1

¹ Kad se poslije Šaulove smrti David vratio, nakon što je pobijedio Amalečane i nakon što je proboravio dva dana u Siklagu,"

² dođe trećega dana iz Šaulova tabora čovjek razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se smjerno na zemlju."

³ David ga upita: “Odakle ideš?” On odgovori: “Utekoh iz izrćlskog tabora.”"

⁴ David ga dalje upita: “Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!” On izvijesti: “Vojska je pobjegla iz bitke. Mnogi padoše i izgiboše. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan.”"

⁵ Nato David upita mladića koji mu je tu vijest donio: “Kako znaš da su mrtvi Šaul i njegov sin Jonatan?”"

⁶ Mladić koji mu je donio tu vijest odgovori: “Slučajno dođoh na goru Gilbou. Tada vidjeh Šaula kako se naslonio na svoje koplje. Približavali su se k njemu bojna kola i konjica."

⁷ Kad se on okrenuo i ugledao me, dozva me. Ja odgovorih: Evo me!"

⁸ On me tad upita: Tko si? I ja mu odvratih: Amalečanin sam."

⁹ Tada mi on zapovijedi: Pristupi k meni i usmrti me, jer su me obuzele muke, a duša je još sasvim u meni."

¹⁰ I pristupih k njemu i usmrtih ga, jer sam znao da ne će ostati živ poslije pada. Tada uzeh s njegove glave kraljevski znak i s njegove ruke narukvicu. I evo ih donosim svom gospodaru.”"

¹¹ Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih; isto tako učiniše svi ljudi koji su bili s njim.""

¹² Tugovali su, plakali i postili sve do večeri za Šaulom i njegovim sinom Jonatom, za Gospodnjim narodom i kućom Izrćlovom, koji izgiboše od mača."

¹³ Tada David upita mladića koji mu je donio vijest: “Odakle si?” On odgovori: “Ja sam sin jednoga došljaka, Amalečanina.”"

¹⁴ A David mu reče: “Kako te nije bilo strah podići svoju ruku i ubiti Gospodnjeg pomazanika?”"

¹⁵ I David dozva jednog od svojih vojnika i zapovjedi: “Idi, pogubi ga!” I on mu zada smrtni udarac."

¹⁶ A David mu doviknu: “Neka tvoja krv padne na tvoju glavu, jer si vlastitim ustima svjedočio protiv sebe kad si kazao: Ja sam usmrtio Gospodnjeg pomazanika.”"

¹⁷ Tada David zapjeva ovu tužaljku o Šaulu i njegovu sinu Jonatanu"

¹⁸ i zapovjedi da je nauče Judini sinovi. Napisana je u knjizi junaka:"

¹⁹ Cvijet najboljih leži mrtav na tvojim brežuljcima, Izrćle. Kako padoše junaci?"

²⁰ Šutite o tom u Gatu, ne raznosite ovu vijest po ulicama Aškelona, da se ne uzraduju filistejske kćeri, da ne usklikuju kćeri pogana."

²¹ O, vi brda Gilboe! Ne padala ni rosa ni kiša po vama, ni po poljima punim prvoga ploda, jer tamo leže štitovi hrabrih, štit Šaulov; ne pomazan uljem, ""

²² nego poškropljen krvlju pobijenih, mašću junaka."

²³ Šaul i Jonatan, mili i dragi, ne rastaviše se ni u smrti, kao ni u životu. Bili su hitriji od orlova, snažniji od lavova."

²⁴ Kćeri Izrćlove, plačite za Šaulom, koji vas je bogato odijevao u grimiz i koji vam je kitio haljine zlatnim nakitom!"

²⁵ Kako padoše junaci usred boja? Na tvojim brežuljcima leži mrtav Jonatan."

²⁶ Osjećam za tobom tjeskobu, Jonatane, ljubljeni brate moj! Tvoja mi je ljubav bila dragocjenija od ljubavi žena."

²⁷ Kako padoše junaci i kako je razbijeno ratničko oružje?"

2

¹ Nato upita David Gospodina: “Moram li otići u koji Judin grad?” Gospodin mu odgovori: “Otiđi!” David dalje upita: “Kamo da odem?” Odgovori mu: “U Hebron.”"

² David ode onamo sa svoje dvije žene, Ahinoamom iz Jizreela i Abigajilom, Nabalovom ženom, iz Karmela."

³ I vojnike, koji su bili s njim, pusti da idu s njim, svakoga sa svojom obitelji. Oni se nastaniše u gradovima Hebrona."

⁴ Tada dođoše Judeji i pomazaše ondje Davida za kralja nad kućom Judinom. I kad javiše Davidu: “Ljudi od Jabeša u Gileadu pokopaše Šaula”,"

⁵ posla David poslanike k ljudima od Jabeša u Gileadu i poruči im: “Da ste blagoslovljeni od Gospodina što Šaulu, svom gospodaru, iskazaste tu ljubav i pokopaste ga!"

⁶ Pa neka Gospodin iskaže i vama ljubav i vjernost! A i ja ću vam iskazati dobru uslugu, jer ste to učinili."

⁷ A sada budite srčani i pokažite se kao hrabri ljudi; jer Šaul, vaš gospodar, jest doduše mrtav, ali zato je Judino pleme pomazalo mene za svojega kralja.” ""

⁸ Abner, Nerov sin, vojskovođa Šaulov, uze Išbaala, Šaulova sina, odvede ga u Mahanajim"

⁹ i učini ga kraljem nad Gileadom, Ašeranima, Jizreelom, Efrajimom, Benjaminom i svim Izrćlom."

¹⁰ Išbaal, Šaulov sin, imao je četrdeset godina kad je postao kralj nad Izrćlom. Vladao je samo dvije godine. Uz Davida pristajalo je samo Judino pleme,"

¹¹ a David je bio kralj u Hebronu nad Judinim plemenom sedam godina i šest mjeseci."

¹² Iz Mahanajima iziđe Abner, Nerov sin, s ljudima Išbaala, Šaulova sina, u Gibeon."

¹³ I iziđoše Joab, Sarvijin sin, i ljudi Davidovi. Sretoše se kod jezera u Gibeonu. Jedni se utaboriše s ove strane, drugi s one strane jezera."

¹⁴ Tada doviknu Abner Joabu: “Neka se momci poigraju boja pred nama!” Joab odgovori: “Neka se pokažu!”"

¹⁵ Postaviše se i stupiše jedni prema drugima: dvanćst od Benjamina, od strane Išbaala, Šaulova sina, i dvanćst od Davidovih ljudi."

¹⁶ Svaki uhvati drugoga za glavu i zari protivniku mač u bok. Tako popadaše svi zajedno. Zbog toga se prozva ono mjesto “Polje neprijateljâ.” Ono leži kod Gibeona."

¹⁷ I zametnu se onoga dana veoma žestok boj. Davidovi ljudi potukoše Abnera i Izrćlce."

¹⁸ Bila su ondje i tri Sarvijina sina, Joab, Abišaj i Asahel. Asahel je bio brzonog kao srna u polju."

¹⁹ I kad je Asahel potjerao Abnera, a da se nije osvrnuo ni desno ni lijevo od Abnera,"

²⁰ obazre se Abner i upita: “Jesi li Asahel?” On odgovori: “Ja sam.”"

²¹ Tada ga zamoli Abner: “Osvrni se desno ili lijevo, uhvati jednoga od tih mladih ljudi i uzmi sebi odoru!” Ali Asahel ne htjede odstupiti od njega."

²² I Abner opet pozva Asahela: “Odstupi od mene! Zašto da te sastavim sa zemljom? Kako bih još mogao doći na oči tvojemu bratu Joabu?”"

²³ Ali on ne htjede odstupiti od njega. Tada mu Abner zari koplje u slabine, tako da je koplje izišlo nazad. On ondje pade i umre na mjestu. Svi koji dođoše na mjesto gdje pade i pogibe Asahel, ondje su se zaustavili."

²⁴ Samo Joab i Abišaj potjeraše Abnera. Upravo zađe sunce kad stigoše do Gabaat-Ame, što leži prema Gebi na putu u pustinju Gibeon."

²⁵ Tamo se skupiše Benjaminovi sinovi kod Abnera, svrstaše se u jednu četu i stadoše navrh jednoga brda."

²⁶ I Abner doviknu Joabu: “Zar da mač vječno proždire? Ne vidiš li da će svršetak biti strašan? Zašto ne zapovjediš ljudima da se okane svoje braće.”"

²⁷ Joab odgovori: “Tako živ bio Bog, da ti nisi govorio, ljudi bi se još jutros bili povukli od proganjanja svoje braće.”"

²⁸ I zatrubi Joab u trubu. Odmah se zaustaviše svi ljudi, prestadoše dalje tjerati Izrćlce i prekinuše boj."

²⁹ Abner i njegovi ljudi išli su preko jordanske ravnice cijele one noći, prijeđoše Jordan, prođoše sav Bet Horon i dođoše u Mahanajim."

³⁰ Kad je Joab bio odustao od proganjanja Abnera i skupio svu četu, nije bilo od Davidovih ljudi devetnćst momaka, i Asahel."

³¹ Naprotiv su Davidovi momci pobili od Benjaminovih sinova i ostalih Abnerovih ljudi tri stotine i šezdeset momaka, koji izgiboše."

³² Asahela uzeše sa sobom i pokopaše ga u grobu njegova oca u Betlehemu. Joab i njegovi ljudi išli su cijele noći. Kad je osvanuo dan, bili su u Hebronu."

3

¹ Ali rat između Šaulove i Davidove kuće potrajao je još dalje. David je postajao sve moćniji, Šaulova kuća sve slabija."

² U Hebronu se Davidu rodiše ovi sinovi: njegov prvorođenac bio je Amnon, od Ahinoame iz Jizreela;""

³ njegov drugi sin bio je Kileab, od Abigajile, Nabalove žene iz Karmela; treći je bio Abšalom, sin Maake, kćeri kralja Tolmaja od Gešura;""

⁴ četvrti Adonija, Hagitin sin; peti Šefatja, Abitalin sin;""

⁵ šesti Jitream od Egle, Davidove žene. Oni se rodiše Davidu u Hebronu."

⁶ Dok je bio rat između Šaulove i Davidove kuće, držao se Abner vjerno uz Šaulovu kuću."

⁷ A Šaul je bio imao priležnicu koja se zvala Rispa, Ajinovu kći. Jednoga dana upita Išbaal Abnera: “Zašto se miješaš s priležnicom mojega oca?”"

⁸ Abner se vrlo razgnjevi na Išbaalov upit i povika: “Jesam li ja pasja glava, ja koji sam do danas činio protiv Jude samo dobro kući Šaula, tvojega oca, i njegovoj braći i njegovim prijateljima. Brinuo sam se za to da ne padneš u Davidove ruke, a danas me prekoravaš zbog jadne žene."

⁹ Ovo i ono neka Bog učini Abneru ako ne ostvarim ono za što se je Gospodin zakleo Davidu:"

¹⁰ Otrgnut ću kraljevstvo Šaulovoj kući i prijestolje Davidovo podignuti nad Izrćlom i Judom od Dana do Beer Šebe.”"

¹¹ On se ne usudi ništa odgovoriti Abneru, jer ga se je veoma bojao."

¹² I Abner posla odmah poslanike k Davidu i poruči: “čija je zemlja?” I zamoli: “Učini, eto, savez sa mnom! Tada će moja ruka biti s tobom, i ja ću svega Izrćla privesti k tebi.”"

¹³ On odgovori: “Dobro! Ja ću sklopiti s tobom savez. Samo jedno tražim od tebe. Ne smiješ mi stupiti pred oči, osim ako mi dovedeš sa sobom Mikalu, Šaulovu kćer, kada mi se dođeš predstaviti.”"

¹⁴ Ujedno posla David poslanike Išbaalu, Šaulovu sinu, i poruči: “Daj mi natrag moju ženu Mikalu, koju sam dobio za sto prednjih kožica filistejskih.”"

¹⁵ Išbaal posla i dade je uzeti od njezina muža Paltiela, sina Lajišova."

¹⁶ Njezin muž išao je s njom i pratio je plačući do Bahurima. Ali mu reče Abner: “Gledaj da se ukloniš!” I on se vrati."

¹⁷ Abner je razgovarao i s izrćlskim starješinama i rekao: “Već odavna htjedoste imati Davida za kralja."

¹⁸ Sada to izvedite; jer je Gospodin obećao Davidu: Rukom mog sluge Davida izbavit ću svoj narod Izrćla iz ruku Filistejaca i svih njegovih neprijatelja.” ""

¹⁹ Tako je isto govorio Abner s Benjaminovim sinovima. Tada se zaputi Abner da i Davidu u Hebronu priopći sve što su bili zaključili Izrćl i sav Benjamin."

²⁰ I dođe Abner s dvadeset ljudi k Davidu u Hebron. David priredi gozbu za Abnera i za ljude što su bili s njim."

²¹ Pritom obeća Abner Davidu: “Ustat ću i poći, i sav ću Izrćlov narod okupiti oko svog gospodara, kralja, da sklope savez s tobom. Onda ćeš biti svuda kralj, kako si to želio.” Nato David otpusti Abnera da ide s mirom."

²² Tada su se upravo vraćali iz boja Davidovi ljudi i Joab i nosili su sa sobom bogat plijen. Abner nije više bio kod Davida u Hebronu; jer ga je bio već otpustio, da ode s mirom. ""

²³ Kad Joab i sva četa što ga je pratila stiže, javiše Joabu: “Abner, Nerov sin, došao je kralju, i on ga otpusti da opet ode s mirom.”"

²⁴ Joab pođe kralju i reče: “Što si učinio? Abner je bio kod tebe. Zašto si ga pustio da ode s mirom?"

²⁵ Pa ti poznaješ Abnera, sina Nerova. On je samo došao da te prevari, da vidi kamo polaziš i ne polaziš i da dozna sve što radiš.”"

²⁶ Kad je Joab bio otišao od Davida, posla glasnike za Abnerom. Oni ga vratiše od studenca Sire, a da David nije ništa o tome znao."

²⁷ I kad se vrati Abner u Hebron, pozove ga Joab na stranu pod vrata, kao da hoće govoriti s njim nasamo. Pritom ga zbog krvi svojega brata Asahela ubode u slabine, da je umro."

²⁸ Kad David poslije to sazna, povika: “Ja i kraljevstvo moje nedužni smo pred Gospodinom zauvijek zbog krvi Abnera, sina Nerova."

²⁹ Neka padne na glavu Joabovu i na svu njegovu očinsku kuću! Neka Joabova kuća ne bude nikada bez ljudi što imaju istjecanje sjemena i gubu, nikada bez ljudi koji se podupiru na štake, koji padaju od mača i nemaju kruha!"

³⁰ A Joab i njegov brat Abišaj ubiše Abnera jer on pogubi njihova brata Asahela kod Gibeona u boju.”"

³¹ David zapovjedi Joabu i svemu narodu što je bio s njim: “Razderite svoje haljine, odjenite odjeću žalosti i tugujte za Abnerom!” Kralj David išao je za nosilima."

³² Kad Abnera pokopaše u Hebronu, udari kralj na grobu Abnerovu u glasan plač. I sav je narod plakao."

