1

¹ Kralj je David bio ostario i postao boležljiv. Premda su ga pokrivali, nije se mogao ugrijati."

² Tada su mu savjetovali njegove sluge: “Trebalo bi za gospodara kralja potražiti mladu djevojku, koja bi posluživala kralja i bila mu pri ruci kao skrbnica. Kad ona bude na tvom krilu, već će se gospodar kralj ugrijati.”"

³ I potražiše lijepu djevojku po svoj izrćlskoj zemlji i nađoše Abišagu iz Šunama pa je dovedoše kralju."

⁴ Djevojka je bila izvanredno lijepa. I ona postade kraljeva skrbnica posluživala ga je. Ali je kralj nije spoznao."

⁵ Adonija, sin Hagitin, pomisli u svojoj poduzetnosti: “Ja sam budući kralj!” Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim."

⁶ Njegov mu se otac nikad u svom životu nije suprotstavio i nije ga upitao: “Zašto tako činiš?” Usto je bio vrlo lijepa izgleda i bio je od rođenja prvi iza Abšaloma."

⁷ On stupi u dogovore s Joabom, Sarvijinim sinom, i sa svećenikom Ebjatarom, i obojica se priključiše Adonijinoj stranci."

⁸ Ali svećenik Sadok i Benaja, Jojadin sin, prorok Natan i Šimej i Rei ne pristaše za Adonijom."

⁹ I kad Adonija zakla ovce, volove, tovnu telad na kamenu zmijeviku kod izvora Rogela, pozva svu svoju braću, kraljeve sinove, i sve ljude od Jude što su bili u kraljevskoj službi."

¹⁰ Ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni Davidovih junaka, ni svojega brata Salomona."

¹¹ Tada reče Natan Bat-Šebi, Salomonovoj majci: “Jesi li čula da Adonija, Hagitin sin, postaje kralj, a da David, naš gospodar, za to ništa ne zna?"

¹² A sad daj da ti dam savjet kako možeš sebi i svomu sinu Salomonu spasiti život!"

¹³ Hajde, odi unutra kralju Davidu i reci mu: Moj gospodaru i kralju, ti si se zakleo svojoj sluškinji: Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene i on će sjediti na mojem prijestolju. Pa zašto Adonija onda postaje kralj?"

¹⁴ Dok ti tamo budeš govorila s kraljem, doći ću ja za tobom i potvrdit ću tvoje riječi.”"

¹⁵ Tako pođe Bat-Šeba kralju u sobu. A kralj je bio vrlo star i Abišaga Šunamka ga je posluživala."

¹⁶ Kad se Bat-Šeba pokloni pred kraljem i baci se ničice, upita kralj: “Što hoćeš?”"

¹⁷ Ona mu odgovori: “Gospodaru moj, ti si se zakleo svojoj sluškinji Gospodinom, svojim Bogom: Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene, i on će sjediti na mom prijestolju."

¹⁸ A evo Adonija postaje kralj, a da ti, moj gospodaru i kralju, za to ne znaš."

¹⁹ Dao je zaklati volove, tovnu telad i mnogo ovaca i pozvao je sve kraljeve sinove i svećenika Ebjatara i vojskovođu Joaba. A tvoga slugu Salomona nije pozvao."

²⁰ U tebe, moj gospodaru i kralju, uprte su sada oči svega Izrćla. Javi im tko će, kao nasljednik, sjesti na prijestolje mojega gospodara i kralja!"

²¹ Inače će doći tako daleko da ćemo ja i moj sin Salomon biti tu kao zločinci, čim moj gospodar i kralj počine kod svojih otaca.”"

²² Dok je ona još govorila s kraljem, dođe prorok Natan."

²³ Javiše kralju: “Prorok je Natan ovdje.” On stupi pred kralja i baci se pred kraljem ničice na svoje lice."

²⁴ Tada reče Natan: “Moj gospodaru i kralju! Ti si zapovjedio: Adonija će biti kralj poslije mene, on će sjediti na mom prijestolju."

²⁵ On je danas otišao i dao je zaklati volova, tovnu telad i mnogo ovaca. Pozvao je sve kraljeve sinove i vojskovođe, i svećenika Ebjatara. I eno jedu i piju kod njega i viču: Živio kralj Adonija!"

²⁶ A mene, tvojega slugu, kao ni svećenika Sadoka, ni Benaju, sina Jojadina, ni tvojega slugu Salomona nije pozvao."

²⁷ Ako je to zapovjedio moj gospodar i kralj, znači da nisi dao obavijestiti svog slugu o tome tko će, kao nasljednik, sjediti na prijestolju mojega gospodara i kralja.”"

²⁸ Nato odgovori kralj David: “Zovnite mi Bat-Šebu!” Ona se pojavi pred kraljem i stupi pred kralja."

²⁹ I kralj se zakle ovako: “Tako živ bio Gospodin, koji me je izbavio iz svake nevolje!"

³⁰ Ja sam ti se zakleo Gospodinom, Bogom Izrćlovim: Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene. On će umjesto mene sjediti na mom prijestolju. Danas ću to izvesti.”"

³¹ Tada se nakloni Bat-Šeba licem do zemlje, pokloni se kralju i reče: “Vječno neka živi moj gospodar, kralj David!”"

³² I zapovjedi kralj David: “Zovnite mi svećenika Sadoka i proroka Natana i Benaju, sina Jojadina!” Kad su se oni pojavili pred kraljem,"

³³ zapovjedi im kralj: “Uzmite sa sobom sluge svoga gospodara, dajte posjesti moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona!"

³⁴ Tamo neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izrćlom! Onda dajte zatrubiti u trubu i vičite: Živio kralj Salomon!"

³⁵ Tada uziđite za njim ovamo! On neka dođe i sjedne na moje prijestolje! Jer on će biti kralj umjesto mene, njega sam odredio za kneza nad Izrćlom i Judom.”"

³⁶ Benaja, sin Jojadin, odgovori kralju: “Tako neka bude! Tako je volja Gospodina, Boga mojega gospodara i kralja."

³⁷ Kako je bio Gospodin s mojim gospodarem i kraljem tako neka bude i sa Salomonom i neka uzvisi njegovo prijestolje još više nego prijestolja Davida, mojega gospodara i kralja!”"

³⁸ I siđoše svećenik Sadok i prorok Natan i Benaja, sin Jojadin, s Kerećanima i Pelećanima, dadoše Salomona posjesti na mazgu kralja Davida i odvedoše ga do Gihona."

³⁹ Svećenik Sadok, koji je bio uzeo sa sobom rog s uljem iz šatora, pomaza Salomona. Zatrubiše u trubu, i sav narod povika: “Živio kralj Salomon!”"

⁴⁰ Tada pođe sav narod gore za njim. Ljudi su svirali u frule i klicali su tako glasno da se je sva zemlja razlijegala od njihove vike."

⁴¹ To čuše Adonija i svi uzvanici što su bili kod njega kad upravo završiše s gozbom. Kad Joab začu trube, upita: “Zašto ta velika vika u gradu?”"

⁴² Dok je on još govorio, dođe Jonatan, sin svećenika Ebjatara. Adonija reče: “Dođi, ti si čovjek hrabar i nosiš dobru vijest!”"

⁴³ A Jonatan odgovori Adoniji: “Naprotiv! Naš gospodar, kralj David, postavio je Salomona za kralja."

⁴⁴ Kralj je s njim poslao svećenika Sadoka i proroka Natana i Benaju, sina Jojadina, i Kerećane i Pelećane; oni ga dadoše posjesti na kraljevu mazgu,""

⁴⁵ i svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Odatle, uz glasno klicanje, odoše gore. Sav je grad uzavreo. To je razlog vike koju ste čuli."

⁴⁶ I Salomon je sjeo na kraljevsko prijestolje."

⁴⁷ I došli su kraljevi kako bi čestitali našemu gospodaru, kralju Davidu. Rekoše: Tvoj Bog neka učini ime Salomonovo još slavnijim od tvojega imena i njegovo prijestolje još uzvišenijim od tvog prijestolja! Tada se je naklonio kralj na svojoj postelji"

⁴⁸ i ovako je kliknuo: Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Izrćlov, koji mi je dao dan da mogu svojim očima vidjeti kako jedan sjedi na mom prijestolju!”"

⁴⁹ Tada se prepadoše svi uzvanici koji su bili kod Adonije. Ustadoše, i svaki ode svojim putem."

⁵⁰ I Adonija se poboja Salomona. Zato ustade, ode i uhvati se za rogove žrtvenika."

⁵¹ Javiše Salomonu: “Adonija se uplašio kralja Salomona i eno se uhvatio za rogove žrtvenika i moli: Kralj Salomon mora mi se najprije zakleti da ne će svog sluge pogubiti mačem.”"

⁵² Salomon reče: “Ako se pokaže kao pošten čovjek, ne će mu dlaka pasti na zemlju. A vidi li se da čini zlo, poginut će.”"

⁵³ Nato posla kralj Salomon i dade ga odvesti od žrtvenika. Kad dođe i baci se ničice pred kraljem Salomonom, reče mu Salomon: “Idi u svoju kuću!”"

2

¹ Kad se Davidu približilo vrijeme da umre, dade on svojemu sinu Salomonu ove upute:"

² ”Ja idem sada kamo ide sve što je zemaljsko. A ti budi jak i pokaži se kao čovjek!"

³ Drži zakon Gospodina, Boga svojega, idi njegovim putovima i obdržavaj njegove uredbe, zapovijedi, propise i upute, kako to stoji napisano u Mojsijevu zakonu, da imaš sreću u svemu što činiš i poduzimaš!"

⁴ Tada će dati Gospodin da se ispuni njegovo obećanje, što ga je dao meni kad je rekao: Ako tvoji sinovi budu pazili na svoje djelovanje i vjerno preda mnom hodili svim srcem i svom dušom, onda će uvijek jedan od tvojih sjediti na Izrćlovu prijestolju."

⁵ Zatim, znaš sam što mi je učinio Joab, Sarvijin sin: što je učinio s obojicom izrćlovih vojskovođa: s Abnerom, sinom Nerovim, i s Amasom, sinom Jeterovim, kad ih je ubio i u miru počinio krvoprolića do kakvih dolazi u ratu, i krvlju što se smije proliti samo u ratu natopio pojas oko svojih bokova i obuću na svojim nogama."

⁶ Radi dakle po svojoj mudrosti i nemoj dati da se njegova sijeda glava spusti s mirom u grob!"

⁷ A sinovima Barzilaja od Gileada iskazat ćeš ljubav: neka budu među onima koji jedu za tvojim stolom! Jer oni su došli meni isto tako ususret kad sam morao bježati pred tvojim bratom Abšalomom."

⁸ Moraš još nešto obračunati i sa Šimejem, sinom Benjaminovca Gere iz Bahurima. On je na me izbacio najružnije psovke kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi tad dođe ususret na Jordan, i ja mu se zakleh Gospodinom: Ne ću te ubiti mačem!"

⁹ Ali ga ti sad nemoj pustiti nekažnjena! Ti si mudar čovjek i znaš kako ćeš postupiti da njegovu krvavu sijedu glavu otpremiš u grob.”"

¹⁰ Potom počinu David kod svojih otaca i bi pokopan u Davidovu gradu."

¹¹ Vladao je David nad Izrćlom četrdeset godina. U Hebronu je vladao sedam godina, a u Jeruzalemu trideset i tri godine."

¹² I Salomon sjede na prijestolje svojega oca Davida, i njegova se vlast utvrđivala sve više i više."

¹³ Adonija, Hagitin sin, pođe k Bat-Šebi, Salomonovoj majci. Kad ona upita: “Znači li dobro tvoj dolazak?”, on odgovori: “Dobro.”"

¹⁴ I nastavi: “Imam nešto govoriti s tobom.” Kad ona zapovjedi: “Govori!”,"

¹⁵ on reče: “Znaš sama da je kraljevstvo pripadalo meni, i da je sav Izrćl očekivao da ću ja postati kralj. Ali izašlo je drukčije i kraljevstvo je pripalo mojemu bratu, jer ga je Gospodin njemu bio odredio."

¹⁶ Sad ja tebe molim samo za jedno. Nemoj me odbiti!” Ona mu odvrati: “Govori!”"

¹⁷ On nastavi: “Govori kralju Salomonu, jer tebe on ne će odbiti, neka mi da za ženu Abišagu Šunamku!”"

¹⁸ A Bat-Šeba odvrati: “Dobro, ja ću govoriti kralju za te.”"

¹⁹ Nato Bat-Šeba pođe kralju Salomonu, kako bi mu govorila za Adoniju. Kralj ustade, pođe joj ususret, nakloni se pred njom i sjedne na svoje prijestolje. Za kraljicu majku dao je namjestiti stolicu, i ona zauzme mjesto njemu s desne strane."

²⁰ Tada ona reče: “Imam malu molbu za tebe. Nemoj me odbiti!” Kralj joj odvrati: “Išti samo, draga majko, ne ću te odbiti.”"

²¹ Ona reče: “Neka se da Abišaga Šunamka tvojemu bratu Adoniji za ženu!”"

²² A kralj Salomon odvrati svojoj majci: “Zašto išteš samo Abišagu Šunamku za Adoniju? Pa išti za nj odmah i kraljevstvo! Ta on je moj stariji brat, i na njegovoj strani stoje svećenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin.”"

²³ Nato se zakle kralj Salomon Gospodinom: “Neka me kazni Bog kako hoće ako molba koju izreče Adonija ne bude Adoniju stajala života!"

²⁴ I tako živ bio Gospodin koji me je postavio, posjeo na prijestolje mojega oca Davida i utemeljio mi kuću, kao što je obećao, Adonija će još danas poginuti!”"

²⁵ Potom zapovjedi kralj Salomon Benaji, Jojadinu sinu. On mu zada smrtni udarac."

²⁶ Svećeniku Ebjataru kralj zapovjedi: “Idi u Anatot na svoj posjed! Premda si zaslužio smrt, neću te sad pogubiti, jer si ovamo nosio kovčeg svemogućega Gospodina pred mojim ocem Davidom i sve si podnosio što je morao trpjeti moj otac.”"

²⁷ Tako je Salomon svrgnuo Ebjatara pa više nije bio svećenik Gospodnji. Time se trebalo ispuniti proročanstvo Gospodnje, koje je bio izrekao u Šilu protiv Elijeve kuće."

²⁸ Vijest o tome dođe i do Joaba. Kako se Joab bio priključio Adoniji, premda uz Abšaloma nije bio pristao, uteče Joab u Gospodnji šator i uhvati se za rogove žrtvenika."

²⁹ Kad javiše kralju Salomonu: “Joab je utekao u Gospodnji šator i stoji na žrtveniku”, posla Salomon Benaju, sina Jojadina, i zapovjedi: “Idi i pogubi ga!”"

³⁰ Benaja ode u šator Gospodnji i reče mu: “Ovako glasi zapovijed kraljeva: Iziđi!” A on odgovori: “Ne ću, ovdje hoću umrijeti.” I Benaja javi kralju: “Tako mi je rekao Joab i tako mi je odgovorio.”"

³¹ Tada mu zapovjedi kralj: “čini kako je rekao! Pogubi ga i pokopaj ga, da tako skineš s mene, i s kuće mojega oca krv koju je prolio Joab bez razloga!"

³² Neka Gospodin pusti da njegova krv padne natrag na njegovu glavu, jer je mačem ubio dva čovjeka koji su bili pošteniji i bolji od njega, a da za to nije znao moj otac David: Abnera, sina Nerova, vojskovođu Izrćlova, i Amasu, sina Jeterova, vojskovođu Judina."

³³ Njihova krv neka dakle za sva vremena padne natrag na glavu Joabovu i na glavu njegova potomstva. A Davidu i njegovu potomstvu, njegovoj kući i prijestolju neka bude mir dovijeka od Gospodina!”"

³⁴ I ode Benaja, sin Jojadin, i zada mu smrtni udarac. Pokopan je bio na svom posjedu u pustinji."

³⁵ Umjesto njega postavi kralj Benaju, Jojadina sina, na čelo vojske, a svećenika Sadoka postavi kralj na Ebjatarovo mjesto."

³⁶ Nato dade kralj pozvati Šimeja i reče mu: “Sagradi sebi kuću u Jeruzalemu i stanuj tamo! Otamo ne smiješ odlaziti nikamo."

³⁷ čim iziđeš i prijeđeš potok Kidron ? upamti dobro! ? odmah ćeš poginuti. Tada će tvoja krv pasti na tvoju glavu.”"

³⁸ Šimej odvrati kralju: “Dobro, kako je moj gospodar i kralj zapovjedio, tako će činiti tvoj sluga.” Tako je živio Šimej dugo vremena u Jeruzalemu."

³⁹ Ali poslije tri godine pobjegoše Šimeju dva roba k Akišu, sinu Maakinu, gatskomu kralju. Kad javiše Šimeju: “Tvoji su robovi u Gatu”,"

⁴⁰ ustade Šimej, osedla svoga magarca i ode u Gat k Akišu, da dovede svoje robove. Kad je bio otišao i svoje robove doveo iz Gata,"

⁴¹ javiše Salomonu da je Šimej bio otišao iz Jeruzalema u Gat i da se opet vratio."

⁴² Kralj dade dozvati Šimeja i reče mu: “Nisam li te dao zakleti Gospodinom i nisam li ti jasno rekao: čim iziđeš i kamo god odeš ? upamti dobro ? odmah ćeš poginuti? Tada si mi rekao: Dobro, razumio sam."

⁴³ Zašto se dakle nisi držao zakletve Gospodinom prisegnute i zapovijedi koju sam ti dao?”"

⁴⁴ Dalje reče kralj Šimeju: “Ti znaš sve zlo, ti se sjećaš onoga što si učinio mojemu ocu Davidu. Pa neka Gospodin da da tvoja zloća natrag padne na tvoju glavu!"

⁴⁵ A kralj Salomon neka je blagoslovljen i Davidovo prijestolje neka čvrsto stoji dovijeka!”"

⁴⁶ Nato zapovjedi kralj Benaji, Jojadinu sinu, da iziđe i zada mu smrtni udarac. Tako se utvrđivalo kraljevstvo u ruci Salomonovoj."

