1

¹ Po smrti Jošuinoj upitaše sinovi Izrćlovi Gospodina: “Tko će od nas ići prvi u boj protiv Kanaanaca?”"

² Gospodin odgovori: “Neka ide Juda! Eto, dajem zemlju u njegove ruke.”"

³ Tad potaknu Juda svoje bratsko pleme Šimuna: “Hajde sa mnom na moj dio! Borit ćemo se protiv Kanaanaca. I ja ću onda ići s tobom na tvoj dio.” I pođe Šimun s njim."

⁴ I digoše se Judini sinovi na put, i Gospodin dade Kanaance i Perižane u njihove ruke. Pobiše ih kod Bezeka, deset tisuća ljudi."

⁵ U Bezeku, naime, nađoše Adoni-Sedeka, udariše na nj i pobiše Kanaance i Perižane."

⁶ Kad je Adoni-Sedek bježao, nagnuše oni za njim, uhvatiše ga i odsjekoše mu palce na rukama i na nogama."

⁷ Tada reče Adoni-Sedek: “Sedamdeset kraljeva, kojima su bili odsječeni palci na rukama i na nogama, kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam činio, tako mi je Bog platio.” Odvedoše ga tada u Jeruzalem, gdje je umro."

⁸ Nato Judini sinovi udariše na Jeruzalem, uzeše ga, pobiše ga oštricom mača i ognjem zapališe grad."

⁹ Potom izađoše Judini sinovi kako bi se borili s Kanaancima, koji su prebivali u gori, u južnoj zemlji i u nizini."

¹⁰ Onda pođoše sinovi Judini protiv Kanaanaca u Hebronu ? Hebron se prije zvao Kirjat Arba ? i pobiše Šešaja, Ahimana i Talmaja."

¹¹ Otamo odoše na Debirane. Debir se prije zvao Kirjat Sefer."

¹² Tada reče Kaleb: “Onome tko svlada Kirjat Sefer i zauzme ga, dat ću svoju kćer Aksu za ženu.”"

¹³ I osvoji ga Otniel, sin Kenaza, mlađega Kalebova brata. I dade mu svoju kćer Aksu za ženu."

¹⁴ Kad je ona polazila, nagovori svojega oca i izmoli od njega zemlju. Ona se spusti s magarca, i kad je Kaleb upita: “Što ti je?”,"

¹⁵ odgovori mu: “Daj mi svadbeni dar! Udao si me u južnu zemlju pa mi daj i vodene izvore!” I dade joj Kaleb studence u visini i studence u nizini."

¹⁶ Sinovi Kenijca, tasta Mojsijeva, izađoše iz palmova grada s Judinim sinovima u pustinju, koja je na jugu od Arada, i nastaniše se tamo među narodom."

¹⁷ Tada izađe Juda sa svojim bratskim plemenom Šimunom u rat. Pobiše Kanaance, koji su prebivali u Sefatu, i izvršiše prokletstvo na gradu. Zbog toga grad prozvaše Horma."

¹⁸ Tada Juda osvoji Gazu s njezinim područjem, Aškelon s njegovim područjem i Ekron s njegovim područjem."

¹⁹ Gospodin je bio s Judom, tako da je mogao zaposjesti goru. Stanovnike u ravnici nije mogao protjerati jer su imali željezna kola."

²⁰ Hebron dadoše, kao što je bio zapovjedio Mojsije, Kalebu i on odatle protjera tri Anakova sina."

²¹ Ali Jebusejce, koji su stanovali u Jeruzalemu, ne mogoše protjerati Benjaminovi sinovi. Tako ostaše Jebusejci u Jeruzalemu pod Benjaminovim sinovima do danas."

²² I kuća Josipova izađe, i to na Betel, i Gospodin je bio s njima."

²³ Kuća Josipova dade uhoditi Betel, a grad se je prije zvao Luz."

²⁴ Kad stražari vidješe čovjeka gdje izlazi iz grada, rekoše mu: “Hajde, pokaži nam gdje se može ući u grad! Mi ćemo ti za to biti milostivi.”"

²⁵ Kad im je on bio pokazao kako se može provaliti u grad, pobiše oni grad oštricom mača. A onoga čovjeka i svu njegovu obitelj pustiše da odu."

²⁶ čovjek ode u zemlju Hetita, sagradi tamo grad i prozva ga Luz. Tako se zove još danas."

²⁷ Manaše nije mogao izgnati stanovnike iz Bet Šeana, Tanaka, Dora, Jibleama, Megida i njihovih sela. Tako ostaše Kanaanci slobodni u onoj zemlji."

²⁸ Ali čim Izrćlci ojačaše, odrediše Kanaancima da su im dužni davati radnu snagu, ali ih ne mogoše sve izgnati s njihova posjeda."

²⁹ Ni Efrajim ne izgna Kanaance koji su prebivali u Gezeru. Tako ostaše Kanaanci među njima u Gezeru."

³⁰ Zebulun nije mogao izgnati stanovnike iz Kitrona i Nahalola. Tako ostaše Kanaanci među njima, ali su im bili dužni davati danak."

³¹ Ašer nije mogao izgnati stanovnike iz Akona, Sidona, Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba."

³² Tako su Ašerovci prebivali među Kanaancima, koji ostaše u okolici, jer nisu bili izgnani."

³³ Naftali nije mogao izgnati stanovnike iz Bet-Šemeša i Bet-Anata. Tako je prebivao među Kanaancima, koji ostaše u okolici. Ali su im stanovnici Bet-Šemeša i Bet-Anata postali dužni davati danak."

³⁴ Amorejci potisnuše Danovce u goru i ne daše im sići u ravnicu."

³⁵ Tako ostaše Amorejci u Har-Heresu, u Ajalonu i Šaalbimu. Ali kad se je povećala moć Josipove kuće, postaše dužni davati danak."

³⁶ Područje Amorejaca protezalo se je od akrabimske gore, od Selaha i dalje gore."

2

¹ Tada dođe Anđeo Gospodinov od Gilgala u Bokim i reče: “Ja sam vas izveo iz Egipta i doveo vas u zemlju za koju sam se zakleo vašim ocima. Obećao sam: Ne ću prekinuti svojega Saveza s vama dovijeka."

² A vi ne smijete sklapati savez sa stanovnicima te zemlje, nego morate srušiti njihove žrtvenike. Ali ne poslušaste moje zapovijedi. Zašto to učiniste?"

³ Zato i ja kažem: Ne ću ih odagnati ispred vas. Oni će vam biti protivnici, i njihovi će vam idoli biti zamka.”"

⁴ Kad tako izgovori Anđeo Gospodinov svim sinovima Izrćlovim, stade narod glasno plakati."

⁵ Zato prozvaše ono mjesto Bokim. Oni tamo prinesoše Gospodinu žrtvu."

⁶ Kad je Jošua bio otpustio narod, raziđoše se sinovi Izrćlovi, svaki u svoju baštinu, da zaposjednu zemlju."

⁷ I narod je služio Gospodinu za života Jošue i svih starješina, koji preživješe Jošuu i vidješe još sva velika djela Gospodnja, što ih učini Izrćlu."

⁸ Jošua, Nunov sin, sluga Gospodnji, umre u dobi od sto i deset godina."

⁹ Pokopaše ga u području njegove baštine, u Timnat Heresu u Efrajimovoj gori, sjeverno od gore Gaaš."

¹⁰ Kad se je onda i sav taj naraštaj pribrao k svojim očima, i nastao drugi naraštaj poslije njega, koji nije poznavao Gospodina ni djela što ih je bio učinio Izrćlu,"

¹¹ sinovi su Izrćlovi činili što se nije sviđalo Gospodinu, i služili su baalima."

¹² A ostavili su Gospodina, Boga svojih otaca, koji ih je bio izveo iz Egipta. Potrčali su za drugim bogovima, okolnim poganskim bogovima, poklonili im se i tako razgnjevili Gospodina."

¹³ Kad su tako otpali od Gospodina i stali služiti Baalu i aštartama,"

¹⁴ raspali se Gospodnji gnjev protiv sinova Izrćlovih, i on ih predade u ruke razbojnicima, koji ih oplijeniše. On pusti da padnu u ruke svojih okolnih neprijatelja, tako da se više nisu mogli održati pred svojim neprijateljima."

¹⁵ Svaki put kad bi krenuli u rat, bila je ruka Gospodnja protiv njih na njihovu nesreću, kao što je bio unaprijed rekao Gospodin i kao što im se bio zakleo Gospodin. I njihova je nevolja bila velika."

¹⁶ Tada im je Gospodin podizao suce, koji su ih izbavljali iz ruku njihovih neprijatelja."

¹⁷ Ali ni svojih sudaca nisu slušali, nego su tuđim bogovima tjerali idolopoklonstvo i klanjali im se. Brzo su zašli s puta kojim su išli njihovi oci, što su slijedili zapovijedi Gospodnje. Ali oni nisu tako činili."

¹⁸ Kad im je Gospodin podizao suce, onda je Gospodin bio sa sucem i izbavljao ih iz ruku njihovih neprijatelja dok je sudac živio. Jer bi Gospodina dirnule njihove tužbe na mučitelje i tlačitelje."

¹⁹ Ali čim bi sudac umro, potjerali bi oni ponovno još gore nego njihovi oci, trčali bi za drugim bogovima, služili im i klanjali im se. Nisu ostavljali svojih opakih djela i putova."

²⁰ Tada se raspali gnjev Gospodnji protiv Izrćla, i reče: “Zato što je taj narod prestupio moj Savez, na koji sam obvezao njihove oce, i jer ne slijedi mojih zapovijedi,"

²¹ ne ću više goniti ispred njih narode koje ostavi Jošua kad umre."

²² Po njima ću staviti na kušnju Izrćlove sinove: hoće li se držati puta Gospodnjega i hoditi po njemu, kao što su činili njihovi oci, ili ne će.”"

²³ Umjesto da odmah izgna one narode, Gospodin ih ostavi i ne predade ih u ruke Jošui."

3

¹ Ovo su narodi koje ostavi Gospodin, da po njima kuša sinove Izrćlove u svemu onom što još nisu znali u pogledu vođenja rata u Kanaanu."

² Tako su naraštaji sinova Izrćlovih morali naučiti vojništvo, jedino što nisu znali otprije."

³ Pet je Filistejskih knezova, svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci, koji su prebivali na Libanonu, od gore Baal-Hermona do mjesta gdje se ide u Hamat."

⁴ Po njima je Izrćl trebao biti stavljen na kušnju i da se vidi hoće li slijediti upute Gospodnje, na koje je bio obvezao njihove oce preko Mojsija."

⁵ Tako su prebivali sinovi Izrćlovi među Kanaancima, Hetitima, Amorejcima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima."

⁶ Oni su uzimali sebi njihove kćeri za žene, davali svoje vlastite njihovim sinovima i služili njihovim bogovima."

⁷ Kad su sinovi Izrćlovi opet činili što se nije sviđalo Gospodinu, i kad su zaboravili Gospodina, svojega Boga, pa su služili baalima i lugovima,"

⁸ raspali se Gospodnji gnjev protiv Izrćla i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju sjeverne Mezopotamije. Osam godina morali su sinovi Izrćlovi služiti Kušanu Rišatajimu."

⁹ Kad sinovi Izrćlovi zavapiše Gospodinu, podiže Gospodin Izrćlovim sinovima izbavitelja, da ih izbavi: Otniela, sina Kenaza, mlađega brata Kalebova."

¹⁰ Na njega dođe duh Gospodnji, i on postade sudac u Izrćlu. Kad on iziđe na vojsku, predade mu Gospodin u ruke Kušana Rišatajima, kralja sjeverne Mezopotamije, i on uništi Kušana Rišatajima,"

¹¹ i bila je sad zemlja mirna četrdeset godina, dok ne umre Otniel, sin Kenazov."

¹² Kad su sinovi Izrćlovi opet činili što se nije sviđalo Gospodinu, učini Gospodin moapskoga kralja Eglona jačim od sinova Izrćlovih, jer su činili što se nije sviđalo Gospodinu."

¹³ On se ujedini s Amoncima i Amalečanima, izađe i pobijedi Izrćlove sinove. Tad zauzeše Palmov grad."

¹⁴ Nato su sinovi Izrćlovi služili Eglonu, moapskomu kralju, osamnćst godina."

¹⁵ I Gospodin, kad sinovi Izrćlovi zavapiše Gospodinu, podiže izbavitelja. Ehuda, sina Gere iz plemena Benjaminova, čovjeka koji je bio ljevak. Kad jednom sinovi Izrćlovi poslaše po njemu danak Eglonu, moapskomu kralju,"

¹⁶ načini sebi Ehud bodež dvorezac, lakat dug, pričvrsti ga pod svoju haljinu, sa svoje desne strane,"

¹⁷ i tako predade danak Eglonu, moapskomu kralju. Eglon je bio čovjek vrlo debeo."

¹⁸ Kad je bio gotov s predajom danka, otpusti ljude koji su bili nosili danak,"

¹⁹ vrati se opet sam pokraj idolskih likova u blizini Gilgala i reče: “Moram ti, kralju, kazati jednu tajnu.” On zapovjedi da šute. Tada se udaljiše svi koji su bili kod njega."

²⁰ Ehud pristupi k njemu, a on je sjedio sam u hladu svoje gornje sobe, i Ehud reče: “Moram ti kazati riječ Božju!” Kad on usta sa svojega prijestolja,"

²¹ poteže Ehud lijevom svojom rukom, trgnu bodež s desnog bedra i zabije mu ga u trbuh,"

²² tako da je držak odmah prodro za oštricom, i salo se sklopilo oko oštrice, jer nije izvukao bodež iz trbuha. Pritom je izišla nečistoća."

²³ Tad Ehud izađe van u trijem, zatvori za sobom vrata gornje sobe i zaključa ih."

²⁴ Kad se je bio udaljio, dođoše sluge da pogledaju. Kako nađoše da su vrata gornje sobe zaključana, pomisliše: Bit će da obavlja svoju potrebu u hladu sobe."