³³ Kralj ispjeva pjesmu tužaljku za Abnerom i započe: “Kako umire bezumnik, tako je morao umrijeti Abner:"

³⁴ Ruke tvoje nisu bile svezane, i noge tvoje nisu bile u okovima. Pao si kao što se pada od nevaljalih ljudi.” I sav narod zaplaka još više za njim."

³⁵ Kad onda dođe sav narod kako bi nagovorio Davida da jede, dok je još bio dan, zakle se David: “Bog neka mi učini ovo i ono ako okusim kruha ili što drugo prije zalaska sunca!”"

³⁶ A sav je narod to čuo i po volji mu je bilo, kao i sve što je kralj činio, sve je bilo po volji svemu narodu."

³⁷ U onaj je dan sav narod i sav Izrćl saznao da iza umorstva Abnera, Nerova sina, nije stajao kralj."

³⁸ Kralj reče svojim slugama: “Ne znate li da je danas pao knez i velikan u Izrćlu?"

³⁹ Ja sam danas još odveć slab, premda sam pomazan za kralja. Ti ljudi, Sarvijini sinovi, jači su od mene. Neka Gospodin plati onome koji čini zlo, prema njegovoj zloći!”"

4

¹ Kad je Šaulov sin doznao da je Abner poginuo u Hebronu, izgubio je srčanost, i sav se Izrćl smeo."

² A imao je Šaulov sin dvojicu vođa nad četama. Jedan se zvao Baana, drugi Rekab. Bili su sinovi Benjaminovca Rimona iz Beerota, i Beerot se naime pribraja Benjaminu,"

³ iako su stanovnici Beerota pobjegli u Gitajim i smatraju se tamo došljacima do dana današnjega."

⁴ Jonatan, Šaulov sin, imao je sina koji je na obje noge bio hrom. Bilo mu je pet godina kad je stigao glas o Šaulu i Jonatanu iz Jizreela. Tada ga je bila uzela njegova dadilja i pobjegla. U brzini on pade i postade tako hrom. Zvao se je Meribaal."

⁵ Sinovi Rimona iz Beerota, dakle Rekab i Baana, digoše se i pođoše za podnevne žege u Išbaalovu kuću, kad je o podne počivao."

⁶ Prodriješe u nutrinu kuće, kao da htjedoše uzeti pšenice, i probodoše ga u slabine. Nato se udaljiše Rekab i njegov brat Baana."

⁷ Kad su bili došli u kuću, ležao je on na svojoj postelji u spavaonici. Oni ga ubiše, odsjekoše mu glavu, uzeše glavu, pa su išli cijele one noći niz jordansku ravnicu."

⁸ I donesoše Išbaalovu glavu k Davidu u Hebron, i rekoše kralju: “Evo glave Išbaala, Šaulova sina, tvojega neprijatelja, koji ti je radio o životu! Tako danas osveti Gospodin mojega gospodara, kralja, na Šaulu i njegovu potomku.”"

⁹ David odvrati Rekabu, njegovu bratu Baani, sinovima Rimona iz Beerota, i reče im: “Tako živ bio Gospodin, koji je izbavio moj život iz svake tjeskobe,"

¹⁰ ja sam onoga koji mi donese vijest da je Šaul mrtav, i koji je mislio da je sretan glasnik, dao uhvatiti i ubiti ga u Siklagu, a ipak sam mu bio morao dati uzdarje."

¹¹ I kad opaki ljudi ubiše čovjeka nedužna u njegovoj kući, na njegovoj postelji, da ja onda ne tražim od vas njegovu krv i da vas ne istrijebim sa zemlje?”"

¹² I David dade zapovijed vojnicima. Oni ih pogubiše, odsjekoše im ruke i noge i objesiše ih kod jezera u Hebronu. Išbaalovu glavu uzeše i pokopaše je u Abnerovu grobu u Hebronu."

5

¹ Tada dođoše sva izrćlska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: “Evo, mi smo od tvojega mesa i od tvoje krvi."

² Već prije, kad je još Šaul bio naš kralj, ti si bio onaj koji je Izrćla odvodio u boj i opet kući dovodio. Tebi je obećao Gospodin: Ti ćeš pasti narod moj Izrćla, i ti ćeš biti knez nad Izrćlom!”"

³ Kad su se tako bile našle kod kralja u Hebronu sve starješine, sklopi kralj David s njima u Hebronu pred Gospodinom savez. Tada pomazaše Davida za kralja nad Izrćlom."

⁴ Trideset godina bilo je Davidu kad je postao kralj, i četrdeset godina bio je kralj."

⁵ U Hebronu je vladao sedam godina i šest mjeseci nad Judom; u Jeruzalemu je vladao trideset i tri godine nad svim Izrćlom i Judom.""

⁶ Jednoga dana ode kralj sa svojim vojnicima u Jeruzalem protiv Jebusejaca, koji su živjeli u onoj zemlji. Oni rekoše Davidu: “Ne ćeš ući ovamo, nego će te protjerati slijepi i hromi.” Time htjedoše kazati: “David ne će ući ovamo.”"

⁷ Ipak David osvoji tvrđavu Sion, kasniji Davidov grad."

⁸ Tada reče David: “Tko pobije Jebusejce i dopre do vodovoda i uzme slijepe i hrome, koji mrze Davidov život, dobit će nagradu.” Zato se kaže: “Slijep i hrom ne smije doći u kuću.”"

⁹ David uze stan u tvrđavi i nazva je Davidovim gradom; i ogradi je David uokolo, od Mila prema unutra.""

¹⁰ Sve je više rasla Davidova moć jer je Gospodin, Bog nad vojskama, bio s njim."

¹¹ Hiram, kralj Tira, posla k Davidu poslanike s cedrovim drvetom, s drvodjelcima i kamenarima, da grade Davidu palaču."

¹² David je spoznao da ga je Gospodin potvrdio kao kralja nad Izrćlom i da je podigao ugled njegove vladavine zbog svog naroda Izrćla."

¹³ David uze sebi još nove priležnice i žene iz Jeruzalema, nakon što se je tamo bio preselio iz Hebrona. Tako mu se rodi još više sinova i kćeri."

¹⁴ Ovo su imena onih koji mu se rodiše u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon,"

¹⁵ Jibahar, Elišua, Nefeg, Jafija,"

¹⁶ Elišama, Beeljada i Elifelet."

¹⁷ Kad čuše Filistejci da su pomazali Davida za kralja nad Izrćlom, iziđoše svi kako bi uhvatili Davida. čim je David to dočuo, ode u tvrđavu."

¹⁸ Filistejci dođoše i raširiše se u refaimskoj dolini."

¹⁹ David upita Gospodina: “Hoću li izići protiv Filistejaca? Hoćeš li ih dati u moje ruke?” Gospodin odgovori Davidu: “Iziđi! Jer ću dati Filistejce u tvoje ruke.”"

²⁰ Tada dođe David u Baal Perasim i ondje ih pobi. Tad povika: “Gospodin prodre kroz moje neprijatelje, kao što voda prodire kroz nasip.” Zato se prozva ono mjesto Baal Perasim."

²¹ Idolske likove, što ih ondje ostaviše, odnesoše David i njegovi ljudi."

²² Kad još jednom dođoše Filistejci i raširiše se po refaimskoj dolini, tad"

²³ upita David Gospodina. On odgovori: “Ne izlazi, nego ih zaobiđi, pa udari na njih od Bekaima!"

²⁴ čim čuješ da zašušti po vrhovima bekaimskih stabala, onda se opremi hitro; jer tada ide pred tobom Gospodin, da pobije filistejsku vojsku!”""

²⁵ David učini tako kako mu je Gospodin bio zapovjedio, i pobi Filistejce od Gibeona do blizine Gezera."

6

¹ Jednoga dana skupi David opet izabrane u Izrćlu, trideset tisuća ljudi."

² Tada se podiže David i ode sa svim vojnicima, što su bili s njim od Baale u Judi, da otamo prenesu kovčeg Božji, koji nosi ime: “Ime Gospodina nad vojskama, koji vlada nad kerubima.”"

³ Staviše kovčeg Božji na nova kola i povezoše ga iz Abinadabove kuće koja je bila na brdu. Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi, vodili su nova kola."

⁴ Tako odvezoše kovčeg Božji iz Abinadabove kuće, koja je bila na brdu. Ahjo je išao pred kovčegom."

⁵ David i svi Izrćlci plesali su puni revnosti pred Gospodinom, i pjevale su se pjesme uz pratnju citara, harfa, bubnjeva, zvončića i cimbala."

⁶ Kad dođoše do Nakonova gumna, prihvati Uza za kovčeg Božji i pridrža ga čvrsto, jer volovi potegoše na stranu."

⁷ Tada se raspali Gospodnji gnjev na Uzu, i udari ga Bog ondje zbog njegove opačine. On umre ondje, uz kovčeg Božji."

⁸ David se vrlo ožalosti što je Gospodin ubio Uzu. Zato se prozva ono mjesto Peres Uza do dana današnjega."

⁹ David se u onaj dan uplaši pred Gospodinom i pomisli: “Kako će doći k meni kovčeg Gospodnji”."

¹⁰ Zato ne dade David odvesti kovčeg Gospodnji u Davidov grad; nego ga skloni u kuću Obed-Edoma iz Gata.""

¹¹ Tako ostade kovčeg Gospodnji tri mjeseca u kući Obed-Edoma iz Gata. Gospodin blagoslovi Obed-Edoma i svu njegovu kuću."

¹² Kad javiše kralju Davidu: “Gospodin blagoslovi kuću Obed-Edomovu i sav njegov posjed zbog kovčega Božjega”, ode David i pun radosti prenese kovčeg Božji iz kuće Obed-Edomove u Davidov grad."

¹³ Kad su nosioci kovčega Gospodnjega bili učinili šest koraka, žrtvova on volove i tovnu telad."

¹⁴ Sam je David pun revnosti plesao pred Gospodinom. Pritom je David bio ogrnut samo lanenim oplećkom."

¹⁵ Tako David sa svim Izrćlcima uznese kovčeg Gospodnji kličući i trubeći u trube."

¹⁶ Kad je kovčeg Gospodnji ulazio u Davidov grad, gledala je Mikala, Šaulova kći, kroz prozor i vidjela kralja Davida gdje skače i pleše pred Gospodinom. I prezre ga u svojem srcu."

¹⁷ Tada unesoše kovčeg Gospodnji, staviše ga na svoje mjesto u šatoru što ga je bio David podigao za nj, i David prinese pred Gospodinom žrtve paljenice i žrtve pričesnice."

¹⁸ Kad prinese David žrtve paljenice i žrtve pričesnice, blagoslovi narod u ime Gospodina nad vojskama."

¹⁹ On dade razdijeliti među sav narod, svemu mnoštvu Izrćlaca, ljudima i ženama, svakome pojedincu po jedan kruh, komad mesa i kolač od grožđa. Tada ode sav narod kući."

²⁰ Kad se David vrati kako bi pozdravio svoju obitelj, dođe mu ususret Mikala, Šaulova kći, i reče: “Kako se je danas časno ponio kralj Izrćlov kad se je otkrio pred sluškinjama svojih slugu, kao što čine nitkovi!”"

²¹ A David odvrati Mikali: “Pred Gospodinom, koji me je izabrao pred tvojim ocem i cijelom njegovom kućom i odredio me za kneza nad Gospodnjim narodom, nad Izrćlom, jest, pred Gospodinom hoću plesati,"

²² pa makar se ja morao još više poniziti i još manji biti u tvojim očima. Ali kod sluškinja o kojima govoriš, kod njih ću se još časniji pokazati.”"

²³ A Mikala, kći Šaulova, nije imala poroda sve do svoje smrti."

7

¹ Kad se kralj bio uselio u svoju palaču i Gospodin mu pribavio mir od svih njegovih okolnih neprijatelja,"

² reče kralj proroku Natanu: “Evo, ja stojim u palači od cedra, a kovčeg Božji stoji pod šatorskim pokrovom.”"

³ Natan odgovori kralju: “Izvedi sve što ti je u srcu! Jer je Gospodin s tobom.”"

⁴ Ali još iste noći dođe riječ Gospodnja Natanu:"

⁵ ”Idi i reci mojemu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: Zar mi hoćeš graditi palaču da u njoj stanujem?"

⁶ A ja nisam nikada stanovao u palači od vremena kad izvedoh sinove Izrćlove iz Egipta do današnjega dana. Štoviše, okolo sam putovao i stanovao u šatoru."

⁷ Jesam li, dok sam među svim Izrćlcima okolo hodio, nekom od Izrćlovih sudaca kojima zapovjedih da pasu moj narod Izrćla, ikada rekao: Zašto mi ne sagradiste palaču od cedra?"

⁸ Zato reci sada mojemu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin nad vojskama: Ja te uzeh s paše iza stada, da budeš knez mom narodu Izrćlu."

⁹ Bio sam s tobom kod svega što si poduzimao, i uništio sam ispred tebe sve tvoje neprijatelje. Ja ću ti steći veliko ime, kakvo ga imaju samo najveći na zemlji."

¹⁰ Ja ću odrediti mjesto svom narodu Izrćlu i tamo ga postaviti, da mirno stanuje na svom mjestu i da se više ne uznemiruje. Silnici ga ne će više mučiti kao prije,"

¹¹ od onoga vremena kad postavih suce nad svojim narodom Izrćlom. Ja ću ti pribaviti mir pred tvojim neprijateljima. Gospodin ti javlja da će ti Gospodin sagraditi kuću."

¹² Kad se navrše tvoji dani i počineš kod svojih otaca, odredit ću tvojega tjelesnog sina tvojim nasljednikom i utvrdit ću njegovo kraljevstvo."

¹³ On će sagraditi kuću mome imenu, i ja ću učvrstiti njegovo kraljevsko prijestolje za sva vremena."

¹⁴ Ja ću mu biti otac, on neka mi bude sin! Ogriješi li se, kaznit ću ga ljudskim prutom i udarcima, kako ih zadaju ljudi."

¹⁵ Ali moja se naklonost ne će nikada odvratiti od njega, kao što sam je uklonio od Šaula, kojega uklonih od tebe."

¹⁶ Tvoja kuća i tvoje kraljevstvo stajat će pred tobom dovijeka. Tvoje će prijestolje stajati tvrdo dovijeka!”"

¹⁷ Kad je Natan, nakon svih tih riječi i te objave govorio s Davidom,"

¹⁸ on, kralj David, pade pred Gospodinom i pomoli se: “Tko sam ja, svemogući Gospodine? Što je moja kuća da si me dovle doveo?"

¹⁹ I nije ti to još bilo dosta, svemogući Gospodine! Ti si čak kući svojega sluge dao obećanje za daleka vremena. Ti si postupao sa mnom kao s velikim čovjekom, svemogući Gospodine!"

²⁰ Što da ti još David kaže? Ta ti znaš svojega slugu, svemogući Gospodine!"

²¹ Radi svoje riječi i po svom srcu učinio si sve to veliko i svojemu sluzi dao objavu."

²² Zato si tako velik, Gospodine i Bože! Nitko ti nije jednak. Osim tebe nema Boga po svemu što čusmo."

²³ Gdje je narod na zemlji kao tvoj narod Izrćl zbog kojega je Bog došao, da ga kao narod sebi iskupi, da mu steče ime, da za nas izvede velika i čudesna djela, da ispred tvojega naroda, što si ga izbavio iz Egipta, protjera narode i njihove bogove?"

