1

¹ Poslije smrti Mojsija, sluge Gospodnjega, reče Gospodin Jošui, Nunovu sinu, sluzi Mojsijevu:"

² ”Sluga moj Mojsije mrtav je. Zato sad ustani, pođi tamo preko Jordana, ti i sav narod, u zemlju koju dajem njima, sinovima Izrćlovim."

³ Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam, kao što obećah Mojsiju."

⁴ Od pustinje i tamo od Libanona do velike rijeke Eufrata, sva zemlja Hetita, do velikoga mora na zapadu, bit će vaše područje."

⁵ Nitko se ne će moći održati pred tobom svega tvojega života. Kao što sam bio s Mojsijem, tako ću biti i s tobom. Ne ću ti uskratiti svoju pomoć i ne ću te ostaviti."

⁶ Budi srčan i jak! Jer ti ćeš tome narodu dati u baštinu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da ću im je dati."

⁷ Samo budi srčan i čvrsto odlučan, da brižno držiš sav Zakon što ti ga je dao moj sluga Mojsije! Ne odstupaj od njega ni nadesno ni nalijevo, da uspiješ u svemu što poduzmeš!"

⁸ Imaj uvijek ovu knjigu zakona u svojim ustima i razmišljaj o njoj dan i noć, da brižno držiš sve što je u njoj napisano; jer tada ćeš imati sreću i uspjeh u svim svojim djelima.""

⁹ Zapovijedam ti dakle: Budi srčan i odlučan! Ne boj se i ne plaši se! Jer Gospodin, Bog tvoj, s tobom je u svemu što poduzmeš.”"

¹⁰ Tada Jošua zapovjedi upraviteljima naroda:"

¹¹ ”Prođite kroz tabor i dajte narodu ovu zapovijed: Spremite sebi brašnjenice; jer za tri ćete dana poći tamo preko Jordana i počet ćete osvajati zemlju koju vam Gospodin, Bog vaš, daje u baštinu!” ""

¹² A rubenovcima, gadovcima i polovini Manašeova plemena reče Jošua:"

¹³ ”Spomenite se naloga što vam ga dade Mojsije, sluga Gospodnji, kad reče: Gospodin, Bog vaš, dovest će vas k cilju i dati vam tu zemlju."

¹⁴ Vaše žene, djeca i stada neka ostanu u zemlji koju vam je odredio Mojsije na istočnoj strani Jordana. A vi, i to svi za rat sposobni ljudi, morate naoružani prijeći na čelu svoje braće i pomoći im,"

¹⁵ dok ne dovede k cilju Gospodin i vašu braću kao vas, i ne uzmu i oni u posjed zemlju koju im daje Gospodin, Bog vaš. Tada ćete se vi vratiti u svoju vlastitu zemlju, koju vam je odredio Mojsije, sluga Gospodnji, u istočnoj jordanskoj pokrajini, pa ćete je posjedovati.”"

¹⁶ Tada oni odgovoriše Jošui: “Sve što nam zapovjediš, činit ćemo, i kamo nas god pošalješ, ići ćemo."

¹⁷ Upravo onako kako smo slušali Mojsija, slušat ćemo i tebe. Samo neka Gospodin, Bog tvoj, bude s tobom kao što je bio s Mojsijem!"

¹⁸ Svaki koji se protivi tvojim zapovijedima i ne sluša upute, što nam ih daješ, neka se kazni smrću. Samo budi srčan i odlučan!”"

2

¹ Nato posla Jošua, Nunov sin, potajno iz Šitima dva čovjeka kao uhode s uputom: “Idite, pogledajte zemlju, osobito Jerihon!” Oni ođoše i dođoše u kuću jedne bludnice, koja se zvala Rahaba, da tamo prenoće."

² I kad se javilo kralju u Jerihonu: “Pripazi, noćas dođoše ovamo neki ljudi od sinova Izrćlovih da uhode zemlju”,"

³ posla kralj u Jerihon k Rahabi i poruči: “Izvedi van ljude koji su došli k tebi i ušli u tvoju kuću; jer su došli uhoditi svu zemlju!” ""

⁴ Ali žena uze oba čovjeka i sakri ih. Onda odvrati: “Istina, ljudi su došli k meni, ali ja nisam znala odakle su bili."

⁵ Kad su se gradska vrata pred mrak zatvarala, ljudi odoše. Ne znam kamo odoše. Idite brzo za njima jer ih još možete stići.”"

⁶ A ona ih je bila izvela na krov i sakrila ih pod lanene stabljike, što ih je bila razastrla na krovu."

⁷ I ljudi pohitješe za njima, prema Jordanu, do brodova, i vrata se gradska zatvoriše kad su vani bili ljudi što su išli za njima."

⁸ Još prije nego su oni bili zaspali, uziđe ona k njima na krov"

⁹ i reče ljudima: “Znam da vam je Gospodin dao zemlju; strah nas je spopao pred vama i svi stanovnici zemlje dršću pred vama.""

¹⁰ Jer čusmo da je Gospodin osušio vodu Crvenoga mora pred vama, kad iziđoste iz Egipta, i što učiniste s dva amorejska kralja s one strane Jordana, od Sihona i Oga, koje pobiste."

¹¹ Kad to čusmo, klonu naše srce i nitko više nema srčanosti pred vama. Jer Gospodin, Bog vaš, Bog je gore na nebu i dolje na zemlji."

¹² A sada mi se zakunite Gospodinom: Kao što ja vama učinih dobro, tako i vi učinite dobro mojoj obitelji i dajte mi siguran znak"

¹³ da ćete ostaviti na životu mojega oca, moju majku, moju braću i sestre i sve njihove, i da ćete nas izbaviti od smrti.”"

¹⁴ Ljudi joj obećaše: “Mi jamčimo za vas svojim životom, ako ne izdate našu stvar. Kad nam Gospodin da zemlju, učinit ćemo ti ljubav i vjernost.”"

¹⁵ Tada ih ona spusti kroz prozor po konopcu. Jer je naime njezina kuća bila prizidana uz gradski zid, stanovala je ona na gradskom zidu."

¹⁶ Ona im još reče: “Idite u goru, da ne naiđe na vas potjera, i tamo se krijte tri dana, dok se potjera ne vrati; onda možete ići svojim putem.” ""

¹⁷ A ljudi joj rekoše: “Mi ćemo ispuniti tu zakletvu kojom si nas zaklela."

¹⁸ A ti, kad dođemo u zemlju, priveži ovu crvenu vrpcu na prozor kroz koji si nas spustila, i skupi kod sebe u kući svojega oca, majku i braću i svu svoju rodbinu!"

¹⁹ Tko onda iziđe na cestu kroz vrata tvoje kuće, sam je odgovoran za svoj život, a mi nismo krivi. Ali tko bude s tobom u kući, za njegov život smo mi odgovorni, ako ga tko rukom dotakne."

²⁰ Ali ako ti izdaš našu stvar, tada smo slobodni od zakletve kojom si nas zaklela.”"

²¹ A ona odvrati: “Kako rekoste, tako neka bude!” Tada ih pusti van, i oni se udaljiše. A ona priveza crvenu vrpcu za prozor."

²² Oni se dakle zaputiše i stigoše u goru gdje ostadoše tri dana, dok se potjera ne vrati. Tražila ih je potjera po svim putovima, ali ih ne nađe."

²³ Tako se zaputiše kući ona dva čovjeka, siđoše s gore, prijeđoše i dođoše k Jošui, Nunovu sinu. Pripovjediše mu sve što im se dogodilo."

²⁴ I rekoše Jošui: “Gospodin je svu zemlju dao u naše ruke. Jer svi su nas se stanovnici uplašili.”"

3

¹ I usta Jošua rano ujutro, i podigoše se iz Šitima i dođoše na Jordan, on i svi sinovi Izrćlovi. Noćiše ondje, prije nego pođoše prijeko."

