tada se okrenu kralj i blagoslovi svu narodnu općinu Izrćlaca, a sva je općina Izrćlovih sinova stajala."

⁴ On reče: “Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Izrćlov, koji je eto zaista ispunio obećanje što ga je svojim ustima dao mojemu ocu Davidu kad je rekao:"

⁵ Od vremena kad sam izveo iz Egipta svoj narod Izrćla, ne izabrah grada ni iz kojega Izrćlova plemena da se tamo sagradi Hram, u kojemu bi stanovalo moje ime. I nikoga ne izabrah da bi vladao nad mojim narodom Izrćlom."

⁶ Sada sam odabrao Jeruzalem da u njemu prebiva moje ime, a Davida da ga postavim za vladara svome narodu Izrćlu."

⁷ I bio je, doduše, naumio moj otac David sagraditi Hram imenu Gospodina, Boga Izrćlova."

⁸ Ali Gospodin reče mojemu ocu Davidu: Dobro si učinio što si naumio sagraditi Hram mom imenu."

⁹ Ali ne ćeš ti sagraditi taj Hram, nego tvoj sin koji će ti se roditi; on će sagraditi Hram mom imenu.""

¹⁰ I eto, Gospodin ispuni obećanje što ga je dao: ja stupih na mjesto svojega oca Davida i sjedoh na Izrćlovo prijestolje kako to obeća Gospodin, i sagradih Hram imenu Gospodina, Boga Izrćlova."

¹¹ Namjestih tamo kovčeg u kojem je Gospodnji savez, što ga je sklopio s Izrćlovim sinovima.”"

¹² Potom stupi Salomon pred svom Izrćlovom općinom pred Gospodnji žrtvenik i raširi svoje ruke."

¹³ Salomon je, naime, bio dao napraviti podnožje od mjedi i stavio ga nasred hramskoga trijema, pet lakata dugo, pet široko i tri visoko. I stade na nj i klekne na koljena pred svom Izrćlovom općinom, raširi svoje ruke prema nebu"

¹⁴ i pomoli se: “Gospodine, Bože Izrćlov! Nijedan bog gore u nebu i dolje na zemlji nije ti jednak: čuvaš savez i milost svojim slugama, koji hode pred tobom čitavim srcem."

¹⁵ Ti si svojemu sluzi, mojemu ocu Davidu, ispunio što si mu bio obećao. Što si izrekao svojim ustima, to si ispunio djelom, kako dokazuje ovaj dan."

¹⁶ A sada, Gospodine, Bože Izrćlov, drži svojem sluzi, mojemu ocu Davidu, i obećanje što si mu ga dao kad si rekao: Koliko je do mene ne će ti nikada nestati čovjeka koji bi sjedio na Izrćlovu prijestolju! Samo tvoji potomci moraju svoje ponašanje učiniti takvim da bude po mojemu zakonu, kao što si ti hodio preda mnom."

¹⁷ Sada dakle, Gospodine, Bože Izrćlov, daj da se obistini tvoje obećanje, što si ga dao svojemu sluzi Davidu!"

¹⁸ A hoće li doista Bog stanovati na zemlji među ljudima? Eto, nebo i najviša nebesa ne mogu te obuhvatiti ? koliko manje ova kuća koju sagradih."

¹⁹ Ali obazri se na molitvu svog sluge i na njegov vapaj, Gospodine, Bože moj: čuj zaziv i molitvu koju ti upravlja tvoj sluga!"

²⁰ Daj da tvoje oči budu otvorene nad ovom kućom danju i noću, nad mjestom za koje si obećao: Moje će ime tamo stanovati! čuj molitvu koju će na ovom mjestu obavljati tvoj sluga!"

²¹ čuj vapaj svojega sluge i svojega naroda Izrćla kada se god mole na ovom mjestu. Usliši ga na mjestu gdje sjediš na prijestolju, u nebu, usliši ga i oprosti!"

²² Ako se netko ogriješi o svojega bližnjega i njemu se naloži zakletva kojom se treba zakleti, i on se pokaže sa zakletvom pred tvojim žrtvenikom u ovoj kući,"

²³ onda ti čuj u nebu i zahvati i pribavi pravicu svojim slugama. Krivca osudi vraćajući njegova djela na njegovu glavu, a nedužnoga oslobodi postupajući s njim po njegovoj nedužnosti!"

²⁴ Ako tvoj narod Izrćl potuče neprijatelj, jer se narod ogriješio o tebe, ali se opet obrati k tebi i slavi tvoje ime, i u ovoj se kući moli, i vapi k tebi,"

²⁵ onda ti čuj to u nebu, oprosti grijehe svojemu narodu Izrćlu i dovedi ih natrag u zemlju koju si dao njihovim ocima."

²⁶ Ako se zatvorilo nebo, tako da ne pada dažd jer su se ogriješili o tebe, i oni se mole na ovom mjestu, i slave tvoje ime, i obrate se od svojih grijeha, jer si ih ponizio,"

²⁷ onda ti čuj to u nebu, oprosti grijehe svojim slugama i svojemu narodu Izrćlu, upravi ih na pravi put, kojim trebaju ići, i pusti dažd na svoju zemlju, koju si dao svojemu narodu u baštinu!"

²⁸ Ako nastane glad u zemlji, ako zavlada kuga, suša i rđa, skakavci i gusjenice, ako je neprijatelj pritisne u kojem od njezinih mjesta, ako je pohodi bilo kakvo zlo ili bolest:"

²⁹ svaku molitvu, svaki vapaj, što tada bilo koji pojedinac ili sav tvoj narod Izrćl izgovori, ako svatko osjeća bol u svojem srcu i raširi ruke prema ovoj kući,"

³⁰ onda ti to čuj u nebu na mjestu gdje sjediš na prijestolju, i oprosti, i podaj svakome po svemu njegovu životu, jer ti znaš njegovo srce! Jer ti jedini prozireš srce sve djece čovječje,"

³¹ da te se uvijek boje i hode tvojim putovima, dokle god žive u zemlji koju si dao našim ocima."

³² Ali i stranca koji ne pripada tvojemu narodu Izrćlu, nego iz daleke zemlje dođe zbog tvojega svetog imena i zbog tvoje jake ruke i tvoje mišice podignute; kad on dakle dođe i pomoli se u ovoj kući,""

³³ onda ga ti čuj u nebu na mjestu gdje sjediš na prijestolju, i učini sve za što te zaziva stranac, da svi narodi na zemlji upoznaju tvoje ime, da te štuju kao tvoj narod Izrćl i da doznaju da je ovaj Hram, što su ti ga sagradili, prozvan po tvojem imenu!"

³⁴ Ako tvoj narod iziđe na vojsku protiv svojih neprijatelja putem kojim ga pošalješ, i pomoli se tebi prema ovome gradu koji si izabrao, prema Hramu koji sam sagradio tvojemu imenu,"

³⁵ onda ti čuj u nebu njegovu molitvu i njegov vapaj i daj mu pobjedu."

³⁶ Ako su se ogriješili o tebe ? jer nema čovjeka koji ne griješi ? i ti se razljutiš na njih i predaš ih neprijatelju, tako da ih njihovi tlačitelji zarobe i odvedu u neprijateljsku zemlju, daleko ili blizu,"

³⁷ i ako se tad oni dozovu u zemlji u kojoj su zarobljeni, obrate se i zavape k tebi u zemlji svoga sužanjstva i priznaju: Sagriješismo i zlo učinismo, bezbožni smo bili:"

³⁸ ako se, dakle, svim srcem i svom dušom obrate k tebi u zemlji svojih neprijatelja, koji ih odvedoše, i pomole se prema zemlji koju si dao njihovim ocima, prema gradu koji si izabrao, i prema Hramu koji sam sagradio tvom imenu,"

³⁹ onda ti usliši njihovu molitvu i njihov vapaj u nebu na mjestu gdje sjediš na prijestolju, i pribavi im pravicu! Oprosti tada svojemu narodu što je sagriješio protiv tebe!"

⁴⁰ Tako, Bože moj, neka budu tvoje oči otvorene i tvoje uši prignute na molitvu na ovom mjestu!"

⁴¹ I tako, Gospodine, Bože moj, podigni se prema svom počivalištu, ti sâm i tvoj silni kovčeg! Neka su tvoji svećenici, Gospodine, Bože moj, odjeveni u spasenje, i tvoji pobožnici neka se obraduju u sreći!"

⁴² Gospodine, Bože moj, ne odbaci svog pomazanika! Spomeni se onih milosti što si ih obećao svojemu sluzi Davidu.”"

7

¹ Kad Salomon završi molitvu, siđe oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i žrtve klanice, i Gospodnja slava napuni Hram."

² Svećenici nisu više mogli stupiti u Gospodnji Hram, jer je Gospodnja slava napunila Gospodnji Hram."

³ Kad svi Izrćlovi sinovi vidješe kako oganj i Gospodnja slava siđoše na Hram, prignuše se licem k zemlji na pločnik, pokloniše se Gospodinu i slaviše: “On je dobrostiv i vječno traje njegova milost.”"

⁴ Tada prinesoše kralj i sav narod žrtve klanice pred Gospodinom,"

⁵ i to kao žrtvu klanicu žrtvova kralj Salomon dvadeset i dvije tisuće volova i sto i dvadeset tisuća ovaca. Tako posvetiše Božji Hram kralj i sav narod."

⁶ Svećenici su stajali na svojim mjestima, tako isto leviti s Gospodnjim glazbalima, što ih je bio dao napraviti kralj David, da pjevaju Gospodinu hvalospjev: “Vječno traje njegova dobrota”. I kad mu je David dao pjevati hvalu njihovom službom, a svećenici trubili u trube pred njima, sav je Izrćl stajao."

⁷ I srednji dio trijema pred Gospodnjim Hramom posveti Salomon, jer tamo prinese žrtve paljenice i pretilinu od žrtava pričesnica. Na mjedeni žrtvenik, što ga je bio dao napraviti Salomon, nisu mogle stati žrtve paljenice i prinosi, i pretilina."

⁸ Tako tada proslavi Salomon blagdan sedam dana i sav Izrćl s njim, velik zbor od ulaska u Hamat do egipatskoga potoka."

⁹ Osmoga dana održaše svečanu skupštinu; jer su posvetu žrtvenika bili obavljali sedam dana. Blagdan je bio trajao sedam dana.""

¹⁰ Dvadeset trećega dana sedmoga mjeseca otpusti on narod njihovim kućama; a bili su radosni i dobre volje zbog svega dobra što ga je bio Gospodin iskazao Davidu, Salomonu i svojemu narodu Izrćlu. ""

¹¹ Kad je Salomon bio dovršio Gospodnji Hram i kraljevsku palaču, i priveo sve kraju što je htio izvesti u Gospodnjem Hramu i u svojoj palači,"

¹² javi se Gospodin noću Salomonu i reče mu: “Uslišio sam tvoju molitvu i izabrao sam to mjesto da mi bude mjesto za žrtve."

¹³ Ako zatvorim nebo, tako da ne pada dažd, ili ako pošaljem skakavce da opustoše zemlju, ili ako pustim kugu među svoj narod,"

¹⁴ i tada se moj narod, koji je nazvan po mojemu imenu, ponizi i pomoli se, i potraži moje ime, i vrati se od svojih zlih putova, onda ću ih ja uslišiti u nebu, oprostit ću im njihove grijehe i spasit ću njihovu zemlju."

¹⁵ Moje oči bit će sad otvorene i moje uši pripazit će na molitvu na tom mjestu."

¹⁶ Izabrao sam, eto, taj Hram i posvetio ga. Zato će moje ime ondje uvijek prebivati i moje oči i srce vazda će tu boraviti."

¹⁷ I ako ti uziđeš preda mnom onako kako je išao tvoj otac David, tako da činiš sve što sam ti zapovjedio, i držiš moje uredbe i propise,"

¹⁸ tada ću prijestolje tvog kraljevstva utvrditi, kao što sam obećao tvojemu ocu Davidu kad sam rekao: Nikada ti ne će nestati čovjeka koji vlada nad Izrćlom."

¹⁹ Ali ako se vi odvratite od mene i ne zadržite moje zapovijedi i uredbe, na koje sam vas obvezao, i počnete služiti drugim bogovima i njima se klanjati,"

²⁰ tada ću istrijebiti Izrćla iz zemlje koju sam im dao, i Hram koji sam posvetio svom imenu odbacit ću od svojega lica, i učinit ću od njega ruglo i podsmijeh kod svih naroda."

²¹ I ovaj Hram koliko god bio uzvišen, tko god prođe pokraj njega, prestravit će se. I kad zapitaju: Zašto je Gospodin takvo što učinio ovoj zemlji i ovome Hramu,"

²² odgovorit će se: oni su ostavili Gospodina, Boga svojih otaca, koji ih je izveo iz Egipta, i okrenuli se tuđim bogovima, njima se klanjali i služili im. Zato je on pustio na njih svu tu nesreću.”"

8

¹ Kad prođe dvadeset godina za vrijeme kojih Salomon sagradi Gospodnji Hram i svoju vlastitu palaču,"

² utvrdi Salomon gradove što ih je bio ustupio Hiram Salomonu, i naseli u njima Izrćlove sinove."

³ Tada ode Salomon protiv Hamat-Sobe i osvoji je."

⁴ Utvrdi i Tadmor u pustinji i sve gradove za spremišta koje je dao utemeljiti u Hamatu."

⁵ I sagradi Gornji Bet Horon i Donji Bet Horon, kao tvrđave sa zidinama, vratima i prijevornicama."

⁶ Isto tako Baalat i sve gradove za spremišta koje je imao Salomon, sve gradove za kola, gradove za jahalište, sve građevine koje je Salomon htio podići u Jeruzalemu, na Libanonu i na cijelom području svoje vlasti."

⁷ Sve što je još bilo ostalo od Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca, koji nisu pripadali Izrćlovim sinovima,"

⁸ njihove potomke, ako su bili još ostali u zemlji, jer ih Izrćlci nisu bili istrijebili, njih nagna Salomon da plaćaju danak do dana današnjega."

⁹ Od Izrćlovih sinova ne učini Salomon nijednoga robom za svoje poslove, nego oni postadoše njegovi ratnici, njegovi poglavari i niži vođe, njegovi zapovjednici nad kolima i konjanicima."

¹⁰ Glavnih nadstojnika imao je kralj Salomon dvjesta i pedeset. Oni su imali nadzor nad ljudima."

¹¹ Salomon preseli faraonovu kćer iz Davidova grada u palaču koju je za nju bio sagradio. Jer pomisli u sebi: “Ne će stanovati moja žena u kući Davida, kralja Izrćlova, jer je mjesto sveto, kad je Gospodnji kovčeg tamo došao.”"

¹² Tada Salomon dade prinijeti žrtve paljenice Gospodinu na žrtveniku koji je bio podigao Gospodinu pred trijemom."

¹³ On dade ondje žrtvovati ono što je trebalo svaki dan po Mojsijevoj zapovijedi, zatim ono što je bilo propisano u subote, na mjesece mlađake i na tri blagdana godišnje, naime na blagdan Beskvasnih kruhova, na blagdan Sedmica i na blagdan Sjenica."

¹⁴ I postavi, po zapovijedi svojega oca Davida, svećeničke redove za svećeničku službu i levite za službene levitske poslove, naime da prinose hvalospjev, i za službu svećenicima, što je trebalo svaki dan. Isto tako postavi vratare po njihovim redovima za pojedina vrata; jer tako je bio odredio David, čovjek Božji.""

¹⁵ Ni u čem se nije odstupilo od kraljeve zapovijedi u vezi sa svećenicima i levitima, ni u pogledu riznica."

¹⁶ I tako završi sve Salomonovo djelo od dana kad je bio postavio temelj za Gospodnji Hram, pa do njegova dovršenja. Tako je bio dovršen Gospodnji Hram."

¹⁷ Tada ode Salomon u Esjon-Geber i u Elat na morskoj obali u Edomu."

¹⁸ Hiram mu posla po svojim ljudima lađe i momke koji su bili vješti moru. Oni se, zajedno sa Salomonovim ljudima, odvezoše u Ofir, uzeše otamo zlata četiri stotine i pedeset talenata i donesoše ih kralju Salomonu."

9

¹ Kad je kraljica od Sabe čula za Salomonovu slavu, dođe s veoma velikom pratnjom u Jeruzalem, da iskuša Salomona zagonetkama. Deve su nosile vrlo mnogo mirisa i zlata, i dragoga kamenja. Kad je bila došla k Salomonu, iznese mu sve što je bila smislila."

² A Salomon joj odgovori na sva njezina pitanja. Ništa nije bilo što bi Salomonu ostalo sakriveno, i ništa na što joj ne bi mogao dati odgovora."

³ I kad kraljica od Sabe vidje svu Salomonovu mudrost i palaču koju je bio sagradio (i kad vidje),"

⁴ jedući za njegovim stolom, kako njegovi dostojanstvenici tamo sjede i njegove ga sluge dvore, zatim njihovo odijelo i njegove peharnike u odijelima i žrtvu paljenicu koju bi on prinosio u Gospodnjem Hramu, ona se tad nije više mogla suzdržati."

⁵ I reče kralju: “Istina je bila ono što sam čula u svojoj zemlji o tebi i o tvojoj mudrosti."

⁶ Nisam htjela vjerovati onome što se govorilo, dok ne dođoh i ne vidjeh svojim očima. I zaista, ni pola mi nije kazano o tvojoj mudrosti. Nadvisuješ još ono što sam slušala."