²⁴ Ti si sebi odredio svoj narod Izrćla za sva vremena kao narod, i ti si, Gospodine, postao njihov Bog."

²⁵ Pa daj, Gospodine i Bože, da se obećanje što si ga dao svom sluzi i njegovoj kući ispuni za sva vremena, i učini što si rekao!"

²⁶ Tada će biti tvoje ime veliko dovijeka, i govorit će se: Gospodin nad vojskama jest Bog Izrćlov, i kuća tvojega sluge Davida stajat će pred tobom."

²⁷ Jer si ti Gospodin nad vojskama, Bog Izrćlov, objavio svom sluzi: Sagradit ću ti kuće. Zato se tvoj sluga usudio da ti upravi ovu molitvu."

²⁸ Tako, svemogući Gospodine, ti si Bog, i riječi su tvoje istina. Kad si svojemu sluzi dao to sjajno obećanje,"

²⁹ budi dakle voljan i blagoslovi kuću svojega sluge da postoji pred tobom dovijeka! Jer ti si, svemogući Gospodine, to obećao. Pa neka tvojim blagoslovom bude blagoslovljena kuća tvojega sluge dovijeka!”"

8

¹ Poslije toga pobijedi David Filistejce, podjarmi ih i učini tako kraj prevlasti Filistejaca na obali."

² I Moapce pobi i izmjeri ih uzicom povaljavši ih na zemlju. Dvije uzice izmjeri za one koji su bili određeni za smrt, i jednu punu uzicu za one koji su trebali ostati na životu. Tako postadoše Moapci Davidu podložni i morali su plaćati danak."

³ David pobijedi i Hadadezera, Rehobova sina, sopskoga kralja, kad se je spremio da opet uspostavi svoju vlast na rijeci."

⁴ Njemu zarobi David tisuću i sedam stotina boraca koji se vozili kola i dvadeset tisuća pješaka. David dade sve konje ohromiti, samo ostavi stotinu konja."

⁵ Kad Aramejci od Damaska dođoše u pomoć sopskomu kralju Hadadezeru, David pobi dvadeset i dvije tisuće Aramejaca."

⁶ Potom namjesti David namjesnike u damaščanskom Aramu, i Aramejci postadoše podložni Davidu i obvezani na danak. Tako je pomagao Bog Davidu u svemu što bi poduzimao."

⁷ David zaplijeni zlatne štitove, što su ih imale Hadadezerove sluge i donese ih u Jeruzalem."

⁸ U Tebahu i Berotaju, Hadadezerovim gradovima, zaplijeni kralj David veoma mnogo mjedi."

⁹ Kada Tou, hamatski kralj, dozna da je David pobio svu Hadadezerovu vojsku,"

¹⁰ posla svojega sina Hadorama kralju Davidu, da ga pozdravi i da mu zaželi sreću jer se borio protiv Hadadezera i pobijedio ga. Hadadezer je bio naime ratni protivnik Touov. On donese sa sobom predmete od srebra, zlata i mjedi."

¹¹ I to posveti kralj David Gospodinu zajedno sa srebrom i zlatom što ga je bio odredio za posvetu od svih naroda koje podjarmi,"

¹² od Aramejaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca, Amalečana i od plijena Hadadezera, Rehobova sina, sopskoga kralja."

¹³ Kad se David, pobivši Aramejce, vrati, steče sebi novu slavu u Slanoj dolini nad osamnćst tisuća ljudi."

¹⁴ Tada namjesti u Edomu namjesnike, i to postavi namjesnike u cijelom Edomu, i sav je Edom bio podložan Davidu. Tako je Gospodin pomagao Davidu u svemu što je poduzimao."

¹⁵ I David je vladao nad svim Izrćlom. Svemu svojemu narodu davao je David pravdu i pravicu."

¹⁶ Vrhovni zapovjednik vojske bio je Joab, Sarvijin sin. Pečatnik je bio Jošafat, Ahiludov sin,"

¹⁷ svećenici su bili Sadok, Ahitubov sin, i Ahimelek, Ebjatarov sin. Pisar je bio Seraja."

¹⁸ Vrhovni zapovjednik nad Kerećanima i Pelećanima bio je Benaja, Jojadin sin. Sinovi Davidovi bili su svećenici."

9

¹ Jednoga dana upita David: “Živi li još tko koji je ostao od Šaulove kuće? Ja ću mu biti milosrdan zbog Jonatana.”"

² A bio je u kući Šaulovoj sluga po imenu Siba. Dozvaše ga k Davidu. Kralj ga upita: “Jesi li ti Siba?” On odgovori: “Jesam, tvoj sluga.”"

³ Kralj upita: “Zar nitko više ne živi od Šaulove kuće? Ja ću mu iskazati milosrđe Božje.” Siba odgovori kralju: “Živi još Jonatanov sin. On je hrom na obje noge.”"

⁴ Tad ga upita kralj: “Gdje je?” Siba odvrati kralju: “On je u kući Makira, Amielova sina, u Lo Dabaru.”"

⁵ Tada posla kralj David i dade ga dovesti iz kuće Makira, sina Amielova, iz Lo Dabara."

⁶ I kad Meribaal, Jonatanov sin, Šaulov unuk, dođe k Davidu, pade on ničice na svoje lice i pokloni se. David mu reče: “Meribaale!” On odgovori: “Evo sluge tvojega!”"

⁷ David nastavi: “Ne boj se! Jer ću ti ja zbog tvojega oca Jonatana iskazati milost i natrag ću ti dati sve imanje tvojega djeda Šaula. Ti ćeš sam zauvijek jesti za mojim stolom.”"

⁸ Tada se on nakloni i reče: “Što je tvoj sluga da se tako brineš za mrtva psa kao što sam ja?”"

⁹ Nato odredi kralj da dođe Šaulov sluga i zapovjedi mu: “Sve što pripada Šaulu i svoj njegovoj kući predajem sinu tvojega gospodara."

¹⁰ Ti ćeš mu sa svojim sinovima i slugama obrađivati polje i unositi žetvu, da sin tvog gospodara mogne živjeti. Meribaal, sin tvog gospodara, svagda će jesti za mojim stolom.” Siba je imao petnćst sinova i dvadeset slugu."

¹¹ I obeća Siba kralju: “Kako gospodar kralj zapovijeda svom sluzi, točno će tako učiniti tvoj sluga. Meribaal može jesti za mojim stolom kao jedan od kraljevih sinova.”"

¹² Meribaal je imao maloga sina po imenu Mika. Svi koji su stanovali u Sibinoj kući bili su na službi Meribaalu."

¹³ Meribaal je boravio u Jeruzalemu, jer je uvijek jeo za kraljevim stolom. On je bio hrom na obje noge."

10

¹ Poslije toga umre kralj Amonovih sinova. Njegov sin Hanun uziđe umjesto njega na prijestolje."

² David je mislio: “Imat ću prijateljske odnose s Hanunom, Nahašovim sinom, jer je i otac njegov bio sa mnom u dobrim odnosima.” I David posla poslanike i preko njih mu izrazi svoju sućut zbog njegova oca. Kad su Davidovi poslanici bili došli u zemlju Amonovih sinova,"

³ rekoše knezovi Amonovih sinova Kanonu, svom gospodaru: “Misliš li da David časti tvog oca kad ti šalje poslanike da te utješe? Ne, David šalje svoje poslanike k tebi samo zato da promotri grad, da ga uhodi i da ga onda razori.”"

⁴ Tada dade Hanun Davidove poslanike uhvatiti, obrijati im brade do pola i skratiti im haljine za pola, sve do bokova. Tako ih otpremi."

⁵ Kad to javiše Davidu, posla im ususret glasnike; jer su ljudi bili teško poniženi. Kralj im poruči: “Ostanite u Jerihonu dok vam opet naraste brada; onda dođite kući!”""

⁶ Kad Amonovi sinovi uvidješe da su omrznuli Davidu, poslaše i unajmiše Aramejce od Bet Rehoba i Aramejce od Sobe, dvadeset tisuća pješaka, od kralja od Maake tisuću ljudi i dvanćst tisuća ljudi od stanovnika iz Toba."

⁷ čim to doču David, posla Joaba sa svom vojskom samih hrabrih ratnika."

⁸ Amonovi sinovi iziđoše i postaviše se u bojni red pred vratima. Aramejci od Sobe i Rehoba i ljudi od Toba i Maake stajali su posebno u polju."

⁹ Kad Joab vidje da mu prijeti napad sprijeda i straga, izabra sebi odabrane Izrćlce i namjesti se prema Aramejcima."

¹⁰ Ostatak vojske predade svojemu bratu Abišaju, i ovaj se namjesti prema Amoncima."

¹¹ Joab reče: “Ako Aramejci budu jači od mene, moraš mi doći u pomoć. Ako li Amonci budu jači od tebe, ja ću tebi doći u pomoć."

¹² Samo budi hrabar! Borimo se za svoj narod i za gradove svog Boga. Gospodin neka učini što mu se čini dobro!”"

¹³ I kad Joab s četama kojima je zapovijedao iziđe kako bi udario na Aramejce, oni pobjegoše ispred njega."

¹⁴ A čim sinovi Amonovi vidješe da su Aramejci počeli bježati, pobjegoše i oni ispred Abišaja i povukoše se u grad. Nato Joab ode od Amonovih sinova i vrati se kući u Jeruzalem."

¹⁵ Kad Aramejci vidješe da ih Izrćlci nadvladaše, skupiše se opet."

¹⁶ Hadadezer čak dade podići Aramejce s one strane rijeke. Oni odoše u Helam. Šobab, Hadadezerov vojskovođa, bio je vrhovni zapovjednik."

¹⁷ Kada to javiše Davidu, podiže on sve Izrćlce, prijeđe preko Jordana i ode u Helam. Aramejci se namjestiše protiv Davida i pobiše se s njim."

¹⁸ Ali Aramejci su morali pobjeći ispred Izrćlaca. David uništi Aramejcima sedam stotina kola i četrdeset tisuća kolskih boraca. I Šobaka, njihova vojskovođu, ondje pogubi."

¹⁹ Kad svi kraljevi koji su bili podložni Hadadezeru vidješe da su ih Izrćlci razbili, sklopiše mir s Izrćlcima i pokoriše im se. A Aramejci su se čuvali kako ubuduće ne bi pomagali Amoncima."

11

¹ Sljedeće godine, u vrijeme kad kraljevi obično idu u rat, posla David Joaba s njegovim ljudima i s cijelim Izrćlom. Oni opustošiše zemlju Amonaca i opkoliše Rabu. David je bio ostao u Jeruzalemu."

² Jedne večeri ustane David iz postelje i prošeće se po krovu kraljevske palače. Tada vidje s krova ženu kako se kupa. Žena je bila vrlo lijepa."

³ Kad se kralj propitao za ženu, rekoše mu: “To je Bat Šeba, Eliamova kći, žena Hetita Urije.”"

⁴ Nato posla David poslanike i dade je dovesti. Kad dođe k njemu, on leže s njom. Nakon što se ona bila očistila od svoje nečistoće, vrati se u svoju kuću."

⁵ Kad žena zatrudnje, posla ona i poruči Davidu: “Trudna sam.”"

⁶ Tada isporuči David Joabu zapovijed: “Pošalji mi Hetita Uriju!” Joab posla Uriju k Davidu."

⁷ Kad Urije dođe k njemu, upita ga David kako je Joab i kako su čete, i kako ide rat."

⁸ Onda reče David Uriji: “Idi sada svojoj kuću i operi sebi noge!” I kad Urije ostavi kraljevu palaču, iznesoše za njim kraljevsko jelo."

⁹ Ali Urije leže na vratima kraljeve palače, kod slugu svoga gospodara i ne ode u svoju kuću."

¹⁰ Javiše to Davidu: “Urije nije otišao svojoj kući.” Tada upita David Uriju: “Pa ti si došao s puta. Zašto nisi otišao svojoj kući?”"

¹¹ Urije odvrati Davidu: “Kovčeg i Izrćl i Juda stanuju u kolibama. I moj gospodar Joab i sluge mojega gospodara taboruju na slobodnom polju, pa da onda ja idem u svoju kuću, da jedem i pijem i spavam kod svoje žene? Tako ti bio živ i tako bila živa tvoja duša, ne ću to učiniti!”"

¹² Tada reče David Uriji: “Ostani još i danas ovdje! Sutra te otpuštam.” Tako osta Urije još onaj i sljedeći dan u Jeruzalemu."

¹³ Kad je na Davidov poziv jeo i pio kod njega, ovaj ga opije. Ali kad je navečer otišao, leže na svoju postelju kod slugu svog gospodara, da bi spavao, i ne ode svojoj kući."

¹⁴ Sljedećeg jutra napisa David Joabu pismo i posla ga po Uriji."

¹⁵ U knjizi je pisao: “Namjestite Uriju sprijeda, gdje je najžešći boj! Tada se povucite od njega, da bude pogođen i padne!”"

¹⁶ I Joab kod opsjedanja grada namjesti Uriju na mjesto za koje je znao da su tamo hrabri ljudi."

¹⁷ Kad onda građani iziđoše i navališe na Joaba, padoše neki od čete, od Davidove momčadi. I Hetit Urije nađe smrt."

¹⁸ Tada Joab posla k Davidu i javi mu sve što je bilo u boju."

¹⁹ On dade glasniku zapovijed: “Kad ispripovjediš kralju sve što je bilo u boju,"

²⁰ razgnjevit će se kralj i upitat će te: Zašto ste se u boju primakli tako blizu gradu? Zar niste znali da se strijelja sa zida?"

²¹ Tko je ubio Abimeleka, Jerubaalova sina? Nije li žena bacila na nj sa zida gornji mlinski kamen, tako da je umro u Tebesu? Zašto ste išli tako blizu zida? Onda samo reci: Pao je i tvoj sluga Hetit Urije.”"

²² Glasnik ode i došavši, javi Davidu sve što mu je bio naložio Joab."

²³ Glasnik javi kralju: “Ljudi su bili jači od nas i iziđoše protiv nas na slobodno polje. Morasmo ih suzbiti do gradskih vrata."

²⁴ Tada strijelci stadoše strijeljati tvoje sluge. Pritom pade nekoliko kraljevih sluga. I tvoj sluga, Hetit Urije, nađe smrt.”"

²⁵ David odgovori glasniku: “Javi Joabu ovo: Ne uzimaj to k srcu; jer mač proždire sad ovoga, sad onoga! Bori se samo hrabro protiv grada i razori ga! Tako ga ohrabri!”""

²⁶ Kad žena Urijina dozna da je pao njezin muž Urije, žalila je za svojim mužem."

²⁷ čim prođe vrijeme žalovanja, dade je David dovesti u svoju kuću. Ona mu posta žena i rodi mu sina. Ali se Gospodinu ne svidje što je David bio učinio."

12

¹ Zato posla Gospodin Natana k Davidu. Kad on dođe k njemu, reče mu: “U jednom gradu živjela su dva čovjeka. Jedan je bio bogat, drugi siromah."

² Bogati je imao vrlo mnogo ovaca i goveda."

³ Siromah nije imao ništa do jednu jedinu malu ovčicu, koju je bio sebi kupio i hranio je. Odraste uza nj i uz njegovu djecu. Jela je od njegova zalogaja i pila je iz njegove čaše. Spavala je na njegovim prsima i bila mu je kao kći."