² Poslije tri dana prođoše upravitelji kroz tabor i dadoše narodu zapovijed:"

³ ”čim ugledate kovčeg Saveza Gospodina, Boga svojega, i svećenike od plemena Levijeva koji ga nose, dignite se i vi s mjesta i pođite za njim!"

⁴ Ali neka bude razmak od dvije tisuće lakata između vas i njega ? ne smijete mu blizu doći ? da znate put kojim ćete udariti; jer još niste nikada išli tim putem.” ""

⁵ Dalje zapovjedi Jošua narodu: “Posvetite se! Jer će sutra Gospodin učiniti čudesa među vama.”"

⁶ A svećenicima zapovjedi: “Dignite kovčeg Saveza i idite pred narodom!” I digoše kovčeg Saveza i pođoše pred narodom."

⁷ A Gospodin reče Jošui: “Danas te počinjem činiti velikim u očima svega Izrćla; neka zna da ću biti s tobom, kao što sam bio s Mojsijem.""

⁸ Ti sad izdaj svećenicima koji nose zavjetni kovčeg zapovijed: Kad dođete na kraj vode na Jordanu, stanite na Jordanu!”"

⁹ Tada reče Jošua sinovima Izrćlovim: “Pristupite ovamo i čujte riječ Gospodina, Boga svojega!”"

¹⁰ Dalje reče Jošua: “Po tome ćete spoznati da je živi Bog u vašoj sredini i da će odagnati ispred vas Kanaance, Hetite, Hivijce, Perižane, Girgašane, Amorejce i Jebusejce:"

¹¹ Evo, kovčeg Saveza Gospodina sve zemlje poći će pred vama preko Jordana!"

¹² Zato sad izaberite dvanćst ljudi iz Izrćlovih plemena, iz svakoga plemena po jednoga!"

¹³ čim svećenici koji nose kovčeg Boga, Gospodina sve zemlje, stave svoje stope u vodu Jordana, iščeznut će voda Jordana. A voda što pritječe odozgo zaustavit će se kao nasip.”"

¹⁴ Tako se podiže narod iz svojih šatora, da prijeđe preko Jordana, i svećenici ponesoše kovčeg zavjetni pred narodom."

¹⁵ I kad nosioci kovčega dođoše na Jordan i svećenici koji su nosili kovčeg staviše noge na kraju vode, a Jordan je bio istupio preko svih svojih obala, za cijelo vrijeme žetve,"

¹⁶ tada se zaustavi voda. Voda što je pritjecala odozgo diže se gore kao nasip, na velikoj udaljenosti od grada Adame, koji leži kod Sartana. A voda što je tekla k moru pustinje, Slanome moru, oteče sasvim. Tako je prelazio narod: tamo, prema Jerihonu."

¹⁷ A svećenici koji su nosili kovčeg zavjetni, stajali su na suhu usred Jordana tvrdo dok sav narod ne prijeđe preko Jordana."

4

¹ Kad sav narod sretno prijeđe preko Jordana, dade Gospodin Jošui sljedeću zapovijed:"

² ”Izaberite sebi između naroda dvanćst ljudi, od svakoga plemena po jednoga čovjeka,"

³ i zapovjedite im: Uzmite otamo, usred Jordana, s mjesta gdje su stajale noge svećenika, dvanćst kamenova, ponesite ih sa sobom i stavite ih u tabor u kojem ćete noćas prenoćiti!”"

⁴ Tada pozva Jošua dvanćst ljudi, što ih je bio odredio između sinova Izrćlovih, iz svakoga plemena po jednoga čovjeka,"

⁵ i zapovjedi im: “Idite tamo pred kovčeg Gospodina, Boga svojega, u sredinu Jordana, i uzmite svaki sebi po jedan kamen na rame, prema broju plemena Izrćlovih,"

⁶ za spomenik među vama! Ako vas onda djeca vaša u budućnosti upitaju: Što vam znače ovi kamenovi?,"

⁷ odgovorite im: Voda Jordana prestade teći pred kovčegom Saveza Gospodnjega, kad je prelazio preko Jordana. Ovi kamenovi neka budu sinovima Izrćlovim vječni spomenik na to da je voda Jordana prestala teći.”"

⁸ Sinovi Izrćlovi učiniše onako kako im je bio zapovjedio Jošua. Uzeše dvanćst kamenova usred Jordana, kako je bio Gospodin rekao Jošui, prema broju plemena Izrćlovih, donesoše ih sa sobom u tabor i staviše ih ondje."

⁹ A dvanćst drugih kamenova postavi Jošua usred Jordana, na mjesto gdje su bile stajale noge svećenika koji su nosili Kovčeg zavjetni. Oni se još nalaze tamo do dana današnjega."

¹⁰ Svećenici koji su nosili kovčeg bili su ostali stajati usred Jordana dok nije završilo sve što je Gospodin bio zapovjedio Jošui da kaže narodu i što je Mojsije bio naložio Jošui. A narod je brzo prešao."

¹¹ Kad je sav narod bio prešao, prijeđe i kovčeg Gospodnji i svećenici pred svim narodom."

¹² Rubenovci i gadovci i polovina Manašeova plemena prijeđoše naoružani na čelu sinova Izrćlovih, kao što im je bio zapovjedio Mojsije."

¹³ Oko četrdeset tisuća naoružanih ljudi prijeđe pred Gospodinom u boj na poljanu kod Jerihona."

¹⁴ Taj dan učini Gospodin Jošuu velikim pred svim Izrćlom, tako da su imali strahopoštovanje pred njim za cijeloga njegova života, kao što su imali strahopoštovanje pred Mojsijem."

¹⁵ Tada Gospodin zapovijedi Jošui:"

¹⁶ ”Zapovjedi svećenicima koji nose kovčeg zakona, neka iziđu iz Jordana!”"

¹⁷ I zapovjedi Jošua svećenicima: “Iziđite iz Jordana!”"

¹⁸ Tako iziđoše svećenici koji su nosili kovčeg Saveza Gospodnjega iz sredine Jordana. Jedva dotakoše stope svećenika suhu zemlju, vrati se voda Jordana opet na svoje mjesto i prijeđe kao prije posvuda preko obala."

¹⁹ Narod iziđe iz Jordana desetog dana prvoga mjeseca i utabori se u Gilgalu, na istočnoj granici Jerihona."

²⁰ A onih dvanćst kamenova, što su ih bili uzeli sa sobom iz Jordana, postavi Jošua u Gilgalu."

²¹ A sinovima Izrćlovim reče: “Ako vaša djeca poslije upitaju svoje oce: Što znače ovi kamenovi?,"

²² tada ih obavijestite ovako: Suhom nogom prijeđe ovdje Izrćl preko Jordana,"

²³ jer Gospodin, Bog vaš, osuši vodu Jordana zbog vas, dok ne prijeđoste, kao što je učinio Gospodin, Bog vaš, od Crvenoga mora, koje osuši zbog nas, dok ne prijeđosmo;""

²⁴ jer svi narodi zemlje moraju spoznati da je ruka Gospodnja jaka, i vi se morate uvijek bojati Gospodina, Boga svojega.”"

5

¹ A kad čuše svi kraljevi Amorejaca s one strane Jordana, na zapadu, i svi kraljevi Kanaanaca na moru da je Gospodin osušio vodu Jordana zbog sinova Izrćlovih, dok ne prijeđoše, klonu im posve srce i izgubiše svu srčanost pred sinovima Izrćlovim."

² Tada zapovjedi Gospodin Jošui: “Načini kamene noževe i obreži po drugi put sinove Izrćlove!”"

³ I načini sebi Jošua kamene noževe i obreza sinove Izrćlove kod humka Aralota."