²⁵ I tako su čekali veoma dugo. Ali kad on vrata gornje sobe dugo nije otvarao, uzeše ključ i otvoriše. A tamo je ležao njihov gospodar na podu mrtav."

²⁶ A Ehud je, dok su oni čekali, bio umakao, došao do idolskih likova i utekao u Seir."

²⁷ čim se vratio, zatrubi u trubu na Efrajimovoj gori, i sinovi Izrćlovi siđoše s njim s gore. On im je stajao na čelu."

²⁸ Na njegov poziv: “Hajdete za mnom, jer Gospodin vam predade u ruke vaše neprijatelje Moapce”, siđoše oni za njim, zatvoriše Moapcima gazove Jordana i ne dadoše nikome prijeko."

²⁹ Pobiše tada Moabaca oko deset tisuća, sve jakih i hrabrih ljudi. Nitko ne umače."

³⁰ Tako se onda morade Moab podvrći vlasti Izrćlovoj, i zemlja je bila mirna osamdeset godina."

³¹ Nakon njega ustade Šamgar, sin Anatov. On pobi šest stotina Filistejaca volovskim šiljkom. I on je bio sudac Izrćlu."

4

¹ Kad su sinovi Izrćlovi nakon Ehudove smrti opet činili što se nije sviđalo Gospodinu,"

² predade ih Gospodin u ruke Jabinu, kanaanskomu kralju, koji je vladao u Asoru. Njegov je vojskovođa bio Sisera, koji je boravio u neznabožačkom Harošetu."

³ Tada su zavapili sinovi Izrćlovi Gospodinu za pomoć. Jer je on imao devet stotina željeznih kola i veoma je tlačio Izrćlove sinove dvadeset godina."

⁴ U ono vrijeme Debora, proročica, Lapidotova žena, sudila je Izrćlu."

⁵ Ona je stanovala pod Deborinom palmom između Rame i Betela na Efrajimovoj gori. Sinovi Izrćlovi dolazili su gore k njoj na sud."

⁶ I ona dade dozvati Baraka, Abinoamova sina, iz Kedeša Naftalijeva i reče mu: “Gospodin, Bog Izrćlov, zapovijeda ti: Idi, uzađi na goru Tabor i uzmi sa sobom deset tisuća ljudi između Naftalijevih i Zebulunovih sinova!"

⁷ Ja ću dovesti k tebi na potok Kišon Siseru, Jabinova vojskovođu, i njegova kola i ljudstvo i predat ću ga tebi u ruke.”"

⁸ Barak joj odvrati: “Ako ti budeš išla sa mnom, ići ću i ja. Ako li ne budeš išla sa mnom, ne ću ići ni ja.”"

⁹ Ona odvrati: “Dobro, ja ću ići s tobom. Ali tad ne ćeš imati slave u ratu što ga poduzimaš, nego će Gospodin dati ženi u ruke Siseru.” Nato se Debora podiže i ode s Barakom u Kedeš."

¹⁰ Tada Barak dozva Zebuluna i Naftalija u Kedeš, i deset tisuća ljudi pođe gore pod njegovim vodstvom. I Debora je išla s njim."

¹¹ A Kenijac Heber bio se odvojio od Kajina, jednoga od sinova Hababa, Mojsijeva tasta. On razape svoj šator kod saananimskoga hrasta pokraj Kedeša."

¹² Kad javiše Siseri da je izašao Barak, Abinoamov sin, na Tabor,"

¹³ skupi Sisera sva svoja kola, devet stotina željeznih ratnih kola, i svu svoju vojsku, što je bila pod njim, od neznabožačkoga Harošeta do potoka Kišona."

¹⁴ Tada reče Debora Baraku: “Ustani! Jer je ovo dan u koji će ti Gospodin dati u ruke Siseru. Sam Gospodin ići će pred tobom.” Nato Barak siđe s gore Tabora, i deset tisuća ljudi za njim."

¹⁵ Gospodin smete Siseru i sva njegova kola i vojsku pred Barakom. Sisera skoči s kola i pobježe pješice."

¹⁶ Barak je progonio kola i vojsku do neznabožačkog Harošeta i sva Siserina vojska pade od oštrice mača. Ne osta ni jedan."

¹⁷ Sisera pobježe pješice do šatora Jćle, žene Kenijca Hebera; jer je među Jabinom, hasorskim kraljem, i rodom Kenijca Hebera vladao mir.""

¹⁸ Jćla iziđe ususret Siseri i reče mu: “Navrati se, gospodaru, navrati k meni, ne boj se!” I on navrati k njoj u šator, i ona ga pokri pokrivačem."

¹⁹ On je zamoli: “Daj mi malo vode da se napijem, jer sam žedan!” Ona otvori mijeh mlijeka, dade mu da se napije i opet ga pokri."

²⁰ Nato joj on reče: “Stani na ulaz u šator! Ako tko dođe i upita te: Ima li tko tamo?, odgovori: Nema.”"

²¹ Ali Jćla, žena Heberova, prihvati kolac od šatora, uze čekić, pristupi k njemu polako i zabije mu kolac kroz sljepoočnice, tako te prođe u zemlju. On je bio naime od umora tvrdo zaspao. I tako umre."

²² Kad je Barak, koji je progonio Siseru, onuda prolazio, Jćla mu izađe ususret i reče mu: “Dođi, pokazat ću ti čovjeka kojega tražiš!” Kad je ušao, Sisera je tamo ležao mrtav, i kolac mu je bio zaboden u sljepoočnice."

²³ Tako ponizi Bog u onaj dan Jabina, kanaanskoga kralja, pred sinovima Izrćlovim."

²⁴ I ruka sinova Izrćlovih bivala je sve teža Jabinu, kanaanskomu kralju, dok ne unište Jabina, kanaanskoga kralja."

5

¹ U onaj dan pjevali su Debora i Barak, Abinoamov sin, ovu pjesmu:"

² Knezovi su vodili u Izrćlu, dobrovoljno se ponudio narod u boj, slavite stoga Gospodina!"

³ Kraljevi, čujte! Knezovi, poslušajte! Želim pjevati Gospodinu pjesmu i posvetiti Gospodinu, Bogu Izrćlovu, svoj himan."

⁴ Kad si silazio sa Seira, Gospodine, kad si išao iz polja edomskoga, zemlja se je tresla, nebesa su lijevala, oblaci su se prolomili."

⁵ Brda su se uzdrmala pred Gospodinom, pa i sam Sinaj pred Gospodinom, Bogom Izrćlovim."

⁶ U dane Šamgara, sina Anatova, u vrijeme Jćlino pusti su ležali putovi. I tko je išao stazama, vukao se je stranputicama."

⁷ Nije bilo vođe u Izrćlu, čovjek se je osjećao zapušten, dok ja, Debora, ne ustadoh, kao mati u Izrćlu."

⁸ Zato što se tražilo nove bogove, pokuca tad na vrata rat, ali se nije vidio štit ni koplje među četrdeset tisuća u Izrćlu."

⁹ Hvala moja ide knezovima Izrćlovim i narodu koji se dobrovoljno ponudi u boj. Slavite stoga Gospodina!"

¹⁰ Vi, koji jašite na bijelim magarcima, koji počivate na jastucima, koji hodite po putovima, ugodite pjesmu zahvalnicu!"

¹¹ Glasnije i od povika pastira na pojilištima, slavite pobjedu Gospodina, sjajno djelo njegove moći u Izrćlu! Već silazi na vrata narod Gospodnji."

¹² Ustani, ustani, Debora! Ustani, ustani, zapjevaj hvalospjev! Digni se, Barače! Vodi ih u ropstvo, sine Abinoamov!"

¹³ Ostaci junakâ, izađite van! Narode Gospodnji, junacima tako bogat, silazi k meni!"

¹⁴ Od Efrajima silazi se u dolinu k tebi, Benjamine, s konjanicima tvojim. Knezovi izlaze iz Makira,"

¹⁵ iz Zebuluna vođe sa žezlom. S Deborom se ujediniše knezovi Jisakarovi, i Naftali s Barakom. Za njim se juriša u dolinu. Dugo ratno vijeće održava se u krajevima Rubenovim."

¹⁶ Što sjediš među torovima i slušaš kako bleje stada? Dugo ratno vijeće održava se u krajevima Rubenovim."

¹⁷ Gilead s one strane Jordana počiva. I Dan ? zar on još boravi daleko kod lađa? Na obali mora sjedi tiho Ašer, stanuje mirno u svojim zaljevima."

¹⁸ Samo Zebulun, narod, žrtvuje svoj život smrti i Naftali na visokim poljanama."

¹⁹ I dolaze kraljevi u boj. Kraljevi kanaanski dolaze u bitku kod Tanaka na vodama Megida, ali ni mrve srebra ne dobiše."

²⁰ S neba se bore zajedno zvijezde, vojuju protiv Sisere sa svojih staza."

²¹ Kišon odnosi neprijatelje, Kišon, brzica bitaka. Pa obraduj se čitavom snagom, dušo moja!"

²² Već toptaju konjska kopita, jer junaci njihovi tjeraju, tjeraju tamo."

²³ ”Proklinjite Meroz!”, viče gromko Anđeo Gospodnji, “proklinjite stanovnike njegove! Ne dođoše u pomoć Gospodinu kao junaci.”"

²⁴ Mimo svih žena neka je slavljena Jćla, žena Hebera, Kenijca! Mimo svih žena u šatoru neka je ona visoko čašćena!"

²⁵ On zaiska vode. Ona mu pruži mlijeka. U gospodskoj čaši pruži mu vrhnja."

²⁶ Ali ruka njezina maši se za kolac šatorski, desnica njezina za čekić kovački: i udari Siseru, smoždi mu glavu, smrska mu i probi sljepoočnice."

²⁷ Među noge njezine savi se, pade, leži, savija se uz noge njezine, pade opet natrag, i gdje pade ostade mrtav."

²⁸ Kroz prozor motri i jadikuje mati Siserina, kroz rešetku: “Što se tako dugo ne vraćaju kola njegova? Što se tako polako miču kotači njegovih kola?”"

²⁹ Odgovara joj najmudrija od njezinih dvorkinja, a i sama sebi ona odgovara:"

³⁰ ”Zacijelo su plijen zaplijenili i sada ga dijele: po jednu djevojku, po dvije djevojke na svakoga; pa plijen: šarena tkanina Siseri, i plijen: šareno vezena haljina, šareno platno, odijelo, dva rupca oko vrata mojega, pa plijen ?” ""

³¹ Tako propadaju, Gospodine, svi neprijatelji tvoji. A oni koji te ljube, oni su kao sunce kad izlazi u svojemu sjaju. I tada je zemlja bila mirna četrdeset godina."

6

¹ Kad su Izrćlovi sinovi opet činili što se Gospodinu nije sviđalo, dade ih Gospodin u ruke Midjancima za sedam godina."

² Teška je bila ruka Midjanaca nad Izrćlom. Sinovi Izrćlovi bježali su ispred Midjanaca u gorske jame, pećine i utvrde."

³ I kad bi Izrćlci posijali, dolazili su Midjanci, Amalečani i sinovi Istoka i udarali bi na njih."

⁴ Oni bi se utaborili protiv njih i poželi bi rod zemlje sve do Gaze. I nisu ostavljali hrane za Izrćlce, ni ovce ni vola ni magarca,"

⁵ jer su dolazili sa svojim stadima i šatorima. Dolazili su kao jata skakavaca. Nije bilo broja ni njihovim devama. Dolazili su u zemlju da je opustoše."

⁶ Izrćl je bio od Midjanaca ljuto potlačen. I zavapili su Izrćlovi sinovi Gospodinu."

⁷ Kad zavapiše Izrćlovi sinovi Gospodinu za pomoć protiv Midjanaca,"

⁸ posla Gospodin Izrćlovim sinovima proroka koji im navijesti: “Ovako veli Gospodin, Bog Izrćlov: Ja sam vas izveo iz Egipta i izveo sam vas iz kuće sužanjstva."

⁹ Ja sam vas izbavio iz ruku Egipćana i svih vaših tlačitelja. Ja sam ih ispred vas odagnao i dao sam vam njihovu zemlju."

¹⁰ Ja sam vam zapovjedio: Ja sam Gospodin, Bog vaš. Ne štujte bogova Amorejaca, u čijoj zemlji stanujete! Ali vi ne poslušaste mojega glasa.”"

¹¹ Tada dođe Anđeo Gospodnji i sjede pod hrast kod Ofre, koji je pripadao Abiezeru Joašu, a sin je njegov Gideon mlatio pšenicu na tijesku, da je osigura od Midjanaca."

¹² Njemu se prikaza Anđeo Gospodnji i reče mu: “Gospodin je s tobom, hrabri junače!”"

¹³ Gideon mu odgovori: “Molim, gospodaru moj! Kad je Gospodin s nama, zašto nas snađe sve ovo? Gdje su sva njegova čudesa što su nam ih pripovijedali naši oci kad su govorili: Gospodin nas je izveo iz Egipta? A sada nas je ostavio Gospodin i predao nas u ruke Midjancima.”"

¹⁴ Gospodin se okrenu k njemu i reče: “Idi u toj svojoj snazi i izbavi Izrćla iz ruku Midjanaca! Ja te šaljem.”"

¹⁵ A on mu odvrati: “Oprosti, gospodaru moj! čime ću izbaviti Izrćla? Eto, moj je rod najmanji u Manašeovu plemenu, a ja sam posljednji u svojoj obitelji.”"

¹⁶ Gospodin mu odvrati: “Ja sam s tobom i ti ćeš pobiti Midjance kao jednoga čovjeka.”"

¹⁷ On mu reče: “Ako sam našao milost u tvojim očima, daj mi znak da si to ti, koji govoriš sa mnom!"

¹⁸ Pa ne idi odavle dok se ja ne vratim k tebi i ne donesem ti svoj dar i ne stavim ga preda te.” On odgovori: “čekat ću dok se ne vratiš.”"

