1

¹ Nakon Ahabove smrti otpade Moab od Izrćla."

² A jednoga dana pade Ahazja u Samariji kroz rešetku na prozoru iz gornje sobe i ozlijedi se. Potom posla poslanike i reče im: “Idite, pitajte Baal Zebuba, ekronskoga boga, hoću li ozdraviti od ove ozljede!”"

³ Ali anđeo Gospodnji zapovjedi Iliji, Tišbijcu: “Ustani, iziđi ususret poslanicima samarijskog kralja i reci im: Zar nema Boga u Izrćlu, pa idete Baal Zebubu, bogu u Ekronu, da ga pitate?"

⁴ Zato govori Gospodin ovako: Postelju na koju si legao ne ćeš više ostaviti. Jer moraš umrijeti.” I ode Ilija svojim putem."

⁵ I kad se poslanici vratiše k onomu, upita ih on: “Zašto ste već opet ovdje?”"

⁶ Oni mu odgovoriše: “Jedan čovjek dođe nam ususret i reče nam: Idite, vratite se kralju, koji vas je poslao, i javite mu: Ovako govori Gospodin: Zar nema Boga u Izrćlu pa šalješ poslanike Baal Zebubu, bogu u Ekronu, da ga pitaš? Zato ne ćeš više ostaviti postelju na koju si legao. Jer moraš umrijeti.”"

⁷ On ih upita: “Kako izgleda taj čovjek koji vam je došao ususret i to vam rekao?”"

⁸ Oni mu odgovoriše: “Bio je čovjek koji je nosio dlakavu haljinu i oko bedara kožnat pojas.” Tada on povika: “To je Ilija, Tišbijac!”"

⁹ Potom posla k njemu pedesetnika s njegovom pedesetoricom. Kad ovaj dođe k njemu, on je upravo sjedio na vrhuncu gore. On ga pozva: “čovječe Božji, kralj zapovijeda: Siđi!”"

¹⁰ A Ilija odgovori pedesetniku: “Ako sam čovjek Božji, neka padne oganj s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu!” I pade oganj s neba i poždre njega i njegovu pedesetoricu."

¹¹ Opet posla k njemu drugoga pedesetnika s njegovom pedesetoricom. Ovaj mu zapovjedi: “čovječe Božji, ovako zapovijeda kralj: Siđi brže!”"

¹² A Ilija im odgovori: “Ako sam čovjek Božji, neka padne oganj s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu!” I pade oganj Božji s neba i proždre njega i njegovu pedesetoricu."

¹³ Potom posla još trećega pedesetnika s njegovom pedesetoricom. Kad taj treći pedesetnik dođe, pade pred Iliju na koljena i zamoli ga za milost i reče: “čovječe Božji, poštedi moj život i život ove pedesetorice tvojih slugu!"

¹⁴ Eto, oganj pade s neba i proždre oba prijašnja pedesetnika s njihovom pedesetoricom. A sad poštedi barem mene!”"

¹⁵ Tada reče anđeo Gospodnji Iliji: “Idi samo s njim! Ne boj ga se!” I tako on ustade i ode s njim kralju."

¹⁶ I reče mu: “Ovako govori Gospodin: Jer si poslao poslanike k Baal Zebubu, bogu u Ekronu, da ga pitaju, kao da nema Boga u Izrćlu kojeg bi pitao, ne ćeš više ostaviti postelju na koju si legao, nego ćeš umrijeti!”"

¹⁷ I umre po riječi Gospodnjoj koju je bio navijestio Ilija. Umjesto njega postane kralj Joram, u drugoj godini kraljevanja Jorama, Jošafatova sina, nad Judom; jer on nije bio ostavio sina. ""

¹⁸ Ostala djela koja učini Ahazja zapisana su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva."

2

¹ Kratko vrijeme prije nego Gospodin uze Iliju u vihoru na nebo, ostavi Ilija s Elizejem Gilgalu."

² Ilija zamoli Elizeja: “Ostani ovdje! Gospodin me šalje u Betel.” A Elizej odvrati: “Tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti sam, ja te ne ostavljam!” I tako siđoše u Betel."

³ Proročki učenici, koji su živjeli u Betelu, dođoše k Elizeju i upitaše ga: “Znaš li da će Gospodin danas tvoga gospodara uzeti od tebe k sebi?” On odgovori: “Jest, znam; šutite!”""

⁴ I još ga jednom zamoli Ilija: “Elizeju, ostani ipak ovdje! Gospodin me šalje u Jerihon.” A on odvrati: “Tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti sam, ja te ne ostavljam!” I tako dođoše u Jerihon."

⁵ Proročki učenici, koji su živjeli u Jerihonu, pristupiše k Elizeju i upitaše ga: “Znaš li da će Gospodin danas tvoga gospodara uzeti od tebe k sebi?” On odgovori: “Jest, znam; šutite!”""

⁶ Opet ga zamoli Ilija: “Ostani ipak ovdje! Gospodin me poslao na Jordan.” A on odvrati: “Tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti sam, ja te ne ostavljam!” I tako nastaviše svoj put obojica zajedno."

⁷ Pedeset proročkih učenika išlo je s njima, ali ostadoše po strani, na nekoj udaljenosti, kad se njih dvojica zaustaviše kod Jordana."

⁸ Ilija uze svoj plašt, smota ga i udari njim po vodi. Ona se razdijeli na obje strane te prijeđoše obojica po suhu."

⁹ Kad su bili prijeko, reče Ilija Elizeju: “Moli samo, ako ti trebam još što učiniti prije nego budem uzet od tebe!” Elizej odgovori: “Neka dvije trećine tvog duha prijeđe na mene!”"

¹⁰ Onaj reče: “Tražiš veliku stvar. Ako budeš smio pribivati kad budem uzet od tebe, bit će ti tako, inače neće.”"

¹¹ Dok su dalje išli razgovarajući, dođoše odjednom ognjena kola s ognjenim konjima i rastaviše ih obojicu. Ilija se odveze u vihoru put neba."

¹² Kad to Elizej vidje, povika glasno: “Oče moj, oče moj! Kola Izrćlova i njegovi konjanici!” Kad ga više nije vidio, uze svoje haljine i razdere ih na dvoje."

¹³ I podiže plašt koji je bio spao s Ilije, vrati se i stupi na obalu Jordana."

¹⁴ Tamo uzme plašt koji je bio spao s Ilije, udari njim po vodi i povika: “Gdje je sad Gospodin, Bog Ilijin?” I kako on udari po vodi, razdijeli se ona na obje strane, i Elizej prijeđe."

¹⁵ Kad proročki učenici iz Jerihona vidješe to s druge strane, povikaše: “Duh Ilijin počinu na Elizeju!” Oni mu dođoše ususret, baciše se pred njim na zemlju ničice"

¹⁶ i rekoše mu: “Ovdje ima pedeset tvojih slugu, junaka. Neka oni idu i neka traže tvoga gospodara! Možda ga je odveo Duh Gospodnji i uklonio ga na kakvo brdo ili u koju dolinu.” A on odvrati: “Ne šaljite ih!”"

¹⁷ A kad su jednako navaljivali na nj, izjavi: “Pošaljite ih samo!” I poslaše pedeset ljudi. Oni su ga tražili tri dana, ali ga ne nađoše."

¹⁸ Kad mu se vratiše ? on je bio još u Jerihonu ? reče im: “Nisam li vam rekao da ne idete?”"

¹⁹ A stanovnici grada rekoše Elizeju: “Položaj je grada doduše dobar, kako vidiš, gospodaru, ali je voda zla. Zato okolica uzrokuje pobacivanja.”"

²⁰ On odgovori: “Donesite mi novu zdjelu i stavite soli u nju!” Kad su mu je bili donijeli,"

²¹ iziđe on na izvor, baci u nj sol i reče: “Ovako govori Gospodin: Ozdravljam ovu vodu. Odsad ona više ne će uzrokovati ni smrti ni pobacivanja.”"

²² Tako postane voda zdrava do dana današnjega, po riječi što ju je bio rekao Elizej."

²³ Otamo ode u Betel. Kad je išao putem, iziđoše mala djeca iz grada, i rugala su mu se i vikala mu: “Hodi, ćelavče; hodi, ćelavče!”""

²⁴ On se obazre i kad ih vidje, prokle ih u ime Gospodnje. Tada iziđoše dvije medvjedice iz šume i rastrgaše četrdeset i dvoje djece između njih."

²⁵ Otamo ode na Karmel i zatim se vrati u Samariju."

3

¹ Joram, Ahabov sin, postane kralj nad Izrćlom u Samariji u osamnćstoj godini Jošafatova kraljevanja nad Judom. On je vladao dvanćst godina."

² činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu, iako ne u onoj mjeri u kojoj su to činili njegov otac i mati. On je naime dao ukloniti Baalove stupove, koje je bio podigao njegov otac."

³ Ali je ostao tvrdo u grijesima Nebatova sina Jeroboama, na koje je bio naveo Izrćla i nije odstupio od njih."

⁴ Meša, moapski kralj, bavio se je stočarstvom. On je za danak morao Izrćlovu kralju davati sto tisuća janjaca i vunu od sto tisuća ovnova."

⁵ Ali čim je Ahab bio umro, otpade moapski kralj od Izrćlova kralja."

⁶ Tada, jednoga dana, iziđe kralj Joram iz Samarije i prebroji sav izrćlski narod."

⁷ Ujedno posla Jošafatu, Judinu kralju, ovu vijest: “Kralj moapski je otpao od mene. Ne ćeš li poći sa mnom u rat protiv Moapaca?” On odgovori: “Hoću, poći ću. Ja ti stojim posve na raspolaganju. Moj je narod tvoj narod, moji su konji tvoji konji.”"

⁸ Upita dalje: “Kojim da putem udarimo?” On odvrati: “Putem preko edomske pustinje.”"

⁹ I tako iziđe Izrćlov kralj s Judinim kraljem i s edomskim kraljem. Kad su bili prevalili sedam dana hoda, nestade vode za vojsku i za stoku, što je išla s njima."

¹⁰ Tada povika Izrćlov kralj: “Jao, Gospodin nas, tri kralja, dozva ovamo da nas preda u ruke Moapcima!”"

¹¹ Jošafat upita: “Ima li tu koji Gospodnji prorok, preko kojega bismo mogli upitati Gospodina?” Jedan od ljudi kralja Izrćlova odgovori: “Ovdje je Elizej, Šafatov sin, koji je Iliji polijevao vodom ruke.”"

¹² Jošafat potvrdi: “U njega je riječ Gospodnja.” I kad su bili otišli k njemu, Izrćlov kralj i Jošafat i edomski kralj,"

¹³ reče Elizej kralju Izrćlovu: “Što ja imam s tobom? Obrati se prorocima svojega oca i svoje majke!” A kralj Izrćlov odvrati: “Ipak ne! Je li možda Gospodin dozvao nas, tri kralja, ovamo zato da nas preda u ruke Moapcima?”"

¹⁴ Elizej odgovori: “Tako živ bio Gospodin nad vojskama, u čijoj sam službi: Kad ne bih gledao na Jošafata, Judina kralja, tebe ne bih ni pogledao."

¹⁵ Dovedite mi sada jednog svirača na harfi!” Kad je svirač udarao u žice, dođe ruka Gospodnja nad njega"

¹⁶ i on reče: “Ovako govori Gospodin: Načinite u ovoj dolini jamu uz jamu!"

¹⁷ Jer ovako govori Gospodin: Ne ćete osjetiti vjetra i ne ćete vidjeti dažda. Ipak će se ova dolina napuniti vodom, tako da mognete piti, vi s vašom stokom i s vašom teglećom marvom."

¹⁸ Ipak to nije još dosta Gospodinu. On će vam i Moapce predati u ruke."

¹⁹ Sve ćete tvrde gradove i sve izabrane gradove osvojiti, sva ćete plodna drveta posjeći, sve ćete izvore zatrpati i svaku ćete dobru njivu kamenjem zatrti.”"

²⁰ I zaista, drugog jutra, u doba kad se prinosi žrtva, dođe odjednom voda od Edoma, tako da je bila poplavljena sva okolina."

²¹ Kad Moapci dočuše da su izišli kraljevi kako bi na njih udarili, sazvaše sve za oružje sposobne ljude. Namjestiše se na granici."

²² I rano ujutro, kad ogranu sunce nad onom vodom, učini se Moapcima da je prema njima voda crvena kao krv."

²³ Oni povikaše: “To je krv! Sigurno su se kraljevi pobili i jedan drugoga pogubili. Sada na plijen, Moapci!”"

²⁴ A kad dođoše do izrćlskoga tabora, podigoše se Izrćlci i natjeraše Moapce u bijeg, pritisnuše ih i zadaše Moapcima još daljnje poraze."

²⁵ Gradove razoriše, i na svaku dobru njivu baciše svaki po kamen, dok nije bila sva zasuta. Sve izvore zatrpaše i sve plodno drveće posjekoše. Napokon ostade još samo grad na stijeni, Kir Hareset. Njega opkoliše praćkari i stadoše se na nj nabacivati."

²⁶ I vidje moapski kralj da više nije dorastao boju. On uze sedam stotina teško naoružanih ratnika i pokuša prodrijeti kod edomskoga kralja. Ali ne uspije."

²⁷ Tada uze svojega prvorođenog sina, koji je nakon njega trebao postati kralj, i prinese ga kao žrtvu paljenicu na zidu. To se silno zgadilo Izrćlcima. Oni odoše od njega i vratiše se u svoju zemlju."

4

¹ Jedna od žena proročkih učenika zamoli Elizeja: “Moj je muž, tvoj sluga, umro. Znaš da je tvoj sluga bio štovatelj Gospodina. Sad dolazi vjerovnik i uzet će mi sebi oba moja sina za robove.”"

² Elizej je upita: “Što da ti učinim? Reci mi što imaš u kući!” Ona odvrati: “Sluškinja tvoja nema ništa u kući do posudicu ulja.”"

³ Tad joj on zapovjedi: “Idi, zatraži od svih svojih susjeda prazne posude, ali ne premalo!"

⁴ Onda odi kući, zaključaj vrata za sobom i za svoja oba sina i ulijevaj u sve te posude! Kad je jedna puna, stavi je na stranu!”"

⁵ I ona ode od njega, zaključa vrata za sobom i za svojim sinovima; oni su joj dodavali posude, a ona je ulijevala.""

⁶ Kad su posude bile pune, reče ona svomu sinu: “Daj mi još jednu posudu!” On joj odgovori: “Nema više nijedne!” Tada prestade teći ulje."

⁷ Ona ode i kaza čovjeku Božjemu. On reče: “Idi, prodaj ulje i plati svojim vjerovnicima! Od onoga što preostane, možeš živjeti sa svojim sinovima.”"

⁸ Jednoga dana prolazio je Elizej pokraj Šunama. Tamo je živjela neka ugledna žena. Ona mu ponudi jelo, i kada bi god tamo prolazio, navraćao se k njoj na jelo."

⁹ Ona reče svom mužu: “Eto, znam da je to svet čovjek, Božji, koji uvijek prolazi pokraj nas."

¹⁰ Mi ćemo mu napraviti malu, zidanu gornju sobu, pa mu namjestiti postelju, stol, stolicu i svjetiljku. Kad nam onda dođe, može se tamo skloniti.”"

¹¹ I kad je jednoga dana opet došao tamo, uđe u gornju sobu i ondje zaspa."

¹² Potom zapovjedi svojemu sluzi Gehaziju: “Zovni našu Šunamku!” On je zovnu i ona stupi pred njega."

¹³ I on zapovjedi sluzi: “Kaži joj: Ti si se za nas toliko pobrinula. Što hoćeš da ti učinim? Imaš li što da progovorimo za te kralju ili vojskovođi?” Ona odgovori: “Ja živim među svojima.”"

¹⁴ On opet upita: “Što bi joj se moglo učiniti?” Gehazi odgovori: “Eto, nažalost, nema sina, a muž joj je star.”"

¹⁵ Potom on zapovjedi: “Zovni je!” On je dozva i ona stade na vratima."

¹⁶ I on reče: “Dogodine, u ovo doba, milovat ćeš sina.” A ona odvrati: “Nemoj, gospodaru moj! Ne varaj svoju sluškinju, ti, Božji čovječe!”"

¹⁷ I doista zatrudnje žena, i rodi sina druge godine u to doba, kako joj je Elizej bio obećao."

¹⁸ Kad je dječak bio odrastao, iziđe on jednoga dana k svom ocu i k žeteocima."

¹⁹ Tada se potuži ocu: “Ah, glava, moja glava!” On reče sluzi: “Nosi ga kući k njegovoj majci!”"

²⁰ On ga uze i odnese ga njegovoj majci. Do podne je još sjedio na njezinu krilu, tada umre."

²¹ Onda ode ona gore, položi ga na postelju Božjega čovjeka, zaključa za njim i iziđe."

²² Potom pozva svoga muža i zamoli ga: “Pošalji mi jednoga slugu i jednu magaricu! Idem brzo Božjemu čovjeku i opet natrag.”"

