1

¹ U vrijeme kada su još vladali suci, nasta glad u zemlji. Tada odseli iz Betlehema u Judi jedan čovjek sa svojom ženom i sa svoja dva sina. Mislio se nastaniti u moapskoj zemlji."

² Taj se je čovjek zvao Elimelek; žena se njegova zvala Noemi; dva njegova sina zvala se Mahlon i Kiljon. Oni su bili Efraćani, iz Betlehema u Judi. Kad su bili došli u moapsku zemlju i tamo se nastanili,""

³ umre Elimelek, Noemin muž. Tako ostade ona sa svoja dva sina."

⁴ Oni se oženiše Moapkama. Jedna se zvala Orpa, druga Ruta. Kad su boravili tamo jedno deset godina,"

⁵ umriješe i oba sina, Mahlon i Kiljon. Tako iza smrti svojih sinova i svojega muža ostade još sama žena."

⁶ Tada se ona podiže sa svojim snahama da se vrati iz moapske zemlje. Bila je naime u moapskoj zemlji doznala da je Gospodin pohodio svoj narod i opet mu dao kruha."

⁷ I tako ona sa svoje dvije snahe ostavi mjesto gdje je dotad stanovala. I kad pođoše putem da se vrate u Judinu zemlju,"

⁸ reče Noemi svojim dvjema snahama: “Idite, vratite se, svaka u kuću svoje majke! Neka vam Gospodin plati ljubav koju iskazaste umrlima i meni!"

⁹ Neka vam Gospodin dade da opet nađete kuću, svaka u kući svojega muža!” I poljubi ih. A one stadoše glasno plakati."

¹⁰ I rekoše joj: “Ne, mi ćemo tebe pratiti kući k tvom narodu.”"

¹¹ A Noemi odvrati: “Vratite se, drage kćeri! Što biste išle sa mnom? Mogu li se ja još nadati sinovima koji bi vam mogli biti muževi?"

¹² Vratite se, drage kćeri, idite kući! Ja sam prestara za muža. Pa i kad bih mislila, da imam još nade, i kad bih još imala muža, pa i sinove rodila,"

¹³ zar biste čekale na njih dok odrastu? Zar biste zbog njih čekale neudane? Ne, drage kćeri, meni je u tom gore negoli vama. Jer je ruka Gospodnja pogodila mene.”"

¹⁴ One stadoše ponovno plakati. Orpa se tad oprosti od svoje svekrve. A Ruta ostade kod nje."

¹⁵ Ali Noemi zamoli: “Eto, tvoja se jetrva vratila k svom narodu i svojim bogovima. Pa vrati se i ti i slijedi svoju jetrvu!”"

¹⁶ A Ruta odvrati: “Ne sili me tako da te ostavim i da te ne slijedim dalje! Kamo ti ideš, tamo idem i ja, i gdje ti ostaneš, ondje ostajem i ja. Tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog."

¹⁷ Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, i ondje hoću da i ja budem pokopana. Gospodin neka učini sa mnom što hoće! Samo me smrt može rastaviti od tebe.”"

¹⁸ Kad Noemi vidje da je tvrdo naumila ići s njom, presta je odvraćati."

¹⁹ Tako odoše obje dalje dok dođoše u Betlehem. Kad dođoše u Betlehem, sav se grad uzbuni zbog njih. Žene su pitale: “Nije li ono Noemi?”"

²⁰ Ona im je odgovarala: “Ne zovite me Noemi, zovite me Mara! Jer Svemogući pusti na me veliku gorkost."

²¹ Bogata sam otišla, praznih ruku vraća me Gospodin. Što me zovete Noemi kad istupi Gospodin protiv mene i kad Svemogući tugu na me navali?”"

²² Tako se iz moapske zemlje vrati Noemi praćena Moapkom Rutom, svojom snahom, koja je htjela s njom ići. Dođoše u Betlehem upravo početkom ječmene žetve."