⁴ A uzrok zbog kojeg ih obreza Jošua bio je ovaj: Svi ljudi koji su bili izašli iz Egipta, muževi, svi ratnici, bili su nakon izlaska iz Egipta pomrli na putu u pustinji."

⁵ Dok je sav narod što iziđe bio obrezan, ne obreza nikoga od onih što su se nakon izlaska iz Egipta rodili na putu u pustinji"

⁶ jer su četrdeset godina išli sinovi Izrćlovi po pustinji, dok ne pomriješe svi ratnici što iziđoše iz Egipta. Budući da ne poslušaše uputa Gospodnjih, bio im se zakleo Gospodin da im ne će dati da vide zemlju koju je nama htio dati, kako je pod zakletvom bio obećao njihovim ocima, zemlju u kojoj teče mlijeko i med."

⁷ Njihove sad sinove, što ih je bio postavio na njihovo mjesto, obreza Jošua jer su bili još neobrezani, budući da ih na putu ne obrezaše."

⁸ Kad je sav narod bio obrezan, ostadoše ondje, u taboru, dok ne ozdraviše."

⁹ Tada reče Gospodin Jošui: “Danas skidoh s vas egipatsku sramotu.” Zato se to mjesto zove Gilgal do dana današnjega."

¹⁰ Dok su sinovi Izrćlovi taborili u Gilgalu, svetkovaše Pashu četrnćstog dana mjeseca navečer na poljani kod Jerihona"

¹¹ i jedoše dan poslije Pashe plodove zemlje, beskvasni kruh i prženo žito, upravo taj dan."

¹² Sljedećega dana prestade mana, jer sad mogoše jesti plodove zemlje. Kako sinovi Izrćlovi više ne imadoše mane, hranili su se u onoj godini plodovima kanaanske zemlje."

¹³ Kad se Jošua jednom nađe pred Jerihonom, podiže oči i pogleda, a to stoji prema njemu čovjek koji u ruci drži goli mač. Jošua pristupi i upita ga: “Jesi li naš ili si naših neprijatelja?”"

¹⁴ On odgovori: “Nisam, nego sam vođa Gospodnje vojske. Upravo dođoh.” A Jošua pade na zemlju na svoje lice, pokloni se i upita ga: “Što ima moj Gospodar reći svojemu sluzi?”"

¹⁵ A vođa Gospodnje vojske reče Jošui: “Izuj svoju obuću s nogu; jer mjesto na kojemu stojiš sveto je.” Jošua to učini. ""

6

¹ Jerihon je imao vrata zatvorena i ostao je zatvoren zbog sinova Izrćlovih; nitko nije mogao izići ni ući.""

² Tada reče Gospodin Jošui: “Evo, dajem ti u ruke Jerihon, i njegova kralja s ratnicima."

³ Zato obiđite, svi ratnici, oko grada! Jednom obiđite oko grada! Tako čini šest dana!"

⁴ A sedam svećenika neka nosi sedam truba od rogova pred kovčegom! A sedmi dan obiđite oko grada sedam puta, i svećenici neka pritom trube u trube!"

⁵ Pa kad zatrube u ovnujski rog, neka tada narod, čim čuje glas trube, podigne iza glasa bojnu viku; tada će se zidovi gradski srušiti, a narod neka uđe, svaki upravo ondje gdje stoji!” ""

⁶ Tada pozva Jošua, Nunov sin, svećenike i zapovjedi im: “Dignite kovčeg zavjetni, a sedam svećenika neka nosi sedam truba od rogova pred kovčegom Gospodnjim!”"

⁷ A narodu zapovjedi: “Obiđite oko grada, i to ratnici neka idu pred kovčegom Gospodnjim!”"

⁸ I kad je Jošua bio izdao tu zapovijed narodu, pođe sedam svećenika, koji su nosili pred Gospodinom sedam truba od rogova, i zatrube u trube, dok je kovčeg Saveza Gospodnjega išao za njima."

⁹ A ratnici pođoše pred svećenicima koji su trubili u trube, a ostali narod pođe za kovčegom, dok su se trube jednako razlijegale."

¹⁰ Tada Jošua zapovjedi narodu: “Vi ne smijete podići bojnu viku i nemojte da vam se čuje glas, i nijedna riječ ne smije izići iz vaših usta dok vam ja ne kažem: Vičite! Tada podignite bojnu viku!”"

¹¹ Tako pusti da kovčeg Gospodnji obiđe oko grada jedanput. Tada odoše u tabor i ostadoše preko noći u taboru."

¹² Drugog jutra Jošua usta rano. Svećenici ponesoše kovčeg Gospodnji."

¹³ Se- dam svećenika, koji su nosili sedam truba od rogova pred kovčegom Gospodnjim, koračalo je uz jednako trubljenje truba. Ratnici su išli pred njima, a ostali je narod išao za kovčegom Gospodnjim, dok su se trube jednako razlijegale."

¹⁴ Tako obiđoše drugi dan jednom oko grada i vratiše se natrag u tabor. Tako učiniše šest dana."

¹⁵ A sedmi dan ustaše rano, kad je zora svanula, i obiđoše oko grada isto onako sedam puta; samo toga dana obiđoše oko grada sedam puta.""

¹⁶ Kad svećenici kod sedmoga ophoda zatrubiše u trube, povika Jošua narodu: “Podignite bojnu viku jer Gospodin daje grad u vaše ruke!"

¹⁷ Ali grad sa svim što je u njemu mora se posvetiti zakletvi za Gospodina. Samo bludnica Rahaba mora ostati na životu sa svima koji su kod nje u kući, jer je sakrila uhode koje smo bili poslali."

¹⁸ Ali se zakletoga čuvajte, da ne prisvojite što sebi od zakletoga, premda ste to posvetili zakletvi! Time biste na tabor Izrćlov navukli zakletvu i svalili ga u nesreću."

¹⁹ Sve srebro i zlato, sve mjedeno i željezno posuđe neka se posveti Gospodinu i neka dođe u riznicu Gospodnju!”"

²⁰ Tada podiže narod bojnu viku, te zatrubiše u trube. I kad narod začu glas truba i podiže bojnu viku iza glasa, tada se srušiše zidovi, i narod prodre u grad, svaki upravo ondje gdje je stajao. Tako zauzeše grad."

²¹ Tada oštricom mača izvršiše zakletvu na svemu što se nalazilo u gradu: na muževima i ženama, na mladima i starima, na govedima, ovcama i magarcima."

²² Onoj dvojici ljudi, koji su bili uhodili zemlju, zapovjedi Jošua: “Idite u kuću bludnice i izvedite otamo ženu sa svom njezinom svojtom, kako ste joj se zakleli!”"

²³ I mladi ljudi, uhode, ođoše i izvedoše Rahabu, njezina oca, majku, braću i svu njezinu svojtu. Sve njezine rođake izvedoše i pustiše ih izvan tabora izrćlskoga."

²⁴ A grad, i sve što je bilo u njemu, spališe ognjem; samo srebro i zlato, mjedeno i željezno posuđe, staviše u riznicu kuće Gospodnje.""

²⁵ A bludnicu Rahabu, s njezinom obitelji i sa svom njezinom svojtom, ostavi Jošua na životu, i tako ostade među Izrćlcima do dana današnjega, jer je bila sakrila glasnike koji su, po nalogu Jošuinu, uhodili Jerihon."

²⁶ U to vrijeme izreče Jošua ovo prokletstvo: “Proklet neka je pred Gospodinom čovjek koji se usudi opet sagraditi grad Jerihon! Za cijenu svog prvorođenca neka mu postavi temelj i za cijenu najmlađega svog sina neka mu stavi vrata!”"

²⁷ Gospodin je bio s Jošuom, tako da se njegovo ime razglasilo po svoj zemlji."