²³ On upita: “Zašto danas hoćeš ići k njemu? Niti je mlađak niti subota.” Ona odvrati: “Zbogom!”"

²⁴ Potom dade osedlati magaricu i zapovjedi svom sluzi: “Tjeraj samo jednako i nemoj mi zastajati nigdje, osim kad ti kažem!”"

²⁵ Tako ode i dođe k Božjemu čovjeku na Karmel. Kad je Božji čovjek ugleda izdaleka, reče svomu sluzi Gehaziju: “Ta ovdje je naša Šunamka!"

²⁶ Trči pred nju i pitaj je: Jesi li zdravo? Je li zdravo tvoj muž i dječak?” Ona odgovori: “Zdravi smo.”"

²⁷ Ali kad dođe k Božjemu čovjeku na goru, ogrli mu noge. Gehazi pristupi i htjede je odgurnuti. Ali Božji čovjek reče: “Pusti je! Jer je duboko rastužena. A Gospodin krije od mene i nije mi javio.”"

²⁸ Ona se stade tužiti: “Jesam li svog gospodara molila za sina? Nisam li kazala: Ne varaj me?”"

²⁹ Tada on zapovjedi Gehaziju: “Opaši svoja bedra, uzmi moj štap u ruku, pa idi! Ako susretneš koga, ne pozdravljaj ga, i ako te tko pozdravi, ne zahvaljuj mu! Stavi moj štap na dječakovo lice!”"

³⁰ A dječakova mati povika: “Tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti sam, ne puštam te!” I on se diže i pođe s njom."

³¹ Gehazi je bio međutim otišao naprijed i stavio štap na dječakovo lice. Ali nije se moglo opaziti ni glasa ni znaka života. Stoga ode natrag ususret (Elizeju) i javi mu da se dječak nije probudio."

³² Kad Elizej dođe u kuću, nađe dječaka gdje leži mrtav na njegovoj postelji."

³³ On se povuče natrag, zaključa vrata za sobom i za dječakom i pomoli se Gospodinu."

³⁴ Potom se pope na postelju i leže na dječaka. Stavi svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči i svoje ruke na njegove ruke. I dok je on bio tako ispružen po njemu, ugrija se dječakovo tijelo."

³⁵ Potom se on povuče natrag i pođe po kući jednom ovamo i onamo, pope se opet na postelju i pruži se još jednom po njemu. Tada kihnu dječak sedam puta. Onda otvori dječak svoje oči."

³⁶ I zovnu on Gehazija i zapovjedi mu: “Dovedi našu Šunamku!” On je zovnu, i kad ona dođe k njemu i reče joj on: “Uzmi svoga sina!”,"

³⁷ ona pristupi, pade mu pred noge i nakloni se do zemlje. Tada uze svog sina i iziđe."

³⁸ Elizej dođe opet u Gilgal, kad je upravo bila glad u zemlji. I dok su proročki učenici sjedili pred njim, zapovjedi on svom sluzi: “Pripremi veliki kuhinjski lonac i skuhaj jelo za proročke učenike!”"

³⁹ Tada jedan ode u polje kako bi nabrao zelja. Nađe tamo divlju povijušu i istrgnu s nje divljih ugoraka, tako da je njima napunio svoj plašt. Tada dođe kući i sasiječe ih za jelo u kuhinjski lonac; jer ih nije poznavao.""

⁴⁰ A kad usuše ljudima jelo, i oni stadoše jesti, povikaše iza glasa: “U loncu je smrt, čovječe Božji!” I nisu mogli dalje jesti."

⁴¹ A on zapovjedi: “Donesite ovamo brašna!” Baci to u lonac i reče: “Uspi ljudima, neka jedu!” I nije bilo više ništa škodljivo u loncu."

⁴² Jednoga dana dođe netko iz Baal Šališe, donese čovjeku Božjemu u svojoj torbi kruhove od prvina, dvanćst ječmenih kruhova i istučene klasove. On zapovjedi: “Daj ljudima, neka jedu!”"

⁴³ A sluga odvrati: “Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?” A on odvrati: “Daj ljudima, neka jedu! Jer tako govori Gospodin: Vi ćete jesti i još će od toga preteći.”"

⁴⁴ Tada im on to postavi. Oni jedoše i još im preteče, kako je bio obećao Gospodin."

5

¹ Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bio je čovjek koji je svojem gospodaru mnogo vrijedio i bio vrlo ugledan, jer je po njemu Gospodin bio podijelio Aramejcima pobjedu. Ali taj čovjek, veliki junak, bio je gubav."

² A bili su Aramejci u jednom boju zarobili i odveli iz izrćlske zemlje mladu djevojku. Ona je postala sluškinja kod Naamanove žene."

³ Ona reče svojoj gospodarici: “O, kad bi moj gospodar bio kod proroka u Samariji! On bi ga onda iscijelio od njegove gube.”"

⁴ Tada ode Naaman i javi to svojemu gospodaru: “Tako i tako reče djevojka iz izrćlske zemlje.”"

⁵ Aramejski kralj odvrati: “Dobro, odi tamo! Ja ću po tebi poslati pismo Izrćlovu kralju.” Tako se on zaputi, uze sa sobom deset talenata srebra, šest tisuća šekela zlata i desetore svečane haljine"

⁶ i predade Izrćlovu kralju pismo s ovim sadržajem: “S ovim pismom šaljem k tebi svoga slugu Naamana, da ga iscijeliš od njegove gube.”"

⁷ Kad je Izrćlov kralj bio pročitao pismo, razdere svoje haljine i povika: “Zar sam ja Bog, koji može ubiti i život vratiti, pa ovaj šalje k meni da čovjeka oslobodim od njegove gube? Tu vidite jasno da on traži svađu sa mnom.”"

⁸ Kad sazna Elizej, Božji čovjek, da je Izrćlov kralj razdro svoje haljine, posla kralju i poruči mu: “Zašto si razderao svoje haljine? Neka dođe k meni, da upozna kako postoji prorok u Izrćlu!”"

⁹ Tako dođe Naaman s konjima i kolima i stade pred Elizejevim kućnim vratima."

¹⁰ Elizej mu dade priopćiti preko jednoga glasnika: “Idi, okupaj se sedam puta u Jordanu, pa ćeš opet postati zdrav i čist!”"

¹¹ Naaman se na to ozlovolji, pođe i primijeti: “Mislio sam da će on sam izići, preda me stupiti, ime Gospodina, Boga svojega, zazvati, svoju ruku prema svetištu uzdignuti i tako gubu oduzeti."

¹² Nisu li Abana i Parpar, rijeke u Damasku, bolje od svih voda u Izrćlu? Ne bih li postao čist kad bih se okupao u njima?” I on se okrenu i ode otamo pun gnjeva."

¹³ Ali njegove mu sluge pristupiše i rekoše mu: “Poštovani oče, da je prorok tražio od tebe što teško, ti bi to sigurno učinio. Koliko bi više onda trebao učiniti samo ono što on od tebe traži: da se okupaš, pa da postaneš čist!”"

¹⁴ On dakle siđe k Jordanu i zaroni u nj sedam puta, po uputi Božjega čovjeka. I njegovo tijelo postane tako čisto kao tijelo maloga djeteta."

¹⁵ Tada se vrati Božjem čovjeku sa svom svojom pratnjom. Kad dođe, stupi pred njega i reče: “Sad znam da na svoj zemlji nema Boga nego samo u Izrćlu. Pa uzmi dar od svojega sluge!”"

¹⁶ Ali on odvrati: “Tako živ bio Gospodin, u čijoj sam službi, ne uzimam ništa.” I premda je na nj navaljivao, on ne htjede uzeti."

¹⁷ Napokon zamoli Naaman: “Kad eto ne ćeš, a ono neka se meni, tvojemu sluzi, da ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer tvoj sluga ne će više prinositi žrtava paljenica i klanica nijednome drugom bogu osim Gospodinu."

¹⁸ Ali Gospodin neka oprosti ovo tvojemu sluzi: Kad moj kraljevski gospodar uđe u Rimonov hram, da se tamo pokloni, i pritom se nasloni na moju ruku, onda neka bih se i ja smio pokloniti u Rimonovu hramu, kad se on pokloni u Rimonovu hramu. Neka bi to Gospodin oprostio tvom sluzi!”"

¹⁹ On mu odvrati: “Idi u miru!” Kad je on bio otišao od njega jedan komad puta,"

²⁰ pomisli Gehazi, sluga Božjega čovjeka Elizeja: “Gospodar je moj jeftino otpremio toga Aramejca Naamana i nije ništa uzeo od onoga što je on bio donio sa sobom. Tako živ bio Gospodin! Potrčat ću za njim i uzet ću nešto od njega.”"

²¹ I tako Gehazi otrča za Naamanom. Kad ga spazi Naaman gdje trči za njim, nagnu se s kola k njemu i upita ga: “Treba li što?”"

²² On odgovori: “Jest, moj me gospodar šalje da ti kažem: Upravo sada dođoše k meni dva mladića iz Efrajimove gore, proročki učenici. Daj mi za njih talenat srebra i dvije svečane haljine!”"

²³ Naaman odvrati: “Ugodi mi i uzmi dva talenta!” I natjera ga i sveza dva talenta u dvije vreće, uz to dvije svečane haljine. On ih predade dvojici slugu. Oni su to nosili pred njim."

²⁴ Kad on dođe na brdo, uze im to, ostavi u kući i otpusti ljude, koji onda odoše svojim putem."

²⁵ Tada on uđe i stane pred svojega gospodara. Elizej ga upita: “Odakle dolaziš, Gehazi?” On odgovori: “Tvoj sluga nije bio izišao.”"

²⁶ Ali mu onaj reče: “Nisam li bio u duhu ondje kad se je netko iz svojih kola nagnuo k tebi? Nisi li ti uzeo novce da sebi nabaviš haljine, maslinike, vinograde, ovce i goveda, sluge i sluškinje?"

²⁷ I zato guba Naamanova neka prione vječno za te i za tvoje potomke!” I ostavi ga, a onaj posta bijel od gube kao snijeg."

6

¹ Jednoga dana rekoše proročki učenici Elizeju: “Eto vidi, prostor koji mi ovdje kod tebe zauzimamo pretijesan nam je!"

² Mi ćemo poći na Jordan, tamo ćemo svaki uzeti po gredu i ovdje ćemo sebi napraviti stan.” On odgovori: “Idite samo!”"

³ A jedan zamoli: “Budi tako dobar i pođi sa svojim slugama!” On odvrati: “Dobro, idem s vama.”"

⁴ I tako pođe s njima. Kad su bili došli na Jordan, počeše sjeći drva."

⁵ Kad je jedan tesao gredu, padne mu željezna sjekira u vodu. On povika i reče: “Joj, gospodaru! Još mi je ona posuđena.”"

⁶ A čovjek Božji upita: “Kamo je pala?” Onaj mu pokaza mjesto. I on odreza sebi komad drveta, baci ga tamo i učini da sjekira ispliva."

⁷ Tada on reče: “Izvadi je van!” I čovjek pruži ruku pa je uze."

⁸ Kad je aramejski kralj ratovao protiv Izrćla, učini sa svojim slugama ovaj dogovor: “Na tom i na tom mjestu ćete se utaboriti!”"

⁹ A Božji čovjek posla kralju Izrćlovu i poruči mu: “čuvaj se da ne prolaziš onim mjestom! Jer su tamo Aramejci u zasjedi.”"

¹⁰ Izrćlov kralj posla dakle na mjesto koje mu je bio označio Božji čovjek. Svaki put kad bi ga opomenuo, bio je na oprezu. To se je dogodilo više puta."

¹¹ Zbog toga se razgnjevi aramejski kralj. On pozva svoje sluge i upita ih: “Biste li mi mogli reći tko se od nas drži uz Izrćlova kralja?”"

¹² Jedan od njegovih slugu odgovori: “Nije tako, moj gospodaru i kralju, nego Elizej, prorok u Izrćlu, priopćuje Izrćlovu kralju čak riječi koje govoriš u svojoj spavaonici.”"

¹³ Tada zapovjedi: “Idite, pogledajte gdje on stanuje, da pošaljem tamo te ga uhvate!” Javiše mu da je u Dotanu."

¹⁴ I posla onamo konje i kola, i jaku vojsku. Oni dođoše noću i opkoliše grad."

¹⁵ A kad se ujutro diže sluga Božjega čovjeka i iziđe, stajala je oko grada vojska s konjima i kolima. Njegov ga sluga upita: “Jao, gospodaru, što da učinimo?”"

¹⁶ A on odvrati: “Ne boj se! Jer onih koji su na našoj strani ima više negoli je onih koji su na njihovoj strani.”"

¹⁷ I pomoli se Elizej: “Gospodine, otvori mu oči, da vidi!” I Gospodin otvori oči sluzi, i on vidje kako je gora oko Elizeja puna ognjenih konja i kola."

¹⁸ I kad neprijatelji pođoše protiv njega, pomoli se Elizej Gospodinu: “Udari te ljude sljepoćom!” I udari ih sljepoćom, kako je to bio zamolio Elizej."

¹⁹ Nato se okrenu Elizej k njima: “To nije pravi put, i to nije pravi grad. Hajdete za mnom! Ja ću vas odvesti čovjeku kojega tražite.” I odvede ih u Samariju."

²⁰ Kad su bili došli u Samariju, pomoli se Elizej: “Otvori im sad oči, da vide!” Gospodin im tada otvori oči i vidješe odjednom da su usred Samarije."

²¹ Kad ih ugleda Izrćlov kralj, upita Elizeja: “Oče moj, hoću li ih dati sasjeći?”"

²² A on odvrati: “Ne! Zar ćeš sasjeći one što ih nisi zarobio svojim mačem i lukom? Iznesi im jela i pića, neka jedu i piju! Onda neka idu kući svojemu gospodaru!”"

²³ On im, dakle, zgotovi veliku gozbu i oni su jeli i pili. Tada ih otpusti, i oni se vratiše svom gospodaru. Od toga vremena nisu više upadale aramejske čete u izrćlsku zemlju."

²⁴ Nakon nekog vremena skupi Ben Hadad, aramejski kralj, svu svoju vojsku, iziđe pred Samariju i opkoli je."

²⁵ Nastade strahovita glad u Samariji. Oni su je opsjedali tako dugo dok nije magareća glava vrijedila osamdeset šekela srebra, a četvrt kaba golubljeg izmeta pet šekela srebra."

²⁶ Kad je jednom Izrćlov kralj išao po bedemu, povika mu jedna žena: “Pomozi mi, moj gospodaru i kralju!”"

²⁷ On odvrati: “Ako ti ne pomogne Gospodin, kako ću ti ja pomoći? Možda kojim darom s gumna ili iz tijeska?”"

²⁸ I kralj je upita: “Što ima?” Ona odgovori: “Ova ovdje žena reče mi: Daj ovamo svoje dijete, da ga danas pojedemo! Moje ćemo dijete pojesti sutra."

²⁹ Skuhasmo dakle moje dijete i pojedosmo ga. A kad joj sljedećega dana rekoh: Daj ovamo svoje dijete, da ga pojedemo, tad ona sakri svoje dijete.”"

³⁰ Kad je kralj čuo ženine riječi, razdre svoje haljine. Kako je išao po bedemu, vidje narod, da je on na golom tijelu nosio pokorničku odjeću."

³¹ I on povika: “Neka me kazni Bog kako hoće, ako glava Elizeja, Šafatova sina, još danas ostane na njemu!”"

³² Elizej je bio u svojoj kući dok su starješine sjedile kod njega. Tada kralj posla naprijed jednoga čovjeka. Prije nego poslanik stiže k njemu, reče Elizej starješinama: “Eto, on šalje toga krvnika da mi odsiječe glavu! Pazite! čim poslanik dođe, zaključajte vrata i oduprite mu se vratima. Ne čuje li se već za njim udaranje nogu njegova gospodara?”"

³³ Dok je još govorio s njima, stupi već i kralj pred njega i reče: “Kad Gospodin nanosi takvo zlo, kako ću se još uzdati u Gospodina?”"

7

¹ A Elizej navijesti: “čujte riječ Gospodnju! Ovako govori Gospodin: Sutra će u ovo doba na vratima Samarije biti jedna mjerica bijeloga brašna za šekel, a dvije mjerice ječmenoga brašna za šekel.”"

² Dvorski činovnik, na čiju se ruku kralj naslanjao, odgovori Božjemu čovjeku: “I kad bi Gospodin načinio okna na nebu, kako bi se moglo takvo što zbiti?” A onaj odvrati: “Vidjet ćeš svojim očima, ali ga ne ćeš jesti.”"

³ A bila su izvan gradskih vrata četiri gubava čovjeka. Oni rekoše jedan drugomu: “Što ćemo ovdje stajati dok ne umremo?"

⁴ Ako odemo u grad gdje je glad, umrijet ćemo tamo. A ostanemo li ovdje, umrijet ćemo ovdje. Zato hajdemo u tabor Aramejaca! Ako nas ostave na životu, ostat ćemo na životu; ako nas pogube, pa umrijet ćemo.”""