2

¹ Noemi je imala rođaka svojega muža, čovjeka vrlo bogata, iz Elimelekova roda, po imenu Boaza."

² I jednoga dana reče Moapka Ruta Noemi: “Rado bih izišla u polje i ako mi se dopusti, pobirala bih klasje.” Ona odgovori: “Idi, draga kćeri!”"

³ I ona ode, i pabirala je u polju za žeteocima. Dogodi se te dođe na njivu Boazovu, koji je bio od Elimelekove obitelji."

⁴ Upravo dođe Boaz iz Betlehema i pozdravi žeteoce: “Gospodin s vama!” Oni odgovoriše: “Gospodin te blagoslovio!”"

⁵ Tada upita Boaz slugu koji je nadzirao žeteoce: “čija je ovo djevojka?”"

⁶ Sluga koji je nadzirao žeteoce odvrati: “To je Moapka, djevojka koja je s Noemom došla iz moapske zemlje."

⁷ Molila je: Rado bih pobirala i skupljala klasje između snopova za žeteocima. I došla je, i od ranoga jutra do sada bila je na nogama, i jedva da je samo malo predahnula.”"

⁸ Tada reče Boaz Ruti: “Slušaj, kćeri moja, nemoj ići pobirati na njivi nekog drugog! Ne odlazi odavle, nego se drži mojih djevojaka!"

⁹ Pazi na kojoj njivi one žanju pa idi za njima! Ja sam slugama zapovjedio da te ne diraju. Kad ožedniš, idi k posudama i pij što su sluge donijele!”"

¹⁰ Tada ona pade ničice, pokloni se sve do zemlje i reče mu: “Kako to da si mi tako milostiv i tako ljubazan prema meni, premda sam tuđinka?”"

¹¹ Boaz joj odgovori: “čuo sam ja sve što si učinila svojoj svekrvi iza smrti svojega muža. Oca, majku i zavičaj si ostavila pa si došla k narodu koji nisi prije poznavala."

¹² Gospodin neka ti plati za tvoje djelo! Potpuna plaća neka ti bude od Gospodina, Boga Izrćlova, kad si došla da se pod njegova krila skloniš!”"

¹³ Ona odgovori: “Nađoh milost u tvojim očima, gospodaru! Jer si me utješio i ljubazno progovorio svojoj sluškinji, ako i nisam kao jedna od tvojih sluškinja.”"

¹⁴ Kad je bilo vrijeme za jelo, reče joj Boaz: “Dođi i jedi kruha s nama, i umoči svoj zalogaj u ocat!” I ona sjede pokraj žetelaca, i on stavi pred nju toliko prženih zrna da se je mogla nasititi, i još joj preostane."

¹⁵ Kad je onda ustala da pobire dalje, zapovjedi Boaz svojim slugama: “Ona smije pobirati i među snopovima. Nemojte je pritom dirati!"

¹⁶ Nego još od svojih rukoveti ispuštajte i ostavljajte joj neka kupi! Ne korite je!”"

¹⁷ Tako je ona pobirala na njivi sve do večeri, i kad je onda izmlatila što je bila skupila, bila je gotovo efa ječma."

¹⁸ Ona to uze i ode u grad. Kad njezina svekrva vidje koliko je skupila, i kad ona još izvadi i dade joj što joj je preteklo nakon što se nasitila,"

¹⁹ reče joj svekrva: “Gdje si pobirala danas? Gdje si bila na radu? Neka je blagoslovljen koji ti je bio tako dobar!” I ona ispripovjedi svojoj svekrvi kod koga je danas radila i reče: “čovjek kod kojega sam danas radila zove se Boaz.”"

²⁰ Noemi odvrati svojoj snahi: “Neka je blagoslovljen od Gospodina on koji svoje dobrote ne uskraćuje ni živima ni mrtvima!” I reče joj Noemi: “Taj nam je čovjek u rodu. On je jedan od onih koji su nam dužni otkup.”"