7

¹ Ali sinovi Izrćlovi prisvojiše sebi zakleto; jer Akan, sin Karmija, sina Zabdija, sina Zeraha, od Judina plemena, uze nešto sebi od zakletoga. Zato se raspali srdžba Gospodnja protiv sinova Izrćlovih. ""

² Posla naime Jošua neke ljude iz Jerihona u Aj kod Betela, istočno od Betela, i zapovjedi im: “Idite gore i uhodite pokrajinu!” Ljudi odoše gore i uhodiše Aj."

³ Kada se vratiše k Jošui, rekoše mu: “Ne treba gore ići sav narod, samo dvije do tri tisuće ljudi neka idu da osvoje Aj! Ne muči onamo sav narod, jer je njih samo malo!”"

⁴ Tako ode onamo od naroda jedno tri tisuće ljudi."

⁵ Ali ih ljudi iz Aja poubijaše jedno trideset i šest, progoniše ih od gradskih vrata do Šebarima i potukoše ih na obronku brijega. Tad klonu srce naroda i posta kao voda."

⁶ A Jošua razdre svoje haljine, baci se pred kovčegom Gospodnjim ničice na svoje lice sve do večeri, on i starješine Izrćlove, i posuše prah na glavu svoju."

⁷ Tada se pomoli Jošua: “Ah, Gospodine, Bože moj, zašto prevede ovaj narod preko Jordana, da nas predaš u ruke Amorejcima, da nas unište? O, da smo radije ostali s one strane Jordana!"

⁸ Ah, Gospodine, što da kažem kad je Izrćl okrenuo leđa svojim neprijateljima?"

⁹ Kanaanci i svi stanovnici zemlje to će čuti; oni će navaliti na nas i istrijebit će naše ime sa zemlje. Što ćeš onda učiniti od velikoga svojega imena?” ""

¹⁰ Tada Gospodin odgovori Jošui: “Ustani! Što ležiš na svojemu licu?"

¹¹ Izrćl je sagriješio; prekršili su moju zabranu koju sam im dao, prisvojili su sebi zakleto, počinili su krađu, posakrivali su i stavili među svoje stvari.""

¹² Zato ne mogu više sinovi Izrćlovi izdržati pred svojim neprijateljima moraju u bijeg pred svojim neprijateljima, jer su pali u prokletstvo. Ja ne ću više biti među vama ako ne uklonite iz svoje sredine zakleto."

¹³ Ustani, posveti narod i objavi: Posvetite se za sutra! Jer tako veli Gospodin, Bog Izrćlov: Zakleto je u tvojoj sredini, Izrćle! Ti ne ćeš moći izdržati pred svojim neprijateljima dok ne uklonite iz svoje sredine zakleto."

¹⁴ Zato ćete sutra rano pristupiti po svojim plemenima, i pleme koje označi Gospodin pristupit će po svojim obiteljima, i obitelj koju označi Gospodin pristupit će po svojim domovima, i iz doma koji označi Gospodin pristupit će čovjek za čovjekom."

¹⁵ Tko se tad nađe s predmetom zakletve, neka se spali sa svime što posjeduje, jer je prekršio zabranu Gospodnju i učinio sramotu u Izrćlu!”"

¹⁶ Kad Jošua sutradan rano dade da pristupe Izrćlci po svojim plemenima, bi označeno Judino pleme."

¹⁷ Potom dade da pristupe rodovi Judini, i bi označena obitelj Zerahovaca. Nato dade da pristupi obitelj Zerahovaca ? čovjek za čovjekom, i bi označen Zabdi."

¹⁸ Potom dade da pristupi njegov dom ? čovjek za čovjekom ? i bi označen Akan, sin Karmija, sina Zabdija, sina Zeraha, od plemena Judina."

¹⁹ Tada reče Jošua Akanu: “Moj sine, daj Gospodinu, Bogu Izrćlovu, čast i slavu! Priznaj mi što si učinio; ne krij mi ništa!” ""

²⁰ Akan odgovori Jošui: “Jest, ja sam sagriješio Gospodinu, Bogu Izrćlovu. Učinio sam ovo:"

²¹ vidio sam među plijenom lijep plašt iz Šineara, dvjesta šekela srebra i zlatan jezik, pedeset šekela težak. Polakomih se i uzeh. To je zakopano u šatoru u zemlji i srebro odozdo.”"

²² Jošua posla tamo poslanike. Oni otrčaše u šator i doista, bile su stvari zakopane u šatoru i odozdo srebro."

²³ Uzeše to iz šatora, donesoše Jošui i svim sinovima Izrćlovim i staviše pred Gospodina."

²⁴ Tada uze Jošua Akana, sina Zarejeva, i srebro, plašt i zlatni jezik, njegove sinove i kćeri, njegova goveda, njegove magarce i ovce, njegov šator, i sve što je posjedovao, i izvedoše ih u nazočnosti svega Izrćla u dolinu Ahor."

²⁵ Tamo reče Jošua: “Kako si nas ti strovalio u nesreću, tako će tebe danas strovaliti Gospodin u nesreću.” Tada ga kamenovaše svi Izrćlci i spališe ih, nakon što su bili kamenovani."

²⁶ Podigoše nad njim veliku gomilu kamenja, što se još danas može vidjeti. A Gospodin se vrati od žestine svojega gnjeva. Zato se ono mjesto zove sve do dana današnjega dolina Ahor."

8

¹ Gospodin reče Jošui: “Ne boj se i ne plaši se! Uzmi sa sobom sav narod, što je za boj, pa ustani i idi na Aj! Evo, predajem ti u ruke ajskoga kralja s njegovim narodom, gradom i zemljom."

² Učini s Ajem i njegovim kraljem kako si učinio s Jerihonom i njegovim kraljem! Ipak, plijen i stoku smijete uzeti za sebe. Napravi zasjedu gradu na njegovoj zapadnoj strani!”"

³ Tada usta Jošua sa svim narodom što je za boj, da idu na Aj, i izabra Jošua trideset tisuća ljudi, hrabrih momaka, i posla ih noću."

⁴ Dade im zapovijed: “Pazite, vi se trebate smjestiti u zasjedu protiv grada na njegovoj zapadnoj strani! Ne udaljujte se previše od grada i budite svi spremni!"

⁵ A ja ću se sa svim narodom što je uz mene primaknuti gradu, i ako oni tad prvi iziđu protiv nas, mi ćemo bježati pred njima."

⁶ Ako oni iziđu tako daleko da ih odvojimo od grada ? jer će misliti: Bježe pred nama kao prvi put ? i mi ćemo jednako još dalje bježati pred njima,"

⁷ tada vi provalite iz zasjede i zauzmite grad; jer će vam ga Gospodin, Bog vaš, dati u ruke.""

⁸ Kad zauzmete grad, zapalite ga! Učinite po zapovijedi Gospodnjoj! Pazite, to vam je moja zapovijed.”"

⁹ Nato ih otpusti Jošua, i oni ođoše u zasjedu i utaboriše se između Betela i Aja, zapadno od Aja. A Jošua prenoći među narodom."

¹⁰ Sutradan rano prebroji Jošua narod i pođe sa starješinama Izrćlovim na čelu vojske protiv Aja."

¹¹ Sva vojska, što je bila kod njega, pođe, stade se primicati i dođe pred grad. Utaboriše se sjeverno od Aja, tako da je bila dolina između njih i Aja."

¹² Tada uze oko pet tisuća ljudi i namjesti ih u zasjedu između Betela i Aja, zapadno od grada."

¹³ Nato se namjesti narod, sva vojska, što je bila na sjevernoj strani grada, i zaleđe, što je bilo na zapadnoj strani grada. A Jošua one noći pođe usred doline."

¹⁴ Ajski kralj to vidje, i tako ljudi u gradu poraniše i pohitješe protiv Izrćla u boj, i on i sav narod na mjesto kod pustinje. On naime nije znao da mu je bila namještena zasjeda zapadno od grada."

