1

¹ U Ramatajim-Sufu živio je neki čovjek iz Efrajimove gore po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin."

² Imao je dvije žene. Jedna se zvala Ana, a druga Penina. Penina je imala djecu, a Ana je bila bez djece."

³ Taj je čovjek išao svake godine iz svojega grada da se u Šilu pokloni Gospodinu nad vojskama i da mu žrtvuje. Oba Elijeva sina, Hofni i Pinhas, bili su tamo Gospodnji svećenici."

⁴ Kada god bi Elkana prinosio žrtvu, morao je svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima dati više žrtvenih dijelova,"

⁵ a Ani bi, na svoju žalost, dao samo jedan dio, iako je više ljubio Anu."

⁶ Nju je osim toga žalostila njezina suparnica i dražila ju je, jer joj Gospodin nije bio udijelio djece."

⁷ Tako je išlo iz godine u godinu. Kad je god išla u Gospodnju kuću, onda bi je tako jako žalostila da je plakala i ništa nije jela."

⁸ Njezin muž Elkana namjeravao ju je tada utješiti: “Ana, zašto plačeš? Zašto ništa ne jedeš? Zašto si tako turobna? Zar ti ja nisam više vrijedan nego desetero djece?”"

⁹ Kad se je opet jednom održavala žrtvena gozba u Šilu i pilo se, Ana ustade. Upravo je sjedio svećenik Eli na stolcu, na pragu Gospodnjega svetišta."

¹⁰ U dubokoj tuzi molila se ona, gorko plačući Gospodinu."

¹¹ I zavjetova ovo: “Gospodine nad vojskama, ako pogledaš na muku svoje sluškinje i spomeneš me se i ne zaboraviš svoje sluškinje nego mi daruješ sina, onda ću ga ja, dok je god živ, posvetiti Gospodinu, i britva ne će doći na njegovu glavu.”"

¹² Dok se je ona tako dugo molila pred Gospodinom, promatrao je Eli njezina usta."

¹³ Ana je naime govorila tiho, u sebi; samo su se micale njezine usne, a glas joj se nije mogao čuti. Stoga Eli pomisli da je pijana. ""

¹⁴ Eli je upita: “Dokle ćeš biti pijana? Gledaj da se opet otrijezniš!”"

¹⁵ Ana odvrati: “Ah ne, gospodaru moj, ja sam nesretna žena. Vina i opojna pića nisam pila, nego sam izlila dušu svoju pred Gospodinom."

¹⁶ Nemoj smatrati svoju sluškinju nevaljalom ženom! Samo od velike brige i tuge tako sam se molila.”"

¹⁷ Eli joj odgovori: “Idi s mirom! Bog Izrćlov ispunit će molbu koju si mu upravila.”"

¹⁸ Ona odvrati: “Neka nađe tvoja sluškinja milost u tvojim očima!” Tada ode žena svojim putem i jela je, i nije više bila žalosna."

¹⁹ Kad sutradan rano obaviše svoj poklon pred Gospodinom, vratiše se natrag svojoj kući u Ramu. Elkana spozna svoju ženu Anu i Gospodin je se spomenu."

²⁰ Kad prođe jedna godina, rodi Ana, koja je bila zatrudnjela, sina. Nadjenu mu ime Samuel; “jer”, reče, “isprosih ga od Gospodina.”""

²¹ Kad je njezin muž Elkana s cijelom svojom obitelji opet pošao da prinese Gospodinu godišnju žrtvu i ono što je bio zavjetovao,"

²² Ana ne pođe, nego reče mužu: “Kad prestanem dojiti dječaka, onda ću ga odvesti, da se pokaže pred Gospodinom i da tamo zauvijek ostane.”"

²³ Njezin muž Elkana joj odvrati: “čini kako misliš da je dobro! Ostani dok ga ne prestaneš dojiti! Neka Gospodin ispuni svoje obećanje!” Tako osta žena i dojila je svog sina dok ga ne odbi."

²⁴ čim ga je bila odbila, povede ga sa sobom i uzme trogodišnje govedo, efu brašna i mijeh vina. Tako ga uvede u Gospodnje svetište u Šilu. Dječak je tada bio još veoma mlad."

²⁵ Kad zaklaše govedo i dječaka dovedoše Eliju,"

²⁶ reče ona: “Oprosti, gospodaru! Kako živ bio, gospodaru moj, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kod tebe da se pomoli Gospodinu."

²⁷ Molila sam se za ovoga dječaka. I usliša mi Gospodin molbu koju mu upravih."

²⁸ Zato ga predajem Gospodinu. Dok je god živ, neka je posvećen Gospodinu!” Tada se ona ondje pokloni Gospodinu."

2

¹ Ana izreče ovu molitvu: “Obraduj se srce moje u Gospodinu, odveć je velika sreća moja u Gospodinu. Sad mogu usta svoja otvoriti pred neprijateljima svojim; jer se smijem radovati zbog pomoći tvoje. ""

² Nijedan nije tako uzvišen kao Gospodin; jer nema nijednoga osim tebe. Kao naš Bog nije nijedan drugi bog! ""

³ Ne kazujte toliko riječi oholih! U vašim ustima neka zamre svaka riječ drzovita! Jer Gospodin je Bog sveznajući, i on mjeri sva djela ljudska."

⁴ Slomit će se luk jakih, a slabi će se ogrnuti snagom."

⁵ Moraju siti u najam ići za kruh, a tko je gladovao, ima sad previše. Sedmero djece imat će koja je bila neplodna, a koja je imala djece izdisat će od bola."

⁶ Gospodin je koji ubija i opet oživljava, koji vodi u carstvo mrtvih i opet izvodi."

⁷ Gospodin osiromaši i obogati, ponizi i uzvisi."

⁸ Iz praha podiže slaboga i iz buništa izvlači uboge, postavi ih uz knezove, određuje im časna mjesta. Jer su stupovi svijeta Gospodnji, na njih je postavio svemir."

⁹ Korake svojih pobožnih čuva dobro, a opaki izginu u mraku; jer svojom snagom ne dolazi čovjek do pobjede. ""

¹⁰ Gospodin će satrti onoga koji mu se protivi, s neba će zagrmjeti gromom. Krajevima zemlje sudit će Gospodin, kralju svojemu dat će snagu, uzvisit će moć pomazaniku svojemu.”"

¹¹ Elkana se vrati natrag u Ramu, svojoj kući. Dječak je služio Gospodinu pod nadzorom svećenika Elija."

¹² Sinovi Elijevi bili su nevaljali. Nisu marili ni za Gospodina"

¹³ ni za zakonske propise svećenika prema narodu. Kada je god, naime, tko prinosio žrtvu, došao bi svećenikov sluga, dok se kuhalo meso, s trokrakom vilicom u ruci"

¹⁴ i zabadao bi njim u kotao ili lonac, u tavu ili zdjelu. Sve što bi se nabolo na vilicu, uzimao je svećenik za se. Tako su činili svim Izrćlcima koji su dolazili u Šilo."

¹⁵ Pa i prije nego bi se zapalilo salo, pojavio bi se svećenikov sluga i rekao bi čovjeku koji je prinosio žrtvu: “Daj ovamo mesa da ispečem svećeniku! On od tebe ne će kuhana mesa, nego sirova.”"

¹⁶ A ako bi mu čovjek odvratio: “Ali prije se mora zapaliti salo. Onda možeš uzeti sebi što ti je volja”, on bi odgovorio: “Ne, nego daj odmah, inače ću uzeti silom!”"

¹⁷ Tako je bio grijeh tih mladih ljudi veoma težak pred Gospodinom; jer ti ljudi nisu marili za Gospodnju žrtvu.""

¹⁸ Dječak Samuel, ogrnut lanenim oplećkom, služio je pred Gospodinom."

¹⁹ Njegova majka načini mu malen plašt i donese mu ga; i tako je činila svake godine kad bi dolazila s mužem da prinese godišnju žrtvu. ""

²⁰ Tada bi Eli blagoslovio Elkanu i njegovu ženu riječima: “Neka ti Gospodin daruje djece od te žene umjesto ovoga kojega je Gospodin sebi odabrao!” Nato bi se vratili kući."

²¹ I Gospodin pohodi Anu. Ona zatrudnje i rodi još tri sina i dvije kćeri. A mladi je Samuel rastao u Gospodnjem svetištu."

²² Eli je bio veoma star. Kad je čuo što su sve činili njegovi sinovi svemu Izrćlu, i da su se provodili sa ženama što su služile na ulazu u Šator svjedočanstva,"

²³ reče im: “Zašto to radite da čujem od svih ljudi ovdje za vašu sramotu?"

²⁴ Nemojte, sinovi moji, nije dobro što čujem i što narod Gospodnji širi o vama."

²⁵ Kad čovjek sagriješi čovjeku, onda odlučuje Bog kao sudac nad njim. Ali ako sagriješi čovjek protiv Gospodina, tko može onda istupiti kao sudac za njega?” Ali oni ne poslušaše riječi svojega oca; jer ih je Gospodin bio odlučio ubiti. ""

²⁶ A mladi Samuel rastao je i bio je u milosti kod Gospodina i kod ljudi."

²⁷ Jednoga dana dođe čovjek Božji k Eliju i reče mu: “Ovako govori Gospodin: Ja se objavih obitelji tvojega oca, kad je još služila u Egiptu faraonovoj kući,"

²⁸ i izabrah je između svih Izrćlovih plemena sebi za svećenike, koji bi trebali uzlaziti k mome žrtveniku, paliti kâd i nositi oplećak u mojem svetištu. Ja predadoh kući tvojega oca sve žrtve paljenice sinova Izrćlovih."

²⁹ Zašto gazite moje žrtve i prinose, što sam ih naredio u svom prebivalištu? Zašto paziš svoje sinove više nego mene, da se gojite najboljim komadima svih žrtvenih prinosa mojega naroda Izrćla?"

³⁰ Zato kaže Gospodin, Bog Izrćlov: Rekao sam doista: Kuća tvoja i kuća tvojega oca uvijek će vršiti službu u mom svetištu. Ali sada, govori Gospodin, neka je to daleko od mene. Jer tko mene časti, toga ja častim. A tko mene prezire, taj će pasti u sramotu."

³¹ Eto, doći će vrijeme kad ću tebe i kuću tvojega oca poništiti, tako da u tvojoj obitelji ne će više biti ugledna čovjeka."

³² Tada ćeš u strahu gledati svakoga koji čini dobro Izrćlu. Nikada više ne će biti u tvojoj kući ugledna čovjeka."

³³ Ako jednoga ili drugoga ne istrijebim iz službe na mom žrtveniku, to će biti samo zato da iskopaju njegove oči i da se izjede njegovo srce. Sav podmladak tvoje kuće umrijet će u dubokom poniženju."

³⁴ Ovo neka je znak što će doći na oba tvoja sina, na Hofnija i Pinhasa: u jedan će dan umrijeti obojica."

³⁵ A ja ću podići sebi vjerna svećenika, koji će raditi po mojoj želji i volji. Njemu ću sazidati tvrdu kuću, da uvijek hoda preda mnom kao moj pomazanik."

³⁶ Tko tada još ostane od tvoje kuće, doći će i bacit će se ničice pred njim, da isprosi novac ili komad kruha i kazat će: Primi me u kakvu svećeničku službu da imam komad kruha!”"

3

¹ Mladi je Samuel vršio službu Gospodnju pod Elijevim nadzorom. U ono je vrijeme bila objava Gospodnja nešto rijetko; nije se događalo često proročko viđenje.""

² A jednoga dana dogodi se ovo: Eli je spavao u svojoj sobi. Oči su mu bile oslabile, tako da više nije mogao vidjeti."

³ Ali svjetiljka Božja nije se još bila ugasila. Samuel je spavao u Gospodnjem svetištu, gdje je bio kovčeg Božji."

⁴ Tada zovnu Gospodin Samuela. On odgovori: “Evo me!”"

⁵ Otrča k Eliju i reče: “Evo me! Ti si me zvao.” On odvrati: “Ja te nisam zvao. Idi i spavaj!” I on ode i zaspa."

⁶ A Gospodin opet zovnu Samuela. Samuel ustade, ode k Eliju i reče: “Evo me! Ti si me zvao.” On odvrati: “Ja te nisam zvao, moj sine! Idi opet i spavaj!”"

⁷ Samuel, naime, nije još poznavao Gospodina; još mu se nije bio objavio Gospodin. ""

⁸ I zovnu Gospodin Samuela po treći put. On ustade, ode k Eliju i reče: “Evo me! Ti si me zvao.” Sad spozna Eli da je Gospodin zvao dječaka."

⁹ Zato reče Eli Samuelu: “Idi i spavaj! Ako te zovne, odgovori: Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!” Samuel ode i zaspa na svojemu mjestu."

¹⁰ Gospodin dođe stade i zovnu ga kao prije: “Samuele, Samuele!” Samuel odgovori: “Govori, sluga tvoj sluša!”"

¹¹ I reče Gospodin Samuelu: “Hoću da učinim nešto u Izrćlu da će od toga zujati oba uha svakome tko čuje."

¹² Tada ću učiniti Eliju sve što sam zaprijetio njegovoj kući, od početka do svršetka."

¹³ Ja sam dao da mu se javi kako sam njegovu kuću osudio zauvijek. On je znao da me njegovi sinovi sramote, pa ih ipak nije kaznio."

¹⁴ Zato se zakleh Elijevoj kući: Nikad se krivnja Elijeve kuće ne će očistiti žrtvama ili prinosima.”"

¹⁵ Samuel je spavao do jutra. Tada on otvori vrata Gospodnjega svetišta. Samuel se je bojao priopćiti Eliju viziju."

¹⁶ Zato Eli zovnu Samuela k sebi i reče: “Samuele, sine moj!” On odgovori: “Evo me!”"

¹⁷ Onaj upita: “Što ti je rekao? Nemoj zatajiti od mene! Neka ti Bog učini ovo i ono ako zatajiš od mene nešto od onoga što ti je rekao”."

¹⁸ I Samuel mu pripovjedi svu objavu i ništa ne zataji od njega. On odvrati: “Gospodin je. Neka čini što mu je volja.”"

¹⁹ Samuel je rastao i Gospodin je bio s njim i nije pustio da ikoja njegova izjava ostane neispunjena."

²⁰ Sav Izrćl od Dana do Beer Šebe upozna da je Samuel doista bio Gospodnji prorok."

²¹ Gospodin se je objavljivao i nadalje u Šilu; jer se je Gospodin javljao Samuelu u Šilu Gospodnjom riječju. ""

4

¹ I vrijedila je riječ Samuelova u svemu Izrćlu. Tada iziđoše sinovi Izrćlovi u boj protiv Filistejaca i utaboriše se kod Eben Hćzera, a Filistejci su imali svoj tabor kod Afeka."

² Filistejci se postaviše protiv sinova Izrćlovih. Boj se odulji. Napokon razbiše Filistejci sinove Izrćlove. Njih izginu na bojnom polju oko četiri tisuće ljudi."

³ Kad se vojska vrati u tabor, upitaše starješine sinova Izrćlovih: “Zašto dopusti Gospodin da nas Filistejci danas poraze? Mi ćemo kovčeg Gospodnjega Saveza donijeti k sebi iz Šila. Kad dođe u našu sredinu, on će nas izbaviti iz ruke naših neprijatelja.”"

⁴ Narod, dakle, posla u Šilo, i donesoše otamo kovčeg Saveza Gospodina nad vojskama, koji vlada nad kerubima. Oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas, pratila su kovčeg Božjega Saveza."

⁵ Kad kovčeg Gospodnjega Saveza stiže u tabor, podiže sav Izrćl takvu radosnu viku da je zatutnjila zemlja."

⁶ Filistejci čuše glasno radovanje i rekoše: “Što znači ta glasna radosna vika u taboru izrćlskom?” Saznaše da je došao kovčeg Gospodnji u tabor."

⁷ I uplašiše se Filistejci i rekoše: “Bog je došao u tabor.” I vikali su:"

⁸ ”Jao nama! Tko će nas izbaviti iz ruke toga moćnog božanstva? To je isti Bog koji je udarao Egipćane svakojakim mukama u pustinji."

⁹ Dignite se i pokažite se kao ljudi, o Filistejci! Inače ćete morati služiti Hebrejima, kao što su oni služili vama! Budite ljudi i borite se.”"

¹⁰ I borili su se Filistejci, i Izrćlci su bili potučeni. Pobjegoše svaki u svoju postojbinu. Poraz je bio vrlo težak. Od Izrćlaca je palo trideset tisuća ljudi pješaka."

¹¹ I kovčeg Božji bio je otet, i oba Elijeva sina, Hofni i Pinhas, padoše."

¹² Jedan čovjek iz Benjamina pobježe s bojnoga polja i dođe još istog dana u Šilo razdrtih haljina i sa zemljom na glavi."

¹³ I kad dođe, sjedio je Eli pun iščekivanja na stolici pokraj vrata; jer je njegovo srce bilo u strahu za Božji kovčeg. Kad dođe taj čovjek i gradu donese glase, nastade vika svega grada. ""

¹⁴ Eli, čuvši tu glasnu viku, upita: “Što znači ta vreva?” čovjek brže dotrča i javi Eliju."

¹⁵ Eliju je bilo devedeset i osam godina, i oči su njegove bile oslijepjele tako da više nije mogao ništa vidjeti."

¹⁶ čovjek reče Eliju: “Dolazim s bojnoga polja. Danas sam utekao iz boja.” On upita: “Kako je bilo, sine moj?”"

¹⁷ Glasnik odvrati: “Pobjegoše Izrćlci pred Filistejcima. Vojska je teško poražena. I tvoja oba sina Hofni i Pinhas padoše, i kovčeg je Božji otet.”"

¹⁸ Kad spomenu kovčeg Božji, pade on sa stolice pokraj vrata, slomi vrat i umre, jer je bio star i težak čovjek. četrdeset godina bio je sudac Izrćlu."

¹⁹ Njegova snaha, žena Pinhasova, bila je trudna i blizu da rodi. Kada doču da je kovčeg Božji otet i da su joj umrli svekar i muž, pade na tlo i porodi. Najednom joj, naime, dođoše bolovi."

²⁰ Kad je umirala, rekoše žene što su stajale uz nju: “Budi utješena, rodila si sina!” Ali ona ne odgovori ništa i nije marila za to."