3

¹ Salomon se sprijatelji s faraonom, egipatskim kraljem, i oženi se njegovom kćeri. Dovede je u Davidov grad, dok ne dovrši svoju palaču i Gospodnji Hram, i zid oko Jeruzalema."

² Narod je tada još prinosio žrtve na visinama, jer dotad nije još bio sazidan Hram Gospodnjemu imenu."

³ Salomon je, doduše, ljubio Gospodina, tako da je hodio po uredbama svojega oca Davida, ali bi i on još žrtvovao i kadio na visinama."

⁴ Tako ode kralj u Gibeon da tamo žrtvuje. Jer to je bila najuglednija visina. Tisuću žrtava paljenica Salomon tamo prinese na žrtveniku."

⁵ Tada se javi Gospodin Salomonu u Gibeonu noću u snu. Bog mu reče: “Išti što da ti dam!”"

⁶ Salomon odgovori: “Ti si svojemu sluzi Davidu, mojemu ocu, iskazivao veliku naklonost, jer je on hodio pred tobom u vjernosti i pravednosti i iskrena srca, i ti si mu sačuvao tu veliku naklonost i darovao si mu sina koji sada sjedi na njegovu prijestolju."

⁷ I tako, Gospodine, Bože moj! Ti si učinio svojega slugu kraljem umjesto mojega oca Davida. A ja sam mlad čovjek koji ne zna ni odlaziti ni dolaziti."

⁸ Tvoj sluga stoji na čelu tvog naroda koji si izabrao i koji je tako mnogobrojan da se ne može izbrojiti ni procijeniti."

⁹ Daj svomu sluzi razumno srce, da može vladati tvojim narodom i da zna razlikovati između dobra i zla. Jer tko bi mogao vladati ovim tvojim mnogobrojnim narodom?”"

¹⁰ Vrlo se svidje Bogu što je to Salomon zamolio, a Bog mu odgovori:"

¹¹ ”Budući da si to zatražio i nisi za se molio duga života, niti blaga, niti smrti svojih neprijatelja, nego si sebi zaprosio mudrost u pravom djelovanju,"

¹² udovoljit ću tvojoj molbi. Evo, dat ću ti mudro i razumno srce, tako da tebi jednaka nije bilo prije tebe, niti će tebi jednaka biti poslije tebe."

¹³ Ali dat ću ti i ono što nisi iskao, i blago i slavu, tako da tebi jednaka ne bude među kraljevima, dok si živ."

¹⁴ Ako budeš išao mojim putovima, držeći moje uredbe i zapovijedi, kao što je išao tvoj otac David, dat ću ti i dug život.”"

¹⁵ Kad se Salomon probudio, shvatio je da je to bio san. Potom se vratio u Jeruzalem, stupio pred kovčeg zavjeta Gospodnjega, prinio žrtve paljenice i pripremio žrtve pričesnice i zgotovio svečanu gozbu za sve svoje sluge."

¹⁶ U ono vrijeme dođoše dvije bludnice kralju i stupiše pred njega."

¹⁷ Jedna žena reče: “S oproštenjem, Gospodaru moj! Ja i ova žena živimo u istoj kući, i ja rodih kod nje u kući."

¹⁸ Tri dana poslije mojega porođaja rodi i ova žena. Bile smo same. Nijedan stranac nije bio s nama u kući. Samo smo mi dvije bile u kući."

¹⁹ I umre dijete ovoj ženi u noći, jer je ona bila na nj legla."

²⁰ I ustade ona usred noći i uze, dok je spavala tvoja sluškinja, moje dijete s moje strane i stavi ga na svoja prsa. A svoje mrtvo dijete stavi na moja prsa."

²¹ Kad ujutro ustadoh da podojim svoje dijete, a ono mrtvo. Kad se razdani, razgledala sam bolje, a to nije bilo moje dijete što sam ga bila rodila.”"

²² A druga žena povika: “Nije tako, nego je moje dijete ovo živo, a tvoje je to mrtvo.” Ona je tvrdila: “Nije tako, nego je tvoje dijete to mrtvo, a moje je dijete ovo živo.” Tako su se prepirale pred kraljem."

²³ Tada reče kralj: “Jedna tvrdi: Ovo je ovdje moje dijete, živo, a tvoje je dijete mrtvo; druga tvrdi: Nije tako, nego je tvoje dijete mrtvo, a moje je dijete živo.”""

²⁴ I zapovjedi kralj: “Donesite mi mač!” Donesoše mač pred kralja."

²⁵ Kralj zapovjedi: “Razdijelite živo dijete na dvoje i dajte jednu polovinu ovoj, drugu polovinu onoj!”"

²⁶ Tada povika kralju žena čije je bilo živo dijete ? jer ljubav prema vlastitom djetetu jako je uzbudi ? “Ah, gospodaru moj, dajte njoj živo dijete i ne ubijajte ga!” A druga povika: “Neka ne bude ni meni ni tebi, rasijecite ga samo!”"

²⁷ Tada odluči kralj: “Podajte onoj živo dijete i ne ubijajte ga! Ona mu je mati.”"

²⁸ Sav je Izrćl čuo presudu što ju je kralj izrekao. I osjećalo se poštovanje prema kralju. Jer se vidjelo da je u njemu bila mudrost Božja da dijeli pravdu."

4

¹ Kralj Salomon bio je kralj nad svim Izrćlom."

² Ovo su bili njegovi vrhovni činovnici: svećenik je bio Azarja, Sadokov sin,"

³ državni pisari bili su Elihoref i Ahija, Šišini sinovi, pečatnik je bio Jošafat, Ahiludov sin."

⁴ Vrhovni vojskovođa bio je Benaja, Jojadin sin. Svećenici su bili Sadok i Ebjatar."

⁵ Nad pristavima bio je postavljen Azarja, Natanov sin. Zabud, sin Natanov, bio je svećenik i prijatelj kraljev."

⁶ Upravitelj palače bio je Ahišar, a Adoram, Abdin sin, nadzirao je radnike."

⁷ Salomon je imao dvanćst pristava nad svim Izrćlom. Oni su opskrbljivali kralja i sav dvor. Po mjesec dana u godini imao je svaki da podmiri uzdržavanje."

⁸ Ovo su njihova imena: Sin Hurov u gori Efrajimovoj."

⁹ Sin Dekerov u Makasu i Šaalbimu, Bet Šemešu, Elonu i Bet Hanana."

¹⁰ Sin Hesedov u Arubotu; njemu je određen Soho i sve Heferovo područje.""

¹¹ Sin Abinadabov u svemu dorskom humlju; on je imao Salomonovu kćer Tafatu za ženu.""

¹² Baana, Ahiludov sin, u Tanaku, Megidu i svemu Bet Šeanu, što leži kod Saretana pod Jizreelom, od Bet Šeana do Abel Mekole i dalje od Jokmeama."

¹³ Sin Geberov u Ramotu u Gileadu; njemu su bila prodana šatorska sela Jaira, sina Manašeova, u Gileadu; njemu je bio podređen kraj Argob, što leži u Bašanu, šezdeset velikih gradova sa zidovima i željeznim prijevornicama.""

¹⁴ Ahinadab, sin Idov, u Mahanajimu."

¹⁵ Ahimaas u Naftaliju, i on je bio uzeo Salomonovu kćer Bosmatu za ženu."

¹⁶ Baana, Hušajev sin, u Ašeru i Balotu."

¹⁷ Jošafat, Paruahov sin, u Jisakaru."

¹⁸ Šimej, Elin sin, u Benjaminu."

¹⁹ Geber, Urijin sin, u Gileadu, u zemlji Sihona, amorejskoga kralja i Oga, bašanskoga kralja. Bio je to jedan pristav koji je bio postavljen nad zemljom."

²⁰ Jude i Izrćla bilo je mnogo, kao pijeska na moru. Jelo se i pilo se i bilo se dobre volje."

5

¹ Salomon je bio vladar nad svim kraljevstvima od rijeke do filistejske zemlje i do egipatske granice. Donosila su mu danak i bila su podložna Salomonu dokle je živio."

² Za hranu je trebalo Salomonu dnevno do trideset kora bijeloga brašna i šezdeset kora običnoga brašna,"

³ deset ugojenih volova, dvadeset volova s paše i sto ovaca, osim jelena, srna, divokoza i ugojenih ptica."

⁴ Budući da se njegova moć protezala preko svega područja s one strane rijeke, od Tafse do Gaze, i preko svih kraljeva s one strane rijeke, i budući da je imao mir sa svim susjedima uokolo,"

⁵ živjeli su Juda i Izrćl u sigurnosti, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana do Beer Šebe, dok je živio Salomon."

⁶ Salomon je imao četrdeset tisuća konja za svoja kola i dvanćst tisuća konja za jahanje."

⁷ Spomenuti pristavi hranili su svaki po jedan mjesec kralja Salomona i sve koji su imali pristup k stolu kralja Salomona. Oni nisu dali da išta uzmanjka."

⁸ I ječam i slamu za konje i za tegleću marvu donosili su na mjesto gdje bi se on upravo zadržao, svaki kako bi ga zapalo."

⁹ Bog dade Salomonu vrlo veliku mudrost i uviđavnost, isto tako blago duha jednako pijesku na morskoj obali."

¹⁰ Salomonova mudrost bila je veća od mudrosti svih sinova Istoka i od sve mudrosti Egipta."

¹¹ Bio je mudriji od svih ljudi, od Etana Ezrahanina, od Hemana, Kalkola i Darde, sinova Maholovih. Kod svih naroda uokolo bio je glasovit."

¹² On je sastavio tri tisuće priča, a njegovih pjesama bilo je tisuću i pet."

¹³ Pjevao je priče o drveću, od cedra na Libanonu do izopa koji raste na zidu. Sastavio je priče o stoci, o pticama, o životinjama što gmižu i ribama."

¹⁴ Iz svih naroda dolazili su ljudi da čuju Salomonovu mudrost, od svih kraljeva na zemlji došli su kad čuše za njegovu mudrost."

¹⁵ Hiram, kralj Tira, posla svoje sluge k Salomonu kad je bio čuo da su ga kao nasljednika njegova oca pomazali za kralja. Hiram je naime s Davidom bio uvijek u najboljem odnosu."

¹⁶ Nato poruči Salomon Hiramu:"

¹⁷ ”Ti znaš da moj otac David nije stigao sagraditi Hram imenu Gospodina, Boga svojega, zbog ratova koji ga zaokupiše odasvud, dok mu Gospodin ne položi pod noge njegove neprijatelje."

¹⁸ Sad je meni dao Gospodin, Bog moj, mir odasvud, i nemam više protivnika ni opasnosti."

¹⁹ Zato namjeravam sagraditi Hram imenu Gospodina, svog Boga. Tako je Gospodin mojemu ocu Davidu obećao i rekao: Tvoj sin, kojega ću postaviti umjesto tebe na prijestolje, sagradit će Hram mojemu imenu."

²⁰ Zato zapovjedi neka mi nasijeku cedara na Libanonu! Moji će ljudi raditi zajedno s tvojim ljudima. Plaću za tvoje ljude dat ću ti, što odrediš. Jer ti znaš da u nas nema nikoga koji zna sjeći drva kao Sidonci.”"

²¹ Kad Hiram primi vijest Salomonovu, vrlo se obradova i povika: “Neka je blagoslovljen danas Gospodin, koji dade Davidu mudra sina kao vladara nad ovim velikim narodom!”"

²² Tada posla Hiram Salomonu ovaj odgovor: “Uzeo sam na znanje što si mi poručio. Ispunit ću sve tvoje želje za cedrova i čempresova drva."

²³ Moji će ih ljudi spustiti s Libanona k moru. Tada ću ih dati na moru povezati u splavove i dovesti ih na mjesto za koje mi kažeš, i tamo ih razvezati. Ti ih onda daj odnijeti! Zato ćeš ispuniti moju molbu i dati hranu mojoj čeljadi.”"

²⁴ Tako je davao Hiram Salomonu cedrova i čempresova drva koliko je želio."

²⁵ Salomon je za to davao Hiramu dvadeset tisuća kora pšenice za hranu njegovoj čeljadi i dvadeset kora ulja od stučenih maslina. Toliko je davao Salomon Hiramu svake godine."

²⁶ Jer Gospodin dade mudrost Salomonu kako mu je bio obećao. Zato dođe do prijateljstva između Hirama i Salomona, tako da sklopiše među sobom savez."

²⁷ Nato odredi kralj Salomon radnike iz svega Izrćla. Broj tih radnika bio je trideset tisuća ljudi."

²⁸ Slao ih je naizmjence na Libanon, svaki mjesec po deset tisuća ljudi. Jedan mjesec bili su na Libanonu, a dva mjeseca kod kuće. Adoniram je bio nad svim radnicima."

²⁹ U planini je imao Salomon sedamdeset tisuća nosača i osamdeset tisuća tesara,"

³⁰ osim nadstojnika koji su vodili rad, tri tisuće i trista, koji su nadzirali ljude zaposlene tim poslom."

³¹ Kralj je bio zapovjedio da se izlomi veliko, teško kamenje, i da se postavi za temelj Hramu tesano kamenje."

³² Tesali su Salomonovi kamenari i Hiramovi i Gibljani. Oni su pripremali drvo i kamenje za gradnju Hrama."

6

¹ četiri stotine i osamdesete godine po izlasku Izrćlovih sinova iz egipatske zemlje, četvrte godine Salomonova vladanja nad Izrćlom, mjeseca Ziva, to je drugi mjesec, poče graditi Hram Gospodinu."

² Hram koji je Salomon zidao Gospodinu bio je šezdeset lakata dug, dvadeset lakata širok i trideset lakata visok."

³ Trijem pred glavnim prostorom Hrama bio je dvadeset lakata dug, prema širini Hrama, a deset lakata širok pred Hramom."

⁴ Prozori što ih dade načiniti na Hramu imali su guste rešetke."

⁵ Zatim dade načiniti uza zid Hrama uokolo uz hramske zidove, oko glavnoga prostora i zadnjega prostora, hodnike što ih uokolo podiže u katove."

⁶ Donji kat bio je pet lakata širok, srednji je bio šest lakata širok, a treći je bio sedam lakata širok. Bio je naime uokolo dao praviti odsjeke na kući izvan, da ne mora zahvatiti u hramske zidove."

⁷ Uzelo se je kod gradnje Hrama samo kamenje što je bilo kod lomljenja posve istesano, tako da se nije ništa čulo od čekića i dlijeta ili drugoga željeznog oruđa dok se je Hram podizao."

⁸ Ulaz u donji kat bio je na desnoj strani Hrama. Na zavojnim stepenicama se uzlazilo gore na srednji kat i iz srednjega na treći."

⁹ Kad je tako bio dovršio gradnju Hrama, pokri Hram gredama i cedrovim daskama."

¹⁰ Hodnike napravi oko cijeloga Hrama, pet lakata visoke i poveže ih s Hramom cedrovim gredama."

¹¹ Tada dođe riječ Gospodnja Salomonu ovako:"

¹² ”Tako je s kućom što je gradiš: Ako je budeš zidao po mojim uredbama i ostvario moje zakone, i zadržao sve moje zapovijedi, i po njima uredio svoj život, ispunit ću na tebi svoje obećanje što sam ga dao tvojemu ocu Davidu."

¹³ Stanovat ću među sinovima Izrćlovim i ne ću nikada ostaviti svojega naroda Izrćla.”"

¹⁴ Tako dovrši Salomon gradnju Hrama."

¹⁵ On obloži hramske zidove iznutra drvetom. Hramski pod pokri cedrovim daskama."

¹⁶ Isto tako obloži dvadeset lakata na zadnjoj strani Hrama cedrovim daskama, od poda do pokrova. Tako ga napravi unutra za zadnji prostor, za Svetinju nad svetinjama."

¹⁷ četrdeset lakata imao je Hram, to jest veliki prostor pred Svetinjom nad svetinjama."

¹⁸ Unutra je Hram bio obložen cedrovim drvetom, a na njemu su bile izrezane jabuke i razvijeni cvjetovi. Sve je bilo od cedrova drveta, tako da se nije vidio kamen."

¹⁹ Unutra, u Hramu, napravi zadnji prostor, da tamo smjesti kovčeg Gospodnjega saveza."

²⁰ Zadnji prostor bio je dvadeset lakata dug, dvadeset lakata širok i dvadeset lakata visok. On ga dade obložiti čistim zlatom. Isto tako zlatom obloži sprijeda žrtvenik od cedrova drveta."

²¹ Nadalje obloži Salomon Hram unutra čistim zlatom i zategne zlatne lance pred zadnjim prostorom, koji isto tako pozlati."

²² Sav Hram obloži zlatom, svu zgradu potpuno. I sav žrtvenik, koji je pripadao zadnjemu prostoru, obloži zlatom."

²³ U zadnjem prostoru dao je zatim napraviti dva keruba od maslinova drveta, svaki deset lakata visok."

²⁴ Pet lakata imala su krila jednoga keruba i pet lakata krila drugoga keruba, tako da je deset lakata bilo od kraja jednoga do kraja drugoga krila."

²⁵ Deset lakata imao je i drugi kerub. Oba keruba izgledala su jednako."

²⁶ Visina jednoga keruba bila je deset lakata, isto i visina drugog."

²⁷ Kerube smjesti u unutrašnjost Hrama, i kerubi su držali svoja krila tako raširena da je krilo jednoga doticalo jedan zid, a krilo drugoga keruba dopiralo do drugoga zida. U sredini Hrama udarala su njihova krila jedno u drugo."

²⁸ I kerube obloži zlatom."

²⁹ Sve zidove po Hramu uokolo iskiti rezanim kerubima, palmama i razvijenim cvjetovima, u zadnjem i u prednjem prostoru."

³⁰ I hramski pod dade pozlatiti u zadnjem i u prednjem prostoru."

³¹ Za ulaz u zadnji prostor dade načiniti dvokrilna vrata od maslinova drveta. Pragovi s dovratnicima bili su na pet uglova."

³² Na oba dvokrilna vrata od maslinova drveta dade izrezati kerube, palme i razvijene cvjetove i obložiti ih. Kerube i palme obloži pozlatom."