¹⁹ Tada ode Gideon i zgotovi jare, zatim jednu efu brašna za beskvasne kruhove. Meso stavi u košaricu, juhu stavi u lonac, donese mu pod hrast i postavi pred njega."

²⁰ A Anđeo mu Božji reče: “Uzmi to meso i te beskvasne kruhove, stavi ih na onu stijenu i juhu izlij na to!” On učini tako."

²¹ I Anđeo Gospodnji pruži kraj štapa, što ga je imao u ruci, i dotače se mesa i beskvasnih kruhova. Tada se podiže oganj iz stijene i spali meso i beskvasne kruhove. A Anđeo Gospodnji iščeznu ispred njegovih očiju."

²² Tada vidje Gideon da je to bio Anđeo Gospodnji. “Jao, Gospodine svemogući”, povika Gideon, “vidio sam Gospodnjega Anđela licem k licu!”"

²³ A Gospodin mu odgovori: “Mir neka je s tobom! Ne boj se! Ne ćeš umrijeti.”"

²⁴ Gideon načini ondje žrtvenik Gospodinu i nazva ga: “Gospodin je mir”. Do dana današnjega stoji on još u Ofri, koja pripada Abiezrejcima."

²⁵ One mu noći zapovjedi Gospodin: “Uzmi junca svojega oca, naime drugoga junca od sedam godina, obori Baalov žrtvenik svog oca i posijeci gaj pokraj njega!"

²⁶ Onda podigni Gospodinu, Bogu svojemu, žrtvenik visoko gore na stijeni, u tvrđi, i uzmi drugoga junca i žrtvuj ga kao žrtvu paljenicu s drvima onoga gaja što ćeš ga posjeći!”"

²⁷ Tada uze Gideon deset ljudi između svojih slugu i učini kako mu je bio zapovjedio Gospodin. A jer se, zbog svoje obitelji i ljudi onoga grada bojao to izvesti danju, učini to noću."

²⁸ Kad ljudi sutradan rano ustadoše, a ono oboren Baalov žrtvenik i gaj pokraj njega posječen. A drugi je junac bio žrtvovan kao žrtva paljenica na novopodignutom žrtveniku."

²⁹ Pitali su jedan drugoga: “Tko je to učinio?” Kad su tražili i raspitivali se, rekoše im: “Gideon, Joašov sin, to je učinio.”"

³⁰ Tada ljudi onoga grada rekoše Joašu: “Izvedi svojega sina! On mora umrijeti jer je oborio Baalov oltar i posjekao gaj pokraj njega.”"

³¹ A Joaš odvrati svima koji su stajali kod njega: “Hoćete li se boriti za Baala? Hoćete li mu doći u pomoć? Tko se bori za njega, do sutra je mrtav. Ako je on bog, neka se sam bori za sebe, jer mu je oborio žrtvenik!”"

³² Zato mu onoga dana dadoše ime Jerubaal, to jest: “Baal neka se bori protiv njega”, jer mu je oborio žrtvenik."

³³ I kad se svi Midjanci i Amalečani, uz sinove Istoka, sastadoše i prešavši preko Jordana u ravnici se Jizreelskoj utaboriše,"

³⁴ dođe duh Gospodnji na Gideona. On zatrubi u trubu. Kad onda Abiezrejci pođoše za njegovim pozivom,"

³⁵ posla glasnike po svemu Manašeovu plemenu, pa se i oni skupiše oko njega. Posla glasnike i u Ašerovo, Zebulunovo i Naftalijevo pleme. I oni izađoše pred njih."

³⁶ I Gideon upravi Bogu molitvu: “Ako ćeš ti doista izbaviti mojom rukom Izrćla, kao što si obećao,"

³⁷ evo, ja ću staviti runo ovce na gumno. Ako rosa bude samo na runu, a po svoj zemlji suho, onda ću znati da ćeš mojom rukom izbaviti Izrćla, kao što si obećao.”"

³⁸ I tako se dogodi. Kad sutradan rano ustade i iscijedi runo, istisnu rosu iz runa, cijelu zdjelu punu vode."

³⁹ Tada zamoli Gideon Boga: “Ne gnjevi se na me ako progovorim još jednom! Daj mi da još samo ovaj put učinim pokus s runom! Neka bude samo runo suho, a po svoj zemlji neka bude rosa!”"

⁴⁰ I Bog učini tako one noći. Samo je runo ostalo suho, a po svoj zemlji bila je rosa."

7

¹ Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sva njegova četa s njim. Utaboriše se kod izvora Haroda, a tabor Midjanaca bio je sjeverno od njih, na podnožju brežuljka More u ravnici."

² Tada reče Gospodin Gideonu: “Vojska što je imaš uza se odveć je mnogobrojna a da bih dao Midjance u njezine ruke. Inače bi se Izrćl mogao hvaliti nasuprot meni: Vlastitom sam snagom sebi pomogao."

³ Zato reci ljudima: Tko se boji i koga je strah neka se vrati i neka odstupi od gore Gileada!” I vratiše se od čete dvadeset i dvije tisuće ljudi, a deset tisuća ljudi ostade."

⁴ A Gospodin reče Gideonu: “četa je još uvijek previše mnogobrojna. Odvedi je na vodu! Tamo ću ti je prebrati. Za koga ti reknem: Ovaj ide s tobom, taj neka ide s tobom! A za koga ti reknem: Ovaj ne ide s tobom, taj neka ne ide s tobom!”"

⁵ Nakon što je ljude bio odveo na vodu, reče Gospodin Gideonu: “Svakoga koji lapće vodu jezikom, kao što lapću psi, toga stavi na stranu; tako i svakoga koji klekne na koljena dok pije!”""

⁶ Tada je iznosio broj onih koji su vodu laptali rukom k ustima tri stotine ljudi. Ostali ljudi klekoše svi na koljena da piju vodu."

⁷ I reče Gospodin Gideonu: “S tri stotine ljudi koji su laptali vodu izbavit ću vas i predat ću ti u ruke Midjance. Svi drugi neka se vrate; svaki svojoj kući!”""

⁸ Kad su uzeli sebi brašnjenice za ljude i njihove trube, otpusti sve Izrćlce, svakoga svojoj kući. Samo tri stotine ljudi zadrža. Tabor Midjanaca bio je pod njim u ravnici."

⁹ One noći reče mu Gospodin: “Ustani! Siđi u tabor! Jer ti ga dajem u ruke."

¹⁰ Ako li se bojiš sam sići, siđi u tabor sa svojim momkom Purom!"

¹¹ Prisluškuj što govore! Tada ćeš dobiti srčanost za silazak u tabor.” I siđe on sa svojim momkom Purom do najbližih taborskih straža."

¹² Midjanci i Amalečani, i svi sinovi Istoka bili su se utaborili u ravnici u tako velikom broju kao skakavci. Njihovim devama nije bilo broja, bilo ih je kao pijeska u moru."

¹³ Kad Gideon dođe tamo, upravo je jedan pripovijedao drugome ovaj san: “Slušaj, usnuo sam jedan san. Kotrljao se pečeni ječmeni kruh u tabor midjanski i došao do jednog šatora. Pogodi ga tako da padne i premetnu se prema gore. Tako je ležao šator.”"

¹⁴ Drugi odgovori: “To nije ništa drugo nego mač Izrćlca Gideona, Joašova sina. Bog mu u ruke predade Midjance i sav njihov tabor.”"

¹⁵ Kad Gideon ču ispripovjedan san i njegovo tumačenje, baci se ničice. Tada se vrati u izrćlski tabor i povika: “Ustajte! Gospodin predade tabor Midjanaca u ruke vaše.”"

¹⁶ Potom razdijeli trista ljudi u tri čete i dade svima u ruke trube i prazne vrčeve. U vrčevima su bile luči."

¹⁷ On im zapovjedi: “Gledajte u mene i činite kao što ću ja činiti! Kad dođem na kraj tabora, onda činite što ja činim!"

¹⁸ čim ja sa svima što su uza me zatrubim u trubu, zatrubite i vi u trube oko svega tabora i vičite: Za Gospodina i za Gideona!”"

¹⁹ I kad je Gideon bio došao sa stotinu ljudi, što su bili uz njega, na kraj tabora, početkom srednje noćne straže ? istom su bili postavili straže ? tad zatrubiše oni u trube i razlupaše vrčeve u svojim rukama."

²⁰ U isto vrijeme zatrubiše u trube tri čete i razlupaše vrčeve. U lijevoj ruci držali su luči, u desnoj trube, da trube, i vikali su: “Mač za Gospodina i za Gideona!”"

²¹ Svaki je pritom stajao na mjestu na kojem je bio, okolo tabora. Tada se smete sav tabor. Vikali su i nagnuli bježati."

²² Dok su oni trubili u tri stotine truba, upravi Gospodin mač jednoga protiv drugoga, i to po svemu taboru, te pobježe vojska do Bet-Hašita prema Sartanu, do obale Abel-Mehole kod Tabata."

²³ A Izrćlci iz Naftalijeva, Ašerova plemena i iz svega Manašeova plemena ustadoše i dadoše se u potjeru za Midjancima."

²⁴ I posla Gideon glasnike po svoj Efrajimovoj gori s uputom: “Siđite pred Midjance i zapriječite im dotok vode do Bet-Bara, i Jordana!” Svi Efrajimovci digoše se i zapriječiše im dotok vode do Bet-Bara i Jordana."

²⁵ I uhvatiše oba midjanska kneza, Oreba i Zeeba. Oreba ubiše na gavranovoj stijeni, a Zeeba smaknuše kod tijeska vukova. Onda potjeraše Midjance i donesoše Orebovu i Zeebovu glavu Gideonu preko Jordana."

8

¹ Tada ga upitaše Efrajimovci: “Zašto si nam to učinio, te nas nisi pozvao kad si krenuo u boj protiv Midjanaca?” Tako su mu žestoko prigovarali."

² On im odvrati: “Pa što sam ja učinio kao vi? Nije li Efrajimovo pabirčenje bolje negoli Abiezerova berba?"

³ Vama je u ruke Bog dao midjanske knezove Oreba i Zeeba. Pa što sam ja učinio tako kao vi?” Na takve riječi umanji se njihova ljutnja na njega."

⁴ Kad je Gideon bio došao na Jordan i prešao preko njega s tri stotine ljudi, koji su bili s njim, a bili su umorni od proganjanja,"

⁵ zamoli ljude iz Sukota: “Dajte, molim, kruha ljudima koji idu za mnom! Jer su umorni, a ja gonim midjanske kraljeve Zebaha i Salmunu.”"

⁶ A glavari iz Sukota odvratiše: “A imaš li Zebaha i Salmunu već u svojoj ruci, da moramo dati kruha tvojim ljudima?”"

⁷ Gideon odgovori: “Zato ću ja vama, kad mi Gospodin preda u ruke Zebaha i Salmunu, pomlatiti tjelesa trnjem i dračem iz pustinje.”"

⁸ Otamo ode u Penuel i zamoli ih isto tako. A ljudi iz Penuela dadoše mu isti odgovor kao ljudi iz Sukota."

⁹ Tada zaprijeti i ljudima iz Penuela: “Kad se vratim zdrav, razvalit ću tu kulu.”"

¹⁰ A Zebah i Salmuna bili su u Karkoru sa svojom vojskom, oko petnćst tisuća ljudi. To su bili ostaci cijele vojske sinova Istoka; sto i dvadeset tisuća teško naoružanih ljudi bilo je palo.""

¹¹ Gideon ode dalje putem što su ga bili uzeli šatorski ljudi, istočno od Nobaha i Jogbohe, i napadne tabor. Tabor se je naime bio osjećao sigurnim."

¹² Zebah i Salmuna pobjegoše. A on nagnu za njima i uhvati obojicu midjanskih kraljeva, Zebaha i Salmunu. Sav tabor uništi."

¹³ Nato se vrati Gideon, Joašov sin, iz boja s visine Hareša."

¹⁴ On uhvati nekog mladića, koji je pripadao ljudima iz Sukota, i stade ga ispitivati. Ovaj mu popisa imena glavara i starješina u Sukotu, sedamdeset i sedam ljudi."

¹⁵ Kad onda dođe k ljudima u Sukotu, reče: “Evo, ovdje su Zebah i Salmuna, zbog kojih mi se vi narugaste riječima: Imaš li Zebaha i Salmunu već u svojoj ruci, da moramo dati kruha tvojim umornim ljudima?”"

¹⁶ Tada uze starješine grada i trnja iz pustinje i drače i kazni time ljude iz Sukota."

¹⁷ A kulu u Penuelu dade oboriti i ljude u gradu pobiti."

¹⁸ Nato reče Zebahu i Salmuni: “Kakvi su bili ljudi što ih pobiste na Taboru?” Oni odgovoriše: “Takvi kao ti, svaki je izgledao kao kraljevski sin.”"

¹⁹ On reče: “To su bila moja braća, sinovi moje majke. Tako Gospodin bio živ! Da ste ih ostavili u životu, ne bih vas pogubio.”"

²⁰ Nato zapovjedi Jeteru, svom prvorođencu: “Ustani, pogubi ih!” Ali dječak ne izvuče svog mača, jer se je bojao, još je bio dječak."

²¹ Tada zamoliše Zebah i Salmuna: “Ustani i pogubi nas! Jer kakav je čovjek, takva mu je snaga.” Gideon se diže i pogubi Zebaha i Salmunu. A mjesečiće, što su ih o vratu nosile njihove deve, uze sebi."

²² Potom zamoliše Izrćlci Gideona: “Budi naš kralj, ti, tvoj sin i tvoj unuk! Jer ti si nas izbavio iz ruku Midjanaca.”"

²³ A Gideon im odvrati: “Ja ne mogu biti vaš kralj. Ni moj sin ne smije vladati nad vama. Gospodin je vaš kralj.”"

²⁴ Tada im reče Gideon: “Imam jednu molbu za vas. Neka mi svatko da prsten što ga je zaplijenio!” Oni su naime bili nosili zlatne prstenove, jer su bili Jišmćlci."