⁷ Sretni tvoji ljudi, sretne ove tvoje sluge koje uvijek stoje pred tobom i slušaju tvoju mudrost!"

⁸ Blagoslovljen neka je Gospodin, tvoj Bog, koji te je zavolio, tako da te je posadio na prijestolje kao kralja umjesto Gospodina, Boga tvojega! Jer tvoj Bog ljubi Izrćla i hoće ga utvrditi dovijeka, zato im postavi tebe za kralja, da sudiš i dijeliš pravicu.”"

⁹ Potom darova kralju sto i dvadeset talenata zlata i vrlo mnogo mirisa, i dragoga kamenja. Nikada nije bilo toliko mirisa koliko ih darova kraljica od Sabe kralju Salomonu."

¹⁰ I Hiramovi i Salomonovi ljudi, koji donesoše zlata iz Ofira, dovezoše drvo sandalovine i drago kamenje."

¹¹ I kralj dade izraditi iz sandalovine sjedala za Gospodnji Hram i za kraljevsku palaču, i citre, i harfe za pjevače. Tako što nije se prije vidjelo u Judinoj zemlji."

¹² A kralj Salomon darova kraljici od Sabe sve što joj se svidjelo i što je zaiskala, osim onoga što je bila donijela kralju. Potom se ona diže da se vrati natrag i ode kući sa svojim slugama."

¹³ Težina zlata što ga je kao dohodak dobivao Salomon u jednoj godini bila je šest stotina i šezdeset i šest zlatnih talenata."

¹⁴ Osim onoga što je dobivao od veletrgovaca i od poreza malih trgovaca. Osim toga su donosili Salomonu zlato i srebro svi beduinski i zemaljski knezovi."

¹⁵ I dade kralj Salomon napraviti dvjesta velikih štitova od kovanoga zlata; šest stotina šekela kovanoga zlata upotrijebio je za svaki štit.""

¹⁶ Zatim tri stotine lakih štitova od kovanoga zlata; trista šekela kovanoga zlata upotrijebio je za jedan štit. Kralj ih dade smjestiti u kući libanonske šume.""

¹⁷ Dade kralj izraditi veliko prijestolje od slonove kosti i prevući ga čistim zlatom."

¹⁸ Šest stuba vodilo je k prijestolju i zlatno podnožje bilo je pričvršćeno za prijestolje. Nasloni su bili s obje strane sjedišta, i pokraj naslona bila su dva lava."

¹⁹ Dvanćst lavova stajalo je s obje strane na šest stuba. Takvo što nije bilo još nikada napravljeno za bilo koje kraljevstvo."

²⁰ Sve posude za piće kralja Salomona bile su od zlata, isto tako sve posude u kući libanonske šume bile su od čistoga zlata. Srebro nije imalo u Salomonovo vrijeme nikakve vrijednosti."

²¹ Kralj je imao lađe koje su s Hiramovim ljudima vozile u Taršiš. Svake bi tri godine jednom dolazile taršiške lađe kući i donosile bi sa sobom zlato, srebro, slonovu kost, majmune i paunove."

²² Tako nadvisi kralj Salomon sve kraljeve na zemlji bogatstvom i mudrošću."

²³ I svi kraljevi svijeta željeli su vidjeti Salomona, da čuju njegovu mudrost, koju mu je bio dao Bog."

²⁴ Pritom bi svaki sa sobom donio dar srebrne i zlatne posude, haljine, oružje, mirise, konje i mazge, svake godine."

²⁵ Salomon je imao i četiri tisuće zaprega, konje i kola, i dvanćst tisuća konja za jahanje. Njih smjesti po kolskim gradovima i kod sebe u Jeruzalemu."

²⁶ I vladao je nad svim kraljevima od rijeke do filistejske zemlje i do granice Egipta."

²⁷ Kralj postigne toliko da je u Jeruzalemu bilo srebra tako mnogo kao kamenja, a cedara tako mnogo kao dudova što rastu u nizini."

²⁸ Salomon je konje uvozio iz Egipta i iz svih ostalih zemalja."

²⁹ Ostala Salomonova povijest, prijašnja i ona poslije, zapisana je u povijesti proroka Natana i u proročanstvu Ahije Šilonjanina, i u viđenjima vidioca Adona o Jeroboamu, Nebatovu sinu."

³⁰ Salomon je vladao u Jeruzalemu četrdeset godina nad svim Izrćlom."

³¹ Tada Salomon počinu kod svojih otaca. Pokopaše ga u gradu njegova oca Davida. Umjesto njega postade kralj njegov sin Roboam."

10

¹ Roboam ode u Šekem. Jer se u Šekemu bio skupio sav Izrćl kako bi ga postavio za kralja."

² O tom primi vijest Jeroboam, Nebatov sin. On je, naime, još bio u Egiptu, kamo je bio morao pobjeći od kralja Salomona. Nato se Jeroboam vrati iz Egipta."

³ I poslaše tamo i dadoše ga dozvati. Tako dođe Jeroboam, i sav Izrćl, i dojaviše Roboamu ovo:"

⁴ ”Tvoj je otac stavio na nas težak jaram. Olakšaj nam sada ti tvrdu službu svog oca i težak jaram što ga je na nas stavio, i mi ćemo ti biti podložni!”"

⁵ On im odgovori: “Za tri dana dođite opet k meni.” Tada se narod udalji."

⁶ I kralj Roboam posavjetova se sa starim ljudima koji su bili služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ, i upita ih: “Što mi savjetujete da odgovorim tim ljudima?”"

⁷ Oni mu odgovoriše: “Ako danas udovoljiš tim ljudima, njima sa prilagodiš i prijateljski im odgovoriš, oni će ti biti zauvijek podložni.”"

⁸ Ali se on ne osvrnu na savjet koji mu dadoše starci, nego se posavjetova s mladim ljudima, koji su bili s njim odrasli i morali su ga pratiti."

⁹ On ih upita: “Što mi savjetujete da odgovorim tim ljudima koji su zahtijevali od mene: Olakšaj jaram što ga je na nas stavio tvoj otac?”"

¹⁰ Mladi ljudi, koji su bili odrasli s njim, odgovoriše mu ovo: “Ovako ćeš odgovoriti tim ljudima koji ti rekoše: Tvoj je otac stavio na nas težak jaram, olakšaj ti naš jaram! Odgovori im: Moj je mali prst deblji od bedara mojega oca."

¹¹ Eto, otac vam je moj naprtio težak jaram. Ja ću vaš jaram učiniti još težim. Otac vas je moj šibao bičevima. Ja ću vas krotiti štipavcima.”"

¹² Kad Jeroboam i sav narod dođoše opet treći dan k Roboamu, kako je to bio zapovjedio kralj rekavši: “Dođite opet k meni za tri dana!”,"

¹³ tada im kralj oštro odgovori, jer se kralj Roboam nije osvrnuo na savjet staraca."

¹⁴ Odgovori kako mu savjetovahu mladi ljudi: “Moj vam je otac naprtio težak jaram. Ja ću vaš jaram učiniti još težim. Otac vas je moj šibao bičevima. Ja ću vas krotiti štipavcima.”"

¹⁵ Tako kralj ne usliši naroda, jer je Bog bio tako uredio da Gospodin ispuni svoje obećanje, što ga je preko Ahije Šilonjanina bio dao Jeroboamu, Nebatovu sinu."

¹⁶ Kad vidje sav Izrćl da ih kralj ne će uslišiti, odgovori narod kralju ovo: “Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. Kući, sinovi Izrćlovi! Sad gledaj svoju kuću, Davide!” Tako ode sav Izrćl kući."

¹⁷ Roboam je vladao samo još nad Izrćlovim sinovima, koji su stanovali u Judinim gradovima."

¹⁸ Kad kralj Roboam posla Adorama, nadzornika radova, sav ga Izrćl zasu kamenjem i ubije. Kralj Roboam mogao je još samo skočiti na svoja kola i pobjeći u Jeruzalem."

¹⁹ Tako otpade Izrćl od Davidove kuće do dana današnjega."

11

¹ čim Roboam dođe u Jeruzalem, podiže Judinu i Benjaminovu kuću, sto i osamdeset tisuća odabranih ratnika, da zarate s Izrćlom, da natrag dobiju kraljevstvo za Roboama."

² Tada dođe Gospodnja riječ Šemaji, čovjeku Božjemu, ovako:"

³ ”Javi Roboamu, Salomonovu sinu, Judinu kralju, i svim sinovima Izrćlovim u Judi i Benjaminu ovo:"

⁴ Ovako govori Gospodin: Ne izlazite i ne borite se sa svojom braćom! Svaki neka se vrati svojoj kući! Jer sam ja zapovjedio da bude tako.” Oni poslušaše Gospodnju zapovijed, vratiše se i ne odoše protiv Jeroboama."

⁵ Tako ostade Roboam u Jeruzalemu i dade sagraditi tvrde gradove u Judinoj zemlji."

⁶ Sagradi tvrde gradove: Betlehem, Etam, Tekou,"

⁷ Bet Sur, Sokon, Adulam,"

⁸ Gat, Maresu, Zif,"

⁹ Adorajim, Lakiš, Azeku,"

¹⁰ Soru, Ajalon i Hebron."

¹¹ I učini od njih jake tvrđave, postavi nad njima zapovjednike i smjesti u njih spremišta za hranu, ulje i vino,"

¹² i u svaki grad štitove i koplja. Tako ih učini veoma jakima i držao je Judu i Benjamina čvrsto u svojoj ruci."

¹³ Svećenici i leviti iz svega Izrćla nađoše se kod njega iz svih kraljevstava."

¹⁴ Leviti, naime, ostaviše svoje pašnjake i svoj posjed i iseliše se u Judu i Jeruzalem, jer ih je Jeroboam sa svojim sinovima bio razriješio službe Gospodnjih svećenika"

¹⁵ i postavio sebi svećenike za službu na uzvisinama, za jarce i telad što ih je napravio."

¹⁶ Njima se iz svih plemena Izrćlovih pridružiše oni koji su iskrenim srcem štovali Gospodina, Boga Izrćlova. Oni dođoše u Jeruzalem da žrtvuju Gospodinu, Bogu svojih otaca."

¹⁷ Tako utvrdiše Judino kraljevstvo i učvrstiše Roboama, Salomonova sina, u njegovoj vlasti tri godine; jer su tri godine hodili Davidovim i Salomonovim putovima. ""

¹⁸ Roboam uze sebi za žene Mahalatu, kćer Jerimota, Davidova sina, i Abihajilu, kćer Eliaba, Jišajeva sina."

¹⁹ Ona mu rodi sinove Jeuša, Šemarju i Zahama."

²⁰ Nakon nje oženi se Maakom, Abšalomovom kćeri. Ova mu rodi Abiju, Etaja, Zizu i Šelomita."

²¹ Roboam je ljubio Maaku, Abšalomovu kćer, više od svih drugih svojih žena i priležnica. On je, naime, bio uzeo osamnćst žena i šezdeset priležnica, koje mu rodiše dvadeset i osam sinova i šezdeset kćeri."

²² Tada Roboam postavi Abiju, Maakina sina, za obiteljskog poglavara, kneza među braćom; jer ga je htio postaviti za kralja.""

²³ I radeći pritom mudro, razmjesti sve svoje sinove po svim Judinim i Benjaminovim krajevima, po svim tvrdim gradovima, i dade im u izobilju hrane i isprosi im mnogo žena."

12

¹ Kad je Roboam bio utvrdio svoju vlast i osigurao svoju moć, otpade on, i sav Izrćl s njim, od Gospodnjega zakona."

² Tada, u petoj godini Roboamova kraljevanja, iziđe kralj Šišak iz Egipta protiv Jeruzalema ? jer su oni nevjerno radili protiv Gospodina ?"

³ s tisuću i dvije stotine kola i sa šezdeset tisuća konjanika. Nije bilo broja vojsci koja je s njim došla iz Egipta: Libijaca, Sukijaca i Etiopljana."

⁴ On osvoji utvrde u Judi i dođe do Jeruzalema."

⁵ Tada dođe prorok Šemaja k Roboamu i Judinim knezovima, koji su se bili povukli pred Šišakom u Jeruzalem, i reče im: “Ovako govori Gospodin: Vi me ostaviste; zato i ja ostavljam vas, u ruke Šišakove.”""

⁶ Tada se poniziše knezovi Izrćlovi i kralj, i rekoše: “Gospodin je pravedan.”"

⁷ Kad Gospodin vidje da su se ponizili, dođe Gospodnja riječ Šemaji ovako: “Ponizili su se. Ne ću ih uništiti, nego ću im dati nešto izbavljenja, tako da se ne izlije sav moj gnjev na Jeruzalem preko Šišaka."

⁸ Ali će mu biti sluge, da upoznaju razliku između službe meni i službe zemaljskim kraljevstvima.”"

⁹ I tako iziđe kralj Šišak od Egipta protiv Jeruzalema i ugrabi blago u Gospodnjem Hramu i blago kraljevske palače. Sve uze. Ugrabi i zlatne štitove koje je bio dao napraviti Salomon."

¹⁰ Umjesto njih dade kralj Roboam napraviti mjedene štitove i povjeri ih pažnji starješina tjelesnih stražara, koji su stražarili na ulazu u kraljevsku palaču."

¹¹ Kada bi god kralj išao u Gospodnji Hram, dolazili bi tjelesni stražari i nosili ih, a onda ih opet donosili natrag u stražarnicu tjelesnih stražara."

¹² Kako se bio ponizio, odvrati se od njega Gospodnji gnjev, da ga posve ne uništi. Jer je i na Judi bilo još nešto dobra."

¹³ Tako se kralj Roboam opet utvrdio u Jeruzalemu i vladao je dalje. Imao je Roboam četrdeset i jednu godinu kad je postao kralj, i vladao je sedamnćst godina u Jeruzalemu, gradu koji je bio izabrao Gospodin između svih izrćlskih gradova da ondje smjesti svoje ime. Njegova se mati zvala Naama i bila je Amonka."

¹⁴ A on je činio zlo, jer nije upravio svoje srce na to da vjerno služi Gospodinu."

¹⁵ Povijest Roboamova, prijašnja i kasnija, zapisana je u povijesti proroka Šemaje i vidioca Adona. Bojevi između Roboama i Jeroboama trajali su cijelo vrijeme."

¹⁶ Kad je Roboam bio počinuo kod svojih otaca, bio je pokopan u Davidovu gradu. Njega naslijedi na prijestolju njegov sin Abija."

13

¹ U osamnćstoj godini Jeroboamova kraljevanja postade Abija kralj nad Judom."

² On je vladao tri godine u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Mikaja, kći Uriela iz Gabe. Između Abije i Jeroboama izbio je rat."

³ Abija otvori boj s vojskom hrabrih ratnika u kojoj je bilo četiri stotine tisuća izabranih ljudi. Jeroboam se postavi u bojni red prema njemu s osam stotina tisuća izabranih, hrabrih ljudi."

⁴ Tada stade Abija gore na brdo Semarim, što leži u Efrajimovoj gori i povika: “čujte me, Jeroboame i svi Izrćlovi sinovi!"

⁵ Zar doista niste morali znati da je Gospodin, Bog Izrćlov, predao kraljevstvo nad Izrćlom na vječna vremena Davidu i njegovim potomcima na temelju posoljenoga zavjeta?"

⁶ Ali Jeroboam, Nebatov sin, sluga Salomona, Davidova sina, ustade i pobuni se protiv svoga Gospodara,"

⁷ pa se skupiše oko njega ljudi tašti i nevaljalci i Roboama, Salomonova sina, posve staviše pod svoju vlast. Jer je Roboam bio premlad i nije bio samostalan da bi im se mogao oduprijeti."

⁸ I vi sad mislite da se možete oprijeti Gospodnjemu kraljevstvu, koje je u rukama Davidovih potomaka, jer vas je mnogo i imate kod sebe zlatne telce, koje vam je Jeroboam dao napraviti za bogove."

⁹ Niste li otjerali Gospodnje svećenike, Aronove potomke, i levite i postavili sebi svećenike kao narodi drugih zemalja? Svaki koji je došao s juncem ili sa sedam ovnova, da se posveti, postao je svećenik onima koji nisu bogovi."

¹⁰ Ali naš Bog jest Gospodin. Mi nismo otpali od njega, a kao svećenici služe Gospodinu Aronovi potomci, i leviti obavljaju službu."

¹¹ Oni prinose Gospodinu jutrom i večerom žrtve paljenice i miomirisan kâd, stavljaju kruhove postavljene na stol od čistoga zlata i pale svake večeri zlatni svijećnjak sa žišcima. Jer mi držimo zakon Gospodina, svojega Boga. A vi ga ostaviste."

¹² čujte, s nama je na čelu Bog i njegovi svećenici s glasnim trubama, da zatrube protiv vas. Sinovi Izrćlovi! Ne borite se protiv Gospodina, Boga svojih otaca! Jer ne ćete imati uspjeha.”"

¹³ Ali Jeroboam povede zasjedu da im dođu iza leđa. Tako su Judejcima jedni bili sprijeda, a s leđa im je bila zasjeda."

¹⁴ I kad se Judejci obazreše, a ono boj i sprijeda i straga. Oni zazvaše Gospodina. Svećenici zatrubiše, i Judejci podigoše ratnu viku."

¹⁵ Kad Judejci podigoše ratnu viku, razbi Bog Jeroboama i sav Izrćl među Abijom i Judom."

¹⁶ Izrćlovi sinovi pobjegoše od Judejaca, kojima ih Bog dade u ruke."

¹⁷ Abija i njegovi ljudi nanesoše im težak poraz. Pet stotina tisuća odabranih ljudi pade od Izrćla."