³³ Isto tako dade i za ulaz u glavni prostor načiniti dovratnike od maslinova drveta na četiri ugla,"

³⁴ i dvoja dvokrilna vrata od čempresova drveta. Na dvije se strane otvaralo jedno krilo, a na dvije drugo krilo."

³⁵ Dade izrezati na njima kerube, palme i razvijene cvjetove i zlatom ih obložiti, posve po mjeri."

³⁶ Unutrašnje predvorje dade okružiti s tri reda tesanoga kamena i jednim redom cedrovih greda."

³⁷ četvrte godine mjeseca Ziva bio je postavljen temelj Gospodnjemu Hramu."

³⁸ I jedanćste godine mjeseca Bula ? to je osmi mjesec ? bio je Hram dovršen sa svim svojim dijelovima i sa svime što mu pripada. Gradio ga je sedam godina."

7

¹ Svoju vlastitu kuću gradio je Salomon trinćst godina, dok je dovršio svu palaču."

² Kuću od libanonske šume gradio je tako da bude sto lakata duga, pedeset lakata široka i trideset lakata visoka, na četiri reda cedrovih stupova; a na stupovima su ležale cedrove grede.""

³ Od cedrova drveta bio je i pokrov na gredama, što su bile na četrdeset i pet stupova, po petnćst u jednom redu."

⁴ Grede su imale tri reda i po tri prozora stajala su jedan nasuprot drugom."

⁵ Sva vrata s dovratnicima bila su na četiri ugla, i po tri prozora stajala su jedan nasuprot drugom."

⁶ Onda podiže trijem od stupova, pedeset lakata dug i trideset lakata širok. Jedan trijem sa stupovima i krovom bio je sprijeda."

⁷ Zatim sagradi trijem za prijestolje na kojem je sudio, sudski trijem. Bio je obložen cedrovim drvetom od poda do greda."

⁸ Napokon, njegova palača u kojoj je stanovao, u drugom dvorištu, unutar trijema, bila je građena na isti način. I za faraonovu kćer, kojom se bio oženio, sagradi palaču koja je bila jednaka trijemu."

⁹ Sve te građevine bile su sagrađene od teškoga kamenja, tesanoga po mjeri, iznutra i izvana sječenoga pilom, od temelja do krova."

¹⁰ Izvana pa sve do velikog predvorja bili su temelji od teškoga velikog kamenja, balvana od deset lakata i balvana od osam lakata."

¹¹ Na tom je ležalo teško, po mjeri tesano kamenje i cedrove grede."

¹² Tri reda tesanoga kamenja i jedan red cedrovih greda okruživali su uokolo veliko predvorje, isto tako unutrašnje predvorje u Gospodnjem Hramu i trijem palače."

¹³ Nato posla kralj Salomon i dade dovesti Hirama iz Tira."

¹⁴ On je bio sin jedne udovice iz plemena Naftalijeva; njegov je otac bio veliki kovač u Tiru. Bio je veoma razuman i vješt u svakojakom radu od mjedi. On dođe kralju Salomonu i izradi mu sve radove.""

¹⁵ Tako sali oba stupa od mjedi. Visina jednoga stupa bila je osamnćst lakata, konac od dvanćst lakata obuhvaćao je jedan i drugi stup."

¹⁶ Načini i dva od mjedi salivena oglavlja, da se stave odozgo na stupove. Visina je jednoga oglavlja pet lakata, visina drugoga oglavlja isto tako pet lakata."

¹⁷ Na oglavlju stupova napravi isprepletene pletenice i vrpce kao verige, jedne na prvo oglavlje i druge na drugo oglavlje."

¹⁸ Onda izradi šipke, u dva reda uokolo na jednoj pletenici, da pokrivaju oglavlje stupova. Tako izradi i na drugom oglavlju."

¹⁹ Oglavlja na stupovima u trijemu bila su napravljena kao ljiljani od četiri lakta."

²⁰ Na oglavljima na oba stupa bili su odozgo i prema sredini pod pletenicama šiljci kojih je bilo dvjesta u dva reda uokolo na jednom i na drugom oglavlju."

²¹ Stupove podiže na ulazu u trijem Hrama. Jedan postavi na desnu stranu i nazva ga Jahin, drugi postavi na lijevu stranu i nazva ga Boaz."

²² Navrh stupova namjesti izrađeno ljiljanovo cvijeće. Kad su stupovi bili dovršeni,"

²³ sali more od mjedi. Ono je imalo deset lakata od jednoga kraja do drugoga i bilo je okruglo i pet lakata visoko. Trebalo je trideset lakata konca da ga se obuhvati uokolo."

²⁴ Ispod njegova kraja, koji ima deset lakata, okružuje more nakit u obliku cvjetnih čaška. U dva reda okružuje ga nakit kao cvjetne čaške, koje su s njim salivene."

²⁵ Stajalo je na dvanćst volova, od kojih su tri bila okrenuta na sjever, tri na zapad, tri na jug i tri na istok. Na njima je stajalo more. Zadnje njihove strane bile su sve okrenute unutra."

²⁶ Bilo je kao podlanica debelo, i njegov je kraj bio kao kraj u čaše, kao ljiljanov cvijet. Primalo je dvije tisuće bata."

²⁷ Napravi i deset podnožja od mjedi. Svako je podnožje bilo četiri lakta dugo, četiri lakta široko i tri lakta visoko."

²⁸ Podnožja su bila izrađena ovako: imala su oplate, i oplate su bile umetnute u okvire."

²⁹ Na oplatama u okvirima bili su prikazani lavovi, volovi i kerubi, isto tako na okvirima iznad i ispod lavova i volova visjeli su vijenci."

³⁰ Svako je podnožje imalo četiri točka od mjedi kojima su osovine bile također od mjedi. Na četiri noge bila su kao ramena i pod svakim umivaonikom bila su ta ramena salivena i obložena vijencima."

³¹ Dubina umivaonika od vrha do dna nad stupcem bila je lakat, i na vrhu je bio okrugao kao i stupac koji je bio pola lakta, i po vrhu je bio rezan, a oplata mu je bila na četiri ugla, ne okrugla."

³² četiri kotača bila su pod tom oplatom. Osovine kotača izlazile su na podnožju, i svaki je kotač bio visok pola lakta."

³³ Kotači su bili rađeni kao kolski kotači. Njihove osovine, glavčine, naplaci i paoci, sve je bilo liveno."

³⁴ četiri ramena bila su na četiri ugla svakoga podnožja; iz podnožja su izlazila njegova ramena.""

³⁵ Iznad podnožja bilo je visine pola lakta, koja je bila svuda okrugla, i odozgo na podnožju bile su njegove strane i oplate što su iz njega izlazila."

³⁶ Po njegovim stranama i po njegovim oplatama izreza kerube, lavove i palme, jedno do drugoga uz vijence uokolo."

³⁷ Na taj način napravi deset podnožja; sva su bila jednako salivena, jedne mjere i jednakog oblika.""

³⁸ Napravi deset umivaonika od mjedi. Svaki umivaonik zapremao je četrdeset bata, i svaki je umivaonik imao četiri lakta. Na svako od deset podnožja došao je po jedan umivaonik."

³⁹ Smjesti pet podnožja na sjevernu stranu Hrama. More smjesti na južnu stranu Hrama, na jugoistok."

⁴⁰ Hiram napravi i lonce, lopate i kotliće. Tako Hiram dovrši sve radove koje je morao izraditi kralju Salomonu za Gospodnji Hram:"

⁴¹ dva stupa i dva oglavlja okrugla odozgo na dva stupa, dvije pletenice da pokrivaju ona dva okrugla oglavlja odozgo na stupovima;""

⁴² zatim četiri stotine šipaka za obje pletenice, dva reda šipaka za svaku pletenicu, da pokrivaju dva okrugla oglavlja odozgo na stupovima;""

⁴³ tako i deset podnožja i deset umivaonika na podnožjima;""

⁴⁴ zatim more i dvanćst volova pod morem;""

⁴⁵ onda lonce, lopate i kotliće. Sve posude koje Hiram napravi kralju Salomonu za Hram bile su od uglađene mjedi."

⁴⁶ Kralj ih dade izliti u jordanskoj ravnici, u zemlji ilovače, između Sukota i Sartana."

⁴⁷ Tada namjesti Salomon sve posude. Težina mjedi nije bila utvrđena zbog vrlo velike količine."

⁴⁸ Onda dade Salomon izraditi sve posuđe koje se upotrebljavalo u Gospodnjem Hramu: zlatni žrtvenik, zlatni stol za postavljene kruhove,"

⁴⁹ svijećnjake: pet na desnoj i pet na lijevoj strani pred zadnjim prostorom, od čistoga zlata, i zlatne cvjetove, svjetiljke i usekače;""

⁵⁰ zatim vrčeve, noževe, škropionice, mašice i kadionice od čistoga zlata. I čepovi na dvokrilnim vratima u unutrašnji prostor, u Svetinju nad svetinjama, i na dvokrilnim vratima Hrama u glavni prostor bili su od zlata."

⁵¹ Kad su bili dovršeni svi radovi koje je kralj Salomon odredio za Hram, dade Salomon unijeti i posvetne darove svojega oca Davida. Srebro i zlato i posuđe stavi u riznicu Gospodnjega Hrama."

8

¹ Tada sabra Salomon Izrćlove starješine i sve plemenske glavare, knezove izrćlskih rodova kod sebe u Jeruzalemu, da se prenese kovčeg Gospodnjega saveza iz grada Davidova, a to je Sion."

² I tako se sabraše kod kralja Salomona svi Izrćlovi ljudi na blagdan u mjesecu Etanimu, a to je sedmi mjesec."

³ Kad dođoše sve Izrćlove starješine, podigoše svećenici kovčeg"

⁴ i prenesoše kovčeg Gospodnji, šator svjedočanstva i sve sveto posuđe koje je bilo u šatoru."

⁵ Pritom žrtvova kralj Salomon i s njim sva Izrćlova općina, koja je bila kod njega, pred kovčegom toliko ovaca i goveda da ih se zbog njihova mnoštva nije moglo izbrojiti niti računati."

⁶ Tada unesoše svećenici kovčeg Gospodnjega saveza na njegovo mjesto u zadnji prostor Hrama, u Svetinji nad svetinjama, pod krila keruba."

⁷ Kerubi su naime držali krila raširena nad mjestom gdje je stajao kovčeg. Tako pokriše kerubi kovčeg i njegove poluge odozgo."

⁸ Poluge su bile tako duge da su se krajevi poluga vidjeli u svetištu pred zadnjim prostorom. Ali se dalje vani nisu vidjeli. Ostadoše ondje do dana današnjega."

⁹ U kovčegu su bile samo dvije kamene ploče što ih je bio u nj stavio Mojsije na Horebu, kad Gospodin sklopi savez sa sinovima Izrćlovim, nakon što iziđoše iz egipatske zemlje."

¹⁰ Kad svećenici ostaviše svetište, oblak napuni Gospodnji Hram."

¹¹ Svećenici nisu mogli zbog oblaka pristupiti i izvršiti svoju službu. Jer slava Gospodnja napuni Gospodnji Hram."

¹² Tada reče Salomon: “Gospodin je rekao da će stanovati u mraku."

¹³ I ja sagradih tebi kuću za stan, umjesto da u njemu stanuješ za vječna vremena.”"

¹⁴ Tada se okrenu kralj i blagoslovi svu općinu Izrćlovih sinova, a sva je općina stajala."

¹⁵ On reče: “Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Izrćlov, koji je, eto, zaista ispunio obećanje što ga je svojim ustima dao mojemu ocu Davidu kad je rekao:"

¹⁶ Od vremena kad sam bio izveo iz Egipta svoj narod Izrćla, ne izabrah nijednoga grada između svih Izrćlovih plemena, da se tamo sagradi Hram u kojem bi stanovalo moje ime. Ali za to izabrah Davida, da vlada nad mojim narodom Izrćlom."

¹⁷ I naumi, doduše, moj otac David da sagradi Hram imenu Gospodina, Boga Izrćlova,"

¹⁸ ali Gospodin reče mojemu ocu Davidu: Dobro činiš što si naumio sagraditi Hram mom imenu."

¹⁹ Ali ti ne ćeš sagraditi toga Hrama, nego onaj koji će ti se roditi; on će sagraditi Hram mom imenu.""

²⁰ I eto, Gospodin ispuni obećanje što ga je dao. Ja stupih na mjesto svojega oca Davida i sjedoh na Izrćlovo prijestolje, kao što obeća Gospodin, i sagradih Hram imenu Gospodina, Boga Izrćlova."

²¹ Ja u njemu pripravih mjesto za kovčeg u kojem je savez Gospodnji, što ga je sklopio s našim ocima kad ih je izveo iz egipatske zemlje.”"

²² Potom Salomon, ispred sve Izrćlove općine, stupi pred Gospodnji žrtvenik, raširi ruke prema nebu"

²³ i pomoli se: “Gospodine, Bože Izrćlov! Nijedan bog gore na nebu ni dolje na zemlji nije ti jednak: savez i milost čuvaš svojim slugama koji idu pred tobom čitavim srcem."

²⁴ Ti si svojemu sluzi, mojemu ocu Davidu, ispunio što si mu bio obećao. Što si rekao svojim ustima, to si ispunio djelom, kako dokazuje ovaj dan."

²⁵ A sada, Gospodine, Bože Izrćlov, ispuni svojemu sluzi, mojemu ocu Davidu, i obećanje što si mu ga dao kad si rekao: Koliko je do mene ne će ti nikada nestati čovjeka koji bi sjedio na Izrćlovu prijestolju. Samo tvoji potomci moraju svoje ponašanje učiniti takvim da idu preda mnom kao što si ti išao preda mnom."

²⁶ Sada dakle, Bože Izrćlov, daj da se obistini obećanje što si ga dao svojemu sluzi, mojemu ocu Davidu!"

²⁷ A hoće li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo i nebesa najviša ne mogu te obuhvatiti ? koliko manje ova kuća koju sagradih!"

²⁸ A obazri se na molitvu svog sluge i na njegov vapaj, Gospodine, Bože moj. čuj zaziv i molitvu koju danas upravlja tebi tvoj sluga!"

²⁹ Daj da tvoje oči budu otvorene nad ovom kućom danju i noću, nad mjestom za koje si obećao: Moje će ime tamo stanovati!"

³⁰ čuj molitvu koju će na ovom mjestu obavljati tvoj sluga! čuj vapaj svojega sluge i svog naroda Izrćla kada se god mole na ovom mjestu! Usliši je na mjestu gdje sjediš na prijestolju, u nebu, usliši je i oprosti!"

³¹ Ako se netko ogriješi o svojega bližnjega i njemu se odredi zakletva kojom se mora zakleti, i on se pokaže sa zakletvom pred tvojim žrtvenikom u ovoj kući,"

³² onda ti čuj to u nebu i zahvati i pribavi pravo svojim slugama. Krivca osudi obraćajući njegova djela na njegovu glavu! A nedužnoga oslobodi postupajući s njim po njegovoj nedužnosti!"

³³ Ako tvoj narod Izrćl bude potučen od neprijatelja zato što se ogriješio o tebe, ali se opet obrati k tebi i slavi tvoje ime, i u ovoj se kući moli, i vapi k tebi,"

³⁴ onda ti čuj to u nebu, oprosti grijehe svojemu puku Izrćlu i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njihovim ocima!"

³⁵ Ako se zatvorilo nebo, tako da ne pada dažd jer su se ogriješili o tebe, i oni se mole na ovom mjestu, i slave tvoje ime, i obrate se od svojih grijeha jer si ih ponizio,"

³⁶ onda ti čuj to u nebu, oprosti grijehe svojim slugama i svojemu narodu Izrćlu, upravi ih na pravi put, kojim da idu, i pusti dažd na svoju zemlju, koju si dao svojemu narodu u baštinu!"

³⁷ Ako nastane glad u zemlji, ako budu kuga, suša, snijet, skakavci i gusjenice, ako je neprijatelj pritisne, ako je pohodi neko zlo ili neka bolest:"

³⁸ svaku molitvu, svaki vapaj što tada bilo tko izgovori u svemu tvojem narodu Izrćlu, ako svaki osjeća bol u svojem srcu i raširi ruke prema ovoj kući,"

³⁹ onda ti to čuj u nebu na mjestu na kojem sjediš na prijestolju, i oprosti, i zahvati, i podaj svakome po svemu njegovu životu, jer ti poznaješ njegovo srce! Jer ti jedini prozireš srce sve čovječje djece,"

⁴⁰ da te se uvijek boje, dokle god žive u zemlji koju si dao našim ocima!"

⁴¹ Ali i stranca, koji ne pripada tvojemu narodu Izrćlu, nego iz daleke zemlje dolazi zbog tvojega imena"

⁴² jer se čuje za tvoje veliko ime, za tvoju jaku ruku i za tvoju podignutu mišicu, kad on dakle dođe i pomoli se u ovoj kući,"

⁴³ onda ga ti čuj u nebu na mjestu gdje sjediš na prijestolju, i učini sve za što te zaziva stranac, da svi narodi na zemlji upoznaju tvoje ime, da te štuju kao tvoj narod Izrćl i da doznaju da je ovaj Hram, što ti ga sagradih, prozvan po tvojem imenu!"

⁴⁴ Ako tvoj narod iziđe u borbu protiv svojih neprijatelja putom kojim ga pošalješ, i pomoli se Gospodinu prema gradu koji si izabrao, prema Hramu koji sam sagradio tvojemu imenu,"

⁴⁵ onda ti čuj u nebu njegovu molbu i njegov vapaj i podaj mu pobjedu!"

⁴⁶ Ako su se ogriješili o tebe, jer nema čovjeka koji ne griješi, i ti se razljutiš na njih i predaš ih neprijatelju, tako da ih njihovi tlačitelji zarobe i odvedu u neprijateljsku zemlju, daleko ili blizu,"

⁴⁷ i ako se tad oni osvijeste u zemlji gdje su zarobljeni, i obrate se, i zavape k tebi u zemlji svojih tlačitelja i priznaju: Sagriješismo i zlo učinismo, bezbožni smo bili,"

⁴⁸ ako se dakle svim srcem i svom dušom obrate k tebi u zemlji svojih neprijatelja, koji ih odvedoše, i pomole se tebi, prema zemlji koju si dao njihovim ocima, prema gradu koji si izabrao, i prema Hramu koji sam sagradio tvojemu imenu,"

⁴⁹ onda ti usliši njihovu molitvu i vapaj u nebu na mjestu na kojem sjediš na prijestolju, i pribavi im pravicu!"