²¹ I Moapka Ruta pripovijedala je dalje: “Još mi je rekao: Drži se mojih ljudi dok ne budu gotovi s cijelom mojom žetvom!”"

²² Noemi odvrati svojoj snahi Ruti: “Dobro, draga kćeri, idi s njegovim djevojkama! Onda te na drugoj njivi ne mogu dirati.”"

²³ I tako se je ona kod skupljanja držala Boazovih djevojaka, dok nije završila ječmena i pšenična žetva. Onda je živjela u kući kod svoje svekrve."

3

¹ Jednoga dana reče joj njezina svekrva Noemi: “Draga kćeri, ne trebam li ti potražiti gdje ćeš počinuti da bi ti bilo dobro?"

² Evo: Boaz, naš rođak, s čijim si djevojkama bila zajedno, vijat će ove noći ječam na gumnu."

³ Umij se i namaži se, obuci na se svoje najbolje haljine pa idi na gumno! Pripazi na to da te on ne vidi dok ne pojede i ne napije se!"

⁴ Kad onda on legne da spava, pazi gdje će leći. Tad odi tamo, digni pokrivač s njegovih nogu i ondje lezi! On će onda već reći što ćeš raditi.”"

⁵ Ona joj odgovori: “Što god mi kažeš, učinit ću.”"

⁶ I ode na gumno i učini sve onako kako joj je bila rekla njezina svekrva."

⁷ Kad je Boaz jeo i pio, i bio dobre volje, legne da spava iza stoga žita. A ona dođe polako, podiže pokrivač s njegovih nogu i tamo legne."

⁸ Oko ponoći trže se čovjek, okrenu se i vidje ženu kako leži kod njegovih nogu."

⁹ Kad upita: “Tko si?”, ona odgovori: “Ruta, tvoja sluškinja. Raširi rub svoje haljine na svoju sluškinju! Jer ti si rođak koji duguje otkup.”"

¹⁰ On odvrati: “Gospodin neka te blagoslovi, kćeri moja! Ljubav koju mi sad pokazuješ ljepša je od one prve, jer nisi trčala za mladim ljudima, ni siromašnim ni bogatim."

¹¹ I zato, kćeri moja, nemaj brige! Što god zatražiš, učinit ću ti. Jer zna svaki u gradu da si čestita žena."

¹² A svakako je istina da ja dugujem otkup, ali ima još drugi koji ima dužnost otkupa i bliži ti je rođak od mene."

¹³ Ostani ove noći ovdje! Htjedne li on sutra ispuniti svoju dužnost otkupa prema tebi, dobro, neka to učini! A ne htjedne li ispuniti svoju dužnost otkupa prema tebi, ja ću se zauzeti za te, tako živ bio Gospodin! Sad spavaj mirno do jutra!”"

¹⁴ Nakon što je do jutra spavala kod njegovih nogu, ustade dok još nije mogao čovjek čovjeka raspoznati. On reče: “Ne smije se znati da je žena došla na gumno.”"

¹⁵ Tada je pozva: “Daj ogrtač što ga imaš na sebi i drži ga!” Ona ga pridrža, a on joj izmjeri šest mjerica ječma i naprti joj. Tada on ode u grad."

¹⁶ Kad ona dođe k svekrvi, ova je upita: “Što si postigla, draga kćeri?” Ona joj pripovjedi točno kako je s njom postupao čovjek."

¹⁷ ”Ovih šest mjerica ječma”, reče, “darova mi. Jer je mislio: Ne smiješ praznih ruku doći k svekrvi.”"

¹⁸ Tada ova reče: “čekaj sad mirno, draga kćeri, dok doznaš kako će stvar izići! Jer čovjek se ne će prije smiriti dok još danas ne završi stvar.”"

4

¹ Boaz je u to bio otišao na gradska vrata i tamo sjeo. I kad je prolazio onaj rođak koji je dugovao otkupa o kojemu je Boaz bio govorio, zovnu ga: “Hodi ovamo i sjedni ovdje, ti takav i takav!” On dođe i sjede."