²⁵ Odgovoriše: “Dat ćemo ti ih rado.” I rastrli su plašt, i svaki je bacao na nj svoje zaplijenjene prstenove."

²⁶ Težina zlatnih prstenova, što ih je bio izmolio, bila je tisuću i sedam stotina šekela zlata, osim mjesečića, naušnica i grimiznih haljina, što su ih bili nosili Midjanski kraljevi, i osim lančića što su bili oko vrata njihovih deva."

²⁷ Gideon dade od toga načiniti efod i postavi ga u Ofri, svojemu rodnom gradu. Ali svi Izrćlci stadoše činiti tamo preljub. Tako je to bilo Gideonu i njegovoj kući zamka."

²⁸ Midjanci su bili od Izrćlaca tako poniženi da više nisu dizali svoje glave, i zemlja je bila mirna četrdeset godina, dok je živio Gideon."

²⁹ Jerubaal, Joašov sin, ode i stanovao je u svojoj kući."

³⁰ Gideon je imao sedamdeset tjelesnih sinova; jer je imao mnogo žena.""

³¹ I njegova priležnica u Šekemu rodi mu sina, kojemu dade ime Abimelek."

³² Gideon, Joašov sin, umre u dubokoj starosti. Pokopaše ga u grobu njegova oca Joaša u Ofri Abiezrejâ."

³³ Kad umre Gideon, Izrćlci opet stadoše činiti preljub s baalima i postaviše sebi Baal-Berita za boga."

³⁴ Izrćlovi sinovi nisu više pomišljali na Gospodina, Boga svojega, koji ih je bio izbavio iz ruku svih njihovih okolnih neprijatelja."

³⁵ I nisu iskazivali zahvalnost kući Jerubaala Gideona za sva dobročinstva što ih je on bio učinio Izrćlu."

9

¹ Abimelek, Jerubaalov sin, ode u Šekem k braći svoje majke i predloži njima i svemu rodu obitelji svoje majke ovo:"

² ”Upitajte jednom otvoreno sve građane Šekema: Što je bolje za vas: da su vam gospodari sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili da vam je gospodar jedan čovjek? Pomislite na to da sam ja vaše tijelo i vaša kost!”"

³ Tu njegovu izjavu izrekoše braća njegove majke pred svim građanima Šekema, i njihova se srca privinuše Abimeleku. Jer oni sebi rekoše: “Naš je brat.”"

⁴ Dadoše mu sedamdeset šekela srebra iz Baal-Beritova hrama. Time najmi sebi Abimelek ljude bez posjeda i drzovite, koji mu se pridružiše."

⁵ On pođe onda u kuću svog oca u Ofru i pobi svoju braću, sinove Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Samo osta Jotam, najmlađi Jerubaalov sin, jer se je bio sakrio."

⁶ Nato se sakupiše svi građani u Šekemu i svi stanovnici Bet-Mila, odoše i učiniše Abimeleka kraljem kod hrasta koji stoji u Šekemu."

⁷ Kad to javiše Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima i povika im u sav glas: “čujte me, građani Šekema, tako vas Bog čuo!"

⁸ Jedanput pošla stabla da pomažu sebi kralja. Rekoše maslini: Budi naš kralj!"

⁹ A maslina im odvrati: Zar ja da ostavim svoju pretilinu, koju na meni slave bogovi i ljudi, pa da idem vladati nad drvećem?"

¹⁰ Tada reče drveće smokvi: Dođi, budi naš kralj!"

¹¹ A smokva im odvrati: Zar ja da ostavim svoju sladost i krasni svoj plod, pa da idem vladati nad drvećem?"

¹² I reče drveće vinovoj lozi: Dođi, budi naš kralj!"

¹³ A vinova im loza odvrati: Zar ja da ostavim svoje vino, koje veseli Boga i ljude, pa da vladam nad drvećem?"

¹⁴ I reče sve drveće trnu: Dođi, budi naš kralj!"

¹⁵ A trn im odgovori: Ako doista hoćete mene pomazati sebi za kralja, onda dođite i sklonite se u moju sjenu; ako li ne ćete, onda neka izađe oganj iz trna i spali libanonske cedrove! ""

¹⁶ A sada! Ako ste vjerno i pošteno radili, kad učiniste Abimeleka kraljem, i ako ste dobro učinili Jerubaalu i njegovoj kući i nagradili mu ono što je učinio ?"

¹⁷ vi, za koje se je moj otac borio i svoj život izložio i koje je izbavio iz ruku Midjanaca,"

¹⁸ a vi danas ustadoste na kuću mojega oca i pobiste njegove sinove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu, i učiniste kraljem Abimeleka, sina njegove sluškinje, nad građanima Šekema zato što je vaš brat ?"

¹⁹ ako ste dakle danas vjerno i pošteno radili prema Jerubaalu i njegovoj kući, onda se veselite zbog Abimeleka, a on neka se veseli zbog vas!"

²⁰ Ako li niste, neka iziđe oganj od Abimeleka i spali građane u Šekemu i Bet-Milu i neka iziđe oganj od građana u Šekemu i od Bet-Mila i spali Abimeleka!”"

²¹ Tada pobježe Jotam i skloni se. Ode u Beer i ondje ostade bojeći se svojega brata Abimeleka."

²² I vladao je Abimelek Izrćlom tri godine."

²³ I posla Bog razdor između Abimeleka i građana u Šekema, tako da se građani Šekema iznevjeriše Abimeleku."

²⁴ Tako se je morao osvetiti zločin učinjen na sedamdeset sinova Jerubaalovih i krv njihova doći na njihova brata Abimeleka, koji ih je bio ubio, i na građane Šekema, koji su ga bili potakli da ubije svoju braću."

²⁵ I građani Šekema postaviše mu zasjede po gorskim vrhovima, pa su plijenili svakoga koji je prolazio mimo njih onim putem. Javiše to Abimeleku."

²⁶ Gaal, Ebedov sin, bio je naime došao sa svojom braćom, i oni su se bili nastanili u Šekemu. A građani Šekema pouzdaše se u njega."

²⁷ Kad su bili izašli u polje i u svojim vinogradima imali berbu i tiještili grožđe, prirediše veselje, odoše u hram svojega boga, jedoše i piše, i psovali su Abimeleka."

²⁸ Gaal, Ebedov sin, povika: “Tko je Abimelek i tko smo mi Šekemljani da mu moramo služiti? Nije li on Jerubaalov sin, a Zebul njegov upravitelj? Budite radije podložni ljudima Hamora, Šekemova oca! Zašto da njemu budemo podložni?"

²⁹ O, kad bih ja imao u svojoj ruci taj narod! Protjerao bih Abimeleka.” Tada rekoše Abimeleku: “Pojačaj svoju vojsku i kreni!”"

³⁰ A kad je Zebul, gradski upravitelj, čuo izjave Gaala, Ebedova sina, vrlo se razgnjevi."

³¹ On posla tajno glasnike Abimeleku i poruči mu: “Evo, Gaal, sin Ebedov, dođe sa svojom braćom u Šekem. Oni sad bune grad protiv tebe."

³² Ustani, dakle, noću sa svojim ljudima i postavi zasjedu u polju!"

³³ Rano ujutro, kad sunce grane, digni se i udari na grad! Kad on zatim sa svojim ljudima izađe protiv tebe, učini s njim kako ti dolikuje!”"

³⁴ Tada usta Abimelek noću sa svim svojim ljudima. Postaviše zasjedu Šekemu u četiri čete."

³⁵ Kad Gaal, Ebedov sin, iziđe i stade pred vrata gradska, iskoči onda Abimelek sa svojim ljudima iz zasjede."

³⁶ Gaal ugleda ljude i reče Zebulu: “Eno dolaze ljudi s vrha gore!” A Zebul mu odvrati: “Od gorske sjene čine ti se ljudi.”"

³⁷ Ali Gaal potvrdi još jednom: “Eno, ljudi silaze s visa! Druga četa dolazi od čarobničkog hrasta.”"

³⁸ Tada mu doviknu Zebul: “Gdje su ti sada velika usta? Ti si bio onaj koji se je rugao: Tko je Abimelek da mu moramo biti podložni? Pa to su ljudi koje si prezreo. Iziđi sada i bori se s njim!”"

³⁹ I izađe Gaal pred Šekemljanima i potuče se s Abimelekom."

⁴⁰ Ali ga Abimelek natjera u bijeg, i on pobježe pred njim."

⁴¹ Dok je Abimelek ostao u Arumu, istjera Zebul Gaala i njegovu braću. Tako nisu mogli dulje ostati u Šekemu."

⁴² Kad sutradan izađoše ljudi u polje i javiše to Abimeleku,"

⁴³ uze on vojsku, razdijeli je u tri čete i razmjesti je kao zasjedu u polju. A čim vidje da su ljudi izašli iz grada, skoči na njih i pobi ih."

⁴⁴ Sam Abimelek udari sa svojom četom i stane kod gradskih vrata, a druge dvije čete udariše na sve one koji su bili u polju, i pobiše ih."

⁴⁵ Tada je Abimelek cijeli dan udarao na grad. Kad zauze grad, poubija stanovnike, razori grad i prosu sol po njemu."

⁴⁶ A kad to čuše svi stanovnici Šekemske kule, odoše u podrum hrama boga Berita."

⁴⁷ čim dojaviše Abimeleku da su se tamo skupili svi stanovnici Šekemske kule,"

⁴⁸ izađe on sa svim svojim ljudima na goru Salmon. Tamo prihvati Abimelek sjekiru, odsiječe granu drveta, podiže je i stavi je na svoje rame. A ljudima zapovjedi: “Što vidjeste da sam ja učinio, to brzo činite i vi!”"

⁴⁹ Tada i svi ljudi, čovjek za čovjekom, odsjekoše granu drveta, pođoše zatim za Abimelekom, slagaše grane nad podrum i njima zapališe podrum. I tako izginuše svi stanovnici Šekemske kule, oko tisuću muškaraca i žena."

⁵⁰ Potom ode Abimelek na Tebes, opkoli Tebes i osvoji ga."

⁵¹ Usred grada bila je tvrda kula u koju su bili pobjegli svi ljudi i žene, svi stanovnici grada. Oni zatvoriše za sobom vrata i popeše se na krov kule."

⁵² Abimelek dođe sve do kule i htjede udariti na nju. Kad se posve primakao vratima kule, da je zapali,"

⁵³ baci jedna žena gornji mlinski kamen na glavu Abimeleku i razbi mu lubanju."

⁵⁴ On brzo dozove momka koji mu je nosio oružje i zapovjedi mu: “Izvadi svoj mač i ubij me! Inače će se za me reći: Žena ga je ubila.” I probode ga njegov momak, i on umre."

⁵⁵ Kad vidješe Izrćlci da je Abimelek mrtav, vratiše se svi svojim kućama."

⁵⁶ Tako plati Bog Abimeleku za zločin što ga je bi počinio prema svom ocu ubivši svoje sedamdesetero braće."

⁵⁷ Isto tako dade Bog da svi zločini ljudi u Šekemu natrag padnu na njihovu glavu. Tako se ispuni na njima kletva Jotama, Jerubaalova sina."

10

¹ Poslije Abimeleka ustade da izbavi Izrćla Tola, sin Pue, Dodov unuk iz Jisakarova plemena. On je stanovao u Šamiru na Efrajimovoj gori"

² i bio je sudac Izrćlu dvadeset i tri godine. Tada umre i bi pokopan u Šamiru."

³ Poslije njega ustade Jair iz Gileada i bio je sudac Izrćlu dvadeset i dvije godine."

⁴ On je imao trideset sinova koji su jahali na tridesetero magaradi i imali trideset gradova što se do dana današnjega zovu Jairova šatorska sela. Leže u Gileadu."

⁵ Kad je umro Jair, pokopaše ga u Kamonu."

⁶ Sinovi Izrćlovi činili su opet što se nije sviđalo Gospodinu, i služili su baalima i aštartama, sirskim bogovima, sidonskim bogovima, moapskim bogovima, bogovima Amonovih sinova i filistejskim bogovima. A Gospodina su ostavili i nisu mu služili."

⁷ Tada se raspali gnjev Gospodnji na Izrćla, i dade ih u ruke Filistejcima i u ruke Amonovim sinovima."

⁸ Oni su mučili i gazili Izrćlce one godine već osamnćst godina ? sve sinove Izrćlove s one strane Jordana u amorejskoj zemlji u Gileadu."

⁹ A kad su Amonovi sinovi prešli preko Jordana, da zarate i s Judom, Benjaminom i kućom Efrajimovom, i kad su sinovi Izrćlovi bili u velikoj nevolji,"

¹⁰ tad zavapiše Izrćlci Gospodinu i priznaše: “Sagriješismo tebi jer ostavismo Boga svojega i služismo baalima.”"

¹¹ A Gospodin reče sinovima Izrćlovim: “Nisu li vas pritiskivali Egipćani, Amoreji, Amonovi sinovi, Filistejci,"

¹² Sidonci, Amalečani i Midjanci? Ali kad zavapiste meni, ja sam vas izbavljao iz njihove ruke."

¹³ A vi me ostaviste i služiste drugim bogovima. Zato vas više ne ću izbavljati."

¹⁴ Idite i vičite onim bogovima koje sebi izabraste! Neka vas oni izbave u vašoj nevolji!”"

¹⁵ Tada Izrćlovi sinovi priznaše Gospodinu: “Sagriješismo. čini s nama što ti je drago! Samo nas izbavi još ovaj put!”"

¹⁶ Oni zatim ukloniše tuđe bogove iz svoje sredine i stadoše opet služiti Gospodinu. I bilo mu je žao zbog nevolje Izrćlove."

¹⁷ Kad se Amonovi sinovi podigoše i u Gileadu se utaboriše, dok se Izrćlovi sinovi skupiše i podigoše tabor kod Mispe,"

¹⁸ reče narod (knezovi gileadski) jedan drugomu: “Tko će početi boj protiv Amonovih sinova? Taj neka bude poglavar svim stanovnicima Gileada!”"