⁵⁰ I oprosti svojemu narodu što je sagriješio protiv tebe i sve prijestupe, koliko su skrivili protiv tebe, i daj da nađu milost kod svojih tlačitelja, da im se smiluju!"

⁵¹ Jer on je tvoj narod i tvoja svojina, koju si izveo iz Egipta, iz talionice željeza."

⁵² Neka budu tvoje oči otvorene na molbu tvojega sluge i na molbu tvojega naroda Izrćla, da ih uslišiš u svemu za što te zazovu!"

⁵³ Jer ti si ih odvojio sebi za svojinu iz svih naroda na zemlji, kao što si obećao preko svojega sluge Mojsija, kad si izveo naše oce iz Egipta, ti, veliki Gospodine!”"

⁵⁴ Kad je Salomon bio posve dovršio prošnju i molitvu Gospodinu, ustade s mjesta pred žrtvenikom Gospodnjim, gdje je bio klečao ruku raširenih prema nebu,"

⁵⁵ stupi naprijed i blagoslovi svu općinu Izrćlovu snažnim glasom ovako:"

⁵⁶ ”Blagoslovljen neka je Gospodin, koji je svojemu narodu Izrćlu pribavio mir posve onako kao što je obećao. Nije ostalo neispunjeno ni jedno jedino od svih sjajnih obećanja što ih je dao preko svojega sluge Mojsija."

⁵⁷ Gospodin, Bog naš, neka bude s nama, kao što je bio s našim ocima! Neka nas ne ostavi i ne odbije."

⁵⁸ Da se srca naša obrate k njemu i mi hodimo svim njegovim putovima i držimo njegove zapovijedi, uredbe i zakone, na koje je obvezao naše oce."

⁵⁹ I ove moje riječi, što sam ih u molitvi upravio Gospodinu, neka budu nazočne Gospodinu, Bogu našemu, dan i noć, da pribavi pravicu svojemu sluzi i svom narodu Izrćlu u svako doba,"

⁶⁰ da svi narodi na zemlji dođu do spoznaje da je Gospodin Bog i nitko drugi."

⁶¹ A vaše srce neka bude nepodijeljeno odano Gospodinu, Bogu našemu, da hodite po njegovim uredbama i držite njegove zapovijedi, kao danas!”"

⁶² Tada prinese kralj i sav Izrćl s njim žrtve klanice Gospodinu."

⁶³ Kao žrtvu pričesnicu, koju dade Salomon zaklati za Gospodina, žrtvova on dvadeset i dvije tisuće volova i sto i dvadeset tisuća ovaca. Tako posvetiše Gospodnji Hram kralj i svi sinovi Izrćlovi."

⁶⁴ U onaj dan posveti kralj srednji dio predvorja pred Gospodnjim Hramom. Jer ondje prinese žrtve paljenice, prinose i pretilinu od žrtava pričesnica. Mjedeni žrtvenik, koji je stajao pred Gospodinom, bio je premalen da primi prinose žrtava paljenica i pretilinu žrtava pričesnica."

⁶⁵ Tako tada proslavi Salomon blagdan, i sav Izrćl s njim, velikim zborom od ulaza u Hamat do egipatskoga potoka, pred Gospodinom, Bogom našim, sedam dana i još jednom sedam dana, dakle četrnćst dana."

⁶⁶ Osmi dan otpusti ljude. Oni se rastadoše od kralja i odoše svojim kućama, veseli i dobre volje zbog svega dobra što ga je Gospodin bio iskazao svojemu sluzi Davidu i svojemu narodu Izrćlu."

9

¹ Kad je Salomon bio dovršio gradnju Gospodnjega Hrama i kraljevske palače, i svega drugog što je Salomon želio izvesti,"

² javi se Gospodin Salomonu po drugi put, kao što mu se bio javio u Gibeonu."

³ I reče mu Gospodin: “Uslišio sam tvoju molitvu i tvoj vapaj što si mi ga upravio. Posvetio sam taj Hram što si mi ga sagradio. Zato će moje oči i srce tamo uvijek boraviti."

⁴ Ako ti budeš išao preda mnom onako kako je išao tvoj otac David, u iskrenosti srca i u pravičnosti, tako da činiš sve što sam ti zapovjedio, i držiš moje uredbe i propise,"

⁵ tada ću zauvijek utvrditi prijestolje tvojega kraljevstva nad Izrćlom, kao što sam obećao tvojemu ocu Davidu kad sam rekao: nikada ti ne će nestati čovjeka na Izrćlovu prijestolju."

⁶ Ali ako se vi i vaši sinovi odvratite od mene i ne držite moje zapovijedi i uredbe, na koje sam vas obvezao, nego odete i služite drugim bogovima i klanjate im se,"

⁷ tada ću istrijebiti Izrćla iz zemlje koju sam im dao, i Hram što sam ga posvetio svom imenu odbacit ću od svog lica, i Izrćl će postati poslovica i podsmijeh kod svih naroda."

⁸ I ovaj će Hram postati ruševina. I kad zapitaju: Zašto je takvo što učinio Gospodin ovoj zemlji i ovome Hramu,"

⁹ odgovorit će se: Oni su ostavili Gospodina, svojega Boga, koji je njihove oce izveo iz Egipta, i okrenuli se tuđim bogovima, njima se klanjali i služili im. Zato je pustio na njih Gospodin svu tu nesreću.”"

¹⁰ Kad prođe dvadeset godina i Salomon sagradi obje zgrade, Gospodnji Hram i kraljevsku palaču"

¹¹ ? Hiram, kralj Tira, podupirao je Salomona prema potrebi cedrovim i čempresovim drvetom i zlatom ? tada ustupi kralj Salomon Hiramu dvadeset gradova u zemlji Galileji."

¹² Ali kad dođe Hiram iz Tira da vidi gradove što mu ih je bio ustupio Salomon, ne svidješe mu se,"

¹³ i reče: “Kakvi su to gradovi što si mi ih dao, brate?” Zato se ta zemlja zove sve do današnjega dana Kabul."

¹⁴ Hiram je bio poslao kralju sto i dvadeset talenata zlata."

¹⁵ Tako se uredilo s obzirom na posao koji je bio zapovjedio kralj Salomon, kako bi sagradio Hram Gospodnji i svoju vlastitu palaču, Milo i zidove Jeruzalema i Hasor, Megido i Gezer."

¹⁶ Faraon, naime egipatski kralj, bio je izišao, osvojio Gezer i spalio ga ognjem. Kanaance koji su stanovali u gradu pobio je i dao ga kao miraz svojoj kćeri, Salomonovoj ženi."

¹⁷ I Salomon sagradi opet Gezer i donji Bet Horon,"

¹⁸ Baalat, Tamar u pustinji u zemlji,"

¹⁹ zatim sve gradove za spremišta što ih je imao Salomon i gradove za kola i gradove za jahalište, zatim sve gradnje što ih je Salomon htio podići u Jeruzalemu, na Libanonu i u svemu području pod svojom vlašću."

²⁰ Sve što je bilo ostalo od Amorejaca, Hetita, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca, koji nisu pripadali sinovima Izrćlovim,"

²¹ njihove potomke koji su nakon njih još bili ostali u zemlji, jer ih ne mogoše sinovi Izrćlovi istrijebiti, njih Salomon nagna da plaćaju danak i da robuju do dana današnjega."

²² Od sinova Izrćlovih ne učini Salomon nijednoga robom, nego oni postadoše njegovi ratnici i činovnici, njegove više i niže vođe, njegovi zapovjednici nad kolima i nad konjanicima."

²³ Glavnih nadstojnika nad Salomonovim gradnjama bilo je pet stotina i pedeset. Oni su nadzirali ljude koji su izvodili radove."

²⁴ čim je faraonova kći iz Davidova grada bila ušla u svoju palaču, koju je bio sagradio za nju, dade podići Milo."

²⁵ Tri puta u godini prinosio bi Salomon žrtve paljenice i žrtve pričesnice na žrtveniku što ga je podigao Gospodinu i palio je kâd na žrtveniku što je stajao pred Gospodinom. I popravljao je štete na Hramu."

²⁶ I kralj Salomon dao je napraviti lađe u Esjon-Geberu, koji je kod Elata na obali Crvenoga mora, u Edomu."

²⁷ Hiram posla na tim lađama svoje ljude, mornare, koji su vješti moru. Zajedno s ljudima Salomonovim"

²⁸ odvezoše se u Ofir, uzeše otamo zlata četiri stotine i dvadeset talenata i donesoše ih kralju Salomonu."

10

¹ Kad je kraljica od Sabe čula za Salomonovu slavu, koju je bio stekao po Gospodnjem imenu, dođe ona da ga iskuša zagonetkama."

² Dođe u Jeruzalem s veoma velikom pratnjom. Deve su nosile vrlo mnogo mirisa i zlata, i dragoga kamenja. Kad je bila došla k Salomonu, iznese mu sve što je bila naumila."

³ A Salomon joj odgovori na sva njezina pitanja. Ništa nije bilo što bi kralju ostalo sakriveno, da joj ne bi mogao dati odgovor."

⁴ I kad kraljica od Sabe vidje svu Salomonovu mudrost i palaču koju je bio sagradio,"

⁵ i kad je jela na njegovu stolu, gledajući kako njegovi dostojanstvenici tamo sjede i njegove sluge poslužuju, kao i njihovo odijelo i njegove peharnike i žrtve paljenice koje bi on u Hramu prinosio Gospodinu, ona se tad nije više mogla suzdržati"

⁶ i reče kralju: “Istina je bila što sam čula u svojoj zemlji o tebi i o tvojoj mudrosti."

⁷ Nisam htjela vjerovati što se govorilo dok ne dođem i ne vidim svojim očima. I zaista, ni pola mi nije kazano. Tvoja mudrost i tvoje vrline nadvisuju ono što sam slušala."

⁸ Sretni tvoji ljudi, sretne tvoje sluge, što uvijek stoje pred tobom i slušaju tvoju mudrost."

⁹ Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog tvoj, koji te je zavolio tako da te je postavio na Izrćlovo prijestolje. Jer Gospodin ljubi Izrćla uvijek, postavi te kraljem da sudiš i dijeliš pravicu.”"

¹⁰ Potom darova kralju sto i dvadeset talenata zlata i vrlo mnogo mirisa i dragoga kamenja. Nikada više ne dođe toliko mirisa koliko darova kraljica od Sabe kralju Salomonu."

¹¹ Hiramove lađe koje su donosile zlato iz Ofira donesoše iz Ofira vrlo mnogo drveta sandalovine i dragoga kamenja."

¹² I kralj dade načiniti iz drveta sandalovine sjedala za Gospodnji Hram, i za kraljevsku palaču, i citare i harfe za pjevače. Toliko drveta sandalovine nikada se više nije donijelo niti ga se je vidjelo do dana današnjega."

¹³ A kralj Salomon darova kraljici od Sabe sve što joj se svidjelo i što je zaiskala, osim onoga što joj dade drage volje i darežljivošću jednoga kralja Salomona. Potom se ona spremi kako bi se vratila natrag i ode kući sa svojim slugama."

¹⁴ Zlato što ga je dobivao Salomon u jednoj godini iznosilo je šest stotina i šezdeset i šest talenata,"

¹⁵ osim onoga što je dobivao od veletrgovaca, od poreza što su ga plaćali mali trgovci, beduinski knezovi i zemaljski upravitelji."

¹⁶ I dade kralj Salomon izraditi dvjesta velikih štitova od kovanoga zlata: šest stotina šekela zlata upotrijebio je za jedan štit."

¹⁷ Zatim tri stotine lakih štitova od kovanoga zlata; tri mine zlata upotrijebio je za jedan štit. Kralj ih je dao smjestiti u kuću libanonske šume.""

¹⁸ Zatim je kralj dao napraviti veliko prijestolje od slonove kosti i obložiti ga čistim zlatom."

¹⁹ Šest stuba vodilo je k prijestolju, i gornji stražnji dio na prijestolju bio je okrugao. Nasloni su bili s obje strane sjedišta, i pokraj naslona bila su dva lava."

²⁰ Dvanćst lavova stajalo je s obje strane na šest stuba. Takvo nije bilo još nikada napravljeno ni za koje kraljevstvo."

²¹ Sve posude za piće kralja Salomona bile su od zlata, i sve posude u kući libanonske šume bile su od čistoga zlata. Ništa nije bilo od srebra koje, u vrijeme Salomonovo, nije imalo nikakve cijene."

²² Kralj je imao taršiške lađe na moru kod Hiramovih lađa. Svake tri godine jednom su dolazile taršiške lađe kući, natovarene zlatom, srebrom, slonovom kosti, majmunima i paunovima."

²³ Tako nadvisi kralj Salomon sve kraljeve na zemlji bogatstvom i mudrošću."

²⁴ I sav je svijet želio vidjeti Salomona, čuti njegovu mudrost, koju mu je Bog bio dao."

²⁵ Pritom bi svatko sa sobom donio dar, srebrne i zlatne posude, haljine, oružje, mirise, konje i mazge, svake godine."

²⁶ Salomon je prikupio i mnogobrojna kola i konjanike, i imao je tisuću i četiri stotine kola i dvanćst tisuća konjanika. Njih je podijelio po kolskim gradovima i u okolini kralja u Jeruzalemu."

²⁷ Kralj dotjera dotle da je u Jeruzalemu bilo srebra tako mnogo kao kamenja, a cedara tako mnogo kao dudova koji rastu u nizini."

²⁸ Konje koje je imao Salomon je uvozio iz Egipta i Koe. Kraljevi su ih trgovci dovodili iz Koe za plaću,"

²⁹ tako da su jedna kola koja su se izvozila iz Egipta stajala po šest stotina šekela srebra, a konj po sto i pedeset. Zahvaljujući njima dobivali su ih i svi hetitski i aramejski kraljevi."

11

¹ Kralj Salomon ljubio je, osim faraonove kćeri, mnoge žene tuđinke: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje,"

² dakle iz naroda za koje je Gospodin bio zapovjedio sinovima Izrćlovim: “Ne upuštajte se s njima, i oni ne smiju općiti s vama. Inače će oni, posve sigurno, privući vaša srca svojim bogovima.” Njima prionu Salomon ljubeći ih."

³ I imao je sedam stotina žena kraljica i tri stotine priležnica. I njegove ga žene zavedoše."

⁴ Kad je Salomon bio ostario, njegove mu žene privukoše srce drugim bogovima. Njegovo srce nije više nepodijeljeno pripadalo Gospodinu, njegovu Bogu, kao srce njegova oca Davida."

⁵ I Salomon je štovao Aštartu, boginju Sidonaca, i Milkoma, strahotu Amonaca."

⁶ Salomon je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, i nije hodio za Gospodinom do kraja kao njegov otac David."

⁷ Tada Salomon sagradi žrtvenu visinu za Kemoša, strahotu Moabaca, na gori istočno od Jeruzalema, i isto tako za Milkoma, strahotu Amonaca."

⁸ Isto učini za sve svoje žene tuđinke, koje su prinosile svojim bogovima kâd i žrtve klanice."

⁹ I Gospodin se razgnjevi na Salomona, jer je bio odvratio svoje srce od Gospodina, Boga Izrćlova, koji mu se bio javio dva puta"

¹⁰ i zapovjedio mu da ne štuje drugih bogova. Ali on nije pridržavao onoga što mu je Gospodin bio zapovjedio."

¹¹ Zato Gospodin dade poručiti Salomonu: “Budući da se nisi pridržavao mojega saveza i uredaba, što sam ti ih odredio, otrgnut ću od tebe kraljevstvo i dati ga tvojemu sluzi."

¹² Ali to još ne ću učiniti za tvojega života zbog tvojega oca Davida. Tek ću ga tvojemu sinu oduzeti."

¹³ Ipak, ne ću od njega otrgnuti cijelo kraljevstvo. Jedno ću pleme dati tvojemu sinu zbog Davida, mojega sluge, i zbog Jeruzalema, što sam ga izabrao.”"

¹⁴ I Gospodin dade podići Salomonu protivnika u Edomcu Hadadu, iz kraljevske obitelji u Edomu."

¹⁵ Kada je David onda tukao Edomca, i vojskovođa Joab otišao da pokopa pobijene, a sve muškarce sposobne za oružje u Edomu dao poubijati"

¹⁶ ? jer je Joab proboravio tamo šest mjeseci sa svim Izrćlom, dok nije istrijebio sve edomske muškarce sposobne za oružje u Edomu ?"

¹⁷ tada uteče Hadad s nekoliko Edomaca, koji su bili sluge njegova oca i ode u Egipat. Hadad je tada bio još malen dječak."

¹⁸ Odoše iz Midjana i dođoše u Paran. Iz Parana uzeše sa sobom ljude i dođoše u Egipat k faraonu, egipatskom kralju. Ovaj mu dade kuću i odredi mu hranu. Dade mu i zemlje."

¹⁹ Hadad nađe veliku milost u faraona, tako da mu dade sestru svoje žene Tafnese za ženu."

²⁰ Sestra Tafnesina rodi mu sina Genubata. Tafnesa mu u faraonovoj palači dade prvi odgoj. Tako ostade Genubat u faraonovoj palači među faraonovom djecom."

²¹ A kad Hadad u Egiptu doču da je David počinuo kod svojih otaca i da je mrtav vojskovođa Joab, zamoli on faraona: “Pusti me da idem u svoju zemlju!”"

²² Faraon ga upita: “A nedostaje li ti što kod mene, pa zato hoćeš ići u svoju zemlju?” On odgovori: “Ništa! Ali me pusti da idem!”"

²³ Tada mu Bog kao protivnika podiže Rezona, Elijadova sina, koji je bio pobjegao iz blizine svojega gospodara Hadarezera, sopskoga kralja."