²¹ Dječaku nadjenu ime Ihabod, rekavši: “Ode slava Izrćlova” jer je otet kovčeg Božji, a mislila je također na svekra i na muža."

²² Rekla je “Ode slava Izrćlova” jer je bio otet kovčeg Božji."

5

¹ Kad su Filistejci bili oteli kovčeg Božji, odnesoše ga iz Eben Hćzera u Ašdod."

² Tada uzeše Filistejci kovčeg Božji, donesoše ga u Dagonov hram i postaviše ga uz Dagona."

³ A kad stanovnici Ašdoda sutradan ustadoše, ležao je Dagon s licem na tlu pred Gospodnjim kovčegom. Oni uzeše Dagona i postaviše ga opet na njegovo mjesto."

⁴ Kad sutradan ustadoše, ležao je Dagon opet s licem na tlu pred Gospodnjim kovčegom. Glava Dagonova i obje ruke ležale su odsječene na pragu. Pokraj njih ležao je Dagonov trup."

⁵ Zato Dagonovi svećenici i svi koji obavljaju službu u Dagonovu hramu ne staju na Dagonov prag u Ašdodu do dana današnjega."

⁶ A ruka Gospodnja oteža stanovnicima Ašdoda. On ih prepade kad ih udari kužnim čirem, Ašdod i sve njegovo područje."

⁷ Kad stanovnici Ašdoda vidješe što je, rekoše: “Kovčeg Boga Izrćlova ne smije ostati kod nas; jer je teška njegova ruka na nama i na našemu bogu Dagonu.”""

⁸ Zato poslaše te sabraše k sebi sve filistejske glavare i upitaše: “Što ćemo činiti s kovčegom Boga Izrćlova?” Oni odgovoriše: “Neka se prenese kovčeg Boga Izrćlova prijeko u Gat!” I prenesoše tamo kovčeg Boga Izrćlova."

⁹ A kad ga prenesoše, pusti Gospodin na grad vrlo veliku muku. On udari stanovnike grada, velike i male, tako da su na njima provalili čirevi."

¹⁰ I poslaše kovčeg Božji u Ekron. Kad dođe kovčeg Božji u Ekron, povikaše stanovnici Ekrona: “Donesoše k nama kovčeg Boga Izrćlova da pomori nas i sav narod.”"

¹¹ Zato poslaše te sabraše sve filistejske glavare i zamoliše: “Otpravite kovčeg Boga Izrćlova! Neka se vrati na mjesto kamo pripada! Inače bi mogao pomoriti nas i naš narod.” Bio je to smrtni strah nad cijelim gradom. Teška je bila Božja ruka na njemu."

¹² Ljudi koji ne pomriješe bili su udareni kužnim čirom, i jauk se iz grada dizao do neba."

6

¹ Nakon što je kovčeg Gospodnji bio u području Filistejaca sedam mjeseci,"

² dozvaše Filistejci svećenike i vračare i upitaše: “Što ćemo učiniti s kovčegom Gospodnjim? Kažite nam kako ćemo ga poslati natrag, na mjesto kamo pripada!”"

³ Oni odvratiše: “Ako hoćete kovčeg Boga Izrćlova natrag poslati, ne šaljite ga prazna, nego mu dajte pomirni dar! Tako ćete ozdraviti i doznat ćete zašto se ruka njegova ne odmiče od vas.”"

⁴ Oni upitaše: “Kakav pomirni dar da mu damo?” A oni odvratiše: “Prema broju filistejskih glavara pet zlatnih čireva i pet zlatnih miševa; jer je zlo jednako stiglo sve vas, i vaše glavare.""

⁵ Načinite dakle slike svojih čireva i svojih miševa, što opustošiše zemlju, i dajte čast Bogu Izrćlovu! Možda će onda olakšati svoju ruku nad vama i nad vašim bogom, i nad vašom zemljom."

⁶ Zašto da budete uporna srca kao što su bili uporna srca Egipćani i faraon? Zar ne da ih se, nakon što ih udari, moralo pustiti da odu?"

⁷ Načinite dakle sada jedna nova kola i priskrbite dvije krave dojilice, na koje još nije došao jaram! Upregnite krave u kola i njihovu telad odvedite od njih u staju!"

⁸ Onda uzmite kovčeg Gospodnji, stavite ga na kola, i zlatne stvari koje ćete mu dati kao pomirni dar stavite u kovčežić pokraj njega! Tada ga pustite neka ide!"

⁹ Pazite: Ako pođe putem kući svojoj u Bet Šemeš, onda je on učinio nama ovo veliko zlo; ako li ne pođe tamo, onda ćemo znati da nas se nije dohvatila njegova ruka, nego je to bilo slučajno.” ""

¹⁰ Ljudi učiniše tako. Uzeše dvije krave dojilice i upregoše ih u kola, a njihovu telad ostaviše u staji."

¹¹ Kovčeg Gospodnji staviše na kola i kovčežić sa zlatnim miševima i sa slikama svojih čireva."

¹² A krave pođoše pravo cestom u Bet Šemeš. Ostale su, svejednako mučući, na istom putu, i nisu skretale ni nadesno ni nalijevo. Filistejski knezovi išli su za njima sve do područja Bet Šemeša."

¹³ Stanovnici Bet Šemeša upravo su želi pšenicu na dnu doline. Kad podigoše oči i ugledaše kovčeg, obradovaše se vidjevši ga."

¹⁴ Kola dođoše do polja Jošue iz Bet Šemeša i ondje stadoše. Tamo je stajao velik kamen. I iscijepaše drvo od kola i prinesoše krave Gospodinu kao žrtvu paljenicu."

¹⁵ A leviti uzeše kovčeg Gospodnji i kovčežić pokraj njega, u kojem su bile zlatne stvari, i staviše ga na veliki kamen. Ljudi iz Bet Šemeša prinesoše žrtve paljenice i zaklaše Gospodinu onaj dan žrtvu klanicu."

¹⁶ A vidjevši to, pet filistejskih knezova vratiše se u Ekron isti dan."

¹⁷ Ovo su zlatni čirevi što ih dadoše Filistejci Gospodinu kao pomirni dar: jedan za Ašdod, jedan za Gazu, jedan za Aškelon, jedan za Gat, jedan za Ekron."

¹⁸ Usto zlatni miševi prema broju svih filistejskih mjesta od pet knezova i utvrđenih gradova i neograđenih sela. Veliki kamen, na koji staviše kovčeg Gospodnji, stoji do dana današnjega na polju Jošue iz Bet Šemeša."

¹⁹ Zato što su bili pogledali u kovčeg Gospodnji, pohodi on stanovnike Bet Šemeša i pobi sedamdeset ljudi iz naroda, pedeset tisuća ljudi. Narod je tugovao nad tim što je Gospodin pustio tako veliku nesreću na narod."

²⁰ I ljudi iz Bet Šemeša pitali su: “Tko može služiti pred Gospodinom, svetim Bogom? Komu da ode od nas?”"

²¹ Oni stoga poslaše poslanike k stanovnicima Kirjat Jearima i poručiše: “Filistejci donesoše natrag kovčeg Gospodnji. Dođite i odnesite ga k sebi!”"

7

¹ Tada dođoše stanovnici Kirjat Jearima, uzeše kovčeg Gospodnji i odnesoše ga u Abinadabovu kuću na brijegu. Njegova sina Eleazara odrediše za čuvara Gospodnjega kovčega."

² Od dana kad je kovčeg bio u Kirjat Jearimu prođe dugo vremena: dvadeset godina. Sva se je kuća Izrćlova obratila opet puna tuge Gospodinu."

³ A Samuel reče svoj kući Izrćlovoj: “Ako se hoćete svim srcem vratiti Gospodinu, onda odstranite poganske idole i slike Aštarte iz svoje sredine, upravite svoje srce na Gospodina i služite jedino njemu! Onda će vas on izbaviti iz ruku Filistejaca.”"

⁴ I sinovi Izrćlovi odbaciše baale i aštarte, i služili su jedino Gospodinu."

⁵ Potom zapovjedi Samuel: “Skupite sav Izrćl u Mispu! Pomolit ću se za vas Gospodinu.”"

⁶ I skupiše se tako u Mispu, crpili su vodu, prolijevali je pred Gospodinom, postili su onaj dan i priznali: “Sagriješismo Gospodinu.” A Samuel je sudio sinovima Izrćlovim u Mispi."

⁷ Kad Filistejci doznaše da su se sinovi Izrćlovi skupili u Mispi, iziđoše filistejski knezovi protiv Izrćla. Kad to čuše sinovi Izrćlovi, uplašiše se od Filistejaca."

⁸ Sinovi Izrćlovi zamoliše Samuela: “Ne prestaj vapiti za nas Gospodinu, Bogu našemu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca!”"

⁹ Samuel uze jedno janje odojče i prinese ga Gospodinu kao punu žrtvu paljenicu. Pritom se Samuel glasno molio Gospodinu za Izrćla, i Gospodin ga usliši."

¹⁰ Dok je naime Samuel upravo prinosio žrtvu paljenicu, iziđoše Filistejci protiv Izrćla u boj. Ali zagrmje Gospodin u isto vrijeme na Filistejce strahovitom grmljavinom. Time ih smete tako da su podlegli sinovima Izrćlovim."

¹¹ Sinovi Izrćlovi iziđoše iz Mispe, potjeraše Filistejce i bilo ih je do Bet Kara."

¹² Samuel tada uze kamen, stavi ga između Mispe i Ješane i nazva ga Eben Hćzer; jer reče: “Dovde nas Gospodin pomože.”""

¹³ Tako su bili Filistejci poraženi, i otada ne dođoše više u područje Izrćlovo. Jer dok je Samuel živio, bila je ruka Gospodnja protiv Filistejaca."

¹⁴ Gradovi što su ih Filistejci bili oduzeli sinovima Izrćlovim vratiše se opet Izrćlu, od Ekrona do Gata. I zemljišta što su im pripadala istrgnu Izrćl iz ruku Filistejaca. Isto je tako vladao mir među Izrćlom i Amorejcima."

¹⁵ Samuel je bio sudac Izrćlu svega svojega vijeka."

¹⁶ Svake godine išao je okolo, obišao bi Betel, Galgalu i Mispu i u svima bi tim mjestima sudio Izrćlu."

¹⁷ Onda bi se vratio u Ramu; jer tamo je imao svoju kuću i tamo je sudio sinovima Izrćlovim. I načini tamo žrtvenik Gospodinu. ""

8

¹ Kad je Samuel bio ostario, postavi svoje sinove za suce nad Izrćlom."

² Njegov prvorođenac zvao se Joel, njegov drugorođenac Abija. Oni su sudili u Beer Šebi."

³ Ali njegovi sinovi nisu išli njegovim putovima, nego su udarili za dobitkom, primali su poklone i izvrtali pravdu."

⁴ Tada se skupiše sve starješine Izrćlove, dođoše k Samuelu u Rami"

⁵ i rekoše mu: “Eto, ti si ostario, a sinovi tvoji ne idu tvojim putovima. Postavi dakle kralja nad nama, da nas upravlja kao što je to u svih naroda!”"

⁶ A Samuelu se ne svidje njihov zahtjev: “Postavi kralja nad nama da nas upravlja!” Kad se Samuel potuži kod Gospodina,"

⁷ odgovori Gospodin Samuelu: “Poslušaj zahtjev naroda u svemu što od tebe traži! Ne odbaciše tebe, nego mene, da ne budem dulje kralj nad njima."

⁸ Oni čine s tobom posve onako kako činiše sa mnom od vremena kad ih izvedoh iz Egipta do ovoga dana: ostaviše me i služiše drugim bogovima."

⁹ Poslušaj samo njihov zahtjev, ali ih ozbiljno opomeni i kaži im koja će prava imati kralj koji će vladati nad njima!”"

¹⁰ Samuel priopći narodu koji je tražio od njega kralja sve Gospodnje riječi."

¹¹ On reče: “Ova prava tražit će kralj koji će vladati nad vama: Vaše sinove uzimat će da ih upotrijebi kod svojih kola i konja, i oni će trčati pred njegovim kolima."

¹² Postavit će nadstojnike nad tisućom i nadstojnike nad pedeset. Oni će mu morati orati njive, žeti ljetinu i graditi ratne naprave, i što mu treba za njegova kola."

¹³ Kćeri će vaše uzimati da prave mirisne masti, da kuhaju i kruh peku."

¹⁴ Uzimat će najbolje vaše njive, vinograde i maslinike i razdavati ih svojim slugama."

¹⁵ Od vaših zasijanih polja i vinograda podizat će desetinu i plaćati svoje dvoranike i činovnike."

¹⁶ Vaše sluge i sluškinje, vaša najbolja goveda i vaše magarce uzimat će i upotrijebiti ih za svoje poslove."

¹⁷ Od vaših ovaca uzimat će desetinu, i vi sami bit ćete njegove sluge."

¹⁸ Ako vi onda dignete viku na kralja, kojega sebi izabraste, onda vas u onaj dan ne će uslišiti Gospodin.”"

¹⁹ Ali narod ne htjede poslušati Samuelovih riječi, nego povika: “Ne, nego kralj neka vlada nad nama!"

²⁰ Hoćemo biti kao svi drugi narodi. Naš kralj neka nam sudi, neka ide pred nama i neka vodi naše ratove!”"

²¹ Samuel sasluša sve što je narod tražio i iznese to pred Gospodina."

²² A Gospodin reče Samuelu: “Popusti njihovu zahtjevu i postavi im kralja!” Tada Samuel reče Izrćlcima: “Idite, svaki u svoj grad!”"

9

¹ Tada je živio jedan čovjek od plemena Benjaminova po imenu Kiš, sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova, Benjaminovac, čovjek imućan."

² On je imao sina po imenu Šaula, mlada i lijepa. Nijedan između sinova Izrćlovih nije bio ljepši od njega. Nadvisivao je sve druge od ramena naviše."

³ Kad je jednom Kišu, Šaulovu ocu, bilo nestalo magarica, reče Kiš svojemu sinu Šaulu: “Uzmi sa sobom jednoga momka i zaputi se da tražiš magarice!”"

⁴ Tako prođe goru Efrajimovu i prođe Šališu, a ne nađe ih. I prođoše zemlju Šaalim, ali uzalud. Tada odoše kroz područje Benjaminovo, ali ih ne nađoše."

⁵ Kada dođoše u zemlju Suf, reče Šaul momku koji je bio s njim: “Hajdemo se vratiti! Inače će se moj otac brinuti za nas umjesto za magarice.”"

⁶ On mu odvrati: “Ovdje u ovom gradu živi čovjek Božji. On je veoma ugledan. Što god kaže sigurno se dogodi. Hajdemo odmah tamo! Možda će nas uputiti u ono zbog čega smo na putu.”"

⁷ Šaul odgovori momku: “Što ćemo, ako pođemo tamo, ponijeti tomu čovjeku? Nestalo nam je kruha u torbama i nemamo dara da ga dademo čovjeku Božjemu. Što imamo drugo?”"

⁸ A momak opet odvrati Šaulu: “Imam evo još četvrt šekela srebra. To ću dati čovjeku Božjemu da nas uputi u našu stvar.”"

⁹ Prije bi se reklo u Izrćlu kad bi se išlo pitati Boga: “Hajdemo k vidovnjaku!” Jer koji se sada zovu proroci, u staro su se vrijeme zvali vidovnjaci."

¹⁰ Šaul odgovori momku: “Tvoj je prijedlog dobar. Hajdemo!” I pođoše u grad u kojem je stanovao čovjek Božji."

¹¹ Kad su išli uzbrdo prema gradu, sretoše djevojke koje su izlazile da zahvaćaju vodu. Upitaše ih: “Je li ovdje vidovnjak?”"

¹² One im odgovoriše: “Jest, ovdje pred tobom. Ali požuri se; jer je danas došao u grad budući da danas narod održava žrtvenu svečanost na gori.""

¹³ Kad dođete u grad, upravo ćete ga još zateći prije nego pođe na goru k žrtvenoj gozbi. Jer narod ne počinje žrtvenu gozbu prije nego on dođe. Tek kad on blagoslovi gozbu, uzvanici će jesti. Hajdete dakle gore; jer sada ga još možete zateći.” ""

¹⁴ I odoše gore u grad. Upravo kad htjedoše ući u grad, dođe im Samuel ususret da uziđe na goru."

¹⁵ A Gospodin je, dan prije nego je Šaul bio došao, Samuelu objavio:"

¹⁶ ”Sutra u ovo doba poslat ću ti čovjeka iz Benjaminove zemlje. Njega pomaži za kneza nad mojim narodom Izrćlom! On će izbaviti moj narod iz ruku Filistejaca. Jer želim biti milostiv svojemu narodu. Njegov vapaj za pomoć došao je do mene.”"

¹⁷ Kad Samuel ugleda Šaula, objavi mu Gospodin: “To je čovjek za koga ti rekoh: On će vladati mojim narodom.”"

¹⁸ I Šaul pristupi Samuelu na vratima i upita: “Kaži mi, molim te, gdje je vidovnjakova kuća?”"

¹⁹ Samuel odgovori Šaulu: “Ja sam vidovnjak. Hajde sa mnom na goru! Danas ćete sa mnom jesti. Sutra rano otpustit ću te. Tad ću te uputiti u sve što ti je na srcu."

²⁰ Za magarice koje su ti nestale prije tri dana ne brini se! One su nađene. Komu će, uostalom, pripasti sve što traži Izrćl? Zar ne tebi i cijeloj tvojoj kući?”"

²¹ Šaul odvrati: “Ja sam samo Benjaminovac, iz najmanjega plemena Izrćlova, i moja je obitelj najmanja između svih obitelji Benjaminova plemena. Što mi tako govoriš?”"

²² A Samuel uze Šaula i njegova momka, odvede ih u dvoranu i posjedne ih u pročelje, među uzvanike, kojih je bilo oko trideset ljudi."

²³ Samuel tad reče kuharu: “Donesi komad što ti ga dadoh, a rekoh ti da ga staviš na stranu!”"

²⁴ Tada uze kuhar plećku i što je bilo na njoj i stavi ga pred Šaula. A Samuel reče: “To je bilo ostavljeno. Uzmi preda se i jedi! Jer je to sačuvano za tebe, za ovaj čas još kad sam rekao: Pozvao sam goste.” Tako je jeo Šaul u onaj dan sa Samuelom."