11

¹ Jiftah iz Gileada bio je velik junak. Bio je sin jedne bludnice. Gilead je bio Jiftahov otac."

² Kad Gileadova žena rodi sinove, pa kad odrastoše sinovi te žene, otjeraše Jiftaha i rekoše mu: “Ne možeš biti baštinik u našoj obitelji, jer si sin tuđe žene.”"

³ Tada pobježe Jiftah od svoje braće i nastani se u zemlji Tobu. Tamo se okupiše oko Jiftaha ljudi bez imovine i pođoše s njim pljačkati."

⁴ Tada poslije nekoga vremena Amonovi sinovi zaratiše s Izrćlcima"

⁵ te Amonovi sinovi pođoše u boj protiv Izrćla, a gileadske starješine odoše da dovedu Jiftaha iz zemlje Toba."

⁶ Oni zamoliše Jiftaha: “Dođi i budi nam vođa! Mi hoćemo ratovati protiv Amonovih sinova.”"

⁷ A Jiftah odgovori gileadskim starješinama: “Niste li me mrzili i otjerali me iz kuće mojega oca? Zašto sad dolazite k meni kad ste u nevolji?”"

⁸ Gileadske starješine odvratiše Jiftahu: “Zato sad dođosmo opet k tebi. Ako pođeš s nama i budeš ratovao protiv Amonovih sinova, bit ćeš poglavar svim gileadskim građanima.”"

⁹ Tada upita Jiftah gileadske starješine: “Ako me odvedete da se borim protiv Amonovih sinova i ako mi ih Gospodin preda, hoću li vam tada biti poglavar?”"

¹⁰ Gileadske starješine odgovoriše Jiftahu: “Gospodin je svjedok, kako je poznato, među nama da ćemo tako raditi kako si zahtijevao.”"

¹¹ Tako ode Jiftah s gileadskim starješinama. Narod ga učini svojim poglavarom i vođom. Jiftah prinese sve svoje želje Gospodinu u Mispi."

¹² Potom posla Jiftah glasnike kralju Amonovih sinova i poruči mu: “Što ti od mene hoćeš te ideš protiv mene ratovati s mojom zemljom?”"

¹³ Kralj Amonovih sinova odgovori Jiftahovim glasnicima: “Izrćl je uzeo moju zemlju kad je došao iz Egipta, od Arnona do Jaboka i do Jordana. Daj mi je sad natrag u miru!”"

¹⁴ Ali Jiftah posla opet glasnike kralju Amonaca"

¹⁵ i poruči mu: “Ovako veli Jiftah: Izrćl nije uzeo ni moapske zemlje, ni zemlje Amonovih sinova."

¹⁶ Kad su sinovi Izrćlovi izišli iz Egipta i putovali preko pustinje do Crvenoga mora i onda došli u Kadeš,"

¹⁷ tad je poslao Izrćl glasnike edomskomu kralju s molbom: Htio bih proći kroz tvoju zemlju. Ali edomski kralj ne posluša. I moapskomu kralju poslaše, ali ni on ne htjede. Tako ostadoše sinovi Izrćlovi u Kadešu;""

¹⁸ zaputiše se tada preko pustinje, zaobiđoše edomsku i moapsku zemlju i dođoše u zemlju istočno od moapske zemlje."

¹⁹ Nato poslaše sinovi Izrćlovi glasnike Sihonu, amorejskomu i hešbonskomu kralju, i poruči mu Izrćl: Htjeli bismo proći kroz tvoju zemlju do svojega određenog mjesta."

²⁰ Ali Sihon ne povjerova prolazu Izrćlovih sinova kroz svoje područje. Nego Sihon skupi sav svoj narod. Utaboriše se u Jahasu i on se je borio protiv Izrćla."

²¹ Ali Gospodin, Bog Izrćlov, dade Sihona sa svom vojskom u ruke Izrćlovim sinovima, koji ih pobijediše. Tako oslobodi Izrćl svu zemlju Amorejaca, koji su prebivali u onoj zemlji,"

²² te osvoji svu amorejsku zemlju od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana."

²³ A sada, kada je Gospodin, Bog Izrćlov, protjerao Amorejce zbog svojega naroda Izrćla, hoćeš li ga ti odagnati?"

²⁴ Zar nije istina da ti stupiš u posjed onoga koga tvoj bog Kemoš izagna? Koga dakle Gospodin, Bog naš, izagna zbog nas, u njegov posjed onda mi stupimo."

²⁵ Ili si ti po nečemu jači od moapskoga kralja Balaka, sina Siporova? Je li se on borio s Izrćlom? Je li on ratovao s njima?"

²⁶ Kad je Izrćl boravio u Hešbonu i u njegovim naseobinama, u Aroeru i u njegovim naseobinama i u svim gradovima što leže na Arnonu, tri stotine godina, zašto ih niste u to vrijeme natrag osvojili?"

²⁷ Ja ti ne učinih ništa nažao, nego ti meni činiš krivo kad ratuješ sa mnom. Gospodin, sudac, danas će suditi između Izrćlovih i Amonovih sinova.”"

²⁸ Ali kralj Amonovih sinova ne posluša riječi koje mu poruči Jiftah."

²⁹ Tada siđe duh Gospodnji na Jiftaha, i on prođe kroz Gilead i Manaše. Nato pođe u Mispu u Gileadu i od Mispe u Gileadu podiže se protiv Amonovih sinova."

³⁰ A Jiftah se ovako zavjetova Gospodinu: “Ako Amonove sinove predaš posve u moje ruke,"

³¹ onda onaj koji mi iz vrata moje kuće dođe ususret, ako se vratim kući kao pobjednik nad Amonovim sinovima, mora pripasti Gospodinu, i ja ću ga prinijeti za žrtvu paljenicu.”"

³² I tako dođe Jiftah protiv Amonovih sinova, da ratuje s njima, i Gospodin mu ih posve predade u ruke."

³³ On ih silno porazi od Aroera do okolice Menita, dvadeset gradova, i do Abel-Keramina. Tako su bili Amonovi sinovi poniženi pred Izrćlcima."

³⁴ A kad se Jiftah vraćao svojoj kući u Mispu, izađe mu ususret njegova kći s bubnjevima i sviralama. Ona mu je bila jedino dijete; osim nje nije imao ni sina ni kćeri. ""

³⁵ Kad je ugleda, razdre haljine i povika: “Jao, kćeri moja, ti me obaraš duboko! Jest, ti si koja me baca u nesreću. Ja sam se zavjetovao Gospodinu i ne mogu to poreći.”"

³⁶ Ona mu reče: “Oče moj, kad si se zavjetovao Gospodinu, izvrši na meni što si zavjetovao! Jer ti je Gospodin dao da se osvetiš svojim neprijateljima, Amonovim sinovima.”"

³⁷ Onda zamoli svojega oca: “Neka mi se dopusti ovo: Daj mi još dva mjeseca vremena! Htjela bih otići, na gore se popeti i sa svojim prijateljicama oplakati svoje djevojaštvo.”"

³⁸ On joj odgovori: “Odi!” I pusti je na dva mjeseca. I ona ode sa svojim prijateljicama i po gorama je oplakivala svoje djevojaštvo."

³⁹ A poslije dva mjeseca vrati se k svojemu ocu i on izvrši na njoj svoj zavjet što ga je bio učinio. Ona još nije bila spoznala čovjeka. Otada je u Izrćlu običaj"

⁴⁰ da svake godine izlaze kćeri Izrćlove i plaču za kćeri Jiftaha iz Gileada, četiri dana u godini."

12

¹ I podigoše se ljudi od Efrajimova plemena. Odoše na sjever i upitaše Jiftaha: “Zašto si izišao u boj protiv Amonovih sinova, a nas nisi pozvao da idemo s tobom. Sad ćemo ti zapaliti kuću nad glavom.”"

² Jiftah im odvrati: “Ja i moj narod imali smo tešku borbu s Amonovim sinovima. Ja sam vas pozvao, ali me vi ne izbaviste iz njihovih ruku."

³ Kad sam vidio da mi vi ne ćete pomoći, stavih glavu u torbu i pođoh protiv Amonovih sinova i Gospodin mi ih dade u ruke. Pa zašto danas dolazite protiv mene da me napadnete?”"

⁴ Tad Jiftah podiže sve ljude od Gileada i udari na Efrajimovce, i Gileadovci poraziše Efrajimovce. Oni su naime bili rekli: “Vi ste bjegunci, Efrajimovci. Gilead leži usred Efrajima, usred Manašeja.”"

⁵ Gilead zauze jordanske gazove u Efrajimu. I kad bi koji bjegunac Efrajimovac zamolio: “Htio bih prijeći”, upitali bi ga ljudi od Gileada: “Jesi li iz Efrajima?” Ako bi odgovorio: “Nisam”,"

⁶ onda bi mu zapovjedili: “Reci dakle šibolet!” Kad bi rekao “šibolet”, jer ne bi pravilno izgovorio, uhvatili bi ga i zaklali bi ga na jordanskim gazovima. Tako tada pogibe četrdeset i dvije tisuće ljudi iz Efrajima."

⁷ Jiftah je sudio Izrćlu šest godina. Tada umre Jiftah iz Gileada i bi pokopan u jednom Gileadovu gradu."

⁸ Poslije njega sudio je u Izrćlu Ibsan iz Betlehema."

⁹ On je imao trideset sinova i trideset kćeri. Kćeri pouda vani, trideset kćeri dovede sinovima izvana. Sudio je Izrćlu sedam godina."

¹⁰ Kad umre Ibsan, bi pokopan u Betlehemu."

¹¹ Poslije njega sudio je u Izrćlu Elon iz Zebuluna. Deset godina sudio je on u Izrćlu."

¹² Kad umre Elon iz Zebuluna, bi pokopan u Ajalonu, u zemlji Zebulunu."

¹³ Poslije njega sudio je u Izrćlu Abdon, Hilelov sin iz Pireatona."

¹⁴ On je imao četrdeset sinova i trideset unuka koji su jahali sedamdesetero magaradi. Sudio je Izrćlu osam godina."

¹⁵ Nakon što je Abdon, Hilelov sin iz Pireatona, bio umro, bi pokopan u Pieratonu, u zemlji Efrajimu, na gori Amalečana."

13

¹ Kad su sinovi Izrćlovi opet činili što se nije sviđalo Gospodinu, dade ih Gospodin u ruke Filistejcima četrdeset godina."

² A živio je tada jedan čovjek iz Sore, od plemena Danovih sinova, po imenu Manoah. Žena je njegova bila nerotkinja i nije još bila rodila."

³ Tada se javi toj ženi Anđeo Gospodnji i reče joj: “Eto, ti si nerotkinja i još nisi rodila. Ali ćeš zatrudnjeti i rodit ćeš sina."

⁴ Odsad pripazi na sebe! Ne pij ni vina, ni jakoga pića i ne jedi ništa nečisto!"

⁵ Kad zatrudniš i rodiš sina, tad britva ne smije doći na njegovu glavu. Jer već od svog rođenja dječak mora biti nazirej Božji. On će kao prvak izbavljati Izrćla iz ruku Filistejaca.”"

⁶ Žena ode i to javi svom mužu: “čovjek Božji dođe k meni. Izgledao je kao Anđeo Božji, pun dostojanstva. Ja ga ne upitah odakle je. Niti mi on kaza svoje ime."

⁷ On mi reče: Eto, zatrudnjet ćeš i rodit ćeš sina. Odsad ne pij ni vina, ni jakoga pića i ne jedi ništa nečisto! Jer od majčina krila pa do dana svoje smrti dječak mora biti nazirej Božji.”"

⁸ Tada upravi Manoah ovu molitvu Gospodinu: “Oproštenje, Gospodine! čovjek Božji kojega si poslao neka još jednom dođe k nama i neka nam očituje što ćemo činiti s dječakom koji će se roditi!”"

⁹ I Bog usliši Manoahovu molitvu. Anđeo Božji dođe još jedanput k ženi, kad je bila u polju. Kako njezin muž Manoah nije bio kod nje,"

¹⁰ otrča žena brže i javi to mužu. Ona mu pripovjedi: “Eto, javio mi se opet onaj čovjek koji mi je onda bio došao.”"

¹¹ Manoah ustade i pođe za ženom. Kad dođe k čovjeku, upita ga: “Jesi li ti čovjek koji je govorio sa ženom?” On odgovori: “Jesam.”"

¹² A Manoah upita: “Ako se tvoje riječi ispune, koji su onda propisi za dječaka i kako će se činiti s njim?”"

¹³ Anđeo Gospodnji odvrati Manoahu: “Žena neka se čuva svega što sam joj kazao!"

¹⁴ Ne smije ništa uživati što dolazi od vinove loze. Vina i opojnih pića ne smije piti i ništa nečisto jesti. Sve što sam joj zapovjedio neka drži!”"

¹⁵ Tada reče Manoah Anđelu Gospodnjemu: “Rado bismo te pozvali i preda te iznijeli jare.”"

¹⁶ A Anđeo Gospodnji odvrati Manoahu: “Da me i pozoveš, ne ću ipak ništa jesti od tvojega jela. Ali ako hoćeš zgotoviti žrtvu paljenicu, prinesi je Gospodinu!” Kako Manoah nije znao da je to bio Anđeo Gospodnji,"

¹⁷ upita Manoah Anđela Gospodnjega: “Kako ti je ime? Htjeli bismo ti zahvaliti, ako bi se ispunilo tvoje obećanje.”"

¹⁸ A Anđeo mu Gospodnji odvrati: “Što pitaš za moje ime? Ono je: čudesan.”"

¹⁹ Nato Manoah uze jare i prinos i žrtvova Gospodinu na stijeni. Tada se dogodi čudo koje su gledali Manoah i njegova žena."

²⁰ Kad se je naime podizao plamen sa žrtvenika k nebu, podiže se Anđeo Gospodnji u plamenu žrtvenika. Kad to vidješe Manoah i njegova žena, padoše ničice na zemlju, na svoje lice."