¹⁸ Tako su onda bili poniženi Izrćlovi sinovi, a Judejci se osnažiše, jer su se bili oslonili na Gospodina, Boga svojih otaca."

¹⁹ Abija je progonio Jeroboama i oduzeo mu više gradova, naime Betel, Ješanu i Efron s njihovim selima."

²⁰ Jeroboam se, dok je živio Abija, više nije oporavo. Gospodin ga udari pa umre."

²¹ A Abija postade moćan. On sebi uze četrnćst žena. One mu rodiše dvadeset i dva sina i šesnćst kćeri."

²² Ostala Abijina povijest, djela koja je poduzimao, sve je to zapisano u zapisima proroka Adona."

²³ Kad je Abija bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u Davidovu gradu. Umjesto njega postade kralj njegov sin Asa. Za njegova vremena imala je zemlja mir deset godina."

14

¹ Asa je činio što je bilo dobro i pravo u očima Gospodina, njegova Boga."

² Uklonio je žrtvenike tuđih bogova i službu na uzvisinama i dao poobarati spomenike i sasjeći sveta stabla."

³ Zapovjedi Judinim sinovima da vjerno služe Gospodinu, Bogu svojih otaca, i da rade po zakonu i zapovijedi."

⁴ Također ukloni iz svih Judinih gradova žrtvene uzvisine i sunčane stupove. Pod njim je u kraljevstvu bio mir."

⁵ On sagradi tvrde gradove u Judi; zemlja je uživala mir, i nitko u ono vrijeme nije vodio rat s njim, jer mu je bio Gospodin dao mir. ""

⁶ Zato je on bio pozvao Judejce: “Sagradimo sebi ove gradove i opašimo ih zidovima, kulama, vratima i prijevornicama! Još nam je mir u zemlji, jer vjerno služismo Gospodinu, svojemu Bogu. Ostadosmo mu vjerni, pa nam zato dade mir uokolo.” I tako su gradili i bili su uspješni."

⁷ A imao je Asa vojsku koja je nosila štitove i koplja: iz Jude trista tisuća i iz Benjamina dvjesta i osamdeset tisuća ljudi koji su nosili štitove i zapinjali luk, sami hrabri ratnici."

⁸ Tada iziđe protiv njih Etiopljanin Zerah s vojskom od milijun ratnika i trista kola i prodre do Mareše."

⁹ Asa iziđe preda nj. U dolini Sefat kod Mareše postaviše se u bojni red."

¹⁰ Asa zazva Gospodina, svog Boga, i pomoli se: “Gospodine, samo ti možeš pomoći u boju između jakog i slabog! Pomozi nam, Gospodine, Bože naš! Mi se oslanjamo na te, i u tvoje ime iziđosmo u boj protiv tolikog mnoštva. Gospodine, ti si naš Bog! Protiv tebe se čovjek ne smije održati.”"

¹¹ Tada razbi Gospodin Etiopljane pred Asom i pred Judejcima. Etiopljani pobjegoše,"

¹² i Asa ih je tjerao s ratnicima do Gerara. Popadaše toliki Etiopljani da nijedan od njih ne ostade na životu. Jer su bili potpuno satrti pred Gospodinom i njegovom vojskom. Judejci odnesoše silan plijen."

¹³ Osvojiše sve gradove oko Gerara ? jer je bio ušao u njih velik strah ? i oplijeniše sve te gradove, jer je u njima bilo mnogo plijena."

¹⁴ I oplijeniše šatore sa stokom, odvedoše mnogo ovaca i deva i vratiše se u Jeruzalem."

15

¹ Na Azarju, Odedova sina, dođe duh Božji."

² On ode k Asi i reče mu: “čujte me, Aso, i cijela Judo i Benjamine! Gospodin je s vama ako ste vi s njim. Ako ga tražite, naći ćete ga. Ako li ga ostavite, i on će vas ostaviti."

³ Dugo je Izrćl bio bez pravoga Boga, bez svećenikâ koji su o njemu poučavali, i bez zakona."

⁴ A tada se u svojoj nevolji obrati Gospodinu, Bogu Izrćlovu, i kad su ga tražili, nađoše ga."

⁵ U ono vrijeme nije bilo sigurnosti za one koji odlaze, i za one koji dolaze, nego je među svim stanovnicima zemalja vladao velik nemir."

⁶ Jedan je narod bio u svađi s drugim, i jedan grad s drugim; jer ih je Bog uplašio svakojakim nevoljama.""

⁷ Budite hrabri i ne dajte da vam klonu ruke; jer će vaš trud naći svoju plaću!” ""

⁸ Kad je Asa čuo te riječi i proročanstvo proroka Azarje, Odedova sina, ohrabri se i istrijebi bogove iz sve Judine i Benjaminove zemlje i iz gradova koje je bio osvojio u Efrajimovoj gori, obnovi Gospodnji žrtvenik koji je stajao pred Gospodnjim trijemom."

⁹ Tada sabra sve Judino i Benjaminovo pleme i one od Efrajima, Manašea i Šimuna, koji su kod njih boravili kao stranci. Iz Izrćla je, naime, bilo veoma mnogo onih koji su prebjegli k njemu kad vidješe da je s njim bio Gospodin, njegov Bog."

¹⁰ Oni se skupiše u Jeruzalemu u trećem mjesecu petnćste godine kraljevanja Asina"

¹¹ i u onaj dan zaklaše Gospodinu, od plijena koji su bili donijeli kući, sedam stotina volova i sedam tisuća ovaca."

¹² Tada učiniše (obnoviše) zavjet da će služiti Gospodinu, Bogu svojih otaca, svim srcem i svom dušom."

¹³ A tko ne će služiti Gospodinu, Izrćlovu Bogu, taj neka se pogubi, bio ugledan ili malen, bio muškarac ili žena!"

¹⁴ Vikom i klicanjem, uz trube i rogove, zakleše se Gospodinu,"

¹⁵ i radovao se sav Juda toj zakletvi, jer su se bili zakleli svim srcem, i tražili su Gospodina iskrenom voljom. I nađoše ga, i on im da mir svuda uokolo."

¹⁶ Kralj Asa čak svrgnu svoju majku Maaku s njezina mjesta, jer je bila Ašeri podigla idolski lik. Asa obori njezina idola, izlomi ga i sažeže u kidronskoj dolini."

¹⁷ Ali uzvisine nisu bile oborene u Izrćlu. Ipak ostade Asa vjeran dok je god živio."

¹⁸ Također, dade unijeti u Božji Hram posvetne darove svojega oca i svoje vlastite posvetne darove; srebro, zlato i posude.""

¹⁹ Sve do trideset pete godine Asina kraljevanja nije više bilo rata."

16

¹ U trideset i šestoj godini Asina kraljevanja iziđe Baša, Izrćlov kralj, protiv Jude i utvrdi Ramu, da ne da nikome otići k Asi, Judinu kralju, ni od njega doći."

² Ali Asa uze srebro i zlato iz riznica Gospodnjega Hrama i kraljevske palače, posla to Ben-Hadadu, aramejskomu kralju, koji je imao sjedište u Damasku, i poruči mu:"

³ ”Savez postoji između mene i tebe, između mojega i tvojega oca. Evo šaljem ti srebra i zlata. Pa razriješi svoj savez s Bašom, Izrćlovim kraljem, da mora otići od mene!”"

⁴ Ben-Hadad posluša kralja Asu i posla svoje vojskovođe protiv izrćlskih gradova. Oni poharaše Ijon, Dan, Abel Majinu i sva spremišta u Naftalijevim gradovima."

⁵ Kad Baša primi o tome vijest, presta utvrđivati Ramu i odusta od svojega djela."

⁶ I kralj Asa podigne sve Judejce. Oni su morali odnijeti kamenje i grede što ih je bio Baša upotrebljavao za utvrđivanje Rame. Time je dao utvrditi Gebu i Mispu."

⁷ U ono vrijeme dođe vidovnjak Hanani k Asi, Judinu kralju, i reče mu: “Zato što si se pouzdao u aramejskog kralja, a nisi se oslonio na Gospodina, svojega Boga, vojska aramejskog kralja se izmaknula iz tvojih ruku."

⁸ Nisu li Etiopljani i Libijci bili velika vojska s vrlo velikim brojem kola i konjanika? Pa jer si se oslonio na Gospodina, dade ti ih u ruke."

⁹ Jer oči Gospodnje nadgledaju svu zemlju, da pruži svoju jaku pomoć onima čije nepodijeljeno srce pripada njemu. Ti si u tom radio ludo; jer ćeš odsad morati voditi rat.” ""

¹⁰ Asa se razgnjevi na vidovnjaka i baci ga u tamnicu, jer se bio razljutio na nj. Asa tada izmuči i ljude iz naroda."

¹¹ Asina povijest, prijašnja i novija, zapisana je u knjizi kraljeva Judinih i Izrćlovih."

¹² U trideset i devetoj godini svojega vladanja razbolje se Asa od bolesti nogu. Bolest je bila vrlo teška. Ali ni u bolesti nije tražio pomoći Gospodina, nego liječnikâ."

¹³ Kad je onda Asa bio počinuo kod svojih otaca i umro u četrdeset i prvoj godini vladanja,"

¹⁴ pokopaše ga u njegovoj grobnici, koju je bio dao sebi iskopati u Davidovu gradu. Staviše ga na postelju, koju su bili napunili mirisavim stvarima i pripremljenim mastima, i u njegovu čast prirediše veoma veliku pogrebnu svečanost."

17

¹ Umjesto njega postade kralj njegov sin Jošafat. On se naoruža protiv Izrćla."

² Razmjesti vojsku po svim tvrdim Judinim gradovima i posade po Judinoj zemlji i po Efrajimovim gradovima, koje je bio osvojio njegov otac Asa."

³ I bio je Gospodin s Jošafatom, jer je hodio putovima kojima je prije bio išao njegov djed David, i nije služio Baalima,"

⁴ nego je štovao Boga svojega djeda, po njegovim zapovijedima hodio, i nije činio kao Izrćlovi sinovi."

⁵ Zato Gospodin dade da ojača kraljevstvo u njegovoj ruci. Sav Juda prinosio je darove Jošafatu, pa je imao veliko blago i slavu."

⁶ Njemu je na Gospodnjem putu porasla srčanost, te odstrani i uzvisine i Ašere u Judi."

⁷ U trećoj godini svojega vladanja posla svoje vrhovne činovnike Ben-Hajila, Obadju, Zahariju, Netanela i Miheja da poučavaju u gradovima Judinim,"

⁸ i s njima levite Šemaju, Netaniju, Zebadju, Asahela, Šemiramota, Jonatana, Adoniju, Tobiju i Tob Adoniju, i svećenike Elišamu i Jorama."

⁹ Oni su poučavali u Judi imajući uza se knjigu Gospodnjega zakona. Obilazili su sve Judine gradove i učili narod."

¹⁰ Dođe velik strah na sva kraljevstva, u zemljama oko Jude, te se ne usudiše ratovati s Jošafatom."

¹¹ Filistejci su donosili Jošafatu darove i srebro kao danak. I Arapi su mu dovodili stoku: po sedam tisuća i sedam stotina ovnova i po sedam tisuća i sedam stotina jaraca."

¹² Tako je Jošafat postajao sve jači i moćniji. Sagradi u Judi kule i gradove za spremišta."

¹³ U Judinim gradovima imao je mnogo blaga, a u Jeruzalemu četu hrabrih ratnika."

¹⁴ Ovo je njihov broj po obiteljima: Judi su pripadali kao tisućnici: vojskovođa Adna s tri stotine tisuća hrabrih ratnika,"

¹⁵ uz njega vojskovođa Johanan s dvjesta i osamdeset tisuća ljudi;""

¹⁶ uz njega Amasja, Zikrijev sin, koji se bio dragovoljno posvetio Gospodinu, s dvjesta tisuća hrabrih ratnika."

¹⁷ Benjaminu su pripadali hrabri ratnik Eliada s dvjesta tisuća ljudi, koji su bili naoružani lukom i štitom;""

¹⁸ uz njega Jehozabad sa sto i osamdeset tisuća za rat naoružanih ljudi."

¹⁹ Oni su služili kralju, uz one što ih je bio ponamještao kralj po tvrdim gradovima u cijeloj Judinoj zemlji."

18

¹ Kad je Jošafat bio postao veoma bogat i moćan, sprijatelji se s Ahabom."

² Poslije nekoliko godina ode k Ahabu u Samariju. Ahab zakla za njega i njegove ljude mnogo ovaca i volova. Pritom ga nagovori da pođe s njim protiv Ramota Gileada."

³ I kad Ahab, kralj Izrćlov, upita Jošafata, kralja Judina: “Hoćeš li poći sa mnom protiv Ramota Gileada?”, odgovori mu: “Što ti hoćeš, hoću i ja; moja vojska, tvoja je vojska. Poći ću s tobom u boj.” ""

⁴ A Jošafat da Izrćlovu kralju ovaj savjet: “Upitaj ipak prije Gospodina!”"

⁵ I tako kralj Izrćlov dade sabrati proroke, četiri stotine ljudi, i upita ih: “Hoću li poći u rat protiv Ramota Gileada ili da se toga okanim?” Oni odgovoriše: “Pođi, jer će ga Gospodin dati u ruke kraljeve!”"

⁶ A Jošafat upita: “Ima li ovdje još koji Gospodnji prorok da ga upitamo?”"

⁷ Izrćlov kralj odvrati Jošafatu: “Ima još jedan preko kojega bismo mogli upitati Gospodina. Ali ja ga ne mogu podnositi jer mi nikada ne proriče dobro, nego samo zlo: to je Mihej, Jimlin sin.” A Jošafat odgovori: “Neka kralj ne govori tako!”"

⁸ I Izrćlov kralj dozva jednoga dvoranina i zapovjedi mu: “Brže dovedi Miheja, Jimlina sina!”"

⁹ Uto su sjedili Izrćlov kralj i Jošafat, Judin kralj, svaki na svojem prijestolju u kraljevskim haljinama na trgu kod samarijskih vrata i svi su proroci prorokovali pred njima."

¹⁰ Sidkija, Kenaanin sin, napravio je sebi željezne rogove i vikao je: “Ovako govori Gospodin: Tako ćeš probosti Aramejce dok ih ne uništiš!”."

¹¹ Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: “Pođi samo na Ramot Gilead! Uspjet ćeš. Gospodin će ga dati u ruke kralju.”"

¹² Poslanik, koji je bio otišao da dovede Miheja, reče mu: “Pazi dobro, proroci su kralju jednoglasno obećali sreću. Pa i ti kao svaki od njih prorokuj i navješćuj sreću!”"

¹³ Miheja odvrati: “Tako živ bio Gospodin, samo što mi nadahne Gospodin, to ću navijestiti.”"

¹⁴ Kad je došao kralju, upita ga kralj: “Miheju, hoćemo li poći u rat na Ramot Gilead ili da se toga okanimo?” On odgovori: “Pođite! Imat ćete sreću. Oni će vam se dati u ruke.”"

¹⁵ A kralj mu odvrati: “Koliko ću te puta zaklinjati da mi samo čistu istinu navijestiš u Gospodnje ime?”"

¹⁶ Tada on reče: “Vidim sav narod Izrćlov razasut po brdima, kao ovce koje nemaju pastira. Gospodin reče: Oni nemaju Gospodara; zato neka se svaki vrati kući u miru!” ""

¹⁷ Tada reče Izrćlov kralj Jošafatu: “Nisam li ti rekao da mi on ne prorokuje sreću, nego samo zlo?”"

¹⁸ A onaj nastavi: “Zato čuj Gospodnju riječ: Vidjeh Gospodina gdje sjedi na svojem prijestolju, a sva nebeska vojska stoji mu s desne i s lijeve strane."

¹⁹ I Gospodin upita: Tko će zaludjeti Ahaba, Izrćlova kralja, da pođe na vojsku i da padne pred Ramotom Gileadom? Jedan odvrati ovo, drugi ono."

²⁰ Napokon iziđe jedan duh, stade pred Gospodina i reče: Ja ću ga zaludjeti. Gospodin ga upita: Kako?"

²¹ Odgovori: Poći ću tamo i postat ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka. Tada on reče: Možeš ga zaludjeti. Tebi će to poći za rukom. Idi, učini tako!"

²² I tako je, eto, Gospodin stavio lažljiva duha u usta svim tvojim prorocima. Jer je Gospodin zaključio zlo po te.”"

²³ Tada pristupi Sidkija, Kenaanin sin, i udari Miheja po obrazu i reče: “Kako je otišao Gospodnji duh od mene da govori tebi?”"

²⁴ Mihej odvrati: “Doznat ćeš to u onaj dan kad budeš morao bježati iz jedne sobe u drugu, da se sakriješ.”"

²⁵ Potom zapovjedi Izrćlov kralj: “Uhvatite Miheja, odvedite ga ka gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviću Joašu"

²⁶ i javite: Ovako zapovijeda kralj: Bacite tog čovjeka u tamnicu i držite ga samo na vodi i kruhu, dok se ne vratim čitav i zdrav!”"

²⁷ Mihej odgovori: “Ako se ti zaista vratiš čitav i zdrav, onda Gospodin nije govorio preko mene.” Još reče: “čujte to, svi narodi!”"

²⁸ I tako iziđoše Izrćlov kralj i Jošafat, Judin kralj, protiv Ramota Gileada."

²⁹ A Izrćlov kralj reče Jošafatu: “Ja ću su preodjenuti i tako poći u boj. Ti samo zadrži svoje haljine!” Tako se preodjene Izrćlov kralj i pođoše u boj."