⁵ Oni se, dakle, u sumrak podigoše kako bi se zaputili u tabor Aramejaca. Dođoše do kraja aramejskoga tabora. Ali nigdje nije bilo nikoga."

⁶ Gospodin je naime bio učinio da se u taboru Aramejaca čuje lupa kola i konja i buka velike vojske tako da su govorili jedan drugomu: “Sigurno je Izrćlov kralj protiv nas unajmio hetitske i egipatske kraljeve da udare na nas.”"

⁷ Zato su se u sumrak bili podigli i pobjegli. Svoje šatore, svoje konje i magarce, sav tabor, kao što je bio, bili su ostavili i pobjegli, da spase svoj život."

⁸ Kad su oni gubavci bili došli na drugi kraj tabora, uđoše u jedan šator, najedoše se i napiše se, uzeše sa sobom srebro, zlato i haljine i odoše da to sakriju. Onda se vratiše i uđoše u drugi šator. I taj oplijeniše i opet odoše. I plijen sakriju."

⁹ Tada među sobom rekoše: “Ne smijemo tako činiti. Današnji je dan dan radosne vijesti. Ako šutimo i do sutra rano čekamo, bit ćemo krivi. Zato hajdemo to javiti u kraljevsku palaču!”"

¹⁰ Podigoše se dakle, dozvaše gradske vratare i kazaše im: “Dođosmo u tabor Aramejaca. Ali tamo nismo nikoga vidjeli ni čuli, samo povezani konji i magarci, i šatori, kako su bili prije.”"

¹¹ Gradski vratari to glasno iskazaše, i to se javi u kraljevsku palaču."

¹² Kralj se diže još u noći i reče svojim slugama: “Kazat ću vam što Aramejci hoće s nama: Oni znaju da gladujemo. Zato su ostavili tabor, da se sakriju u slobodnu polju, a misle: Kad iziđu iz grada, pohvatat ćemo ih žive i provalit ćemo u grad.”"

¹³ A jedan od njegovih slugu predloži: “Neka se ipak uzme pet konja od onih koji su još preostali ? to je sve što je ostalo u svemu Izrćlovu mnoštvu jer druge pojedoše ? pa ih pošaljimo i izvidimo!”"

¹⁴ Uzeše dakle dvoja kola s konjima, i kralj ih posla za aramejskom vojskom i zapovjedi: “Idite, izvidite!”"

¹⁵ Oni odoše za njima do Jordana. Sav je put bio pokriven haljinama i oružjem što su ih Aramejci bili pobacali pri svojemu bijegu. Tada se poslanici vratiše i javiše kralju."

¹⁶ I narod iziđe i oplijeni aramejski tabor. Jedna mjerica bijeloga brašna bila je za šekel i dvije mjerice ječmenoga brašna za šekel, kao što je bio unaprijed kazao Gospodin."

¹⁷ Kralj je bio postavio na vrata onoga dvorskog činovnika na čiju se je ruku naslanjao. Pritom ga je narod pregazio na vratima. On umre kao što je bio unaprijed kazao Božji čovjek kad je bio kralj došao k njemu."

¹⁸ Kad naime Božji čovjek reče kralju: “Dvije mjerice ječmenoga brašna bit će sutra u ovo doba na vratima Samarije za šekel, a jedna mjerica bijeloga brašna također za šekel”,"

¹⁹ dvorski je činovnik bio odvratio Božjemu čovjeku: “I kad bi Gospodin načinio okna na nebu, kako bi se moglo takvo što dogoditi?” A onaj mu je bio odvratio: “Vidjet ćeš svojim očima, ali ga ne ćeš jesti.”"

²⁰ I tako se dogodi: narod ga pregazi na vratima, pa umre."

8

¹ Elizej je bio savjetovao ženi kojoj je sina bio vratio u život: “Ustani sa svojom obitelji, odi i skloni se negdje u tuđini! Jer je Gospodin pustio glad koja će doći na zemlju i koja će trajati sedam godina.”"

² Žena ustade i učini kako joj je bio rekao Božji čovjek. Ode sa svojom obitelji i ostane sedam godina u filistejskoj zemlji."

³ Kad prođe sedam godina, vrati se žena iz filistejske zemlje i ode kralju, kako bi ga zamolila za svoju kuću i njive."

⁴ Kralj je upravo razgovarao s Gehazijem, slugom Božjega čovjeka, i zamoli ga da mu ispripovijeda sva čudesna djela što ih je bio učinio Elizej."

⁵ I dok je on pripovijedao kralju kako je Elizej mrtva oživio, dođe žena kojoj je bio oživio sina kako bi zamolila kralja za svoju kuću i za svoju obitelj. Tada reče Gehazi: “Moj gospodaru i kralju, ovo je žena i ovo je njezin sin, onaj kojega je Elizej oživio.”"

⁶ Tada kralj upita ženu i ona mu sve ispripovjedi. Nato joj kralj da jednoga činovnika kojemu zapovijedi: “Gledaj da ona dobije natrag sve što je njezino, i sav prihod od njiva, i to od dana kad je ostavila zemlju pa do danas!”"

⁷ Jednoga dana dođe Elizej u Damask kad se upravo bio razbolio Ben Hadad, aramejski kralj. Javiše mu da je došao Božji čovjek."

⁸ Tada kralj zapovjedi Hazćlu: “Uzmi sa sobom darove i idi ususret Božjemu čovjeku pa preko njega pitaj Gospodina hoću li ozdraviti od ove bolesti!”"

⁹ Hazćl mu iziđe ususret i uze sa sobom darove, razne dragocjenosti iz Damaska, natovarene na četrdeset deva. Kad dođe tamo, stupi pred njega i reče: “Tvoj sin Ben Hadad, aramejski kralj, šalje me k tebi i pita hoće li ozdraviti od svoje bolesti.”"

¹⁰ Elizej mu odgovori: “Idi i reci mu: Ozdravit ćeš. Ali mi je Gospodin pokazao da će umrijeti.”"

¹¹ Pritom se Božji čovjek zagleda nepomično preda se, postane vrlo zbunjen i zaplaka."

¹² Kad Hazćl upita: “Zašto plače moj gospodar?”, on odgovori: “Jer znam da ćeš ti nanijeti mnogo zla Izrćlovim sinovima. Njihove tvrde gradove palit ćeš ognjem, njihove ćeš mladiće ubijati mačem, njihovu ćeš djecu satirati i njihove trudne žene parati.”"

¹³ Hazćl odgovori: “Zar je tvoj sluga pas da čini tako strašne stvari?” Elizej odvrati: “Gospodin mi je pokazao tebe kao aramskoga kralja.”"

¹⁴ Potom ode od Elizeja. Kad dođe k svojemu gospodaru, on ga upita: “Što je rekao Elizej?” On odgovori: “Rekao mi je da ćeš ozdraviti.”"

¹⁵ A sljedećeg dana on uze pokrivač, umoči ga u vodu, pritisnu mu ga na lice tako da je umro. I Hazćl postane kralj umjesto njega."

¹⁶ U petoj godini kraljevanja Jorama, Ahabova sina, nad Izrćlom, kad je Judin kralj još bio Jošafat, postane Joram, Jošafatov sin, Judin kralj."

¹⁷ Imao je trideset i dvije godine kad je postao kralj, i vladao je osam godina u Jeruzalemu."

¹⁸ I hodio je putovima kraljeva Izrćlovih, kao što je bila činila Ahabova kuća, jer je njegova žena bila Ahabova kći. Tako je činio i ono što se nije sviđalo Gospodinu."

¹⁹ Ipak, Gospodin ne htjede zatrti Judu zbog svojega sluge Davida, jer mu je bio obećao da će njemu i njegovim sinovima vazda davati svjetiljku."

²⁰ Za njegova vladanja otpadoše Edomci od Jude i postaviše sebi vlastitoga kralja."

²¹ Joram ode u Seir sa svim svojim ratnim kolima. Kad je jedne noći navalio, razbi Edomce, koji su ga bili opkolili, zajedno sa zapovjednicima ratnih kola, i pobježe vojska kući."

²² Ali Edomci ostadoše neovisni o Judi do dana današnjega. Tada, u isto vrijeme, otpade i Libna."

²³ Ostala Joramova povijest, i sve što je činio, zapisani su u knjizi povijesti Judinih kraljeva."

²⁴ Kad je Joram bio počinuo kod svojih otaca, bio je pokopan kod svojih otaca u gradu Davidovu. Umjesto njega postane kralj njegov sin Ahazja."

²⁵ U dvadesetoj godini kraljevanja Jorama, Ahabova sina, nad Izrćlom, postane kralj Ahazja, sin Jorama, kralja Judina."

²⁶ Ahazja je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj. Vladao je godinu dana u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Atalija i bila je unuka Omrija, Izrćlova kralja."

²⁷ On je hodio putem Ahabove kuće i činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu, kao što je činila Ahabova kuća, jer je bio postao svojta Ahabovoj kući."

²⁸ On pođe s Joramom, Ahabovim sinom, u Ramot Gilead u rat protiv Hazćla, aramskog kralja. Kad pritom Aramejci raniše Jorama,"

²⁹ vrati se kralj Joram kako bi se u Jizreelu liječio od rana koje su mu bili zadali Aramejci kod Ramota, kad je ratovao protiv Hazćla, aramskoga kralja. Ahazja, Joramov sin, Judin kralj, dođe u Jizreelu posjetiti Jorama, Ahabova sina, jer je ležao bolestan."

9

¹ Prorok Elizej dozva k sebi jednoga od proročkih učenika i zapovjedi mu: “Opaši sebi bedra, uzmi ovu uljanicu sa sobom, pa idi u Ramot Gilead!"

² Kad tamo dođeš, raspitaj se za Jehua, sina Jošafata, Nimšijeva sina! Odi tamo, odvedi ga od njegovih drugova i uvedi ga u najtajniju sobu!"

³ Uzmi onda uljanicu, izlij mu je na glavu i reci: Ovako govori Gospodin: Ovime te pomazujem za kralja nad Izrćlom. Tada otvori vrata i odmah bježi!”"

⁴ Mladić ? mladi čovjek bio je prorok ? ode dakle u Ramot Gilead."

⁵ Kad tamo dođe, upravo su zajedno sjedili zapovjednici vojske. On reče: “Imam nalog za tebe, zapovjedniče!” Jehu upita: “Za koga od svih nas?” On odgovori: “Za tebe, zapovjedniče!”"

⁶ Tada se on diže i uđe u kuću. I on mu izli ulje na glavu i reče mu: “Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Pomazujem te za kralja nad Gospodnjim narodom, nad Izrćlom."

⁷ Ti ćeš istrijebiti kuću Ahaba, svojega gospodara. Tako hoću na Izebeli osvetiti krv svojih slugu, proroka, i krv svih slugu Gospodnjih."

⁸ Sva će Ahabova kuća izginuti. Od Ahabovih rođaka iskorijenit ću sve što je muškog roda, dorasle i nedorasle u Izrćlu."

⁹ Učinit ću s Ahabovom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s kućom Baše, Ahijina sina."

¹⁰ Izebelu će proždrijeti psi u jizreelskom polju, i nitko je ne će pokopati.” Potom otvori vrata i pobježe."

¹¹ Kad Jehu iziđe k slugama svojega gospodara, upitaše ga: “Jesi li dobro? Zašto je došao taj smušenjak k tebi?” On im odgovori: “Znate čovjeka i ono što on govori.”"

¹² A oni povikaše: “To su izgovori! Daj nam odgovor!” On odvrati: “Tako i tako mi je govorio, naime: Ovako govori Gospodin: Ja te pomazah za kralja nad Izrćlom.”"

¹³ Odmah uzeše svi svoje plašteve, staviše mu ih pred noge, na gole stepenice, zatrubiše u trube i povikaše: “Jehu je kralj!”"

¹⁴ Tako se pobuni Jehu, sin Jošafata, Nimšijeva sina, protiv Jorama. Joram je bio branio Ramot Gilead sa svim Izrćlom protiv Hazćla, aramskoga kralja."

¹⁵ Tada se vratio kralj Joram, kako bi se liječio u Jizreelu od rana koje su mu bili zadali Aramejci u njegovu boju protiv Hazćla, aramskoga kralja. A Jehu reče: “Ako vam je pravo, neka nitko ne ostavlja grad potajno, da bi javio u Jizreel!”"

¹⁶ Tada Jehu sjedne u kola i odveze se u Jizreel. Jer je tamo ležao Joram bolestan, i Ahazja, Judin kralj, bio je došao tamo da bi posjetio Jorama."

¹⁷ I kad stražar, koji je stajao na kuli u Jizreelu, ugleda Jehuovu četu kako dolazi, javi: “Vidim četu gdje dolazi.” Joram zapovjedi: “Uzmi konjanika, pošalji ga njima ususret, neka upita dolaze li u miru!”"

¹⁸ Konjanik mu dakle odjaha ususret i reče: “Kralj pita dolazite li u miru?” A Jehu mu odvrati: “Što je tebe briga dolazim li ja u miru? Okreni se i hajde za mnom!” Tada stražar javi: “Glasnik je stigao k njima, ali se ne vraća.”"

¹⁹ I posla drugoga konjanika. Kad dođe k njima, reče: “Kralj pita dolazite li u miru?” A Jehu odgovori: “Što je tebe briga dolazim li ja u miru? Okreni se i hajde za mnom!”"

²⁰ Stražar javi: “Glasnik je stigao k njima, ali se više ne vraća. Vožnja je kao vožnja Jehua, Nimšijeva unuka; jer vozi ovamo kao pomamljen.”""

²¹ I zapovjedi Joram da upregnu. I upregoše njegova kola, i Joram, Izrćlov kralj, i Ahazja, Judin kralj, izvezoše se van, svaki na svojim kolima. Oni se odvezoše ususret Jehuu, i sastadoše se s njim na njivi Jizreelca Nabota."

²² Kad Joram ugleda Jehua, upita ga: “Dolaziš li u miru, Jehu?” On odgovori: “Kako da dolazim u miru kad još uvijek traju idolopoklonstva tvoje majke Izebele i mnoga njezina čaranja?”"

²³ Tada se Joram okrene i pobjegne. Ahazji doviknu: “Izdaja, Ahazja!”"

²⁴ Ali Jehu zategnu luk i pogodi Jorama u pleća, tako da mu strijela prođe kroz srce te pade u svojim kolima."

²⁵ Tada zapovjedi Jehu svojemu zapovjedniku Bidkaru: “Uzmi i baci ga na njivu Jizreelca Nabota! Spomeni se kako smo nas dvojica jahali za njegovim ocem Ahabom, a Gospodin izreče protiv njega ovo:"

²⁶ Zaista, kako sam jučer vidio krv Nabotovu i krv njegovih sinova, kaže Gospodin, tako ću ti sigurno platiti na ovoj njivi, kaže Gospodin! Uzmi i baci ga sad na tu njivu, kao što je unaprijed kazao Gospodin!”"

²⁷ Kad to vidje Ahazja, kralj Judin, pobježe prema Bet Haganu. Ali ga potjera Jehu i povika: “Ubijte i njega!” Raniše ga u kolima na brdu Guru kod Jiblaama. Ali pobjegne u Megido. Tamo umre."

²⁸ Sluge ga u kolima odvezoše u Jeruzalem i pokopaše ga kod njegovih otaca, u njegovoj grobnici u gradu Davidovu."

²⁹ U jedanćstoj godini kraljevanja Jorama, Ahabova sina, kralj nad Judom postao je Ahazja."

³⁰ Jehu je, bio međutim, došao u Jizreel. Kad je to čula Izebela, namaza sebi oči, nakiti svoju glavu, i gledala je van s prozora."

³¹ Kad je Jehu ulazio na vrata, ona povika: “Je li dobro prošao Zimri, ubojica svog gospodara?”"

³² Jehu pogleda prema prozoru i upita: “Tko je sa mnom, tko?” Tada pogledaše u nj dva ili tri dvoranina."

³³ Njima on doviknu: “Bacite je dolje!” I baciše je. Krv njezina poprska zid i konje, i oni je izgaziše."

³⁴ Kad je on onda bio ušao i jeo i pio, zapovjedi: “Vidite onu prokletnicu i pokopajte je, jer je kraljeva kći!”"

³⁵ Kad su otišli kako bi je pokopali, nađoše od nje samo još lubanju, noge i ruke."

³⁶ Dođoše natrag i javiše mu. On reče: “Tako glasi riječ Gospodnja koju je izrekao preko svojega sluge Ilije, Tišbijca: U jizreelskom polju proždrijet će psi Izebelino meso."

³⁷ Izebelino truplo bit će kao gnoj u jizreelskom polju, tako da se više ne može kazati: To je Izebela!”"