²⁴ On je skupio ljude oko sebe i postao vođa čete onda kad je David počinio krvoproliće među njima. Oni tada odoše u Damask, ostadoše tamo, i vladali su u Damasku."

²⁵ On je bio Izrćlov protivnik, dok je god živio Salomon. Osim zla što ga je učinio Hadad, mrzio je i on Izrćla dok je god bio kralj nad Aramom."

²⁶ I Jeroboam, sin Nebatov, Efraćanin iz Sareda, njegova se mati zvala Serva i bila je udovica, Salomonov činovnik, pobuni se protiv kralja."

²⁷ Uzrok zbog kojega je ustao protiv kralja bio je ovaj: Salomon sagradi Milo i poravna jamu u gradu Davida, svojega oca."

²⁸ Jeroboam je bio čestit čovjek, i kad je Salomon vidio da je mladi čovjek vješt u poslu, postavio ga je za nadzornika nad svim radovima u Josipovoj kući."

²⁹ Tada se dogodilo da Jeroboam ode iz Jeruzalema i da ga na putu susretne prorok Ahija iz Šila. On je upravo imao nov plašt na sebi. Obojica su bili sami u polju."

³⁰ Tada Ahija uze novi plašt, koji je imao na sebi, razdere ga na dvanćst dijelova"

³¹ i reče Jeroboamu: “Uzmi sebi deset komada! Jer ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Evo, istrgnut ću iz Salomonove ruke kraljevstvo i tebi ću dati deset plemena."

³² Oni će zadržati samo jedno pleme zbog mojega sluge Davida i zbog Jeruzalema, grada koji izabrah između svih plemena Izrćlovih,"

³³ jer ostaviše mene i pokloniše se Aštarti, božici Sidonaca, Kemošu, bogu Moabaca, i Milkomu, bogu Amonaca; nisu hodili mojim putovima, nisu činili što je meni po volji, i nisu se pridržavali mojih uredaba i zapovijedi, kao što je to činio njegov otac David.""

³⁴ Ali ne ću mu oduzeti cijelo kraljevstvo, nego ću ga ostaviti neka vlada dok je god živ, zbog mojega sluge Davida, kojega izabrah, i koji se pridržavao mojih zapovijedi i uredaba."

³⁵ Ali ću njegovu sinu uzeti kraljevstvo i tebi ga dati, naime deset plemena."

³⁶ Jedno jedino pleme dat ću njegovu sinu, da bude svjetiljka mojemu sluzi Davidu, vazda preda mnom u Jeruzalemu, gradu koji izabrah sebi, da u njemu stanuje moje ime."

³⁷ A tebe ću uzeti: ti ćeš vladati nad svim što ti duša želi, i bit ćeš kralj nad Izrćlom."

³⁸ Ako budeš poslušao sve što ti zapovjedim, i ako budeš išao mojim putovima i činio što je meni po volji, pridržavajući se mojih uredaba i zapovijedi, kao što je to činio moj sluga David, ja ću biti s tobom i sagradit ću ti kuću tako tvrdu kao što sam sagradio Davidu, i dat ću ti Izrćla."

³⁹ Zbog toga ću ponižavati Davidove potomke, ali ne za sva vremena.”"

⁴⁰ Budući da je Salomon tražio Jeroboama da ga ubije, Jeroboam je ustao i pobjegao u Egipat k Šišaku, egipatskom kralju. Ostao je u Egiptu do Salomonove smrti."

⁴¹ Ostala Salomonova povijest, i sve što je činio, i njegova mudrost, zapisani su u knjizi Salomonove povijesti."

⁴² A vladao je Salomon u Jeruzalemu nad svim Izrćlom četrdeset godina."

⁴³ Tada počinu Salomon kod svojih otaca. Pokopaše ga u gradu Davida, njegova oca. Umjesto njega postade kralj njegov sin Roboam."

12

¹ Roboam ode u Šekem, jer se u Šekemu bio skupio sav Izrćl da ga postavi za kralja."

² Vijest o tome primi Jeroboam, Nebatov sin. On je naime još bio u Egiptu, kamo je bio morao pobjeći od kralja Salomona. Jeroboam se bio nastanio u Egiptu."

³ I poslaše tamo, i dadoše ga pozvati. Tako dođoše Jeroboam i sva općina Izrćlova i dojaviše Roboamu ovo:"

⁴ ”Tvoj je otac stavio na nas težak jaram. Olakšaj nam sada ti tvrdu službu svojega oca i težak jaram koji je stavio na nas, i mi ćemo ti biti podložni!”"

⁵ On im odgovori: “Idite i za tri dana opet dođite k meni!” I narod se udalji."

⁶ I kralj Roboam posavjetova se sa starim ljudima koji su služili njegovu ocu Salomonu, dok je bio živ, i upita ih: “Što mi savjetujete da odgovorim tim ljudima?”"

⁷ Oni mu odgovoriše: “Ako danas udovoljiš narodu i prilagodiš im se, poslušaš ih i prijateljski im odgovoriš, oni će ti biti zauvijek podložni.”"

⁸ Ali on ne posluša savjet koji mu dadoše starci, nego se posavjetova s mladim ljudima, koji su bili odrasli s njim i koji su ga morali slijediti."

⁹ On ih upita: “Što mi savjetujete da odgovorim tim ljudima koji od mene zahtijevaju: Olakšaj jaram što ga je na nas stavio tvoj otac?”"

¹⁰ Mladi ljudi, koji su bili odrasli s njim, odgovoriše mu ovo: “Ovako ćeš odgovoriti tim ljudima koji ti rekoše: Tvoj je otac stavio na nas težak jaram, ti nam ga olakšaj: Moj je mali prst deblji od bedara mojega oca."

¹¹ Eto, moj vam je otac naprtio težak jaram. Ja ću vaš jaram učiniti još težim. Otac vas je moj šibao bičevima. Ja ću vas krotiti štipavcima.”"

¹² Kad Jeroboam i sav narod dođoše opet treći dan k Roboamu, kako im je bio zapovjedio kralj rekavši: “Dođite opet k meni za tri dana!”,"

¹³ tada kralj oštro odgovori narodu i ne osvrnu se na savjet što su mu ga bili dali starci."

¹⁴ Kako mu svjetovaše mladi ljudi, odgovori im: “Moj vam je otac naprtio težak jaram. Ja ću vaš jaram učiniti još težim. Otac vas je moj šibao bičevima. Ja ću vas krotiti štipavcima.”"

¹⁵ Tako kralj ne usliši naroda, jer je Gospodin bio tako uredio da ispuni svoje obećanje što ga je Gospodin preko Ahije od Šila bio dao Jeroboamu, Nebatovu sinu."

¹⁶ Kad sav Izrćl vidje da ih kralj nije htio uslišiti, odgovori narod kralju ovo: “Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. Kući, sinovi Izrćlovi! Sad gledaj svoju kuću, Davide!” Tako ode Izrćl kući."

¹⁷ Roboam je vladao samo još nad Izrćlovim sinovima, koji su stanovali u Judinim gradovima."

¹⁸ Kad kralj Roboam posla Adorama, nadzornika poslova, sav ga Izrćl zasu kamenjem i ubije. Kralj Roboam mogao je još samo skočiti na svoja kola i pobjeći u Jeruzalem."

¹⁹ Tako otpade Izrćl od Davidove kuće do dana današnjega."

²⁰ Kad je sav Izrćl čuo da se je Jeroboam vratio, poslaše po njega i dadoše ga dovesti na skupštinu, i učiniše ga kraljem nad svim Izrćlom. Uz Davidovu kuću ne pristade nitko, osim pleme Judino."

²¹ čim Roboam dođe u Jeruzalem, podiže svu Judinu kuću i Benjaminovo pleme, sto i osamdeset tisuća odabranih ratnika, da zarate s Izrćlovom kućom, da natrag dobiju kraljevstvo za Roboama, Salomonova sina."

²² Tada dođe riječ Božja Šemaji, čovjeku Božjemu, ovako:"

²³ ”Javi Roboamu, sinu Salomonovu, kralju Judinu, i svoj Judinoj i Benjaminovoj kući i ostalome narodu:"

²⁴ Ovako govori Gospodin: Ne izlazite i ne ratujte sa svojom braćom, sinovima Izrćlovim! Svaki neka se vrati svojoj kući! Jer sam ja zapovjedio da tako bude.” Oni poslušaše zapovijed Gospodnju, vratiše se i odoše kući, kako im je bio zapovjedio Gospodin."

²⁵ Jeroboam utvrdi Šekem u Efrajimovoj gori i naseli se u njemu. Odatle ode i utvrdi Penuel."

²⁶ Jeroboam je mislio u sebi: “Kraljevstvo će se opet vratiti Davidovoj kući."

²⁷ Budući da ovaj narod ide gore, da u Gospodnjem Hramu u Jeruzalemu prinosi žrtve, to će se srce naroda opet vratiti Roboamu, Judinu kralju, kao svom gospodaru. Mene će ubiti i opet se vratiti Roboamu, kralju Judinu.”"

²⁸ Kad je kralj razmislio, dao je izraditi dva zlatna teleta, a zatim je rekao narodu: “Vi ste dosta dugo išli gore u Jeruzalem. A evo, Izrćle, ovdje je tvoj bog, koji te je izveo iz egipatske zemlje!”"

²⁹ Jedno tele smjesti u Betel, drugo dade odnijeti u Dan."

³⁰ To postade povod grijehu. Narod je išao k jednome teletu do Dana."

³¹ Također on podiže svetišta na visinama i postavi za svećenike obične ljude, koji nisu pripadali levitima."

³² Zatim, osmoga mjeseca, petnćstoga dana u mjesecu, Jeroboam uvede blagdan koji je odgovarao blagdanu u Judi. On sam uziđe na žrtvenik. Isto tako učini u Betelu, kako bi žrtvovao telcima što ih je bio dao izraditi. I postavi u Betelu svećenike svetištâ na visinama, što ih je izgradio."

³³ Petnćstoga dana osmoga mjeseca, dakle mjeseca što ga je on sam bio izabrao kako bi uveo blagdan za Izrćlove sinove, uziđe na žrtvenik što ga je bio podigao u Betelu. I pristupi k žrtveniku da ga okadi."

13

¹ A gle, javi se u Betelu, po Gospodnjem nalogu, čovjek Božji iz Judine zemlje. Jeroboam je upravo stajao na žrtveniku, kako bi žrtvovao."

² Tada se onaj, po zapovijedi Gospodnjoj, okrenu prema žrtveniku i viknu: “Žrtveniče, žrtveniče, ovako govori Gospodin: Sin će se jednom roditi Davidovoj kući. Jošija je njegovo ime. On će na tebi klati svećenike visinâ koji žrtvuju na tebi. Ljudske će se kosti spaliti na tebi.”"

³ U isto doba navijesti on znak i reče: “Znak da je Gospodin govorio jest ovaj: Evo, žrtvenik će se raspasti, i prosut će se pepeo što je na njemu!”"

⁴ Kad je kralj čuo prijetnju što je čovjek Božji izreče protiv žrtvenika u Betelu, pruži Jeroboam sa žrtvenika svoju ruku i zapovjedi: “Držite ga!” Ali njegova ruka, koju je bio pružio protiv njega, ukoči se, tako da je nije mogao povući."

⁵ A žrtvenik se raspadne, i prosu se pepeo sa žrtvenika, kako je to kao znak bio navijestio čovjek Božji, po zapovijedi Gospodnjoj."

⁶ Kralj viknu čovjeku Božjemu: “Zamoli ipak Gospodina, Boga svojega, za blagost i pomoli se za me da mogu opet povući svoju ruku!” Tada ublaži čovjek Božji Gospodina, i kralj je opet mogao povući ruku, i bila je kao prije."

⁷ Nato zamoli kralj čovjeka Božjega: “Hajde sa mnom kući i okrijepi se! I dar ću ti dati.”"

⁸ Ali čovjek Božji odvrati kralju: “Kad bi mi dao i polovicu svojega kraljevstva, ne bih išao s tobom i ne bih jeo ni pio na ovom mjestu."

⁹ Jer tako mi je zapovjedila riječ Gospodnja: Ne smiješ ni jesti ni piti, niti se vratiti putem kojim si došao.”"

¹⁰ Tako se uputi drugim putem i ne vrati se putem kojim je bio došao u Betel."

¹¹ A stanovao je u Betelu jedan stari prorok. Njegovi mu sinovi dođoše i ispripovjediše mu sve što učini čovjek Božji onaj dan u Betelu, i riječi što ih je bio izrekao kralju. Kad su oni to bili ispripovjedili svojemu ocu,"

¹² upita ih njihov otac: “Kojim je putem otišao?” Sinovi mu pokazaše put kojim se bio uputio čovjek Božji, koji je bio došao iz Judine zemlje."

¹³ Nato on zapovjedi svojim sinovima: “Osedlajte mi magarca!” Kad su oni bili osedlali magarca, uzjaha ga on"

¹⁴ i pojaha za čovjekom Božjim. Nađe ga gdje sjedi pod terebintom i upita ga: “Jesi li ti čovjek Božji koji je došao iz Judine zemlje?” On odgovori: “Jesam.”"

¹⁵ Tad ga zamoli: “Hajde sa mnom kući i pojedi štogod!”"

¹⁶ On odvrati: “Ne smijem se vratiti s tobom i s tobom ići. Ne smijem ni jesti ni piti s tobom na ovom mjestu."

¹⁷ Jer mi je riječ Gospodnja zapovjedila: Ne smiješ tamo ni jesti ni piti, niti se vratiti putem kojim si došao.”"

¹⁸ Ali mu onaj odvrati: “I ja sam prorok kao ti. Anđeo mi je, po zapovijedi Gospodnjoj, naložio: Dovedi ga sa sobom kući, da jede i pije.” Tako mu je slagao."

¹⁹ I vrati se s njim, i jeo je i pio u njegovoj kući."

²⁰ A dok su sjedili za stolom, dođe riječ Gospodnja proroku koji ga je bio doveo natrag."

²¹ On povika čovjeku Božjemu koji je bio došao iz zemlje Judine: “Ovako govori Gospodin: Jer nisi poslušao zapovijedi Gospodnje i nisi držao nalog što ti ga je dao Gospodin, Bog tvoj,"

²² nego si se vratio i jeo i pio na mjestu za koje ti je rekao: Ne smiješ ni jesti ni piti, zato ne će tvoje tijelo doći u grob tvojih otaca!”"

²³ I nakon što je bio jeo i pio, dade onaj osedlati magarca proroku, što ga je bio doveo natrag."

²⁴ Tako on odjaha. A putem ga susretne lav i usmrti ga. Tijelo je njegovo ležalo ispruženo na putu. Magarac je stajao uz njega. I lav je ostao stojeći uz tijelo."

²⁵ I kad ljudi što su prolazili vidješe tijelo ispruženo na putu, i lava gdje stoji uz tijelo, odoše i ispripovjediše to u gradu u kojem je stanovao stari prorok."

²⁶ čim je to čuo prorok koji ga je bio vratio s puta, reče: “To se zbiva čovjeku Božjem koji ne posluša Gospodnje zapovijedi. Zato ga Gospodin predade lavu koji ga rastrga i usmrti po Gospodnjoj riječi koju mu je bio rekao.”"

²⁷ Nato zapovjedi svojim sinovima: “Osedlajte mi magarca!” Kad su ga bili osedlali,"

²⁸ odjaha on i nađe njegovo tijelo ispruženo na putu i magarca i lava gdje stoje uz tijelo. Lav nije bio tijelo proždro ni magarca rastrgao."

²⁹ Prorok podiže tijelo čovjeka Božjega, stavi ga na magarca i odnese ga natrag. Dođe u grad staroga proroka, da se održi tugovanje i da ga se pokopa."

³⁰ Stavi on tijelo u svoj vlastiti grob, i održaše mu tugovanje: “Ah, brate moj!”"

³¹ Kad ga je bio pokopao, reče svojim sinovima: “Kad umrem, pokopajte me u isti grob u kojem je pokopan čovjek Božji! Uz njegove kosti stavite moje kosti!"

³² Jer će se zacijelo ispuniti riječ koju je, po zapovijedi Gospodnjoj, izgovorio protiv žrtvenika u Betelu i protiv svih hramova visina u gradovima Samarije.”"

³³ I nakon toga događaja ne vrati se Jeroboam sa svojega zloga puta, nego nastavi po volji postavljati sve proste ljude za svećenike visinâ. Tko je želio, tome je davao punomoć i postavljao ga za svećenika visinâ."

³⁴ Zbog takva postupanja ogriješi se Jeroboamova kuća i poruši se, i istrijebi se sa zemlje."

14

¹ U ono vrijeme razbolje se Abija, Jeroboamov sin."

² Tada Jeroboam zamoli svoju ženu: “Idi, preobuci se, da se ne opazi da si Jeroboamova žena, pa idi u Šilo! Tamo stanuje prorok Ahija. On je onaj koji mi je jednom prorokovao da ću biti kralj nad ovim narodom."

³ Uzmi sa sobom deset kruhova i kolača i vrč meda, i potraži ga! On će ti kazati što će biti s dječakom.”"

⁴ Jeroboamova žena učini tako. Ona se zaputi u Šilo i dođe u Ahijinu kuću. A Ahija nije mogao više vidjeti, jer su mu oči bile oslijepile od starosti."

⁵ Uto je Gospodin bio rekao Ahiji: “Eto dolazi Jeroboamova žena da te pita za svojega sina, jer je bolestan. Kazat ćeš joj tako i tako!” I kad ona uđe preobučena,"

⁶ a Ahija razabra šuštanje njezinih koraka; kad uđe na vrata, on povika: “Uđi, ženo Jeroboamova! Što se pretvaraš? Meni je dana nemila vijest za te.""

⁷ Idi, kaži Jeroboamu: Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Podigao sam te iz naroda i postavio te knezom nad svojim narodom Izrćlom."

⁸ Otrgnuo sam kraljevstvo od kuće Davidove i dao ga tebi. A ti nisi bio kao moj sluga David, koji je držao moje zapovijedi, slušao me svim srcem i činio samo ono što se meni sviđa."