²⁵ Kad su sišli s gore u grad, razgovarao je još sa Šaulom na krovu."

²⁶ Ustadoše rano. Kad je svanulo, zovnu Samuel Šaula na krovu: “Ustani! Pratit ću te.” Tada ustade Šaul, i obojica, on i Samuel, iziđoše."

²⁷ Kad dođoše na kraj grada, reče Samuel Šaulu: “Pusti da momak ide daleko pred nama!” I momak ode naprijed. “A ti stani malo! Imam ti javiti riječ Božju.”"

10

¹ Samuel uze uljanicu, izli mu ulje na glavu, poljubi ga i reče: “Ovim te pomaza Gospodin za kneza nad svojim vlasništvom."

² Kad sada odeš od mene, naći ćeš u Selsahu kod groba Rahelina, na Benjaminovoj međi, dva čovjeka koji će ti reći: Magarice što si ih išao tražiti, nađene su. Otac tvoj ne misli više na magarice. Ali se zabrinuo za vas i kaže: Šta ću činiti zbog sina?"

³ Kad onda odeš dalje i dođeš do hrasta Tabora, tamo će te sresti tri čovjeka koji idu k svetištu u Betel. Jedan nosi tri jareta, drugi tri kruha, a treći mješinu vina."

⁴ Oni će te pozdraviti i ponuditi ti dva kruha. Primi ih od njih."

⁵ Kad onda stigneš u Gibeu Božju, gdje je filistejska straža, tamo ćeš na ulasku u grad sresti četu proroka. Oni dolaze s gore. Pred njima se razliježu harfe, bubnjevi, frule i citare. Oni su sami u zanosu."

⁶ Tada će Duh Gospodnji doći na te. Ti ćeš s njima pasti u zanos i pretvoriti se u drugoga čovjeka."

⁷ Kad se ti znaci ispune na tebi, onda čini što tvoja snaga može činiti; jer je Bog s tobom.""

⁸ Tada siđi prije mene u Gilgal! Ja ću doći k tebi da prinesem žrtve mirotvorne. čekaj sedam dana, dok ne dođem k tebi i ne priopćim ti što imaš činiti!”"

⁹ Kad on okrenu leđa da ode od Samuela, preokrenu mu Bog srce, i svi se oni znaci zbiše još istoga dana."

¹⁰ Kada dođoše tamo u Gibeu, srete ga četa proroka, i dođe na nj Duh Božji, tako da on među njima pade u zanos."

¹¹ I kad vidješe svi koji su ga otprije poznavali kako je među prorocima pao u zanos, pitali su ljudi jedan drugoga: “Što se to dogodilo s Kišovim sinom? Je li i Šaul među prorocima?”"

¹² Tada odvrati jedan čovjek otamo: “A tko li im je otac?” Tako nastade poslovica: “Je li i Šaul među prorocima?”"

¹³ Kad prestade njegov zanos i on dođe na goru,"

¹⁴ upita Šaulov stric njega i njegova momka: “Kamo ste išli?” On odgovori: “Tražiti magarice. Kad vidjesmo da ih nigdje nema, odosmo k Samuelu.”"

¹⁵ Stric Šaulov zamoli ga: “Pripovijedaj mi što vam je rekao Samuel!”"

¹⁶ Šaul odvrati svojem stricu: “Kazao nam je da su magarice nađene.” Što mu je Samuel rekao o kraljevskoj časti ne kaza mu."

¹⁷ Jednoga dana, kad je Samuel bio sazvao narod Gospodinu u Mispu,"

¹⁸ reče on sinovima Izrćlovim: “Ovako veli Gospodin, Bog Izrćlov: Ja izvedoh Izrćla iz Egipta i izbavih vas iz ruku Egipćana i svih kraljevstava koja su vas tlačila."

¹⁹ A vi sada odbacujete svog Boga, koji vas je izbavljao od svih nevolja i tjeskoba, kad zahtijevate od njega: Postavi kralja nad nama! Sada dakle stanite pred Gospodinom po svojim plemenima i tisućama!”"

²⁰ Kad je Samuel priveo sva plemena Izrćlova, pade ždrijeb na pleme Benjaminovo."

²¹ Potom privede pleme Benjaminovo po negovim rodovima, i pade ždrijeb na Merijev rod. Tada pade na Šaula, Kišova sina. Kad su ga tražili, ne mogoše ga naći."

²² Upitaše zato još jednom Gospodina: “Je li on uopće došao ovamo?” Gospodin odgovori: “Jest, sakrio se iza prtljage.”"

²³ Otrčaše i dovedoše ga. Kad stade usred naroda, bio je viši od svih drugih od ramena i dalje."

²⁴ Samuel reče svemu narodu: “Vidite, njemu, koga je izabrao Gospodin, nijedan nije jednak u svemu narodu!” Tad stane narod klicati i povika: “Živio kralj!”"

²⁵ Samuel kaza narodu prava kraljevska, napisa ih u knjigu i stavi je pred Gospodinom. Potom Šaul raspusti sav narod, svakoga svojoj kući."

²⁶ I Šaul se vrati k svojoj kući u Gabau. četa onih, kojima Bog taknu srce, otprati ga."

²⁷ A neki nevaljali ljudi rekoše: “Što nam taj može pomoći?” Oni su ga prezirali i nisu mu donijeli nikakva dara. Ali se on napravi, kao da nije opazio ništa."

11

¹ Amonac Nahaš iziđe i opkoli Jabeš u Gileadu. I ljudi iz Jabeša poručiše Nahašu: “Sklopi ugovor s nama pa ćemo ti se podvrći!”"

² A Amonac Nahaš odgovori: “Sklopit ću s vama ugovor pod uvjetom da vam svakome iskopam desno oko i time učinim sramotu Izrćlu.”"

³ Starješine iz Jabeša mu odvratiše: “Daj nam rok od sedam dana, kako bismo poslali poslanike u sve krajeve Izrćlove! Ako nam nitko ne dođe u pomoć, predat ćemo se tebi.”"

⁴ Kad poslanici dođoše u Gibeu, gdje je stanovao Šaul, i kazaše narodu kako stvari stoje, započe sav narod glasno plakati."

⁵ Šaul je upravo išao za govedima iz polja. “Što je ljudima te plaču?”, upita Šaul. Kazaše mu stanje stanovnika u Jabešu."

⁶ Tada dođe Duh Božji na Šaula, kada ču tu vijest, i on se vrlo razgnjevi."

⁷ Uze dva vola, raskomada ih, razasla komade po poslanicima u sve krajeve Izrćlove i poruči: “Tko ne pođe za Šaulom i Samuelom, ovako će upravo biti s njegovim govedima!” Silan strah spopade narod, tako da iziđe kao jedan čovjek."

⁸ Kad ih on izbroji kod Bezeka, bilo je trista tisuća sinova Izrćlovih i trideset tisuća Judinih ljudi."

⁹ Poslanicima koji su bili došli reklo se: “Javite stanovnicima Jabeša u Gileadu: Sutra, kad bude sunce najviše stajalo, doći će vam pomoć!” Kad se poslanici vratiše i to dojaviše stanovnicima u Jabešu, oni se obradovaše."

¹⁰ I stanovnici u Jabešu poručiše: “Sutra ćemo vam se predati. Onda možete od nas činiti što vam je drago.”"

¹¹ Sutradan razdijeli Šaul četu u tri bojne skupine. One prodriješe u tabor o jutarnjoj straži, i tukli su Amonce dok je dan postao vruć. Što preostade rasprši se tako da ne ostadoše ni dvojica od njih zajedno."

¹² Tada reče narod Samuelu: “Tko je rekao: Šaul ne će biti kralj nad nama? Daj nam te ljude da ih pogubimo!”"

¹³ Ali Šaul odvrati: “Danas se nikoga ne će pogubiti! Jer danas Gospodin dade pobjedu Izrćlu.”"

¹⁴ Samuel reče narodu: “Dođite, pođimo u Gilgal i tamo potvrdimo kraljevstvo!”"

¹⁵ I sav narod ode u Gilgal. Ondje pred Gospodinom u Gilgalu postaviše Šaula za kralja. Zaklaše tamo žrtve pričesnice pred Gospodinom i Šaul proslavi ondje sa svim sinovima Izrćlovim veliku radosnu slavu."

12

¹ I Samuel reče svemu Izrćlu: “Eto, u svemu što mi predložiste ispunio sam vaš zahtjev i postavio sam kralja nad vama."

² Sada će kralj ići pred vama. Ja sam ostario i osijedio. Sinovi su moji među vama. Od moje mladosti sve do danas moj je život stajao otvoren pred vama."

³ Evo me! Istupite protiv mene pred Gospodinom i njegovim pomazanikom! Kome sam oduzeo njegova vola? Kome sam odveo njegova magarca? Koga sam tlačio? Kome sam nasilje učinio? Od koga sam primio mito i jedno oko stisnuo prema njemu? Ja ću vam to natrag vratiti.”"

⁴ Oni odgovoriše: “Nisi nas tlačio, nisi bio nasilan i nisi ni od koga ništa uzeo.”"

⁵ On im reče: “Gospodin neka mi je vaš svjedok i neka je svjedok danas njegov pomazanik da niste našli nikakvo nepravedno dobro u mojemu posjedu.” Oni povikaše: “Tako je.”"

⁶ Tada reče Samuel narodu: “Gospodin je koji je postavio Mojsija i Arona, i vaše oce izveo iz Egipta."

⁷ Sad pristupite da vam pred Gospodinom predočim sva dobročinstva što ih je iskazao Gospodin vama i vašim ocima!"

⁸ Kad je Jakov bio došao u Egipat i kad su oci vaši vapili Gospodinu za pomoć, posla Gospodin Mojsija i Arona. Oni izbaviše vaše oce iz Egipta i naseliše ih u ovoj zemlji."

⁹ Ali zaboraviše Gospodina, svoga Boga, i on ih dade u ruke Sisari, hasorskomu vojskovođi, u ruke Filistejcima i ruke moapskomu kralju, kad ih napadoše."

¹⁰ A kad su zavapili Gospodinu za pomoć i priznali: Sagriješismo što ostavismo Gospodina i služismo baalima i aštartama; ali sada nas izbavi iz ruku neprijatelja naših pa ćemo ti služiti,""

¹¹ tada posla Gospodin Jerubaala, Baraka, Jiftaha i Samuela i ote vas iz ruku vaših okolnih neprijatelja, tako da ste mogli živjeti u sigurnosti."

¹² A kad vidjeste da amonski kralj Nahaš iziđe protiv vas, rekoste mi: Ne, nego kralj neka vlada nad nama! A ipak je vaš kralj Gospodin, Bog vaš."

¹³ I sada eto kralja kojega izabraste, kojega htjedoste! Evo, Gospodin vam je postavio kralja."

¹⁴ Neka biste se bojali Gospodina i njemu služili, slušali njegov glas i ne protivili se zapovijedi Gospodnjoj! Neka biste se i vi i kralj, koji vlada nad vama, pokoravali Gospodinu, svojemu Bogu!"

¹⁵ Ako ne budete slušali Gospodnji glas i budete se protivili zapovijedi Gospodnjoj, ruka će Gospodnja biti protiv vas, kao što je bila protiv vaših očiju."

¹⁶ A sada pazite i vidite koliko će čudo učiniti Gospodin pred vašim očima!"

¹⁷ Nije li sada pšenična žetva? Ja ću prizvati Gospodina neka pošalje gromove i dažd. Tada ćete spoznati i vidjeti koliko je u Gospodnjim očima bilo zlo što ga počiniste kad ste zahtijevali sebi kralja.”"

¹⁸ Kad Samuel zavapi Gospodinu, posla Gospodin još isti dan gromove i dažd. Sav narod obuze velik strah pred Gospodinom i Samuelom."

¹⁹ I sav narod zamoli Samuela: “Zagovaraj svoje sluge kod Gospodina, Boga svojega, da ne pomremo! Jer dodasmo k svim svojim grijesima još zla kad smo zahtijevali sebi kralja.”"

²⁰ Samuel odvrati narodu: “Ne bojte se! Počiniste, doduše, sve to zlo. Ali sad barem ne odstupajte više od Gospodina, nego služite Gospodinu svim svojim srcem."

²¹ Ne otpadajte opet nakon mene k ništavnim idolima koji ne mogu pomoći niti izbaviti jer su ništa!"

²² Jer tada ne će Gospodin odbiti svojega naroda zbog velikoga svojega imena; jer Gospodinu je bila volja da vas učini svojim narodom.""

²³ A daleko neka je od mene da se ogriješim o Gospodina prestavši vas zagovarati; nego ću vas upućivati na dobar i pravi put.""

²⁴ Samo se bojte Gospodina i služite mu iskreno svim srcem; jer vidite kakve je velike stvari za vas učinio!""

²⁵ Ako li ipak zlo činite, propast ćete i vi i vaš kralj.”"

13

¹ Šaulu je bilo ... godina kad postade kralj i ...dvije je godine vladao nad Izrćlom."

² Šaul izabra sebi tri tisuće ljudi između Izrćlovih sinova: dvije tisuće ostadoše kod Šaula u Mikmasu i u Betelskoj gori, a jedna je tisuća bila pod Jonatom kod Gibeje u Benjaminu. Ostali narod raspusti, svakoga k svojoj kući."

³ Jonatan obori filistejski stup što je stajao u Gibei. čuše za to Filistejci. A Šaul dade po svoj zemlji trubiti u trube i oglasiti: “Hebreji neka čuju!”"

⁴ Sav Izrćl doču vijest: “Šaul obori filistejski stup i sav Izrćl omrznu stoga Filistejcima.” Tako se podiže narod da ide za Šaulom u Gilgal."

⁵ A Filistejci se skupiše da ratuju protiv Izrćla: tri tisuće bojnih kola i šest tisuća ratnika na kolima, pješaka nebrojeno kao pijeska na morskoj obali. Oni iziđoše i utaboriše se kod Mikmasa, istočno od Bet Avena."

⁶ Kad Izrćlci vidješe da su u lošem položaju i da je narod tvrdo pritisnut, sakriše se u spilje, jame, kamenjarke, grobove i cisterne."

⁷ I bježali su i preko gazova Jordana u zemlju Gad i Gilead. Šaul je boravio još uvijek u Gilgalu. Narod je brže-bolje pošao tamo k njemu."

⁸ On pričeka sedam dana, do roka što ga je bio odredio Samuel. Ali Samuel ne dođe u Gilgal. Kad se narod stade razilaziti,"

⁹ Šaul zapovjedi: “Donesite mi žrtvu paljenicu i žrtve pričesnice!” i prinese žrtvu paljenicu."

¹⁰ Jedva je prinio žrtvu paljenicu kad se pojavi Samuel. Šaul mu iziđe ususret da ga pozdravi."

¹¹ A Samuel upita: “Što si učinio?” Šaul odgovori: “Budući da vidjeh kako ljudi odlaze od mene, a ti ne dođe u određeno vrijeme, i Filistejci se skupili u Mikmasu,"

¹² pomislih: Sad će Filistejci izići protiv mene u Gilgal, a ja još ne umilostivih Gospodina. Tako se usudih i prinesoh žrtvu paljenicu.”"

¹³ Tada reče Samuel Šaulu: “Ludo si radio što nisi držao zapovijedi Gospodina, Boga svojega, koju ti je dao. Tada bi Gospodin potvrdio tvoje kraljevstvo zauvijek."

¹⁴ A ovako se tvoje kraljevstvo ne će održati. Gospodin je potražio sebi čovjeka po svojemu srcu. Njega je Gospodin odredio za kneza nad svojim narodom, jer se nisi pridržavao onoga što ti je zapovjedio Gospodin.”"

¹⁵ Tada se diže Samuel i ode iz Gilgala u Gebu u Benjamin. Šaul izbroji ljude što su još bili kod njega: otprilike šest stotina ljudi."

¹⁶ Šaul je sa svojim sinom Jonatanom i s ljudima što su bili uz njih boravio u Gebi u Benjaminu, a Filistejci su se bili utaborili u Mikmasu."

¹⁷ Tada izađe iz filistejskoga tabora četa što plijeni, u tri dijela: jedan dio udari putem od Ofre u zemlju Šual,"

¹⁸ drugi udari putem u Bet Horon, treći udari putem prema granici koja preko seboimske doline gleda u pustinju."

¹⁹ Tada nije bilo kovača u cijeloj izrćlskoj zemlji; jer su Filistejci mislili: “Inače bi mogli Hebreji sebi praviti mačeve i koplja.”""

²⁰ Zato su morali svi Izrćlci silaziti k Filistejcima, ako bi koji htio dati sebi skovati ralo, motiku, sjekiru ili ostan za volove"

²¹ ili ako bi oštrači rala, motika, sjekira otupili i ako bi trebalo načiniti ostane za volove."

²² Zato, kad buknu rat, nije bilo ni mača ni koplja u ruci cijele vojske što je bila sa Šaulom i Jonatanom. Samo ih je bilo u Šaula i u njegova sina Jonatana."

²³ Jedna filistejska straža bila je izišla prema klancu kod Mikmasa."

14

¹ Jednoga dana reče Jonatan, Šaulov sin, svojemu momku koji mu je nosio oružje: “Hajdemo k filistejskoj straži koja je na onoj strani.” A svojemu ocu ne kaza ništa."

² Šaul je sjedio na drugom kraju Gebe pod šipkom što stoji kod Magrona. Naroda je bilo s njim oko šest stotina ljudi."

³ Ahija, sin Ahitoba, brata Ikaboda, unuk Pinhasa, praunuk Elija, Gospodnjega svećenika u Šilu, nosio je svećenički oplećak. I vojska nije znala da je Jonatan otišao."

⁴ Usred klanca preko kojega je Jonatan morao prijeći da dođe k filistejskoj straži bile su dvije strme stijene, jedna s ove, a druga s one strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene."

⁵ Jedna se stijena dizala kao kakav stup na sjevernoj strani prema Mikmasu, druga na jugu prema Gebi."

⁶ Jonatan reče momku koji mu je nosio oružje: “Hajdemo k straži tih neobrezanih tamo! Možda nam pomogne Gospo- din; jer za Gospodina nema zapreke da pomogne do pobjede, s mnogo ili s malo ljudi.” ""

⁷ Momak koji mu je nosio oružje odgovori: “čini što ti je god u srcu! Spreman sam za sve što hoćeš.”"