10

¹ Kako je u Samariji još bilo sedamdeset kraljevića iz Ahabove obitelji, uputi Jehu pismo gradskim glavarima u Samariju s ovim sadržajem:"

² ”čim dobijete ovo pismo, vi koji ste postavljeni nad starješinama i odgojiteljima kraljevićâ iz Ahabove obitelji i ovim kraljevićima iz obitelji svojega gospodara, i nad kolima i konjima, nad utvrdama i oružjem,"

³ izaberite sebi najboljega i najvaljanijega kraljevića iz obitelji svojega gospodara, postavite ga na prijestolje njegova oca i borite se za kuću svojega gospodara!”"

⁴ Ali se oni vrlo uplašiše i rekoše: “Kad mu dva kralja ne mogoše odoljeti, kako ćemo mi moći?”"

⁵ I predstojnik palače, gradski glavar, starješine i odgojitelji poslaše Jehuu ovu vijest: “Mi smo tvoje sluge i činit ćemo sve što nam zapovjediš. Ne ćemo nikoga postavljati za kralja. čini što ti je volja!”"

⁶ A on im uputi drugo pismo s ovim sadržajem: “Kad ste uz mene i hoćete mi biti poslušni, uzmite glave kraljevića iz obitelji svojega gospodara i dođite s njima k meni sutra u ovo doba u Jizreel!” Kraljevići, njih sedamdeset, bili su kod najodličnijih u gradu, koji su ih odgajali."

⁷ čim njima dođe to pismo, uzeše kraljeviće i poklaše ih, svih sedamdeset. Njihove glave staviše u košare i poslaše ih Jehuu u Jizreel."

⁸ Kad dođe glasnik i javi mu da su donijeli glave kraljevića, on zapovjedi: “Složite ih do sutra pred vratima u dvije gomile!”"

⁹ Sljedećega jutra on iziđe, stupi pred sav narod i reče: “Vi ste bez krivnje. Znate da sam ja bio onaj koji se pobunio protiv svoga gospodara i ubio ga. Ali tko je pobio sve ove?"

¹⁰ Znate, dakle, da nije ostala neispunjena nijedna Gospodnja prijetnja, koju je Gospodin izrekao nad Ahabovom kućom. Gospodin je samo izveo što je navijestio preko svojega sluge Ilije.”"

¹¹ Potom Jehu dade pobiti sve koji su još bili ostali u Jizreelu od Ahabove kuće, sve velikaše, pouzdanike i svećenike. Nije dao da od njih ostane ni jedan jedini."

¹² Onda se Jehu podiže i pođe dalje u Samariju. Kad je bio na putu, kod pastirske kolibe,"

¹³ naiđe na rođake Ahazje, Judina kralja. On ih upita tko su. Oni odgovoriše: “Mi smo rođaci Ahazjini i dođosmo posjetiti kraljeviće i sinove kraljice majke.”"

¹⁴ On zapovjedi: “Pohvatajte ih žive!” Pohvataše ih žive i poklaše ih, četrdeset i dvojicu na cisterni, kod pastirske kolibe. Ne ostaviše ni jednoga jedinog od njih."

¹⁵ Kad je krenuo dalje, sastao se s Jonadabom, Rekabovim sinom, koji mu iziđe ususret. On ga pozdravi i upita ga: “Je li ti srce iskreno kao što je moje prema tebi?” Jonadab odgovori: “Jest, posve sigurno! Daj mi svoju ruku!” On mu dade ruku, uze ga k sebi u kola"

¹⁶ i reče: “Hajde sa mnom, i veseli se revnosti mojoj za Gospodina!” I odvezoše ga njegovim kolima."

¹⁷ Kad dođe u Samariju, dade poubijati sve koji su još bili ostali u Samariji od Ahabove obitelji, dok je svu ne istrijebi, po riječi koju je Gospodin bio rekao Iliji."

¹⁸ Potom skupi Jehu sav narod i reče mu: “Ahab je premalo štovanja iskazao Baalu. Jehu će mu služiti revnije."

¹⁹ Zato mi dozovite sve Baalove proroke, sve njegove sluge i svećenike! Nijedan ne smije izostati. Jer želim prirediti veliku žrtvenu svečanost u čast Baalu. Tko izostane, ne će ostati na životu!” Jehu je tako radio kako bi prevario i uništio Baalove štovatelje."

²⁰ Tada Jehu zapovjedi: “Oglasite u čast Baalu svečanu skupštinu!” I oglasiše je."

²¹ Jehu to razglasi po svemu Izrćlu, pa dođoše svi Baalovi štovatelji, i ne izosta ni jedan. Kad su bili ušli u Baalov hram, bio je Baalov hram, pun od jednoga kraja do drugoga."

²² Tada zapovjedi upravitelju riznice neka iznese haljine svim Baalovim štovateljima. I iznese im haljine."

²³ Zatim uđe Jehu s Jonadabom, Rekabovim sinom, u Baalov hram i reče štovateljima Baalovim: “Pripazite dobro na to da ovdje među vama ne bude koji Gospodnji štovatelj, nego sami Baalovi štovatelji!”"

²⁴ I oni dođoše pripremiti žrtve klanice i paljenice. A Jehu je vani bio namjestio osamdeset ljudi i rekao im: “Tko pusti da ijedan od ovih ljudi, što vam ih predajem u ruke, utekne, odgovarat će svojim životom.”"

²⁵ Kad je žrtva paljenica bila priređena, zapovjedi Jehu vojnicima i tjelesnim stražarima: “Ustanite, pobijte ih! Nijedan ne smije umaknuti!” I pobiše ih vojnici i tjelesni stražari mačem, pobacaše ih van, provališe u svetište Baalova hrama,"

²⁶ izbaciše likove iz Baalova hrama i spališe ih."

²⁷ Tada razrušiše kamene Baalove stupove, oboriše Baalov hram i od njegu načiniše zahode, koji postoje do dana današnjega."

²⁸ Tako Jehu istrijebi Baalovu službu iz Izrćla."

²⁹ Ali od grijeha Jeroboama, Nebatova sina, na koji je ovaj bio naveo Izrćla, ne odstupi ni Jehu, naime od zlatnih telaca u Betelu i Danu."

³⁰ Doduše, bio je Gospodin dao javiti Jehuu: “Zato što si revno izvršio što mi je po volji i jer si učinio s Ahabovom kućom sve što mi je bilo u srcu, tvoji će potomci do četvrtog koljena sjediti na Izrćlovu prijestolju.”"

³¹ Ipak se Jehu nije trudio da svim srcem živi po zakonu Gospodina, Boga Izrćlova. On nije odstupio od Jeroboamova grijeha, na koji je on bio naveo Izrćla."

³² U ono vrijeme počne Gospodin otkidati dijelove zemlje od Izrćla. Tada Hazćl udari po svim izrćlskim granicama;""

³³ istočno od Jordana, na svu zemlju Gilead, naime na Gad, Ruben i Manaše, od Aroera što leži uz potok Arnona do Gileada i Bašana."

³⁴ Ostala Jehuova povijest, sva njegova djela i sve njegove pobjede, zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva."

³⁵ Kad je Jehu bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u Samariji. Njegov sin Joahaz postane kralj umjesto njega."

³⁶ Vladao je Jehu u Samariji nad Izrćlom dvadeset i osam godina."

11

¹ Kad je Atalija, mati Ahazjina, doznala da je njezin sin mrtav, odluči pobiti svu kraljevsku obitelj."

² Ali Jošeba, kći kralja Jorama, Ahazjina sestra, uze Joaša, Ahazjina sina, ukrade ga između kraljevića koji su trebali biti pobijeni, i donese ga, vodeći i njegovu dojkinju, u ložnicu. Tako ga sakriše od Atalije te umakne smrti."

³ On ostade šest godina sakriven kod nje u Gospodnjem Hramu, a Atalija je vladala u zemlji."

⁴ U sedmoj godini pošalje Jojada po stotnike, tjelesne stražare i vojnike i uvede ih k sebi u Gospodnji Hram. Tada se dogovori s njima i zakle ih u Hramu Gospodnjem. Nato im pokaza kraljeva sina."

⁵ I dade im ovu uputu: “Vi ćete ovako učiniti: Vas trećina, koji odlazite u subotu i preuzimate stražu u kraljevskoj palači,"

⁶ i druga trećina na vratima Sur, i posljednja trećina na vratima iza vojnika, koji ste imali stražu kod palače,"

⁷ i zatim dva vaša druga dijela, ukratko svi koji dolazite u subotu i držite stražu u Gospodnjem Hramu kod kralja,"

⁸ svi ćete se okupiti oko kralja, svaki s oružjem u ruci. Tko navali među redove, neka bude pogubljen! Tako morate pratiti kralja kada bude dolazio!”"

⁹ Stotnici učiniše točno onako kako im je bio zapovjedio svećenik Jojada. Svaki uze svoje ljude, one koji odlaze u subotu, i one koji dolaze u subotu svećeniku Jojadi."

¹⁰ Svećenik dade stotnicima koplja i štitove, koji su bili pripadali kralju Davidu i koji su se nalazili u Gospodnjem Hramu."

¹¹ Nakon što su se vojnici bili uokolo namjestili, svaki s oružjem u ruci, od južne strane Hrama do sjeverne strane Hrama, između žrtvenika i Hrama, gdje je bio kralj,"

¹² izvede on kraljeva sina i stavi na nj zlatni vijenac i svjedočanstvo. Tako ga izvedoše i pljeskajući rukama povikaše: “Živio kralj!”"

¹³ Kad je Atalija čula viku vojnika i naroda, dođe k narodu u Gospodnji Hram."

¹⁴ Tamo vidje kralja gdje, po običaju, stoji na sudačkom mjestu i uz kralja stotnike i vojnike, a sav se narod radovao i trubio u trube. Tada razdre Atalija svoje haljine i poviče: “Izdaja, izdaja!”"

¹⁵ A svećenik Jojada zapovjedi stotnicima, zapovjednicima četa: “Izvedite je između redova iz Hrama! Onoga koji pođe za njom pogubite mačem!” Svećenik je naime bio zapovjedio da se ona ne pogubi u Gospodnjem Hramu."

¹⁶ Napraviše joj mjesta, i kad je došla na put koji je bio određen za konje, na ulazu u kraljevsku palaču, tamo je ubiše."

¹⁷ Nato Jojada sklopi savez između Gospodina, kralja i naroda, da će naime narod biti Gospodnji, također i između kralja i naroda."

¹⁸ Sav narod otiđe u Baalov Hram i razori ga. Njegove žrtvenike i likove razrušiše posve i ubiše Baalova svećenika Matana pred žrtvenicima. Potom svećenik postavi stražu kod Gospodnjega Hrama."

¹⁹ I pusti stotnike, tjelesnu stražu, vojnike i sav narod neka idu. Izvedoše kralja iz Gospodnjega Hrama i pođoše kroz vojnička vrata u kraljevsku palaču. Tamo on sjede na kraljevsko prijestolje."

²⁰ Sav se narod u zemlji radovao i grad je ostao miran. A Ataliju su bili mačem ubili kod kraljevske palače."

12

¹ Joašu je bilo sedam godina kad se popeo na prijestolje."

² U sedmoj Jehuovoj godini postao je Joaš kralj, i vladao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Sibja, iz Beer Šebe."

³ Joaš je činio ono što se sviđalo Gospodinu dok ga je savjetovao svećenik Jojada."

⁴ Ali žrtvene visine nisu bile oborene. Narod je još uvijek prinosio na visinama žrtve klanice i kadio kâd."

⁵ Joaš je bio zapovjedio svećenicima: “Sav novac koji se kao posvećeni dar donosi u Gospodnji Hram, naime novac koji se odredi procjenom, porez po dužnosti, zatim sav novac koji se u Hram donosi dobrovoljno,"

⁶ to neka svećenici uzimaju za se, svaki od svojega poznanika! Oni s tim neka daju popraviti sve što je trošno na Hramu, gdje se god nađe kakva šteta!”"

⁷ Ali u dvadeset i trećoj godini Joaševa kraljevanja svećenici još nisu bili popravili što je na Hramu bilo trošno."

⁸ Zato pozva kralj Joaš svećenika Jojadu i druge svećenike i upita ih: “Zašto još niste popravili ono što je na Hramu trošno? Odsad ne smijete više uzimati novac od svojih poznanika, nego ga morate upotrijebiti za popravak Hrama.”"

⁹ Svećenici pristadoše na to da više ne uzimaju novac od naroda, ali i da ne popravljaju što je trošno na Hramu."

¹⁰ Tada uze svećenik Jojada jedan kovčeg, napravi prorez na poklopcu i stavi ga uz oltar, desno od ulaza u Gospodnji Hram. Tamo su svećenici koji su stražarili na pragu morali ubacivati sve novce koji su se donosili u Gospodnji Hram."

¹¹ Kad bi vidjeli da ima mnogo novaca u kovčegu, morao je određeni kraljevski činovnik doći s velikim svećenikom i novce koji su se našli u Gospodnjem Hramu svezati i izmjeriti."

¹² Izmjerene novce morali su uručiti onima koji su vodili posao i brinuli se za Gospodnji Hram. Oni bi isplaćivali drvodjelje i radnike koji su bili zaposleni na Gospodnjem Hramu,"

¹³ zatim zidare i kamenare, i one koji su pribavljali drvo i tesano kamenje, da se tako popravi što je bilo trošno na Gospodnjem Hramu, ukratko da se dobavi sve što je trebalo za popravak Hrama."

¹⁴ Ali novcem koji se donosio u Gospodnji Hram nisu se gradile srebrne čaše, noževi, kotlići ili trube, niti zlatne i srebrne posude za Gospodnji Hram,"

¹⁵ nego su ga davali radnicima da poprave Gospodnji Hram."

¹⁶ Pritom od ljudi kojima bi predavali novac nisu tražili da radnicima izdaju račun, jer su radili vjerno i savjesno."

¹⁷ A novci od žrtava za prijestup i grijeh nisu se davali za Hram, nego su pripadali svećenicima."

¹⁸ Tada iziđe Hazćl, aramejski kralj, opkoli Gat i osvoji ga. Kada se Hazćl okrene kako bi krenuo protiv Jeruzalema,"

¹⁹ uze Joaš, Judin kralj, sve posvećene darove koje su bili prinijeli njegovi preci Judini kraljevi: Jošafat, Joram i Ahazja, pa i svoje vlastite, zatim sve zlato koje se našlo u riznicama Gospodnjega Hrama i kraljevske palače, i posla to Hazćlu, aramejskomu kralju. Tako on odustane od rata protiv Jeruzalema."

²⁰ Ostala povijest Joašova, i sve što je učinio, zapisano je u knjizi povijesti Judinih kraljeva."

²¹ A napokon se podigoše protiv njega njegovi dvorani, skovaše urotu protiv njega i ubiše Joaša u tvrđavi Milu, kuda se silazi u Silu."

²² Josakar naime, Šimatov sin, i Jozabad, Šomerov sin, dvorani, bili su njegovi ubojice. Poslije njegove smrti pokopaše ga kod njegovih otaca u gradu Davidovu. Njegov sin Amasja postane kralj umjesto njega."

13

¹ U dvadeset i trećoj godini kraljevanja Joaša, Ahazjina sina, nad Judom, postane Joahaz, Jehuov sin, u Samariji Izrćlov kralj na sedamnćst godina."

² On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu i činio je posve iste grijehe na koje je Izrćla bio naveo Jeroboam, sin Nebatov; i ne odstupi od njih.""

³ Tada se Gospodnji gnjev raspali protiv Izrćla. Dade ih za cijelo ono vrijeme u ruke Hazćla, aramejskoga kralja, i u ruke Ben Hadada, Hazćlova sina."

⁴ A kad se Joahaz htjede pomiriti s Gospodinom, usliši ga Gospodin jer je vidio Izrćlovu nevolju, kako ih muči aramejski kralj."

⁵ Gospodin posla Izrćlu izbavitelja, tako da se je mogao osloboditi od aramejske ruke, i da su sinovi Izrćlovi opet mogli stanovati u svojim šatorima, kao prije."

⁶ Ipak ne odstupiše oni od grijeha Jeroboamove kuće, na koje je on bio naveo Izrćla, nego hodiše u njima. Također Ašera ostade u Samariji."

⁷ I tako Gospodin ostavi Joahazu od ratnikâ samo pedeset konjanika, desetora kola i deset tisuća ljudi. Aramejski ih je kralj bio uništio i kao kod vršidbe u prah ih pretvorio."

⁸ Ostala povijest Joahazova, sva njegova djela i pobjede, zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva."

⁹ Kad je Joahaz bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u Samariji. Njegov sin Joaš postane kralj umjesto njega."

¹⁰ U godini trideset i sedmoj Joašova kraljevanja nad Judom postane Joaš, Joahazov sin, u Samariji Izrćlov kralj na šesnćst godina."

¹¹ On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, i nije odstupio od grijeha Jeroboama, Nebatova sina, na koje je ovaj bio naveo Izrćla, nego je hodio u njima."

¹² Ostala povijest Joašova, sva njegova djela i pobjede, i kako je ratovao s Amasjom, kraljem Judinim, zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva."