⁹ Ne, ti si radio gore od svih svojih prethodnika, jer si sebi dao izraditi druge bogove, i to livene likove, da bi me izazivao. A mene si bacio iza svojih leđa."

¹⁰ Zato ću ja pustiti nesreću na Jeroboamovu kuću i od Jeroboamove ću obitelji sve istrijebiti što je muško, odrasle i neodrasle u Izrćlu. Ja ću pomesti Jeroboamovu kuću kao što se mete blato, da od njega više ne ostane ništa."

¹¹ Tko umre u gradu od Jeroboamove obitelji, proždrijet će ga psi, a tko umre u polju, proždrijet će ga ptice nebeske. Jest, tako govori Gospodin."

¹² A ti se vrati kući! Kad tvoje noge stupe u grad, dječak će umrijeti."

¹³ Sav će Izrćl održati tugovanje za njim i pokopat će ga. Jer on će jedini od Jeroboamove obitelji doći u grob, jer se na njemu našlo nešto što se u Jeroboamovoj kući svidjelo Gospodinu, Bogu Izrćlovu."

¹⁴ A Gospodin će podići sebi kralja nad Izrćlom, koji će istrijebiti Jeroboamovu kuću u onaj dan. A što će istom onda još doći?"

¹⁵ Udarit će Gospodin Izrćla da će se zaljuljati kao što se ljulja trska na vodi. Iščupat će Izrćla iz ove lijepe zemlje, koju je dao njihovim ocima, i razasut će ih s one strane rijeke, jer napraviše sebi lugove i tako izazvaše Gospodnji gnjev."

¹⁶ Napustit će Izrćla zbog grijeha koje počini Jeroboam i na koje navede Izrćla.”"

¹⁷ Žena se Jeroboamova zaputi kući i dođe u Tirsu. Kad prekorači kućni prag, bio je dječak već mrtav."

¹⁸ Pokopaše ga, i sav Izrćl održa tugovanje za njim, kako je to unaprijed rekao Gospodin preko svojega sluge, proroka Ahije."

¹⁹ Ostala Jeroboamova povijest, povijest njegovih ratova i njegove vladavine zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva."

²⁰ Kraljevao je Jeroboam dvadeset i dvije godine. Onda počinu kod svojih otaca. Njegov sin Nadab postade kralj umjesto njega."

²¹ Kralj nad Judom bio je Roboam, Salomonov sin. Bila je Roboamu četrdeset i jedna godina kad postade kralj, i vladao je sedamnćst godina u Jeruzalemu, u gradu koji je bio izabrao Gospodin između svih plemena Izrćlovih, da tamo nastani svoje ime. Njegova se je mati zvala Naama i bila je Amonka."

²² I Juda je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu. Grijesima što su ih činili, oni su izazivali njegovu srdžbu više od svega onoga što su činili njihovi oci."

²³ Jer i oni načiniše sebi visine, stupove i lugove na svakom zelenom drvetu."

²⁴ Štoviše, bilo je posvećenih bludnica u zemlji. Tako su nasljedovali sve grozote pogana koje je Gospodin bio istjerao ispred sinova Izrćlovih."

²⁵ U petoj godini Roboamova kraljevanja iziđe kralj Šišak od Egipta protiv Jeruzalema"

²⁶ i ugrabi blago iz Gospodnjega Hrama i iz kraljevske palače. Sve uze. Ugrabi i sve zlatne štitove koje je bio dao izraditi Salomon."

²⁷ Na njihovu mjestu dao je kralj Roboam izraditi mjedene štitove i povjerio ih je na čuvanje stražarskim starješinama koji su stražarili na ulazu u kraljevsku palaču."

²⁸ Kad bi god kralj išao u Gospodnji Hram, nosili su ih tjelesni stražari, a poslije su ih opet stavljali u stražarnicu tjelesnih stražara."

²⁹ Ostala Roboamova povijest, i sve što je činio, zapisani su u knjizi povijesti Judinih kraljeva."

³⁰ Roboam i Jeroboam su također ratovali."

³¹ Kad je Roboam bio počinuo kod svojih otaca, bio je pokopan kod svojih otaca u gradu Davidovu. Njegova se mati zvala Naama i bila je Amonka. Njega na prijestolju naslijedi njegov sin Abijam."

15

¹ U osamnćstoj godini Jeroboamova kraljevanja, Nebatova sina, postade Abijam kralj nad Judom."

² On je vladao tri godine u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Maaka i bila je kći Abšalomova."

³ On je činio sve grijehe svog oca, što ih je on bio činio pred njim i njegovo srce nije bilo cijelo odano Gospodinu, njegovu Bogu, kao srce njegova djeda Davida."

⁴ Ipak mu je Gospodin, njegov Bog ? zbog Davida ? dao svjetiljku u Jeruzalemu kad je nakon njega podigao njegova sina u Jeruzalemu i utvrdio Jeruzalem."

⁵ Jer je David činio što se sviđalo Gospodinu, i za svega svojega života nije bio odstupio od onoga što mu je bio zapovjedio, osim u slučaju s Hetitom Urijom."

⁶ Roboam i Jeroboam su ratovali dok je god onaj živio."

⁷ Ostala Abijamova povijest, i sve što je činio, zapisani su u knjizi povijesti Judinih kraljeva. I Abijam i Jeroboam su ratovali."

⁸ Kad je Abijam bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u gradu Davidovu. Umjesto njega postade kralj njegov sin Asa."

⁹ U dvadesetoj godini Jeroboamova kraljevanja nad Izrćlom postade Asa kralj nad Judom."

¹⁰ On je vladao četrdeset i jednu godinu u Jeruzalemu. Njegova se je mati zvala Maaka i bila je kći Abšalomova."

¹¹ Asa je činio ono što se je sviđalo Gospodinu, kao njegov djed David."

¹² On protjera bludnice iz zemlje i odstrani sve idolske likove koje su bili izradili njegovi oci."

¹³ I svoju majku Maaku svrgnuo je s njezina mjesta gospodarice, jer je bila podigla idolski lik Ašere. Asa sasiječe njezinu ljagu i spali je u Kidronskoj dolini."

¹⁴ Iako visine nisu bile oborene, ipak Asa ostade svega svojega života vjerno odan Gospodinu."

¹⁵ I dade u Gospodnji Hram unijeti sve posvetne darove svog oca i svoje vlastite: srebro, zlato i posude."

¹⁶ Asa i Baša, kralj Izrćlov, ratovali su dok su god živjeli."

¹⁷ Baša, Izrćlov kralj, iziđe protiv Jude i utvrdi Ramu, da spriječi bilo koga da ode k Asi, Judinu kralju, i da od njega dođe."

¹⁸ Ali Asa uze sve srebro i zlato koje je još bilo ostalo u riznicama Gospodnjega Hrama i blago kraljevske palače i predade ga svojim slugama. Tako ih posla kralj Asa k Ben-Hadadu, Tabrimonovu sinu, unuku Hezjonovu, aramskomu kralju, koji je imao svoje sjedište u Damasku, i poruči mu:"

¹⁹ ”Savez postoji između mene i tebe, između mojega i tvojega oca. Evo šaljem ti srebro i zlato kao dar. Pa razriješi svoj savez s Bašom, Izrćlovim kraljem, da može otići od mene!”"

²⁰ Ben-Hadad posluša kralja Asu i posla svoje vojskovođe protiv Izrćlovih gradova. Dade poharati Ijon, Dan, Abel, Bet-Maaku i sav Kineret zajedno sa svom Naftalijevom zemljom."

²¹ Kad Baša o tome primi vijest, presta utvrđivati Ramu i vrati se u Tirsu."

²² I kralj Asa podiže sve Judejce bez iznimke. Oni su morali odnijeti kamenje i grede koje je Baša bio upotrebljavao za utvrđivanje Rame. Time je kralj Asa dao utvrditi Benjaminovu Gebu i Mispu."

²³ Sva ostala Asina povijest, sve njegove pobjede i djela, gradovi koje je utvrdio, zapisani su u knjizi povijesti Judinih kraljeva. U svojoj je starosti patio od bolesti nogu."

²⁴ Kad je Asa bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga kod njegovih otaca, u gradu njegova djeda Davida. Umjesto njega postade kralj njegov sin Jošafat."

²⁵ Nadab, Jeroboamov sin, postade kralj Izrćlov u drugoj godini Asina kraljevanja nad Judom, i vladao je dvije godine nad Izrćlom."

²⁶ On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, i hodio je tragom svojega oca i slijedio ga u njegovu grijehu, na koji je bio naveo Izrćla."

²⁷ Protiv njega skuje urotu Baša, Ahijin sin, od kuće Jisakarove, i ubi ga Baša kod Gibetona, koji je pripadao Filistejcima, kad su Nadab i sav Izrćl opsjedali Gibeton."

²⁸ Ubi ga Baša u trećoj godini Asina kraljevanja nad Judom, i umjesto njega postade kralj."

²⁹ čim je on bio postao kralj, istrijebi svu Jeroboamovu kuću i ne ostavi na životu nijedne duše od Jeroboamove obitelji, dok je nije bio uništio. Tako je bio unaprijed kazao Gospodin preko svojega sluge Ahije iz Šila."

³⁰ Zbog grijeha što ih je bio počinio Jeroboam i na koje je bio naveo Izrćla, i zbog gnjeva na koji je bio izazivao Gospodina, Boga Izrćlova."

³¹ Ostala Nadabova povijest, i sve što je učinio, zapisano je u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva."

³² Asa i kralj Izrćlov Baša ratovali su dok su god živjeli."

³³ U trećoj godini Asina kraljevanja nad Judom postade Baša, Ahijin sin, kralj svega Izrćla i vladao je u Tirsi dvadeset i četiri godine."

³⁴ On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, i hodio je Jeroboamovim tragom i slijedio ga u njegovu grijehu, na koji je bio naveo Izrćla."

16

¹ Tada dođe ova riječ Gospodnja Jehuu, Hananijevu sinu, protiv Baše:"

² ”Iz praha sam te digao i postavio te za kneza nad mojim narodom Izrćlom. A ti si išao Jeroboamovim putem i naveo si moj narod Izrćla na grijeh, tako da su svojim grijesima izazivali moj gnjev."

³ Zato ću zatrti Bašu i njegovu kuću i s tvojom kućom postupati kao s kućom Jeroboama, Nebatova sina."

⁴ Tko od Bašine obitelji umre u gradu, toga će psi požderati, i tko od njegove obitelji umre u polju, toga će izjesti ptice nebeske!”"

⁵ Ostala Bašina povijest, njegova djela i pobjede, zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva."

⁶ Kad je Baša bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u Tirsi. Umjesto njega postade kralj njegov sin Ela."

⁷ A protiv Baše i njegove kuće nije riječ Gospodnja preko proroka Jehua, Hananijeva sina, izišla samo zbog svega zla kojim se je bio ogriješio protiv Gospodina i izazivao njegov gnjev svim svojim djelima, tako da je morao dijeliti sudbinu Jeroboamove kuće, nego i zato što je on nju bio istrijebio."

⁸ U dvadeset i šestoj godini Asina kraljevanja nad Judom postade Ela, Bašin sin, kralj Izrćlov. On je vladao u Tirsi dvije godine."

⁹ Protiv njega diže bunu Zimri, jedan od njegovih časnika, zapovjednik jedne polovine bojnih kola. Dok je on pio u Tirsi u kući Arse, koji je upravljao palačom u Tirsi,"

¹⁰ provali Zimri, ubi ga u dvadeset i sedmoj godini Asina kraljevanja nad Judom i postade umjesto njega kralj."

¹¹ čim je on postao kralj i zasjeo na prijestolje, pobi svu Bašinu kuću. Ne ostavi ni jednoga koji je bio muškoga roda, ni rođake ni prijatelje."

¹² Tako Zimri zatre svu Bašinu kuću, kako je unaprijed kazao preko proroka Jehua protiv Baše,"

¹³ zbog svih grijeha što su ih bili počinili Baša i njegov sin Ela i na koje su bili naveli Izrćla, kad su izazivali gnjev Gospodina, Boga Izrćlova, svojim idolopoklonstvom."

¹⁴ Ostala Elina povijest, i sve što je činio, zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva."

¹⁵ U dvadeset sedmoj godini kraljevanja Asina nad Judom postade Zimri kralj i vladao je sedam dana u Tirsi. Vojska je upravo opsjedala Gibeton, koji je pripadao Filistejcima."

¹⁶ I kad vojska u taboru sazna da je Zimri u jednoj pobuni ubio kralja, sav Izrćl podiže onaj dan u taboru za Izrćlova kralja Omrija, zapovjednika vojske."

¹⁷ Nato ode Omri, i s njim sav Izrćl od Gibetona, i opsjednuše Tirsu."

¹⁸ Kad Zimri vidje da je grad već izgubljen, povuče se u tvrđu kraljevske palače, i zapali nad sobom kraljevsku palaču. Tako on nađe smrt"

¹⁹ zbog svojih grijeha, što ih je bio počinio kad je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, kad je išao Jeroboamovim putem i slijedio njegov grijeh, što ga je bio počinio, i tako naveo Izrćla na grijeh."

²⁰ Ostala Zimrijeva povijest i buna koju podiže zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva."

²¹ Tada se razdijeli narod Izrćlov u dvije stranke. Jedna polovina naroda bila je uz Tibnija, Ginetova sina, da ga učini kraljem, a druga polovina pristajala ja uz Omrija."

²² Ipak, Omrijeva je stranka bila jača od stranke Tibnija, sina Ginetova, i kad je umro Tibni, Omri postade kralj."

²³ U trideset i prvoj godini Asina kraljevanja nad Judom Omri postade Izrćlov kralj, i vladao je dvanćst godina. Nakon što je šest godina vladao u Tirsi,"

²⁴ kupi od Šemera samarijsku goru za dva talenta srebra, utvrdi goru i nazva grad koji tamo sagradi po imenu Šemera, posjednika gore, Samarija."

²⁵ Omri je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, pa i gore je činio od svih svojih prethodnika."

²⁶ On je išao posve tragom Jeroboama, Nebatova sina, i u grijesima na koje je onaj bio naveo Izrćla, tako da su svojim idolopoklonstvom izazivali gnjev Gospodina, Boga Izrćlova."

²⁷ Ostala Omrijeva povijest, njegova djela i njegove pobjede, koje je izvojevao, sve je to zapisano u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva."

²⁸ Kad je Omri bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u Samariji. Umjesto njega postade kralj njegov sin Ahab."

²⁹ U trideset i osmoj godini Asina kraljevanja nad Judom postade Ahab, Omrijev sin, kralj Izrćlov; i vladao je Ahab, Omrijev sin, nad Izrćlom dvadeset i dvije godine u Samariji. ""

³⁰ I Ahab, Omrijev sin, činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu, više od svih svojih prethodnika."

³¹ Pritom je još bilo najmanje to što je hodio u grijesima Jeroboama, Nebatova sina. On, osim toga, uze za ženu Izebelu, kći Etbaala, sidonskoga kralja, ode u službu Baalovu i njemu se klanjao."

³² On Baalu podiže žrtvenik u Baalovu hramu, koji je bio sagradio u Samariji."

³³ Također Ahab dade podići Ašerin lik. Općenito je Ahab počinio još više opačina i izazivao gnjev Gospodina, Boga Izrćlova, više od svih kraljeva Izrćlovih, koji su bili vladali prije njega."

³⁴ U njegovo vrijeme Hiel Beteljanin sazida opet Jerihon. Osnova ga na Abiramu, svojemu prvorođencu; na Segubu, svom mezimcu, stavi mu vrata, kao što je bio Gospodin unaprijed kazao preko Jošue, sina Nunova. ""

17

¹ Jednoga dana reče Ahabu Tišbijac Ilija, jedan od žitelja Gileada: “Tako živ bio Gospodin, Bog Izrćlov, u čijoj sam službi: Sljedećih godina ne će pasti ni rosa ni dažd, osim ako ja sam to zapovjedim!”"

² Potom mu dođe riječ Gospodnja:"

³ ”Odi odavde, okreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana!"

⁴ Iz potoka ćeš piti, a gavranima sam zapovjedio da te tamo hrane.”"

⁵ On posluša Gospodina, ode tamo, nastani se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana."

⁶ Gavrani su mu ujutro donosili kruha i mesa i isto tako navečer. Iz potoka je pio."

⁷ Poslije nekog vremena presahnu potok, jer nije pao dažd u zemlji."

⁸ Tada mu dođe riječ Gospodnja ovako:"

⁹ ”Hajde, idi u Sareptu, što je kod Sidona, i tamo ostani! Zapovjedio sam tamo jednoj udovici da te hrani.”"

¹⁰ Tako se on zaputi u Sareptu. Kad dođe na gradska vrata, a jedna udovica skuplja drva. On je dozva i zamoli je: “Donesi mi malo vode u posudi, da se napijem!”"

¹¹ Kad ona pođe da mu donese, viknu on za njom: “Donesi mi i malo kruha!”"

¹² Ona odgovori: “Tako živ bio Gospodin, Bog tvoj, nemam ništa pečenog, nego još samo pregršt brašna u ćupu i malo ulja u krčagu. Upravo skupljam drva da odem i to zgotovim sebi i svom sinu. Kad to pojedemo, onda ćemo umrijeti.”"

¹³ A Ilija joj reče: “Ne brini se! Idi i učini kako si rekla! Ali prije napravi od toga meni jedan kolačić i donesi mi ga! Onda možeš također jedan zgotoviti sebi i svom sinu."

¹⁴ Jer ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Brašna u ćupu ne će nestati i krčag s uljem ne će se isprazniti do onoga dana kad Gospodin opet pusti dažd na zemlju.”"

¹⁵ Ona ode i učini kako je bio rekao Ilija, i imali su jela za dugo vremena ona, on i njezina kuća."

¹⁶ Brašna u ćupu nije nestalo, i krčag s uljem nije se ispraznio, kako je to bio unaprijed kazao Gospodin preko Ilije."

¹⁷ Poslije toga dogodi se da se je razbolio sin žene kojoj je pripadala kuća. Kako je njegova bolest postala teška, tako da je izdahnuo dušu,"

¹⁸ reče ona Iliji: “Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Ti si samo došao k meni da u pamet dozoveš moje grijehe i da mi umoriš sina?”"