³⁰ A aramejski kralj bio je zapovjedio zapovjednicima svojih ratnih kola ovo: “Ne borite se ni sa kim, bio malen ili velik, nego samo s Izrćlovim kraljem!”"

³¹ I kad zapovjednici ratnih kola ugledaše Jošafata, pomisliše: “To može samo biti Izrćlov kralj”, i oboriše se na njega. A Jošafat povika. I Gospodin mu pomogne, i odvrati ih Bog od njega."

³² čim zapovjednici ratnih kola vidješe da to nije Izrćlov kralj, odstupiše od njega."

³³ A jedan momak onako nagonski odapne svoj luk i pogodi Izrćlova kralja tamo gdje se pričvršćuje oklop. Tada ovaj zapovijedi svojemu vozaču: “Okreni i izvedi me iz boja, jer sam ranjen!”"

³⁴ Ali je boj onoga dana bio sve žešći, i tako je kralj morao izdržati uspravno stojeći u kolima nasuprot Aramejcima do navečer. O sunčanom zalasku umre."

19

¹ Jošafat, Judin kralj, vrati se čitav i zdrav kući u Jeruzalem."

² Tada stupi preda nj vidovnjak Jehu, Hananijev sin, i reče kralju Jošafatu: “Zar si morao pružiti pomoć bezbožniku i iskazati ljubav onima koji mrze Gospodina? Zato je pao na te Gospodnji gnjev."

³ Ali se našlo i dobra na tebi: istrijebio si Ašere iz zemlje i upravio si svoje srce kako bi vjerno služio Bogu.”"

⁴ Jošafat ostade tada u Jeruzalemu. Obilazio je opet narod od Beer Šebe do Efrajimove gore i privodio ih natrag Gospodinu, Bogu njihovih otaca."

⁵ I postavi suce u zemlji, u svim tvrdim Judinim gradovima, u svakom gradu."

⁶ Reče sucima: “Gledajte dobro što činite! Jer ne sudite po nalogu ljudi, nego po Gospodnjem nalogu. On je kod vas nazočan kad sudite."

⁷ Zato neka bude Gospodnji strah u vama! Idite oprezno na rad! Jer u Gospodina, našega Boga, nema nepravde, niti on gleda tko je tko, niti prima mita.”"

⁸ I u Jeruzalemu postavi Jošafat neke levite, svećenike i obiteljske poglavare Izrćlovih sinova za Gospodnji sud i za pravne rasprave. Oni su stanovali u Jeruzalemu."

⁹ On im dade ovaj naputak: “Ovako ćete raditi: u Gospodnjem strahu, sa svom vjernosti i iskrenim srcem."

¹⁰ U svakoj parnici, koja se iznese pred vas od vaše braće što stanuju po svojim gradovima, ticalo se to umorstva, zakona, zapovijedi, uredaba ili prava, morate ih poučiti da se ne ogriješe o Gospodina, i da ne padne njegov gnjev na vas i na vašu braću. Tako morate raditi da ne sagriješite."

¹¹ Veliki svećenik Amarja bit će vaš predstojnik u svim Gospodnjim poslovima, i Zebadja, Jišmćlov sin, knez Judine kuće, u svim kraljevim poslovima. Kao činovnici stoje vam na raspolaganju leviti. Pođite hrabro na posao! Gospodin je s dobrima.”"

20

¹ Potom iziđoše u boj protiv Jošafata Moapci i Amonci i s njima jedan dio Meunjana."

² Jošafatu dojaviše: “Preko Crnoga mora ide protiv tebe veliko mnoštvo Aramejaca; oni su već u Haseson Tamaru, to jest En Gediju.”""

³ On se uplaši. Jošafat se uteče Gospodinu i dade oglasiti post po svoj Judinoj zemlji."

⁴ Sabraše sa Judejci da zazovu Gospodina. Iz svih gradova Judinih dođoše da traže pomoć kod Gospodina."

⁵ Tada stupi Jošafat u Gospodnji Hram, pred novi trijem, među narodnu Judinu općinu i jeruzalemsku,"

⁶ i pomoli se: “Gospodine, Bože naših otaca! Nisi li ti Bog na nebu i vladar nad svim kraljevstvima narodâ? U ruci je tvojoj moć i jakost, i nitko ti ne može odoljeti."

⁷ Nisi li ti, Bože naš, prognao stanovnike ove zemlje ispred svojega naroda Izrćla i dao je za sva vremena potomcima svojega prijatelja Abrahama?"

⁸ Oni se naseliše u njoj i sagradiše ti u njoj svetište tvojemu imenu i rekoše:"

⁹ Ako nas stigne kakva nesreća, rat, kazneni sud, kuga i glad, tad ćemo stupiti pred ovaj Hram i preda te ? jer tvoje ime prebiva u ovom Hramu ? i vapit ćemo k tebi u svojoj nevolji, da nas uslišiš i izbaviš."

¹⁰ I sad evo, Amonci i Moapci, i stanovnici gore Seira, kroz čiju zemlju nisi dao proći Izrćlcima kad su išli iz egipatske zemlje, i koje obiđoše, a da ih ne uništiše:"

¹¹ Evo, oni nam sad vraćaju kad dolaze da nas istjeraju iz tvog posjeda, što si nam ga dao."

¹² O, Bože naš, zar ih ne ćeš kazniti? Mi smo nemoćni pred tim silnim mnoštvom koje ide protiv nas. Ne znamo što bismo činili. Oči su naše uprte u te.”"

¹³ Tako je tamo stajao sav Juda pred Gospodinom: s djecom, ženama i sinovima."

¹⁴ Tada dođe usred narodne općine Gospodnji duh na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina, levita iz roda Asafova."

¹⁵ On povika: “Slušajte, Judini sinovi i stanovnici Jeruzalema, i ti kralju Jošafate! Ovako vam govori Gospodin: Ne bojte se, ne plašite se toga velikog mnoštva! Taj boj nije vaša stvar, nego Božja."

¹⁶ Iziđite sutra protiv njih! Oni će poći na brdo Ziz, i vi ćete ih naći na kraju doline, istočno od pustinje Jeruela."

¹⁷ Ali se vi ne ćete morati boriti. Samo se postavite, stojte, pa gledajte kako će vas, Judo i Jeruzaleme, Gospodin izbaviti! Ne bojte se! Ne plašite se! Iziđite sutra protiv njih! Gospodin je s vama.”"

¹⁸ Tada se Jošafat prignu licem do zemlje, i svi Judejci i stanovnici Jeruzalema baciše se ničice pred Gospodinom, da se poklone Gospodinu."

¹⁹ Leviti iz Kehatova i Korahova roda stadoše hvaliti Gospodina, Boga Izrćlova, visokim glasom i klicanjem."

²⁰ Drugoga jutra rano iziđoše u tekoansku pustinju. Kad su izlazili, stade Jošafat među njih i reče: “čujte me, Judejci i stanovnici Jeruzalema! Pouzdajte se u Gospodina, svojega Boga, pa ćete biti sigurni! Pouzdajte se u svoje proroke pa ćete uspjeti!”"

²¹ Onda se dogovori s narodom i postavi pjevače koji bi, idući pred naoružanim ratnicima, trebali u slavu Gospodinu u svetom nakitu pjevati hvalospjev: “Hvalite Gospodina, jer vječno traje njegova dobrota!”"

²² čim su bili počeli s klicanjem i hvalospjevom, dade Gospodin da ljudi, što su se bili sakrili u zasjedi, dođu na Amonce, Moapce i na dio s gore Seira, koji su bili izišli protiv Judejaca. Oni su bili razbijeni."

²³ I okrenuše se Amonci i Moapci protiv stanovnika gore Seira, da ih satru i unište. Kad su bili gotovi sa stanovnicima iz gore Seira, udariše jedni na druge, te se satrše."

²⁴ I kad Judejci dođoše na uzvisinu iznad pustinje i pogledaše na mnoštvo, vidješe samo mrtva tjelesa gdje leže po zemlji. Nijedan nije bio umaknuo."

²⁵ I Jošafat ode sa svojim ljudima da pokupe plijen. Nađoše svu silu stoke, pokretnina, haljina i dragocjenoga posuđa i uzeše sebi od toga toliko da su jedva mogli odnijeti. Tri su dana bili zaposleni plijenjenjem, tako je velik bio plijen."

²⁶ četvrtoga se dana skupiše u Dolini hvalospjeva, jer ondje dadoše hvalu Gospodinu. Zato se zove ono mjesto do dana današnjega Dolina hvalospjeva."

²⁷ Svi Judejci i Jeruzalemljani vratiše se tada, s Jošafatom na čelu, puni radosti opet u Jeruzalem, jer ih je bio obradovao Gospodin nad njihovim neprijateljima."

²⁸ S harfama, citrama i trubama dođoše u Jeruzalem u Gospodnji Hram."

²⁹ Sva kraljevstva zemalja obuze velik strah kad čuše da se Gospodin sam borio s Izrćlovim neprijateljima."

³⁰ Otada je vladao mir u kraljevstvu Jošafatovu, jer mu je njegov Bog bio dao mir uokolo."

³¹ Tako je vladao Jošafat nad Judom. Bilo mu je trideset i pet godina kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Njegova se mati zvala Azuba i bila je Šilhijeva kći."

³² Hodio je posve putem svojega oca Ase, a da ne siđe s njega, i činio je što se sviđalo Gospodinu."

³³ Samo uzvisine nisu bile oborene, i narod još nije bio svoje srce upravio k Bogu svojih otaca."

³⁴ Ostala Jošafatova povijest, prijašnja i kasnija zapisana je u povijesti Jehua, Hananijeva sina, koja je bila stavljena u knjigu o Izrćlovim kraljevima."

³⁵ Potom se združi Jošafat, Judin kralj, s Ahazjom, Izrćlovim kraljem, čiji je rad bio bezbožan."

³⁶ On sklopi s njim savez da naprave lađe koje će voziti u Taršiš. I u Esjon-Geberu naprave lađe."

³⁷ A Eliezer, Dodavahuov sin iz Mareše, prorokova protiv Jošafata ovako: “Zato što si se združio s Ahazjom, razorit će Gospodin tvoje djelo.” Tako se razbiše lađe i ne mogoše ići u Taršiš."

21

¹ Kad je Jošafat bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga kod njegovih otaca u Davidovu gradu. Umjesto njega postade kralj njegov sin Joram."

² On je imao za braću Jošafatove sinove: Azarju, Jehiela, Zahariju, Azarju, Mihćla i Sefatju. Svi su oni bili sinovi Jošafata, Judina kralja."

³ Njihov im je otac bio dao bogate darove u srebru, zlatu i zakladama uz tvrde gradove u Judi. Kraljevsku čast dade Joramu jer je bio prvorođenac."

⁴ Kad je Joram počeo vladati kraljevstvom svojega oca i kad se bio utvrdio, dade poubijati svu svoju braću i neke ugledne Judejce."

⁵ Joram je imao trideset i dvije godine kad je postao kralj, i vladao je osam godina u Jeruzalemu."

⁶ Hodio je putem Izrćlovih kraljeva, kao što je bila činila Ahabova kuća jer je on imao kćer Ahabovu za ženu. Tako je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu."

⁷ Ipak ne htjede Gospodin uništiti Davidovu kuću zbog zavjeta što ga je sklopio s Davidom, i jer je bio obećao da će njemu i njegovim sinovima vazda davati svjetiljku."

⁸ Pod njegovim vladanjem otpadoše Edomci od Jude i postaviše sebi vlastitoga kralja."

⁹ Joram ode tamo sa svojim vojskovođama i sa svim ratnim kolima. Kad je navalio jedne noći, razbije Edomce koji su ga bili opkolili, zajedno sa zapovjednicima ratnih kola."

¹⁰ Ali Edomci ostadoše neovisni o Judi do dana današnjega. Tada, u isto vrijeme, otpade i Libna od njegove vrhovne vlasti, jer je on bio otpao od Gospodina, Boga svojih otaca."

¹¹ Također napravi on žrtvene uzvisine po Judinim brdima, navede stanovnike Jeruzalema na idolsku službu i otuđi Judu."

¹² Tada mu stiže pismo od proroka Ilije koje je ovako glasilo: “Ovako govori Gospodin, Bog tvojega djeda Davida: Za kaznu što ne ideš putovima svojega oca Jošafata i putovima Ase, Judina kralja,"

¹³ nego hodiš putem Izrćlovih kraljeva i navodiš Judu i stanovnike Jeruzalema na idolsku službu, kao što je činila Ahabova kuća ? osim toga dao si poubijati i braću i kuću svojega oca, a bili su bolji od tebe ?"

¹⁴ evo, zato će Gospodin pustiti da dođe teška kazna na tvoj narod, na tvoje sinove, na tvoje žene i na sve tvoje imanje."

¹⁵ A ti ćeš se razboljeti od teške bolesti, od crijevne bolesti, dok ti dan za danom ne ispadnu crijeva od te bolesti.”"

¹⁶ I tako podiže Gospodin protiv Jorama duh Filistejcima i Arapima, koji stanuju do Etiopljana."

¹⁷ Oni iziđoše protiv Judine zemlje, poharaše je i odvukoše sve imanje i blago što se nađe u kraljevskoj palači; usto i njegove sinove i žene. Ne osta mu više nijedan sin osim Joahaza, njegova najmlađega sina.""

¹⁸ Poslije svega toga udari ga Gospodin neizlječivom bolešću u crijevima."

¹⁹ Dan za dan, napokon mu završetkom druge godine, ispadoše crijeva od njegove bolesti, i on umre uz teške bolove. Narod mu ne priredi pokopa paljenjem mirisa, kao što se to činilo njegovim ocima."

²⁰ Imao je trideset i dvije godine kad je postao kralj, i vladao je osam godina u Jeruzalemu. Preminu a da nitko za njim ne požali. Pokopaše ga u Davidovu gradu, ali ne u grobovima kraljeva."

22

¹ I stanovnici Jeruzalema učiniše kraljem umjesto njega njegova najmlađeg sina Ahazju. Jer sve starije sinove bila je poubijala četa koja je bila s Arapima prodrla u tabor; i tako postade kralj Ahazja, sin Jorama, Judina kralja.""

² Ahazja je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj. Vladao je godinu dana u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Atalija i bila je Omrijeva kći."

³ I on je hodio putovima Ahabove kuće; jer ga njegova mati svojim savjetom navede na zla djela.""

⁴ Tako je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, kao i Ahabova kuća; jer su mu oni bili savjetnici po smrti njegova oca, na njegovu propast.""

⁵ Po njihovu savjetu pođe s Joramom, Ahabovim sinom, Izrćlovim kraljem, u Ramot Gilead na vojsku protiv Hazćla, aramejskoga kralja. Kad pritom Aramejci raniše Jorama,"

⁶ vrati se on da se u Jizreelu liječi od rana što su mu ih bili zadali kod Rame, kad je ratovao protiv Hazćla, aramejskoga kralja. Ahazja, Joramov sin, Judin kralj, dođe kako bi u Jizreelu pohodio Jorama, Ahabova sina, jer je on ležao bolestan."

⁷ A bilo je od Boga dopušteno, na propast Ahazje, da dođe k Joramu. Kad dođe tamo, ode s Joramom k Jehuu, Nimšijevu sinu, kojega je Gospodin bio dao pomazati da istrijebi Ahabovu kuću."

⁸ I kad je Jehu izvršavao kazneni sud na Ahabovoj kući, nađe Judine knezove i Ahazjine sinovce, što su bili u Ahazjinoj službi, i dade ih pogubiti."

⁹ Tada dade potražiti Ahazju. Uhvatiše ga u Samariji, gdje se krio, dovedoše ga k Jehuu i pogubiše ga. Onda ga pokopaše. Jer pomisliše: Sin je Jošafata, koji je služio Gospodinu svim srcem. I tako nije bilo nikoga od Ahazjine kuće koji bi bio mogao preuzeti kraljevsku čast."

¹⁰ Kad je Atalija, Ahazjina mati, doznala da je njezin sin mrtav, odluči pobiti svu kraljevsku obitelj Judine kuće."

¹¹ Ali Jošeba, kraljeva kći, uze Joaša, Ahazjina sina, ukrade ga između kraljevića što su trebali biti ubijeni, i donese ga s dojkinjom u ložnicu. Tako ga sakri Jošeba, kći kralja Jorama, žena svećenika Jojade ? ona je, naime, bila Ahazjina sestra ? od Atalije, tako da ga nije ubila."

¹² On ostade šest godina sakriven kod njih u Božjem Hramu, a Atalija je vladala u zemlji."

23

¹ U sedmoj godini pođe Jojada odvažno na djelo. On se sporazumi sa stotnicima, naime s Azarjom, Jerohamovim sinom, s Jišmćlom, Johananovim sinom, s Azarjom, Maasejom, Adajinim sinom, i s Elišafatom, Zikrijevim sinom."

² Oni prođoše Judinu zemlju i pozvaše na skupštinu levite iz svih Judinih gradova i obiteljske poglavare u Izrćlu. Oni dođoše u Jeruzalem."

³ Sva skupština učini u Božjem Hramu savez s kraljem. Pritom im Jojada reče: “Evo, kraljev sin bit će kralj, kao što je odredio Gospodin za Davidove potomke."

⁴ A vi učinite ovo: trećina vas, koji odlazite u subotu ? svećenici i leviti ? neka služe kao vratari na pragovima;""

⁵ trećina neka zaposjedne kraljevsku palaču i trećina Jesodova vrata, a sva vojska trijemove Gospodnjega Hrama!"