¹⁵ A Jošua i svi Izrćlci učiniše tako da se činilo kao da su od njih poraženi, i počeše bježati prema pustinji."

¹⁶ Tada je bio pozvan sav narod što je bio u gradu da ih tjera. I dok su tako tjerali Jošuu, sve su se više odvajali od grada."

¹⁷ Ne osta nitko u Aju i Betelu koji nije pošao u potjeru za Izrćlcima. A grad ostaviše otvoren i tjerali su Izrćlce."

¹⁸ Tada reče Gospodin Jošui: “Digni sulicu što ti je u ruci protiv Aja; jer ti ga dajem u ruke.” Jošua podiže sulicu što mu je bila u ruci protiv Aja.""

¹⁹ Tada se zasjeda brže-bolje podiže sa svojega mjesta, potrča, čim je Jošua bio podigao ruku, i dođe u grad, zauze ga odmah i zapali."

²⁰ I kad se Ajani obazreše i vidješe kako se dim iz grada diže prema nebu, nisu imali kamo bježati: ni amo ni tamo; jer se okrenula protiv progonitelja vojska koja je bježala prema pustinji.""

²¹ Kad naime vidješe Jošua i svi Izrćlci da je zasjeda zauzela grad i da se diže dim iz grada, okrenuše se i udariše na Ajane."

²² A drugi iz grada iziđoše pred njih, tako da su pali među Izrćlce, jer jedni dođoše s ove, drugi s one strane, i potukoše ih tako da ni jedan ne osta živ niti pobježe."

²³ A ajskoga kralja uhvatiše živa i dovedoše ga Jošui."

²⁴ I kad Izrćlci pobiše sve Ajane na slobodnom polju u pustinji, kamo su ih bili progonili, i padoše od mača svi do posljednjeg čovjeka, okrenuše se svi Izrćlci protiv Aja i pobiše ga oštricom mača."

²⁵ Broj svih koji padoše u onaj dan, ljudi i žena, iznosio je do dvanćst tisuća, sve samih Ajana."

²⁶ Jošua ne spusti svoje ruke, koju je bio podigao sa sulicom, dok ne pobi sve ajske stanovnike."

²⁷ Samo stoku i plijen toga grada uzeše Izrćlci sebi, po uputi Gospodnjoj, koju je on bio dao Jošui."

²⁸ Jošua dade spaliti Aj i učini ga zauvijek ruševinom, jednom pustoši, do dana današnjega."

²⁹ A ajskoga kralja dade objesiti na drvo do večeri. O sunčanom zalazu zapovjedi Jošua da skinu njegovo truplo. Baciše ga tad pred gradska vrata i podigoše nad njim veliku gomilu kamenja, koja je još tamo do dana današnjega."

³⁰ Tada Jošua načini žrtvenik Gospodinu, Bogu Izrćlovu, na gori Ebalu,"

³¹ kao što je bio zapovjedio Mojsije, Gospodnji sluga, sinovima Izrćlovim, kako je propisano u knjizi zakona Mojsijeva: žrtvenik od neklesana kamenja, na koje nije bilo došlo željezno oruđe. I prinesoše na njemu žrtve paljenice Gospodinu i zaklaše žrtve pričesnice."

³² Tad napisa ondje na kamenju prijepis Mojsijeva zakona, što ga je ovaj bio dao sinovima Izrćlovim."

³³ I sav Izrćl sa svojim starješinama, glavarima i sucima stade s obje strane kovčega prema levitskim svećenicima, koji su nosili kovčeg Saveza Gospodnjega, stranci i domaći, jedna polovina na gori Gerizimu, druga polovina na gori Ebalu, kao što je nekoć odredio Mojsije, sluga Gospodnji, da blagoslovi narod Izrćlov."

³⁴ Potom pročita sve riječi zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je zapisano u Knjizi zakona."

³⁵ Nije bilo nijedne riječi, od svega što je bio odredio Mojsije, koje ne pročita Jošua pred svom Izrćlovom općinom, i pred ženama, djecom i strancima koji su išli među njima."

9

¹ A kad to čuše svi kraljevi koji su prebivali s one strane Jordana na brdima i nizinama i na svoj obali velikoga mora sve do Libanona: Hititi i Amorejci, Kanaanci, Perižani, Hivijci i Jebusejci,"

² skupiše se da se složno bore protiv Jošue i Izrćlaca."

³ I stanovnici Gibeona čuše kako je Jošua postupao s Jerihonom i Ajem."

⁴ Tada se i oni dadoše na posao, ali prijevarom. Priskrbiše sebi živeža, uzeše stare vreće za svoje magarce i stare, poderane i iskrpane vinske mješine,"

⁵ obukoše staru, iskrpanu obuću i iznošene haljine i ponesoše sa sobom na put osušen i razdrobljen kruh."

⁶ Tako odoše k Jošui u tabor u Gilgal i rekoše njemu i Izrćlcima: “Iz daleke zemlje dođosmo. Sklopite s nama ugovor.”"

⁷ Ali Izrćlci izjaviše Hivijcima: “Možda prebivate među nama; kako da onda sklopimo ugovor s vama?” ""

⁸ Oni rekoše Jošui: “Mi smo tvoje sluge.” Kad ih Jošua upita: “Tko ste i odakle dolazite?”,"

⁹ odgovoriše mu: “Iz zemlje vrlo daleke dođoše tvoje sluge zbog slave Gospodina, Boga tvojega. Jer čusmo glas o njemu: sve što je učinio u Egiptu"

¹⁰ i sve što je učinio dvojici amorejskih kraljeva s one strane Jordana: Sihonu, hešbonskom kralju, i Ogu, bašanskom kralju, u Aštarotu."

¹¹ Tada nam rekoše naše starješine i svi stanovnici zemlje: Uzmite sebi živeža na put, idite im ususret i recite im: Mi smo vaše sluge; sklopite s nama ugovor!""

¹² Ovo je naš kruh. Bio je još vruć kad ga kod kuće uzesmo sa sobom za put, u dan u koji iziđosmo da dođemo k vama. Sad vidite da je osušen i razdrobljen."

¹³ I ovo su vinske mješine. Bile su nove kad ih napunismo. A sad vidite da su poderane. I ovo su naše haljine i naša obuća, od dalekog puta sasvim su izderane.”"

¹⁴ Tada uzeše ljudi nešto njihova živeža, ali ne potražiše odluke Gospodnje."

¹⁵ Štoviše, Jošua dogovori s njima mir i sklopi s njima ugovor da će ih ostaviti na životu. I zakleše im se knezovi općine."

¹⁶ Kad tri dana nakon sklapanja ugovora s njima doznaše da su iz blizine i da prebivaju među njima,"

¹⁷ podigoše se sinovi Izrćlovi i treći dan dođoše u njihove gradove. Gradovi se njihovi zvali Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim."

¹⁸ A sinovi im Izrćlovi ne učiniše ništa nažao, jer su im se knezovi općine bili zakleli Gospodinom, Bogom Izrćlovim. Zato je sva općina mrmljala protiv knezova."

¹⁹ Ali svi knezovi rekoše svoj općini: “Mi smo im se zakleli Gospodinom, Bogom Izrćlovim. Zato im ne smijemo ništa učiniti."

²⁰ Ovako ćemo postupati s njima: Darovat ćemo im život, da ne dođe gnjev na nas zbog zakletve kojom im se zaklesmo.”"

²¹ Tako im izjaviše knezovi: “Neka ostanu na životu!” A sjekli su drva i nosili vodu za svu općinu, kako su im bili predložili knezovi."

²² Jošua ih dade dozvati i reče im: “Zašto nas prevariste i rekoste: Vrlo daleko prebivamo od vas, kad eto prebivate među nama?"