¹⁹ On joj odgovori: “Daj mi svog sina!” Uze ga tad iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu, u kojoj je stanovao, i položi ga na svoju postelju."

²⁰ Tada se pomoli Gospodinu ovako: “Gospodine, Bože moj, hoćeš li doista tako ucviliti udovicu kod koje sam gost, da joj umoriš sina?”"

²¹ Nato se ispruži triput nad dječakom i pomoli se glasno Gospodinu: “Gospodine, Bože moj, daj ipak da se dječakov život opet u njega vrati!”"

²² I Gospodin usliši Ilijin vapaj. Život se dječakov opet u njega vrati, i posta živ."

²³ I Ilija uze dječaka, iznese ga iz gornje sobe u kuću i preda ga njegovoj majci i reče: “Evo, tvoj sin opet živi!”"

²⁴ Tada žena reče Iliji: “Sada znam da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istinita.”"

18

¹ Poslije mnogo vremena, u trećoj godini, dođe riječ Gospodnja Iliji: “Idi, stupi pred Ahaba; jer hoću poslati dažd na zemlju!” ""

² Ilija se zaputi kako bi se pokazao pred Ahabom. Kad je glad u Samariji bivala sve jača,"

³ Ahab dade dozvati upravitelja dvora Obadiju. Obadija je bio vjeran štovatelj Gospodina."

⁴ Kad je Izebela htjela istrijebiti Gospodnje proroke, uzeo je Obadija sto proroka i sakrio ih po pedeset u jednu pećinu i hranio ih jelom i pićem."

⁵ Ahab dakle zapovjedi Obadiji: “Potraži sve izvore i potoke po zemlji! Možda nađemo još trave i mognemo uzdržati na životu konje i mazge, i ne moramo pustiti da ugine ijedna životinja.”"

⁶ I podijeliše se po zemlji kako bi je prošli. Ahab ode u jednom smjeru sam, a Obadija u drugom smjeru, također sam."

⁷ Dok je Obadija bio na putu, dođe mu ususret Ilija. Kad ga on prepozna, baci se ničice na svoje lice i upita: “Jesi li to ti, gospodaru moj Ilija?”"

⁸ On mu odgovori: “Ja sam. Idi, kaži svojemu gospodaru: Eto Ilije!”"

⁹ Ali onaj odgovori: “Što sam počinio da svojega slugu predaješ u ruke Ahabu, da me pogubi?!"

¹⁰ Tako živ bio Gospodin, Bog tvoj, nema naroda ni kraljevstva gdje te moj Gospodar ne bi dao tražiti. Kad mu se reklo: Nema ga, onda on zakle kraljevstvo ili narod da te nisu našli."

¹¹ Sad ti tražiš: Idi, kaži gospodaru svojemu: Eto Ilije!"

¹² Kad ja sad odem od tebe, tko zna kamo će tebe odnijeti Duh Gospodnji. Dođem li ja k Ahabu i javim mu, a on te ne nađe, ubit će me. A sluga tvoj štuje Gospodina od svoje mladosti."

¹³ Pa nije li poznato mom gospodaru što sam učinio kad je ono Izebela dala ubijati proroke Gospodnje? Kako sam sakrio stotinu Gospodnjih proroka, po pedeset u jednoj pećini, i hranio ih jelom i pićem?"

¹⁴ A sad ti tražiš: Idi, kaži svom gospodaru: Eto Ilije! On će me ubiti!”"

¹⁵ Ali Ilija odvrati: “Tako živ bio Gospodin nad vojskama, u čijoj sam službi, još ću mu se danas pokazati!”"

¹⁶ I tako ode Obadija pred Ahaba i javi mu. Ahab se zaputi kako bi se sastao s Ilijom."

¹⁷ Kad Ahab ugleda Iliju, povika mu Ahab: “Jesi li ti onaj što donosiš nesreću Izrćlu?”"

¹⁸ On odvrati: “Nisam ja donio nesreću Izrćlu, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili zapovijedi Gospodnje, i ti si pristao baalima."

¹⁹ A sada pošalji glasnike i daj sabrati k meni sav Izrćl na gori Karmelu i četiri stotine i pedeset Baalovih proroka i četiri stotine Ašerinih proroka, koji jedu za Izebelinim stolom!”"

²⁰ I pošalje Ahab k svim sinovima Izrćlovim i dade sabrati proroke na gori Karmelu."

²¹ Tamo stupi Ilija pred sav narod i reče: “Kako ćete još dugo hramati na obje strane? Ako je Gospodin pravi Bog, onda se držite uz njega! Ako li je to Baal, onda idite za njim!” Ali narod ne dade nikakva odgovora."

²² Tada reče Ilija narodu: “Jedini sam ja još ostao kao prorok Gospodnji. Baalovih proroka ima četiri stotine i pedeset."

²³ Neka nam se dadu dva junca! Oni neka sebi izaberu jednoga junca, neka ga raskomadaju i stave na drva, ali ognja neka ne podmeću! Ja ću pripremiti drugoga junca i staviti ga na drva i neću podmetnuti ognja."

²⁴ Tada prizovite ime svojega boga, a ja ću prizvati ime Gospodnje. Bog koji odgovori ognjem, pravi je Bog.” I sav narod odgovori: “Tako je pravo!”"

²⁵ Potom reče Ilija Baalovim prorocima: “Izaberite sebi jednoga junca i najprije ga pripremite! Jer ste vi u većini. Onda prizovite ime svojega boga; ali ognja ne podmećite!”""

²⁶ Oni uzeše junca kojega im dade, pripremiše ga i prizivali su od jutra do podne Baalovo ime vičući: “Baale, usliši nas!” Ali nije dolazio nikakav glas i nikakav odgovor. Pritom su plesali oko žrtvenika koji su bili napravili."

²⁷ Kad je bilo podne, naruga im se Ilija govoreći: “Vičite glasnije! Jer on je bog. Možda je zaposlen ili je otišao na stranu, ili je na putu. Možda i spava i mora se probuditi.”"

²⁸ Tada su vikali iza glasa i parali se, kako je u njih običaj, mačevima i sulicama, dok ih nije oblila krv."

²⁹ Kad je prošlo podne, padoše u bjesnilo, dok ne dođe vrijeme da se prinese žrtva. Ali nije došao nikakav glas, nikakav odgovor, nikakvo uslišenje."

³⁰ A tada pozva Ilija sav narod: “Pristupite ovamo, k meni!” Sav narod pristupi k njemu. On podiže opet razvaljeni Gospodnji žrtvenik."

³¹ Prema broju plemena Jakovljevih sinova, kojemu je bila došla riječ Gospodnja: “Izrćl će biti tvoje ime”, uze Ilija dvanćst kamenova."

³² Od toga kamenja napravi žrtvenik u ime Gospodnje i oko žrtvenika iskopa jarak, dosta velik, da bi u nj stale dvije mjere žita."

³³ Tada naslaga drva, raskomada junca i stavi ga na žrtvenik."

³⁴ Potom zapovjedi: “Napunite četiri vrča vode i izlijte je na žrtvu paljenicu i na drva!” On zapovjedi: “Učinite to još jednom!” Učiniše još jednom. Nato zapovjedi: “Učinite to po treći put!” I učiniše po treći put,"

³⁵ tako da je potekla voda oko žrtvenika. Dade i jarak napuniti vodom."

³⁶ Kad je onda došlo vrijeme da se prinese žrtva, pristupi Ilija i pomoli se: “Gospodine, Bože Abrahamov, Izakov i Izrćlov, danas objavi da si ti Bog Izrćlov i ja tvoj sluga, i da sam ja sve ovo učinio po tvojoj zapovijedi!"

³⁷ Usliši me, Gospodine, usliši me i daj da upozna ovaj narod da si ti, Gospodine, pravi Bog i da si obratio njihova srca!”"

³⁸ Tada padne Gospodnji oganj i spali žrtvu paljenicu i drva, kamenje i zemlju, i popije vodu u jarku."

³⁹ Kad to vidješe svi ljudi, baciše se ničice na svoje lice i povikaše: “Gospodin je pravi Bog, Gospodin je pravi Bog!”"

⁴⁰ A Ilija im zapovjedi: “Pohvatajte te Baalove proroke! Ne dajte da ni jedan od njih utekne!” Oni ih pohvataše, i Ilija ih odvede na potok Kišon i tamo ih smaknu."

⁴¹ Potom reče Ilija Ahabu: “Idi gore, jedi i pij! Jer čujem već hujanje dažda.”"

⁴² Ahab ode gore kako bi jeo i pio. A Ilija se pope navrh Karmela, prignu se k zemlji i sakri svoje lice među koljena."

⁴³ Tada zapovjedi svom sluzi: “Idi gore i pogledaj prema moru!” On ode gore, pogleda i javi: “Ništa se ne vidi.” On odgovori: “Idi još sedam puta!”"

⁴⁴ Kad bi sedmi put, javi: “Eno diže se od mora oblačić, malen kao čovječja ruka.” I on zapovjedi: “Idi, reci Ahabu: Upregni i silazi, da te ne uhvati dažd!”"

⁴⁵ A u najkraće vrijeme zamrači se nebo od vjetra i oblaka, i pade jak dažd. Ahab se uspne na kola i odveze se u Jizreel."

⁴⁶ A nad Iliju dođe ruka Gospodnja, opasa svoja bedra i otrča pred Ahabom do blizine Jizreela."

19

¹ Ahab ispripovjedi Izebeli sve što je učinio Ilija i kako je mačem poubijao sve proroke (boga Baala)."

² Tad posla Izebela glasnika k Iliji i zaprijeti mu: “Neka meni bogovi učine što hoće, ako ja sutra u ovo doba ne učinim s tobom isto onako kako si ti s njima!”"

³ On se poboja, ustane i ode otamo kako bi se sklonio na sigurnu mjestu. Kad je došao u Beer Šebu u zemlji Judinoj, ostavi tamo svog slugu."

⁴ Sam ode dan hoda daleko u pustinju i sjedne onda pod jednu smreku. Želio je još samo umrijeti i molio se: “Dosta je toga. Uzmi, Gospodine, moj život; jer nisam bolji od svojih otaca!”""

⁵ Potom leže i zaspa pod smrekom. Odjednom ga taknu Gospodnji anđeo i reče mu: “Ustani i jedi!”"

⁶ Kad pogleda, ugleda pokraj glave pržen kolač i vrč vode. Jeo je i napio se i opet legao spavati."

⁷ Ali anđeo dođe još jednom, takne ga i reče: “Ustani i jedi! Jer ti je put dalek.”"

⁸ Ustao je, jeo i pio, i putovao je, okrijepljen tim jelom, četrdeset dana i četrdeset noći, sve do Božje gore Horeba."

⁹ Tamo potraži pećinu i nastani se u njoj. Tada mu dođe riječ Gospodnja. On ga upita: “Što radiš ovdje, Ilija?”"

¹⁰ On odgovori: “Pun sam revnosti za stvar Gospodina, Boga nad vojskama; jer sinovi Izrćlovi ostaviše tvoj zavjet, tvoje žrtvenike razvališe i tvoje proroke pobiše mačem. Jedini ja ostadoh, ali i meni rade o glavi.”""

¹¹ On odvrati: “Iziđi i stani na goru pred Gospodina!” Tada prođe Gospodin pokraj njega. Pred Gospodinom je bio silan, žestok vihor."

¹² Iza vihora dođe potres, pa oganj. Ali Gospodin nije bio u ognju. Poslije ognja dođe tih, blag lahor."

¹³ Kad je to Ilija čuo, pokri lice svoje plaštem, stupi van i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas koji ga je pitao: “Što radiš ovdje, Ilija?”"

¹⁴ On odgovori: “Pun sam revnosti za stvar Gospodina, Boga nad vojskama; jer sinovi Izrćlovi ostaviše tvoj zavjet, tvoje žrtvenike razvališe i tvoje proroke pobiše mačem. Jedini ja ostadoh, ali i meni rade o glavi.” ""

¹⁵ Nato mu zapovjedi Gospodin: “Idi, vrati se istim putem u pustinju Damaska, i kad dođeš tamo, pomaži Hazćla za aramskoga kralja."

¹⁶ Jehua, Nimšijeva unuka, pomaži za kralja nad Izrćlom! A Elizeja, Šafatova sina, iz Abel Mehole, pomaži za proroka umjesto sebe!"

¹⁷ Tko tada uteče Hazćlovu maču, njega će pogubiti Jehu, i tko uteče Jehujevu maču, njega će pogubiti Elizej."

¹⁸ Ali ja ću ostaviti u Izrćlu sedam tisuća: sve koji ne saviše svojega koljena pred Baalom, i sve koji ga svojim ustima ne poljubiše.”"

¹⁹ Na povratku naiđe na Elizeja, Šafatova sina, kad je upravo orao. Dvanćst jarmova imao je pred sobom, sam je bio kod dvanćstoga. Ilija prođe pokraj njega i baci plašt svoj na njega."

²⁰ Tada on zaustavi volove, potrči za Ilijom i reče: “Daj mi da se još oprostim od oca i majke; onda ću poći za tobom.” On mu odgovori: “Idi samo kući! Jer ja nemam više ništa učiniti na tebi.”""

²¹ Onaj ode od njega, uze jaram volova i zakla ih. Drvima od pluga skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Onda ustane, ode za Ilijom i postade mu sluga."

20

¹ Ben-Hadad, kralj Arama, podiže svu svoju vojsku. Trideset i dva kralja mu se priključiše s konjima i kolima. Tako on ode, opkoli Samariju i udari na nju."

² Posla poslanike u grad k Ahabu, Izrćlovu kralju,"

³ i poruči mu: “Ovako veli Ben-Hadad: Tvoje srebro i zlato pripada meni, i tvoje najljepše žene i djeca moji su.”"

⁴ Izrćlov kralj mu odgovori: “Kako zapovijedaš, moj gospodaru i kralju! Tvoj sam ja sa svime što imam.”"

⁵ Nato dođoše poslanici još jednom i rekoše: “Ovako veli Ben-Hadad: Poručio sam ti: Moraš mi izručiti svoje srebro i zlato, svoje žene i svoju djecu."

⁶ Sutra ću, dakle, u ovo doba poslati k tebi svoje sluge, da pretraže tvoju palaču i kuće tvojih slugu. Oni će sve dragocjeno što kod tebe nađu uzeti i donijeti ovamo.”"

⁷ Tada Izrćlov kralj dozva sve zemaljske starješine i reče: “Iz toga biste mogli jasno spoznati kako on misli zlo, jer šalje k meni poslanike da odnese moje žene i djecu, moje srebro i zlato, premda ga nisam odbio.”"

⁸ Starješine i sav narod odgovoriše mu: “To ti ne smiješ dopustiti. Na to ne smiješ pristati.”"

⁹ I on odvrati Ben-Hadadovim poslanicima: “Javite mojemu gospodaru, kralju: Sve što si najprije tražio od svojega sluge, učinit ću, ali ono što si posljednje tražio, ne mogu ispuniti.” Poslanici odoše i javiše mu odgovor."

¹⁰ A Ben-Hadad mu poruči: “Neka mi bogovi učine što hoće, ako bude dosta praha iz Samarije da svim ratnicima što idu za mnom dopadne po jedna pregršt!”"

¹¹ A Izrćlov kralj mu odgovori: “Kažite mu samo: tko se tek opasava, neka se ne isprsuje kao onaj koji se već raspasava!”"

¹² Kad je on čuo taj odgovor ? bio je upravo s kraljevima pod šatorima ? zapovjedi svojim slugama: “Dignite se!” I udariše oni na grad."

¹³ Tada jedan prorok pristupi Ahabu, Izrćlovu kralju, i reče: “Ovako govori Gospodin: Vidiš li sve to silno mnoštvo? Ja ću ga danas dati tebi u ruke, da spoznaš kako sam ja Gospodin.”"

¹⁴ Ahab upita: “Preko koga?” On odgovori: “Ovako govori Gospodin: Preko ljudi zemaljskih knezova.” On upita dalje: “Tko će zametnuti boj?” “Ti sam”, odvrati onaj."

¹⁵ I tako prebroji ljude zemaljskih knezova, i bilo ih je dvjesta trideset i dva čovjeka. Onda prebroji sav ratni narod, sve sinove Izrćlove. Bilo ih je sedam tisuća."

¹⁶ Iziđoše u podne, dok je Ben-Hadad bio pod šatorima s trideset i dva kralja, koji su mu bili saveznici."

¹⁷ Najprije iziđoše momci zemaljskih knezova. Kad Ben-Hadad posla ljude, oni mu javiše: “Izlaze ljudi iz Samarije.”"

¹⁸ On zapovjedi: “Ako dolaze zbog mira, pohvatajte ih žive! Ako li su izišli u boj, također ih pohvatajte!”"

¹⁹ Međutim su bili izišli iz grada ljudi zemaljskih knezova i vojska što je išla za njima."

²⁰ Svaki je ubio onoga s kojim se sukobio i Aramejci pobjegoše. Izrćlci nagnuše za njima. Ben-Hadad, kralj Aramejaca, pobježe na konju s nekoliko konjanika."

²¹ Sad iziđe i Izrćlov kralj, napadne konje i kola i zadade Aramejcima težak poraz."

²² Jednoga dana dođe prorok Izrćlovu kralju i reče mu: “Hajde, naoružaj se ponovno i gledaj kako ćeš se spremiti! Jer će dogodine aramejski kralj opet izići na te.”"

²³ Sluge aramejskoga kralja savjetovaše mu: “Njihov je bog gorski bog. Zato nas pobijediše. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, pobijedit ćemo ih.”"

²⁴ Učini dakle ovako: “Ukloni te kraljeve s njihovih mjesta i postavi namjesnike umjesto njih!"

²⁵ Onda skupi vojsku, kakva je bila ona koja ti je izginula, i konje i kola kao prije! Tada ćemo se pobiti s njima u ravnici, i učini tako.”"

²⁶ Kad prođe godina, Ben-Hadad prebroji Aramejce i pođe u Afek kako bi zaratio s Izrćlom."