⁶ Ipak u Gospodnji Hram ne smije nitko stupiti osim svećenika i levita što služe. Oni smiju ući jer su posvećeni. A sav ostali narod neka se drži Gospodnjih propisa!"

⁷ Leviti neka onda opkole kralja, svaki s oružjem u ruci! Tko prodre u Hram, neka se pogubi! Oni će pratiti kralja kada dolazi i kada odlazi.”"

⁸ Leviti i svi Judejci učiniše tada točno onako kako je bio naredio svećenik Jojada. Svaki uze svoje ljude, one koji odlaze u subotu, i one koji dolaze u subotu; jer svećenik Jojada nije bio otpustio odjel.""

⁹ Svećenik Jojada dade onda stotnicima koplja, štitiće i štitove, što su bili pripadali kralju Davidu i što su se nalazili u Božjem Hramu."

¹⁰ Tada on postavi uokolo sav narod, i to svakoga sa sulicom u ruci, od južne strane Hrama do sjeverne, između žrtvenika i Hrama, gdje je bio kralj."

¹¹ Tada izvedoše kraljeva sina i staviše na nj zlatan vijenac i svjedočanstvo. Tako ga učiniše kraljem. Jojada i njegovi sinovi pomazaše ga i povikaše: “Živio kralj!”"

¹² Kad je Atalija čula viku naroda koji se stjecao i klicao kralju, dođe k narodu u Gospodnji Hram."

¹³ Ondje vidje kralja gdje stoji na svojemu sjedištu kod ulaza i uz kralja stotnike i trubače, a sav se narod radovao i trubio u trube, a pjevači su s glazbalima davali znak za klicanje. Tada razdre Atalija svoje haljine i povika: “Izdaja, izdaja!”"

¹⁴ A svećenik Jojada pozva stotnike, zapovjednike četa i zapovjedi im: “Izvedite je između vrsta iz Hrama! Tko pođe za njom, neka se pogubi mačem!” Svećenik je, naime, bio naredio da se ona ne pogubi u Gospodnjem Hramu."

¹⁵ Napraviše joj mjesta i kad je došla do konjskih vrata kod kraljevske palače, tamo je ubiše."

¹⁶ Nato Jojada sklopi savez između Gospodina, svega naroda i kralja, da će biti Gospodnji narod."

¹⁷ Sav narod ode k Baalovu Hramu i razori ga. Njegove žrtvenike i likove posve razrušiše i ubiše Baalova svećenika Matana pred žrtvenicima."

¹⁸ Potom postavi Jojada stražu kod Gospodnjega Hrama, pod upravom svećenika i levita što ih je David bio porazdijelio u redove za Gospodnji Hram, da prinose Gospodinu žrtve paljenice, kao što je propisano u Mojsijevu zakonu, uz radosno klicanje i pjesme, kako je bio zapovjedio David."

¹⁹ I postavi vratare na vratima Gospodnjega Hrama, da ne bi ušao nijedan koji bi bio bilo kako nečist."

²⁰ Tada pusti da krenu stotnici, dostojanstvenici i ostali koji su upravljali narodom, i sav narod zemlje, i izvede kralja iz Gospodnjega Hrama. Uđoše kroz gornja vrata u kraljevsku palaču i posadiše kralja na kraljevsko prijestolje."

²¹ Sav se narod u zemlji radovao i grad je ostao miran. A Ataliju su bili ubili mačem."

24

¹ Joašu je bilo sedam godina kad se uspeo na prijestolje. Vladao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Sibja, iz Beer Šebe."

² Joaš je činio ono što se sviđalo Gospodinu dok je živio svećenik Jojada."

³ Jojada ga oženi dvjema ženama te rodi sinove i kćeri."

⁴ Poslije Joaš odluči popraviti Gospodnji Hram."

⁵ On dade sabrati svećenike i levite i zapovjedi im: “Pođite po Judinim gradovima i sakupljajte od svih Izrćlovih sinova novac, da se može popravljati Hram vašega Boga od godine do godine! I ubrzajte stvar!” Ali se leviti nisu žurili."

⁶ Zato kralj dozva velikoga svećenika Jojadu i reče mu: “Zašto ne nastojiš oko toga da leviti donose iz Judeje i Jeruzalema prilog što ga je naložio Mojsije, Gospodnji sluga, narodnoj izrćlskog općini u korist šatora svjedočanstva?"

⁷ Jer pristaše bezbožne Atalije nisu popravljali štete na Božjemu Hramu i upotrijebili su za baale sve darove koji bi se darovali za Božji Hram.”"

⁸ Na zapovijed kraljevu napraviše stoga kovčeg i staviše ga pred vrata Gospodnjega Hrama."

⁹ Onda dadoše oglasiti po Judeji i Jeruzalemu da se donosi Gospodinu prilog što ga je bio naložio Mojsije, Božji sluga, sinovima Izrćlovim u pustinji."

¹⁰ Svi glavari i sav narod obradovaše se, i donosili su svoj prilog i bacali ga u kovčeg, dok nije bio pun."

¹¹ Kada bi god leviti donosili kovčeg kraljevskoj vlasti ? kad bi se naime vidjelo da je pun, došao je kraljevski činovnik i poslanik velikoga svećenika. Oni bi ispraznili kovčeg i onda ga opet odnosili na njegovo mjesto. Tako su činili svakog dana i prikupiše mnogo novaca."

¹² Kralj i Jojada uručivali bi novac nadglednicima posla, što su nadgledali rad na Gospodnjem Hramu. Oni su unajmili kamenare i drvodjelje za obnovu Gospodnjega Hrama, usto kovače željeza i mjedi za popravak Gospodnjega Hrama."

¹³ Nadglednici posla učiniše da su dobro napredovali radovi oko obnove. Oni vratiše Gospodnji Hram u njegovo prijašnje stanje i utvrdiše ga."

¹⁴ Kad su to bili završili, predaše novce koji pretekoše kralju i Jojadi. Od toga se dalo napraviti posuđe za Gospodnji Hram, posuđe za službu Božju i za žrtve, zdjele i druge zlatne i srebrne posude. Dok je Jojada živio, prinosile su se žrtve paljenice redovito u Gospodnjem Hramu."

¹⁵ Kad je Jojada bio ostario i naživio se, umre. Bilo mu je sto i trideset godina kad je umro."

¹⁶ Pokopaše ga kod kraljeva u Davidovu gradu, jer se bio iskazao zaslugama za Izrćla, za Boga i za njegov Hram."

¹⁷ Poslije Jojadine smrti dođoše Judini knezovi i baciše se ničice pred kralja; i kralj ih posluša.""

¹⁸ I oni zapustiše opet Hram Gospodina, Boga svojih otaca, i stadoše štovati ašere i rezane likove. Tada se podiže Gospodnji gnjev na Judu i na Jeruzalem zbog njihovih grijeha."

¹⁹ On je slao proroke među njih, da ih vrate Gospodinu. Ovi su ih nagovarali. Ali ih oni nisu slušali."

²⁰ I dođe Gospodnji duh na Zahariju, sina svećenika Jojade. On stupi pred narod i doviknu im: “Ovako govori Bog: Zašto kršite Gospodnje zapovijedi i upropaštavate svoju sreću? Ostaviste Gospodina, pa vas zato i on ostavi.”"

²¹ A oni se urotiše protiv njega i kamenovaše ga, po kraljevoj zapovijedi, u trijemu Gospodnjega Hrama."

²² Tako se malo spominjao kralj Joaš ljubavi koju mu je bio iskazivao njegov otac Jojada, da je dao pogubiti njegova sina. A on, umirući, povika: “Gospodin ovo vidi i on će to kazniti.”"

²³ A kad prođe godina, podiže se na nj vojska Aramejaca. Kad su bili došli u Judinu zemlju i u Jeruzalem, pobiše u narodu sve knezove i sav plijen što su im ga bili uzeli, poslaše kralju u Damask."

²⁴ Premda je vojska Aramejaca upala samo s malim brojem ljudi, ipak im Gospodin dade u ruke veoma veliku vojsku, jer su ovi bili ostavili Gospodina, Boga svojih otaca. Tako izvršiše kazneni sud na Joašu."

²⁵ Kad su bili otišli od njega ? ostaviše ga u teškoj bolesti ? urotiše se protiv njega dvorani, zbog krvava djela na sinu svećenika Jojade, i ubiše ga u postelji. Tako umre i pokopaše ga u Davidovu gradu. Ali ga ne pokopaše u kraljevskoj grobnici."

²⁶ Ovo su oni koji se urotiše protiv njega: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jozabad, sin Moapke Šimrite."

²⁷ O njegovim sinovima, o visini danka što mu je bio nametnut i o građenju Božjega Hrama zapisano je u Zapisima knjige o kraljevima. Njegov sin Amasja postade kralj umjesto njega."

25

¹ Bilo je Amasji dvadeset i pet godina kad je postao kralj. Vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Njegova mati zvala se Joadana, iz Jeruzalema."

² On je činio ono što se sviđalo Gospodinu, ali ne u punoj vjernosti."

³ čim je imao čvrsto u rukama kraljevsku vlast, dade poubijati dvorane koji su bili ubili njegova kraljevskog oca."

⁴ Sinove im ne dade ipak ubiti po zapovijedi koja stoji zapisana u knjizi Mojsijeva zakona, gdje zapovijeda Gospodin: “Oci neka se ne pogube zbog svoje djece, niti djeca zbog svojih otaca, nego svaki neka se pogubi samo zbog svojega vlastitog prekršaja!”"

⁵ Poslije toga podiže Amasja Judejce i dade da se od svega Jude i Benjamina poredaju po obiteljima, tisućnicima i stotnicima. Kad ih izbroji od dvadeset godina naviše, nađe da ih je bilo trista tisuća izabranih ratnika, koji su nosili koplje i štit."

⁶ Još unajmi iz Izrćla sto tisuća valjanih ratnika za sto talenata srebra."

⁷ Ali mu dođe jedan čovjek Božji i reče: “Kralju, neka ne ide s tobom izrćlska vojska, jer Gospodin nije s Izrćlom niti s Efrajimovim sinovima."

⁸ Idi sam odvažno i hrabro u boj! Inače bi te Bog mogao oboriti pred neprijateljem. Jer Bog ima moć da da pobjedu i da obori.”"

⁹ Amasja upita čovjeka Božjega: “A što će onda biti od sto talenata što sam ih dao izrćlskoj vojsci?” čovjek Božji odgovori: “Gospodin ti može dati puno više od toga.”"

¹⁰ I Amasja odvoji četu Efrajimovih sinova od svoje vojske da bi se vratili kući. Oni se vrlo razljutiše na Judejce i vratiše se kući s velikim gnjevom."

¹¹ A Amasja povede hrabro svoj narod u boj i ode u Slanu dolinu. Ondje pobije deset tisuća Seirovih sinova."

¹² A deset tisuća drugih zarobiše Judejci žive. Odvedoše ih navrh jedne stijene i pobacaše ih s vrha stijene, tako da se svi razmrskaše."

¹³ A vojnici što ih je Amasja poslao natrag i što nisu smjeli poći s njim u boj upadoše od Samarije do Bet Horona u Judine gradove, pobiše u njima tri tisuće ljudi i zaplijeniše velik plijen."

¹⁴ Kad se Amasja iza pobjede nad Edomcima bio vratio kući, donese sa sobom idolske likove Seirovih sinova, postavi ih sebi za bogove, i klanjao im se i prinosio im žrtve."

¹⁵ Tada se raspali Gospodnji gnjev na Amasju i on posla k njemu proroka koji mu reče: “Zašto služiš bogovima toga naroda, koji nisu mogli izbaviti svojega vlastitog naroda iz tvoje ruke?”"

¹⁶ Kad mu je on tako govorio, odvrati mu ovaj: “Jesmo li te postavili kralju za savjetnika? Prestani! Zar da te se isprebija?” Prorok prestade, ali još reče: “Sad znam da te Bog naumio upropastiti, jer si tako radio i ne ćeš poslušati moj savjet.”"

¹⁷ Nakon što se Amasja, Judin kralj, bio posavjetovao, posla poslanike k Joašu, Joahazovu sinu, Jehuovu unuku, Izrćlovu kralju, i pozva: “Dođi da se ogledamo!”"

¹⁸ A Joaš, Izrćlov kralj, dade Amasji, Judinu kralju, odgovoriti: “Trn na Libanonu posla jednom k cedru na Libanonu i zatraži: Daj svoju kćer mojemu sinu za ženu! Ali zvijer na Libanonu pretrča preko trna i zgazi ga."

¹⁹ Tako radiš ti. Jer si pobio Edomce, postao si obijestan i žeđaš slavu. Ostani ipak kod kuće! Zašto da izazivaš nesreću i da padneš, ti i Juda s tobom?”"

²⁰ Kako Amasja ne htjede poslušati ? jer je bilo od Boga tako dopušteno da ih da u ruke neprijatelju, budući da su služili edomskim bogovima ?"

²¹ podiže se Joaš, kralj Izrćlov, i ogledaše se on i Judin kralj Amasja kod Judina Bet Šemeša."

²² Izrćl razbi Judu te pobjegoše svi svojoj kući."

²³ A Amasju, Judina kralja, sina Joašova, Joahazova unuka, uhvati Joaš, Izrćlov kralj, kod Bet Šemeša i odvede ga u Jeruzalem. Tada obori jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do vrata na uglu u prostoru od četiri stotine lakata."

²⁴ Uze sve zlato i srebro i sve posuđe što se nađe u Božjem Hramu kod Obed Edoma, i blago kraljevske palače, usto taoce, pa se vrati u Samariju."

²⁵ Amasja, Joašov sin, Judin kralj, živio je nakon smrti Joaša, Joahazova sina, Izrćlova kralja, još petnćst godina."

²⁶ Ostala Amasjina povijest, prijašnja i kasnija, zapisana je u knjizi povijesti Judinih i Izrćlovih kraljeva."

²⁷ Od vremena kad je Amasja bio otpao od Gospodina, postojala je u Jeruzalemu urota protiv njega. Kad pobježe u Lakiš, poslaše za njim ljude i dadoše ga tamo ubiti."

²⁸ Prenesoše ga na konjima i pokopaše ga u Judinu gradu kod njegovih otaca."

26

¹ Potom uze sav Judin narod Uziju, kojemu je tek bilo šesnćst godina, i učini ga kraljem umjesto njegova oca Amasje."

² On utvrdi Elat, što ga je bio vratio Judi, nakon što je bio kralj počinuo kod svojih otaca."

³ Bilo je Uziji šesnćst godina kad je postao kralj, i vladao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Njegova mati zvala se Jekolija, iz Jeruzalema."

⁴ On je činio ono što se sviđalo Gospodinu, točno onako kako je bio činio njegov otac Amasja."

⁵ On je pazio na to da služi vjerno Bogu dok je živio Zaharija, koji ga je poučavao u strahu Božjemu, i dok je služio Gospodinu davao mu je Bog uspjeh."

⁶ On pođe u rat protiv Filistejaca, obori zidove Gata, Jabne i Ašdoda i postavi utvrde u području Ašdoda i po ostaloj filistejskoj zemlji."

⁷ I Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su stanovali u Gur Baalu, i protiv Meunjana."

⁸ I Amonci su plaćali Uziji danak. Njegova je slava dopirala do Egipta, tako je on bio silan."

⁹ U Jeruzalemu sagradi Uzija kule na vratima na uglu, na vratima u dolu i u kutu, i utvrdi ih."

¹⁰ I u pustinji sagradi kule i dade iskopati mnoge zdence. Jer je imao velika stada u nizini i u ravnici, i ratare i vinogradare po brdima i na Karmelu. Bio je, naime, prijatelj poljodjelstva."

¹¹ Uzija je imao i vojsku ratnika, koja je išla u boj uređena po četama, kako su ih bili izbrojili pisar Jeiel i upravitelj Maasja pod ravnanjem Hananije, kraljeva vojskovođe."

¹² Ukupan broj obiteljskih glavara, sve samih hrabrih junaka, bio je dvije tisuće i šest stotina."

¹³ Pod njihovom je zapovijedi stajala bojna sila od tri stotine i sedam tisuća i pet stotina hrabrih boraca, koji su vojevali za kralja protiv neprijatelja."

¹⁴ Za svu vojsku nabavi Uzija štitove, koplja, šljemove, oklope, lukove i kamenje za praćke."

¹⁵ I dade napraviti u Jeruzalemu vješto izmišljene strojeve što su na kulama i uglovima služili za to da bacaju strijele i veliko kamenje. Njegova se slava pronese nadaleko, jer je dobivao čudesnu pomoć, tako da postade moćan."

¹⁶ Ali kad se bio osilio, srce se njegovo ponese i on se pokvari. Ogriješi se o Gospodina, svog Boga, jer uđe u Gospodnji Hram kako bi kadio na kadionom žrtveniku."

¹⁷ Svećenik Azarja i osamdeset Gospodnjih svećenika, plemenitih ljudi, pohitješe za njim."

¹⁸ Opriješe se kralju Uziji i doviknuše mu: “Nije tvoje, Uzija, kaditi Gospodinu, nego samo svećenika, Aronovih potomaka, koji su posvećeni za to da kade. Iziđi iz Svetinje! Ti si se ogriješio. To ti nije na čast pred Bogom, Gospodinom.”"

¹⁹ Tada se Uzija razgnjevi. Ali dok je još držao u ruci kadionicu koja se upotrebljavala za kađenje, i dok se vrlo gnjevio na svećenike, izbi mu najednom guba na čelu, pred očima svećenikâ u Gospodnjem Hramu kod kadionoga žrtvenika."