⁴ Kad jednoga dana dođe posjet k bogatome čovjeku, bi mu žao uzeti od svojih ovaca i goveda, kako bi gostu koji ga je pohodio pripremio gozbu; nego uze ovcu siromašnoga čovjeka i zgotovi je gostu koji je k njemu bio svratio.” ""

⁵ David se vrlo razgnjevi na toga čovjeka i reče Natanu: “Tako živ bio Gospodin, zaslužio je smrt čovjek koji je to učinio!"

⁶ Ovcu ima četverostruko nadoknaditi jer je tako radio i nije bio milosrdan!”"

⁷ Natan odvrati Davidu: “Ti si taj čovjek. Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Ja sam te pomazao za kralja nad Izrćlom, i ja sam te izbavio iz Šaulove ruke."

⁸ Dao sam ti kuću tvog gospodara i njegove žene na tvoje krilo. Predao sam ti kuću Izrćlovu i Judinu. I ako bi to bilo malo, dodao bih ti ovo i ono."

⁹ Zašto si prezreo Gospodnju zapovijed i učinio ono što mu nije bilo po volji? Hetita Uriju ubio si mačem i njegovu ženu uzeo sebi za ženu. Nakon što si njega dao ubiti mačem sinova Amonovih,"

¹⁰ zato se ne će nikada odmaći mač od tvoje kuće! Jer si mene prezreo i uzeo ženu Hetita Urije sebi za ženu."

¹¹ Ovako govori Gospodin: Evo, ja ću dati da po tvojoj vlastitoj kući dođe na te zlo. Uzet ću ti tvoje žene pred tvojim očima i dat ću ih drugome. On će na vidiku sunca tamo zlo činiti s tvojim ženama."

¹² Ti si to doduše činio tajno, ali ću ja ovu prijetnju izvesti pred očima svega Izrćla i po bijelom danu.”"

¹³ Tada David reče Natanu: “Sagriješih Gospodinu.” Natan odgovori Davidu: “I Gospodin je tebi oprostio tvoj grijeh. Ne ćeš umrijeti."

¹⁴ Ali jer si tim djelom dao sablazan Gospodnjim neprijateljima, umrijet će sin koji ti se rodio.”"

¹⁵ Potom se Natan vrati u svoju kuću. A Gospodin udari bolešću dijete što ga je bila Davidu rodila Urijina žena."

¹⁶ Tada je David zbog dječaka posjećivao Boga. David je strogo postio. Kad bi došao kući, spavao bi noću na zemlji."

¹⁷ Dvorske starješine dolazile bi k njemu, kako bi ga nagovorili da ustane sa zemlje. Ali on nije htio i nije ništa s njima jeo."

¹⁸ Sedmoga dana umre dijete. Davidovi dvorani bojali su se javiti mu djetetovu smrt. Mislili su naime: “Dok je dijete još bilo na životu, nije nas slušao kad htjedosmo s njim govoriti. Kako mu možemo sad javiti da je dijete mrtvo? Mogla bi se dogoditi nesreća.”"

¹⁹ Kad David vidje da njegove sluge šapću među sobom, dosjeti se David da je dijete umrlo. Zato upita David svoje sluge: “Je li dijete mrtvo?” Oni odgovoriše: “Mrtvo je.”"

²⁰ I ustade David sa zemlje, umije se i namaza se, promijeni haljine i ode u Gospodnju kuću da se pokloni. Kad se je bio vratio u svoju kuću, zaiska da mu donesu da jede, i jeo je."

²¹ Sluge ga upitaše: “Kakvo je to postupanje i ponašanje? Kad je dijete još živjelo, postio si zbog njega i plakao, a sad, kad je dijete umrlo, ustaješ i opet jedeš.”"

²² On odgovori: “Kad je dijete još živjelo, postio sam zbog njega i plakao, jer sam mislio: Tko zna, može mi se smilovati Gospodin, da dijete ostane na životu!"

²³ Sad je mrtvo. Što bih sad još postio? Mogu li ga opet vratiti? Ja ću otići k njemu, a ono se ne vraća k meni.”"

²⁴ David je tješio svoju ženu Bat-Šebu. On je išao k njoj i bio s njom. Ona rodi sina, i on ga nazva Salomon. Gospodin ga zamilova"

²⁵ i dade ga, preko proroka Natana, zbog Gospodina nazvati Jedidja."

²⁶ Joab udari na amonsku Rabu i osvoji kraljevski grad."

²⁷ Nato posla Joab poslanike k Davidu i dojavi mu: “Udario sam na Rabu i zauzeo sam grad na vodi."

²⁸ Podigni sad ostale ratnike, opkoli grad i zauzmi ga, da ja ne zauzmem grada i moje se ime ne izviče nad njim!”"

²⁹ I podiže David sve ratnike, ode na Rabu, udari na nj i osvoji ga."

³⁰ Uze njihovu kralju krunu s glave. Imala je vrijednost jednog talenta zlata i dragoga kamenja i pristajala je Davidovoj glavi. On odnese iz grada vrlo bogat plijen."

³¹ Narod koji je stanovao u njemu dade izvesti, staviti ga na pile, na željezne brane i sjekire, i da radi na pećima u kojima se peku opeke. Tako učini sa svim ostalim gradovima Amonaca. Tada se vrati David sa svom vojskom u Jeruzalem."

13

¹ Potom se dogodi ovo: Abšalom, Davidov sin, imao je lijepu sestru po imenu Tamaru. Amnon, Davidov sin, je zamilova."

² Toliko je tugovao Amnon da se je razbolio zbog svoje sestre Tamare. Kako je ona bila djevojka, to se je Amnonu činilo nemogućim da se s njom može ikako družiti."

³ A imao je Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Šimejeva, Davidova brata. Jonadab je bio vrlo domišljat čovjek."

⁴ On ga upita: “Zašto izgledaš svako jutro tako jadno, kraljev sine? Ne ćeš li mi to povjeriti?” Amnon mu odvrati: “Ljubim Tamaru, sestru svojega brata Abšaloma.”"

⁵ Jonadab mu savjetova: “Lezi u krevet i glumi da si bolestan!” Kad onda dođe tvoj otac da te pohodi, zamoli ga: “Dopusti da dođe moja sestra Tamara i neka mi da što jesti! Kad bi ona pred mojim očima zgotovila jelo, da ja to mogu vidjeti, uzeo bih rado jelo iz njezine ruke.”"

⁶ I Amnon leže u postelju i glumio je da je bolestan. Kad ga kralj dođe posjetiti, zamoli Amnon kralja: “Dopusti da dođe moja sestra Tamara i pred mojim očima neka ispeče koji kolač, da ih mogu jesti iz njezine ruke!”"

⁷ David posla k Tamari kući i poruči: “Dođi u stan svojega brata Amnona i zgotovi mu jelo!”"

⁸ Tamara ode u stan svojega brata Amnona. Dok je on ležao u postelji, uze ona brašna, zamijesi ga, zgotovi ga pred njegovim očima i ispeče kolače."

⁹ Tada uze tavicu i istrese ih preda nj. Ali Amnon ne htjede jesti, nego zapovjedi: “Pustite sve van!” Kad su se svi bili udaljili od njega,"

¹⁰ reče Amnon Tamari: “Donesi to jelo u sobu, da jedem iz tvoje ruke!” Tamara uze kolače koje je bila zgotovila i donese ih svojemu bratu Amnonu u sobu."

¹¹ A kad mu pruži jelo, on je uhvati i reče joj: “Hodi, lezi uza me, draga sestro!”"

¹² Ona mu odvrati: “Ali ne, brate moj, ne obeščašćuj me! Jer se nešto takvo ne smije činiti u Izrćlu. Ne čini takve opačine!"

¹³ Kamo bih ja sa svojom sramotom? Ti bi bio u Izrćlu kao nepošten čovjek. Ali ipak govori jednom s kraljem! On me ne će tebi uskratiti.”"

¹⁴ Ali je on ne htjede poslušati, nego je svlada i silova je."

¹⁵ Potom je Amnon zamrzi, a mržnja što ju je osjećao prema njoj bila je veća od njegove prijašnje ljubavi prema njoj. I viknu joj Amnon: “Ustani i odlazi!”"

¹⁶ Ona mu odvrati: “Veće je zlo ono koje mi sada činiš kad me tjeraš, nego što je ono koje si mi prije učinio.” Ali je on ne htjede poslušati,"

¹⁷ nego zovnu momka koji mu je služio, i zapovjedi mu: “Bacite mi ovu van i zaključaj vrata za njom!”"

¹⁸ Ona je imala na sebi haljinu s rukavima; jer su se tako od davnine odijevale kraljevske kćeri, dok su bile neudane. Sluga je izvede van i zaključa za njom vrata.""

¹⁹ A Tamara se posu pepelom po glavi, razdre haljinu s rukavima, što ju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i ode odatle jaučući."

²⁰ Njezin brat Abšalom joj reče: “Je li tvoj brat Amnon bio kod tebe? Onda, draga sestro, budi tiha! On ti je brat. Ne uzimaj to k srcu!” I tako osta Tamara neudana u kući svojega brata Abšaloma."

²¹ Kad kralj David dozna za taj slučaj, razgnjevi se vrlo."

²² A Abšalom nije više progovorio s Amnonom nijedne riječi, ni u zlu ni u dobru; jer je Abšalom zamrzio Amnona, koji mu je bio obeščastio sestru Tamaru. ""

²³ Poslije dvije godine, kad je Abšalom imao striženje ovaca u Baal Hasoru, koji leži kod Efrajima, pozva Abšalom sve kraljeva sinove."

²⁴ I Abšalom ode kralju i reče: “Evo, tvoj sluga ima striženje ovaca. A kralj će i njegovi ljudi poći sa svojim slugom.”"

²⁵ Kralj odvrati Abšalomu: “Nemoj, sine moj, ne smijemo svi doći zajedno. Inače ćemo ti biti na teret.” Premda je navaljivao na nj, ne htjede poći, nego ga otpusti."

²⁶ Abšalom zamoli: “Kad ti eto ne ćeš, a ono neka, molim, ide s nama barem moj brat Amnon!” Kralj ga upita: “Zašto da on ide s tobom?”"

²⁷ Ali kad Abšalom navali na nj, posla on Amnona i sve kraljevske sinove s njim."

²⁸ I Abšalom zapovjedi svojim slugama: “Pazite! Kad se srce Amnonovo razveseli od vina i ja vam viknem: Posijecite Amnona!, tada ga ubijte! Ne bojte se! Ja sam koji vam je to zapovjedio. Budite srčani i pokažite se kao hrabri momci!”"

²⁹ Abšalomovi sluge učiniše s Amnonom onako kako im je bio zapovjedio Abšalom. Tada skočiše svi kraljevski sinovi, pojahaše svaki svoju mazgu i pobjegoše."

³⁰ Bili su još na putu kad je već bio dopro glas do Davida da je Abšalom pobio sve kraljevske sinove, da nije ostao od njih ni jedan na životu."

³¹ Kralj skoči, razdre svoje haljine i baci se na zemlju. I svi njegovi sluge stajali su oko njega s razdrtim haljinama."

³² A Jonadab, sin Šimeja, Davidova brata, uze riječ i reče: “Ne reci, gospodaru, da su pobijeni svi mladi kraljevi sinovi. Samo je Amnon mrtav. Jer je zlo leglo na Abšalomovo lice onoga dana kad je Amnon bio obeščastio svoju sestru Tamaru."

³³ Neka dakle moj gospodar i kralj ne uzima to k srcu i neka ne govori da su svi kraljevi sinovi mrtvi. Samo je Amnon poginuo."

³⁴ A Abšalom je pobjegao.” Kad momak na straži podiže oči, ugleda mnoge ljude na putu u Horonajim, gdje silaze niz brijeg."

³⁵ Jonadab reče kralju: “Vidiš li? Sinovi kraljevi dolaze. Kako je kazao tvoj sluga, tako je.”"

³⁶ Jedva je to izgovorio, pojaviše se kraljevi sinovi i udariše u glasan plač. I kralj i svi sluge stadoše glasno i jako plakati."

³⁷ A Abšalom je bio pobjegao i otišao k Talmaju, Amihudovu sinu, gešurskom kralju. David je tugovao za svojim sinom cijelo vrijeme."

³⁸ Nakon što je Abšalom bio utekao i došao u Gešur, ostade ondje tri godine."

³⁹ Kralj David prestane se ljutiti zbog Abšaloma; jer se je bio pomirio s tim da je Amnon umro. ""

14

¹ Kad Joab, Sarvijin sin, opazi da se je srce kraljevo opet obratilo k Abšalomu,"

² posla Joab u Tekou i dade otamo dozvati lukavu ženu. On je zamoli: “Napravi se, kao da si u žalosti, odjeni žalobne haljine i nemoj se namazati uljem, nego se ponašaj kao žena koja odavna žali za mrtvim!"

³ Odi tako kralju i govori mu tako i tako!” I Joab stavi riječi u njezina usta."

⁴ Žena Tekoanka ode kralju, baci se na zemlju ničice na svoje lice, pokloni mu se i zamoli: “Pomozi, kralju!”"

⁵ Kad je kralj upita: “Što želiš?”, ona odgovori: “Ah, udovica sam, umro mi je muž."

⁶ Tvoja je sluškinja imala dva sina. Posvađaše se u polju. Nikoga nije bilo da ih rastavi pa jedan udari drugoga i ubije ga."

⁷ Sada se digla sva obitelj na tvoju sluškinju i zahtijeva: Daj bratoubojicu, da ga pogubimo za život njegova brata, kojega je ubio, i da tako istrijebimo nasljednika! Tako hoće ugasiti iskru koja mi je ostala, i mojemu mužu, da ne ostane ni imena ni potomstva zemlji.”"

⁸ Kralj reče: “Idi kući! Ja ću zapovjediti za te.”"

⁹ A žena Tekoanka odvrati kralju: “Na meni, moj gospodaru i kralju, i na mojoj obitelji leži krivnja. Kralja i njegovo prijestolje ne pogađa odgovornost.”"

¹⁰ Nato odgovori kralj: “Ako tko nešto od tebe želi, dovedi ga k meni! Ne će te se više dotaći!”"

¹¹ Ona nastavi: “Neka se zakune kralj pred Gospodinom, svojim Bogom, da krvni osvetnik ne će počiniti zlo i da ne će ubiti mojega sina!” On obeća: “Tako živ bio Gospodin! Tvojemu sinu ne će ni jedna dlaka pasti s glave.”"

¹² A žena zamoli: “Smije li tvoja sluškinja još jednu riječ uputiti gospodaru kralju?” On reče: “Govori!”"

¹³ Tada reče žena: “Zašto snuješ isto protiv naroda Božjega? Kad je kralj tako govorio, onda kao da je kriv što ne pušta da se vrati njegov prognani sin."

¹⁴ Jer mi moramo doduše umrijeti i bit ćemo kao voda što se prolije na zemlju i više se ne može skupiti. Ali Bog ne grabi dušu, nego ozbiljno pomišlja o tome da prognani ne ostane od njega prognan."