¹³ Kad je Joaš bio počinuo kod svojih otaca, i Jeroboam se bio uspeo na njegovo prijestolje, bio je Joaš pokopan u Samariji kod Izrćlovih kraljeva."

¹⁴ Kad je Elizej bolovao od bolesti, od koje je trebao umrijeti, dođe k njemu Joaš, Izrćlov kralj, zaplaka pred njim i povika: “Oče moj, oče moj! Kola Izrćlova i njegovi konjanici!”"

¹⁵ Elizej mu reče: “Donesi luk i strijele!” On donese sebi luk i strijele."

¹⁶ Tada reče Izrćlovu kralju: “Stavi svoju ruku na luk!” On stavi ruku svoju, a Elizej stavi svoje ruke na kraljeve"

¹⁷ i reče: “Otvori prozor prema istoku!” Kad ga je bio otvorio, reče mu Elizej: “Odapni strijelu!” I on odapne strijelu, a Elizej mu reče: “Strijela je to pobjednička od Gospodina, strijela protiv Arama. Ti ćeš Aramejce kod Afeka pobiti i uništiti!”"

¹⁸ Tada nastavi: “Uzmi strijele!” On ih uze. Onda reče Izrćlovu kralju: “Udari u zemlju!” On udari tri puta, pa stane."

¹⁹ Ali se razljuti na nj čovjek Božji i reče: “Ti bi trebao udariti pet ili šest puta, tada bi pobio i uništio Aramejce. A ovako ćeš Aramejce samo tri puta pobijediti.”"

²⁰ Zatim umre Elizej, i pokopaše ga. A obično bi čete moapske početkom godine navaljivale na zemlju."

²¹ Kad jednom upravo htjedoše pokopati nekoga čovjeka i ugledaše jednu takvu četu, baciše čovjeka u Elizejev grob i odoše otamo. Ali kad se čovjek dotače Elizejevih kostiju, dođe u njega život, i on ustade na noge."

²² Hazćl, aramejski kralj, mučio je Izrćlce dok je Joahaz živio."

²³ Ali im Gospodin iskaza milost, smilova im se i pogleda opet na njih zbog svojega saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. On ih ne htjede uništiti i ne odbaci ih od svojega lica do sada."

²⁴ I kad je Hazćl, aramejski kralj, bio umro i njegov sin Ben Hadad postao umjesto njega kralj,"

²⁵ oduze opet Joaš, Joahazov sin, Ben Hadadu, Hazćlovu sinu, gradove koje je ovaj bio u boju oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga razbi tri puta i tako je opet dobio natrag izrćlske gradove."

14

¹ U drugoj godini kraljevanja Joaša, Joahazova sina, nad Izrćlom postane Amasja, Joašev sin, Judin kralj."

² Bilo mu je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Joadana, iz Jeruzalema."

³ On je činio ono što se je sviđalo Gospodinu, iako ne kao njegov djed David, ali posve onako kako je bio činio njegov otac Joaš."

⁴ Visine nisu bile, dakako, oborene, nego je narod još uvijek prinosio žrtve klanice i kadio kâd na visinama."

⁵ čim je on čvrsto u rukama imao kraljevsku vlast, dao je poubijati svoje dvorane, koji su bili ubili njegova kraljevskoga oca."

⁶ Nije ipak dao ubiti sinove tih ubojica zbog Gospodnje zapovijedi koja je zapisana u knjizi zakona Mojsijeva, gdje zapovijeda Gospodin: Oci neka se ne pogube zbog svoje djece, niti djeca zbog svojih otaca, nego neka se svatko pogubi samo zbog svojega vlastitog prekršaja."

⁷ On pobi deset tisuća Edomaca u Slanoj dolini, uze Selu jurišem i dade gradu ime Jokteel, što ga ima do danas."

⁸ Tada posla Amasja poslanike k Joašu, Joahazovu sinu, unuku Jehuovu, Izrćlovu kralju, s pozivom: “Dođi da se ogledamo!”"

⁹ A Joaš, Izrćlov kralj, dade Amasji, Judinu kralju, ovaj odgovor: “Trn na Libanonu posla jednom cedru na Libanonu ovu poruku: Daj svoju kćer mojemu sinu za ženu! Ali zvijer na Libanonu pretrča preko trna i zgazi ga."

¹⁰ Jer si pobio Edomce, postao si obijestan. Veseli se svojoj slavi i ostani kod kuće! Zašto da izazivaš zlo, da padneš, ti i Juda s tobom?”"

¹¹ Zato što Amasja ne htjede poslušati, podiže se Joaš, kralj Izrćlov, i ogledaše se on i Judin kralj Amasja kod Bet Šemeša Judina."

¹² Judejci su bili potučeni od Izrćlaca i pobjegoše svi svojim kućama."

¹³ A Amasju, Judina kralja, Joaševa sina, Ahazjina unuka, uhvati Joaš, Izrćlov kralj, kod Bet Šemeša i odvede ga u Jeruzalem. Tada obori jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do vrata na uglu u dužini od četiri stotine lakata."

¹⁴ Uze sve zlato i srebro i sve posuđe koje se nađe u Gospodnjem Hramu i u riznicama kraljevske palače, zatim taoce, pa se vrati u Samariju."

¹⁵ Ostala Joaševa povijest, njegova djela i pobjede, i kako je ratovao s Judinim kraljem Amasjom, zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva."

¹⁶ Kad je Joaš bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u Samariji, kod Izrćlovih kraljeva. Njegov sin Jeroboam postane kralj umjesto njega."

¹⁷ Amasja, Joašev sin, kralj Judin, živio je poslije smrti Joaša, sina Joahazova, Izrćlova kralja, još petnćst godina."

¹⁸ Ostala Amasjina povijest zapisana je u knjizi povijesti Judinih kraljeva."

¹⁹ Skovaše u Jeruzalemu urotu protiv njega. Kad pobježe u Lakiš, poslaše za njim ljude u Lakiš i tamo ga dadoše ubiti."

²⁰ Prenesoše ga na konjima i pokopaše ga u Jeruzalemu, u gradu Davidovu, kod njegovih otaca."

²¹ Potom uze sav Judin narod Azariju, kojemu je bilo šesnćst godina, i postavi ga za kralja umjesto njegova oca Amasje."

²² On utvrdi Elat, što ga je bio vratio Judi, nakon što je kralj bio počinuo kod svojih otaca."

²³ U petnćstoj godini kraljevanja Amasje, Joaševa sina, nad Judom postane kralj u Samariji Jeroboam, sin Joaša, Izrćlova kralja, na četrdeset i jednu godinu."

²⁴ On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, i nije odstupio ni od jednoga grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje je ovaj bio naveo Izrćla."

²⁵ On je opet dobio natrag Izrćlovo područje od ulaza u Hamat do mora pustinje, po obećanju koje je bio dao Gospodin, Bog Izrćlov, preko svojega sluge proroka Jone, Amitajeva sina, iz Gat Hahefera."

²⁶ Jer je Gospodin bio vidio veoma gorku Izrćlovu nevolju. Bili su propali odrasli i neodrasli, i pomoćnika nije više bilo Izrćlu."

²⁷ Ali Gospodin nije bio sebi odlučio da zatre Izrćlovo ime pod nebom. Zato mu je sada pomagao preko Jeroboama, Joaševa sina."

²⁸ Ostala povijest Jeroboamova, sva njegova djela i pobjede, kako je ratovao i vratio Damask i Emat od Jude Izrćlu, zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva."

²⁹ Kad je Jeroboam bio počinuo kod svojih otaca, kraljeva Izrćlovih, postane njegov sin Zaharija kralj umjesto njega."

15

¹ U dvadeset i sedmoj godini Jeroboamova kraljevanja nad Izrćlom postane Azarja, Amasjin sin, Judin kralj."

² Bilo mu je šesnćst godina kad je postao kralj, i vladao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Jekolija, iz Jeruzalema."

³ On je činio ono što se sviđalo Gospodinu, točno onako kako je to bio činio njegov otac Amasja."

⁴ Samo visine nisu bile oborene. Narod je još uvijek prinosio žrtve klanice i kadio kâd na visinama."

⁵ A Gospodin pohodi kralja teško: on posta gubav do dana svoje smrti, i stanovao je odvojeno u svojoj kući. Jotam, kraljev sin, upravljao je kućom i vladao narodom u zemlji."

⁶ Ostala povijest Azarjina, i sva njegova djela, zapisana su u knjizi povijesti Judinih kraljeva."

⁷ Kad je Azarja bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga kod njegovih otaca, u gradu Davidovu. Njegov sin Jotam postane kralj umjesto njega."

⁸ U trideset i osmoj godini Azarjina kraljevanja nad Judom postane Zaharija, Jeroboamov sin, u Samariji Izrćlov kralj na šest mjeseci."

⁹ On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, kao što su bili činili njegovi preci, i nije odstupio od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koji je on bio naveo Izrćla."

¹⁰ Šalum, Jabešov sin, skova urotu protiv njega, ubije ga u nazočnosti naroda te postane kralj umjesto njega."

¹¹ Ostala Zaharijina povijest zapisana je u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva."

¹² Tako se ispuni Gospodnje obećanje, što ga je bio dao Jehuu: “Do u četvrto koljeno sjedit će tvoji potomci na prijestolju Izrćlovu.” I tako se dogodilo."

¹³ Šalum, Jabešov sin, postane kralj u trideset i devetoj godini kraljevanja Azarjina nad Judom, i vladao je mjesec dana u Samariji."

¹⁴ Tada se podiže Menahem, Gadijev sin, iz Tirse protiv njega, provali u Samariju, potuče Šaluma, Jabešova sina, u Samariji, pogubi ga i postane kralj umjesto njega."

¹⁵ Ostala Šalumova povijest, i urota koju je podigao, zapisane su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva."

¹⁶ Tada raskopa Menahem grad Tifnah i sve što je bilo u njemu, i njegovu okolicu, počevši od Tirse. Jer mu ne otvoriše, zato ih pobi i dade svim ženama koje su bile trudne rasparati tijelo."

¹⁷ U trideset i devetoj godini Azarjina kraljevanja nad Judom postane Menahem, Gadijev sin, u Samariji kralj Izrćlov na deset godina."

¹⁸ On je činio ono se nije sviđalo Gospodinu, i nije odstupio od grijehâ Nebatova sina Jeroboama, na koje je on za života bio navodio Izrćla."

¹⁹ Tada dođe Pul, asirski kralj, u zemlju i Menahem dade Pulu tisuću talenata srebra, da mu ovaj pomogne utvrditi vlast."

²⁰ Menahem nametne taj iznos Izrćlcima, naime svim imućnim ljudima putem poreza, kako bi ga mogao dati asirskomu kralju; pedeset šekela srebra po svakome. Nato opet ode asirski kralj i nije ostao dulje u zemlji.""

²¹ Ostala Menahemova povijest i sva njegova djela, sve je to zapisano u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva."

²² Kad je Menahem bio počinuo kod svojih otaca, postane njegov sin Pekahja kralj umjesto njega."

²³ U pedesetoj godini Azarjina kraljevanja nad Judom postane Pekahja, Menahemov sin, u Samariji Izrćlov kralj, i bio je kralj dvije godine."

²⁴ On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, i nije odstupio od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje je on bio naveo Izrćla."

²⁵ Njegov tjelesni stražar Pekah, Remalijin sin, skova protiv njega urotu i ubi ga u Samariji, u kuli kraljevske palače s Argonom i s Arjeom. Pritom mu je pomagalo pedeset Gileadovaca. Nakon što ga je ubio, postao je kralj umjesto njega."

²⁶ Ostala Pekahjina povijest, kao i sva njegova djela, zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva."

²⁷ U pedeset i drugoj godini Azarjina kraljevanja nad Judom postane Pekah, Remalijin sin, u Samariji Izrćlov kralj za dvadeset godina."

²⁸ On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, i nije odstupio od grijehâ Nebatova sina Jeroboama, na koje je on bio naveo Izrćla."

²⁹ U vrijeme Pekaha, Izrćlova kralja, dođe Tiglat Pileser, asirski kralj, i osvoji Ijon, Abel Bet Maaku, Janoah, Kedeš, Hasor, Gilead i Galileju, svu Naftalijevu zemlju, i odvede zarobljeni narod u Asiriju."

³⁰ Hošea, Elin sin, skova urotu protiv Pekaha, Remalijina sina, ubije ga i postane kralj umjesto njega, u vrijeme kad je Jotam, Uzijin sin, imao dvadeset godina."

³¹ Ostala Pekahova povijest i sva njegova djela, to je zapisano u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva."

³² U drugoj godini kraljevanja Pekaha, Remalijina sina, nad Izrćlom postane Jotam, Azarjin sin, kralj Judin."

³³ Bilo mu je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je šesnćst godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Jeruša, i bila je Sadokova kći."

³⁴ On je činio ono što se sviđalo Gospodinu; činio je posve onako kako je činio njegov otac Uzija.""

³⁵ Samo visine nisu bile oborene. Narod je još uvijek prinosio žrtve klanice i kadio kâd na visinama. On načini gornja vrata na Gospodnjem Hramu."

³⁶ Ostala Jotamova povijest, i sva njegova djela, zapisani su u knjizi povijesti Judinih kraljeva."

³⁷ U ono vrijeme posla Gospodin Resina, aramejskoga kralja, i Pekaha, Remalijina sina, protiv Jude."

³⁸ Kad je Jotam bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga kod njegovih otaca u gradu njegova djeda Davida. Njegov sin Ahaz postane kralj umjesto njega."

16

¹ U sedamnćstoj godini vladanja Pekaha, Remalijina sina, postane Ahaz, Jotamov sin, kralj Judin."

² Dvadeset je godina bilo Ahazu kad je postao kralj, i vladao je šesnćst godina u Jeruzalemu. On nije činio ono što se sviđalo Gospodinu, njegovu Bogu, kao njegov djed David,"

³ nego je hodio putem Izrćlovih kraljeva. Štoviše, svog je sina pustio da ide kroz oganj, po ružnom običaju pogana koje je Gospodin bio protjerao ispred Izrćlovih sinova."

⁴ On je prinosio žrtve klanice i kadio kâd na visinama i humovima, i pod svakim zelenim drvetom."

⁵ Tada iziđoše u boj protiv Jeruzalema Resin, aramejski kralj, i Pekah, Remalijin sin, Izrćlov kralj. Oni opkoliše Ahaza, ali nisu imali nikakva uspjeha u boju."

⁶ Tada Resin, aramejski kralj, vrati Edomcima Elat i izagna Judejce iz Elata. Tako dođoše Edomci u Elat i ostadoše tamo do dana današnjega."

⁷ Ahaz posla poslanike k Tiglat Pileseru, asirskom kralju, i poruči mu: “Tvoj sam sluga i sin. Dođi, izbavi me iz ruku aramejskoga i Izrćlova kralja, koji me napadoše!”"

⁸ Osim toga uze Ahaz srebro i zlato što je našao u Gospodnjem Hramu i riznicama kraljevske palače i posla ih na dar asirskome kralju."

⁹ I posluša ga asirski kralj, ode protiv Damaska, osvoji ga i odvede stanovnike u sužanjstvo u Kir. A Resina dade pogubiti."

¹⁰ Kad kralj Ahaz ode u Damask, kako bi se sastao s Tiglat Pileserom, asirskim kraljem, i kad ugleda žrtvenik koji je bio u Damasku, posla kralj Ahaz svećeniku Uriji nacrt žrtvenika i točan nacrt sve njegove izvedbe."

¹¹ Svećenik Urija dade sagraditi žrtvenik. Svećenik Urija dade ga izraditi točno po naputku koji je bio poslao Ahaz iz Damaska; izradi ga svećenik Urija prije nego se kralj Ahaz vratio iz Damaska.""

¹² Kad kralj dođe kući iz Damaska, razgleda žrtvenik. Tada kralj stupi na žrtvenik i pope se na nj."

¹³ Potom je spalio svoju žrtvu paljenicu i svoj prinos, izlio svoj naljev i poškropio žrtvenik krvlju svojih žrtava pričesnica."

¹⁴ A mjedeni žrtvenik, koji je bio pred Gospodinom, dao je ukloniti s mjesta pred Hramom između novoga žrtvenika i Gospodnjega Hrama i postaviti ga na sjevernoj strani novoga žrtvenika."

¹⁵ Kralj Ahaz dade svećeniku Uriji ovaj naputak: “Spaljuj na velikom žrtveniku jutarnju žrtvu paljenicu i večernji prinos, i kraljevu žrtvu paljenicu i njegov prinos, i žrtvu paljenicu svega naroda u zemlji s njihovim prinosom i naljevima! A za mjedeni žrtvenik još ću promisliti.”"

¹⁶ Svećenik Urija učini točno onako kako mu je bio zapovjedio kralj Ahaz."

¹⁷ I kralj Ahaz je dao skinuti ploče s podnožja i uzeti s njih umivaonike. I more je dao skinuti s mjedenih volova, koji su ga nosili, i staviti ga na kameni pod."