²⁰ I kad ga veliki svećenik Azarja i svi drugi svećenici izbliza pogledaše, pronađe se da je doista gubav na čelu. Tada ga brže izvedoše van. A i sam pohitje kako bi izišao, jer ga je bio udario Gospodin."

²¹ Kralj Uzija osta gubav do svoje smrti i stanovao je kao gubavac, odvojeno u svojoj kući. I iz Gospodnjega Hrama bio je isključen. Njegov sin Jotam upravljao je kraljevskom kućom i vladao je narodom u zemlji."

²² Ostalu povijest Uzijinu, prijašnju i kasniju, opisao je prorok Izaija, Amosov sin."

²³ Kad je Uzija bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga kod njegovih otaca na polju, uz grobnicu kraljeva. Jer rekoše: “Gubav je.” Njegov sin Jotam postade kralj umjesto njega."

27

¹ Dvadeset i pet godina bilo je Jotamu kad je postao kralj, i vladao je šesnćst godina u Jeruzalemu. Njegova mati zvala se Jeruša i bila je Sadokova kći."

² On je činio ono što se sviđalo Gospodinu, posve kako je bio činio njegov otac Uzija; samo što nije prodro u Gospodnji Hram. Ali je narod još uvijek činio zlo.""

³ On sagradi gornja vrata na Gospodnjem Hramu; i na zidu Ofela mnogo izgradi.""

⁴ Zatim utvrdi gradove na Judinoj gori i u šumama sagradi dvorove i kule."

⁵ I zarati s kraljem Amonaca i pobijedi ih. Amonci su mu one godine morali dati sto talenata srebra, deset tisuća kora pšenice i deset tisuća kora ječma. Isti danak morali su mu Amonovi sinovi dati i druge i treće godine."

⁶ Tako je postajao Jotam sve moćniji, jer je hodio vjerno pred Gospodinom, svojim Bogom."

⁷ Ostala povijest Jotamova, i svi njegovi ratovi i putovi, zapisani su u knjizi o Izrćlovim i Judinim kraljevima."

⁸ Bilo mu je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je šesnćst godina u Jeruzalemu."

⁹ Kad je Jotam bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u Davidovu gradu. Njegov sin Ahaz postade kralj umjesto njega."

28

¹ Dvadeset godina bilo je Ahazu kad je postao kralj, i vladao je šesnćst godina u Jeruzalemu. On nije činio ono što se sviđalo Gospodinu, kao njegov djed David,"

² nego je hodio putovima Izrćlovih kraljeva. Usto je dao saliti likove baalima,"

³ kadio je u dolu Ben-Hinomu i pustio je, po ružnom običaju pogana što ih je bio protjerao Gospodin ispred Izrćlovih sinova, da mu sinovi idu kroz plamen."

⁴ Prinosio je i žrtve klanice i kadio je na uzvisinama i humovima, i pod svakim zelenim drvetom."

⁵ I tako ga dade Gospodin, njegov Bog, u ruke aramejskoga kralja. On ga pobijedi, zarobi veliko mnoštvo njegovih ljudi i odvede ih u Damask. Pade i u ruke Izrćlovu kralju koji mu nanese težak poraz."

⁶ Pekah, sin Remalijin, dade poubijati u jedan dan u Judeji sto i dvadeset tisuća ljudi, sve samih hrabrih ratnika; jer su bili ostavili Gospodina, Boga svojih otaca.""

⁷ Osim toga Zikri, hrabri efrajimski ratnik, ubije Maaseju, kraljeva sina, upravitelja palače Azrikama i Elkanu, drugoga do kralja."

⁸ Također zarobiše i odvedoše Izrćlovi sinovi od svojih zemljaka dvjesta tisuća žena, dječaka i djevojaka. Usto im zaplijeniše silan plijen koji odnesoše u Samariju."

⁹ Živio je ondje Gospodnji prorok po imenu Oded. On iziđe pred vojsku koja se vraćala u Samariju i reče im: “Samo zato jer se Gospodin, Bog vaših otaca, razgnjevio na Judejce, dao ih je on u vaše ruke. A vi među njima počiniste krvoproliće bijesom koji dopire do neba."

¹⁰ I još mislite učiniti Judinu i jeruzalemsku djecu svojim robovima i robinjama. A ne tereti li i vas grijeh i krivnja prema Gospodinu, vašemu Bogu?"

¹¹ Zato me poslušajte sada i vratite te zarobljenike koje zarobiste svojoj braći! Inače će doći na vas težak Gospodnji kazneni sud.”"

¹² Tada ustaše poglavari Efrajimovih sinova: Azarja, Johananov sin, Berekja, Mešilemotov sin, Ezekija, Šalumov sin, i Amasa, Hadlajev sin, na vojsku koja se vraćala"

¹³ i rekoše im: “Ne smijete ovamo dovesti zarobljenike jer bismo time samo naprtili na sebe novu krivnju i grijeh prema Gospodinu; vi hoćete da na naše grijehe i krivnje dometnete još nove. A dosta je već velika naša krivnja. Težak bi se Gospodnji gnjev oborio na Izrćla.” ""

¹⁴ I pustiše ratnici zarobljenike i plijen pred knezovima i svom narodnom općinom,"

¹⁵ i po imenu za to određeni ljudi ustaše pa se zauzeše za zarobljenike. Oni opskrbiše sve koji nisu bili dovoljno odjeveni odjećom i obućom od plijena, dadoše im jesti i piti i pomazaše ih. Onda pomogoše svima koji su bili slabi pa nisu mogli hodati, da uzjašu na magarce, i dovedoše ih u palmov grad Jerihon, k njihovim zemljacima. Potom se vratiše u Samariju."

¹⁶ U ono vrijeme posla kralj Ahaz asirskom kralju da zatraži od njega pomoć."

¹⁷ Edomci opet udariše, razbiše Judejce i odvedoše zarobljenike."

¹⁸ I Filistejci provališe u gradove po nizini i u južnu Judinu zemlju, osvojiše Bet Šemeš, Ajalon, Gederot, Soko, Timnu i Gimzo s njihovim selima, i naseliše se u njima."

¹⁹ Jer Gospodin ponizi Judu zbog Ahaza, Izrćlova kralja, budući da je on bio zaveo Judu na grdna zlodjela i pokazao se nevjeran prema Gospodinu."

²⁰ I asirski kralj Tiglat-Pileser iziđe protiv njega i pritisnu ga, umjesto da mu pomogne."

²¹ Premda je Ahaz oplijenio Gospodnji Hram, kraljevsku palaču i knezove, i sve dao asirskomu kralju, ne pomože mu ništa."

²² A i u vrijeme kad ga je onaj pritisnuo, ogriješi se kralj Ahaz o Gospodina novom nevjernošću."

²³ On je naime žrtvovao bogovima Damaska, koji su ga ipak bili izubijali, a mislio je: “Bogovi aramejskih kraljeva pomogli su njima. Njima ću žrtvovati da pomognu i meni.” Ali su mu oni poslužili samo za to da u nesreću strovale njega i sav Izrćlov narod."

²⁴ I dade Ahaz sakupiti posuđe Božjega Hrama i porazbijati ga. Tada zatvori vrata Gospodnjega Hrama i postavi žrtvenike po svim uglovima Jeruzalema."

²⁵ I u svakom pojedinom Judinu gradu podiže žrtvene uzvisine, da kadi drugim bogovima. Tako je izazivao na gnjev Gospodina, Boga svojih otaca."

²⁶ A ostala njegova povijest i svi njegovi putovi, prijašnji i kasniji, zapisani su u knjizi Judinih i Izrćlovih kraljeva."

²⁷ Kad je Ahaz bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u gradu, u Jeruzalemu. Ne staviše ga u grobove Izrćlovih kraljeva. Njegov sin Ezekija postade kralj umjesto njega."

29

¹ Ezekiji je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Abija i bila je Zaharijina kći."

² On je činio ono što se sviđalo Gospodinu, posve onako kao što je bio činio njegov djed David."

³ Odmah u prvoj godini svojega vladanja, u prvom mjesecu, otvori vrata na Gospodnjem Hramu i popravi ih."

⁴ Dade sazvati svećenike i levite, sabra ih na slobodnom trgu prema istoku"

⁵ i progovori im: “čujte me, leviti! Posvetite se sada, a posvetite i Hram Gospodina, Boga svojih otaca, i iznesite smeće iz Svetinje!"

⁶ Jer su naši oci nevjerno radili i činili ono što se nije sviđalo Gospodinu, našemu Bogu, i ostavili su ga. Odvratili su svoje poglede od Gospodnjega šatora i okrenuli mu leđa."

⁷ Štoviše, zatvorili su vrata trijema, pogasili žiške, nisu više palili kâd i nisu više prinosili žrtve paljenice Izrćlovu Bogu u Svetinji."

⁸ Zato dođe Gospodnji gnjev na Judu i Jeruzalem. Učini ih strašilom, predmetom užasa i prezira, kako vidite svojim očima."

⁹ Zato naime padoše naši oci od mača i naše sinove, kćeri i žene zato zarobiše."

¹⁰ Ali sada sam odlučio ući u savez s Gospodinom, Izrćlovim Bogom, da se odvrati od nas njegov žestoki gnjev."

¹¹ Pa ne budite stoga nemarni, sinovi moji! Jer je vas izabrao Gospodin, da stojite pred njim i izvršavate njegovu službu, i da mu budete sluge, i da mu kadite.”"

¹² I leviti pođoše na posao: Mahat, Amasajev sin, i Joel, Azarjin sin, od roda Kehatovaca; od Merarijevih sinova Kiš, Abdijev sin, i Azarja, Jehalelelov sin; od Geršonovih sinova Joah, Zimin sin, i Eden, Joahov sin;""

¹³ od Elisafanovih potomaka Šimri i Jeiel, od Asafovih sinova Zaharija i Matanija,"

¹⁴ od Hemanovih sinova Jehiel i Šimej; i od Jedutunovih sinova Šemaja i Uziel.""

¹⁵ Oni skupiše svoje drugove, posvetiše se i onda se, po kraljevoj zapovijedi, dođoše na čišćenje Gospodnjeg Hrama, po Gospodnjim propisima."

¹⁶ Svećenici uđoše u unutarnji dio Gospodnjega Hrama da ga očiste i sve nečisto što nađoše u Gospodnjem Hramu iznesoše u trijem Gospodnjega Hrama, a leviti to pokupiše i iznesoše u kidronsku dolinu."

¹⁷ Prvoga dana prvoga mjeseca počeše posvećivati, i osmoga dana toga mjeseca dođoše do Gospodnjega trijema. Uzeše onda još osam dana za daljnje čišćenje Gospodnjega Hrama. Šesnćstoga dana prvoga mjeseca dovršiše."

¹⁸ Potom dođoše kralju Ezekiji i javiše: “Očistismo sav Gospodnji Hram i žrtvenik za žrtve paljenice i sve njegovo posuđe, i stol za postavljene kruhove i sve njegovo posuđe."

¹⁹ Sve posuđe što ga je zbog svojega otpadništva oskvrnuo kralj Ahaz dok je vladao, popravismo i posvetismo. Ono stoji sada pred Gospodnjim žrtvenikom.”"

²⁰ Drugoga jutra dade kralj Ezekija sazvati gradske glavare i ode u Gospodnji Hram."

²¹ Dovedoše sedam junaca, sedam ovnova, sedam janjaca i sedam jaraca, kao žrtvu za grijeh za kraljevsku kuću, za Svetinju i za Judu. On zapovjedi Aronovim sinovima, svećenicima, da ih žrtvuju na Gospodnjem žrtveniku."

²² Tada zaklaše goveda, i svećenici uhvatiše krv i izliše je na žrtvenik. Nato zaklaše ovnove i izliše krv na žrtvenik; tada zaklaše janjce i izliše krv na žrtvenik.""

²³ Potom dovedoše jarce za žrtvu za grijeh pred kralja i pred skupštinu i oni staviše svoje ruke na njih."

²⁴ Onda ih svećenici zaklaše i donesoše njihovu krv za oproštenje grijeha na žrtvenik, da pribave pomirenje svemu Izrćlu; jer je kralj bio zapovjedio za sav Izrćlov narod žrtvu paljenicu i žrtvu za grijeh.""

²⁵ Levite postavi kod Gospodnjega Hrama s cimbalima, harfama i citrama, po zapovijedi Davida i Gada, kraljeva vidioca, i proroka Natana; jer je od Gospodina bila izišla zapovijed preko njegovih proroka. ""

²⁶ Leviti se dakle postaviše s Davidovim glazbalima, a svećenici s trubama."

²⁷ Tada zapovjedi Ezekija da prinesu žrtvu paljenicu na žrtveniku. čim počne žrtva paljenica, prihvatiše se i pjesama u slavu Gospodinu i truba uz pratnju glazbala Davida, Izrćlova kralja."

²⁸ Sva se skupština bacila ničice. Pjesma je odjekivala, i trube su se orile. Sve je to potrajalo tako dugo dok nije bila završila žrtva paljenica."

²⁹ Kad je završila žrtva, prignuše koljeno kralj i svi oko njega, i pomoliše se."

³⁰ Nato zapovjediše kralj Ezekija i knezovi levitima da zapjevaju u slavu Gospodinu hvalospjeve, što su ih bili sastavili David i vidjelac Asaf. S punom radošću pjevali su pjesme, klanjali se i bacali se ničice."

³¹ Nato zapovjedi Ezekija: “Nakon što ste se sada posvetili Gospodinu, pristupite i donesite u Gospodnji Hram životinje za žrtve klanice i za žrtve pričesnice!” Tada skupština donese životinje za žrtve klanice i za žrtve pričesnice i tko je htio također životinje za žrtvu paljenicu."

³² Ovo je broj životinja za žrtvu paljenicu što ih je bila donijela skupština: sedamdeset volova, sto ovnova i dvjesta janjaca, sve to Gospodinu za žrtvu paljenicu."

³³ Prinosa je za žrtvu pričesnicu bilo na broj šest stotina volova i tri tisuće ovaca."

³⁴ Budući da je bilo malo svećenika, te nisu mogli oderati sve životinje za žrtve paljenice, pomogoše im leviti, njihovi suplemenici, dok posao nije bio završen, i dok se nisu bili posvetili svećenici; jer su leviti s većom revnosti pazili na to da se posvete nego svećenici.""

³⁵ Osim toga moralo se žrtvovati mnogo žrtava paljenica s pretilinom žrtava pričesnica i s naljevima na žrtve paljenice. I tako je bila obnovljena služba u Gospodnjem Hramu."

³⁶ Ezekija i sav narod radovali su se tomu što je Bog bio pripravio narodu, jer je jednim udarom nastala ta promjena."

30

¹ Potom Ezekija posla poslanike k svemu Izrćlu i Judi, i napisa Efrajimu i Manašeu pisma, da dođu u Gospodnji Hram u Jeruzalem kako bi proslavili blagdan Pashe Gospodinu, Bogu Izrćlovu."

² Kralj i njegovi knezovi, i sva narodna skupština, bili su odlučili da održe blagdan Pashe u drugom mjesecu,"

³ jer ga nisu bili mogli slaviti u propisano vrijeme, budući da se svećenici u propisanom broju nisu bili za to posvetili i narod se još nije bio skupio u Jeruzalem."

⁴ Kako se to činilo pravo kralju i svoj općini,"

⁵ zaključiše da oglase poziv po svemu Izrćlu od Beer Šebe do Dana neka dođu da održe blagdan Pashe Gospodinu, Bogu Izrćlovu. Jer se nije bio više držao uz opće sudjelovanje, kako je to bilo propisano."

⁶ I tako odoše glasnici s pismima iz ruke kralja i njegovih knezova po svemu Izrćlu i Judi uokolo i objaviše po kraljevoj zapovijedi: “Sinovi Izrćlovi, vratite se Gospodinu, Bogu Abrahamovu, Izakovu i Izrćlovu, da se on opet obrati k vama, koji ste umakli vlasti asirskih kraljeva i još ste preostali."

⁷ Ne budite kao vaši oci i braća, koji su nevjerno radili protiv Gospodina, Boga svojih otaca, tako da ih je predao uništenju, kao što ste i doživjeli!"

⁸ Ne budite dakle tvrdokorni kao vaši oci, nego pružite ruku Gospodinu i dođite k njegovu Svetištu, što ga je posvetio zauvijek, i služite Gospodinu, svojemu Bogu, da se odvrati od vas njegov žestoki gnjev!"

⁹ Jer ako se obratite Gospodinu, vaša braća i sinovi naći će milosrđe u onih koji ih odvedoše u ropstvo, tako da se mogu vratiti u ovu zemlju. Jer je Gospodin, vaš Bog, milostiv i milosrdan, i ne će odvratiti svoje milosti od vas ako se obratite k njemu.”"

¹⁰ I tako su išli glasnici od grada do grada po Efrajimovoj i Manašeovoj zemlji i do Zebuluna. Ali su im se ljudi podsmjehivali i rugali."

¹¹ Dođoše u Jeruzalem samo neki ljudi od Ašera, Manašea i Zebuluna."

¹² Naprotiv, upravljala je u Judi ruka Božja, koja im dade u srce da se po Gospodnjoj zapovijedi jednodušno odazovu pozivu kralja i knezova."

¹³ I tako se skupi u Jeruzalemu veliko mnoštvo naroda, vrlo mnogobrojna općina, da u drugom mjesecu proslave blagdan Beskvasnih kruhova."