¹⁵ Razlog zbog kojega dođoh da to kažem gospodaru kralju, bio je taj što me uplašiše ljudi. Zato pomisli tvoja sluškinja: Moram ipak jednom govoriti s kraljem. Možda kralj ispuni molbu svoje sluškinje,"

¹⁶ jer će kralj poslušati mene i izbaviti svoju sluškinju iz ruke čovjeka koji hoće mene i mog sina istrijebiti iz nasljedstva Božjega."

¹⁷ Zato pomisli tvoja sluškinja: Riječ mojega gospodara i kralja bit će mi na umirenje, jer je moj gospodar i kralj kao anđeo Božji, ta sluša dobro i zlo. Gospodin, Bog tvoj, neka bude s tobom!”"

¹⁸ Nato kralj odvrati ženi: “Nemoj tajiti od mene ono što ću te pitati!” Žena zamoli: “Moj gospodar i kralj neka samo govori!”"

¹⁹ Tada upita kralj: “Da nije ruka Joabova u igri u vezi s ovom stvari?” Žena odgovori: “Tako živ bio, moj gospodaru i kralju, ne može se ni nadesno ni nalijevo od svega što kaza moj gospodar i kralj! Jest, tvoj sluga Joab zapovjedio mi je. On je tvojoj sluškinji stavio u usta sve ove riječi."

²⁰ Da stvari da drugo lice, sluga je tvoj Joab tako učinio. Ali je moj gospodar tako mudar kao anđeo Božji. On zna sve što biva na zemlji.”"

²¹ Potom reče kralj Joabu: “Pa eto, ispunjavam tvoju molbu. Idi i dovedi mladića, Abšaloma!”"

²² Joab se baci licem na zemlju, pokloni se i čestita kralju. Tada povika Joab: “Danas je tvoj sluga vidio da je kod tebe, moj gospodaru i kralju, u milosti, jer je kralj ispunio molbu svojega sluge.”"

²³ Joab se podiže, ode u Gešur i dovede natrag u Jeruzalem Abšaloma."

²⁴ A kralj zapovjedi: “Neka ide u svoj stan i neka mi ne dolazi na oči!” I povuče se Abšalom u svoj stan i ne pojavi se nikada pred kraljem."

²⁵ U svemu Izrćlu nije bilo čovjeka kojega su zbog njegove ljepote toliko hvalili kao Abšaloma. Od pete do tjemena nije bilo na njemu mane."

²⁶ Kad bi sebi dao odrezati kosu ? a dao bi je odrezati poslije svake godine; postala bi mu naime previše teška tako da ju je morao dati odrezati ? bila je njegova kosa na glavi dvjesta šekela po kraljevskoj težini.""

²⁷ Tri se sina rodiše Abšalomu i jedna kći po imenu Tamara. Ona je bila vrlo lijepa žena."

²⁸ Abšalom proboravi dvije godine u Jeruzalemu, a da ne vidje kraljeva lica."

²⁹ Tada posla Abšalom po Joaba, da ga pošalje kralju. Ali on ne htjede poći k njemu. Kad posla po drugi put, ne htjede opet doći."

³⁰ I Abšalom zapovjedi svojim slugama: “Znate da Joab ima njivu pokraj moje i da je na njoj ječam. Idite i zapalite je!” I zapališe Abšalomove sluge onu njivu."

³¹ Sada se Joab podiže, ode k Abšalomu u kuću i upita ga: “Zašto tvoje sluge zapališe moju njivu?”"

³² Abšalom odvrati Joabu: “Eto, slao sam k tebi i poručio ti: Dođi ovamo, htio bih te poslati kralju, da ga upitaš: Zašto sam se vratio iz Gešura? Bilo bi za me bolje da sam još ondje. A sada bih htio stupiti pred kralja. Ako ima kakva krivnja na meni, neka me pogubi!”"

³³ I ode Joab kralju i pripovjedi mu što je i kako je. On dade dozvati Abšaloma. Kad je bio došao kralju, baci se pred kraljem na svoje lice na zemlju ničice, i kralj poljubi Abšaloma."

15

¹ Poslije toga pribavi sebi Abšalom kolâ i konjâ i pedeset ljudi koji su trčali pred njim."

² Rano ujutro stajao bi Abšalom na putu kraj vrata. Svakoga koji je imao parnicu i koji je htio ići kralju na sud, Abšalom bi dozvao k sebi i upitao: “Iz kojega si grada?”"

³ Kad bi onaj tada odgovorio: “Sluga je tvoj iz toga i toga Izrćlova plemena”, tada bi mu Abšalom rekao: “Eto, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali te nema tko saslušati kod kralja.”"

⁴ Abšalom bi mu još rekao: “O, kad bi se mene postavilo za suca u zemlji! Svaki koji ima parnicu ili kakav pravni posao mogao bi doći k meni. Ja bih mu već pribavio njegovo pravo.”"

⁵ I kad bi mu tko pristupio da mu se pokloni, on bi pružio ruku te bi ga privukao k sebi i poljubio ga."

⁶ Tako je činio Abšalom sa svim Izrćlcima koji su dolazili kralju da im sudi. Tako je primamljivao Abšalom srca Izrćlovih ljudi."

⁷ Kad prođu četiri godine, reče Abšalom kralju: “Htio bih otići i u Hebronu izvršiti svoj zavjet što sam ga učinio Gospodinu."

⁸ Jer kad sam boravio u Gešuru u Aramu, učini tvoj sluga ovaj zavjet: Ako da Gospodin da se vratim u Jeruzalem, prinijet ću Gospodinu žrtvu.”"

⁹ Kralj mu odgovori: “Idi s mirom!” I Abšalom se zaputi i ode u Hebron."

¹⁰ Posla tajne glasnike svim Izrćlovim plemenima i poruči im: “čim čujete da su trube zatrubile, povičite: Abšalom je kralj u Hebronu!”"

¹¹ S Abšalomom ode i dvjesta ljudi iz Jeruzalema, koji su bili pozvani i koji su bezazleno pošli, a da nisu ništa znali."

¹² Abšalom dade dovesti na prinošenje žrtava i Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika, iz njegova grada Gilona. Tako dobi buna na snazi, i sve se više ljudi priključivalo Abšalomu."

¹³ Tada stiže k Davidu glasnik i javi mu: “Srca Izrćlaca pristadoše uz Abšaloma.”"

¹⁴ Nato David zapovjedi svim svojim slugama koji su bili kod njega u Jeruzalemu: “Ustajte! Bježimo! Jer inače ne ćemo pobjeći od Abšaloma. Brže se spremite za put! Inače će on pohitati i dostići će nas, oborit će nas, oborit će na nas zlo i udarit će grad oštricom mača.”"

¹⁵ Sluge kraljeve odgovoriše kralju: “Sve će biti upravo onako kako želi gospodar i kralj! Mi smo tvoji pokorni sluge.”"

¹⁶ Tako ode kralj i sav dvor za njim. Samo kralj ostavi deset žena i priležnica, da čuvaju palaču."

¹⁷ Kralj dakle ode i svi ljudi za njim. Kod posljednje se kuće zaustaviše."

¹⁸ Svi njegovi sluge prođoše pokraj njega. Svi Kerećani i Pelećani, svi Gićani, šest stotina ljudi, koji su bili pošli za njim iz Gata, prođoše pokraj njega."

¹⁹ Itaju Gićaninu kralj reče: “Zašto ćeš i ti ići s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Pa ti si stranac i sam si prognan iz svoje domovine."

²⁰ Jučer si došao, a danas da te uzmem da se s nama potucaš i ne znaš kamo ja idem? Vrati se i odvedi natrag svoje zemljake! Zdravo i sretno!”"

²¹ Ali Itaj odvrati kralju: “Tako živ bio Gospodin, i tako živ bio moj gospodar i kralj! Ondje gdje bude moj Gospodin i kralj, bilo na smrt ili na život, bit će i tvoj sluga!”"

²² Tada reče David Itaju: “Dobro, prođi.” I tako prođe Itaj Gićanin sa svim svojim ljudima i sa svom pratnjom što je bila s njim."

²³ Sve je pučanstvo plakalo iza glasa dok su svi ljudi prolazili. Nato prijeđe kralj preko potoka Kidrona, a i sav narod prijeđe prema pustinji."

²⁴ Sadok je bio kod njega sa svim levitima što su nosili kovčeg zavjeta Božjega. Oni spustiše kovčeg Božji, i Ebjatar je žrtvovao sve dok sav narod nije izišao iz grada."

²⁵ Potom kralj reče Sadoku: “Nosi kovčeg Božji natrag u grad! Ako nađem milost u očima Gospodnjim, on će me dovesti natrag, i dat će mi da opet vidim njega i njegov stan."

²⁶ Ako rekne: Nisi mi po volji, ja se podvrgavam. Neka učini sa mnom što mu se čini dobro!”"

²⁷ Tada reče kralj svećeniku Sadoku i ovo: “Ti to razumiješ, vrati se u grad s dva vaša sina: tvoj sin Ahimaas i Jonatan, Ebjatarov sin!"

²⁸ Evo, ja ću čekati na gazovima pustinje dok ne dođe vaš glasnik i ne donese mi vijest.”"

²⁹ Tada Sadok i Ebjatar odnesoše kovčeg Božji natrag u Jeruzalem i ostadoše tamo."

³⁰ A David se penjao uz Maslinsku goru. Plačući i pokrivene glave išao je gore. Bos je hodao otamo. I svi ljudi koji su bili s njim pokrili su svoje glave. Jednako plačući, penjali su se gore."

³¹ Kad javiše Davidu da je Ahitofel među buntovnicima kod Abšaloma, David povika: “O Gospodine, obezumi Ahitofelov savjet!?”"

³² Kad je David bio došao na vrh gore, gdje je bio običaj častiti Boga, susretne ga iznenada Arčanin Hušaj razdrte haljine i glave posute prahom."

³³ David mu reče: “Ako pođeš sa mnom, samo si mi na teret."

³⁴ Ali ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: Sluga sam tvoj, kralju; kako sam prije bio sluga tvojemu ocu, tako sam sada sluga tebi! ? onda možeš razbiti savjet Ahitofelov.""

³⁵ I svećenici Sadok i Ebjatar bit će tamo s tobom. Sve što čuješ iz kraljeve palače, priopći svećenicima Sadoku i Ebjataru!"

³⁶ Oni imaju tamo kod sebe svoja dva sina: Ahimaasa, Sadokova sina, i Jonatana, Ebjatarova sina. Po njima mi javljajte sve što čujete!”"

³⁷ I tako ode Davidov prijatelj Hušaj u grad, kad je Abšalom upravo ušao u Jeruzalem."

16

¹ David je bio upravo prekoračio vrh kad mu dođe ususret Siba, Meribaalov momak, s dva osedlana magarca. Oni su nosili dvjesta kruhova, sto suhih grozdova, sto korpa voća i mijeh vina."

² Kralj upita Sibu: “Što ćeš s tim?” Siba odgovori: “Magarci su za kraljevu obitelj, da jaše, kruhovi i voće da momci jedu, a vino da piju oni koji se umore u pustinji.”"

³ Kralj upita dalje: “Gdje je sin tvojega gospodara?” Siba odgovori kralju: “On je ostao u Jeruzalemu, jer je mislio: Danas će mi Izrćlova kuća vratiti kraljevstvo mojega oca.”"

⁴ Tada reče kralj Sibi: “Tvoje neka bude sve što posjeduje Meribaal!” Siba odgovori: “Bacam se ničice. Našao sam milost u tvojim očima, gospodaru kralju!”"

⁵ Kad je kralj David bio stigao u Bahurim, iziđe otamo čovjek od Šaulova roda, po imenu Šimej, Gerin sin; on se je približavao ružno psujući.""

⁶ Pritom je bacao kamenje na Davida i njegove sluge, na narod i ratnike s desne i s lijeve strane."

⁷ Ovako je psovao Šimej: “Odlazi, odlazi, ti krvopijo, ti ništarijo!"

⁸ Sad donosi Gospodin na tebe krv Šaulove kuće, na čije si mjesto sebe učinio kraljem. Gospodin predaje kraljevstvo tvojemu sinu Abšalomu. Tebe je, eto, zadesila nesreća, jer si krvopija.”"

⁹ Tada reče Abišaj, Sarvijin sin, kralju: “Zašto da psuje ovaj mrtvi pas mojega gospodara i kralja? Pusti me da mu skinem glavu!”"

¹⁰ Ali mu kralj odvrati: “Što ja imam s vama, Sarvijini sinovi? Kad on tako psuje i Gospodin ga nadahnuo: Psuj Davida!, tko smije onda pitati: Zašto tako činiš?”."

¹¹ Tada reče David Abišaju i svim svojim slugama: “Kad mi moj tjelesni sin radi o glavi, a kako ne će ovaj Benjaminov sin? Pustite ga neka psuje; jer mu je to udahnuo Gospodin.""

¹² Možda pogleda Gospodin na moju nevolju i da mi Gospodin sreću za psovku kojom sam danas udaren.”"

¹³ I tako je David sa svojim ljudima išao dalje. A Šimej je išao pokraj gore naprema njemu i jednako ga psovao, nabacivao se kamenjem na njega i zasipao ga prašinom."

¹⁴ Napokon dođe kralj, sa svim narodom koji ga je pratio, do cilja umoran. Tamo se odmori."

¹⁵ Međutim je Abšalom sa svim Izrćlcima bio stigao u Jeruzalem; Ahitofel ga je pratio. ""

¹⁶ Kad Arčanin Hušaj, Davidov prijatelj, dođe k Abšalomu, povika Hušaj Abšalomu: “Živio kralj! Živio kralj!”"

¹⁷ Abšalom odvrati Hušaju: “Je li to tvoja vjernost prema tvom prijatelju? Zašto nisi otišao sa svojim prijateljem?”"

¹⁸ A Hušaj odgovori Abšalomu: “Ne, nego koga Gospodin i narod i svi Izrćlci izabraše, njegov sam ja, i kod njega ću ostati."

¹⁹ I drugo: Kome da služim? Zar ne njegovu sinu? Kako sam služio tvojemu ocu, tako ću služiti i tebi.”"

²⁰ Kad je Abšalom zahtijevao od Ahitofela: “Dajte mi svoj savjet što da činimo”,"

²¹ odgovori Ahitofel Abšalomu: “Uđi k priležnicama svog oca, što ih je ostavio da čuvaju palaču! Kad čuje sav Izrćl da si se posve zavadio sa svojim ocem, ohrabrit će se svi tvoji privrženici.”"

²² I tako razapeše Abšalomu šator na krovu, i Abšalom uđe pred očima svega Izrćla k priležnicama svojega oca."

²³ Savjet naime što bi ga dao Ahitofel, vrijedio je tada toliko kao da bi tko upitao Boga. Toliko je vrijedio svaki savjet Ahitofelov i Davidu i Abšalomu."

17

¹ Nato predloži Ahitofel Abšalomu: “Želim odabrati sebi dvanćst tisuća ljudi, da još ove noći krenem u potjeru za Davidom."

² Ja ću ga stići, jer je posve izmoren, i uplašit ću ga. Sva vojska što je s njim podleći će, i ja mogu ubiti samoga kralja."

³ Tada ću dovesti svu vojsku k tebi. Kad se svi ratnici, kao što želiš, vrate, zavladat će mir u svemu narodu.”"

⁴ Taj se savjet svidje Abšalomu i svim Izrćlovim glavarima."