¹⁸ I prekriveni subotnji hodnik, koji su bili izradili uz Hram, i vanjski prilaz za kralja dao je, zbog asirskoga kralja, ukloniti od Gospodnjega Hrama."

¹⁹ Ostala Ahazova povijest, i ono što je poduzimao, to je zapisano u knjizi povijesti Judinih kraljeva."

²⁰ Kad je Ahaz bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga kod njegovih otaca u gradu Davidovu. Njegov sin Ezekija postade kralj umjesto njega."

17

¹ U dvanćstoj godini Ahazova kraljevanja nad Judom postane Hošea, Elin sin, u Samariji kralj nad Izrćlom devet godina."

² On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, iako ne u onoj mjeri u kojoj su to činili Izrćlovi kraljevi koji su bili prije njega."

³ Protiv njega iziđe Salmanasar asirski kralj. Hošea mu se podvrgao i plaćao mu je danak."

⁴ Ali kad asirski kralj vidje da je Hošea bio nevjeran ? on je naime bio poslao poslanike k Sou, egipatskomu kralju i nije platio danka asirskomu kralju kao svake godine ? tad ga asirski kralj dade uhvatiti i baciti u tamnicu."

⁵ I podigao se asirski kralj protiv cijele zemlje, došao pred Samariju, i opsjedao je tri godine."

⁶ U devetoj Hošeinoj godini osvoji asirski kralj Samariju, odvede Izrćlce u sužanjstvo u Asiriju i naseli ih u Helahu i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u medijskim gradovima."

⁷ To se dogodilo zato jer su se Izrćlci ogriješili o Gospodina, svoga Boga, koji ih je bio izveo iz Egipta, iz vlasti faraona, egipatskoga kralja, i jer su štovali tuđe bogove."

⁸ Živjeli su po običajima pogana koje je Gospodin bio prognao ispred Izrćlaca, i po običajima Izrćlovih kraljeva, koji su ih bili uveli."

⁹ Izrćlci počiniše protiv Gospodina, svojega Boga, djela koja nisu bila prikladna: podigoše sebi žrtvenike na uzvišicama po svim svojim mjestima, od stražarske kule do utvrđenoga grada."

¹⁰ Na svakom visokom humu i pod svakim zelenim drvetom postaviše likove Ašere."

¹¹ Žrtvovali su tamo na visinama kao pogani koje je Gospodin bio prognao ispred njih, i činili su zle stvari kojima su izazivali Gospodnju mržnju."

¹² Služili su idolima za koje im je Gospodin bio rekao: “To ne smijete činiti!”"

¹³ Gospodin je dao opominjati Izrćla i Judu preko svih svojih proroka, preko svih vidovnjaka i govorio: “Vratite se sa svojega zla puta i držite moje zapovijedi i uredbe točno po zakonu koji sam dao vašim ocima, i po onome što sam vam zapovjedio preko svojih slugu, proroka!”"

¹⁴ Ali ne poslušaše, nego se pokazaše tvrdoglavi kao njihovi oci, koji se nisu pouzdavali u Gospodina, svojega Boga."

¹⁵ Oni prezreše njegove uredbe, njegov savez, koji je bio sklopio s njihovim ocima, i njegove opomene koje im je bio upravio. Trčali su za ništavnim idolima tako da sami padoše u ništavnost, i za poganima koji su stanovali oko njih, premda im je Gospodin bio zabranio da čine kao oni."

¹⁶ Oni ostaviše sve zapovijedi Gospodina, svojega Boga, načiniše sebi livene likove, dva teleta, napraviše ašere, klanjali su se svoj nebeskoj vojsci i služili su Baalu."

¹⁷ Puštali su svojim sinovima i kćerima da idu kroz oganj, davali se na vračanje i gatanje i činili ono što se nije sviđalo Gospodinu, i tako izazivali njegov gnjev."

¹⁸ Tada se Gospodin vrlo razgnjevio na Izrćla i odbacio ga od svog lica. Ništa ne preosta osim Judina plemena."

¹⁹ Ali se ni Juda nije držao zapovijedi Gospodina, svojega Boga, nego je živio po običajima koje su bili uveli u Izrćlu."

²⁰ I tako Gospodin odbaci sav rod Izrćlaca, ponizi ih i dade ih u ruke pljačkašima, dok ih ne odbaci od svoga lica."

²¹ Kad on odcijepi Izrćla od Davidove kuće, i oni učiniše kraljem Jeroboama, Nebatova sina, odbije Jeroboam Izrćlce od Gospodina i navede ih na težak grijeh."

²² Izrćlci su hodili u svim grijesima što ih je bio počinio Jeroboam. I ne odstupiše od njih"

²³ dok Gospodin ne odbaci Izrćlce od lica svojega, kao što je zaprijetio preko svih svojih slugu, proroka, i Izrćla odvede iz zemlje u Asir, u sužanjstvo koje traje do dana današnjega."

²⁴ Asirski kralj dovede ljude iz Babilona, Kute, Ave, iz Hamata i Sefarvajima i naseli ih umjesto Izrćlaca u gradove Samarije. Oni zaposješe Samariju i nastaniše se u njezinim gradovima."

²⁵ Najprije su tamo stanovali i Gospodina nisu štovali. Zato posla Gospodin lavove među njih, koji ih poharaše."

²⁶ Javiše asirskomu kralju: “Narodi koje si odveo i naselio u gradovima Samarije ne štuju zakonito Boga one zemlje. Zato on posla na njih lavove koji ih ubijaju, jer ne poznaju zahtjeva Boga one zemlje.”"

²⁷ Asirski kralj zapovjedi: “Dovedite tamo jednoga od onih svećenika koje ste otamo odveli! Taj neka ode tamo, neka se tamo nastani i neka ih uputi u zahtjeve Boga one zemlje!”"

²⁸ I tako dođe natrag jedan od svećenika koje su bili odveli iz Samarije, nastani se u Betelu, i učio ih je kako će štovati Gospodina."

²⁹ Ali svaki narod napravi sebi svojega vlastitog boga i postavi ga u hramove na visinama koje su bili podigli Samarijanci, svaki narod u gradovima u kojima se nastanio."

³⁰ Ljudi iz Babilona napraviše sebi Sukot Benota, oni iz Kuša Nergala, oni iz Hamata Ašimu."

³¹ Oni iz Ave napraviše sebi Nibahaza i Tartaka, oni iz Sefarvajima spaljivali su svoju djecu u čast Adrameleku i Anameleku, sefarvajimskim bogovima."

³² Usto su štovali i Gospodina i postavili sebi iz svoje sredine ljude za svećenike visina, koji su žrtvovali za njih u hramovima na visinama."

³³ Štovali su dakle Gospodina i ujedno služili svojim bogovima po običaju onih naroda iz kojih su ih bili odveli."

³⁴ Do dana današnjega rade po svojim prijašnjim običajima. Ne štuju Gospodina i ne rade po svojim uredbama i pravilima, i po Zakonu i zapovijedi što ju je Gospodin dao sinovima Jakova, kojega nazva Izrćlom,"

³⁵ s kojima Gospodin učini savez i kojima je bio ovako zapovjedio: “Ne smijete štovati drugih bogova niti im se klanjati, služiti im i žrtve im prinositi,"

³⁶ nego Gospodina, koji vas je izveo iz Egipta velikom silom i podignutom mišicom, njega morate štovati, njemu se klanjati i njemu žrtvovati."

³⁷ Uredbe i pravila, zakone i zapovijedi koje vam je napisao morate uvijek točno ispunjavati. Druge bogove ne smijete štovati."

³⁸ Savez koji je učinio s vama ne smijete zaboraviti, niti druge bogove štovati,"

³⁹ nego morate štovati samo Gospodina, svojega Boga. Tada će vas on izbaviti iz ruke svih vaših neprijatelja.”"

⁴⁰ Ali oni to nisu bili poslušali, nego su činili po svom prijašnjem običaju."

⁴¹ Tako su ti narodi štovali Gospodina, a služili su i svojim idolima. I njihova djeca i djeca njihove djece čine do dana današnjega isto onako kako su činili njihovi oci."

18

¹ U trećoj godini kraljevanja Hošee, Elina sina, nad Izrćlom postane kralj Ezekija, sin Ahaza, Judina kralja."

² Bilo mu je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Abija i bila je kći Zaharijina."

³ On je činio ono što se sviđalo Gospodinu, posve onako kao što je bio činio njegov djed David."

⁴ On je uklonio visine, oborio likove, posjekao Ašere i razbio mjedenu zmiju, koju je bio napravio Mojsije; do njegova vremena bili su joj, naime, Izrćlci prinosili kâd. Zvali su je Nehuštan.""

⁵ On se pouzdavao u Gospodina, Boga Izrćlova. Među svim Judinim kraljevima nije mu bilo jednaka ni među njegovim nasljednicima, ni među njegovim prethodnicima."

⁶ On je čvrsto prionuo samo uz Gospodina i držao se njegovih zapovijedi, koje je Gospodin bio dao Mojsiju."

⁷ Tako je i Gospodin bio s njim. U svemu što bi poduzeo, imao je uspjeh. On je otpao od asirskog kralja i otkazao mu poslušnost."

⁸ Filistejce je pobio do područja Gaze, od stražarske kule do utvrđenoga grada."

⁹ U četvrtoj godini Ezekijina kraljevanja, to jest u sedmoj godini kraljevanja Hošee, sina Elina, nad Izrćlom, podiže se Salmanasar, airski kralj, protiv Samarije i opkoli je."

¹⁰ Nakon tri je godine osvoji. U šestoj godini Ezekijina kraljevanja, to jest u devetoj godini Hošeina kraljevanja nad Izrćlom, bila je uzeta Samarija."

¹¹ Asirski kralj odvede zarobljene Izrćlce u Asiriju i naseli ih u Halahu na Haboru, rijeci u Gozanu, i u medijskim gradovima,"

¹² jer nisu slušali glasa Gospodina svojega Boga, i bili su prekršili zavjet koji su bili sklopili s njim, sve što im je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji. Nisu pazili na to i nisu radili u skladu s tim."

¹³ U četrnćstoj godini kraljevanja Ezekijina podiže se Sanherib, asirski kralj, protiv svih utvrđenih Judinih gradova i osvoji ih."

¹⁴ I Judin kralj Ezekija posla poruku asirskomu kralju u Lakiš: “Pogriješio sam. Otiđi opet od mene! Sve što mi nametneš nosit ću.” Tada asirski kralj nametne na Judina kralja Ezekiju trista talenata srebra i trideset talenata zlata."

¹⁵ I Ezekija dade sve srebro što se nađe u Gospodnjem Hramu i u riznicama kraljevske palače."

¹⁶ Tada Ezekija dade s vratnica na Gospodnjem Hramu i s dovratnikâ otkovati zlatnu navlaku, koju je Ezekija, Judin kralj, bio dao navući, i dade je asirskomu kralju."

¹⁷ Međutim, asirski kralj posla iz Lakiša kralju Ezekiji u Jeruzalem svojega vrhovnog zapovjednika, svojega nadsobara i svojega vrhovnog peharnika s jakom vojskom. Oni krenuše i dođoše pred Jeruzalem. Kad su bili stigli, smjestiše se kod vodovoda gornjeg jezera na cesti, u polje valjarâ, i zatražiše kralja."

¹⁸ Predstojnik palače Elijakim, Hilkijin sin, pođe k njima s državnim pisarom Šebnom i pečatnikom Joahom, Asafovim sinom."

¹⁹ I reče im vrhovni peharnik: “Javite Ezekiji: Ovako kaže veliki kralj, asirski kralj: Kakva je to uzdanica u koju se pouzdaješ?"

²⁰ Misliš li da su prazne riječi već savjet i snaga za rat? Na koga se oslanjaš da si otpao od mene?"

²¹ Ti se očito oslanjaš samo na štap slomljene trske, na Egipat, koja se svakome koji se na nju nasloni zabije u ruku i probije ju. Takav je faraon, egipatski kralj, svima koji se u njega uzdaju."

²² Ako li mi odvraćate: U Gospodina, svojega Boga, mi se uzdamo!, nije li to onaj čije je visine i žrtvenike uklonio Ezekija kad je zapovjedio Judi i Jeruzalemu: Samo ćete se pred ovim žrtvenikom, ovdje u Jeruzalemu, klanjati?"

²³ Hajde, okladi se s mojim gospodarom, asirskim kraljem! Dat ću ti dvije tisuće konja ako za njih možeš pribaviti konjanike."

²⁴ Kako ćeš odoljeti jednom jedinom stotniku između najmanjih slugu mojega gospodara? Zato se ti uzdaš u Egipat, zbog kola i konjanikâ?"

²⁵ Osim toga, jesam li ja bez volje Gospodinove došao protiv ovoga mjesta, da ga zatrem? Gospodin mi je rekao: Idi protiv te zemlje i zatri je!”"

²⁶ Tada zamoliše Elijakim, Hilkijin sin, Sobna i Joah vrhovnoga peharnika: “Govori svojim slugama aramejski! Jer mi razumijemo. Ne govori s nama judejski, da ne čuju ljudi koji stoje na zidu!”"

²⁷ A vrhovni im peharnik odvrati: “Da li me moj gospodar poslao k tvojemu gospodaru i k tebi da to kažemo, a ne upravo k ljudima koji tamo sjede na zidu, da napokon zajedno s vama jedu svoju vlastitu nečist i da piju svoju mokraću?”"

²⁸ Tada ustane vrhovni peharnik i povika judejski u sav glas: “čujte vijest velikoga kralja, asirskoga kralja!"

²⁹ Ovako kaže kralj: Ne dajte da vas Ezekija zaludi! Jer vas on ne može izbaviti iz moje ruke."

³⁰ I nemojte da vas on nagovori da se pouzdate u Gospodina, ako rekne: Gospodin će nas sigurno izbaviti; on ne će dati ovaj grad u ruke asirskomu kralju.""

³¹ Ne slušajte Ezekiju! Jer ovako kaže asirski kralj: Sklopite mir sa mnom i predajte mi se! Onda će svaki od vas jesti sa svoga čokota i sa svoje smokve, i svaki će piti iz svoje cisterne,"

³² dok ne dođem i ne odvedem vas u zemlju koja je kao vaša, u zemlju punu žita i vina, u zemlju punu kruha i vinogradâ, u zemlju punu maslina i meda, vi ćete ostati na životu i nećete umrijeti. Zato ne slušajte Ezekiju! On vas samo vara kad govori: Gospodin će vas izbaviti!"

³³ Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoju zemlju iz ruke asirskoga kralja?"

³⁴ Gdje su hamatski i arpadski bogovi? Gdje su sefarvajimski, henski i ivski bogovi? Jesu li možda oni izbavili Samariju iz mojih ruku?"

³⁵ Koji su od svih bogova tih naroda izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi sad Gospodin izbavio Jeruzalem iz moje ruke?”"

³⁶ Ali je narod šutio i nije mu odgovorio ništa. Jer je kralj bio zapovjedio: “Ne odgovarajte mu!”"

³⁷ Nato predstojnik palače Elijakim, Hilkijin sin, državni pisar Sobna i pečatnik Joah, Asafov sin, dođoše k Ezekiji razdrijevši haljine i javiše mu što je bio rekao vrhovni peharnik."

19

¹ Kad je to čuo kralj Ezekija, razdre svoje haljine, odjene pokorničku odjeću i ode u Gospodnji Hram."

² Predstojnika palače Elijakima, državnog pisara Sobnu i svećeničke starješine posla, isto tako odjevene u pokorničkoj odjeći, k proroku Izaiji, Amosovu sinu."

³ Oni mu rekoše: “Ovako veli Ezekija: Današnji je dan dan nevolje, kazne i pogrde. Jer prispješe djeca do poroda, a nema snage da se rode."

⁴ Možda čuje Gospodin, tvoj Bog, sve riječi vrhovnoga peharnika kojega je njegov gospodar, asirski kralj, poslao ovamo da se naruga Bogu živomu te ga kazni zbog riječi što ih je čuo Gospodin, tvoj Bog. Pomoli se stoga za ostatak koji se još (ovdje) nalazi!”"

⁵ I kad sluge kralja Ezekije dođoše k Izaiji,"

⁶ odgovori im Izaija: “Javite ovo svomu gospodaru: Ovako govori Gospodin: Ne plaši se riječi što si ih čuo kad su mi se narugale sluge asirskoga kralja!"

⁷ Evo, ja ću mu udahnuti misao da se vrati u svoju zemlju nakon što čuje jednu vijest. A u njegovoj ću zemlji učiniti da pogine od mača.”"

⁸ Na povratku nađe vrhovni peharnik asirskoga kralja kako opsjeda Libnu. On je naime bio čuo da je ovaj otišao od Lakiša."

⁹ I kad je Sanherib čuo da je Tirhak, etiopski kralj, krenuo u boj protiv njega, posla opet poslanike Ezekiji i zapovjedi:"

¹⁰ ”Odnesite ovu vijest Ezekiji, Judinu kralju: Nemoj da te zavara tvoj Bog u kojega se uzdaš misleći da Jeruzalem ne će pasti u ruku asirskomu kralju!"