²¹ I Anđeo se Gospodnji ne javi više mužu i njegovoj ženi. I spoznade Manoah da je to bio Anđeo Gospodnji"

²² te reče Manoah svojoj ženi: “Mi moramo sigurno umrijeti. Jer vidjesmo Boga.”"

²³ A njegova mu žena odvrati: “Kad bi nas Bog htio usmrtiti, ne bi primio od nas žrtve paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo i tako što čujemo.”"

²⁴ Kad žena rodi sina, nadjenu mu ime Samson. Dječak je odrastao i Gospodin ga je blagoslovio."

²⁵ Duh Gospodnji poče djelovati u njemu u Mahane-Danu, između Sore i Eštaola."

14

¹ Kad Samson siđe u Timni, upozna u Timni jednu filistejsku ženu."

² Kad se je vratio kući, pripovijedao je svojemu ocu i majci: “Upoznao sam u Timni jednu filistejsku ženu. Oženite me njom!”"

³ A njegov mu otac i mati odvratiše: “Zar nema žene među kćerima tvoje braće i u svemu našemu narodu, pa se ideš ženiti kod neobrezanih Filistejaca?” A Samson izjavi svojemu ocu: “Njom me oženi! Jer mi se ona sviđa.”"

⁴ Njegov otac i mati nisu naime znali da je to od Gospodina. Jer je ovaj tražio sukob s Filistejcima. Tada su vladali Filistejci Izrćlom."

⁵ I tako siđe Samson s ocem i s majkom u Timnu. Kad dođoše do timnatskih vinograda, napade ga iznenada ričući mlad lav."

⁶ I Duh Gospodnji dođe na nj, i on rastrga lava napola, kako se rastrga napola jare, a nije imao ništa u ruci. Ocu i majci ne ispripovjedi što je učinio."

⁷ Tada ode dalje i razgovarao je sa ženom. Ona omilje Samsonu."

⁸ Kad je nakon nekog vremena opet došao da je odvede i kad se osvrne da vidi mrtvoga lava, nađe se u truplu lava roj pčela i med."

⁹ On ga uzme u svoje ruke i jeo ga je idući dalje. Kad dođe k svojemu ocu i k majci, dade im da jedu, a ne kaza im da je iz lavova trupla izvadio med."

¹⁰ Nato siđe njegov otac k ženi, i Samson napravi ondje gozbu. Jer tako su činili mladi ljudi."

¹¹ Kad ga oni vidješe, dadoše mu trideset svadbenih drugova da budu s njim."

¹² Njima Samson reče: “Ja ću vam zadati jednu zagonetku. Ako mi je odgonetnete za sedam dana gozbe, dat ću vam trideset košulja i trideset svečanih haljina."

¹³ A ako mi je ne odgonetnete, vi ćete dati meni trideset košulja i trideset svečanih haljina.” Oni ga pozvaše: “Zadaj svoju zagonetku! Da čujemo!”"

¹⁴ On im reče: “Od onoga koji jede, izađe jelo i od jakoga slatko.” Ne mogoše odgonetnuti zagonetku tri dana."

¹⁵ Sedmi dan rekoše Samsonovoj ženi: “Nagovori svojega muža da nam riješi zagonetku! Inače ćemo spaliti tebe i kuću tvog oca. Jeste li nas zato pozvali da nas osiromašite, nije li tako?”"

¹⁶ I zaplaka Samsonova žena pred njim i reče: “Ti me samo mrziš i ne ljubiš me. Ti mi nisi kazao rješenje zagonetke što si je zadao mojim zemljacima.” On joj odvrati: “Ni svojemu ocu ni majci nisam je izdao, a tebi da je kažem?”"

¹⁷ Kad je ona tako pred njim plakala sedam dana, dok je trajala svečanost, kaza joj sedmi dan. Toliko je bila navaljivala na nj. I ona izda rješenje zagonetke svojim zemljacima."

¹⁸ Sedmoga dana prije nego što je sunce zašlo rekoše ljudi iz grada: “Što je slađe od meda i što jače od lava?” On im odgovori: “Da niste orali na mojoj junici, ne biste nikada pogodili moje zagonetke.”"

¹⁹ Tada dođe na nj Duh Gospodnji. On siđe u Aškelon, pobi ondje trideset ljudi od njih, uze im odijela njihova i dade svečane haljine onima koji su bili odgonetnuli zagonetku. Bio je vrlo ljut i ode kući svojega oca."

²⁰ A Samsonova žena uda se za jednoga od njegovih svadbenih drugova, koji su mu bili pridruženi."

15

¹ Poslije nekoga vremena, u dane ječmene žetve, htjede Samson pohoditi svoju ženu i donese joj jare. Kad zamoli: “Htio bih ući k svojoj ženi u ložnicu”, ne dopusti mu njezin otac da uđe,"

² nego odgovori: “Mislio sam da ti ona nije po volji. Zato je dadoh jednomu od tvojih svadbenih drugova. Ali njezina mlađa sestra još je ljepša od nje. Možeš je dobiti umjesto nje.”"

³ Samson im odgovori: “Ovaj put nisam Filistejcima odgovoran ako im učinim što zlo.”"

⁴ I ode Samson i uhvati trista lisica, uzme zublje, okrenu rep prema repu i stavi po jednu zublju između dva repa."

⁵ Tada zapali zublje, pusti ih u žita Filistejaca i zapali tako snopove, biljke, vinograde i masline."

⁶ Kad upitaše Filistejci: “Tko je to učinio?”, odgovoriše: “Samson, Timnjaninov zet, jer mu uze njegovu ženu i dade je jednomu od njegovih svadbenih drugova.” Tada odoše Filistejci i spališe nju i njezina oca."

⁷ A Samson im reče: “Zato što to učiniste, ne ću prije mirovati dok vam se ne osvetim.”"

⁸ I udari sve koje stiže teškim udarima od listova do bedara. Potom ode i nastani se u pećini Etama."

⁹ Tada izađoše Filistejci, utaboriše se u Judi i raširiše se kod Lehija."

¹⁰ Kad Judeji upitaše: “Zašto ste izašli k nama?”, odgovoriše: “Izašli smo da uhvatimo Samsona i da mu učinimo kako je on nama učinio.”"

¹¹ Tada izađe tri tisuće ljudi od Jude k pećini Etama i upitaše Samsona: “Ne znaš li da su Filistejci naši gospodari? Što si nam to učinio?” On im odvrati: “Kako su oni učinili meni, tako ja učinih njima.”"

¹² Oni mu rekoše: “Došli smo da te uhvatimo i da te predamo Filistejcima.” Samson ih zamoli: “Zakunite mi se da me ne ćete pogubiti!”"

¹³ Oni mu odgovoriše: “Ne ćemo, mi ćemo te samo uhvatiti i njima predati; ne ćemo te pogubiti.” Nato ga svezaše s dva nova užeta i odvedoše ga iz pećine.""

¹⁴ Kada on dođe u Lehi i Filistejci istrčaše pred njega vičući od radosti, tada dođe na njega Duh Gospodnji, i užeta na njegovim rukama postaše kao laneni konci što ih je spržio oganj, i spadoše sveze s njegovih ruku."

¹⁵ On nađe magareću sirovu čeljust, pruži svoju ruku, prihvati je i pobi njom tisuću ljudi."

¹⁶ Tada reče Samson: “Magarećom čeljusti pobih jednu hajdučku četu, dvije hajdučke čete, magarećom čeljusti pobih tisuću ljudi.”"

¹⁷ Kad je bio gotov, baci čeljust iz ruke. Otada nazvaše ono mjesto Ramat Lehi."

¹⁸ Jer je bio jako žedan, zavapi Gospodinu i pomoli se: “Ti si dao da tvoj sluga dobije ovu veliku pobjedu. A sada moram umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima.”"

¹⁹ Tada otvori Bog jednu kotlinu, kakve se mogu naći kod Lehija, i proteče iz nje voda. Kad se je napio, vrati mu se životni duh, i opet oživje. Zato se prozva onaj izvor En-Hakore. On je još u Lehiju do dana današnjega."

²⁰ On je sudio u Izrćlu za vremena filistejske vladavine, dvadeset godina."

16

¹ Kad jedanput Samson dođe u Gazu, vidje tamo jednu bludnicu i navrati k njoj."

² I stanovnicima u Gazi javilo se: “Samson je došao ovamo.” Oni se strčaše i vrebaše ga cijele noći na gradskim vratima, a bili su cijele noći mirni. Rekoše: “Dok svane, ubit ćemo ga.”"

³ Ali je Samson ležao samo do ponoći. U ponoć ustade, uhvati krila gradskih vrata zajedno s oba dovratnika, izvali ih zajedno s prijevornicom, stavi ih na svoja ramena i odnese ih navrh gore naprema Hebronu."

⁴ Poslije toga zamilova djevojku u dolini Soreku. Zvala se je Dalila."

⁵ Dođoše k njoj filistejski knezovi i rekoše joj: “Nagovaraj ga i iskušaj u čemu je njegova velika snaga, i kako bismo ga mogli svladati i svezati, da ga učinimo malenim! Mi ćemo ti onda dati svaki po tisuću i sto srebrnih šekela.”"

⁶ I Dalila stade nagovarati Samsona: “Hajde, kaži mi u čemu je tvoja velika snaga i čim bi te se moralo svezati da te se svlada!”"

⁷ Samson joj odgovori: “Da me se sveže sa sedam sirovih užeta, još neosušenih, postao bih slab i bio bih kao drugi čovjek.”"

⁸ I donesoše joj filistejski knezovi sedam sirovih užeta, još neosušenih, i ona ga sveza."

⁹ A sjedili su ljudi u njezinoj sobi u zasjedi. I ona mu povika: “Eto Filistejca na te, Samsone!” A on pokida užeta kao što se kida konac od kudjelje kad se primakne ognju. I ne dozna se za njegovu snagu."

¹⁰ Onda reče Dalila Samsonu: “Eto, prevario si me i slagao si mi. Kaži mi sad čim te se može svezati!”"

¹¹ On joj odvrati: “Da me se sveže novim užetima, što se još nisu koristili u radu, postao bih slab i bio bih kao drugi čovjek.”"

¹² I Dalila uze nova užeta i sveza ga. I ona mu povika: “Eto Filistejaca na te, Samsone!” Sjedili su naime ljudi u sobi, u zasjedi. A on raskine užeta sa svojih ruku kao konce."

¹³ A Dalila reče Samsonu: “Dosad si me varao i lagao mi. Ali kaži mi čime te se može svezati?” On joj odgovori: “Da sedam vlasi na mojoj glavi priviješ na vratilo.”"

¹⁴ Kad je ona zabila kolčić, povika mu: “Eto Filistejca na te, Samsone!” Tada se on probudi od sna i istrže kolac, osnovu i vratilo."

¹⁵ Opet mu ona reče: “Kako možeš tvrditi da si mi dobar kad tvoje srce nije kod mene? Već si me tri puta prevario i nisi mi kazao u čemu je tvoja velika snaga.”"

¹⁶ I kad mu je svaki dan dodijavala svojim riječima i tako ga mučila da mu je život bio ogorčen,"

¹⁷ otvori joj cijelo svoje srce i reče joj: “Nikad nije britva došla na moju glavu. Jer sam od krila majčina nazirej Božji. Da mi se obrije glava, ostavila bi me moja snaga. Postao bih slab i bio bih kao drugi čovjek.”"

¹⁸ Tada vidje Dalila da joj je otvorio cijelo svoje srce. Ona dade pozvati filistejske knezove i reče im: “Ovaj put morate doći. On je otvorio cijelo svoje srce.” Filistejski knezovi dođoše k njoj i sa sobom donesoše novac."

¹⁹ A ona ga uspava na svojim koljenima i dozva čovjeka te mu on obrije sedam vlasi na glavi. Tako ga ona učini slabim i ostavi ga njegova snaga."

²⁰ I kad ona povika: “Eto Filistejaca na te, Samsone”, probudi se on od sna i pomisli: “Oslobodit ću se kao uvijek kada se stresem.” On naime nije znao da je Gospodin odstupio od njega."

²¹ Tada ga uhvatiše Filistejci, iskopaše mu oči, odvedoše ga u Gazu i okovaše ga u željezne okove. On je morao u tamnici okretati mlin."

²² A kosa na njegovoj glavi opet je pomalo rasla, nakon što je bila obrijana."

²³ I filistejski knezovi skupiše se da prinesu veliku žrtvu svojemu bogu Dagonu i da svetkuju veselu svetkovinu. Jer rekoše: “Naš bog predade nam u ruke našega neprijatelja Samsona.”"

²⁴ Kad ga vidješe, hvalili su ljudi svojega boga; jer rekoše: “Naš bog predade nam u ruke našega neprijatelja, koji je zatirao našu zemlju i mnoge od nas pobio.” ""

²⁵ I kad se razigralo njihovo srce, povikaše: “Zovite Samsona da nam zapleše!” I dovedoše Samsona iz tamnice, i on je morao pred njima plesati. Bili su ga smjestili među stupove."

²⁶ A Samson reče dječaku koji ga je držao za ruku: “Pusti me i pomozi mi da opipam stupove na kojima stoji kuća! Htio bih se na njih nasloniti.”"

²⁷ Kuća je bila puna ljudi i žena. Svi filistejski knezovi bili su ondje. Na krovu je bilo oko tri tisuće ljudi i žena koji su gledali kako Samson pleše."

²⁸ A Samson upravi Gospodinu ovu molitvu: “Svemogući Gospodine, spomeni me se i daj mi samo još ovaj put snagu, o Bože, da se osvetim Filistejcima za jedno od moja oba oka.”"

²⁹ Tada Samson uhvati oba srednja stupa, na kojima je stajala kuća, i nasloni se na njih: na jedan desnom, a na drugi lijevom rukom."