⁵ Ipak Abšalom zapovjedi: “Neka se još dozove Arčanin Hušaj! Da čujemo što će on reći.”"

⁶ Kad dođe Hušaj k Abšalomu, priopći mu Abšalom: “Tako je savjetovao Ahitofel. Trebamo li izvesti njegov prijedlog? Ako ne trebamo, govori ti!”"

⁷ A Hušaj odgovori Abšalomu: “Savjet koji je dao Ahitofel, nije ovaj put dobar.”"

⁸ I Hušaj nastavi: “Ti znaš da su junaci, tvoj otac i njegovi ratnici, puni ljute srčanosti kao medvjedica u polju kad joj otmu medvjediće. Usto je tvoj otac bojovnik koji s ljudima ne drži noćnoga sna."

⁹ On se je sada sigurno sakrio u kakvu jamu ili gdje drugdje. Pa ako odmah u početku neki padnu i ljudi to čuju, kazat će: Pristaše Abšalomove su poraženi."

¹⁰ Onda će i najhrabriji, koji imaju srce kao lav, izgubiti srčanost. Jer sav Izrćl zna da je tvoj otac junak i da su hrabri ljudi njegovi pratioci."

¹¹ Zato ja savjetujem: Daj skupi k sebi sav narod Izrćlov od Dana do Beer Šebe, da ih bude kao pijeska na moru, pa ti osobno s njima pođi u boj!"

¹² Kad ga onda zateknemo na mjestu gdje se upravo nalazi, mi ćemo ga napasti kao što rosa pada na zemlju, i od njega i svih ljudi što su s njim ne će ostati ni jedan."

¹³ Povuče li se u koji grad, sav će Izrćl opasati užetima taj grad, pa ćemo ga svući u dolinu, da se više ni kamenčić ondje ne nađe.”"

¹⁴ Tada izjaviše Abšalom i svi Izrćlci: “Savjet Arčanina Hušaja bolji je nego savjet Ahitofelov.” Gospodin je naime bio tako odredio da je dobri savjet Ahitofelov bio zabačen, jer je Gospodin htio navući zlo na Abšaloma."

¹⁵ Hušaj dojavi svećenicima Sadoku i Ebjataru: “Tako i tako savjetova Ahitofel Abšalomu i Izrćlovim starješinama. A ja savjetovah tako i tako."

¹⁶ Sad pošaljite brže Davidu ovaj glas: Ne noći više kod gazova u pustinji, nego prijeđi prijeko! Inače, dostiže pogibija kralja i sve ljude što su s njim.”"

¹⁷ Jonatan i Ahimaas stajali su spremni kod studenca Rogela. Jedna sluškinja dođe tamo i donese im vijest. Oni su tad imali odnijeti glas kralju Davidu; jer se nisu smjeli pokazati ni ući u grad.""

¹⁸ Ali ih vidje jedan dječak i javi to Abšalomu. Tada oni obojica brže pobjegoše u kuću jednoga čovjeka u Bahurimu. On je imao studenac u svom dvorištu, u koji se oni spustiše."

¹⁹ Žena uze pokrivač i razastre ga povrh studenca. Iznad toga razasu tučenog žita, tako da se nije moglo ništa opaziti."

²⁰ Kad Abšalomovi ljudi dođoše k ženi u kuću, upitaše je: “Gdje su Ahimaas i Jonatan?” Žena im odgovori: “Otišli su k vodi.” Oni su tražili, a ne nađoše ništa i vratiše se natrag u Jeruzalem."

²¹ čim su bili otišli, iziđoše oni iz studenca, odoše i javiše kralju Davidu. Rekoše Davidu: “Ustanite! Prijeđite brže preko vode! Jer je tako i tako savjetovao Ahitofel protiv vas.”"

²² Odmah ustade David sa svim ljudima što su bili s njim i prijeđe preko Jordana. Kad je jutro osvanulo, bili su svi do posljednjeg čovjeka prešli preko Jordana."

²³ Kad vidje Ahitofel da nije učinjeno kako je on savjetovao, osedla magarca i zaputi se kući u svoj grad. Nakon što je bio obišao svoju kuću, objesi se. Tako on umre. Bi pokopan u grobu svog oca."

²⁴ David je već bio stigao u Mahanajim kad Abšalom sa svim Izrćlcima što su bili s njim prijeđe preko Jordana."

²⁵ Na mjesto Joabovo bio je Abšalom postavio Amasu za vrhovnog zapovjednika nad vojskom. Amasa je bio sin nekoga Izrćlca koji se zvao Jitra. Ovaj je imao odnose s Abigajilom, Jišajevom kćerju, sestrom Sarvije, Joabove majke."

²⁶ Izrćlci se pod Abšalomom utaboriše u zemlji Gileadu."

²⁷ Kad David dođe u Mahanajim, donesoše mu Šobi, Nahašev sin iz amonskoga grada Rabe, i Makir, Amielov sin iz Lo Debara, i Gileadovac Barzilaj iz Rogelima"

²⁸ posteljâ, lonaca, zemljanih posuda, pšenice, ječma, brašna, tučenog žita, boba, leće, prženih zrna,"

²⁹ meda, mlijeka, ovaca i kravljega sira. Oni ponudiše Davidu i njegovim ljudima da to jedu. Jer su mislili: Ljudi su u pustinji ogladnjeli, umorili se i ožednjeli."

18

¹ Potom pregleda David vojsku što je bila s njim i postavi vođe nad tisućom i nad stotinom."

² Trećinu vojske postavi pod zapovijed Joabovu, trećinu pod zapovijed Abišaja, Sarvijina sina i Joabova brata, i trećinu pod Etaja iz Gata. Kad kralj priopći ljudima: “I ja ću ići s vama”,"

³ ljudi odvratiše: “Ti ne smiješ ići. Jer kad mi bježimo, ne ćeš mariti za nas. Kad bi i pola nas palo, ne bi marili za nas. A ti si sam kao nas deset tisuća. I bolje je da nam ti pomažeš iz grada.”"

⁴ Kralj im odgovori: “Što vam se čini da je dobro učinit ću.” Nato kralj stade kod vrata, i sva je vojska izlazila po sto i po tisuću."

⁵ Joabu, Abišaju i Etaju kralj zapovjedi: “čuvajte mi mladog Abšaloma.” Sva je vojska bila svjedok kako kralj zapovjedi svim vođama za Abšaloma."

⁶ Tako iziđe vojska u polje protiv Izrćla. Zametnu se bitka u šumi Efrajimovoj."

⁷ Tamo su Izrćlci bili potučeni od Davidovih ljudi i pretrpjeli su u onaj dan težak poraz izgubivši dvadeset tisuća ljudi."

⁸ Bitka se raširila po svoj tamošnjoj okolini. Više ljudi proždre šuma, nego što ih u onaj dan proždre mač."

⁹ Slučajno dođe Abšalom Davidovim ljudima pred oči. Abšalom je jahao na mazgi. Kad mazga dođe pod grane velikog hrasta, osta on glavom viseći o hrastu, i lebdio je između neba i zemlje, nakon što je mazga bila otrčala ispod njega."

¹⁰ Jedan čovjek vidje to i javi Joabu: “Vidio sam Abšaloma gdje visi o hrastu.”"

¹¹ Joab odvrati čovjeku koji mu je bio donio tu vijest: “Pa kad si ga vidio, zar ga nisi odmah oborio na tlo? Bio bih ti rado dao deset srebrnjaka i jedan pojas.”"

¹² A čovjek odgovori Joabu: “I kad bi mi se izbrojilo tisuću srebrnjaka, ne bih digao svoje ruke na kraljeva sina. Jer smo čuli na svoje uši kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Etaju: čuvajte mi mladog Abšaloma!"

¹³ Da sam ga napao, ne bi se to moglo od kralja sakriti, a ti bi se držao po strani.”"

¹⁴ Joab odvrati: “Ja ne ću gubiti vrijeme s tobom.” Pa uze tri sulice u ruku i zabode ih u prsa Abšalomu. Kako je još živ visio o hrastu,"

¹⁵ pristupi deset momaka, što su nosili Joabu oružje, i ubiše Abšaloma."

¹⁶ Nato dade Joab zatrubiti u trubu, i ljudi prestadoše progoniti Izrćlce. Jer je Joab bio ljudima zapovjedio da stanu."

¹⁷ I uzeše Abšaloma, baciše ga u šumu u veliku jamu i nabacaše na nj vrlo veliku gomilu kamenja. A sav Izrćl pobježe, svaki k svojoj kući."

¹⁸ Abšalom je bio sebi podigao spomenik za svojega života u kraljevoj dolini. Mislio je naime: “Nemam sina koji bi mogao čuvati uspomenu na moje ime.” Tako je bio nazvao onaj spomenik svojim imenom. Zove se do dana današnjega “Abšalomov spomenik”."

¹⁹ Ahimaas, Sadokov sin, reče: “Otrčat ću i odnijet ću vijest kralju da mu je Gospodin udijelio pobjedu nad njegovim neprijateljima.”"

²⁰ A Joab mu odvrati: “Nemoj danas biti glasnik! Neki drugi dan možeš biti glasnik; ali danas ne smiješ biti, jer je kraljev sin mrtav.” ""

²¹ Joab zapovjedi Etiopljaninu: “Idi, javi kralju što si vidio!” Etiopljanin se baci pred Joaba ničice i otrči."

²² A Ahimaas, Sadokov sin, još jednom reče Joabu: “Neka bude što hoće! Ja ću ipak trčati za Etiopljaninom!” Joab odvrati: “Pa što ćeš trčati, moj sine? Ne ćeš dobiti uzdarje.”"

²³ On odgovori: “Neka bude što hoće, trčat ću!” Tada mu reče: “Pa trči!” Ahimaas udari ravnicom Jordana i preteče Etiopljanina."

²⁴ David je upravo sjedio među dvojim vratima. Stražar je bio uzišao na krov kroz vrata na zidu. Kad on podiže svoje oči i pogleda, vidje jednoga čovjeka gdje trči sam."

²⁵ Stražar povika i javi kralju. Kralj reče: “Kad je sam, onda nosi dobru vijest.” I dok je onaj dolazio sve bliže,"

²⁶ vidje stražar još drugoga čovjeka kako trči. I povika stražar vrataru: “Vidim još jednoga čovjeka kako trči sam.” Kralj reče: “I on nosi dobar glas.”"

²⁷ Stražar povika dalje: “Prvi trči, koliko vidim, upravo kao Ahimaas, Sadokov sin.” Kralj odgovori: “To je dobar čovjek. Taj dolazi s dobrim glasom.”"

²⁸ Tada Ahimaas povika kralju: “Pobjeda!”, baci se tad pred kraljem licem sve do zemlje i reče: “Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog tvoj, koji predade ljude što podigoše svoju ruku na mojega gospodara, kralja!”"

²⁹ Kralj upita: “Je li dobro mladom Abšalomu?” Ahimaas odgovori: “Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab poslao slugu tvojega. Ali ne znam što je bilo.”"

³⁰ Kralj odvrati: “Makni se, stani tamo!” On se makne i stane."

³¹ Tada dođe Etiopljanin. Etiopljanin povika: “Moj gospodar i kralj neka dopusti da mu se javi dobra vijest: Gospodin ti je danas udijelio pobjedu nad svima koji se pobuniše protiv tebe.”"

³² A kralj upita Etiopljanina: “Je li dobro mladom Abšalomu?” Etiopljanin odgovori: “Kao taj mladić, tako neka prođu neprijatelji mojega gospodara, kralja, i svi koji ustaju na te u zloj namjeri!”"

19

¹ Kralj zadrhta i ode plačući u gornju sobu iznad vrata. Idući, jadikovao je: “Sine moj, Abšalome! Sine moj! Sine moj, Abšalome! Ah, da sam ja umro mjesto tebe! O Abšalome, sine moj, sine moj!”"

² Javiše Joabu da kralj plače i jadikuje za Abšalomom."

³ Tako se pobjeda onoga dana pretvori u žalost za svu vojsku, jer je narod onoga dana saznao da kralj tuguje za svojim sinom."

⁴ Zato vojska uđe u grad kradom, kao što se iskrade vojska koja se stidi jer je pobjegla iz bitke."

⁵ Kralj pokri svoje lice. “Sine moj, Abšalome,” jadikovao je iza glasa, “sine moj, Abšalome, sine moj!”"

⁶ Tada dođe Joab kralju u kuću i reče: “Izgrdio si danas sve svoje sluge, a oni danas spasiše život tebi, tvojim sinovima i kćerima, tvojim ženama i priležnicama."

⁷ Iskazao si ljubav onima koji te mrze, a mržnju onima koji te ljube. Jer pokazuješ, eto, danas da tebi ništa nisu vojskovođe i ljudi. Jest, sada znam da bi ti bilo pravo kad bi Abšalom još bio živ, a mi svi drugi kad bismo danas pali."

⁸ Ali ustani sada, iziđi van i progovori ljubazno svojim ljudima! Jer kunem ti se Gospodinom: Ako ne iziđeš, ne će ni jedan ostati kod tebe ove noći. To će biti gore za tebe nego sva zla što su te snalazila od tvoje mladosti do sada.”"

⁹ Tada ustade kralj i sjedne na vratima. Kad javiše vojsci: “Evo, sjedi kralj na vratima,” dođoše svi ljudi pred kralja. A Izrćlci su bili pobjegli, svaki svojoj kući."

¹⁰ I sav se narod stane svađati. Po svim plemenima Izrćlovim govorilo se: “Kralj nas je oslobodio iz ruku naših neprijatelja i izbavio nas iz filistejskih ruku; a ipak je morao bježati iz zemlje pred Abšalomom.""

¹¹ A Abšalom, kojega smo bili pomazali za kralja, pade u boju. Zašto još oklijevate, i ne dovedete natrag kralja?”"

¹² Nato kralj David posla k svećenicima Sadoku i Ebjataru i poruči im: “Upitajte starješine Judine: Zašto da vi budete posljednji koji će natrag dovesti kralja u njegovu kuću? Što se je govorilo po svemu Izrćlu, bilo je naime došlo do kralja u njegovu kuću."

¹³ Vi ste moja braća, vi ste od mojega mesa i kosti. Zašto da budete posljednji koji će natrag dovesti kralja?"

¹⁴ Recite Amasi: Ti si ipak od mojega mesa i kosti. Tako i tako neka mi učini Bog ako mi ne budeš vrhovni vojskovođa dok si živ, umjesto Joaba!”"

¹⁵ Tako je pridobio srca svih ljudi od Judina roda, pa oni jednodušno zamoliše kralja: “Vrati se sa svim svojim ljudima!”"

¹⁶ Tako se kralj vrati i stiže na Jordan. Judeji su bili došli u Gilgal ususret kralju, da prevedu kralja preko Jordana."

¹⁷ I Benjaminovac Šimej, sin Gerin, iz Bahurima, bio je pohitao s Judejima ususret kralju Davidu."

¹⁸ I s njim tisuću ljudi iz Benjaminova roda. I Siba, upravitelj Šaulove kuće, bio je došao kralju na Jordan s petnćst svojih sinova i dvadeset slugu."

¹⁹ Kad prijeđe lađom, da preveze kraljevsku obitelj i da mu stoji na službi, baci se Šimej, sin Gerin, pred kraljem ničice, kad je kralj htio prijeći Jordan."