¹¹ Sam si čuo što su učinili asirski kraljevi svim zemljama, zatrvši ih sasvim. A ti da se izbaviš?"

¹² Jesu li možda bogovi naroda koje satrše moji oci izbavili Gozance, Harane, Resefce i Edence u Tel Basaru?"

¹³ Gdje je hamatski kralj, arpadski kralj, kralj grada Sefarvajima, pa onaj od Hene i Ive?”"

¹⁴ Ezekija primi poslanikovo pismo. Kad ga je bio pročitao, ode u Gospodnji Hram i razvi ga tamo pred Gospodinom."

¹⁵ Tada se pomoli Ezekija pred Gospodinom ovako: “Gospodine, Bože Izrćlov! Ti imaš prijestolje nad kerubima. Ti si jedini Bog nad svim kraljevstvima na zemlji. Ti si onaj koji je stvorio nebo i zemlju."

¹⁶ Prigni, Gospodine, svoje uho i čuj! Otvori, Gospodine, svoje oči i vidi! Pripazi na riječi što mi ih ovdje šalje Sanherib, da se naruga živomu Bogu!"

¹⁷ Istina je, doduše, Gospodine, da su asirski kraljevi opustošili narode i njihove zemlje"

¹⁸ i njihove bogove pobacali u oganj. Ali to i nisu bili bogovi, nego djelo čovječje ruke, drvo i kamen. Zato ih se moglo uništiti."

¹⁹ A sad, Gospodine, Bože naš, izbavi nas iz njegove ruke, da spoznaju sva kraljevstva na zemlji da si ti, Gospodine, jedini Bog!”"

²⁰ I posla Izaija, Amosov sin, Ezekiji ovu vijest: “Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Molitvu koju si mi upravio zbog Sanheriba, asirskoga kralja, uslišio sam."

²¹ Ovo izreče Gospodin za nj: Smije ti se, ruga ti se djevojka, kći Siona. Za tobom maše glavom kći Jeruzalema."

²² Koga si pogrdio i pohulio, protiv koga si glas podigao i uvis bacio oholi pogled? Protiv Sveca Izrćlova!"

²³ Pogrdio si preko svojih poslanika Gospodina. Ovako si mislio: Silom svojih kola popeo sam se na visoke gore, na vrhunac Libanona. Oborio sam visoke cedrove, najljepše čemprese. Prodro sam sve do najvišeg vrhunca, u najbogatije njegove šume."

²⁴ Iskopao sam zdence i mogao sam piti tuđu vodu; isušio sam svojim stopama sve egipatske rijeke. ""

²⁵ Zar nisi još čuo? Odavno sam ja to spremio, od iskona sam to zamislio, a sad puštam da se to dogodi, da pretvoriš tvrde gradove u puste ruševine."

²⁶ Nemoćni zadrhtaše njihovi stanovnici i smetoše se, postadoše kao trava u polju i kao zelena travica, kao trava na krovu, kao zrno koje se osuši prije nego dozri."

²⁷ Znam tvoje ustajanje i sjedanje, dobro poznajem tvoje hodanje i dolaženje, i kako sada bjesniš na mene."

²⁸ Zato što bjesniš na mene, i zato što tvoja obijest dolazi do mojih ušiju, ja ću svoju brnjicu staviti na tvoje nozdrve i uzde u tvoju gubicu, pa te natjerati natrag putem kojim si došao."

²⁹ A ovo neka ti bude znak: ove će se godine jesti što samo naraste, i druge godine ono što opet samo naraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde i uživajte u njihovim plodovima!"

³⁰ Što god tad preostane od Judine kuće, potjerat će opet žile odozdo i donijeti plod odozgo."

³¹ Jer će iz Jeruzalema izići ostatak, četa koja se spasila iz gore Siona. Revnost Gospodina nad vojskama to će proizvesti."

³² Zato ovako govori Gospodin za asirskoga kralja: Ne će provaliti u ovaj grad i ne će ovamo ubaciti strijelu. Ne će mu se primaknuti sa štitom, niti će iskopati opkop oko njega."

³³ Vratit će se putem kojim je došao. Ne će provaliti u ovaj grad! Tako glasi Gospodnja riječ."

³⁴ Branit ću ovaj grad i spasit ću ga zbog sebe i zbog svojega sluge Davida.”"

³⁵ Iste noći iziđe Gospodnji anđeo i pobije u asirskom taboru sto i osamdeset i pet tisuća ljudi. Kad ustadoše ujutro, nađoše sve same mrtvace."

³⁶ Odmah se podiže Sanherib, asirski kralj, i ode kući. Ostade u Ninivi."

³⁷ Kad se jednom klanjao u Hramu svojega boga Nisroka, ubiše ga mačem njegovi sinovi Adramelek i Saraser. Tada pobjegoše u zemlju Ararat. Njegov sin Asar-Hadon postane kralj umjesto njega."

20

¹ U ono vrijeme smrtno se razbolje Ezekija. Prorok Izaija, Amosov sin, dođe k njemu i reče mu: “Ovako govori Gospodin: Uredi svoju kuću; jer ćeš umrijeti i ne ćeš više ozdraviti!”""

² Tada on okrenu svoje lice k zidu i upravi Gospodinu ovu molitvu:"

³ ”Ah, Gospodine, spomeni se ipak da sam hodio pred tobom u vjernosti i s nepodijeljenim srcem i da sam činio što je tebi ugodno!” I Ezekija glasno zaplače."

⁴ A Izaija još nije bio ostavio srednje predvorje, i dođe mu Gospodnja riječ:"

⁵ ”Vrati se i javi Ezekiji, knezu mojega naroda: Ovako govori Gospodin, Bog Davida, tvoga djeda: čuo sam tvoju molitvu i vidio tvoje suze. I eto, ozdravit ću te opet. Već prekosutra ići ćeš u Gospodnji Hram."

⁶ Dodat ću vijeku petnćst godina. I izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja, i branit ću ovaj grad zbog sebe i zbog svojega sluge Davida.”"

⁷ Potom zapovjedi Izaija: “Donesite grudu smokava!” Donesoše je i staviše je na oteklinu. I on ozdravi."

⁸ Ezekija je bio upitao Izaiju: “Koji je znak za to da će me Gospodin ozdraviti i da ću prekosutra moći otići u Gospodnji Hram?”"

⁹ Izaija odgovori: “Ovo neka ti bude znak od Gospodina, da će Gospodin ispuniti obećanje što ga je dao: Hoćeš li da ode sjena za deset stupnjeva naprijed ili natrag?”"

¹⁰ Ezekija odgovori: “Lako je da sjena ode naprijed za deset stupnjeva. Ne, sjena neka se vrati za deset stupnjeva!”"

¹¹ I prorok Izaija zavapi Gospodinu, i Gospodin dade sjenu po stupnjevima, koju je već spustio na Ahazovim stepenicama, vratiti za deset stupnjeva."

¹² U ono vrijeme babilonski kralj Merodak-Baladan, Baladanov sin, posla Ezekiji pismo s darovima. On je naime bio čuo da je Ezekija bolestan."

¹³ Ezekija se tome obradova i pokaza im sve svoje skladište, srebro i zlato, mirise i skupocjeno ulje, svu svoju oružarnicu i sve što se je nalazilo u riznicama. Nije ostalo ništa u njegovoj palači i od onoga što je bilo pod njegovom vlašću, a da im Ezekija nije pokazao."

¹⁴ I dođe prorok Izaija kralju Ezekiji i upita ga: “Što su htjeli ti ljudi i odakle su došli k tebi?” Ezekija odgovori: “Iz daleke su zemlje došli, iz Babilona.”"

¹⁵ Onaj upita dalje: “Što su vidjeli u tvojoj palači?” Ezekija odvrati: “Vidjeli su sve što ima u mojoj palači. Nije ostalo ništa u mojim riznicama da im nisam pokazao.”"

¹⁶ Izaija reče Ezekiji: “čuj riječ Gospodnju:"

¹⁷ Doći će vrijeme kad će biti odneseno u Babilon sve što se nalazi u tvojoj palači, što su prikupljali tvoji oci do dana današnjega. Ništa ne će preostati ? tako govori Gospodin ?"

¹⁸ a od tvojih vlastitih sinova, koji će ti se još roditi, uzet će neke da budu sobari u palači babilonskoga kralja.”"

¹⁹ Ezekija odgovori Izaiji: “Riječ Gospodnja, koju si mi navijestio, prava je”, i pridoda: “Neka ipak, dok ja živim, vladaju mir i sigurnost!”"

²⁰ Ostala povijest Ezekijina, sve njegove pobjede, i kako je napravio jezero i vodovod, i doveo vodu u grad, to je zapisano u knjizi povijesti Judinih kraljeva."

²¹ Kad je Ezekija bio počinuo kod svojih otaca, postane njegov sin Manaše kralj umjesto njega."

21

¹ Dvanćst godina bilo je Manašeu kad je postao kralj, i vladao je pedeset i pet godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Hefsi-Bah."

² On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu kad je nasljedovao ružne običaje narodâ koje je Gospodin bio protjerao ispred Izrćlovih sinova."

³ Visine koje je bio srušio njegov otac Ezekija, on je opet podigao, podigao je i žrtvenike Baalu, dao postaviti Ašeru, kao što je bio učinio izrćlski kralj Ahab, klanjao se je svoj nebeskoj zvjezdanoj vojsci i njoj je služio."

⁴ Štoviše, u Gospodnjem Hramu, o kojem je bio objavio Gospodin: “U Jeruzalemu dat ću da stanuje moje ime”, sagradio je žrtvenike."

⁵ Svoj nebeskoj zvjezdanoj vojsci podigao je žrtvenike u oba predvorja Gospodnjega Hrama."

⁶ Svojega vlastitog sina pustio je da prolazi kroz oganj; vračao je i gatao je, i namjestio zaklinjače mrtvaca i gataoce. Tako je činio mnogo od onoga što se nije sviđalo Gospodinu, i tako izazivao njegov gnjev.""

⁷ I sliku Ašere, koju je bio dao napraviti, postavio je u Hramu, za koji je Gospodin bio obećao Davidu i njegovu sinu Salomonu: “Ovaj Hram i Jeruzalem, koji sam izabrao između svih Izrćlovih plemena, učinit ću zauvijek stanom svojega imena."

⁸ Ne ću više dati da se Izrćlove noge maknu iz zemlje koju dadoh njihovim ocima, ako samo budu pazili na to da vjerno čine onako kako sam im zapovjedio, i to točno po zakonu što im ga je naložio moj sluga Mojsije.”"

⁹ Ali oni ne poslušaše, i Manaše ih zavede na to da čine još gore nego narodi koje je Gospodin bio uništio ispred Izrćlovih sinova."

¹⁰ Ovako je govorio Gospodin preko svojih slugu, proroka:"

¹¹ ”Zato što je Manaše, Judin kralj, činio još gore užase nego što su prije njega činili Amorejci, i zato što je on i Judu zaveo svojim idolopoklonstvom,"

¹² zato govori Gospodin, Bog Izrćlov: Zaista, ja ću pustiti da dođe nesreća na Jeruzalem i na Judu, da će svima koji to čuju zujati oba uha."

¹³ Rastegnut ću nad Jeruzalemom samarijsko uže i mjerilo Ahabove kuće i zbrisat ću Jeruzalem, kao što se zbriše zdjela, pa se tad izvrne."

¹⁴ Ostatak svoje baštine odbacit ću i dat ću je u ruke njihovim neprijateljima. Svim svojim neprijateljima postat će za grabež i plijen,"

¹⁵ jer su činili što mi se ne sviđa, i moj su gnjev izazivali od dana kad su njihovi oci ostavili Egipat do dana današnjega.”"

¹⁶ I veoma mnogo nedužne krvi prolio je Manaše, tako da je krvlju napunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga. Osim toga ogriješio se time što je zaveo Judu da čini ono što se nije sviđalo Gospodinu."

¹⁷ Ostala Manašeova povijest, sva njegova djela i grijesi što ih je počinio, to je zapisano u knjizi povijesti Judinih kraljeva."

¹⁸ Kad je Manaše bio počinuo kod svojih otaca, pokopan je u vrtu svoje palače, u Uzinu vrtu. Njegov sin Amon postane kralj umjesto njega."

¹⁹ Dvadeset i dvije godine imao je Amon kad je postao kralj, i vladao je dvije godine u Jeruzalemu. Njegova mati zvala se je Mešulemet i bila je Harusova kći iz Jotbe."

²⁰ On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, kao što je bio činio njegov otac Manaše."

²¹ Hodio je posve putem kojim je bio išao njegov otac, služio je idolima kojima je bio služio njegov otac i klanjao im se."

²² On je ostavio Gospodina, Boga svojih otaca, i nije hodio Gospodnjim putem."

²³ Jednoga dana pobuniše se protiv Amona njegove sluge i ubiše kralja u njegovoj palači."

²⁴ A narod pobije sve koji su se bili pobunili protiv kralja Amona. Njegova sina Jošiju stavi narod za kralja, na njegovo mjesto."

²⁵ Ostala Amonova povijest, i njegova djela, zapisani su u knjizi povijesti Judinih kraljeva."

²⁶ Pokopaše ga u njegovoj grobnici u Uzinu vrtu, i njegov sin Jošija postane kralj umjesto njega."

22

¹ Jošija je imao osam godina kad je postao kralj. Vladao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Jedida i bila je Adajina kći iz Boskata."

² činio je ono što se sviđalo Gospodinu, i hodio je posve putem svojega djeda Davida. Od toga puta nije odstupio ni lijevo ni desno."

³ U osamnćstoj godini Jošijina kraljevanja posla kralj pisara Šafana, Asalijahina sina, Mešulamova unuka, u Gospodnji Hram s ovim zadatkom:"

⁴ ”Idi gore k velikom svećeniku Hilkiji! Neka pripravi novce koji su bili doneseni u Gospodnji Hram, i što su ga skupili vratari od naroda!"

⁵ Neka ih uruči poslovođama koji su postavljeni kao nadglednici kod Gospodnjega Hrama! Oni neka isplate radnike koji su zaposleni oko Gospodnjega Hrama, da se popravi što je trošno na Hramu,"

⁶ drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i klesani kamen za popravak Hrama."

⁷ Ali da im se ne traže računi za novce koji im se daju. Jer oni rade vjerno i savjesno.”"

⁸ Tada veliki svećenik Hilkija izvijesti pisara Šafana: “Nađoh zakonik u Gospodnjem Hramu.” Hilkija preda knjigu pisaru Šafanu i on je pročita."

⁹ Tada pisar Šafan ode kralju i podnese mu ovaj izvještaj: “Tvoje sluge skupiše novac koji nađoše u Hramu i uručiše ga poslovođama koji su zaposleni kod Gospodnjega Hrama.”"

¹⁰ Ujedno pisar Šafan javi kralju: “Svećenik Hilkija dade mi knjigu”, i Šafan je pročita kralju."

¹¹ Kad je kralj čuo sadržaj zakona, razdre svoje haljine."

¹² Tada kralj da ovu uputu svećeniku Hilkiji, Ahikamu, Šafanovu sinu, Akboru, Mikinu sinu, pisaru Šafanu i Asaji, kraljevu sluzi:"

¹³ ”Idite, upitajte Gospodina za me, za narod i za Judu o sadržaju knjige koja je nađena. Jer je velik Gospodnji gnjev koji se raspalio protiv nas zato što naši oci nisu slušali propise ove knjige, i nisu činili ono što je u njoj napisano!”"

¹⁴ I tako ode svećenik Hilkija s Ahikamom, Akborom, Šafanom i Asajom k proročici Huldi, ženi čuvara odjeće Šaluma, Tikvina sina, Harkasova unuka, koja je stanovala u drugom kotaru u Jeruzalemu, i upitaše je."

¹⁵ Ona im dade ovaj odgovor: “Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni:"

¹⁶ Ovako govori Gospodin: Pustit ću na ovo mjesto i na njegove stanovnike zlo koje je zapisano u ovoj knjizi što ju je pročitao Judin kralj."

¹⁷ Zato jer su me ostavili i prinosili kâd drugim bogovima, izazivali me svim djelima svojih ruku, moj će se gnjev raspaliti protiv ovoga mjesta i ne će se ugasiti."

¹⁸ A Judinu kralju, koji vas posla da upitate Gospodina, javite ovo: Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov, za sve riječi koje si čuo:"

¹⁹ Jer je srce tvoje bilo ponizno i ti si se prignuo pred Gospodinom, kad si čuo što sam zaprijetio ovomu mjestu i njegovim stanovnicima, da će naime biti predmet užasa i prokletstva, i jer si razderao svoje haljine i plakao preda mnom, zato sam i ja tebe uslišio, govori Gospodin."