⁸ Jonatan reče: “Dobro, poći ćemo k tim ljudima tamo i pokazat ćemo im se."

⁹ Ako nam viknu: čekajte dok dođemo k vama, ostat ćemo na mjestu na kojem jesmo i ne ćemo ići k njima."

¹⁰ Ako li nam reknu: Dođite k nama, tamo ćemo otići; jer nam ih tada predade Gospodin u ruke. To će nam biti znak.” ""

¹¹ Kad se obojica pokazaše filistejskoj straži, narugaše se Filistejci: “Evo, izlaze Hebreji iz rupa u koje su se zavukli!”"

¹² I stražari viknuše Jonatanu i njegovu momku koji mu je nosio oružje: “Dođite k nama! Nešto ćemo vam kazati.” A Jonatan reče momku koji mu je nosio oružje: “Hajde za mnom jer ih predade Gospodin u ruke Izrćlu!”"

¹³ Jonatan je puzao rukama i nogama i za njim momak koji mu je nosio oružje. Tada su oni padali pred Jonatanom i ubijao ih je za njim momak koji mu je nosio oružje."

¹⁴ Taj prvi pokolj, što ga počiniše Jonatan i momak koji mu je nosio oružje, bio je nad otprilike dvadeset ljudi na prostoru od jedno pola rala duljine."

¹⁵ Strah nastade u taboru, na slobodnom polju i među svom vojskom. I straža i četa što plijeni prepadoše se. Usto se potrese zemlja i zavlada strah od Boga."

¹⁶ I kad su Šaulove uhode, što su se nalazile u Gebi u Benjaminu, primijetile da se je mnoštvo uskomešalo tamo i amo,"

¹⁷ Šaul zapovjedi ljudima koji su bili s njim: “Pregledajte i vidite tko je otišao od nas!” Kad pregledaše, pokaza se da nema Jonatana i njegova momka, koji mu je nosio oružje."

¹⁸ I Šaul zamoli Ahiju: “Daj donijeti kovčeg Božji!” Jer je kovčeg Božji bio tada među sinovima Izrćlovim."

¹⁹ Dok je Šaul govorio sa svećenikom, zabuna u filistejskom taboru bivala je sve jača. Zato Šaul zamoli svećenika: “Pusti to!”"

²⁰ I Šaul i svi ljudi što su bili s njim podigoše bojnu viku. Kad stigoše na bojno polje, nađoše mač jednoga okrenut protiv drugog. Zabuna je bila vrlo velika."

²¹ Hebreji koji su se odavno držali s Filistejcima i s njima ratovali, otpadoše od njih i priključiše se Izrćlcima pod Šaulom i Jonatom."

²² I svi Izrćlci koji su se bili sakrili u Efrajimovoj gori, kad čuše da Filistejci bježe, nagnuše za njima da ih pobiju."

²³ Tako u onaj dan dade Gospodin pobjedu Izrćlu. Kad se je boj nastavio preko Bet Horona,"

²⁴ a Izrćlci su se bili u onaj dan vrlo umorili, izreče Šaul nad vojskom ovo prokletstvo: “Proklet neka je čovjek koji prije večeri uzme što k sebi, dok se ne osvetim svojim neprijateljima!” I zato nijedan od ljudi ne okusi ništa."

²⁵ I dođe sva vojska u jednu šumu. Tamo je bilo meda na slobodnom polju."

²⁶ Kad vojska dođe k saću što je bilo puno meda, nitko ipak ne prinese ruke k svojim ustima jer su se ljudi bojali prokletstva."

²⁷ Samo Jonatan nije bio čuo da je njegov otac izrekao prokletstvo nad narodom. I on pruži vršak štapa, što ga je držao u ruci, umoči ga u jedan medeni s?t i primače svoju ruku ustima. I zasjaše mu opet oči."

²⁸ A jedan od vojnika okrenu se k njemu i reče: “Tvoj je otac izrekao prokletstvo nad narodom: Proklet neka je čovjek koji danas uzme nešto k sebi!” Ljudi su naime bili iznemogli."

²⁹ Jonatan odvrati: “Moj otac svaljuje zemlju u nesreću. Eto vidite kako mi zasjaše oči jer okusih malo toga meda."

³⁰ A da su ljudi jeli od plijena svojih neprijatelja, što ga osvojiše, kako bi tada bio velik poraz Filistejaca?”"

³¹ Tako pobiše onaj dan Filistejce od Mikmasa do Ajalona. Kako su ljudi bili vrlo izmoreni,"

³² navališe na plijen, uzeše ovaca, volova i teladi, poklaše ih na zemlji, stadoše jesti i s krvlju."

³³ Kad javiše Šaulu: “Ljudi griješe protiv Boga jer jedu s krvlju”, on reče: “činite zlo. Dovaljajte mi, dok je još dan, velik kamen!”"

³⁴ Tada zapovjedi Šaul: “Raziđite se među ljude i recite im: Svaki neka donese k meni svog vola ili ovcu i neka zakolje ovdje! Onda možete jesti, a da ne griješite protiv Gospodina jedući s krvlju.” Svaki od ljudi donese komad stoke, što mu je bio pri ruci, još one noći i ondje zaklaše."

³⁵ I Šaul načini žrtvenik Gospodinu. To je bio prvi žrtvenik što ga on podiže Gospodinu."

³⁶ Onda zapovjedi Šaul: “Tjerat ćemo Filistejce noćas i plijenit ćemo među njima dok ne svane! Nijednoga od njih ne ćemo ostaviti!” Oni odgovoriše: “čini što god misliš da je dobro!” Ali svećenik reče: “Najprije upitajmo Boga!”"

³⁷ I upita Šaul Boga: “Trebam li tjerati Filistejce? Hoćeš li ih dati u ruke Izrćlu?” Ali mu ne dade odgovora u onaj dan."

³⁸ Tada zapovjedi Šaul: “Pristupite ovamo, vi svi glavari naroda! Istražite brižno tko je danas počinio taj grijeh!"

³⁹ Jer tako živ bio Gospodin, koji je dao pobjedu Izrćlu, i ako je kriv moj sin Jonatan, mora umrijeti!” Ali nitko mu iz naroda ne odgovori."

⁴⁰ I on zapovjedi svim Izrćlcima: “Vi budite na jednoj strani, ja i moj sin Jonatan bit ćemo na drugoj strani.” Narod odgovori: “čini što smatraš da je dobro!”"

⁴¹ I Šaul se pomoli Gospodinu: “Bože Izrćlov, daj dosudi!” I budu pogođeni Jonatan i Šaul, a narod iziđe slobodan."

⁴² Sad zapovjedi Šaul: “Bacite ždrijeb između mene i mojega sina Jonatana!” I bude pogođen Jonatan."

⁴³ Šaul zapovjedi Jonatanu: “Kaži mi što si učinio!” Jonatan mu priznade: “Vrškom štapa, što sam ga imao u svojoj ruci, okusio sam samo malo meda. Spreman sam umrijeti.”"

⁴⁴ Šaul odvrati: “Bog neka mi učini što hoće samo da ti ne moraš umrijeti, Jonatane!”"

⁴⁵ Ali vojska izjavi Šaulu: “Što? Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izrćlu, mora umrijeti? To ne smije biti! Tako živ bio Gospodin, ni jedna dlaka s njegove glave ne će pasti na zemlju! Jer je s pomoću Božjom on izvojevao današnju pobjedu.” Tako izbavi vojska Jonatana od smrti."

⁴⁶ Šaul odustane od potjere za Filistejcima i ode. A Filistejci se vratiše u svoju zemlju."

⁴⁷ Nakon što je Šaul bio postigao kraljevsko dostojanstvo nad Izrćlom, ratovao je uokolo protiv svih svojih neprijatelja, protiv Moaba, Amona, Edoma, protiv kraljeva od Sobe i protiv Filistejaca. Kamo se god obraćao, nadvladavao bi."

⁴⁸ Dokazao je hrabrost, pobio je Amalečane i izbavio je Izrćla iz ruku onih koji su ga plijenili."

⁴⁹ Šaulovi sinovi bili su Jonatan, Išjo i Malki Šua. Njegove dvije kćeri zvale su se: starija Meraba, mlađa Mikala."

⁵⁰ Žena Šaulova zvala se Ahinoama i bila je kći Ahimaasova. Njegov vojskovođa zvao se Abner, sin Nera, strica Šaulova;""

⁵¹ jer Kiš, Šaulov otac, i Ner, Abnerov otac, bili su sinovi Abielovi."

⁵² Svega Šaulova vijeka bilo je teških bitaka protiv Filistejaca. Kad bi stoga Šaul vidio nekog hrabrog i valjanog čovjeka, uzimao bi ga u svoju službu."

15

¹ Jednoga dana reče Samuel Šaulu: “Gospodin me je poslao da te pomažem za kralja nad njegovim narodom Izrćlom. Slušaj, dakle, Gospodnju zapovijed!"

² Ovako veli Gospodin nad vojskama: Kaznit ću ono što je počinio Amalek Izrćlcima kad im je stao na put, kad su ono išli iz Egipta."

³ Zato idi i pobij Amaleka, izvrši prokletstvo na njemu i na svemu što njemu pripada! Ne štedi ga, nego pobij čovjeka i ženu, dijete i dojenče, govedo i ovcu, devu i magarca!”"

⁴ Tada Šaul sabra narod i izbroji ih u Telamu: dvjesta tisuća pješaka i deset tisuća ljudi od Jude."

⁵ Potom Šaul pođe protiv glavnoga grada Amalečana i namjesti zasjedu u dolini potoka."

⁶ A Kenijcima Šaul poruči: “Ustanite! Povucite se brže iz područja Amalečana da vas s njima ne uništim! Jer vi ste se prijateljski ponijeli prema svim sinovima Izrćlovim, kad su išli iz Egipta.” I povukoše se Kenijci iz područja Amalečana"

⁷ Šaul pobi Amalečane od Havile do Šura, koji leži istočno od Egipta."

⁸ Agaga, amalečanskog kralja, uhvati živa i izvrši na svemu narodu prokletstvo oštricom mača."

⁹ Šaul i narod poštedje ipak Agaga i najbolje životinje između ovaca i goveda, ugojene životinje i janjce, uopće sve dragocjeno. Ne htjedoše na tome izvršiti prokletstvo. Samo na onom što je bilo slabo i bez cijene izvršiše prokletstvo."

¹⁰ I dođe Gospodnja riječ Samuelu:"

¹¹ ”Kajem se što sam Šaula postavio za kralja, jer se on odvratio od mene i nije izvršio mojih zapovijedi.” To ražalosti Samuela, i on je vapio Gospodinu svu noć."

¹² Kad je Samuel sutradan rano htio poći Šaulu ususret, javiše Samuelu: “Šaul je pošao u Karmel i tamo je sebi podigao spomenik. Onda se vratio i otišao dalje u Gilgal.”"

¹³ Kad Samuel dođe Šaulu, reče mu Šaul: “Neka si blagoslovljen od Gospodina! Izvršio sam Gospodnju zapovijed.”"

¹⁴ Samuel odvrati: “Kakvo je to blejanje ovaca i koza što mi prodire u uši, i kakva je to rika goveda što je čujem?”"

¹⁵ Šaul odgovori: “Dotjeraše ih od Amalečana. Narod je naime poštedio najbolje životinje od ovaca i goveda i nije ih žrtvovao Gospodinu, tvojemu Bogu. Ostalo pobismo.”"

¹⁶ Samuel odvrati Šaulu: “Stani! Kazat ću ti što mi je noćas rekao Gospodin.” On ga zamoli: “Govori!”"

¹⁷ Samuel reče: “Nisi li bio postao glava plemenima Izrćlovim premda si bio malen u svojim očima? Gospodin te pomaza za kralja nad Izrćlom."

¹⁸ I Gospodin te posla i zapovjedi ti: Idi i izvrši prokletstvo na zlikovcima, Amalečanima, i ratuj s njima dok ih ne uništiš!"

¹⁹ Zašto nisi poslušao Gospodnje zapovijedi, nego si se polakomio za plijenom i učinio što je bilo neugodno u Gospodnjim očima?”"

²⁰ Šaul odvrati Samuelu: “Poslušao sam Gospodnju zapovijed i išao sam putem na koji me posla Gospodin. Doveo sam Agaga, kralja Amalečana, i izvršio sam prokletstvo na Amalečanima,"

²¹ ali narod uze od plijena ovce i volove, najbolje od prokletih stvari, da to žrtvuje Gospodinu, tvom Bogu, u Gilgalu.”"

²² A Samuel reče: “Zar su ugodnije Gospodinu žrtve paljenice i klanice od poslušnosti prema Gospodnjim zapovijedima? Eto, poslušnost je bolja od žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline."

²³ Jer je neposlušnost tako zla kao grijeh vračanja, nepokornost je tako zla kao idolopoklonstvo. Zato što si prezreo Gospodnju zapovijed, on tebe odbacuje kao kralja.”"

²⁴ Šaul reče Samuelu: “Sagriješio sam što sam prekršio Gospodnju zapovijed i tvoje upute. Pobojao sam se, naime, naroda i popustio sam njegovu zahtjevu."

²⁵ A sada mi oprosti moj grijeh i vrati se sa mnom da se poklonim Gospodinu!”"

²⁶ Ali Samuel odvrati Šaulu: “Ja se ne vraćam s tobom. Zato što si prezreo Gospodnju zapovijed, tebe je Gospodin odbacio kao kralja nad Izrćlom.”"

²⁷ Kad se Samuel okrene da ide, uhvati ga on za skut plašta i skut se raspara."

²⁸ Samuel mu reče: “Gospodin je danas odadro (uzeo) od tebe kraljevsku čast nad Izrćlom i dao je drugome, koji je bolji od tebe."

²⁹ I ne laže postojani Bog Izrćlov, niti se kaje; jer on nije čovjek da bi se mogao kajati.” ""

³⁰ On odvrati: “Ako sam i sagriješio, učini mi ipak čast pred starješinama mojega naroda i pred Izrćlom i vrati se sa mnom da se poklonim Gospodinu, tvojemu Bogu!”"

³¹ I vrati se Samuel i ode za Šaulom i pokloni se Šaul Gospodinu."

³² Tada zapovjedi Samuel: “Dovedite mi Agaga, kralja Amalečana!” Veseo dođe k njemu Agag. Agag reče: “Tako je dakle umakla gorčina smrti.”"

³³ Ali Samuel reče: “Kako je tvoj mač učinio žene bez djece, tako neka bude i tvoja mati bez djece među ženama!” I Samuel rasiječe Agaga na komade pred Gospodinom u Gilgalu."

³⁴ Potom ode Samuel u Ramu, a Šaul ode svojoj kući u Gibeu."

³⁵ Samuel više ne vidje Šaula do svoje smrti; jer je Samuel žalio Šaula, žalio je jer se Gospodin pokajao što ga je bio postavio za kralja nad Izrćlom. ""

16

¹ Jednoga dana reče Gospodin Samuelu: “Dokle ćeš još žaliti za Šaulom, kad ga ja odbacih? On ne može dalje biti kralj nad Izrćlom! Napuni rog svoj uljem, i hajde na put! Šaljem te k Jišaju iz Betlehema; jer između njegovih sinova izabrah sebi jednoga za kralja.” ""

² Samuel odgovori: “Kako da idem? Ako to čuje Šaul, ubit će me!” A Gospodin zapovjedi: “Uzmi sa sobom tele i reci: Dolazim prinijeti Gospodinu žrtvu!"

³ Pozovi na žrtvu Jišaja! Ja ću ti onda pokazati što ćeš činiti. Pomaži onoga koga ti označim!”"

⁴ Samuel učini kako mu je bio zapovjedio Gospodin. Kad dođe u Betlehem, iziđoše mu, uplašivši se, ususret starješine mjesta i upitaše: “Znači li tvoj dolazak dobro?”"

⁵ On odvrati: “Da, dolazim prinijeti Gospodinu žrtvu. Posvetite se i nađite se sa mnom kod žrtve!” I Jišaja i njegove sinove dade da se posvete i pozva ih na žrtvu."

⁶ Kad dođoše i kad on ugleda Eliaba, pomisli: “Zasigurno stoji ovdje pred Gospodinom njegov pomazanik.”"

⁷ Ali Gospodin reče Samuelu: “Ne gledaj na njegovu vanjštinu i na njegovu visinu! Jer njega nisam izabrao. Ljudi ne vide. Ljudi gledaju na vanjštinu, a Gospodin gleda na srce.”"

⁸ I dozva Jišaj Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reče: “Ni njega nije izabrao Gospodin.”"

⁹ I dovede Jišaj Šamu. A on reče: “Ni njega nije izabrao Gospodin.”"

¹⁰ Tako dovede Jišaj pred Samuela svojih sedam sinova. Ali Samuel izjavi Jišaju: “Ove nije izabrao Gospodin.”"

¹¹ Potom reče Samuel Jišaju: “Jesu li to svi mladi ljudi?” On odvrati: “Ostao je još najmlađi; on čuva ovce.” Samuel reče Jišaju: “Pošalji po njega, te ga dovedi! Jer ne ćemo prije sjedati za stol dok on ne dođe.” ""

¹² I posla po njega te ga dovede. Bio je rumen, imao je lijepe oči i krasnu visinu. I Gospodin reče: “Ustani! Pomaži ga, jer to je on.”"

¹³ Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće. Od toga dana i dalje dođe Duh Gospodnji na Davida. A Samuel usta i vrati se kući u Ramu."

¹⁴ Duh Gospodnji odstupi od Šaula. I stade ga mučiti zao duh poslan od Gospodina."

¹⁵ Šaulove mu sluge rekoše: “Eto, muči te zao duh poslan od Boga."

¹⁶ Naš gospodar treba samo progovoriti riječ. Tvoje sluge stoje ti na raspolaganju. Potražit će čovjeka koji zna svirati harfu. Kad zao duh poslan od Gospodina dođe na tebe, on će udarati u žice, i tebi će biti bolje.”"

¹⁷ Šaul odvrati slugama: “Potražite mi nekoga koji lijepo umije udarati u žice pa mi ga dovedite!”"

¹⁸ Jedan od slugu reče: “Poznajem ovdje jednoga Jišajeva sina u Betlehemu, koji umije lijepo udarati u harfu. On je hrabar junak, prokušan je ratnik, usto je mudar na riječima i lijepe je vanjštine, i Gospodin je s njim.”"