²³ Zato sada neka ste prokleti i neka ste do vijeka sluge, neka siječete drva i nosite vodu za kuću Boga mojega!”"

²⁴ Oni priznaše Jošui i rekoše: “Tvojim slugama bilo je javljeno da je Gospodin, Bog vaš, zapovjedio svojemu sluzi Mojsiju da vam dade svu zemlju i da istrijebi sve stanovnike zemlje ispred vas. Zato se vrlo uplašismo za svoj život i tako učinismo."

²⁵ A sada smo, eto, u tvojoj ruci. čini s nama kako ti se učini da je dobro i pravo!”"

²⁶ On tada učini s njima na spomenut način i sačuva kod sinova Izrćlovih da ih ne pobiše."

²⁷ Tako im onda odredi Jošua da sijeku drva i nose vodu za općinu i za žrtvenik Gospodnji do današnjega dana, na mjestu koje izabere Gospodin."

10

¹ Adoni-Sedek, kralj jeruzalemski, sazna da je Jošua osvojio Aj i uništio ga zakletvom, da je kao s Jerihonom i njegovim kraljem učinio i s Ajem i njegovim kraljem, i da su stanovnici Gibeona sklopili mir s Izrćlom i ostali među njima."

² Tada se vrlo uplašiše. Jer je Gibeon bio velik grad, kao kakav kraljevski grad, i veći od Aja, i svi njegovi ljudi bili su hrabri."

³ Zato posla Adoni-Sedek, jeruzalemski kralj, ka Hohamu, hebronskom kralju, k Piramu, jarmutskom kralju, k Jafiji, lakiškom kralju, i k Debiru, eglonskom kralju, i poruči im:"

⁴ ”Dođite k meni i pomozite mi da porazimo Gibeon, jer je sklopio mir s Jošuom, i sa sinovima Izrćlovim!”"

⁵ Tada se ujedine i pođoše petorica amorejskih kraljeva: jeruzalemski, hebronski, jarmutski, lakiški i eglonski kralj, sa svim svojim vojskama; opkoliše Gibeon i napadoše ga. ""

⁶ A Gibeonci poslaše k Jošui u tabor u Gilgalu i poručiše: “Ne diži svoje ruke sa svojih slugu! Dođi brzo k nama, spasi nas i pomozi nam! Jer se ujediniše protiv nas svi amorejski kraljevi, koji stanuju u gorama.”"

⁷ Tada izađe Jošua iz Gilgala, on i s njim sav njegov narod što je bio za boj, sve sami junaci."

⁸ I Gospodin reče Jošui: “Ne boj ih se! Jer ih dajem u tvoje ruke. Nijedan od njih ne će se održati pred tobom.”"

⁹ I Jošua udari na njih iznenada ? svu noć je išao od Gilgala ?"

¹⁰ i smete ih Gospodin pred Izrćlcima tako da su ih oni ljuto pobili kod Gibeona i tjerali ih putem prema Bet Horonu i odbili ih do Azeke i Makede."

¹¹ Kad su bježeći pred Izrćlcima bili na bethoronskoj vrleti, baci Gospodin na njih veliko kamenje iz neba sve do Azeke, tako da su bili potučeni. Više je bilo onih koji izginuše od kamene tuče, negoli onih koje pobi mač sinova Izrćlovih."

¹² Tada se pomoli Jošua Gospodinu, u dan kad Gospodin predade Amorejce sinovima Izrćlovim, i povika pred sinovima Izrćlovim: “Stani sunce kod Gibeona i mjeseče u ajalonskoj dolini!”"

¹³ I stade sunce, i zaustavi se mjesec, dok se ne osveti narod svojim neprijateljima. Ne stoji li to u knjizi junaka? Tako stade sunce nasred neba i gotovo cijeli dan nije htjelo zaći."

¹⁴ Takva dana nije bilo ni prije ni poslije, da je Gospodin poslušao glas čovjeka; jer se je Gospodin borio za Izrćla.""

¹⁵ Nato se vrati Jošua sa svim Izrćlcima u tabor u Gilgal."

¹⁶ A onih pet kraljeva pobježe i sakri se u pećini kod Makede."

¹⁷ Kad je Jošui bilo javljeno: “Pet kraljeva sakrilo se u pećini kod Makede”,"

¹⁸ izda Jošua zapovijed: “Dovucite veliko kamenje pred ulaz pećine i postavite ljude pred nju, da je čuvaju!"

¹⁹ A vi drugi ne stojte, nego progonite svoje neprijatelje i pratite ih u stopu! Ne dajte im da umaknu u svoje gradove; jer vam ih dade u ruke Gospodin, Bog vaš.” ""

²⁰ I kad ih Jošua i sinovi Izrćlovi u vrlo velikom broju pobiše posve ? samo su se neki mogli spasiti i umaći u tvrde gradove ?"

²¹ vrati se sva vojska u miru k Jošui u tabor u Makedu, a da nitko ne makne svojim jezikom na sinove Izrćlove."

²² I Jošua izda zapovijed: “Otvorite ulaz u pećinu i izvedite mi iz pećine onih pet kraljeva!”"

²³ Učiniše tako i izvedoše mu iz pećine onih pet kraljeva: jeruzalemskog, hebronskog, jarmutskog, lakiškog i eglonskog kralja."

²⁴ A kad izvedoše te kraljeve Jošui, sazva Jošua sve Izrćlce i reče vođama vojnikâ koji su bili pošli s njim: “Pristupite i stavite nogu na vrat tim kraljevima!” Oni pristupiše i staviše im na vrat nogu."

²⁵ Tada im reče Jošua: “Ne bojte se i ne plašite se! Budite hrabri i jaki! Jer tako će Gospodin učiniti svim vašim neprijateljima s kojima se morate boriti.”"

²⁶ Nato ih dade Jošua posjeći i poubijati i objesiti na pet stabala. Visjeli su na stablima do večeri."

²⁷ A o sunčanom zalazu zapovjedi Jošua te ih skinuše sa stabala i baciše ih u pećinu u koju su se bili sakrili, i staviše veliko kamenje na ulaz u pećinu, koje osta tamo da danas."

²⁸ Jošua osvoji onda Makedu, udari grad zajedno s njegovim kraljem oštricom mača i uništi ga zakletvom. Od svega stanovništva ne pusti nijednoga da uteče. Makedskom kralju učini isto onako kao što učini jerihonskom kralju."

²⁹ Tada ode Jošua sa svim Izrćlcima od Makede dalje u Libnu i udari na Libnu."

³⁰ Jer Gospodin i nju zajedno s njezinim kraljem predade u ruke Izrćlcima, udari je oštricom mača zajedno sa svim stanovništvom. Ne pusti nijednoga da uteče. Učini njezinu kralju isto ono što učini jerihonskom kralju."

³¹ Potom ode Jošua sa svim Izrćlcima od Libne dalje u Lakiš, utabori se pred njim i napade ga."

³² I Gospodin predade Lakiš u ruke Izrćlcima. Osvoji ga drugi dan i udari ga sa svim stanovništvom oštricom mača, isto onako kako učini s Libnom."

³³ Tada dođe Horam, gezerski kralj, da pomogne Lakišu. Ali Jošua pobi njega i njegove ljude, tako da nijedan od njih ne osta živ."

³⁴ Potom pođe Jošua sa svim Izrćlcima od Lakiša dalje u Eglon. Utaboriše se pred njim i napadoše ga."

³⁵ Još isti dan osvojiše ga i udariše ga oštricom mača. Sve stanovništvo uništi onoga dana zakletvom, isto onako kako učini s Lakišom."

³⁶ Onda se podiže Jošua sa svim Izrćlcima od Eglona u Hebron, i napadoše ga."