² I dovede Boaz deset ljudi među gradskim starješinama i zamoli ih: “Sjednite ovdje!” Kad sjedoše,"

³ reče čovjeku koji je imao dužnost otkupa: “Noemi, koja se je vratila iz zemlje moapske, prodaje njivu što je bila našega rođaka Elimeleka."

⁴ Mislio sam ti predložiti: Kupi je pred ovima što sjede ovdje i pred narodnim starješinama! Ako ćeš je otkupiti, učini to! Ako ne ćeš, kaži mi, da znam! Jer osim tebe nema nikoga koji ima pravo otkupa. Ja dolazim istom poslije tebe.” Onaj odvrati: “Ja ću je otkupiti.”"

⁵ Boaz nastavi: “Ako kupiš njivu od Noeme, dobivaš i Moapku Rutu, ženu pokojnoga, da tako podigneš ime pokojniku na njegovoj baštini.”"

⁶ Tada reče rođak koji je imao dužnost otkupa: “Onda je ja ne mogu otkupiti za se. Inače bih oštetio svoju vlastitu baštinu. Otkupi ti za se što bih ja trebao otkupiti! Jer ja je ne ću otkupiti.”"

⁷ A bio je od starine taj običaj u Izrćlu kod otkupljivanja i promjenjivanja: Da sva stvar bude pravomoćna, izuo bi jedan svoju obuću i dao je drugomu. To je vrijedilo u Izrćlu kao potvrda."

⁸ Kad je dakle onaj rođak koji je imao dužnost otkupa bio rekao Boazu: “Kupi to za se!”, izuo je svoju obuću."

⁹ Tada reče Boaz starješinama i svima nazočnima: “Vi ste sad svjedoci da sam od Noeme kupio sve što je bilo Elimelekovo i što je bilo Kiljonovo i Mahlonovo."

¹⁰ Uz to sam dobio za ženu Moapku Rutu, Mahlonovu ženu, da podignem ime pokojnomu na njegovoj baštini, da ne bi izginulo pokojnomu ime iz kruga njegove braće i s vrata njegova zavičajnoga mjesta. Tomu ste sada vi svjedoci.”"

¹¹ Svi nazočni na vratima i starješine izjaviše: “Mi to svjedočimo. Neka Gospodin ženu koja ulazi u tvoju kuću učini kao Rahelu i Leu, koje obje sazidaše kuću Izrćlovu! Neka ti izvršavaš moć u Efrati i neka sebi načiniš ime u Betlehemu!"

¹² Neka tvoja kuća bude kao kuća Peresa, kojega rodi Tamara Judi, po potomstvu koje neka ti Gospodin dade od te mlade žene!”"

¹³ Potom uze Boaz Rutu k sebi, i ona postade njegova žena. Kad on ode k njoj, Gospodin je blagoslovi, i ona pokloni život jednome sinu."

¹⁴ Tada rekoše žene Noemi: “Neka je blagoslovljen Gospodin koji ti ne uskrati danas zaštitnika! Neka njegovo ime bude slavno u Izrćlu!"

¹⁵ Neka bude utjeha tvom srcu i tvoj skrbnik u starosti! Jer ga rodi tvoja snaha, koja te ljubi, ona koja ti više vrijedi nego sedam sinova.”"

¹⁶ Noemi uze dijete, stavi ga na svoje krilo i bila je njegova dadilja."

¹⁷ Susjede mu dadoše ime kad rekoše: “Rodi se Noemi sin!” i prozvaše ga Obed. On je otac Davidova oca Jišaja."

¹⁸ Ovo je rodoslovlje Peresovo: Peres rodi Hesrona,"

¹⁹ Hesron rodi Rama, Ram rodi Aminadaba,"

²⁰ Aminadab rodi Nahšona, Nahšon rodi Salmona,"

²¹ Salmon rodi Boaza, Boaz rodi Obeda,"

²² Obed rodi Jišaja, Jišaj rodi Davida."