³⁰ Povika: “Hoću, eto, da umrem s Filistejcima!” I svom se silom nagnu naprijed. I sruši se kuća na knezove i na sve ljude koji su bili u njoj. Broj mrtvih koje on pobi umirući bio je veći od broja onih koje pobi za svog života."

³¹ Njegova braća i sva obitelj dođoše, uzeše ga, ponesoše ga i pokopaše ga između Sore i Eštaola, u grobu njegova oca Manoaha. On je sudio u Izrćlu dvadeset godina."

17

¹ Na Efrajimovoj gori prebivao je čovjek po imenu Mika."

² On reče svojoj majci: “Tisuću i sto srebrnih šekela, što su ti bili ukradeni i zbog kojih si izustila kletvu, i to preda mnom, evo to je srebro kod mene. Ja sam ga uzeo.” Njegova majka odgovori: “Gospodin neka te blagoslovi, sine moj!”"

³ Kad je on vratio tisuću i sto srebrnih šekela svojoj majci, reče njegova majka: “Dajem to srebro kao posvetni dar iz svoje ruke Gospodinu za svojega sina, da se načini od njega rezan i liven lik. Zato ti ga dajem natrag.”"

⁴ Kad on opet dade srebro majci, uze njegova mati dvjesta srebrnih šekela i dade ih zlataru koji od njih načini rezan i liven lik. Bio je postavljen u Mikinoj kući."

⁵ Mika je sada imao bogomolju. On uz to načini efod i terafine posveti jednoga od svojih sinova, koji mu je tad služio kao svećenik."

⁶ U ono vrijeme nije bilo kralja u Izrćlu. Svaki je činio što mu je bilo drago."

⁷ Živio je tada jedan mladi čovjek iz Betlehema u Judi, iz plemena Judina. On je bio levit i boravio je tamo kao stranac."

⁸ čovjek ode iz grada Betlehema u Judi, da se nastani na kojem prikladnom mjestu kao stranac. Tako na svom putu dođe u Efrajimovu goru do Mikine kuće."

⁹ Mika ga upita: “Odakle dolaziš?” On mu odgovori: “Ja sam levit iz Betlehema u Judi i na putu sam, da se negdje nastanim.”"

¹⁰ Mika ga zamoli: “Ostani kod mene i budi mi otac i svećenik. Ja ću ti davati deset srebrnih šekela godišnje, čitavo odijelo i hranu.” Levit pristade na to."

¹¹ Otada je stanovao levit kod njega, i mladi čovjek bio mu je kao jedan od njegovih sinova."

¹² Mika namjesti levita, i mladi čovjek postade njegov svećenik i stanovao je u Mikinoj kući."

¹³ Mika pomisli: “ Sada znam da će me Gospodin blagosloviti, jer imam levita za svećenika.”"

18

¹ U ono vrijeme nije bilo kralja u Izrćlu. Tada je Danovo pleme tražilo sebi baštinski posjed, gdje bi se nastanilo: jer mu dotad nije bila još dopala baština među plemenima Izrćlovim."

² Zato poslaše Danovi sinovi iz svojega plemena pet ljudi, ljude osobito valjane, iz graničnoga područja, iz Sore i Eštaola, da uhode i upoznaju zemlju. Oni im rekoše: “Idite i uhodite zemlju!” I oni dođoše u Efrajimovu goru, do Mikine kuće, gdje prenoćiše."

³ Kad su bili kod Mikine kuće i prepoznali glas mladoga levita, navratiše tamo i upitaše ga: “Tko te dovede ovamo? Što tu radiš? Što zaslužuješ ovdje?”"

⁴ On im odgovori: “Tako i tako učini Mika sa mnom. On me nagovori i ja postadoh njegov svećenik.”"

⁵ Oni mu rekoše: “Pa upitaj Boga da znamo hoće li nam biti sretan put na koji pođosmo!”"

⁶ Nato im svećenik dade savjet: “Idite s mirom! Po volji je Bogu put kojim idete.”"

⁷ Tako pođe dalje tih pet ljudi, dođoše u Laiš i vidješe da ljudi što su tamo prebivali žive po običaju Sidonaca: bezbrižno, tiho i mirno. Nijedan nije zametao kavge. Moglo se je nesmetano uživati u svom posjedu. Bili su daleko od Sidonaca i s ostalim svijetom nisu imali nikakva dodira."

⁸ Pa kad se vratiše k svojoj braći u Soru i Eštaol, upitaše ih njihova braća: “Što nam imate dojaviti?”"

⁹ Oni odgovoriše: “Ustajte, idimo na njih! Jer vidjesmo zemlju koja je doista vrlo dobra. Hoćete li još biti neodlučni? Ne budite neodlučni u tome da se tamo zaputite, tamo odete i zaposjednete zemlju!"

¹⁰ Kad dođete tamo, naći ćete bezbrižan narod, zemlju vrlo prostranu ? Bog je daje u vaše ruke ? i mjesto kojemu ne nedostaje ništa od onoga što ima na zemlji.”"

¹¹ Tada se otamo podiže šest stotina naoružanih ljudi iz plemena Danova, od Sore i Eštaola."

¹² Oni se na svome putu utaboriše kod Kirjat Jearima. Zato se ono mjesto zove Mahaneh-Dan do dana današnjega. Leži zapadno od Kirjat Jearima."

¹³ Odatle pođoše dalje u Efrajimovu goru i dođoše do Mikine kuće."

¹⁴ Petorica ljudi, koji su bili uhodili zemlju Laiš, obratiše se svojoj braći ovim riječima: “A znate li da se u ovim kućama nalaze efod, terafi i rezan i liven lik? Sada gledajte što ćete činiti.”"

¹⁵ I oni svratiše onamo, uđoše u kuću mladoga levita, u Mikinu kuću, i pozdraviše ga."

¹⁶ Šest stotina naoružanih Danovih sinova ostade pred vratima."

¹⁷ Petorica ljudi, koji su bili uhodili zemlju i ovamo došli, uđoše gore i uzeše rezani lik, efod, terafe i liveni lik, dok je svećenik ostao kod šest stotina naoružanih ljudi pred vratima."

¹⁸ Kad su oni bili ušli u Mikinu kuću i uzeli rezani lik, efod, terafi i liveni lik, upita ih svećenik: “Što to radite?”"

¹⁹ Oni mu odgovoriše: “Tiho, stavi ruku na usta, pođi s nama i budi naš otac i svećenik! Je li bolje za te da budeš svećenik u kući samo jednoga čovjeka ili svećenik jednog plemena u Izrćlu?”"

²⁰ Obradovan time uze svećenik efod, terafe i rezani lik i pridruži se ljudima."

²¹ Oni se digoše i odoše dalje. Djecu, stado i blago postaviše naprijed."

²² Kad su se bili udaljili od Mikine kuće, ljudi što su stanovali u kućama kod Mikine kuće skupiše se i pođoše u potjeru za Danovim sinovima."

²³ Kad su dozvali Danove sinove, okrenuše se oni i upitaše Mihu: “Što ti je te si skupio te ljude?”"

²⁴ On odgovori: “Mojega boga, što sam ga načinio, uzeli ste mi zajedno sa svećenikom i otišli ste. Što mi još osta? Kako me možete još pitati: Što ti je?”"

²⁵ A sinovi mu Danovi odvratiše: “Ne viči dalje za nama! Inače bi se mogli gnjevni ljudi na vas oboriti, i mogli biste izginuti ti i tvoji!”"

²⁶ I Danovi sinovi odoše dalje. A Mika, videći da su oni jači od njega, vrati se i ode svojoj kući."

²⁷ A oni odvedoše sa sobom Mikino djelo i svećenika koji je bio kod njega, i dođoše u Laiš, gdje su prebivali tihi i mirni ljudi, pobiše ih oštricom mača, spališe grad ognjem,"

²⁸ a nitko mu ne dođe u pomoć jer je ležao daleko od Sidona i nije imao dodira s ostalim svijetom. Ležao je naime u dolini kod Bet-Reoba. Kad su poslije opet sazidali grad, naseliše se tamo"

²⁹ i nazvaše grad Dan, po imenu svojega pradjeda Dana, koji je bio Izrćlov sin. A prije se grad zvao Laiš."

³⁰ I Danovi sinovi namjestiše sebi onaj rezani lik i Jonatan, sin Geršona, Manašeova sina, i njegovi sinovi bili su svećenici plemena Danova sve do vremena kad je zemlja bila odvedena u ropstvo."

³¹ I bio im je namješten onaj rezani lik, što ga je bio načinio Mika za sve vrijeme dok je kuća Božja bila u Šilu."

19

¹ U ono vrijeme, kad još nije bilo kralja u Izrćlu, boravio je jedan levit na kraju Efrajimove gore kao stranac. On je sebi bio uzeo djevojku iz Betlehema u Judi za priležnicu."

² Njegova priležnica bila mu je nevjerna pa ode od njega natrag u svoju očinsku kuću u Betlehem u Judi. Ona je tamo bila već četiri mjeseca"

³ kad ustade njezin muž i ode za njom da je nagovori neka se vrati. On je imao sa sobom svog momka i dva magarca. Kad ga ona uvede u kuću svog oca i kad ga ovaj ugleda, izađe mu veselo ususret."

⁴ Jer ga je njegov tast, djevojčin otac, nagovorio da ostade tri dana kod njega. Jeli su i pili zajedno, i noćivali su tamo."

⁵ četvrti dan, kad su bili ustali rano i on htio da ide, reče djevojčin otac svojemu zetu: “Okrijepi se još zalogajem kruha! Onda možete putovati.”"

⁶ Sjedoše oni i obojica su jeli i pili zajedno. Tada zamoli djevojčin otac muža: “Hajde još jedanput prenoći i budi veseo!”"

⁷ A kad čovjek ustade da ide, navali na nj njegov tast da još jedanput prenoći."

⁸ Kad se petoga dana diže rano ujutro da ide, zamoli opet djevojčin otac: “Ali okrijepi se najprije i čekajte dok se dan nagne na zapad!” I tako jedoše obojica zajedno."

⁹ Kad onda ustade čovjek da ide zajedno sa svojom priležnicom i sa slugom, reče mu tast, djevojčin otac: “Eto, dan se je nagnuo na zapad. Sad će večer. Prenoćite ovdje! Eto, dan je na zalasku, prenoći ovdje i budi veseo. Sutra možete onda uraniti na put i možeš se vratiti kući.”"

¹⁰ Ali čovjek ne htjede još jedanput prenoćiti, nego ustade, ode i dođe u blizinu Jebusa, a to je Jeruzalem. Imao je sa sobom dva osedlana magarca. I njegova priležnica bila je s njim."

¹¹ Kad su bili kod Jebusa, a dan se bio već jako nagnuo, reče sluga svojemu gospodaru: “Hajde, svratimo u taj jebusejski grad i prenoćimo u njemu!”"

¹² A njegov mu gospodar odvrati: “Ne ćemo svraćati u tuđi grad, koji ne pripada sinovima Izrćlovim. Ići ćemo dalje do Gibee.”"

¹³ Još reče svojemu sluzi: “Hajde brže da stignemo u koje od tih mjesta i da prenoćimo u Gibei ili u Rami.”"

¹⁴ Tako odoše dalje svojim putem. Sunce im zađe kad su bili u blizini Gibee, koja je Benjaminova."

¹⁵ Onamo svratiše da prenoće u Gibei. Kad je bio unutra i sjeo na gradskom trgu, nije bilo nikoga koji bi ih primio u svoju kuću da prenoće."

¹⁶ Tada se je navečer vraćao jedan starac s posla u polju. čovjek je bio iz Efrajimove gore i boravio kao stranac u Gibei, dok su stanovnici mjesta bili Benjaminovi sinovi."

¹⁷ I on podiže oči i ugleda na gradskom trgu putnika. Kad ga upita starac: “Kamo ideš i odakle dolaziš?”,"

¹⁸ on mu odgovori: “Mi smo na putu od Betlehema u Judi u nutrinu Efrajimove gore. Otamo sam ja. Putovao sam u Betlehem u Judi, a sada idem Gospodnjoj kući. Ali nitko me ne prima u svoju kuću."

¹⁹ Mi imamo slame i hrane za svoje magarce i kruha i vina za se, za tvoju sluškinju i za momka koji pripada nama, tvojim slugama. Imamo svega dosta.”"

²⁰ Tada reče starac: “Ti si meni dobro došao. Moja će biti briga ako ti što bude nedostajalo. Nikako ne smiješ prenoćiti na trgu.”"

²¹ Uvede ga tada u svoju kuću i nahrani magarce. Kad sebi opraše noge, jedoše i piše."

²² Dok su se veselili, ljudi iz grada, zločinci, opkoliše kuću, stadoše lupati na vrata i zatražiše od starca, gospodara kuće: “Izvedi čovjeka koji ti je svratio! Hoćemo se pomiješati s njim.”"

²³ čovjek, gospodar kuće, iziđe k njima van i reče im: “Ali nemojte, braćo moja! Ne činite zla! Kad je čovjek ušao u moju kuću, ne smijete učiniti takvu sramotu."

²⁴ Izvest ću vam svoju kćer, djevojku i njegovu priležnicu. Njima možete nanijeti silu i činiti s njima što vam je volja! Ali tom čovjeku ne smijete učiniti takvu sramotu.”"

²⁵ A kad ga ljudi ne htjedoše poslušati, uze čovjek njegovu priležnicu i izvede je k njima na ulicu. Oni je zlorabiše i cijele su noći do zore činili s njom svoje nevaljalštine. Pustiše je istom u zoru."

²⁶ U zoru dođe žena i pade pred kućnim vratima čovjeka kod kojega je stanovao njezin gospodar i ostade tamo ležeći dok ne svanu."

²⁷ Kad je njezin gospodar ujutro ustao, kućna vrata otvorio i izišao da ide dalje, ležala je žena, njegova priležnica, pred kućnim vratima s rukama na pragu."

²⁸ On joj reče: “Ustani! Poći ćemo!” Ali ne dobi odgovora. Tada je stavi na magarca i čovjek ustade i ode u svoje mjesto."