²⁷ I sinovi se Izrćlovi prebrojiše, opskrbiše se hranom i iziđoše pred njih. Kao dva mala stada koza utaboriše se sinovi Izrćlovi prema njima, a Aramejci prekriše zemlju."

²⁸ Ali čovjek Božji pristupi Izrćlovu kralju: “Ovako govori Gospodin: Jer Aramejci kažu da je Gospodin gorski Bog, a nije Bog poljski, zato ću ti dati u ruke sve to silno mnoštvo, da spoznate da sam ja Gospodin.”"

²⁹ Sedam dana stajali su jedni prema drugima. Sedmoga dana dođe do bitke. Sinovi Izrćlovi poubijaše Aramejaca sto tisuća pješaka u jedan jedini dan."

³⁰ Ostatak pobježe u grad Afek. Tada se obori gradski zid na dvadeset i sedam tisuća ljudi, koji su bili ostali. I Ben-Hadad je u bijegu bio stigao u grad, i bježao je iz jedne sobe u drugu."

³¹ Njegove mu sluge rekoše: “Evo, čuli smo često da su kraljevi Izrćlove kuće velikodušni kraljevi. Pa ćemo staviti žalosne haljine oko svojih bedara i konopce oko svojih glava i izići pred Izrćlova kralja. Možda ti daruje život.”"

³² Oni, dakle, opasaše žalosne haljine oko svojih bedara i konopce oko svojih glava, odoše Izrćlovu kralju i rekoše: “Sluga tvoj Ben-Hadad moli te: Ostavi me na životu!” On odgovori: “Je li još živ? On je moj brat.”"

³³ Ljudi to smatraše dobrim znakom. I da ga odmah uhvate za riječ, rekoše: “Ben-Hadad je tvoj brat?” On odvrati: “Idite, dovedite ga!” Kad Ben-Hadad iziđe k njemu, on ga postavi uza se na kola."

³⁴ A onaj mu reče: “Gradove koje je moj otac oduzeo tvome ocu, vratit ću ti. I smiješ sebi u Damasku podići trgovačke kuće, kao što je učinio moj otac u Samariji.” On odgovori: “Na temelju ovoga ugovora otpustit ću te.” I sklopi s njim ugovor, i pusti ga na slobodu."

³⁵ Jedan između proročkih učenika, po zapovijedi Gospodnjoj, zatraži od svojega druga: “Rani me!” Ali ga ovaj ne htjede raniti."

³⁶ A on mu reče: “Jer nisi poslušao zapovijed Gospodnju, lav će te ubiti čim odeš od mene.” Kad je od njega otišao, napadne ga lav i ubije."

³⁷ Potom nađe onaj drugoga čovjeka i zatraži od njega: “Rani me!” čovjek ga jednim udarcem rani."

³⁸ I prorok ode, i stane na put kojim će kralj proći, a vrpcom iznad očiju učini da ne bude prepoznat."

³⁹ Kad je kralj prolazio, viknu on glasno: “Tvoj je sluga bio izišao u boj. Tada pristupi jedan čovjek, dovede mi jednog zarobljenika te zatraži: čuvaj ovoga čovjeka! Ako ti nestane, bit će tvoj život za njega, ili ćeš platiti talenat srebra."

⁴⁰ I dok je tvoj sluga bio zaposlen ovamo i onamo, njega nestade.” Kralj Izrćlov mu odvrati: “Pravo ti je, sam si se osudio.”"

⁴¹ Tada on brže strgne vrpcu iznad svojih očiju, i Izrćlov kralj prepozna u njemu jednoga od proroka."

⁴² A on mu reče: “Ovako govori Gospodin: Jer si pustio iz ruku čovjeka kojega sam posvetio smrti, jamčiš svojim životom za njega, i tvoj narod za njegov narod.”"

⁴³ Kralj Izrćlov ode zlovoljan i ljutit kući i dođe u Samariju."

21

¹ Nakon tih događaja dogodi se ovo: Jizreelac Nabot imao je vinograd u Jizreelu, u blizini palače Ahaba, samarijskoga kralja."

² I Ahab predloži Nabotu: “Daj mi svoj vinograd! Htio bih ga upotrijebiti kao vrt za zelje, jer je blizu moje kuće. Dat ću ti za nj bolji vinograd. Ako hoćeš, dat ću ti u novcu što vrijedi.”"

³ A Nabot odvrati Ahabu: “Sačuvaj Bože da ti ustupim baštinu svojih otaca!”"

⁴ Tako se Ahab vrati u palaču ljutit i zlovoljan jer mu je Jizreelac Nabot odgovorio: “Ne mogu ti ustupiti baštinu svojih otaca.” On se baci na svoju postelju, okrenu svoje lice i ne uze nikakva jela."

⁵ Kad njegova žena Izebela dođe k njemu i upita ga: “Zašto si toliko zlovoljan da nećeš ništa jesti?”,"

⁶ on joj odgovori: “Razgovarao sam s Jizreelcom Nabotom i predložio mu: Daj mi svoj vinograd za novce ili ću ti, ako ti je draže, dati drugi vinograd za taj. A on mi reče: Ne dam ti svoga vinograda.”"

⁷ Tada mu reče njegova žena Izebela: “Sad jednom pokaži da si Izrćlov kralj! Ustani, jedi i budi dobre volje! Ja ću ti već pribaviti vinograd Jizreelca Nabota.”"

⁸ I napisa ona pismo pod Ahabovim imenom, zapečati ga njegovim pečatom i posla pismo starješinama i glavarima koji su s Nabotom stanovali u istom gradu."

⁹ U pismu napisa ovo: “Oglasite post, i neka Nabot predsjeda narodnoj skupštini!"

¹⁰ Postavite dva nevaljala čovjeka nasuprot njemu! Neka oni svjedoče protiv njega: Hulio si na Boga i na kralja. Tada ga izvedite van i kamenujte ga, da pogine!”"

¹¹ Ljudi grada, starješine i glavari, koji su stanovali u njegovu gradu, učiniše kako im je Izebela bila naložila u pismu što im ga je poslala."

¹² Oni oglasiše post i postaviše Nabota za predsjednika na narodnoj skupštini."

¹³ I dođoše dva nevaljala čovjeka i sjedoše nasuprot njemu. Ti nevaljali ljudi iznesoše pred narodom protiv Nabota ovo svjedočanstvo: “Nabot je hulio na Boga i na kralja.” Potom ga izvedoše ispred grada i kamenovaše ga, te pogine."

¹⁴ Javiše Izebeli: “Nabot je kamenovan i mrtav je.”"

¹⁵ Kad je Izebela čula da je Nabot kamenovan i da je poginuo, reče Izebela Ahabu: “Ustani! Uzmi u posjed vinograd Jizreelca Nabota, kojega ti on ne htjede dati za novac! Jer Nabot nije više živ, nego mrtav.”"

¹⁶ I kad je Ahab čuo da je Nabot mrtav, ustane i ode u vinograd Jizreelca Nabota, da ga uzme u posjed."

¹⁷ Tada dođe riječ Gospodnja Iliji, Tišbijcu."

¹⁸ ”Ustani, idi k Ahabu, Izrćlovu kralju, koji sjedi u Samariji! Upravo je u vinogradu Nabotovu. Otišao je tamo da ga uzme u posjed."

¹⁹ Reci mu: Ovako govori Gospodin: Počinio si umorstvo. Hoćeš li još postati i krvnički razbojnik? Reci mu dalje: Ovako govori Gospodin: Na mjestu na kojem su psi lizali Nabotovu krv lizat će psi i tvoju krv!”"

²⁰ Ahab upita Iliju: “Jesi li me našao, neprijatelju moj?” On odgovori: “Jesam! Jer si se dao na to da činiš ono što se ne sviđa Gospodinu."

²¹ Evo, pustit ću nesreću na te i tebe odstraniti, i od kuće Ahabove istrijebiti sve što je muško, nedoraslo i doraslo u Izrćlu."

²² Učinit ću s tvojom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s kućom Baše, sina Ahijina, jer si izazvao moj gnjev i Izrćla naveo na grijeh."

²³ Također za Izebelu govori Gospodin ovako: Psi će požderati Izebelu na jizreelskom polju."

²⁴ Tko od Ahabova roda umre u gradu, toga će psi požderati, a tko umre van i u polju, toga će izjesti ptice nebeske!”"

²⁵ Nikada nije bilo čovjeka koji bi tako kao Ahab činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, a na to ga je navodila njegova žena Izebela."

²⁶ On je posve vrijedan prezira jer je štovao idole, upravo onako kako su to činili Amorejci koje je Gospodin bio protjerao ispred Izrćlovih sinova."

²⁷ Kad je Ahab čuo te riječi, razdere svoje haljine, stavi pokorničku odjeću oko gologa tijela i postio je. On je, štoviše, spavao u pokorničkoj odjeći i zabrinut se povlačio okolo."

²⁸ Tada dođe riječ Gospodnja Iliji, Tišbijcu:"

²⁹ ”Vidiš li kako se Ahab ponizuje preda mnom? Pa stoga ne ću pustiti onu nesreću za njegova života. Tek za njegova sina pustit ću ono zlo na njegovu kuću.”"

22

¹ Prođoše tri godine bez rata između Aramejaca i Izrćla."

² A treće godine dođe Jošafat, kralj Judin, Izrćlovu kralju."

³ Kralj Izrćlov bio je rekao svojim slugama: “Znate da Ramot Gilead pripada nama. A mi ovdje sjedimo besposleni, umjesto da ga otmemo aramejskomu kralju.”"

⁴ I kad on upita Jošafata: “Hoćeš li poći sa mnom u boj protiv Ramot Gileada?”, odgovori Jošafat Izrćlovu kralju: “Što ti hoćeš, hoću i ja, moja je vojska tvoja vojska, moji su konji tvoji konji.”"

⁵ A Jošafat dade Izrćlovu kralju ovaj savjet: “Upitaj ipak prije Gospodina!”"

⁶ I tako Izrćlov kralj dade sabrati proroke, otprilike njih četiri stotine, i upita ih: “Hoću li poći u rat na Ramot Gilead ili da odustanem?” Oni odgovoriše: “Pođi jer će ga Gospodin dati u ruke kralju!”"

⁷ A Jošafat upita: “Ima li ovdje još koji Gospodnji prorok da ga upitamo?”"

⁸ Kralj Izrćlov odvrati Jošafatu: “Ima još jedan preko kojega bismo mogli upitati Gospodina. Ali ja ga ne mogu podnijeti jer mi nikada ne proriče dobro, nego samo zlo: to je Mihej, sin Jimlin.” A Jošafat reče: “Neka kralj ne govori tako!”"

⁹ I Izrćlov kralj dozva jednoga dvoranina i zapovjedi mu: “Brže dovedi Miheju, sina Jimlina!”"

¹⁰ Izrćlov kralj i Jošafat, Judin kralj, sjedili su, svaki na svojem prijestolju, u kraljevskim haljinama, na trgu kod samarijskih vrata. I svi su proroci pred njima prorokovali."

¹¹ Sedekija, Kenaanin sin, napravio je sebi željezne rogove i vikao je: “Ovako govori Gospodin: Tako ćeš probosti Aramejce dokle ih ne uništiš!”"

¹² Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: “Pođi samo na Ramot Gilead! Uspjet ćeš. Gospodin će ga dati u ruke kralju.”"

¹³ Poslanik koji je bio otišao da dovede Miheju, reče mu: “Pazi dobro, proroci su kralju jednoglasno obećali sreću. Pa i ti, kao svaki od njih, prorokuj i navješćuj sreću!”"

¹⁴ Miheja odvrati: “Tako živ bio Gospodin, samo što mi nadahne Gospodin, to ću navijestiti.”"

¹⁵ Kad je došao kralju, upita ga kralj: “Miheju, hoćemo li poći u rat na Ramot Gilead ili da odustanemo?” On mu odgovori “Pođi! Uspjet ćeš. Gospodin će ga dati u ruke kralju.”"

¹⁶ A kralj mu odvrati: “Koliko ću te puta zaklinjati da mi navijestiš samo čistu istinu, u ime Gospodnje?” Tada on reče: “Vidim sav narod Izrćlov razasut po brdima,"

¹⁷ kao ovce koje nemaju pastira. Gospodin reče: Oni nemaju gospodara; zato neka se svaki vrati kući u miru!” ""

¹⁸ Tada reče Izrćlov kralj Jošafatu: “Nisam li ti rekao da mi on ne prorokuje sreću, nego samo zlo?”"

¹⁹ A onaj nastavi: “Zato čuj riječ Gospodnju: Vidjeh Gospodina gdje sjedi na svojem prijestolju, a sva vojska nebeska stoji mu s desne i s lijeve strane."

²⁰ I Gospodin upita: Tko će zaludjeti Ahaba da pođe na vojsku i da padne pred Ramotom Gileadom? Jedan odvrati ovo, drugi ono."

²¹ Napokon iziđe jedan duh, stade pred Gospodina i reče: Ja ću ga zaludjeti. Gospodin ga upita: Kako?"

²² Odgovori: Poći ću tamo i postat ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka. Tada on reče: Možeš ga zaludjeti. Tebi će to poći za rukom. Idi, učini tako!"

²³ I tako je, eto, Gospodin stavio lažljiva duha u usta svim tvojim prorocima. Jer je Gospodin zaključio zlo po tebe.”"

²⁴ Tada pristupi Sedekija, sin Kenaanin, i udari Miheja po obrazu i reče: “Kako je Duh Gospodnji otišao od mene da govori s tobom?”"

²⁵ Mihej odvrati: “Doznat ćeš to onoga dana kad ćeš morati bježati iz jedne sobe u drugu, da se sakriješ.”"

²⁶ Potom zapovjedi kralj Izrćlov: “Uhvati Miheja, odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu; kraljeviću Joašu.""

²⁷ I javi: Ovako zapovijeda kralj: Bacite toga čovjeka u tamnicu i držite ga na vodi i kruhu dok se ne vratim čitav i zdrav!”"

²⁸ Mihej odgovori: “Ako se ti zaista vratiš čitav i zdrav, onda Gospodin nije govorio preko mene.” Još reče: “čujte to, svi narodi!”"

²⁹ I tako iziđoše Izrćlov kralj i Jošafat, Judin kralj, protiv Ramota Gileada."

³⁰ A Izrćlov kralj reče Jošafatu: “Ja ću se preodjenuti i tako poći u boj. Ti samo zadrži svoje haljine!” Tako se preodjene Izrćlov kralj i pođe u boj."

³¹ A aramejski kralj bio je zapovjedio zapovjednicima, a bila su trideset i dvojica nad njegovim ratnim kolima: “Ne borite se ni sa kim, bio malen ili velik, nego samo s Izrćlovim kraljem!”"

³² I kad zapovjednici ratnih kola ugledaše Jošafata, pomisliše: “To može biti samo Izrćlov kralj”, i oboriše se na njega. A Jošafat povika."

³³ čim zapovjednici ratnih kola vidješe da to nije kralj Izrćlov, odstupiše od njega."

³⁴ A jedan momak onako nasreću odape svoj luk i pogodi Izrćlova kralja tamo gdje se sastaje oklop. Tad ovaj zapovjedi svojemu vozaču: “Okreni i izvedi me iz boja, jer sam ranjen.”"

³⁵ Ali je boj onoga dana bio sve žešći, i tako je morao kralj izdržati uspravno stojeći u kolima nasuprot Aramejcima. Navečer on umre. Krv iz rane bila se izlila u kola."

³⁶ O sunčevu zalazu odjeknu glas kroz tabor: “Svaki neka se vrati u svoj grad i svojoj kući! Jer je kralj mrtav.”"

³⁷ Nakon dolaska u Samariju pokopaše kralja u Samariji."

³⁸ Kad su prali kola na samarijskom jezeru, lizali su psi njegovu krv, i bludnice su se kupale u njemu, kao što je to bio navijestio Gospodin."

³⁹ Ostala Ahabova povijest, i sva njegova djela, i gradnja palače od slonove kosti, i utvrđenje svih gradova, to je zapisano u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva."

⁴⁰ Kad je Ahab bio počinuo kod svojih otaca, umjesto njega postade kralj njegov sin Ahazja."

⁴¹ Jošafat, Asin sin, postade kralj nad Judom u četvrtoj godini Ahabova kraljevanja nad Izrćlom."

⁴² Imao je Jošafat trideset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Mati mu se zvala Azuba i bila je kći Šilhijeva."

⁴³ On je posve išao putem svojega oca Ase i nije odstupao od njega, i činio je što se sviđalo Gospodinu."

⁴⁴ Samo visine nisu bile oborene. Još je uvijek narod prinosio žrtve klanice i kadio kâd na visinama."

⁴⁵ S kraljem Izrćlovim živio je Jošafat u miru."

⁴⁶ Ostala Jošafatova povijest, pobjede koje je izvojevao i ratovi što ih je vodio, to je zapisano u knjizi povijesti kraljeva nad Judom."

⁴⁷ Preostale posvećene bludnice, što su bile preostale iz vremena njegova oca, istrijebi on iz zemlje."

⁴⁸ U Edomu onda nije bilo kralja. Namjesnik kralja"

⁴⁹ Jošafata dade sagraditi taršiške lađe kako bi išle u Ofir po zlato. Ali ne stigoše tamo jer se lađe razbiše u Esjon Geberu."

⁵⁰ Tada Ahazja, Ahabov sin, predloži Jošafatu: “Moji bi ljudi mogli ići s tvojima na lađe.” Ali Jošafat ne pristade na to."

⁵¹ Kad je Jošafat bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga kod njegovih otaca, u gradu njegova djeda Davida. Umjesto njega postade kralj njegov sin Joram."

⁵² Ahazja, sin Ahabov, postade u Samariji Izrćlov kralj u sedamnćstoj godini Jošafatova kraljevanja nad Judom i vladao je dvije godine nad Izrćlom."

⁵³ činio je što se nije sviđalo Gospodinu, i išao je putovima svojega oca i majke, i putem Jeroboama, Nebatova sina, koji je bio Izrćla naveo na grijeh."

⁵⁴ On je služio Baalu i klanjao mu se. Time je razgnjevio Gospodina, Boga Izrćlova, isto kao što je to bio činio njegov otac."