³⁷ I osvojiše ga i udariše ga oštricom mača zajedno s kraljem, sa svim gradovima i sa svim stanovništvom. Ne pusti nijednoga da uteče, isto onako kako učini s Eglonom. I uništi zakletvom grad i sve njegovo stanovništvo."

³⁸ Potom se okrenu Jošua sa svim Izrćlcima prema Debiru i napadne ga."

³⁹ Osvoji ga s njegovim kraljem i sa svim gradovima. Udariše ga oštricom mača i uništiše zakletvom sve stanovništvo. Ne pusti nijednoga da uteče. Kao što učini s Hebronom, tako učini i s Debirom i njegovim kraljem, isto onako kako učini i s Libnom i njezinim kraljem."

⁴⁰ Tako pobi Jošua svu zemlju, gore, južni kraj, nizine i humove sa svim njihovim kraljevima. Ne pusti nijednoga da uteče, i sve što je bilo živo, uništi zakletvom, kao što je bio zapovjedio Gospodin, Bog Izrćlov."

⁴¹ Jošua ih pobi od Kadeš Barnee do Gaze, nadalje svu gošensku zemlju do Gibeona."

⁴² Sve one kraljeve i zemlju uze Jošua odjednom jer se borio s Izrćlom Gospodin, Bog Izrćlov."

⁴³ Potom se vrati Jošua sa svim Izrćlcima u tabor u Gilgal."

11

¹ A kad to ču Jabin, hasorski kralj, posla obavijest Jobabu, madonskom kralju i šimronskom i akšafskom kralju,"

² te kraljevima na sjeveru u gorama, u ravnici južno od Kinereta, u nizini i na visini dorskoj uz more,"

³ Kanaancima na istoku i zapadu, Amorejcima, Hititima, Perižanima i Jebusejcima u gorama i Hivijcima pod Hermonom u zemlji Mispi."

⁴ I izađoše oni sa svim svojim vojskama. Bio je to ratnički narod, mnogobrojan kao pijesak na obali morskoj, s veoma brojnim konjima i kolima."

⁵ Svi ti kraljevi dogovoriše se, dođoše i utaboriše se na vodi Meromu, da se bore s Izrćlom."

⁶ A Gospodin reče Jošui: “Ne boj ih se! Jer sutra u ovo doba sve ću ih pobijene staviti pred Izrćla. Njihove konje ohromi i njihova bojna kola spali ognjem!”"

⁷ Tada ih Jošua napade iznenada sa svom svojom vojskom na vodi Meromu, i udariše na njih."

⁸ I Gospodin ih dade u ruke Izrćlcima. Oni ih poraziše i potjeraše ih do velikoga Sidona i do Misrefot Majima i do u dolinu Mispu na istoku; tako ih pobiše da ih više ne preosta nijedan.""

⁹ Jošua im tada učini kao što mu je bio Gospodin zapovjedio: konje im ohromi i kola im spali ognjem."

¹⁰ Tada se vrati Jošua i zauze Hasor, i dade njegova kralja smaknuti mačem. Hasor je bio prije glavni grad svim onim kraljevstvima."

¹¹ Pobiše sve stanovništvo oštricom mača izvršujući zakletvu. Ništa ne osta od onoga što je bilo živo. A Hasor dade spaliti ognjem."

¹² Sve one kraljevske gradove sa svim njihovim kraljevima uze Jošua u svoju vlast i pobije ih oštricom mača izvršujući zakletvu na njima, kao što je bio zapovjedio Mojsije, sluga Božji."

¹³ Ali nijednoga grada, od onih koji su bili na visinama, ne mogoše Izrćlci spaliti. Jedino Hasor spali Jošua."

¹⁴ Sav plijen iz onih gradova i stoku uzeše Izrćlci za sebe. A ljude sasjekoše oštricom mača, te ih posve uništiše; ne osta nitko živ.""

¹⁵ Kako je bio Gospodin zapovjedio svojemu sluzi Mojsiju, tako Mojsije zapovjedi Jošui, i učini Jošua. Ništa ne izostavi od svega što je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju."

¹⁶ Tako zauze Jošua svu tu zemlju: gore, sav južni kraj, svu gošensku zemlju, nizine, jordansku ravnicu, goru Izrćlovu i njezinu nizinu;""

¹⁷ od golih gora što se dižu prema Seiru do Baal Gada u ravnici libanonskoj pod gorom Hermonom. Sve njihove kraljeve zarobi i dade ih pogubiti."

¹⁸ Dugo vremena ratovao je Jošua sa svim onim kraljevima."

¹⁹ Nije bilo grada koji bi se mirno predao sinovima Izrćlovim, osim Hivijaca koji su stanovali u Gibeonu. Inače su morali sve osvojiti silom oružja."

²⁰ Jer je od Gospodina bilo tako određeno da im je on otvrdnuo srce, te su se borili protiv Izrćla tako da se je mogla bez milosti izvršiti zakletva na njima i da su bili istrijebljeni, kao što je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju."

²¹ Tada iziđe Jošua i uništi Anakovce u gorama, u Hebronu, Debiru i Anabu i na svim gorama judejskim i na svim gorama Izrćlovim, na njima i na njihovim gradovima izvrši Jošua zakletvu."

²² Nijedan Anakovac ne osta više u zemlji sinova Izrćlovih; samo u Gazi, Gatu i Ašdodu osta ih nekoliko.""

²³ Tako zauze Jošua svu zemlju, upravo onako kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju, i dade je Jošua sinovima Izrćlovim u baštinu, po njihovim dijelovima, po njihovim plemenima. I zemlja počinu od rata."

12

¹ Ovo su kraljevi zemlje koje pobijediše sinovi Izrćlovi i zemlju im osvojiše: s one strane Jordana na istoku od rijeke Arnona do gore Hermona i sve ravnice istočno od Jordana."

² Sihon, amorejski kralj, koji je stanovao u Hešbonu vladao je od Aroera, koji leži na obali Arnona, od sredine doline i preko polovine Gileada do rijeke Jaboka, granice Amonovih sinova"

³ i preko jordanske doline do istočne strane jezera Kinereta i do istočne strane mora pustinje, Slanoga mora, prema Bet Haješimotu i južno uz podnožje obronaka Pisge."

⁴ Nadalje pokrajina Oga, bašanskoga kralja, koji je pripadao ostacima Refaima i prebivao u Aštarotu i Edreju."

⁵ Vladao je gorom Hermonom, Salkom i cijelim Bašanom do granice Gešura i Maakada i polovinom Gileada do pokrajine Sihona, hešbonskoga kralja."

⁶ Mojsije, sluga Gospodnji, i sinovi Izrćlovi poraziše ih i Mojsije, sluga Gospodnji, dade to u posjed Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeova plemena."

⁷ A ovo su kraljevi zemlje koje Jošua i sinovi Izrćlovi pobijediše u zapadnoj jordanskoj zemlji, od Baal Gada u libanonskoj dolini do golih gora što se dižu prema Seiru, i njihovu zemlju dade Jošua u posjed plemenima Izrćlovim po njihovim dijelovima:"

⁸ u gorama, u nizinama, u jordanskoj ravnici, na obroncima, u pustinji i u južnom kraju, zemlju Hetita, Amorejaca, Kanaanacâ, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca:"

⁹ Jedan jerihonski kralj, jedan ajski kralj kod Betela,"

¹⁰ jedan jeruzalemski kralj; jedan hebronski kralj, ""

¹¹ jedan jarmutski kralj, jedan lakiški kralj,"

¹² jedan eglonski kralj; jedan gezerski kralj, ""

¹³ jedan debirski kralj, jedan gederski kralj,"

¹⁴ jedan hormski kralj, jedan aradski kralj,"

¹⁵ jedan libnanski kralj, jedan adulamski kralj,"

¹⁶ jedan makedski kralj; jedan betelski kralj, ""

¹⁷ jedan tapuanski kralj, jedan heferski kralj,"

¹⁸ jedan afečki kralj, jedan šaronski kralj,"

¹⁹ jedan madonski kralj, jedan hasorski kralj,"

²⁰ jedan šimron-meronski kralj, jedan ahšafski kralj,"

²¹ jedan tanaački kralj, jedan megidski kralj,"

²² jedan kedeški kralj, jedan jokneamski kralj na Karmelu,"

²³ jedan dorski kralj na dorskim visinama, jedan kralj pogana u Gilgalu,"

²⁴ jedan tirški kralj; svega trideset i jedan kralj. ""

13

¹ Kad Jošua postade star i vremešan, reče mu Gospodin: “Ti si star i vremešan. A velik dio zemlje ostao je još neosvojen."