²⁹ Kad je došao kući, uze nož, prihvati svoju priležnicu, razreza je dio po dio na dvanćst komada i razasla ih u sve krajeve Izrćlove."

³⁰ Svaki koji to vidje, povika: “Tako što od izlaska sinova Izrćlovih iz Egipta do danas nije se još nikada dogodilo i nikada se nije doživjelo. Promislite o tome, donesite odluku i radite!”"

20

¹ Tada iziđoše svi sinovi Izrćlovi i skupi se općina od Dana do Beer Šebe i zemlja Gilead, kao jedan čovjek pred Gospodom u Mispi"

² te glavari svega naroda, svih plemena Izrćlovih nađoše se na skupštini naroda Božjega, četiri stotine tisuća ljudi pješaka, naoružanih mačevima."

³ Benjaminovi sinovi doznaše da su Izrćlovi sinovi otišli u Mispu. A sinovi Izrćlovi upitaše: “Kažite kako se je dogodilo to zlo!”"

⁴ Levit, muž žene koja je bila ubijena, dade sljedeći izvještaj: “Dođoh s priležnicom u Gibeu u Benjaminu da prenoćim."

⁵ Građani u Gibei ustadoše na me i noću opkoliše kuću u kojoj sam se nalazio. Htjedoše me ubiti; a moju priležnicu zlostaviše tako da je umrla.""

⁶ Tada uzeh svoju priležnicu, razrezah je na komade i razaslah ih u sve krajeve Izrćlove baštine, jer počiniše užasnu sramotu u Izrćlu."

⁷ I sada, vi sinovi Izrćlovi, svi zajedno donesite savjet i djelo!”"

⁸ Tada se diže sav narod kao jedan čovjek i povika: “Nijedan od nas ne smije ići k svojemu šatoru i nijedan od nas ne smije se vraćati svojoj kući!"

⁹ Eto, s Gibeom učinimo ovako: Neka ždrijeb govori protiv nje!"

¹⁰ Uzet ćemo iz svih plemena Izrćlovih po deset ljudi od stotine i po stotinu od tisuće i po tisuću od deset tisuća, da donesu hranu vojsci. Kad se oni vrate, učinit ćemo Gibei u Benjaminu onako kako je zaslužila sramota što ju je počinila u Izrćlu.”"

¹¹ Sav Izrćl utvrdio je kao jedan čovjek da zajedno istupi protiv tog grada."

¹² Tada poslaše plemena Izrćlova ljude u sve rodove u Benjamin s porukom: “Kakva se je to sramota učinila među vama?"

¹³ Sada predajte te ljude, zločince što su u Gibei, da ih pogubimo i uklonimo to zlo iz Izrćla!” Ali Benjaminovi sinovi ne pristadoše na zahtjev svoje braće, sinova Izrćlovih,"

¹⁴ nego se skupiše iz gradova u Gibei, da pođu u rat protiv sinova Izrćlovih."

¹⁵ Kad su onog dana prebrojeni Benjaminovi sinovi, bilo je iz gradova dvadeset i šest tisuća ljudi jako naoružanih, osim stanovnikâ u Gibei kojih je bilo sedam stotina odabranih ljudi."

¹⁶ Među svim tim ljudima bilo je sedam stotina odabranih ljudi koji su bili ljevaci. Svaki od njih znao je kamenjem gađati iz praćke u dlaku, ne promašujući."

¹⁷ Kad se je prebrojilo sinove Izrćlove, bilo ih je, osim Benjaminovaca, četiri stotine tisuća jako naoružanih ljudi, samih hrabrih vojnika."

¹⁸ Nato se digoše i odoše u Betel i upitaše Boga. Sinovi Izrćlovi pitali su: “Tko će između nas izići najprije u boj protiv Benjaminovih sinova?” Gospodin odgovori: “Najprije Juda.”"

¹⁹ Sutradan se digoše sinovi Izrćlovi i utaboriše se pred Gibeom."

²⁰ Tada izađoše sinovi Izrćlovi u boj protiv Benjaminovih sinova i izrćlske čete, svrstaše se pred Gibeom protiv njih."

²¹ A Benjaminovi sinovi provališe iz Gibee i toga dana poobaraše na tlo dvadeset i dvije tisuće ljudi među Izrćlcima."

²² Ali Izrćlci ne izgubiše srčanosti. Oni se još jedanput svrstaše na mjestu gdje su to bili učinili prvoga dana."

²³ Kad su naime sinovi Izrćlovi bili postili, plakali su sve do navečer pred Gospodinom i zapitali su Gospodina: “Moramo li još jedanput izići u boj protiv svoje braće, Benjaminovih sinova?” Gospodin im je bio odgovorio: “Iziđite protiv njih!”"

²⁴ Tako iziđoše Izrćlovi sinovi drugog dana opet protiv Benjaminovaca."

²⁵ Tada provališe Benjaminovi sinovi drugi dan iz Gibee i poobaraše na tlo još osamnćst tisuća ljudi među Izrćlovim sinovima, sve same jako naoružane ljude."

²⁶ Tada se svi sinovi Izrćlovi podigoše na put, sav narod, i pođoše na put, sav narod, i dođoše u Betel. Plakali su i ostali ondje pred Gospodinom, postili su preko dana do večeri i prinijeli Gospodinu žrtve paljenice i žrtve pričesnice."

²⁷ Nato upitaše sinovi Izrćlovi Gospodina. Tamo se je naime u ono vrijeme nalazio kovčeg zavjeta Božjega"

²⁸ te Pinhas, Eleazarov sin, Aronov unuk, vršio je u one dane pred njim službu. Oni su pitali: “Moramo li još jedanput ići u boj protiv svoje braće, Benjaminovih sinova, ili ćemo od toga odustati?” Gospodin odgovori: “Iziđite! Jer ću vam ih sutra predati u ruke.”"

²⁹ Tada postaviše sinovi Izrćlovi oko Gibee ljude u zasjedu."

³⁰ Trećeg dana onda iziđoše sinovi Izrćlovi protiv Benjaminovih sinova i svrstaše se kao prije pred Gibeom."

³¹ Benjaminovi sinovi iziđoše pred vojsku, dadoše se odmamiti od grada i stadoše kao prije ubijati narod na putovima, od kojih jedan vodi u Betel, drugi preko polja u Gibeu, i poubijaše jedno trideset ljudi od sinova Izrćlovih."

³² I mislili su Benjaminovci: “Potučeni su kao prvi put.” Ali sinovi Izrćlovi bili su se dogovorili: “Mi ćemo bježati da ih odmamimo od grada na putove.”"

³³ Zato svi sinovi Izrćlovi ostaviše svoja mjesta i postaviše se kod Baal Tamara, a u zasjedi sakriveni Izrćlci provališe iz svojih mjesta zapadno od Gibee."

³⁴ Tada dođe protiv Gibee deset tisuća ljudi, iz svega Izrćla izabranih ljudi. Razvi se težak boj. A oni ne slutiše da će ih zlo zadesiti."

³⁵ Gospodin dade naime da sinovi Izrćlovi potuku Benjaminove sinove. Sinovi Izrćlovi pogubiše onaj dan dvadeset i pet tisuća i sto ljudi od Benjaminovih sinova, sve samih jako naoružanih vojnika."

³⁶ I vidješe Benjaminovi sinovi da su potučeni. Sinovi Izrćlovi bili su se naime povukli ispred Benjaminovih sinova, jer su se oslonili na zasjedu koju su bili namjestili protiv Gibee."

³⁷ Zasjeda je tada najednom navalila protiv Gibee. I uspjela je zasjeda provaliti i sav grad pobiti oštricom mača."

³⁸ Među sinovima Izrćlovim i zasjedom bilo je dogovoreno da kao znak zapale vatru, da se digne stup od dima u gradu."

³⁹ I kada su sinovi Izrćlovi u boju uzmicali, a sinovi Benjaminovi već počeli ubijati neke sinove Izrćlove, poubijaše ih jedno trideset, a vjerujući da su ih pobijedili kao u prvom boju,"

⁴⁰ počeo se u gradu dizati znak vatre, stup od dima. Sinovi se Benjaminovi obazreše i vidješe kako se plamen iz cijeloga grada diže do neba."

⁴¹ I Izrćlovi se sinovi vratiše, a Benjaminove sinove uhvati strah; jer vidješe da ih je zadesilo zlo.""

⁴² Bježali su pred sinovima Izrćlovim prema pustinji. Ali ih ne minu boj. Oni iz drugih gradova ubijali su ih među sobom."

⁴³ Oni opkoliše Benjaminovce, progoniše ih i pobiše ih, na istoku u blizinu Gibee."

⁴⁴ I pade Benjaminovih sinova osamnćst tisuća ljudi, samih junaka."

⁴⁵ Oni okrenuše u bijeg, prema pustinji, k pećini Rimonu. Ali ih oni pohvataše još na putovima pet tisuća ljudi, progoniše ih do Gideoma i pobiše ih još dvije tisuće ljudi."

⁴⁶ I tako zajedno pogibe onoga dana Benjaminovih sinova dvadeset i pet tisuća ljudi jako naoružanih, sve samih junaka."

⁴⁷ Bilo je šest stotina ljudi kojima je uspjelo pobjeći u pustinju k pećini Rimonu. Ostadoše kod pećine Rimona četiri mjeseca."

⁴⁸ A sinovi Izrćlovi vratiše se Benjaminovim sinovima i posjekoše oštricom mača i ljude i stoku, sve što se našlo u gradovima. Sve gradove, na koje naiđoše, spališe ognjem."

21

¹ Sinovi Izrćlovi bili su se zakleli u Mispi: “Nijedan od nas ne će dati svoje kćeri za ženu Benjaminovcu.”"

² Kad je onda narod bio otišao u Betel i tamo do večeri boravio kod svetišta, podigoše svoj glas, stadoše glasno plakati"

³ i rekoše: “Zašto se, Gospodine, Bože Izrćlov, moralo ovo dogoditi u Izrćlu, da danas nestane jednoga cijelog plemena iz Izrćla?”"

⁴ Sutradan rano načiniše ondje žrtvenik i prinesoše žrtve paljenice i žrtve pričesnice."

⁵ Tada upitaše sinovi Izrćlovi: “Tko od svih Izrćlovih plemena nije došao na skupštinu Gospodinu?” Bili su se naime svečanom zakletvom zaprijetili svakomu koji ne bi došao u Mispu Gospodinu: “Neka se kazni smrću!”"

⁶ A sad se Izrćlovi sinovi sažale nad svojim bratskim Benjaminovim plemenom i jadikovali su: “Jedno se eto pleme istrijebi iz Izrćla."

⁷ Kako da pomognemo onima što su preostali da imaju žene, kad se zaklesmo Gospodinu da im nećemo dati svojih kćeri za žene?”"

⁸ I kad su pitali ima li netko od plemena Izrćlovih koje nije došlo u Mispu Gospodinu, ustanovilo se da nitko nije bio došao iz Jabeša u Gileadu u tabor na skupštinu."

⁹ Prebrojiše narod i pokaza se da nema nijednoga od onih što su stanovali u Jabešu u Gileadu."

¹⁰ Tada posla općina onamo dvanćst tisuća od najhrabrijih ljudi i zapovjedi im: “Idite i pobijte stanovnike u Jabešu u Gileadu mačem, i žene i djecu!”"

¹¹ Morate pritom ovako postupati: “Sve muško i sve žensko, što je spoznalo čovjeka, pobijte!”"

¹² Nađoše tad među stanovnicima Jabeša u Gileadu četiri stotine djevojaka koje nisu bile poznale čovjeka. Dovedoše ih u tabor u Šilo u kanaanskoj zemlji."

¹³ Tada se sva općina počne dogovarati s Benjaminovim sinovima, koji su bili u pećini Rimonu, i ponudi im slobodno područje."

¹⁴ Nato se istom vratiše Benjaminovi sinovi. Dadoše im djevojke koje ostaviše na životu između žena iz Jabeša u Gileadu. Ali ih nije bilo dosta za njih."

¹⁵ Kako je narodu bilo žao Benjaminovih sinova, što Gospodin okrnji Izrćlova plemena,"

¹⁶ upitaše starješine općine: “Kako ćemo pomoći ovima što su preostali da bi imali žene nakon što su istrijebljene žene Benjaminova plemena?”"

¹⁷ Rekoše: “Preostalim Benjaminovim sinovima ostaje još samo posjed. Ali pleme ne smije iščeznuti iz Izrćla."

¹⁸ Mi im ipak ne ćemo dati žena između svojih kćeri. Jer su se zakleli sinovi Izrćlovi: Neka je proklet tko dade ženu Benjaminovim sinovima!”"

¹⁹ Potom rekoše: “Eto, svake je godine blagdan Gospodnji u Šilu, koji leži sjeverno od Betela, istočno od puta što vodi od Betela u Šekem i južno od Lebone.”"

²⁰ I zapovjediše sinovima Benjaminovim: “Idite i posakrivajte se u vinogradima!"

²¹ I čim vidite da djevojke od Šila izlaze kako bi plesale, skočite iz vinograda i otmite svaki sebi ženu između djevojaka od Šila. Onda se vratite u zemlju Benjaminovu!"

²² Ako li dođu njihovi oci i njihova braća da podignu tužbu kod nas, tada im kažimo: Darujte nam ih! Jer u ratu nismo dobili žene za svakoga. Ako im ih ne dadete, griješite.”"

²³ Benjaminovi sinovi izvršiše zapovijed. Dovedoše sebi potreban broj žena od djevojaka igračica koje oteše, vratiše se u svoj baštinski posjed, sazidaše opet gradove i naseliše se u njima."

²⁴ I sinovi Izrćlovi vratiše se otamo u ono vrijeme kući, svaki svojemu plemenu i svojoj obitelji. Svaki ode otamo na svoj baštinski posjed."

²⁵ U ono vrijeme nije bilo još kralja u Izrćlu. Svatko je činio što je htio."