¹⁴ Najprije se dadoše na to da uklone žrtvenike u Jeruzalemu; tako isto ukloniše sve kadione žrtvenike i pobacaše ih u kidronsku dolinu.""

¹⁵ četrnćstoga dana drugog mjeseca zaklaše Pashu. Svećenici i leviti osjetiše se postiđeni, posvetiše se i donesoše žrtve paljenice Gospodnjemu Hramu."

¹⁶ Obaviše svoju službu po propisima zakona što su za njih vrijedili, a koje je bio objavio Mojsije, čovjek Božji. Svećenici izliše krv što im je pružiše leviti."

¹⁷ Kako se među sakupljenima veoma mnogi nisu bili posvetili, to leviti priskrbiše klanje pashalnih janjaca za svakog onog koji nije bio čist, pa ih zato nije mogao prinijeti Gospodinu."

¹⁸ Jer veliko mnoštvo naroda, mnogi iz Efrajima, Manašea, Jisakara i Zebuluna, nisu se bili očistili, nego su jeli Pashu kako nije bilo propisano. Za njih Ezekija uloži zagovor i pomoli se: “Gospodin koji je dobrostiv neka oprosti"

¹⁹ svakomu koji nastoji tražiti Boga, Gospodina, Boga svojih otaca, makar i ne bio čist, kako se traži za svetinju!”"

²⁰ I Gospodin usliši Ezekiju i poštedje narod."

²¹ Tako su Izrćlovi sinovi, koji su bili u Jeruzalemu, svetkovali blagdan Beskvasnih kruhova sedam dana u velikom veselju, i leviti i svećenici pjevali su uz pratnju glazbala svaki dan hvalospjeve u slavu Gospodinu."

²² Pritom je Ezekija ljubazno razgovarao sa svim levitima, koji se tako revnima pokazaše u Gospodnjoj službi. Sedam dana održavale su se blagdanske žrtvene gozbe, nakon što je bila prinesena žrtva pričesnica, i slavilo se Gospodina, Boga otaca."

²³ Sva skupština odluči svetkovati još daljnjih sedam dana, i tako su svetkovali još sedam dana blagdan radosti."

²⁴ A Ezekija, Judin kralj, bio je darovao skupštini tisuću junaca i sedam tisuća ovaca. Isto tako su bili glavari općine poslali na dar tisuću junaca i deset tisuća ovaca. Tad su se bili svećenici posvetili u velikom broju."

²⁵ I tako se proveseli sva Judina općina, svećenici, leviti i sve mnoštvo onih koji su bili došli iz Izrćla, i stranci koji su bili došli iz raznih dijelova Izrćla ili su stanovali u Judinoj zemlji."

²⁶ Veliko veselje vladalo je u Jeruzalemu, jer od vremena Salomona, Davidova sina, Izrćlova kralja, nije takvo što bilo u Jeruzalemu."

²⁷ A tada se digoše levitski svećenici i blagosloviše narod. Glas im je bio uslišan i njihova je molitva doprla do neba, do njegova svetog prebivališta."

31

¹ Kad je završila sva ta svečanost, svi Izrćlovi sinovi, koji su bili prisutni, zađoše po gradovima Judinim, poobaraše likove, sasjekoše ašere, razoriše žrtvene uzvisine i žrtvenike po svoj Judinoj, Benjaminovoj, Efrajimovoj i Manašeovoj zemlji, dok sve nije bilo uništeno. Tada se vratiše svi Izrćlovi sinovi u svoje gradove, na svoja imanja."

² Potom postavi Ezekija svećeničke i levitske odjele po njihovim redovima ? svakog svećenika i levita u njegovu službenom području ? za žrtve paljenice i žrtve mirotvorne, da služe i da hvale i pjevaju na vratima Gospodnjega tabora."

³ Kraljev prilog od njegova posjeda služio je za žrtve paljenice, za žrtve paljenice jutrom i večerom i za žrtve paljenice u subotu, na mjesece mlađake i na blagdane, kako je propisano u Gospodnjem zakonu."

⁴ I zapovjedi narodu što je stanovao u Jeruzalemu da daju daću za svećenike i levite, da bi se mogli čvrsto držati uz Gospodnji zakon."

⁵ Kad se razglasi ta zapovijed, stadoše Izrćlovi sinovi donositi prvine od žita, vina, ulja i meda, i od svakoga drugog zemaljskog roda. Od svega donesoše obilno desetinu."

⁶ Izrćlovi i Judini sinovi, koji su stanovali po gradovima, donosili su desetinu od goveda i ovaca i desetinu od posvetnih darova koji su bili posvećeni Gospodinu, njihovu Bogu. Donesoše od desetina cijele gomile."

⁷ Trećega mjeseca počeše slagati u gomile. Sedmoga mjeseca završiše."

⁸ Kad Ezekija i knezovi dođoše pogledati gomile, zahvališe Gospodinu i njegovu narodu."

⁹ Kad Ezekija zapita svećenike i levite za gomile,"

¹⁰ odgovori mu veliki svećenik Azarja, od Sadokove kuće: “Otkad se počelo donositi, u Gospodnjemu Hramu jedemo do sitosti i još mnogo preostaje. Gospodin je, naime, blagoslovio svoj narod; zato je preteklo ovo mnoštvo.” ""

¹¹ I Ezekija zapovjedi da se u Gospodnjem Hramu naprave spremnice. Kad su ih bili napravili,"

¹² ondje su savjesno unosili priloge i desetine i posvetne darove. Nadzornik nad tim postade levit Konanija zajedno sa svojim bratom Šimejem, koji je bio drugi do njega."

¹³ Jehiel, Azazja, Nahat, Asahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Jismakja, Mahat i Benaja stajali su uz bok Konaniji i njegovu bratu Šimeju, po zapovijedi kralja Ezekije i Azarje, kneza u Božjemu Hramu."

¹⁴ Levit Kore, Jimnin sin, čuvar istočnih vrata, postade nadzornik nad darovima koji su se dragovoljno prinosili Bogu, da preuzima Gospodnje prinose i presvete darove."

¹⁵ Pod njegovim su nadzorom bili Eden, Benjamin, Ješua, Šemaja, Amarja i Šekanija, po svećeničkim gradovima, da svojim drugovima po redu, starim i mladim, savjesno dijeli njihove dijelove,"

¹⁶ osim u rodopis unesenih muških osoba od tri godine naviše, ako su oni došli Gospodnjem Hramu kako je to tražio svaki dan, da po svojoj dužnosti izvrše svoju službu po redu."

¹⁷ Upis svećenika u popis bio je po obiteljima; tako isto levita, od dvadeset godina naviše, po njihovoj službi i po odjelima.""

¹⁸ Oni su bili upisani u popis sa svom svojom malom djecom, sa svojim ženama, sinovima i kćerima: cijelo stanje. Oni su se zauzimali veoma savjesno za svete stvari."

¹⁹ I za Aronove sinove, svećenike, u krajevima pašnjakâ koji pripadaju njihovim gradovima, u svakom pojedinom gradu, bile su imenom označene osobe postavljene za to da svim muškim osobama između svećenika i svakome upisanom levitu izručuju njihove dijelove."

²⁰ Tako ja postupao Ezekija po svoj Judinoj zemlji i činio ono što je bilo pred Gospodinom, njegovim Bogom, dobro, pravo i časno."

²¹ U svemu što bi poduzimao za službu Božjega Hrama, za Zakon i zapovijed, da ugodi Bogu, radio je s punom požrtvovnošću, pa je zato imao uspjeh."

32

¹ Poslije tih djela i te pobožne revnosti dođe Sanherib, asirski kralj, provali u Judeju, opkoli tvrde gradove i mislio ih je osvojiti za sebe."

² Kad vidje Ezekija da je Sanherib došao u namjeri da udari na Jeruzalem,"

³ odluči, u sporazumu sa svojim knezovima i vojskovođama, zasuti vodene izvore izvan grada. Oni se s njim složiše."

⁴ I sabraše se ljudi u velikom broju i zasuše sve izvore, i potok koji je tekao posred zemlje. Oni pomisliše: “Zašto da nađu asirski kraljevi toliko vode kad dođu?”"

⁵ Potom revno pođe na posao, popravi posvuda zid, gdje je imao pukotine, dade podići kule na njemu i drugi zid izvana, utvrdi Milon u Davidovu gradu i dade napraviti mnogo oružja i štitova."

⁶ I postavi vojne zapovjednike nad vojskom i sabra ih oko sebe na slobodnom trgu kod gradskih vrata. On ih je hrabrio i govorio:"

⁷ ”Budite hrabri i jaki! Ne bojte se asirskoga kralja ni svega mnoštva što je s njim! Jer je s nama Jači nego s njim."

⁸ S njim je samo mišica od mesa ? a s nama je Gospodin, Bog naš, da nam pomogne i da vodi naše ratove.” Narod se ohrabrio riječima Ezekije, Judina kralja."

⁹ Potom asirski kralj Sanherib, dok je on sam stajao pred Lakišom sa svom svojom vojskom, posla svoje zapovjednike u Jeruzalem k Ezekiji, Judinu kralju, i k svima Judejcima što su bili u Jeruzalemu, i poruči im:"

¹⁰ ”Ovako veli Sanherib, asirski kralj: Na što se oslanjate da stojite zatvoreni u Jeruzalemu?"

¹¹ Ezekija vas samo zavodi da vas pomori glađu i žeđu kad veli: Gospodin, Bog naš, izbavit će nas iz ruku asirskoga kralja."

¹² Nije li Ezekija uklonio njegove uzvisine i žrtvenike kad je u Judi i Jeruzalemu izdao zapovijed: Pred jednim jedinim žrtvenikom morate se klanjati i na njemu žrtvovati?"

¹³ Zar ne znate što smo učinili ja i moji oci od svih naroda na zemlji? Jesu li bogovi zemaljskih naroda mogli izbaviti svoju zemlju iz mojih ruku?"

¹⁴ Koji je između svih bogova onih naroda koje zatrše moji oci mogao izbaviti svoj narod iz mojih ruku? Zar Bog vaš da vas izbavi iz mojih ruku?"

¹⁵ Neka vas ne zaludi Ezekija i neka vas tako ne zavede! Ne vjerujte mu! Jer nijedan bog bilo kojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svojega naroda iz mojih ruku ni iz ruku mojih otaca. I vaš vas Bog ne će moći izbaviti iz mojih ruku.”"

¹⁶ Njegovi zapovjednici govorili su tada još više protiv Boga, Gospodina, i protiv njegova sluge Ezekiji."

¹⁷ I napisa on, da se naruga Gospodinu, Izrćlovu Bogu, pismo u kojem ustvrdi: “Kao što bogovi narodâ u ostalim zemljama ne izbaviše svojega naroda iz mojih ruku, tako ne će ni Ezekijin Bog izbaviti svojega naroda iz mojih ruku.”"

¹⁸ Vikali su to iza glasa i judejskim stanovnicima Jeruzalema, što su stajali na zidu, da ih uplaše i smetu, i da tako dobiju grad u svoje ruke."

¹⁹ Govorili su o Bogu Jeruzalema kao o bogovima poganskih naroda, koji su samo loše djelo čovječje ruke."

²⁰ I kad se kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, zbog toga pomoliše i zavapiše k nebu za pomoć,"

²¹ posla Gospodin anđela koji uništi sve ratnike, knezove i zapovjednike u taboru asirskoga kralja, tako da se vrati osramoćen u svoju zemlju. Kad uđe tamo u Hram svojega boga, ubiše ga ondje mačem neki od njegovih rođenih sinova."

²² Tako izbavi Gospodin Ezekiju i stanovnike Jeruzalema iz ruku Sanheriba, asirskoga kralja, i iz ruku svih drugih neprijatelja i pribavi im mir na sve strane."

²³ I mnogi su donosili Gospodinu darove u Jeruzalem i dragocjene poklone Ezekiji, Judinu kralju, koji je otada imao velik ugled kod svih naroda."

²⁴ U ono vrijeme smrtno se razbolje Ezekija. On se pomoli Gospodinu koji mu progovori i dade mu čudesni znak."

²⁵ Ali Ezekija se ne pokaza zahvalnim na iskazanom dobročinstvu, već se uzoholi. Zato dođe gnjev na njega i na Judu i Jeruzalem."

²⁶ I ponizi se Ezekija zbog svoje oholosti, on i stanovnici Jeruzalema. Zato ne dođe na njih gnjev Gospodnji još za Ezekijina života."

²⁷ Ezekija je imao vrlo veliko blago i sjaj. On je bio stekao sebi blago u srebru, zlatu i dragom kamenju, i mirise, štitove i svakojako dragocjeno posuđe;""

²⁸ osim toga spremišta za dohodak od žita, vina i ulja i staje za raznu stoku i štale za stada."

²⁹ I sazida sebi gradove i imao je velika stada ovaca i goveda; jer mu je Bog bio dao veoma velik posjed.""

³⁰ Ezekija je i bio onaj koji zatvori gornji izvor vode Gihona i usmjeri je dolje, na zapadnu stranu Davidova grada. Ezekija je imao uspjeh u svemu što je poduzimao."

³¹ Samo kad dođe poslanstvo koje su mu bili poslali babilonski knezovi da se raspitaju za čudesni znak što se bio dogodio u zemlji, pusti Bog da padne u napast, da točno upozna njegove misli."

³² Ostala povijest Ezekijina, i njegova pobožna djela, zapisana su u Objavljenju proroka Izaije, Amosova sina, i u knjizi Judinih i Izrćlovih kraljeva."

³³ Kad je Ezekija bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga iznad grobova Davidovih potomaka. Sav Juda i jeruzalemski narod iskazaše mu čast kod njegove smrti. Njegov sin Manaše postade kralj umjesto njega."

33

¹ Manašeu je bilo dvanćst godina kad je postao kralj, i vladao je pedeset i pet godina u Jeruzalemu."

² činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu kad je nasljedovao zlo narodâ koje je Gospodin bio protjerao ispred Izrćlovih sinova."

³ Uzvisine koje je bio oborio njegov otac Ezekija, on opet podigne; podiže žrtvenike baalima, dade postaviti ašere, klanjao se je svoj zvjezdanoj nebeskoj vojsci i njoj je služio.""

⁴ Štoviše, u Gospodnjem Hramu, o kojem je bio objavio Gospodin: “U Jeruzalemu ću dati da stanuje moje ime u sva vremena”, sagradi žrtvenike."

⁵ Svoj zvjezdanoj nebeskoj vojsci podiže žrtvenike u oba trijema Gospodnjega Hrama."

⁶ Svoje vlastite sinove pusti da idu kroz oganj u dolu Ben-Hinomu; vračao je, gatao je i čarao je, i namjesti zaklinjače mrtvacâ i gataoce. Tako je činio mnogo toga što se nije sviđalo Gospodinu, i izazivao je tako njegov gnjev.""

⁷ I rezani lik, koji je bio dao praviti, postavi u Hramu za koji je bio Bog obećao Davidu i njegovu sinu Salomonu: “Ovaj Hram i Jeruzalem, koji izabrah između svih Izrćlovih plemena, učinit ću zauvijek stanom svojega imena."

⁸ Ne ću više dati da se Izrćlove noge maknu iz zemlje koju dadoh vašim ocima, ako samo budu pazili na to da vjerno čine onako kako sam im zapovjedio, i to točno po zakonu, pravilima i odredbama koje im je naložio Mojsije.”"

⁹ Ali Manaše zavede Judu i stanovnike Jeruzalema pa su činili još gore nego narodi što ih je Gospodin bio uništio ispred Izrćlovih sinova."

¹⁰ Gospodin je, doduše, opominjao Manašea i njegov narod, ali se oni nisu na to osvrtali."

¹¹ I pusti Gospodin da dođu protiv njih vojskovođe asirskoga kralja. Oni uhvatiše Manašea kukama, svezaše ga željeznim verigama i odvedoše ga u Babilon."

¹² I kad je bio tako u nevolji, molio se Gospodinu, svom Bogu, za milosrđe i duboko se je ponizio pred Bogom svojih otaca."

¹³ Kad mu se molio, dade se on umoliti, usliši njegovu molitvu i vrati ga opet kao kralja u Jeruzalem. Tada upozna Manaše da je Gospodin pravi Bog."

¹⁴ Poslije toga podigne vanjski zid uz Davidov grad na zapadnoj strani prema Gihonu, u dolu i do ulaza na riblja vrata, tako da opkoli Ofel. Sagradi ga vrlo visoko. U sve tvrde Judine gradove postavi vojne zapovjednike."

¹⁵ Tada ukloni tuđe bogove i rezani lik iz Gospodnjega Hrama, tako isto žrtvenike koje je bio podigao na gori na kojoj je stajao Gospodnji Hram, i u Jeruzalemu, i baci ih napolje, pred grad."

¹⁶ A Gospodnji žrtvenik opet postavi i prinese na njemu žrtve pričesnice i zahvalne žrtve. Zapovjedi i Judejcima da štuju Gospodina, Izrćlova Boga."

¹⁷ Ali je narod još uvijek žrtvovao na uzvisinama, dakako samo Gospodinu, svojemu Bogu."

¹⁸ Ostala Manašeova povijest, i njegova molitva Bogu, i govori vidjelaca koji su mu govorili u ime Gospodina, Boga Izrćlova, zapisana je u povijesti Izrćlovih kraljeva."

¹⁹ U Hozajevim riječima je zapisano: njegova molitva i kako je bio uslišan, svi njegovi grijesi i njegova nevjernost, zatim mjesta na kojima je prije svog poniženja podigao žrtvene uzvisine i postavio likove Ašere i rezane likove."