¹⁹ Tada Šaul posla glasnike k Jišaju i poruči mu: “Pošalji mi svojega sina Davida, koji je pastir!”"

²⁰ A Jišaj natovari na magarca kruha, mješinu vina i jedno jare i posla to Šaulu po svojemu sinu Davidu."

²¹ Tako dođe David k Šaulu i stupi u njegovu službu. On ga je vrlo cijenio te ga postavi da mu nosi oružje."

²² Šaul posla k Jišaju i poruči: “Pusti da David ostane kod mene u službi; jer mi se on vrlo dopada.”""

²³ I kada bi god zao duh poslan od Gospodina napao Šaula, David bi uzeo harfu i svirao bi na njoj. Šaulu bi tada bilo lakše i bolje, i zao bi duh otišao od njega."

17

¹ Filistejci skupiše svoje čete za boj, i to se skupiše kod Soka u Judi. Utaboriše se između Soka i Azeke kod Efes Damima."

² I Šaul i Izrćlci se skupiše, utaboriše se u terebintskoj dolini i spremiše se za boj protiv Filistejaca."

³ Filistejci se postaviše na brdu s one strane, Izrćlci na brdu s ove strane, tako da je dolina stajala između njih."

⁴ Tada iziđe jedan posrednik iz filistejskih redova. Zvao se je Golijat iz Gata. Bio je visok šest lakata i jedan pedalj,"

⁵ nosio je na glavi kacigu od mjedi, i bio je na njemu ljuskav oklop. Oklop je bio težak pet tisuća šekela mjedi."

⁶ Na nogama je imao željezne nogavice i željeznu sulicu na ramenima."

⁷ Držač njegova koplja bio je kao vratilo, a šiljak njegova koplja potezao je šest stotina šekela željeza. Njegov štitonoša koračao je pred njim."

⁸ I on se postavi i viknu redovima Izrćlaca ovako: “Što iziđoste spremni za boj? Nisam li ja Filistejac, a vi Šaulove sluge? Izaberite jednoga između sebe, pa neka iziđe k meni!"

⁹ Ako se može sa mnom boriti i ako me pogubi, mi ćemo biti podložni vama. Ako li ja njega nadjačam i pogubim ga, onda ćete vi biti nama podanici i služit ćete nam!”"

¹⁰ Filistejac se rugao dalje: “Danas sam osramotio Izrćlovu vojsku. Dajte mi čovjeka da se borimo!”"

¹¹ Kad Šaul i svi Izrćlci čuše taj govor Filistejca, prepadoše se i uplašiše se vrlo."

¹² David je bio sin onoga Efraćanina iz Betlehema u Judi koji se zvao Jišaj i koji je imao osam sinova. U vrijeme Šaulovo bio je taj čovjek star: bio je ubrojen među najstarije ljude."

¹³ Tri najstarija Jišajeva sina bila su otišla sa Šaulom u rat. Njegova tri sina, što su bila otišla u vojsku, zvala su se: najstariji Eliab, drugi Abinadab, treći Šama."

¹⁴ David je bio najmlađi. Ona tri najstarija odoše za Šaulom."

¹⁵ David bi otišao češće od Šaula kući, da u Betlehemu čuva ovce svojega oca."

¹⁶ A Filistejac bi izlazio jutrom i večerom i dolazio bi tamo četrdeset dana."

¹⁷ Jednoga dana reče Jišaj svojemu sinu Davidu: “Uzmi za braću svoju efu ovoga prženog žita i ovih deset kruhova i odnesi ih brže braći u tabor!"

¹⁸ Ovih deset sireva s kajmakom odnesi tisućniku! Vidi kako su tvoja braća i donesi od njih znak."

¹⁹ Šaul i oni, i svi Izrćlci, nalaze se u terebintskoj dolini u ratu protiv Filistejaca.”"

²⁰ Sutradan rano preda David stado jednome čuvaru, uze stvari i ode na put, kako mu je bio zapovjedio Jišaj. Kad dođe k taboru (ogradi od kola), upravo je izlazila vojska u bojnom redu i podizala bojnu viku."

²¹ Izrćlci i Filistejci smjestiše se za boj, red prema redu."

²² David predade svoje stvari čuvaru prtljaga i otrča prema bojnom redu. Kad dođe tamo, zapita svoju braću kako su."

²³ Dok je s njima govorio, iziđe iz filistejskoga reda onaj posrednik, Filistejac Golijat, tako se je zvao, iz Gata, i stade govoriti isto onako kao prije, tako da je čuo David."

²⁴ Svi Izrćlci koji vidješe toga čovjeka, pobjegoše pred njim i prestrašiše se vrlo."

²⁵ Jedan Izrćlac reče: “Jeste li vidjeli čovjeka koji tu izlazi? Izlazi samo da sramoti Izrćlce. Onoga tko ga pogubi, učinit će kralj vrlo bogatim, dat će mu svoju kćer i njegovu će obitelj osloboditi plaćanja poreza u Izrćlu.”"

²⁶ David upita ljude što su stajali uz njega: “Što dobiva čovjek koji pogubi tog Filistejca i skine sramotu s Izrćla? Jer tko je taj Filistejac, neobrezani, da sramoti vojsku Boga živoga?”"

²⁷ Ljudi mu opetovaše isto: “Tako će biti nagrađen onaj koji ga pogubi.”"

²⁸ A kad je njegov najstariji brat Eliab čuo kako je govorio s tim ljudima, razljuti se Eliab na Davida i okomi se na njega: “Što si zapravo došao ovamo? Komu si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Poznajem ja tvoju drskost i zloću tvojega srca. Došao si samo da bi gledao bitku.”"

²⁹ David odvrati: “Pa što sam učinio? Samo sam pitao!”"

³⁰ I okrenu se od njega drugome i upita isto. Ljudi mu odgovoriše kao prije."

³¹ Kad se pročulo što je bio David govorio, javiše to Šaulu, i on ga dozva k sebi."

³² David reče Šaulu: “Neka nitko ne gubi srčanosti zbog njega! Sluga će tvoj izići i borit će se s tim Filistejcem.”"

³³ Šaul odvrati Davidu: “Ne možeš ti ići na toga Filistejca i s njim se boriti. Jer ti si još dječak, a on je ratnik od mladosti.”"

³⁴ David odvrati Šaulu: “Sluga je tvoj čuvao ovce svojemu ocu. Pa kad bi došao lav ili medvjed i odnio si ovcu iz stada,"

³⁵ potrčao bih ja za njim, udario bih ga i oteo bih mu je iz čeljusti. A ako bi skočio na me, uhvatio bih ga za grivu i ubio bih ga."

³⁶ Lavove i medvjede ubijao je tvoj sluga, i tomu neobrezanom Filistejcu bit će kao i svima njima; jer je osramotio vojsku Boga živoga.” ""

³⁷ David nastavi: “Gospodin, koji me je izbavio iz lavljih i medvjeđih pandža, izbavit će me i iz ruku toga Filistejca.” Tada reče Šaul Davidu: “Idi! Gospodin neka bude s tobom!”"

³⁸ Šaul onda odredi da na Davida stave njegovo oružje, na glavu željezni šljem i oklop na nj."

³⁹ David pripasa njegov mač preko svoje bojne opreme i pokuša krenuti, jer nije bio navikao. Ali je David morao priznati Šaulu: “Ne mogu ići u tome, jer nisam na to navikao.” I skide David to sa sebe,"

⁴⁰ uze svoj štap u ruku i potraži sebi iz potoka pet glatkih kamenova. Stavi ih u pastirsku torbu, koju je upotrebljavao kao torbu za praćku. Onda uze svoju praćku u ruku i pođe na Filistejca."

⁴¹ Filistejac je išao sve bliže Davidu. Njegov štitonoša koračao je pred njim."

⁴² Kad Filistejac pogleda i vidje Davida, samo mu se podsmjehnu, jer je bio još tako mlad, rumen i krasna lica."

⁴³ Filistejac doviknu Davidu: “Zar sam pas da ideš na me štapom?” I prokle Filistejac Davida svojim bogovima."

⁴⁴ Nato viknu Filistejac Davidu: “Hodi ovamo k meni, da dam tvoje meso nebeskim pticama i zemaljskim životinjama!”"

⁴⁵ A David odvrati Filistejcu: “Ti ideš na me s mačem, s kopljem i sa sulicom. A ja idem na te u ime Gospodina nad vojskama, Boga vojske Izrćlove, koju si ti pogrdio."

⁴⁶ Danas će te Gospodin dati u moju ruku. Ubit ću te i glavu ti odsjeći. Trupla vojske filistejske još danas ću dati nebeskim pticama i zemaljskim životinjama, da spozna sav svijet da ima Bog u Izrćlu."

⁴⁷ Znat će sve ovo mnoštvo da Gospodin ne daje pobjede mačem i sulicom. Jer je rat Gospodnji. On će vas dati u naše ruke.”"

⁴⁸ Kad se je Filistejac pomaknuo i sve se bliže primicao Davidu, David brže potrča prema filistejskoj vojsci."

⁴⁹ Pritom uhvati torbu, izvadi kamen, zavitla ga iz praćke i pogodi Filistejca u čelo. Kamen se zabi u čelo, tako da je on pao naprijed na tlo."

⁵⁰ Tako pobijedi David Filistejca praćkom i kamenom i pogubi Filistejca, a da nije imao David mača u ruci."

⁵¹ David naime pritrči, stane kraj Filistejca, uze njegov mač, izvuče ga iz korica i pogubi ga odsjekavši mu njim glavu. Kad vidješe Filistejci da im je najjači mrtav, pobjegoše."

⁵² Tada se podigoše ljudi od Izrćla i Jude, udariše u bojnu viku i potjeraše Filistejce do doline i do vrata Ekrona. Pobijeni Filistejci pokriše put od Šaarajima do Gata i Ekrona."

⁵³ Kad se, nakon što otjeraše Filistejce, sinovi Izrćlovi vratiše, oplijeniše njihov tabor."

⁵⁴ David uze glavu Filistejčevu i odnese je u Jeruzalem, a njegovo oružje stavi u svoj šator."

⁵⁵ Kad Šaul vidje kako David iziđe pred Filistejca, upita svojega vojskovođu Abnera: “čiji je sin taj mladić, Abnere?” Abner odgovori: “Tako živ bio ti, kralju, ne znam.”"

⁵⁶ Kralj reče: “Upitaj čiji je sin taj mladi čovjek!”"

⁵⁷ Kad se David, pobijedivši Filistejca, vrati, uze ga Abner i povede ga pred Šaula, a David je u ruci još imao Filistejčevu glavu."

⁵⁸ Šaul ga upita: “čiji si ti sin, mladi čovječe?” David odgovori: “Sin tvojega sluge Jišaja iz Betlehema.”"

18

¹ Kad je bio završio svoj razgovor sa Šaulom, uključi Jonatan Davida duboko u srce, i Jonatan ga je zavolio kao samoga sebe."

² Šaul ga toga dana uze k sebi i ne dade mu da se više vrati u svoju očinsku kuću."

³ Jonatan učini vjeru s Davidom, jer ga je ljubio kao samoga sebe."

⁴ Jonatan skine sa sebe plašt koji je nosio i dade ga Davidu, uz to svoju odjeću sa svojim mačem, lukom i pojasom."

⁵ I David je išao kamo bi ga god Šaul slao i imao je uspjeha. Zato ga Šaul postavi nad vojnicima. Bio je obljubljen od svega naroda, pa i od Šaulovih dvorana."

⁶ Kad se je David, ubivši Filestejca, vraćao, iziđoše kod ulaska žene iz svih Izrćlovih gradova pjevajući i plešući ususret kralju Šaulu s bubnjevima, s klicanjem i cimbalima."

⁷ Pritom su žene plešući pjevale: “Šaul pobi svoju tisuću, a David svojih deset tisuća.”"

⁸ Šaul se stoga vrlo razgnjevi, jer mu ta pjesma nije bila nikako po volji. On reče: “Davidu daju deset tisuća, a meni samo tisuću. Još mu samo treba kraljevsko dostojanstvo.”"

⁹ Od onoga dana gledao je Šaul Davida prijekim okom."

¹⁰ Sljedećega dana napadne Šaula zao duh poslan od Boga, tako da je mahnitao u palači. David je svirao harfu kao svaki dan. A Šaul je imao u ruci sulicu."

¹¹ Tada Šaul baci sulicu, a mislio je: “Pribit ću Davida uza zid.” Ali joj se David dvaput izmače."

¹² Šaul se bojao Davida, jer je Gospodin bio s njim, a od Šaula je bio odstupio."

¹³ Zato ga udalji Šaul iz svoje blizine i učini ga tisućnikom. Tako je on izlazio na čelu svojih ljudi."

¹⁴ U svim svojim pothvatima imao je David uspjeh, jer je Gospodin bio s njim."

¹⁵ Kad Šaul vidje da on ima mnogo uspjeha, poveća se još više njegov strah od Davida."

¹⁶ Ali sav Izrćl i Juda ljubili su Davida, jer je on pred njima odlazio i dolazio."

¹⁷ Šaul reče Davidu: “Evo, dat ću ti svoju najstariju kćer Merabu za ženu. Ali se ti moraš iskazati kao junak i voditi Gospodnje ratove.” Šaul je naime mislio: “Ja sam ne ću staviti ruku na njega, nego neka Filistejci stave na njega ruku!”"

¹⁸ David odvrati Šaulu: “Tko sam ja i što je moj rod, obitelj mojega oca u Izrćlu, da budem kraljev zet?”"

¹⁹ A kad dođe vrijeme da se Šaulova kći Meraba da Davidu, dadoše je Adrielu iz Mehole za ženu."

²⁰ Šaulova kći Mikala ljubila je Davida. Kad to javiše Šaulu, bilo mu je pravo."

²¹ Šaul je naime mislio: “Dat ću mu je. Ali će mu ona biti propast, i ruka Filistejaca doći će na njega.” I Šaul reče Davidu: “S drugom mi sada možeš biti zet.”"

²² I Šaul zapovjedi svojim dvoranima: “Govorite Davidu povjerljivo i recite mu: Eto, omilio si kralju, i svi njegovi dvorani te vole. Sad možeš biti kraljev zet.”."

²³ Kad su Šaulovi dvorani Davidu tako govorili, David odvrati: “Mislite li vi da je tako lako biti kraljev zet? Ta ja sam siromah i malen čovjek.”"

²⁴ Kad Šaulovi dvorani dojaviše Šaulu: “Tako i tako rekao je David”,"

²⁵ odgovori Šaul: “Priopćite Davidu: Kralj ne želi nikakva drugoga ženidbenog dara, nego samo sto prednjih kožica filistejskih, da se tako osveti kraljevim neprijateljima.” Tako je mislio Šaul da rukom Filistejaca ukloni s puta Davida."

²⁶ Kad njegovi dvorani Davidu priopćiše te riječi, David se složio s tim da tako postane kraljev zet. Još prije nego što je vrijeme isteklo,"

²⁷ ustade David, ode sa svojim ljudima i pobi dvjesta Filistejaca. David donese njihove prednje kožice i prebroji ih pred kraljem, da postane kraljev zet. Tada mu Šaul dade svoju kćer Mikalu za ženu."

²⁸ Šaul tad jasno vidje da je Gospodin bio s Davidom. I Šaulova kći Mikala ljubila ga je."

²⁹ A Šaul se bojao Davida sve više. Tada Šaul postade neprijatelj Davidov zauvijek."

³⁰ Kad bi filistejski knezovi izišli u boj, imao je David, kada bi god izišao, više uspjeha negoli svi drugi Šaulovi vojskovođe, tako da je njegovo ime postalo slavno."

19

¹ Šaul je govorio svojemu sinu Jonatanu i svima svojim dvoranima o tome da će ubiti Davida. A jer je Jonatan, Šaulov sin, bio Davidu vrlo odan,"

² javi to Jonatan Davidu i reče: “Moj otac Šaul namjerava te ubiti. Zato se čuvaj sutra rano, povuci se u koje skrovište i sakrij se!"

³ Ja ću izići i u polju, gdje ti budeš, stajat ću uz svog oca i govoriti o tebi s ocem. Što doznam, javit ću ti.”"

⁴ A Jonatan je govorio pred svojim ocem Šaulom samo dobro o Davidu. On mu reče: “Neka se kralj ne ogriješi o svojega slugu Davida! Jer on tebi nije ništa skrivio, štoviše, djela su njegova vrlo dobra za te."

⁵ On je svoj život stavio na kocku i ubio Filistejca. Tako je dao svemu Izrćlu veliku pobjedu. Ti si to vidio i radovao si se. Zašto da se dakle ogriješiš o krv nedužnu i ubiješ Davida ni za što?”"

⁶ Šaul posluša Jonatana. I zakle se Šaul: “Tako živ bio Gospodin, on ne će poginuti!”"

⁷ I Jonatan dozva Davida i kaza mu sve to. Tada dovede Jonatan Davida k Šaulu. I on ostade kao prije u njegovoj blizini."

⁸ Kad je rat ponovno buknuo, David iziđe na polje, borio se s Filistejcima i porazio ih veoma, tako da su nagnuli pred njim u bijeg."

⁹ Jednoga dana opet napade Šaula zao duh poslan od Gospodina. Sjedio je u svojoj palači i imao sulicu u ruci, a David je udarao u harfu."

¹⁰ I Šaul htjede Davida svojom sulicom pribiti uza zid. Ali se on izmače Šaulu, te sulica udari u zid. David pobježe i uteče."

¹¹ One noći posla Šaul ljude Davidovoj kući, da ga čuvaju i drugog jutra ubiju. Ali Mikala, Davidova žena, javi mu to i reče: “Ako se još noćas ne skloniš na sigurno mjesto, sutra si lešina.”"

¹² I Mikala spusti Davida kroz prozor. On pobježe i umakne."

¹³ Mikala uze terafim, stavi ga u postelju, prekri mu glavu pleterom od kozje dlake i pokri ga pokrivačem."

¹⁴ Kad Šaul posla ljude da uhvate Davida, ona im reče: “Bolestan je.”"

¹⁵ Ali Šaul posla ljude natrag, da vide Davida, i zapovjedi: “Donesite mi ga u postelji, da ga ubijem!”"

¹⁶ Kad poslani dođoše, a ono terafim u postelji, oko glave mu pleter od kozje dlake."