²⁰ On zamoli kralja: “Neka mi moj gospodar ne upiše u krivnju i neka se više ne spominje pakosti koju je počinio njegov sluga u onaj dan kad je moj gospodar, kralj, izlazio iz Jeruzalema. Neka mi kralj to ne pamti!"

²¹ Jer tvoj sluga zna da se je ogriješio. Ali, kako vidiš, danas sam prvi iz sve Josipove kuće došao ususret svojemu gospodaru, kralju.”"

²² Tada povika Abišaj, sin Sarvijin: “Šimej neka umre, jer je psovao Gospodnjega pomazanika!”"

²³ A David odvrati: “Što ja imam s vama, Sarvijini sinovi? Vi ste mi danas napasnici. Zar da danas pogine netko u Izrćlu, kad znam da sam danas opet kralj nad Izrćlom?”"

²⁴ Tada reče kralj Šimeju: “Ne ćeš poginuti!” I kralj mu se zakune."

²⁵ I Meribaal, Šaulov unuk, dođe ususret kralju. On nije bio njegovao svojih nogu, nije uređivao brade, niti je svoje haljine prao od onoga dana kad je bio otišao kralj, sve do dana kad se je opet vratio zdrav."

²⁶ I kad on dođe u Jeruzalem ususret kralju, upita ga kralj: “Meribaale, zašto nisi pošao sa mnom?”"

²⁷ On odgovori: “Moj gospodaru i kralju! Prevario me moj sluga. Jer tvoj je sluga sebi dao osedlati magarca, da odjaše tamo i pođe s kraljem. Jer je tvoj sluga hrom."

²⁸ Ali on ocrni tvojega slugu kod mojega gospodara, kralja. No moj je gospodar, kralj, kao anđeo Božji. Zato čini što ti se čini dobro!"

²⁹ Premda sva kuća mojega oca nije imala ništa drugo očekivati od mojega gospodara i kralja nego smrt, ipak si ti uzeo svojega slugu među svoje drugove za stolom. Pa kakvo još imam pravo i kakav zahtjev kod kralja?”"

³⁰ Kralj mu odgovori: “čemu tolike riječi? Određujem: Ti i Siba podijelite imanje!”"

³¹ A Meribaal reče kralju: “Neka uzme sve kad se je moj gospodar i kralj vratio kući čitav i zdrav!”"

³² I Barzilaj od Gileada bio je došao iz Rogelima i pošao s kraljem na Jordan, da ga prati preko Jordana."

³³ Barzilaj je bio vrlo star, čovjek od osamdeset godina. On je bio kralja hranio za njegova boravka u Mahanajimu, jer je bio vrlo imućan."

³⁴ I kralj reče Barzilaju: “Hajde sa mnom! Ja ću se u Jeruzalemu brinuti za tvoje uzdržavanje.”"

³⁵ Ali Barzilaj odvrati kralju: “Kako ću dugo još živjeti da idem s kraljem u Jeruzalem?"

³⁶ Ima mi sada osamdeset godina. Pa mogu li još razlikovati dobro i zlo? Može li tvoj sluga okusom raspoznati što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjevača i pjevačica? Zašto da tvoj sluga još padne na teret svojemu gospodaru i kralju?"

³⁷ Samo komadić bi htio tvoj sluga proći s kraljem preko Jordana. Zašto da mi kralj odmah tako naplati?"

³⁸ Pusti da se tvoj sluga vrati kući, da umrem u svojem rodnom gradu kod groba svojega oca i majke! Ali evo, tu je tvoj sluga Kimham; on neka ide s mojim gospodarom, kraljem! Učini njemu što smatraš da je dobro!” ""

³⁹ Kralj odgovori: “Neka ide sa mnom Kimham! Ja ću mu učiniti što je tebi drago, i tebi ću ispuniti svaku želju.”"

⁴⁰ Potom prijeđe sav narod preko Jordana. I kralj prijeđe. Kralj onda poljubi Barzilaja i rastade se s njim. Nato se on vrati u svoje mjesto."

⁴¹ Kralj ode dalje u Galgalu, a Kimham ga je pratio. Sva vojska Judina i polovina ratnika Izrćlovih bila je dopratila kralja."

⁴² I dođoše svi Izrćlci kralju i upitaše ga: “Zašto te odvedoše naša braća, Judeji, i prevedoše te preko Jordana s tvojom obitelji i s cijelom okolinom Davidovom?”"

⁴³ Svi Judeji odgovoriše Izrćlcima: “Kralj je ipak u srodstvu s nama. Zašto se tako ljutite zbog toga? Jesmo li možda živjeli o kraljevu trošku? Pa jesmo li ga ugrabili?”"

⁴⁴ Ali Izrćlci odvratiše Judejima: “Mi imamo deset dijelova od kralju. I mi smo prema vama prvorođenci. Zašto nas zapostaviste? Nije li najprije na našoj strani iskazana želja da dovedemo svojega kralja?” Ali odgovor Judeja bio je još žešći od govora Izrćlaca."

20

¹ Slučajno je bio tamo ništavan čovjek po imenu Šeba, sin Bikrijev, Benjaminovac. On zatrubi u trubu i povika: “Mi nemano dijela s Davidom. Mi nemamo nasljedstva s Jišajevim sinom. Svaki neka se vrati kući, Izrćlci!”"

² Nato svi Izrćlci otpadoše od Davida i priključiše se Šebi, Bikrijevu sinu. A Judeji otpratiše kralja od Jordana u Jeruzalem."

³ Kad je David bio došao u svoju palaču u Jeruzalem, dade deset priležnica, što ih je bio ostavio da čuvaju palaču, odvesti u posebnu kuću, i brinuo se je za njihovo uzdržavanje, ali nije više općio s njima. Tako su živjele do svoje smrti zatvorene, kao udovice za muževa života."

⁴ Potom zapovjedi kralj Amasi: “Sazovi mi Judejce za tri dana! Isto tako budi osobno tu!”"

⁵ I Amasa ode sazvati Judejce. A kad izostane više od vremena što mu ga je bio odredio,"

⁶ reče David Abišaju: “Sad će nam Šeba, Bikrijev sin, biti opasniji od Abšaloma. Uzmi ti ljude svojega gospodara i progoni ga! Inače će dobiti tvrde gradove i zadat će nam mnogo jada.”"

⁷ Joabovi ljudi iziđoše pod njegovim vodstvom, zajedno s Keretijima i Feletijima i svim ratnicima junacima. Ostaviše Jeruzalem kako bi progonili Šebu, Bikrijeva sina."

⁸ Kad dođoše na veliki kamen kod Gibeona, susretne ih Amasa. Joab je bio odjeven u kratku haljinu. Na njoj je visio bodež što je u koricama bio svezan uz bedro. Kad krene naprijed, bodež mu ispadne na tlo."

⁹ Tada Joab upita Amasu: “Jesi li zdravo, dragi brate?” I prihvati Joab desnom rukom Amasu za bradu, da ga poljubi."

¹⁰ A Amasa ne spazi mač u Joabovoj ruci. Tako mu ga je on mogao zarinuti u slabine i njegova su se crijeva prosula na zemlju. On umre, a da mu Joab nije trebao zadati još drugi ubod. Potom Joab i njegov brat Abišaj odoše dalje u potjeru za Šebom, Bikrijevim sinom."

¹¹ Jedan od Joabovih ljudi morao je ostati kod Amase i viknuti: “Tko je uz Joaba i tko je za Davida neka ide za Joabom!”"

¹² Amasa, sav obliven krvlju, ležao je nasred puta. Kad onaj čovjek vidje da se svi ljudi zaustavljaju, odvuče Amasu s puta u polje i stavi na nj haljinu. Jer svaki koji je prolazio promatrao bi ga i zaustavio bi se."

¹³ čim ga je bio uklonio s puta, priključiše se svi Joabu, da tjeraju Šebu, Bikrijeva sina."

¹⁴ A on (Šeba) prođe sva Izrćlova plemena do Abel Bet Maaku. Ali su ga svi gradovi prezreli, pa i progonili."

¹⁵ Svi Joabovi ljudi dođoše i opkoliše ga u Abel Bet Maaki, iskopaše opkop oko grada, tako da su stajali pred gradskim zidom i potkopavali zid, da ga obore."

¹⁶ Tada viknu jedna mudra žena iz grada: “čujte, čujte! Kažite Joabu neka dođe ovamo! Htjela bih s njim govoriti.”"

¹⁷ Kad on dođe u njezinu blizinu, upita ga žena: “Jesi li ti Joab?” On odgovori: “Jesam.” Ona mu reče: “Poslušaj riječi svoje sluškinje!” On odgovori: “čujem.”"

¹⁸ Ona reče: “Od starine se govori: Pitajte samo u Abelu i doći ćete do cilja."

¹⁹ Mi smo najmirniji i najvjerniji grad u Izrćlu. A ti hoćeš razoriti majku gradova u Izrćlu. Zašto hoćeš upropastiti vlasništvo Gospodnje?”"

²⁰ Joab odvrati: “Daleko je to od mene da uništim i razorim."

²¹ Ne radi se o tome nego jedan čovjek iz Efrajimove gore po imenu Šeba, Bikrijev sin, pobunio se protiv kralja, protiv Davida. Dajte samo njega, i ja odoh od grada.” Žena odvrati Joabu: “Glava njegova bacit će ti se odmah preko zida!”"

²² I puna lukavosti nagovori žena sve ljude, i oni odsjekoše glavu Šebi, Bikrijevu sinu, i baciše je Joabu. I on zatrubi u trubu, i oni se raziđoše od grada, svaki svojoj kući. Joab se vrati kralju u Jeruzalem."

²³ Na čelu sve vojske izrćlske stajao je Joab. Zapovjednik Kerećanima i Pelećanima bio je Benaja, Jojadin sin."

²⁴ Radove je nadzirao Adoram. Pečatnik je bio Jošafat, Ahiludov sin."

²⁵ Državni pisar bio je Seraja. Svećenici su bili Sadok i Ebjatar."

²⁶ I Jairanin Ira bio je svećenik kod Davida."

21

¹ Jedanput u danima Davidovim vladala je glad tri godine, iz godine u godinu. I David upita Gospodina. “Na Šaulu i njegovoj kući leži krvna krivnja”, odgovori Gospodin, “jer je pogubio Gibeonce.”"

² Tada kralj dozva Gibeonce i upita ih. Gibeonci ne pripadaju Izrćlcima, nego ostacima Amorejaca. Premda su im se Izrćlci bili obvezali zakletvom, tražio je Šaul, u svojoj revnosti za Izrćlce i Judejce, da ih se uništi."

³ David dakle upita Gibeonce: “Što da vam učinim? čime da vas namirim? Blagoslovite ipak baštinu Gospodnju!”"

⁴ Gibeonci mu odgovoriše: “Ne tražimo ni srebra ni zlata od Šaula i njegove kuće. Niti nam je do toga da itko bude pogubljen u Izrćlu.” On ih upita: “Pa što hoćete? Učinit ću vam.”"

⁵ Oni odvratiše kralju: “čovjek koji nas je zatirao i za tim išao da nas iskorijeni, da nas ne bude nigdje u području Izrćlovu,"

⁶ od njegovih sinova neka nam se da sedam ljudi. Mi ćemo ih pred Gospodinom, u Gibeonu, objesiti na gori Gospodnjoj.” Kralj obeća: “Dat ću vam ih.”"

⁷ Ali Meribaala, sina Jonatana, sina Šaulova, poštedje kralj zbog zakletve pred Gospodinom, koja je bila među njima, Davidom i Jonatanom, Šaulovim sinom."

⁸ I uze kralj oba sina, koje Šaulu rodi Rispa, Ajina kći, Armonija i Meribaala, i pet sinova koje Meraba, Šaulova kći, rodi Adrielu, sinu Barzilaja iz Mehole."

⁹ Njih dade Gibeoncima, a oni ih objesiše na gori pred Gospodinom. Tako sedmorica pogiboše u isto vrijeme. U prvim danima žetve, u početku ječmene žetve, umriješe."

¹⁰ Tada uze Rispa, Ajina kći, crnu haljinu i sebi je prostre po stijeni kao postelju od početka žetve, dok ne padne na mrtva tjelesa dažd s neba. Tako spriječi da padaju na njih po danu nebeske ptice, a po noći poljske zvijeri."

¹¹ I kad javiše Davidu što učini Šaulova priležnica Rispa, Ajina kći,"

¹² dade David donijeti kosti Šaulove i njegova sina Jonatana građanima grada Jabeša u Gileadu. Oni su ih bili potajno uzeli iz Bet Šana, gdje ih objesiše Filistejci, kad Filistejci potukoše Šaula na Gilboi."

¹³ Otamo on dade donijeti kosti Šaula i njegova sina Jonatana. Uz njih staviše kosti obješenih"

¹⁴ i pokopaše kosti Šaula i njegova sina Jonatana u grob njegova oca Kiša u Seli, u Benjaminovoj zemlji. Nakon što učiniše sve kako je kralj bio naredio, smilova se Bog zemlji."

¹⁵ I nasta opet rat između Filistejaca i Izrćlaca. David ode sa svojim ljudima i borio se je s Filistejcima. I jer je David pritom posustao,"

¹⁶ mogao ga je uhvatiti Išibenob, koji je bio od roda divova. U njegovu koplju bilo je trista šekela mjedi. Bio je opasan novim mačem. Kad je htio ubiti Davida,"

¹⁷ dođe Davidu u pomoć Abišaj, Sarvijin sin, i ubi Filistejca. Tada ga zakleše Davidovi ljudi: “Ne smiješ više izlaziti s nama u boj, da ne ugasiš svjetiljku Izrćlovu!”"

¹⁸ Potom nasta opet u Gobu rat s Filistejcima. Tada Hušanin Sibkaj ubije Sipaja, koji je bio također od roda divova."

¹⁹ Kad onda opet kod Gobe nasta rat s Filistejcima, ubi Elhanan, sin Jaira iz Betlehema, Golijata iz Gata, kojemu je koplje bilo kao vratilo."

²⁰ I opet nasta rat kod Gata. Tamo je bio jedan čovjek gorostas, koji je imao po šest prstiju na rukama i po šest prstiju na nogama, ukupno dvadeset i četiri. I on je bio od roda divova."

²¹ Kad je on pogrdio Izrćlce, ubio ga je Jonatan, sin Šimeja, Davidova brata."

²² Ta su četvorica vukla lozu od roda divova u Gatu i padoše od ruke Davidove i njegovih ljudi."

22

¹ David sastavi, u vrijeme kad ga je Gospodin bio izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz Šaulove ruke, u slavu Gospodinu ovu pjesmu."

² On je pjevao: “Gospodin, moja stijena, grad moj, izbavitelj moj!"

³ Bog je branik moj: u njemu tražim utočište. Štit moj, rog spasenja mojega! Jakost moja, sloboda moja! Izbavitelj moj, koji mi je pomogao u teškoj nevolji."

⁴ Zazvao sam Velehvaljenoga, Gospodina, i već me oslobodio mojih neprijatelja."

⁵ Udarali su na me pobjesnjeli valovi smrti, rijeke zla držale su me u tjeskobi."

⁶ Okovi su me pakla sapeli, pale na me zamke smrti."

⁷ U nevolji svojoj povikah Gospodinu, zavapih Bogu svojemu: i on iz šatora svojega razabra glas moj, do ušiju njegovih dođe vapaj moj."