²⁰ Zato ćeš, kad te pridružim k tvojim ocima, u miru biti položen u svoj grob. Oči tvoje ne će gledati svu tu nesreću koju ću pustiti na ovo mjesto.” I kazaše tako kralju."

23

¹ Tada posla kralj glasnike i oni okupiše kod njega sve Judine i jeruzalemske starješine."

² Kralj ode u Gospodnji Hram i s njim svi ljudi iz Judine zemlje i svi stanovnici Jeruzalema, i svećenici i proroci, sav narod, veliko i malo. Tamo im pročita sav sadržaj zavjetne knjige, koja je bila nađena u Gospodnjem Hramu."

³ Potom kralj stupi na svoje sjedište i zavjetovao se pred Gospodinom da će oni ići za Gospodinom i držati njegove zapovijedi, njegove naredbe i uredbe svim srcem i svom dušom, da tako udovolje propisima koji su bili napisani u ovoj knjizi. I sav narod pristade na zavjet."

⁴ Tada zapovjedi kralj velikom svećeniku Hilkiji i svećenicima drugoga reda i vratarima da iznesu iz Gospodnjega Hrama sve posuđe koje je bilo izrađeno za Baala i Ašeru, i svu nebesku zvjezdanu vojsku. On ga dade spaliti izvan Jeruzalema, na zemljištima na Kidronu, i njegov pepeo odnijeti u Betel."

⁵ I ukloni idolske svećenike, koje su bili postavili Judini kraljevi i koji su kadili na visinama u Judinim gradovima i u okolici Jeruzalema, tako i one koji su kadili Baalu, suncu i mjesecu, životinjskim slikama i svoj nebeskoj vojsci."

⁶ I Ašeru dade iznijeti iz Gospodnjega Hrama pred Jeruzalem, u Kidronsku dolinu, i spaliti je, u prah je satrti i njezin prah baciti u grobove običnoga naroda."

⁷ I stanove bludnica u Gospodnjem Hramu, u kojima su žene tkale haljine za Ašeru, dao je poobarati."

⁸ Zatim je dao dovesti iz Judinih gradova sve svećenike, oskvrnuti visine na kojima su bili kadili svećenici, od Gebe do Beer Šebe. Dalje je dao porušiti visine seirimâ, što su bile na ulazu pred vratima gradskog zapovjednika Jozue s lijeve strane, kad se dođe k gradskim vratima."

⁹ Ali svećenici onih visina nisu smjeli uzaći na Gospodnji žrtvenik u Jeruzalemu, nego samo jesti beskvasne kruhove među svojom braćom u službi."

¹⁰ I Tofet u dolini Hinomovih sinova proglasi nečistim, da više nitko ne bi dao svojemu sinu ići kroz oganj u čast Moleku."

¹¹ Onda dade odstraniti konje koje su bili postavili Judini kraljevi u čast suncu na ulazu u Gospodnji Hram kod stanice sobara Netan Meleka u Farurimu, i spali sunčana kola."

¹² Žrtvenike na krovu gornje Ahazove sobe, koje su bili podigli Judini kraljevi, i žrtvenike što ih je bio sazidao Manaše u oba predvorja Gospodnjega Hrama dao je kralj razrušiti, ukloniti i ruševine baciti u Kidronsku dolinu."

¹³ Visine istočno od Jeruzalema, južno od Gore sablazni, dao je kralj oskvrnuti. Salomon, kralj Izrćlov, bio ih je dao podići Aštarti, sidonskoj nakazi, Kemošu, moapskoj nakazi, i Milkomu, nakazi Amonovih sinova."

¹⁴ On je dao likove razbiti, Ašere sasjeći i njihovo mjesto napuniti ljudskim kostima."

¹⁵ I žrtvenik u Betelu, visinu koju je bio podigao Jeroboam, Nebatov sin, koji navede na grijeh Izrćla, i taj žrtvenik, tu visinu dade oboriti. On je dao visine popaliti, u prah satrti i Ašeru spaliti."

¹⁶ Kad se obazre Jošija i tamo na gori vidje grobove, posla onamo i dade iz grobova uzeti kosti, spaliti ih na žrtveniku i tako ga oskvrnuti, po Gospodnjoj riječi koju je bio izrekao Božji čovjek koji je to unaprijed kazao."

¹⁷ Kad on upita: “Kakav je ono grobni spomenik što ga tamo vidim?”, odgovoriše mu građani: “Ono je grob Božjega čovjeka, koji dođe iz Jude i unaprijed kaza ono što si sad učinio na žrtveniku u Betelu.”"

¹⁸ On zapovjedi: “Pustite ga da počiva! Nitko neka mu ne prevrće kosti!” I tako ostaviše netaknute njegove kosti s kostima onoga proroka koji je bio došao iz Samarije."

¹⁹ I sve hramove visina u gradovima Samarije, što su ih bili podigli Izrćlovi kraljevi kako bi izazivali Gospodina, ukloni Jošija i učini s njima posve onako kako je bio učinio u Betelu."

²⁰ A sve svećenike žrtvenih uzvisina, koji su tamo bili, dade poklati na žrtvenicima i spaliti ljudske kosti na njima. Tada se vrati u Jeruzalem."

²¹ Tada zapovjedi kralj svemu narodu: “Svetkujte u čast Gospodinu, svojemu Bogu, blagdan Pashe onako kako je zapisano u ovoj zavjetnoj knjizi!”"

²² Jer takav blagdan Pashe nije bio više svetkovan od dana sudaca, koji su sudili Izrćlu, i za sve vrijeme Izrćlovih i Judinih kraljeva."

²³ Samo u osamnćstoj godini kralja Jošije svetkovao se je taj blagdan Pashe u čast Gospodinu u Jeruzalemu."

²⁴ I zaklinjače mrtvacâ i vračare, terafime i idole, uopće sve idolske nakaze, koji su se mogli vidjeti u Judinoj zemlji i u Jeruzalemu, Jošija uništi, da izvrši propise zakona što su bili napisani u knjizi koju je bio našao svećenik Hilkija u Gospodnjem Hramu."

²⁵ Nije bilo prije njega takva kralja koji bi se tako bio obratio Gospodinu: svim srcem, svom dušom i svom snagom, posve po Mojsijevu zakonu. I poslije njega nije bilo njemu jednaka."

²⁶ Ipak nije odustao Gospodin od svojega silnog i žestokog gnjeva, kojim se je bio raspalio protiv Jude zbog svih sablazni kojima ga je bio dražio Manaše."

²⁷ Gospodin je bio odlučio ovo: “Odbacit ću i Judu od svojega lica, kao što sam odbacio Izrćla, i grad ću ovaj odbaciti koji sam bio izabrao, Jeruzalem, i Hram za koji sam kazao da će tamo moje ime imati svoj stan.”"

²⁸ Ostala Jošijina povijest, i sve što je poduzeo, napisano je u knjizi povijesti Judinih kraljeva."

²⁹ U ono vrijeme iziđe faraon Neko, egipatski kralj, na asirskoga kralja k rijeci Eufratu. Kralj Jošija izađe preda nj. A on ga smrtno rani kod Megida, čim ga je bio ugledao."

³⁰ Njegovi ga sluge odvedoše mrtva iz Megida u Jeruzalem, gdje ga pokopaše u njegovoj grobnici. A narod zemlje uze Joahaza, Jošijina sina, dade ga pomazati i učini ga kraljem umjesto njegova oca."

³¹ Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je bio postao kralj, i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Hamitah i bila je Jeremijina kći iz Libne."

³² On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, posve onako kako su činili njegovi oci."

³³ Faraon Neko dade ga zatvoriti u Ribli, u zemlji Hamatu, da ne bude dulje kralj u Jeruzalemu, i nametnu zemlji globu od sto talenata srebra i jedan talenat zlata."

³⁴ Tada postavi faraon Neko za kralja Elijakima, Jošijina sina, umjesto njegova oca Jošije i promijeni mu ime u Jojakim. A Joahaza uze sa sobom. Tako on dođe u Egipat i ondje umre."

³⁵ Jojakim dade srebro i zlato faraonu. A morao je zemlji nametnuti porez kako bi mogao dati novac koji je faraon zahtijevao. Kako je svaki bio cijenjen, utjerivao je od naroda zemlje srebro i zlato da ga preda faraonu Neku."

³⁶ Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je jedanćst godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Zebida i bila je Pedajina kći iz Rume."

³⁷ On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, posve kako su bili činili njegovi oci."

24

¹ Za njegova vremena dođe Nabukodonozor, babilonski kralj. Jojakim mu postane podložan tri godine. Potom opet otpade od njega."

² Gospodin posla protiv njega kaldejske, aramejske, moapske čete i čete Amonovih sinova. Posla ih protiv Jude, da ga unište po Gospodnjoj prijetnji, koju je bio dao objaviti preko svojih slugu, proroka."

³ Samo po Gospodnjoj naredbi pade to na Judu, da ga odbaci od svojega lica zbog Manašeovih grijeha, zbog svega onoga što je taj bio učinio."

⁴ I nedužnu krv koju je bio prolio, i kojom je upravo bio napunio Jeruzalem, to mu Gospodin ne htjede oprostiti."

⁵ Ostala Jojakimova povijest, i sve što je poduzimao, napisano je u knjizi povijesti Judinih kraljeva."

⁶ Kad je Jojakim bio počinuo kod svojih otaca, postane njegov sin Jojakin kralj umjesto njega."

⁷ Egipatski kralj ne iziđe više iz svoje zemlje. Jer je babilonski kralj bio osvojio sve što je pripadalo egipatskomu kralju, od egipatskoga potoka do Eufrata."

⁸ Jojakin je imao osamnćst godina kad je postao kralj, i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Nehušta i bila je Elnatanova kći iz Jeruzalema."

⁹ On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, posve onako kao što je bio činio njegov otac."

¹⁰ U ono vrijeme dođoše vojskovođe Nabukodonozora, babilonskoga kralja, protiv Jeruzalema, i grad je bio opkoljen."

¹¹ Kad onda još Nabukodonozor, babilonski kralj, dođe protiv grada, dok su ga opsjedali njegovi vojskovođe,"

¹² iziđe Jojakin, Judin kralj, babilonskomu kralju sa svojom majkom, s dvorskim činovnicima, s knezovima i dvoranima. Babilonski ga kralj zarobi u osmoj godini svojega kraljevanja."

¹³ On dade da sve blago Gospodnjega Hrama i blago kraljevske palače bude odneseno, i sve zlatno posuđe, što ga je bio dao načiniti Salomon, izrćlski kralj, u Gospodnjem Hramu, po Gospodnjoj zapovijedi, porazbijano."

¹⁴ Zarobi i odvede sav Jeruzalem, sve knezove i sve valjane ratnike, deset tisuća zarobljenika, zatim sve kovače i bravare. Samo još preostade siromašni narod zemlje."

¹⁵ Zarobi i u Babilon odvede i Jojakina, tako isto kraljevu majku, kraljeve žene, dvorane i zemaljske glavare odvede u ropstvo iz Jeruzalema u Babilon,"

¹⁶ zatim sve valjane ratnike, sedam tisuća, i kovače i bravare, tisuću ljudi, sve valjane ratnike. Njih odvede babilonski kralj u Babilon u ropstvo."

¹⁷ Mataniju, njegova strica, postavi babilonski kralj za kralja, na njegovo mjesto, i dade mu ime Sidkija."

¹⁸ Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je postao kralj. Vladao je jedanćst godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Hamitala i bila je Jeremijina kći iz Libne."

¹⁹ On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, posve onako kao što je činio Jojakim."

²⁰ Jer zbog gnjeva Gospodnjega došlo je do toga da je Jeruzalem i Judu odbacio od svog lica. Sidkija otpade od babilonskoga kralja."

25

¹ U devetoj godini njegova vladanja, u desetom mjesecu, desetoga dana u mjesecu, pođe Nabukodonozor, babilonski kralj, sa svom svojom vojskom protiv Jeruzalema i opkoli ga. Načiniše opkope oko njega."

² Grad ostade opkoljen do jedanćste godine Sidkijina kraljevanja."

³ Devetoga dana u mjesecu bila je glad u gradu tako teška da narod nije više imao što jesti."

⁴ Tada je gradski zid bio probijen, i svi vojnici pobjegoše noću na vrata između dva zida, uz kraljev vrt, a Kaldejci su držali grad opkoljenim. Sidkija okrenu prema jordanskoj ravnici."

⁵ Ali kaldejske čete potjeraše kralja i stigoše ga u jerihonskom polju, nakon što ga je bila ostavila sva njegova vojska i razbježala se."

⁶ Uhvatiše kralja i dovedoše ga babilonskomu kralju u Riblu. Taj mu izreče osudu."

⁷ Sidkijine sinove poklaše na njegove oči, Sidkiju oslijepe i stave ga u okove. Tako ga odvedoše u Babilon."

⁸ Sedmoga dana petoga mjeseca, to jest u devetnćstoj godini kraljevanja Nabukodonozora, babilonskoga kralja, dođe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, sluga babilonskoga kralja,"

⁹ i spali Gospodnji Hram i kraljevsku palaču, i sve kuće u Jeruzalemu. Sve znamenitije zgrade dade spaliti."

¹⁰ Zidove su obarale sve kaldejske čete koje su bile pod zapovjednikom tjelesne straže."

¹¹ Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede u Babilon ostatak naroda, što je još bio preostao u gradu, tako i prebjege koji su bili prebjegli babilonskom kralju, i ostatak zanatlija."

¹² Od običnih ljudi u zemlji ostavi zapovjednik tjelesne straže jedan dio kao vinogradare i seljake."

¹³ Mjedene stupove u Gospodnjem Hramu, podnožja i mjedeno more u Gospodnjem Hramu razbiše Kaldejci, a mjed uzeše sa sobom u Babilon."

¹⁴ I lonce, lopate, noževe, vrčeve, sve mjedeno posuđe kojim se obavljala služba, uzeše sa sobom."

¹⁵ I tavice i škropionice, koje su bile ili posve od zlata ili posve od srebra, uze sebi zapovjednik tjelesne straže."

¹⁶ Oba stupa, jedno more i podnožja koja je Salomon bio dao načiniti za Gospodnji Hram: mjedi od koje je bilo sve to posuđe nije bilo mjere."

¹⁷ Jedan stup bio je visok osamnćst lakata. Na njemu je bilo mjedeno oglavlje. Oglavlje je bilo visoko tri lakta. Pletenice sa šipcima ovijale su se oko oglavlja, sve od mjedi. Isto je tako i drugi stup bio s pletenicom."

¹⁸ Zapovjednik tjelesne straže uze sa sobom velikoga svećenika Seraju i drugog svećenika Sefaniju, i tri vratara."

¹⁹ Zatim uze iz grada jednoga dvoranina, koji je bio nad vojnicima, i pet ljudi bliskih kralju, koji se nađoše u gradu, onda pisara vojnog zapovjednika, koji je popisivao narod u zemlji za vojnu službu, i šezdeset muževa od puka Judine zemlje, koji se nađoše u gradu."

²⁰ Njih, dakle, uze Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, i odvede ih u Riblu babilonskomu kralju."

²¹ A babilonski ih kralj dade pogubiti u Ribli, u zemlji Hamatu. Tako on odvede Judu iz njegove zavičajne zemlje."

²² Nad narodom koji je bio ostao u Judinoj zemlji, i koji je ostavio Nabukodonozor, babilonski kralj, postavi on Gedaliju, Ahikamova sina, Šafanova unuka."

²³ I kad čuše vojni zapovjednici i njihovi ljudi da je babilonski kralj postavio Gedaliju, dođoše sa svojim ljudima Gedaliji u Mispu: Jišmćl, Netanijin sin, Johanan, Kareahov sin, Saraje, Tanhumetov sin iz Netofe, i Jaazanija, sin Maakatija."

²⁴ Gedalija se zakle njima i njihovim ljudima i reče im: “Ne bojte se Kaldejaca; ostanite u zemlji i budite podložni babilonskomu kralju. Onda će vam biti dobro!”""

²⁵ Ali u sedmom mjesecu dođe Jišmćl, Netanijin sin, Elišamin unuk, kraljevskoga roda, i deset ljudi s njim. Oni ubiše Gedaliju s Judejcima i Kaldejcima koji su bili s njim u Mispi."

²⁶ Tada se podiže sav narod, malo i veliko, s vojnim zapovjednicima i ode u Egipat, jer se bojao Kaldejaca."

²⁷ U trideset i sedmoj godini, nakon što je odveden Jojakin, Judin kralj, u dvanćstom mjesecu, dvadeset i sedmoga dana u mjesecu, Evil Merodak, babilonski kralj, u godini kad je stupio na vlast pomilova Jojakina, Judina kralja, i izvede ga iz tamnice."

²⁸ Razgovarao je s njim prijateljski i postavio mu prijestolje iznad prijestolja drugih kraljeva koji su se našli kod njega u Babilonu."

²⁹ Smio je skinuti sa sebe utamničeničke haljine i svagda kod njega jesti, dok je živio."

³⁰ Za njegovo uzdržavanje brinuo se trajno kralj, iz dan u dan, dok je god živio."