¹⁷ I reče Šaul Mikali: “Što me tako prevari i pusti mog neprijatelja da umakne. te se skloni na sigurno mjesto?” Mikala odvrati Šaulu: “On mi zaprijeti: Pusti me ili ću te ubiti!”"

¹⁸ Nakon što je David bio bijegom umakao, ode k Samuelu u Ramu i ispripovjedi mu sve što mu je bio učinio Šaul. Tada ode sa Samuelom, i stanovali su u proročkoj kući."

¹⁹ Kad se javilo Šaulu: “David je u proročkoj kući u Rami”,"

²⁰ posla Šaul ljude da uhvate Davida. Kad oni ugledaše zbor proroka i njima na čelu Samuela u zanosu, dođe Duh Božji i na poslanike Šaulove pa i oni padoše u zanos."

²¹ Kad to javiše Šaulu, posla on druge poslanike, ali i oni padoše u zanos. I Šaul posla po treći put poslanike, ali i oni padoše u zanos."

²² Tada on sam pođe u Ramu. Kad dođe k velikom zdencu kod Sekua, upita: “Gdje su Samuel i David?” Odgovoriše mu: “U proročkoj kući u Rami.”"

²³ Pođe dakle odatle k proročkoj kući u Rami. Ali i na njega dođe Duh Božji, tako da je otišao dalje u zanosu, dok nije stigao do proročke kuće u Rami."

²⁴ I on skine gornju haljinu sa sebe i bio je u zanosu pred Samuelom. Cijeli dan i cijelu noć ležao je tamo bez haljine. Zato se govori: “Je li i Šaul među prorocima?”"

20

¹ A David pobježe iz proročke kuće u Rami i vrati se kući. On reče Jonatanu: “Što sam počinio? U čemu je moja krivnja i moj prekršaj protiv tvojega oca da me hoće ubiti?”"

² On mu odvrati: “Sačuvaj Bože! Ne ćeš ti umrijeti. Eto, moj otac ne čini ništa: ni važno, ni nevažno, a da meni ne kaže. Zašto bi mi to tajio moj otac? Nema ništa od toga.”"

³ Ali mu David opet ustvrdi: “Tvoj otac zna veoma dobro da me ti voliš. Zato reče sebi: To ne treba doznati Jonatan, da se ne ražalosti. Ali tako živ bio Gospodin i ti, između mene i smrti samo je jedan korak!”"

⁴ Jonatan odvrati Davidu: “Ako što zaželiš, ja ću ti učiniti.”"

⁵ I David predloži Jonatanu ovo: “Znaš, sutra je mlađak mjesec. Tad moram sjediti s kraljem za stolom. Ali pusti me da idem: Sakrit ću se u polju do treće večeri."

⁶ Opazi li tvoj otac da me nema, ti mu reci: David me je zamolio da može otići za svoj očinski grad Betlehem. Tamo je naime godišnja žrtva za svu njegovu obitelj."

⁷ Ako kaže: Dobro, onda je miran tvoj sluga. Ako li se razgnjevi, onda znaj da je nesreća u njega zaključena stvar."

⁸ Iskaži u savezu sa svojim slugom, ako je kakva krivnja na meni, ubij me ti, ali me ne izručuj svojemu ocu!”"

⁹ A Jonatan odvrati: “Bože sačuvaj! Ako doznam da je moj otac naumio na te svaliti nesreću, ja ću to tebi bez sumnje dojaviti.”"

¹⁰ David odvrati Jonatanu: “Tko će mi dojaviti ako ti je tvoj otac odgovorio što zlo za mene?”"

¹¹ A Jonatan reče Davidu: “Hajde, iziđimo u polje!” Kad su obojica bili izišli u polje,"

¹² reče Jonatan Davidu: “Gospodine, Bože Izrćlov! Kad sutra u ovo doba ili prekosutra saznam od svojega oca da je dobro po Davida, i ako tad ne pošaljem k tebi i ne javim ti,"

¹³ neka Gospodin za to kazni Jonatana! Ako li otac moj bude naumio da na te svali nesreću, ja ću i to javiti i otpremit ću te. Otići ćeš u miru. Gospodin će biti s tobom, kao što je bio s mojim ocem."

¹⁴ Ako ja onda još budem živ, iskaži mi milosrđe Gospodnje! A budem li već mrtav,"

¹⁵ ne uskrati nikada mojoj kući svoju naklonost, ni onda kad Gospodin istrijebi sve Davidove neprijatelje sa zemlje."

¹⁶ Neka onda ima Jonatan savez s Davidovom kućom, a Gospodin neka se osveti Davidovim neprijateljima.”"

¹⁷ Tada se zakle Jonatan još jednom Davidu svojom ljubavlju prema njemu; jer mu je on bio odan srdačnom ljubavlju. ""

¹⁸ Potom reče Jonatan: “Sutra je mlađak mjesec. Opazit će se da tebe nema, jer će tvoje mjesto ostati prazno."

¹⁹ A prekosutra, istom, opazit će se da te nema. Tada pođi na mjesto gdje si se sakrio na dan onoga događaja, i sjedi tamo kod kamena!"

²⁰ Ja ću odapeti tri strijele u njegovu blizinu, kao da gađam metu."

²¹ Tada ću poslati momka rekavši: Idi, traži strijele! Viknem li onda momku: Strijele leže za tobom ovamo bliže, digni ih! ? tada dođi jer nisi u opasnosti, i nema ništa, tako živ bio Gospodin!"

²² Ali viknem li momku: Strijele leže pred tobom tamo dalje! ? tada idi, jer te šalje Gospodin."

²³ Za ovo što mi, ja i ti, rekosmo među sobom, Gospodin je svjedok između mene i tebe dovijeka.”"

²⁴ Nato se David sakri u polju. Kad dođe mlađak mjesec, sjede kralj za gozbu."

²⁵ Kralj sjede na svoje obično mjesto, na mjesto uza zid. Jonatan je bio uzeo nasuprot mjesto, Abner je sjedio uz Šaula, a Davidovo mjesto je ostalo prazno."

²⁶ Šaul ne reče ništa onaj dan jer je mislio: “Nešto mu se dogodilo, bit će da nije čist, jer se nije dao očistiti.”"

²⁷ A kad drugi dan iza mjeseca mlađaka ostade opet prazno Davidovo mjesto, upita Šaul svojega sina Jonatana: “Zašto Jišajev sin ne dođe na objed ni jučer ni danas?”"

²⁸ Jonatan odgovori Šaulu: “David je od mene izmolio sebi dopust u Betlehem."

²⁹ Rekao je: Pusti me, jer imamo obiteljsku žrtvu u gradu. Pozvao me je moj brat. Ako mi, eto, hoćeš iskazati dobru uslugu, pusti me da odem i da posjetim svoju braću! Zato nije došao na kraljev objed.”"

³⁰ Tada se razgnjevi Šaul na Jonatana i reče mu: “Ti izrode i nepokorni čovječe! Znam dobro da letiš za Jišajevim sinom, na porugu i sramotu svoju i svoje majke."

³¹ Jer dokle živi na zemlji sin Jišajev, ne ćeš se utvrditi ni ti ni tvoje kraljevstvo. Odmah pošalji tamo i dovedi ga k meni; jer je on dijete smrti!” ""

³² A Jonatan odgovori svom ocu Šaulu: “Zašto da umre? Što je skrivio?”"

³³ Tada Šaul zavitla sulicu na nj, da ga probode. I upozna Jonatan da je njegov otac naumio ubiti Davida."

³⁴ Sav gnjevan ustade Jonatan od stola. Drugog dana mjeseca mlađaka nije jeo ništa; jer je tugovao za Davidom, kad ga je njegov otac bio izgrdio. ""

³⁵ Ujutro iziđe Jonatan u polje, kako je bio ugovorio s Davidom. Pratio ga je jedan mladi sluga."

³⁶ On reče sluzi: “Trči i nađi strijele koje odapinjem!” Dok je momak trčao, odapne on strijele preko njega."

³⁷ Kad momak dođe na mjesto na kojem su ležale strijele što ih je bio odapeo Jonatan, viknu Jonatan za momkom: “Strijele leže ispred tebe, tamo dalje!”"

³⁸ Još viknu Jonatan za momkom: “Brže, pohitaj! Ne stoj!” Sluga Jonatanu podiže strijele i donese ih svojemu gospodaru."

³⁹ Sluga nije znao ništa, samo su Jonatan i David znali što je."

⁴⁰ Jonatan preda svoje oružje sluzi, koji je bio s njim, i reče mu: “Idi, odnesi to u grad!”"

⁴¹ Kad je sluga bio otišao, diže se David u pozadini, baci se ničice na zemlju na lice i pokloni se tri puta. Potom se poljubiše, i plakali su privijeni jedan uz drugoga; osobito je David plakao vrlo gorko.""

⁴² Tada Jonatan reče Davidu: “Idi u miru! Što smo obojica prisegli u ime Gospodnje, za to je Gospodin svjedok između mene i tebe, između mojih i tvojih potomaka, dovijeka!”"

21

¹ Nato ustade David i ode, a Jonatan se vrati u grad."

² David se zaputi u Nob k svećeniku Ahimeleku. Ahimelek dođe Davidu radosno ususret i upita ga: “Zašto dolaziš sam? Zar nema nikoga s tobom?”"

³ David odgovori svećeniku Ahimeleku: “Kralj mi je naložio i rekao mi: Nitko ne smije ništa znati zašto te šaljem i što sam ti naložio! Zato sam poslao ljude u to i to mjesto."

⁴ Što upravo imaš pri ruci? Daj mi pet kruhova ili drugo što se nađe!”"

⁵ Svećenik odvrati Davidu: “Nemam pri ruci običnoga kruha, ovdje je samo sveti kruh. Jesu li se ljudi suzdržali od žena?”"

⁶ David odvrati svećeniku: “Sigurno! Žene su nam u posljednje vrijeme bile uskraćene. Kad sam pošao, bilo je tijelo slugu čisto, premda je bio običan pothvat. Sigurno im je danas tijelo čisto.”"

⁷ Tada mu svećenik dade sveti kruh, jer tamo nije bilo drugoga kruha osim postavljenih kruhova, što su bili uzeti ispred Gospodina, da se postavi svježi kruh u dan kad oni budu uzeti."

⁸ A tada je ondje bio jedan od Šaulovih slugu zadržan u svetištu pred Gospodinom, Idumejac po imenu Doeg, nadglednik Šaulovih pastira."

⁹ David upita Ahimeleka: “Imaš li ovdje kakvu sulicu ili mač? Nisam naime mogao uzeti sa sobom ni svojega mača ni oružja, jer je nalog kraljev bio vrlo hitan.”"

¹⁰ Svećenik odgovori: “Mač Filistejca Golijata, kojega si ubio u terebintskoj dolini, leži, uvijen u platno, iza efoda. Ako ga hoćeš uzeti, uzmi ga, jer drugoga ovdje nema.” David odvrati: “Njemu nema slična. Daj mi ga!”"

¹¹ I David se podiže i pobježe u onaj dan od Šaula i pođe gatskomu kralju Akišu."

¹² A dvorani Akišovi mu rekoše: “To je David, kralj zemlje! To je onaj o kojemu su, plešući, pjevali: Šaul pogubi svoju tisuću, a David svojih deset tisuća.”"

¹³ David se zamisli nad tim riječima i poboja se vrlo Akiša, gatskoga kralja."

¹⁴ Zato se pretvarao pred njima i kretao se je među njihovim rukama kao da je smušen. Šarao je po vratima i puštao je slinu niz svoju bradu."

¹⁵ Tada reče Akiš svojim dvoranima: “Eto vidite da je čovjek lud. Što mi ga dovedoste?"

¹⁶ Zar nemam dosta ludih te mi dovedoste njega, da luduje preda mnom? Zar taj da dođe u moju kuću?”"

22

¹ Tako David ode otamo i skloni se u pećinu Adulam. Kad to saznaše njegova braća i sva njegova obitelj, dođoše tamo k njemu."

² I okupiše se oko njega svi što su bili potlačeni, zaduženi i nezadovoljni, i on im posta poglavica. Jedno četiri stotine ljudi mu se pridruži."

³ Otamo ode David u Mispu u Moapskoj i zamoli moapskog kralja: “Ne bi li smjeli moj otac i majka ostati kod vas, dok doznam što će Bog učiniti sa mnom?”"

⁴ Tako ih ostavi kod moapskog kralja. Oni ostaše kod njega, dok je David bio u gorskoj tvrđavi!"

⁵ A kad prorok Gad reče Davidu: “Nemoj ostati u gorskoj tvrđavi! Ustani i idi u zemlju Judinu!”, diže se David i ode u Heretsku šumu."

⁶ Kad doču Šaul da su se pojavili David i ljudi što su bili s njim ? Šaul je upravo sjedio u Gibei pod tamariskom na visini, sa sulicom u ruci, a sve njegove sluge stajale su oko njega ?"

⁷ reče Šaul slugama koji su bili oko njega: “čujte, sinovi Benjaminovi! Hoće li vam svima Jišajev sin darovati njive i vinograde, hoće li vas sve učiniti tisućnicima i stotnicima"

⁸ pa ste se svi urotili protiv mene i nitko mi nije dojavio kad se je moj sin složio sa sinom Jišajevim? Nitko se od vas nije sažalio nada mnom i dojavio kad je moj sin pobunio mojega slugu protiv mene, kao što je to sada.”"

⁹ Edomac Doeg, koji je stajao s dvoranima Šaulovim, uze riječ i reče: “Vidio sam gdje Jišajev sin dođe u Nob k Ahimeleku, Ahitobovu sinu."

¹⁰ Ovaj upita za nj Gospodina i dade mu hrane. I dade mu mač Filistejca Golijata.”"

¹¹ Tada kralj dade dozvati svećenika Ahimeleka, sina Ahitubova, i svu njegovu obitelj, svećenike što su bili u Nobu. Kad svi oni dođoše kralju,"

¹² reče Šaul: “čuj, sine Ahitubov!” A on odgovori: “Evo me, gospodaru!”"

¹³ Šaul ga upita: “Zašto ste se urotili protiv mene, ti i Jišajev sin? Dao si mu kruha i mač i pitao si Boga za nj, tako da je on kao neprijatelj mogao izaći protiv mene, kao što je on to sada?”"

¹⁴ Ahimelek odvrati kralju: “Tko je između svih slugu tvojih tako pouzdan kao David? Zet kraljev, zapovjednik tvoje tjelesne straže, poštovan u tvojoj kući!"

¹⁵ Zar sam onoga dana prvi put pitao Boga za nj? Nipošto! Neka ipak kralj ne podmeće ništa svojemu sluzi i cijeloj njegovoj obitelji! Jer tvoj sluga nije od svega toga ništa znao.”"

¹⁶ Ali kralj odvrati: “Ti moraš umrijeti, Ahimeleče, ti i sva tvoja obitelj!”"

¹⁷ I kralj zapovjedi slugama što su stajali oko njega: “Hajde! Pogubite Gospodnje svećenike! Jer su i oni pomogli Davidu i nisu mi javili, premda su znali da je on bio u bijegu.” Ali su se kraljeve sluge skanjivale podići ruku da pogube Gospodnje svećenike."

¹⁸ Tada zapovjedi kralj Doegu: “Hajde! Pogubi ti svećenike!” I Idumejac Doeg pristupi i pogubi svećenike. Osamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni oplećak pobi onoga dana."

¹⁹ Svećenički grad Nob pobi on oštricom mača: ljude i žene, djecu i dojenčad, goveda, magarce i ovce pobi oštricom mača."

²⁰ Samo jedan jedini sin Ahimeleka, Ahitubova sina, po imenu Ebjatar, uteče i pobježe Davidu."

²¹ Ebjatar javi Davidu: “Šaul dade poubijati Gospodnje svećenike.”"

²² Tada reče David Ebjataru: “Znao sam tada, kad je Idumejac Doeg bio tamo, da će on to izdati Šaulu. Ja sam kriv za sve ljudske živote u tvojoj obitelji."

²³ Ostani kod mene! Ne boj se! Jer tko traži moj život, tražit će i tvoj. Kod mene si siguran.”"

23

¹ Javiše Davidu: “Filistejci opsjedaju Keilu i haraju gumna.”"

² David upita Gospodina: “Trebam li ići i udariti na te Filistejce?” Gospodin odgovori Davidu: “Idi, pobij Filistejce i izbavi Keilu.”"

³ A ljudi Davidovi rekoše mu: “Evo, nas je ovdje u Judi već vrlo strah, pa kako da još idemo u Keilu protiv Filistejaca?”"

⁴ David još jednom upita Gospodina i Gospodin mu odgovori: “Ustani i idi u Keilu, jer ću predati Filistejce u tvoju ruku!”"

⁵ Nato ode David sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce, otjera im stoku i ljuto ih pobi. Tako izbavi David stanovnike u Keili."

⁶ Kad Ebjatar, sin Ahimelekov, pobježe k Davidu u Keilu, bio je sa sobom donio oplećak."

⁷ Kad javiše Šaulu da je David otišao u Keilu, Šaul pomisli: “Bog mi ga je izručio u ruke; jer se je sam zatvorio otišavši u grad koji ima vrata i prijevornice.”""

⁸ Stoga Šaul podiže sav narod u vojsku, da ide na Keilu i zatvori Davida i njegove ljude."

⁹ Kad David dozna da mu Šaul kuje zlo, zamoli svećenika Ebjatara: “Donesi ovamo oplećak!”"

¹⁰ Tada reče David: “Gospodine, Bože Izrćlov! Doznao je tvoj sluga da Šaul namjerava poći u Keilu, da uništi grad zbog mene."

¹¹ Hoće li me stanovnici Keile njemu izručiti? Hoće li doći Šaul, kao što je čuo tvoj sluga? Gospodine, Bože Izrćlov, objavi to svom sluzi!” Gospodin odgovori: “Doći će.”"

¹² David upita dalje: “Hoće li stanovnici Keile mene i moje ljude izručiti Šaulu?” Gospodin odgovori: “Oni će vas izručiti.”"

¹³ Tada se David podiže sa svojim ljudima, oko šest stotina ljudi. Oni ostaviše Keilu i četovaše ovamo i onamo. Kad Šaulu javiše da je David umakao iz Keile, tad ne htjede ići."