⁸ Tada se najednom pokoleba zemlja i zadrhti, utvrde nebeske uzdrmaše, njihale su se: tako je on bio pun gnjeva."

⁹ Iz nosa je njegova sukljao dim, iz usta je njegovih buktio oganj što proždire, požar je vrcao od njega."

¹⁰ Već savi nebesa i siđe: noge su mu počivale na tamnu oblaku,"

¹¹ na kerubima je sjedio i vozio se, i dohujao na krilima vjetrova."

¹² Tamu je razvukao oko sebe; kao voda težak, mračan oblak postao mu šator. ""

¹³ U svjetlosti, što je sjala pred njim, plamtjelo je ognjeno ugljevlje."

¹⁴ Gospodin pusti da gromovi zagrme na nebu. Svevišnji pusti da zaori njegov glas."

¹⁵ Strijele odape i rasprši ih, munje izbaci i pomete ih."

¹⁶ Pokazaše se dubine morske, otkriše se temelji svijeta pred ljutnjom i gnjevom Božjim, pred dahtanjem njegove srdžbe."

¹⁷ S visine me stiže i uhvati me, iz silnih me voda izvuče,"

¹⁸ istrgnu me od mojih jakih neprijatelja, od protivnika koji su od mene bili jači."

¹⁹ Napadoše me u dan moje nevolje, ali mi je Gospodin bio zaštitnik."

²⁰ Izvede me na čistinu, oslobodi me, jer mi je bio milostiv i naklonjen."

²¹ Tako mi naplati Gospodin moje pravedno djelo, tako mi nagradi čistoću mojih ruku."

²² Jer sam se držao putova Gospodnjih, nikad ne učinih krivo Bogu svojemu."

²³ Pred očima sam imao sve njegove upute, nikad ne odbacih njegova zakona."

²⁴ Bez prijekora hodio sam pred njim, čuvao sam se od svoje opakosti."

²⁵ Zato mi nagradi Gospodin moju vjernost, koja mu je poznata, moju čistoću."

²⁶ Dobar si dobrome, vjeran si vjernome."

²⁷ S čistim postupaš čisto, samo se zločestu protiviš."

²⁸ Pomažeš narodu nevoljnu, obaraš pogled oholu."

²⁹ Ti si svjetionik moj, Gospodine, Bog moj koji mi rasvjetljuje noć."

³⁰ Snagom tvojom razbijam neprijateljske čete, preko zidina skačem s Bogom svojim."

³¹ Bog ? savršen je put njegov; istinita je riječ Gospodnja. On je štit svima koji se utječu pod njegovu zaštitu. ""

³² Jer tko je još Bog osim Gospodina? Tko je stijena, ako ne naš Bog?!"

³³ Bog, koji me opasava snagom, čini neopasnim put moj."

³⁴ čini moje noge brzima kao jelenove, postavi me visoko na kamenit greben."

³⁵ Ruku moju upravlja u boju, mišice moje zapeše luk od mjedi."

³⁶ Pomoć si mi svoju dao kao štit, učinila me velikim dobrota tvoja."

³⁷ Koraku mojemu dao si širok prostor, nikad mi koljena nisu klecala."

³⁸ Tako sam mogao tjerati svojega neprijatelja, mogao sam ga dostići, i nisam se vratio dok nije ležao uništen."

³⁹ Pograbio sam ga, udario sam ga pa ne ustade više; među noge mi pade. ""

⁴⁰ Snagom si me naoružao za boj; one koji su stali protiv mene, oborio si ih preda mnom na koljena, ""

⁴¹ neprijatelje si moje natjerao preda mnom u bijeg; tako sam uništio svoje mrzitelje. ""

⁴² Vikali su za pomoć, ali nije bilo pomoćnika; vikali su Gospodinu, ali on ih nije čuo. ""

⁴³ Kao prah zemaljski satro sam ih, stukao, zgazio ih kao blato na ulici."

⁴⁴ Izveo si me čitava iz borbe za moj narod. Za glavara poganima postavio si me; narod kojega nikada ne vidjeh, postade mi podanik, ""

⁴⁵ sinovi iz tuđe zemlje iskazuju mi štovanje, na riječ su mi poslušni."

⁴⁶ Padaju ničice sinovi iz tuđe zemlje, dršćući izlaze iz svojih gradova."

⁴⁷ Živ je Gospodin! U sav glas neka je slavljena stijena moja! Visoko hvaljen neka je Bog, stijena spasenja mojega!"

⁴⁸ Bog koji mi je pomogao u osveti, narode mi pod noge natjerao,"

⁴⁹ izbavitelj moj od neprijatelja mojih! Ti me uzvisi nad protivnicima mojim, oslobodi me od čovjeka samovoljna."

⁵⁰ Zato ću te slaviti pred cijelim svijetom, o moj Gospodine! Pjevat ću imenu tvojemu,"

⁵¹ koje daje sreću i spasenje svom kralju, milost dijeli svom pomazaniku: Davidu i njegovu rodu u vječna vremena!”"

23

¹ Ovo su posljednje riječi Davidove, izjava Davida, sina Jišajeva, izjava čovjeka koji je bio uzvišen visoko, pomazanika Boga Jakovljeva, koji je pjevao pjesme Izrćlove:"

² ”Duh Gospodnji šaptao mi je. Na mojemu je jeziku još riječ njegova."

³ Govorio je Bog Izrćlov, govorila je meni stijena Izrćlova: Tko pravedno vlada ljudima, koga u vladanju vodi strah Božji,"

⁴ on je svjetlo jutarnje kad sunce ograne, a nikakav oblak ne pomućuje ranu svjetlost. U sjaju sunčanom, nakon kiše, mlada trava niče iz zemlje."

⁵ Tako zaista stoji moja kuća prema Bogu: vječan zavjet sklopio je on sa mnom, uređen u svemu i dobro čuvan. Svaku moju želju i svaku moju čežnju on pušta, da zaista uspije."

⁶ Kao iščupano trnje svi su zlikovci: nitko ih se zato ne dotiče."

⁷ Tko se na njih namjeri prihvati se za željezo i koplje, i praskajući oni planu u žeravici.”"

⁸ Ovo su imena junaka Davidovih: Hakmonac Išbaal, prvi među trojicom. On zavitla svoje koplje i ubije osam stotina odjednom."

⁹ Za njim dolazi između tri junaka Ahoašanin Eleazar, Dodonov sin. On je bio s Davidom u Pas Daminu, kad se tamo skupiše Filistejci na boj. Kad se Izrćlci povukoše,"

¹⁰ on je bio ostao i tukao je Filistejce, dok mu su ruka nije umorila i ukočila. Tako dade Gospodin u onaj dan sjajnu pobjedu. Ljudi se vratiše i pođoše za njim, ali samo zato da pokupe plijen."

¹¹ Za njim dolazi Ararac Šama, Elin sin. Jednom su se skupili Filistejci u Lehiju. Tamo je bio komad zemlje s lećom. A kad su ljudi bježali od Filistejaca,"

¹² stade on nasred polja, obrani ga i pobi Filistejce. Tako dade Gospodin veliku pobjedu."

¹³ Jedanput siđoše ta tri najodličnija između tridesetorice u vrijeme žetve k Davidu u pećinu Adulam, kad se četa Filistejaca utaborila u Refaimskoj dolini."

¹⁴ David je upravo bio u tvrđavi. A u Betlehemu je onda bila filistejska straža."

¹⁵ I kad je David zaželio: “Tko bi mi donio vode da pijem iz studenca na vratima Betlehema?”,"

¹⁶ onda ona tri junaka prodriješe kroz tabor Filistejaca, zahvatiše vode iz studenca na vratima Betlehema i donesoše Davidu. Ali je on ne htjede piti, nego je proli u čast Gospodinu"

¹⁷ i reče: “Ne daj mi, Gospodine, da takvo što učinim! Pa to je krv ljudi koji prodriješe u životnoj opasnosti!” Zato ne htjede piti. To učiniše ta tri junaka:"

¹⁸ Abišaj, Joabov brat, sin Sarvijin, bio je glavar tridesetorici. On zavitla svoje koplje na tri stotine i pobi ih. Kod one je trojice uživao ugled."

¹⁹ On se isticao među tridesetoricom i postao im je vođa, ali onu trojicu nije mogao dostići."

²⁰ Benaja, Jojadin sin, iz Kabseela, bio je hrabar čovjek, velik na djelima. On pogubi oba Ariela iz Moaba. Također je, dolje kod jednog studenca, ubio lava, kad je bio pao snijeg."

²¹ Ubio je i jednoga Egipćanina gorostasne visine. Premda je Egipćanin imao u ruci koplje, on iziđe na nj sa štapom, istrgne Egipćaninu koplje iz ruke i ubije ga njegovim vlastitim kopljem."

²² To učini Benaja, Jojadin sin. Kod trojice junaka uživao je velik ugled."

²³ Bio je slavniji od tridesetorice, ali onu trojicu nije stigao. David ga je postavio na čelo tjelesne straže."

²⁴ Među tridesetoricom bili su Joabov brat Asahel, Elhanan iz Betlehema, sin Dodonov,"

²⁵ Šama iz Haroda, Elika iz Haroda,"

²⁶ Heles iz Peleta, Ira, Ikešev sin iz Tekoe,"

²⁷ Abiezer iz Anatota, Sibekaj iz Huše,"

²⁸ Salmon iz Ahoha, Mahraj iz Netofe,"

²⁹ Heled, Baanin sin, iz Netofe, Itaj, Ribajev sin, iz Gibeje u plemenu Benjaminovu,"

³⁰ Benaja iz Pireatona, Hidaj iz potoka Gaaše,"

³¹ Abibaal iz Bet Haarabe, Azmavet iz Bahurima,"

³² Eljahba iz Šaalbona, sin Jašenov, Jonatan,"

³³ Šama iz Harara, Ajiam, Šararov sin iz Arara,"

³⁴ Elifelet, sin Ahasbajev, iz Bet Maake, Eliam, sin Ahitoelov iz Gilona,"

³⁵ Hesraj iz Karmela, Paaraj iz Araba,"

³⁶ Jigeal, sin Natana iz Sobe, Bani iz Gada,"

³⁷ Selek iz Amona, Nahraj iz Beerota, koji je nosio oružje Joabu, Sarvijinu sinu,"

³⁸ Ira iz Jatira, Gareb iz Jatira,"

³⁹ Urija, Hetit: zajedno trideset i sedam."

24

¹ Gospodnji gnjev raspali se još jedanput protiv Izrćlaca, tako da on Davida nadraži protiv njih, pa zapovjedi: “Hajde, izbroj Izrćla i Judu!”"

² Tada kralj zapovjedi svojemu vojskovođi Joabu: “Prođi po svim plemenima Izrćlovim od Dana do Beer Šebe i izbrojite narod, da znam njegov broj!”"

³ A Joab odvrati kralju: “Gospodin, Bog tvoj, dodat će narodu onoliko koliko ga je sad, još sto puta toliko, i moj gospodar i kralj će to još sam doživjeti. Zašto moj gospodar i kralj takvo što hoće?”"

⁴ Ali kraljeva zapovijed prisili Joaba i vojskovođe pa Joab i vojskovođe odoše od kralja, da prebroje narod Izrćlov."

⁵ Prijeđoše Jordan i počeše kod Aroera, desno od grada koji leži u dolini potoka, u smjeru Gada i Jazera."

⁶ Tada odoše u Gilead i do zemlje Hetita prema Kadešu. Potom dođoše u Dan i okrenuše u Sidon."

⁷ Onda stigoše u tvrdi grad Tir i u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca. Potom odoše u južnu Judinu zemlju u Beer Šebu."

⁸ Tako obiđoše svu zemlju i vratiše se u Jeruzalem poslije devet mjeseci i dvadeset dana."

⁹ Joab dade kralju broj popisanoga naroda, i bilo je od Izrćla osam stotina tisuća ljudi sposobnih za oružje i opasanih mačem, a od Jude pet stotina tisuća ljudi."

¹⁰ A kad David prebroji narod, taknu ga savjest i David se pomoli Gospodinu: “Teško sam se ogriješio, što to učinih. Ali, Gospodine, oduzmi svojemu sluzi krivnju, jer sam bio posve zaslijepljen!”"

¹¹ Kad David ujutro ustade, dođe riječ Gospodnja proroku Gadu, Davidovu vidovnjaku, i reče:"

¹² ”Idi i kaži Davidu: Ovako govori Gospodin: Troje ti predlažem; izaberi što da ti od toga učinim!” ""

¹³ Gad pođe k Davidu i navijesti mu: “Hoćeš li da na tvoju zemlju dođe sedam godina gladi, ili da bježiš tri mjeseca pred svojim neprijateljima i da te oni progone, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sad promisli i razmotri što ću odgovoriti onome koji me poslao!”"

¹⁴ David odgovori Gadu: “U velikoj sam muci. Mi ćemo radije pasti u Gospodnje ruke, jer je njegovo milosrđe veliko. A u ruke ljudima ne bih htio pasti.”"

¹⁵ Tako pusti Gospodin kugu na Izrćla od jutra do određenoga vremena. Pomre naroda od Dana do Beer Šebe sedamdeset tisuća ljudi."

¹⁶ Već pruži anđeo svoju ruku na Jeruzalem, da ga uništi, kad se sažali Gospodinu, i zapovjedi anđelu koji je ubijao narod: “Dosta! Povuci natrag svoju ruku!” Anđeo je Gospodnji bio upravo došao do gumna Jebusejca Araune."

¹⁷ Kad vidje David kakvo zlo učini anđeo u narodu, pomoli se Gospodinu ovako: “Ah, sagriješio sam. Zlo sam učinio. A ove, ovce, što su učinile? Pa okreni svoju ruku na mene i na moju obitelj!”"

¹⁸ Još istoga dana javi se Gad Davidu i reče mu: “Idi i podigni Gospodinu žrtvenik na gumnu Jebusejca Araune!”"

¹⁹ David ode na Gadovu riječ, kako mu je bio Gospodin zapovjedio."

²⁰ Kad je Arauna pogledao i vidio kralja gdje mu dolazi sa svojom pratnjom, izađe on i pokloni se kralju licem do zemlje."

²¹ Arauna upita: “Zašto dolazi moj gospodar, kralj, k sluzi svojemu?” David odvrati: “Da od tebe kupim to gumno. Hoću načiniti Gospodinu žrtvenik, da se kuga ukloni od naroda.”"

²² Arauna odvrati Davidu: “Moj gospodar, kralj, neka je uzme i neka žrtvuje što mu je volja! Evo, ovdje su volovi za žrtvu i kola, i volovski jarmovi za drva!"

²³ Sve to, o kralju, daruje Arauna kralju.” Tada reče Arauna kralju: “Gospodin, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!”"

²⁴ A kralj odvrati Arauni: “Ne! Ja ću je samo kupiti od tebe. Ne ću prinijeti Gospodinu, Bogu svojemu, žrtve paljenice koje sam dobio besplatno.” I tako kupi David gumno i volove za pedeset srebrnih šekela."

²⁵ David tamo napravi Gospodinu žrtvenik i prinese žrtve paljenice i žrtve pričesnice. Tada se Gospodin smilova zemlji, i prestane kuga u Izrćlu."