²⁰ Kad je Manaše bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u njegovoj palači. Njegov sin Amon postade kralj umjesto njega."

²¹ Amon je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj, a vladao je u Jeruzalemu dvije godine."

²² On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, kao što je bio činio njegov otac Manaše. Amon je svim rezanim likovima, što ih je bio dao napraviti njegov otac Manaše, prinosio mnoge žrtve i štovao ih."

²³ Ali se ne ponizi pred Gospodinom, kao što se bio ponizio njegov otac Manaše, čak naprti Amon na sebe veliku krivnju."

²⁴ Njegove se sluge urotiše protiv njega i ubiše ga u njegovoj palači."

²⁵ A narod pobije sve one koji su se bili urotili protiv kralja Amona. Njegova sina Jošiju narod podiže za kralja na njegovo mjesto."

34

¹ Jošiji je bilo osam godina kad je postao kralj. Vladao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu."

² činio je ono što se sviđalo Gospodinu, i hodio je putovima svojega djeda Davida. Od toga nije odstupio ni lijevo ni desno."

³ U osmoj godini svog vladanja, kad je još bio veoma mlad, poče vjerno služiti Bogu svojega djeda Davida. U dvanćstoj godini počne čistiti Judinu zemlju i Jeruzalem od žrtvenih uzvisina, ašera, i rezanih i livenih likova."

⁴ Pred njegovim očima raskopaše Baalove žrtvenike. Stupove sunčane, što su bili gore na njima, dade sasjeći. Ašere, rezane likove i spomenike dade oboriti i satrti i taj prah dade razasuti po grobovima onih koji su im bili žrtvovali."

⁵ Kosti svećenika dade sažeći na njihovim žrtvenicima i tako očisti Judinu zemlju i Jeruzalem."

⁶ I u gradovima od Manašea i Efrajima, od Šimuna do Naftalija ? u njihovim okolnim mjestima ?"

⁷ dade poobarati žrtvenike Ašere i izlomiti i satrti rezane likove i po svoj Izrćlovoj zemlji satrti sve sunčane stupove. Tada se vrati u Jeruzalem."

⁸ U osamnćstoj godini vladanja, nakon što je bio očistio zemlju i Hram, posla Šafana, Asalijahina sina, gradskoga zapovjednika, Maaseju i pečatnika Joaha, Joahazova sina, da popravi Hram Gospodina, njegova Boga."

⁹ Kad oni dođoše k velikomu svećeniku Hilkiji, predadoše novce što su bili doneseni u Božji Hram, i što su ga bili skupili leviti, čuvari pragova, od Manašea i Efrajima i od svih ostalih Izrćlovih sinova, i od svega Jude i Benjamina, i od stanovnika Jeruzalema."

¹⁰ Oni ih uručiše poslovođama, koji su bili postavljeni kod Gospodnjega Hrama. Ovi su isplaćivali radnike koji su bili zaposleni oko Gospodnjega Hrama obnavljajući i popravljajući Hram."

¹¹ Oni su davali drvodjeljama i zidarima, da se kupuje otesano kamenje i drvo za grede i da se poprave zgrade što su ih bili razvalili Judini kraljevi."

¹² Ljudi su radili svoj posao vjerno i savjesno. Nad njima su bili postavljeni za nadzor leviti Jahat i Obadja od Merarijevih sinova i Zaharija i Mešulam od Kehatovih sinova. Leviti, ako su se razumjeli u glazbala,"

¹³ bili su postavljeni nad nosioce i također im je bilo povjereno nadziranje svih drugih radnika kod njihova službovanja. Poneki su leviti bili pisari, upravitelji i vratari."

¹⁴ Kad su vadili novce što su bili ušli za Gospodnji Hram, nađe svećenik Hilkija Gospodnji zakonik od Mojsija."

¹⁵ Hilkija javi pisaru Šafanu: “Nađoh zakonik u Gospodnjem Hramu.” Hilkija tad predade knjigu Šafanu."

¹⁶ Šafan odnese knjigu kralju i podnese kralju ovaj izvještaj: “Sve što je bilo naloženo tvojim slugama izveli su."

¹⁷ Oni su novce što se nađoše u Gospodnjem Hramu skupili i uručili poslovođama koji su namješteni za nadzor.”"

¹⁸ Ujedno javi pisar Šafan kralju: “Svećenik Hilkija dade mi knjigu”, i Šafan je pročita kralju."

¹⁹ Kad je kralj čuo sadržaj Zakona, razdre svoje haljine."

²⁰ Tada kralj dade sljedeću uputu Hilkiji, Ahikamu, Šafanovu sinu, i Abdonu, Mikinu sinu, pisaru Šafanu i Asaji, kraljevu sluzi."

²¹ ”Idite, upitajte Gospodina za me, za narod i za one koji su još preostali u Izrćlu i Judi o sadržaju ove knjige što se našla! Jer je velik Gospodnji gnjev koji se raspalio protiv nas zato što naši oci nisu slušali Gospodnje propise, da čine sve ono što je napisano u ovoj knjizi.”"

²² I tako ode svećenik Hilkija s onima koje je bio označio kralj, k proročici Huldi, ženi skladištara (čuvara odjeće) Šaluma, Tokhatova sina, Hasrina unuka, koja je stanovala u drugom kotaru u Jeruzalemu, i upitaše je o tome."

²³ Ona im dade ovaj odgovor: “Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Kažite čovjeku koji vas posla k meni."

²⁴ Ovako govori Gospodin: Pustit ću zlo na ovo mjesto i na njegove stanovnike, sve kletve što stoje napisane u knjizi koju su pročitali Judinu kralju."

²⁵ Zato što su me ostavili i prinosili kâd drugim bogovima, da me razgnjevljuju svim tim lošim djelom svojih ruku, moj će se gnjev raspaliti protiv toga mjesta i ne će se ugasiti."

²⁶ A Judinu kralju, koji vas posla da upitate Gospodina, javite ovo: Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov, za sve riječi koje si čuo:"

²⁷ Zato što je tvoje srce bilo ponizno i što si se prignuo pred Bogom, kad si čuo što je zaprijetio tomu mjestu i njegovim stanovnicima, i zato što si se ponizio preda mnom i razderao svoje haljine, i plakao preda mnom, ja sam te uslišio, govori Gospodin."

²⁸ Zato ćeš, kad te uzmem k tvojim ocima, biti u miru položen u svoj grob. Oči ti ne će gledati svu tu nesreću koju ću pustiti na to mjesto i na njegove stanovnike.” Tako kazaše kralju."

²⁹ Tada kralj posla glasnike i oni skupiše kod njega sve Judine i jeruzalemske starješine."

³⁰ Kralj ode u Gospodnji Hram i s njim svi ljudi iz Judine zemlje i stanovnici Jeruzalema i svećenici i leviti, sav narod, veliko i malo. Tamo im pročita sav sadržaj zavjetne knjige, koja je bila nađena u Gospodnjem Hramu."

³¹ Potom stupi kralj na svoje sjedište i zavjetova se pred Gospodinom da će oni ići za Gospodinom i držati njegove zapovijedi, njegove odredbe i ustanove svim srcem i svom dušom, da tako udovolje propisima Saveza što su bili napisani u ovoj knjizi."

³² Tada dade da svi koji su bili u Jeruzalemu i u Benjaminovu plemenu stupe u ovaj Savez. Stanovnici Jeruzalema radili su onako kako je odgovaralo Savezu Boga, Boga njihovih otaca."

³³ Tako odstrani Jošija sva idolska zla iz svih krajeva Izrćlovih sinova i obveza sve u Izrćlu da služe Gospodinu, svojemu Bogu. Dok je on živio, ne odstupiše od toga da idu za Gospodinom, Bogom svojih otaca."

35

¹ Potom je Jošija svetkovao u Jeruzalemu blagdan Pashe u čast Gospodinu. četrnćstoga dana prvoga mjeseca klali su Pashu."

² On postavi svećenike u njihove službe i potaknu ih da služe u Gospodnjem Hramu."

³ Levitima, koji su trebali učiti sav Izrćlov narod i koji su bili posvećeni Gospodinu, reče: “Donesite sveti kovčeg u Hram koji sagradi Salomon, Davidov sin, Izrćlov kralj! Ne trebate ga više nositi na ramenima. Služite sada Gospodinu, svojemu Bogu, i njegovu narodu Izrćlu!"

⁴ Budite spremni po svojim obiteljima i redovima, kako su propisali David, Izrćlov kralj, i njegov sin Salomon!"

⁵ Postavite se u Svetištu po obiteljima svojih zemljaka, ljudi iz naroda, i to za svaku obitelj jedan dio levitske obitelji!"

⁶ Nato zakoljite Pashu i posvetite se i pripravite ga za svoje zemljake! A pri tom postupajte po uputi što ju je dao Gospodin preko Mojsija!”"

⁷ Jošija dade ljudima iz naroda sitne stoke, naime janjaca i jarića ? sve za pashalne žrtve svim prisutnima, na broj trideset tisuća ? zatim tri tisuće goveda, to sve od kraljevskoga posjeda."

⁸ I vrhovni njegovi činovnici dadoše dragovoljno darove narodu, svećenicima i levitima. Tako su darovali Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici Božjega Hrama, svećenicima za pashalne žrtve dvije tisuće i šest stotina janjaca i tri stotine goveda."

⁹ Konanija i njegova braća Šemaja i Netanel, zatim Hašabja, Jehiel i Jozabad, predstojnici levita, dadoše levitima za pashalne žrtve dar od pet tisuća janjaca i pet stotina goveda."

¹⁰ Služba je bila uređena ovako: svećenici su stupili na svoje mjesto, tako isto leviti po svojim odjelima, kako je bio zapovjedio kralj."

¹¹ Tada su klali Pashu. Svećenici bi škropili krvlju primajući iz ruke levita. Oni su tada derali kožu."

¹² Odvojili bi dijelove određene za žrtvu paljenicu, da ih daju skupinama obitelji iz naroda, te ih one prinesu Gospodinu, kako je propisano u Mojsijevoj knjizi. Isto su tako postupali s govedima."

¹³ Tada su pekli Pashu na ognju, po propisu, kuhali su svete darove u loncima, kotlovima i zdjelama i donosili ih brzo svim ljudima iz naroda."

¹⁴ Potom su zgotovili sebi i svećenicima; jer su svećenici, Aronovi potomci, imali posla oko prinošenja žrtava paljenica do u noć. Zato bi leviti zgotovili sebi i svećenicima, Aronovim potomcima.""

¹⁵ Pjevači, Asafovi potomci, stajali su na svojim mjestima što su ih zauzeli po Davidovoj, Asafovoj i Hemanovoj zapovijedi i zapovijedi Jedutuna, kraljeva vidioca, i vratari na pojedinim vratima. Oni nisu trebali ostavljati svoju službu, jer bi im zgotovili njihovi suplemenici, leviti."

¹⁶ Tako je bila uređena sva Gospodnja služba u onaj dan kada je trebalo držati Pashu i na Gospodnjem žrtveniku prinijeti žrtve paljenice po zapovijedi kralja Jošije."

¹⁷ I tako su tada svetkovali Izrćlovi sinovi, koji su bili prisutni, sedam dana Pashe i blagdan Beskvasnih kruhova."

¹⁸ Od vremena proroka Samuela nije se bio više u Izrćlu svetkovao takav blagdan Pashe. Nijedan od Izrćlovih kraljeva nije bio priredio takav blagdan Pashe, kao što ga je svetkovao Jošija sa svećenicima i levitima i sa svim Judom i s Izrćlovim sinovima, što ih se bilo našlo, i sa stanovnicima Jeruzalema."

¹⁹ U osamnćstoj godini Jošijina vladanja bila se svetkovala Pasha."

²⁰ Kad je Jošija bio opet uredio Hram, dođe poslije svega toga egipatski kralj Neko, da zametne bitku kod Karkemiša na Eufratu. Jošija iziđe preda nj."

²¹ A on posla k njemu poslanike i poruči mu: “Što ja imam s tobom, Judin kralju? Ne idem ja danas na tebe, nego na bojno mjesto s kojim sam zaraćen, i Bog mi je zapovjedio da požurim. Okani se djela protiv Boga koji je sa mnom, da te ne uništi!”"

²² Ali se Jošija ne odvrati od njega, nego iziđe da ga napadne. Ne posluša Nekovih riječi, koje su dolazile iz Božjih usta, nego dođe kako bi se borio u ravnici kod Megida."

²³ Ali strijelci pogodiše kralja Jošiju, i kralj povika svojim slugama: “Izvedite me odavde, jer sam teško ranjen!”"

²⁴ Njegove ga sluge podigoše s ratnih kola, izvezoše ga u drugim kolima i dovedoše ga u Jeruzalem. On umre i bi pokopan u grobovima svojih otaca. Za njim su tugovali sav Juda i Jeruzalem."

²⁵ Jeremija ispjeva tužaljku za Jošijom, i svi pjevači i pjevačice spominju otad Jošiju u svojim tužbalicama, do dana današnjega. One se udomiše u Izrćlu. Napisane su u Tužaljkama."

²⁶ Ostala Jošijina povijest, i njegova pobožna djela, izvedena prema propisu Gospodnjega zakona,"

²⁷ njegova i prijašnja i kasnija povijest, zapisani su u knjizi o Izrćlovim i Judinim kraljevima."

36

¹ Narod zemlje uze Joahaza, Jošijina sina, i učini ga, umjesto njegova oca, kraljem u Jeruzalemu."

² Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je postao kralj, i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu."

³ Egipatski ga kralj svrže u Jeruzalemu i nametnu zemlji globu od sto talenata srebra i jedan talenat zlata."

⁴ Tada egipatski kralj postavi njegova brata Elijakima za kralja nad Judom i Jeruzalemom i promijeni mu ime u Jojakim. A njegova brata Joahaza uze Neko sa sobom i odvede ga u Egipat."

⁵ Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je jedanćst godina u Jeruzalemu. činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu, njegovu Bogu."

⁶ Tada dođe protiv njega Nabukodonozor, babilonski kralj, i stavi ga u željezne verige, da ga odvede u Babilon."

⁷ I jedan dio posuđa Gospodnjega Hrama odnese Nabukodonozor u Babilon i stavi ga u svoju palaču u Babilonu."

⁸ Ostala Jojakimova povijest, gadna djela što ih je počinio, i sve što mu se dogodilo, zapisano je u knjizi o Izrćlovim i Judinim kraljevima. Njegov sin Jojakin postade kralj umjesto njega."

⁹ Bilo je Jojakinu osamnćst godina kad je postao kralj, i vladao je tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu. činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu."

¹⁰ Sljedeće godine dade ga kralj Nabukodonozor odvesti u Babilon, zajedno s dragocjenim posuđem Gospodnjega Hrama. Njegova brata Sedekiju učini kraljem nad Judom i Jeruzalemom."

¹¹ Bila je Sedekiji dvadeset i jedna godina kad je postao kralj. Vladao je jedanćst godina u Jeruzalemu."

¹² činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu, njegovu Bogu. Ne ponizi se pred prorokom Jeremijom, koji mu je bio govorio po Gospodnjem nalogu."

¹³ Usto otpade od kralja Nabukodonozora, kojemu se bio zakleo na vjernost Bogom, ostade tvrdoglav i uporan i ne obrati se Gospodinu, Izrćlovu Bogu."

¹⁴ I svi vrhovni svećenici počiniše zajedno s narodom tolike nevjernosti svakakvim poganskim idolskim grdobama i oskvrnuše Gospodnji Hram koji je bio dao sebi posvetiti u Jeruzalemu."

¹⁵ I Gospodin, Bog njihovih otaca, slao je k njima neprestano opomene preko svojih glasnika jer mu je bilo žao naroda i svoga stana."

¹⁶ A oni su se rugali Božjim glasnicima, prezirali su njegove opomene i smijali se njegovim prorocima, dok se ne raspali Gospodnji gnjev na njegov narod tako da više nije bilo spasenja."

¹⁷ I pusti da dođe na njih kaldejski kralj, koji im pobi mačem mladiće u njihovu svetom Hramu. Ne poštedi ni mladića ni djevojke, ni starca ni nemoćna. Sve mu dade u ruke."

¹⁸ I sve posuđe Božjega Hrama, veliko i malo, blago Gospodnjega Hrama i kraljevo blago, i blago vrhovnih činovnika ? sve on odnese u Babilon."

¹⁹ Hram Božji spališe, jeruzalemski zid oboriše i sve palače popališe, tako da svi dragocjeni predmeti u njemu propadoše."

²⁰ Potom sve što je bilo umaklo maču odvede u ropstvo u Babilon. Morali su njemu i njegovim sinovima robovati, dok ne nasta perzijsko kraljevstvo,"

²¹ da bi se ispunila Gospodnja riječ koja je bila izišla preko Jeremije: “Dok zemlja nije bila iznosila svoje subotne godine.” Za sve vrijeme svojega opustošenja imala je mir, dok se ne navrši sedamdeset godina."

²² U prvoj godini vladanja perzijskoga kralja Kira ? da se ispuni obećanje Gospodnje koje navijesti Jeremija ? nadahnu Gospodin perzijskoga kralja Kira te oglasi po svemu svom kraljevstvu i raspisa ovo:"

²³ ”Ovako veli Kir, perzijski kralj: Sva zemaljska kraljevstva dao mi je Bog, Gospodin u nebu. I on mi je naložio da mu sagradim Hram u Judeji. Tko od svih vas pripada njegovu narodu, neka ide gore s blagoslovom Gospodina, svojega Boga!”"