¹⁴ David se je zadržavao u pustinji na gorskim visinama, osobito je boravio na gori u pustinji Zifu. Šaul ga je cijelo vrijeme tražio, ali ne dade Bog da on padne u njegove ruke."

¹⁵ Znao je David da je Šaul bio izišao kako bi mu radio o glavi. Dok se je David nalazio u Horši u pustinji Zifu,"

¹⁶ podiže se sin Šaulov Jonatan, ode k Davidu u Horši, i ohrabri ga u Bogu"

¹⁷ rekavši mu: “Ne boj se! Jer te ne će pogoditi ruka mojega oca Šaula, nego ćeš ti postati kralj nad Izrćlom, a ja ću biti drugi za tobom. I moj otac Šaul to zna.”"

¹⁸ Tada sklopiše oba savez pred Gospodinom. David je ostao u Horši, a Jonatan se vratio kući."

¹⁹ Jednoga dana dođoše Zifejci k Šaulu u Gibeu i javiše: “David se krije kod nas na gorskim visinama kod Horše, na brdu Hakili, što leži južno od pustinje."

²⁰ Pa dođi, kralju, kad ti bude volja! Naše će onda biti da ga predamo u ruke kralju.”"

²¹ Šaul odgovori: “Gospodin neka vas blagoslovi što me požaliste!"

²² Idite sada, pripazite još točnije i brižno istražite mjesto njegova boravka! Tko ga je ondje vidio? Jer mi rekoše da je vrlo lukav."

²³ Istražite točno sva skrovišta u kojima se krije! Onda mi se svakako vratite! Ja ću tad poći s vama, i ako još bude u zemlji, pronaći ću ga među svim tisućama Judinim.”"

²⁴ Tada ustadoše i odoše u Zif prije Šaula. David se je nalazio tada sa svojim ljudima u pustinji Maonu, u ravnici južno od pustinje."

²⁵ I Šaul iziđe sa svojim ljudima da bi ga tražio. čim to javiše Davidu, ode on u Selu, što leži u pustinji Maonu. Kad to sazna Šaul, ode za Davidom u pustinju Maon."

²⁶ Šaul je išao jednom stranom planine, David sa svojim ljudima drugom stranom. David je hitao da umakne Šaulu, a Šaul je sa svojim ljudima bio upravo spreman opkoliti Davida i njegove ljude i pohvatati ih."

²⁷ Tada stiže glasnik Šaulu i javi: “Dođi brže! Filistejci navališe na zemlju.”"

²⁸ Nato Šaul odustade od proganjanja Davida i ode protiv Filistejaca. Zato se prozva ono mjesto “Stijena rastave.”"

24

¹ David ode s tog mjesta i zaustavi se na engadskim gorskim visinama."

² Kad se Šaul bio vratio nakon proganjanja Filistejaca, javiše mu: “David je sada u engadskoj pustinji.”"

³ Tada Šaul uze tri tisuće izabranih ljudi iz svega Izrćla i diže se kako bi tražio Davida i njegove ljude istočno od kozorogovih stijena."

⁴ Kad putem dođe k ovčjim torovima, bila je tamo pećina. Šaul uđe u nju da obavi što je trebao. A David i njegovi bili su se nastanili u dnu te pećine."

⁵ Davidovi ljudi rekoše mu: “Eto, ovo je dan za koji ti reče Gospodin: Evo! Predat ću ti u ruke tvojega neprijatelja da učiniš s njim što te volja!” David ustade te neopaženo odsiječe skut Šaulova plašta."

⁶ Ali poslije osjeti David grižnju savjesti, što je bio odsjekao rub plašta Šaulu,"

⁷ i reče svojim ljudima: “Gospodin neka me očuva da tako što učinim svojemu gospodaru, Gospodnjem pomazaniku, i da podignem ruku svoju na nj! Jer on je Gospodnji pomazanik.”"

⁸ I ukori David svoje ljude i ne dopusti im da ustanu na Šaula. Kad je Šaul bio ostavio pećinu i pošao dalje svojim putem,"

⁹ ustade David, iziđe iz pećine i povika za Šaulom: “Gospodaru i kralju moj!” Kad se okrenu Šaul, baci se David licem na zemlju i pokloni mu se."

¹⁰ Tada viknu David Šaulu: “Zašto slušaš što ti kažu ljudi koji govore da David misli na tvoju propast?"

¹¹ Evo, na današnji dan vidio si vlastitim očima da te je Gospodin u pećini bio predao u moje ruke. Nagovarali su me da te ubijem. Ali sam te poštedio i rekao: Ne ću dići svoje ruke na svojega gospodara, jer on je Gospodnji pomazanik."

¹² A evo, oče moj, pogledaj rub svojega plašta u mojoj ruci! Po tome što sam odsjekao samo rub od tvojega plašta, a tebe nisam ubio, možeš jasno spoznati da ne mislim na zloću i izdaju i da se ne ogrješujem o tebe, premda mi ti radiš o glavi."

¹³ Gospodin neka bude sudac između mene i tebe, Gospodin neka me osveti od tebe ? ali ruka se moja ne će podići na te."

¹⁴ Već stara poslovica kaže: Samo od bezbožnika izlazi bezbožnost. Ali moja ruka ne će biti protiv tebe."

¹⁵ Za kim to izlazi kralj Izrćlov? Koga progoniš? Mrtva psa. Buhu jednu."

¹⁶ Pa neka Gospodin bude sudac i neka rasudi između mene i tebe! On neka pogleda za pravednikom, neka vodi stvar i neka mi pribavi pravo protiv tebe!”"

¹⁷ Kad David izgovori sve riječi Šaulu, Šaul povika: “To je tvoj glas, sine moj Davide!” I Šaul stane glasno plakati."

¹⁸ On reče Davidu: “Ti si bolji od mene; jer ti meni iskazuješ dobro, a ja sam tebi činio zlo.""

¹⁹ Danas si mi, eto, pokazao što si mi dobra iskazao: Nisi me ubio, premda me Gospodin dade tebi u ruke."

²⁰ Tko bi, stigavši svog neprijatelja, pustio da on mirno ode svojim putem? Gospodin neka ti iskaže dobro za ovo što si mi danas učinio!"

²¹ Sad znam sigurno da ćeš biti kralj i da će po tebi postojati Izrćlovo kraljevstvo."

²² Zato mi se sada zakuni Gospodinom da ne ćeš istrijebiti mojih potomaka iza moje smrti i da ne ćeš mojega imena iskorijeniti iz moje očinske kuće!”"

²³ David se zakle Šaulu. Tada se Šaul vrati kući, a David ode sa svojim ljudima na gorsku visinu."

25

¹ Uto umre Samuel. Sav se Izrćl skupi i održa mu tugovanje. Pokopaše ga kod njegove kuće u Rami. Jednoga dana ustade David i siđe u pustinju Paran."

² U Maonu je živio čovjek koji je imao imanje u Karmelu. čovjek je bio vrlo bogat. Posjedovao je tri tisuće ovaca i tisuću koza. On je upravo bio u Karmelu zaposlen striženjem ovaca."

³ čovjek se je zvao Nabal, njegova žena Abigajila. Žena je bila mudra i vrlo lijepa, a čovjek surov i opak, pravi Kalebovac."

⁴ I kad David u pustinji dozna da Nabal striže svoje ovce,"

⁵ posla tamo deset ljudi. David je dao ljudima ovaj nalog: “Idite u Karmel, pođite k Nabalu, pozdravite ga od mene"

⁶ i uz pozdrav mu recite: Blago tebi, blago tvojoj kući i blago svemu što posjeduješ!"

⁷ čuo sam, eto, da imaš striženje ovaca. Pastiri su se tvoji zadržavali među nama. Nismo im nikada ništa nažao učinili. Nikada im nije ništa nestalo dok su god bili u Karmelu."

⁸ Pitaj samo svoje sluge, oni ti to mogu potvrditi. Zato budi dobar ovim ljudima! Dolazimo u svečan dan. Daj, dakle, svojim slugama i svojemu sinu Davidu što ti dođe do ruke!”"

⁹ Kad dođoše Davidovi ljudi, kazaše Nabalu sve to u ime Davidovo. Onda su čekali."

¹⁰ A Nabal odgovori Davidovim ljudima: “Tko je David? Tko je Jišajev sin? Danas ima dosta slugu što bježe od svojih gospodara."

¹¹ Zar da uzmem svoj kruh, vodu i stoku što sam je zaklao za svoje strigače i da to dam ljudima za koje ne znam ni odakle su došli?”"

¹² Davidovi se ljudi zaputiše natrag i vratiše se kući. Kad dođoše Davidu, javiše mu sav slučaj."

¹³ Odmah zapovjedi David svojim ljudima: “Svaki neka pripaše svoj mač!” Svaki pripasa svoj mač; i David pripasa svoj mač. Onda iziđoše, pod Davidovim vodstvom, jedno četiri stotine ljudi; dvjesta ih osta kod prtljage. ""

¹⁴ Međutim, jedan od slugu dojavi Nabalovoj ženi Abigajili: “Upravo je David iz pustinje poslao glasnike da pozdrave našega gospodara; a on ih otjera.""

¹⁵ A ti su nam ljudi bili vrlo dobri. Nikada nam nisu ništa nažao učinili. Nikada nam nije ništa nestalo dokle smo god išli u njihovoj blizini, kad smo bili na polju."

¹⁶ Bili su dakle zid oko nas danju i noću, dokle smo god čuvali ovce u njihovoj blizini."

¹⁷ Pa promisli i vidi što ćeš učiniti; jer je gotovo zlo gospodaru našemu i cijeloj njegovoj kući. On je sam odveć opak da bi se s njim moglo govoriti.” ""

¹⁸ Brže uze Abigajila dvjesta kruhova, dvije mješine vina, pet zgotovljenih ovaca, pet mjerica pržena žita, sto grozdova osušenih i dvjesta gruda suhih smokava, natovari sve na magarce"

¹⁹ i zapovjedi slugama, a da nije ništa rekla svojemu mužu Nabalu: “Hajdete naprijed; ja ću odmah doći za vama!”""

²⁰ Kad je ispod gore jahala na magarcu, dođe joj upravo ususret David sa svojim ljudima. Tada se ona susretne s njima."

²¹ A David je mislio: “Uzalud sam tome čovjeku čuvao u pustinji sav njegov posjed. Nikada mu ništa nije nestalo od svega imanja. Sad on vraća zlo za dobro."

²² To i to neka Bog učini Davidovim neprijateljima ako mu od svega što ima ostavim do zore išta muško!”"

²³ Kad Abigajila ugleda Davida, siđe brže s magarca, baci se pred Davida ničice na svoje lice i duboko se pokloni."

²⁴ Tada mu pade k nogama i povika: “Uzimam na sebe tu krivnju, gospodaru moj! Daj, molim, da pred tobom govori tvoja sluškinja! Poslušaj riječi svoje sluškinje!"

²⁵ Gospodaru moj, ne gledaj ništa na toga opakog čovjeka, Nabala; jer što kaže njegovo ime, to je on. Luđak se zove i on je pun ludosti. Ja, tvoja sluškinja, nisam vidjela ljude što si ih poslao, gospodaru moj!""

²⁶ Sada, gospodaru moj, tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti. Gospodin te je očuvao od toga da krvlju i samovoljno pribaviš sebi pravdu. Neka kao Nabalu bude onima koji su tebi neprijatelji i koji protiv tebe, gospodaru moj, zlo misle!"

²⁷ A ovaj dar, što ti ga je tvoja sluškinja sa sobom donijela, gospodaru moj, određen je za ljude koji tebe, gospodaru moj, prate na tvojim putovima."

²⁸ Oprosti svojoj sluškinji za njezin prijestup! Gospodin će tebi, gospodaru moj, utemeljiti kuću što ima opstanak jer ti, gospodaru moj, vojuješ Gospodnje bojeve. Pa neka se na tebi ne nađe nikakva nepravda, dokle god živiš!"

²⁹ Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, to neka tvoj život, gospodaru moj, netaknut bude očuvan u svežnju života kod Gospodina, Boga tvojega! A život tvojih neprijatelja neka on baci kao iz praćke!"

³⁰ Kad onda Gospodin tebi, gospodaru mojemu, dade svako dobro što ga je obećao, i postavi te knezom nad Izrćlom,"

³¹ tad ne će tebi, gospodaru moj, biti spoticanja zbog grižnje savjesti da si prolio krv ni za što i da si samovoljno sebi, gospodaru moj, pribavio pravdu. Kad onda Gospodin tebi, gospodaru moj, udijeli sreću, tad se spomeni i svoje sluškinje!”"

³² David odvrati Abigajili: “Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog Izrćlov, koji te sada posla meni ususret!"

³³ Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i neka si blagoslovljena ti sama, koja me odvrati sada od toga, da ne idem na krv i da samovoljno ne pribavim sebi pravdu!"

³⁴ Jer tako živ bio Gospodin, Bog Izrćlov, koji me očuvao od toga da ti učinim zlo. Da mi nisi brže izišla ususret, ne bi Nabalu ostalo do zore ništa muško!”"

³⁵ Nato primi David iz njene ruke što im je bila sa sobom donijela, i reče joj: “Vrati se u miru natrag kući! Eto, poslušah te i pogledah te.”"

³⁶ Kad se Abigajila vrati kući k Nabalu, bila je upravo gozba u njegovoj kući, prava kraljevska gozba. Nabal je bio u najboljem raspoloženju i već vrlo pijan. Zato mu ona ne ispripovjedi ništa do jutra."

³⁷ A ujutro, kad se Nabal bio otrijeznio, priopći mu žena što se je dogodilo. Tada mu obamre srce u tijelu, i on postade kao kamen."

³⁸ Poslije nekih deset dana udari Gospodin Nabala te umre."

³⁹ Kad doču David da je Nabal mrtav, povika: “Neka je blagoslovljen Gospodin, koji osveti pogrdu nanesenu mi od Nabala i mene, svojega slugu, zadrža od zla! Gospodin pusti da zloća Nabalova padne natrag na njega samoga.” Jednoga dana posla David i poruči Abigajili da će je uzeti za ženu."

⁴⁰ Davidovi ljudi dođoše k Abigajili u Karmel i rekoše joj: “David nas šalje k tebi; on bi te htio uzeti za ženu.” ""

⁴¹ Tada ona ustade, pokloni se licem do zemlje i reče: “Sluškinja je tvoja rado spremna da bude tvoja ropkinja i da pere noge slugama svojega gospodara.”"

⁴² Potom brže ustade Abigajila i sjede na magarca. Pet njezinih djevojaka ju je pratilo. Tako pođe ona za Davidovim glasnicima i postade mu žena."

⁴³ Iz Jizreela dovede sebi David Ahinoamu. Tako postadoše obje njegove žene."

⁴⁴ A Šaul je bio međutim svoju kćer Mikalu, Davidovu ženu, dao Paltiju, Laišovu sinu iz Galima."

26

¹ Zifejci dođoše k Šaulu u Gibeu i javiše: “David se krije na hakilskom brdu na kraju pustinje.”"

² Tada se Šaul zaputi i siđe u pustinju Zif s tri tisuće izabranih Izrćlaca, da traži Davida u pustinji Zif."

³ Šaul se utabori na Hakilskom brdu, što leži na kraju pustinje na putu, a David je bio u pustinji. Kad opazi da Šaul ide za njim u pustinju,"

⁴ posla David uhode i dozna da je Šaul već tamo."

⁵ Tada se David podiže i stiže na mjesto gdje se je utaborio Šaul. David je mogao vidjeti mjesto na kojem je ležao Šaul sa svojim vojskovođom Abnerom, Nerovim sinom. Šaul je naime ležao u vojnom logoru, a vojska se je utaborila oko njega."

⁶ Tada se David obrati Hetitu Ahimeleku i Abišaju, sinu Sarvijinu, Joabovu bratu, i upita: “Tko će sići sa mnom k Šaulu u tabor?” Abišaj odgovori: “Ja ću sići s tobom.”"

⁷ Tako se David i Abišaj došuljaše noću k ljudima. Šaul je ležao i spavao u vojnom logoru. Koplje mu pokraj glave zabodeno u zemlju. Abner i vojska ležali su oko njega."

⁸ Abišaj reče Davidu: “Danas ti dade Bog tvojega neprijatelja u ruke. Zato pusti da ga pribodem njegovim kopljem za zemlju jednim jedinim udarcem. Ne trebam drugi.”"

⁹ A David odvrati Abišaju: “Ne ubijaj ga! Jer tko bi podigao ruku na Gospodnjega pomazanika, a da bi ostao nekažnjen?”"

¹⁰ ”Tako živ bio Gospodin”, nastavi David, “ili će ga Gospodin ubiti ili će doći njegov dan, kad mora umrijeti, ili će izići u rat i poginuti."

¹¹ Ali neka me sačuva Gospodin od toga da dignem ruku na Gospodnjega pomazanika! Uzmi dakle koplje pokraj njegove glave i čašu za vodu! Onda hajdemo!”"

¹² I uze David koplje i čašu za vodu pokraj Šaulove glave i udaljiše se, a da to nitko nije vidio ni opazio, i nitko se nije probudio, štoviše, svi su spavali, jer je bio došao na njih dubok, od Gospodina poslan san."

¹³ David ode onda na drugu stranu i stade na nekoj udaljenosti navrh brda, tako da je među njima bio velik prostor."

¹⁴ I povika David vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: “Što se ne odazivaš, Abnere?” Abner odvrati: “Tko si da buniš kralja?”"

¹⁵ David odvrati Abneru: “Ti si ipak junak. Nitko ti u Izrćlu nije jednak. Zašto ne paziš na kralja, svojega gospodara? Netko se je ušuljao kako bi ubio kralja, tvoga gospodara."

¹⁶ Nije ti na čast što si učinio. Tako živ bio Gospodin, zaslužili ste smrt jer niste pazili na svojega gospodara, Gospodnjega pomazanika. Eto, gledaj gdje je kraljevo koplje i čaša za vodu što je bila pokraj njegove glave!”"

¹⁷ Tada prepozna Šaul Davidov glas i povika: “Je li to tvoj glas, sine moj Davide?” David odvrati: “Jest, gospodaru i kralju moj!”"

¹⁸ On nastavi: “Zašto progoni gospodar moj svojega slugu. Što sam učinio? Koja je krivnja u mojoj ruci?"

¹⁹ Kad bi ipak moj gospodar i kralj sad poslušao riječi svog sluge! Ako te Gospodin draži na mene, pa neka dobije žrtvu! Ako li su ljudi, neka su prokleti pred Gospodinom, jer me sad izgone da mi ne bude dijela na Gospodnjem posjedu, a kažu: Idi, služi drugim bogovima!"

²⁰ Ne! Moja krv neka padne na zemlju daleko od Gospodnjega lica; jer kralj Izrćlov ide u lov za buhom, dok se na gorama lovi jarebica.” ""

²¹ Šaul odgovori: “Krivo sam činio. Vrati se, sine moj Davide! Jer ti ne ću više nikada zlo činiti; jer je moj život bio danas dragocjen u tvojim očima. Eto, ludo sam radio i ogriješio sam se teško.” ""

²² David odvrati na to: “Ovdje je kraljevo koplje. Neka dođe ovamo koji od slugu i neka ga uzme!"

²³ Gospodin plaća svakome njegovu pravdu i vjernost. Gospodin te je danas predao u moje ruke. Ali ja ne htjedoh staviti svoju ruku na Gospodnjega pomazanika."

²⁴ Evo, kako je danas bio tvoj život dragocjen u mojim očima, tako neka bude moj život dragocjen u Gospodnjim očima! Neka me izbavi iz svake nevolje!”"

²⁵ Tada povika Šaul Davidu: “Da si blagoslovljen, moj sine Davide! Ti ćeš to izvesti i imati uspjeha.” Nato ode David svojim putem, a Šaul se vrati kući."

27

¹ David reče sebi: “Jednoga dana ipak će me Šaulova ruka smaknuti. Ne preostaje mi ništa bolje nego da pobjegnem u zemlju Filistejaca. Tada će Šaul odustati od toga da me dalje traži po svemu Izrćlovu području, i tako ću ja izmaknuti njegovoj ruci.”"

² Tako se podiže David i ode sa šest stotina ljudi što ih je imao uza se k Akišu, Maokovu sinu, gatskomu kralju."

³ David se nastani kod Akiša u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa svojom obitelju. David sa svoje obje žene, Ahinoamom od Jizreela i Abigajilom, Nabalovom ženom, iz Karmela."

⁴ Kad javiše Šaulu da je David utekao u Gat, nije ga dalje progonio."

⁵ A David reče Akišu: “Ako sam našao milost u tvojim očima, neka mi se da za boravište jedan grad u zemlji, da mogu ondje stanovati. čemu da tvoj sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?”"

⁶ I dade mu Akiš onoga dana Siklag. Zato Siklag pripada kraljevima Judinim do dana današnjega."

⁷ I ostade David u zemlji Filistejaca jednu godinu i četiri mjeseca."

⁸ David je sada izlazio sa svojim ljudima. Oni su udarali na Gešurce, Girzijce i Amalečane; jer su to bili od starine stanovnici zemlje od Telama do Šura i Egipta.""

⁹ Kad bi god David udario na zemlju, ne bi ostavio na životu ni ljude ni žene, uzeo bi ovce, goveda, magarce, deve i ruho, vratio bi se i došao opet k Akišu."

¹⁰ Ako bi Akiš onda pitao: “Gdje ste ovaj put udarili?”, odgovorio bi David: “U južnoj zemlji Judinoj” ili “U južnoj zemlji jerahmeelskoj” ili “U južnoj zemlji kenijskoj.”"

¹¹ Ljude i žene nije David ostavljao na životu zato da ih ne mora dovesti u Gat; jer je mislio: “Neka ne svjedoče protiv nas: Tako i tako činio je David.” Tako je postupao David za sve vrijeme što ga je proveo u zemlji Filistejaca.""

¹² Akiš se pouzdavao u Davida, jer je mislio: “Omrznuo je svom narodu Izrćlu. Tako će mi biti sluga zauvijek.”"

28

¹ U ono vrijeme skupiše Filistejci svoju vojsku, da udare na Izrćla. Akiš reče Davidu: “Znaj da ćeš ići sa mnom u rat, ti i tvoji ljudi.”"

² David odgovori Akišu: “Dobro, sad ćeš vidjeti što može učiniti tvoj sluga.” Akiš odvrati Davidu: “Dobro, postavljam te zauvijek za svoga čuvara.”"

³ Samuel je bio umro, i sav je Izrćl održao tugovanje za njim. Pokopaše ga u njegovu gradu Rami. A Šaul je bio protjerao iz zemlje zaklinjače mrtvaca i vračare."

⁴ Kad se Filistejci skupiše, iziđoše i kod Šunema se utaboriše, skupi i Šaul sve Izrćlce. Oni se utaboriše na Gilboi."

⁵ Kad Šaul ugleda tabor Filistejaca, pade u tjeskobu i uplaši se veoma."

⁶ Zato upita Šaul Gospodina. Ali mu Gospodin ne dade odgovora, ni u snu, ni preko Urima, ni preko prorokâ."

⁷ Šaul zapovjedi svojim slugama: “Tražite mi ženu koja zaklinje mrtvace! Ja ću ići k njoj i upitati je.” Sluge mu odgovoriše: “Evo, u En Doru ima žena koja može zaklinjati mrtvace.”"

⁸ I Šaul se učini nepoznatim, odjene druge haljine i zaputi se praćen od dva čovjeka. Kad noću dođoše k onoj ženi, reče: “Vračaj mi zaklinjući mrtvace i daj dozovi mi onoga koga ti kažem!”"

⁹ Žena mu odvrati: “Pa ti znaš što je učinio Šaul. On je istrijebio u zemlji zaklinjače mrtvaca i vračare. Zašto mi stavljaš zamku, da me ubiješ?”"

¹⁰ Ali joj se Šaul zakle Gospodinom: “Tako živ bio Gospodin, ne će te u ovom slučaju pogoditi nikakva krivnja!”"

¹¹ Tada ga upita žena: “Koga da ti dozovem?” On odgovori: “Dozovi mi Samuela!”"

¹² Kad žena vidje Samuela, povika iza glasa: “Zašto si me prevario?”, viknu žena Šaulu. “Pa ti si Šaul.”"

¹³ Kralj joj odvrati: “Ne boj se! Pa što vidiš?” Žena odgovori Šaulu: “Nadljudsko biće vidjela sam gdje izlazi iz zemlje.”"

¹⁴ On je upita: “Kako izgleda?” Ona odgovori: “Star čovjek izlazi zaogrnut plaštem!” Na temelju toga Šaul zaključi da je to Samuel. On prignu lice k zemlji i baci se ničice."

¹⁵ I Samuel upita Šaula: “Zašto si prekinuo moj mir i izazvao me?” Šaul odvrati: “U velikoj sam muci. Filistejci su u ratu protiv mene. A Bog se odvratio od mene i ne odgovara mi više ni preko proroka ni u snu. Zato pozvah tebe. Javi mi što da činim!”"

¹⁶ Samuel odgovori: “Što pitaš mene kad se Gospodin odvratio od tebe i postao tvoj neprijatelj?"

¹⁷ Gospodin ti je samo učinio što je unaprijed kazao preko mene. Gospodin trga iz tvoje ruke kraljevstvo i daje ga tvom suparniku Davidu."

¹⁸ Kako nisi poslušao zapovijedi Gospodnje i nisi izvršio žestokoga njegova gnjeva na Amaleku, zato ti je danas Gospodin to učinio."

¹⁹ I Izrćla predaje Gospodin s tobom u ruke Filistejcima. Sutra ćeš sa svojim sinovima biti kod mene. I Izrćlov će tabor predati Gospodin u ruke Filistejcima.”"

²⁰ Tada pade Šaul odjednom na zemlju koliko je dug, toliko se uplašio Samuelovih riječi. Ionako nije više imao snage, jer cijeli dan i cijelu noć nije bio ništa jeo."

²¹ Kad žena pristupi Šaulu i vidje da je toliko izvan sebe, reče mu: “Eto, sluškinja te je tvoja poslušala. Na kocku sam stavila svoj život i poslušala zapovijed koju si mi dao."

²² A sada i ti poslušaj svoju sluškinju! Dat ću ti malo kruha. Pojedi ga, da se okrijepiš i da mogneš poći svojim putem!”"

²³ A on ne htjede i reče: “Ne mogu ništa jesti.” A kad sa ženom navališe na nj i njegove sluge, posluša ih, ustade sa zemlje i sjede na jastuk."

²⁴ Žena je imala u kući ugojeno tele. Brže ga zakla. Onda uze brašna, umijesi ga i ispeče pogaču."

²⁵ To postavi pred Šaula i njegove sluge. Nakon što jedoše, digoše se i odoše iste noći."

29

¹ Filistejci skupiše svu svoju vojsku u Afek, a Izrćl se utabori kod izvora što leži u Jizreelu."

² I tako su filistejski knezovi išli sa svojim stotinama i tisućama, a i David je išao najposlije uz Akiša sa svojim ljudima."

³ Rekoše filistejski knezovi: “Što će ovdje ti Hebreji?” Akiš odvrati filistejskim knezovima: “Pa to je David, sluga Šaula, izrćlskoga kralja. On je kod mene toliko godina i dana, i ne nađoh na njemu do danas ništa, otkako je prešao k meni.”"

⁴ Ali se knezovi filistejski razljutiše na nj i zatražiše od njega: “Pošalji natrag toga čovjeka! Neka se vrati na mjesto što si mu ga odredio! Neka ne ide s nama u rat, da nas ne izda u boju! čime bi mogao bolje opet omiljeti svojemu gospodaru negoli glavama ovih ljudi?"

⁵ Nije li to onaj David kojemu se u čast pjevalo plešući: Šaul pogubi svoju tisuću, a David svojih deset tisuća?”"

⁶ I dozva Akiš Davida i reče mu: “Tako živ bio Gospodin, ti si pošten. Meni bi bilo drago kad bi ti sa mnom izišao i borio se. Ja ne nađoh na tebi do danas ništa nepravedno, otkako si prešao k meni. Ali nisi po volji knezovima."

⁷ Pa se eto vrati i idi s mirom kući! Ne čini ništa što se ne sviđa filistejskim knezovima!”"

⁸ David upita Akiša: “Ali što sam učinio i što si našao na svom sluzi otkako sam stupio u tvoju službu do dana današnjega da ne idem zajedno i da se ne borim protiv neprijatelja svog gospodara, kralja.”"

⁹ A Akiš odgovori Davidu: “Znam da si mi mio kao anđeo Božji. Ali filistejski knezovi izjavljuju: Neka on ne ide s nama u rat!"

¹⁰ Pa tako ustani sutra rano sa slugama svojega gospodara, što su došli s tobom! Ustanite rano, čim svane, pa idite!”"

¹¹ I tako ustade David sa svojim ljudima sutradan rano, da se vrati u filistejsku zemlju. A Filistejci odoše prema gradu Jizreelu."

30

¹ Kad David sa svojim ljudima dođe treći dan u Siklag, bili su Amalečani upali u južnu zemlju i u Siklag, i bili su opljačkali Siklag i ognjem ga spalili."

² Žene i sve što je bilo tamo, mlado i staro, bili su zarobili, a da nikoga ne ubiše. Odvedoše ih sa sobom kad su odlazili."

³ Kad David sa svojim ljudima dođe u grad, bio je grad pretvoren u pepeo i njegove žene, sinovi i kćeri bili su zarobljeni i odvučeni."

⁴ David i njegovi ljudi počeše plakati u sav glas, dok više nisu mogli."

⁵ Obje Davidove žene, Ahinoama iz Jizreela i Abigajila, Nabalova žena, iz Karmela, bile su zarobljene i odvučene."

⁶ David je bio u velikoj muci, jer su ljudi govorili o tom da ga kamenuju, budući da je sav narod bio vrlo ogorčen zbog sinova i kćeri. Ali se David ohrabri u Gospodinu, svojemu Bogu."

⁷ David zapovjedi dakle svećeniku Ebjataru, sinu Ahimelekovu: “Donesi mi oplećak!” Ebjatar donese oplećak Davidu."

⁸ Tada upita David Gospodina: “Moram li potjerati tu razbojničku četu i hoću li je stići?” On mu odgovori: “Potjeraj! Sigurno ćeš ih stići i ljude osloboditi.”"

⁹ I diže se David sa šest stotina ljudi, što ih je imao kod sebe, i dođoše do rijeke Besora. Tamo neki, koji zaostaše, stadoše."

¹⁰ David sa četiri stotine ljudi potjera dalje, a dvjesta ljudi osta, što posustaše te ne mogoše prijeći preko rijeke Besora."

¹¹ U polju nađoše jednoga Egipćanina. Dovedoše ga k Davidu, dadoše mu kruh za jelo i vodu za piće."

¹² I dadoše mu komad smokvenjače i dva suha grozda. On pojede i dođe opet k sebi. Tri dana i tri noći nije naime bio ništa jeo i ništa pio."

¹³ Tada ga upita David: “čiji si ti i odakle si?” On odvrati: “Ja sam egipatski mladić, rob jednoga Amalečanina. Gospodar me ostavio jer sam se razbolio prije tri dana."

¹⁴ Udarismo na južnu zemlju keretsku i na Judinu, isto tako na južnu zemlju Kalebovu, i Siklag spalismo ognjem.”"

¹⁵ David ga upita: “Hoćeš li me odvesti k toj razbojničkoj četi?” On odgovori: “Zakuni mi se Bogom da me ne ćeš ni ubiti ni mojemu gospodaru izručiti, pa ću te odvesti k toj razbojničkoj četi.”"

¹⁶ I kad ga je odveo, bili su se oni raširili po svoj pokrajini. Jeli su, pili su i svetkovali su zbog svoga velikog plijena što su ga bili donijeli iz filistejske i iz Judine zemlje."

¹⁷ David ih je tukao od popodne do navečer sljedećega dana, tako da nijedan od njih ne uteče, osim četiri stotine slugu, što pojahaše deve i pobjegoše."

¹⁸ Tako spasi David sve što su bili ugrabili Amalečani. I obje svoje žene izbavi."

¹⁹ Ništa im se ne izgubi, ni veliko ni malo, ni sinovi ni kćeri, i ništa od plijena. Što su bili sa sobom uzeli, donese David sve natrag."

²⁰ David dobi sve ovce i goveda. Tjerali su ih pred drugim stadom i govorili su: “To je Davidov plijen!”"

²¹ Kad se David vrati k onih dvjesta ljudi, što su bili posustali, te ne mogaše dalje ići s Davidom, i što ih je bio ostavio na rijeci Besoru, iziđoše oni ususret Davidu i njegovim ljudima. David pristupi k ljudima i pozdravi ih."

²² Tada progovoriše svi zli i nevaljali ljudi među onima koji su bili s Davidom i rekoše: “Budući da su išli s nama, zato im ne damo ništa od plijena što ga izbavismo, osim svakome njegovu ženu i njegovu djecu. To neka uzmu sa sobom pa neka idu!”"

²³ Ali David reče: “Ne činite tako, braćo moja, s onim što nam je dao Gospodin! On nas je sačuvao i dao nam u ruke razbojničku četu što nas je bila napala."

²⁴ Tko može u tome biti vašega mišljenja? Ne, kakav je dio onome koji je išao u boj, takav neka je dio i onome koji je ostao kod prtljage! Oni trebaju imati jednak dio!”"

²⁵ Tako ostade od onoga dana nadalje. On to učini zakonom i uredbom u Izrćlu do dana današnjega."

²⁶ Kad se je vratio David u Siklag, posla dio plijena Judinim starješinama, koji su mu bili prijatelji, i poruči im: “Evo vam dar od plijena Gospodnjih neprijatelja!”"

²⁷ Onima u Betelu, onima u Rami u južnoj zemlji i onima u Jatiru,"

²⁸ onima u Aroeru, u Sifmotu i Eštemoi,"

²⁹ onima u Karmelu, jerahmeelskim gradovima, u kenijskim gradovima,"

³⁰ onima u Hormi, u Bor Ašanu i u Eteru"

³¹ i onima u Hebronu i svim mjestima u koja je dolazio David sa svojim ljudima."

31

¹ Međutim je bilo došlo do bitke između Izrćlaca i Filistejaca. Ljudi su se Izrćlovi bili dali u bijeg pred Filistejcima i ležali su na gori Gilboi nasmrt ranjeni."

² Filistejci se natisnuše za Šaulom i njegovim sinovima. Pritom pogubiše Filistejci Jonatana, Ahinadaba, Malki-Šuu, Šaulove sinove."

³ Iza Šaula posta boj vrlo težak. Napokon ga pogodiše strijele, i on bi teško ranjen od strijela."

⁴ Tada zapovjedi Šaul momku koji mu je nosio oružje: “Izvadi svoj mač i probodi me, da ne dođu ti pogani, probodu me i narugaju mi se!” Ali momak koji mu je nosio oružje nećkao se, jer se je vrlo bojao. Tada Šaul sam uze mač i baci se na nj."

⁵ Kad momak što mu je nosio oružje vidje da je Šaul mrtav, baci se i on na svoj mač i umre s njim."

⁶ Tako poginu Šaul, tri njegova sina, momak što mu je nosio oružje i svi njegovi ljudi zajedno onoga dana."

⁷ Kad Izrćlovi ljudi s one stranu doline i Jordana doznaše da su Izrćlci pobjegli i da su mrtvi Šaul i njegovi sinovi, ostaviše svoje gradove i nagnuše u bijeg. I dođoše Filistejci i nastaniše se u njima."

⁸ Sutradan dođoše Filistejci kako bi opljačkali pobijene. Kad nađoše Šaula i njegova tri sina, gdje leže na gori Gilboi,"

⁹ odsjekoše mu glavu i skidoše oružje s njega. Tada poslaše u filistejsku zemlju na sve strane da dojave hramovima svojih idola i narodu vijest o pobjedi."

¹⁰ Njegovo oružje staviše u hram Aštarte, a njegovo tijelo objesiše na zid Bet Šana."

¹¹ Kad su stanovnici Jabeša u Gileadu saznali što su Filistejci učinili Šaulu,"

¹² podigoše se svi naoružani ljudi i išli su svu noć, skinuli Šaulovo tijelo i tjelesa njegovih sinova s betšanskoga zida. Donesoše ih u Jabeš i ondje ih spališe."

¹³ Tada uzeše njihove kosti, pokopaše ih pod tamarisom u Jabešu i postiše sedam dana."