² Ovo je zemlja što je još ostala: sve pokrajine Filistejaca i sva zemlja Gešur"

³ od Šihora, istočno od Egipta do ekronske pokrajine na sjeveru, što pripada pokrajini Kanaanaca; pet filistejskih kneževina, naime u Gazi, Ašdodu, Aškelonu, Gitu i Ekronu, dalje Avejci""

⁴ na jugu, sva zemlja Kanaanaca i Ara Sidonaca do Afeke, do amorejske granice;""

⁵ onda zemlja Giblijaca i sav Libanon u istočnom dijelu, od Baal Gada na podnožju Hermona do puta u Hamat."

⁶ Sve stanovnike Libanona do Misrefota Majima, sve Sidonce ja ću sâm otjerati ispred sinova Izrćlovih. Samo razdijeli to Izrćlu ždrijebom u baštinu, kao što sam ti zapovjedio!"

⁷ Razdijeli sad, dakle, tu zemlju u baštinu među devet plemena i polovinu Manašeova plemena!”"

⁸ S tim su bili primili Rubenovci svoj dio, što im ga je bio Mojsije odredio u istočnoj jordanskoj zemlji, što im ga je bio ostavio Mojsije, sluga Gospodnji,"

⁹ od Aroera na obali Arnona i od grada u sredini doline, i svu ravnicu Medebe do Dibona,"

¹⁰ te sve gradove amorejskoga kralja Sihona, koji je vladao u Hešbonu, do pokrajine sinova Amonovih;""

¹¹ i Gilead i pokrajinu gešursku i maakansku, i svu goru Hermon i sav Bašan do Salke,"

¹² sve kraljevstvo Oga u Bašanu, koji je vladao u Aštarotu i Edreju. On je bio još preostao od ostataka Refaima, što ih je bio Mojsije pobijedio i protjerao iz njihova posjeda."

¹³ Ali Gešurce i Maakance ne protjeraše sinovi Izrćlovi, i tako ostadoše Gešurci i Maakanci među Izrćlom do dana današnjega."

¹⁴ Samo plemenu Levijevu ne dade baštine: žrtve paljenice Gospodina, Boga Izrćlova, jesu njegova baština, kao što mu je bio obećao."

¹⁵ Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po njihovim rodovima."

¹⁶ Oni dobiše područje od Aroera i od grada u sredini doline i svu ravnicu kod Medebe:"

¹⁷ Hešbon, sa svim mjestima što leže na ravnici, Dibon, Bamot Baal, Bet Baal Meon,"

¹⁸ Jahas, Kedemot, Mefaat,"

¹⁹ Kirjatajim, Sibmu, Seret Hašahar na gori u dolini,"

²⁰ Bet Peor, obronke Pisge i Bet Haješimot"

²¹ i sve druge gradove u ravnici. Nadalje sve kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona, koji je vladao u Hešbonu, Mojsije ga je pobijedio zajedno s knezovima midjanskim: Avijem, Rekemom, Surom, Hurom i Rebom, knezovima Sihonovim, koji su prebivali u zemlji."

²² I vračara Bileama, sina Beorova, ubiše sinovi Izrćlovi mačem, nakon što su mačem bili poubijali druge."

²³ Granica Rubenovih sinova bila je Jordan s obalom. To je bila baština Rubenovih sinova po njihovim rodovima: gradovi s pripadajućim selima."

²⁴ Onda dade Mojsije plemenu Gadovu, Gadovim sinovima, dijelove po njihovim rodovima."

²⁵ Oni dobiše ovo područje: Jazer i sve gileadske gradove, polovinu zemlje sinova Amonovih do Aroera, istočno od Rabe,"

²⁶ te od Hešbona do Ramot-Hamispe i Betonima i od Mahanajima do debirske pokrajine;""

²⁷ onda u dolini: Bet Haram, Bet Nimru, Sukot i Safon, ostatak kraljevstva Sihona, hešbonskoga kralja: Jordan sa svojom obalom do kraja Kineretskoga jezera, na istočnoj strani Jordana."

²⁸ To je baština sinova Gadovih po njihovim rodovima: gradovi i njihova sela."

²⁹ Onda dade Mojsije polovini Manašeova plemena dijelove, i to: polovina plemena sinova Manašeovih dobi po svojim rodovima"

³⁰ ovo područje: proteže se ono od Mahanajima preko svega Bašana, sve kraljevstvo Oga, bašanskoga kralja, i sva Jairova sela, što su u Bašanu, šezdeset gradova."

³¹ A polovinu Gileada i Aštarot i Edrej, glavne gradove kraljevstva Ogova u Bašanu, dobiše sinovi Makira, Manašeova sina, i to polovina Makirovih sinova, po njihovim rodovima."

³² To je što razdijeli kao baštinu Mojsije na moapskim poljanama, s one strane Jordana, istočno od Jerihona."

³³ A plemenu Levijevu ne dade Mojsije baštine. Gospodin, Bog Izrćlov, je njihova baština, kao što im je obećao."

14

¹ Ovo je što dobiše sinovi Izrćlovi u kanaanskoj zemlji kao baštinu, što im svećenik Eleazar i Jošua, Nunov sin, i plemenski poglavari izrćlskih plemena"

² kao njihovu baštinu razdijeliše ždrijebom, kao što je bio Gospodin odredio preko Mojsija za devet plemena i polovinu plemena."

³ Dvama plemenima i polovini plemena bio je naime Mojsije odredio baštinu s one strane Jordana, a levitima nije bio dao baštine među njima."

⁴ Jer Josipovih sinova bila su dva plemena: Manaše i Efrajim. A levitima ne dadoše dijela u zemlji, nego samo gradove za prebivanje i pašnjake za stoku i za blago."

⁵ Kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju, tako učiniše sinovi Izrćlovi i razdijeliše zemlju."

⁶ Tada pristupiše Judini sinovi k Jošui u Gilgalu i Kaleb, sin Jefuneov, Kenižanin, reče mu: “Ti znaš što je odredio Gospodin Mojsiju, čovjeku Božjemu, za me i za te u Kadeš Barnei."

⁷ Bilo mi je četrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Gospodnji, iz Kadeš Barne da uhodim zemlju, i donesoh mu izvještaj, kako sam mislio u svom srcu."

⁸ A moji drugovi, koji su išli sa mnom, uplašiše srce narodu, ali ja sam bio posve na strani Gospodina, Boga svojega."

⁹ I zakle se Mojsije onoga dana: Zemlja na koju je stupila tvoja noga pripast će tebi i tvojim sinovima kao baština u vječna vremena, jer si posve stupio na stranu Gospodina, Boga mojega."

¹⁰ I Gospodin me, kako vidiš, po svom obećanju sačuva u životu punih četrdeset i pet godina, od vremena kad Gospodin reče Mojsiju onu riječ, dok je Izrćl išao po pustinji i sad, eto, imam osamdeset i pet godina."

¹¹ Danas sam još krepak kao onda kad me je Mojsije poslao. Moja je snaga danas još kao onda kad se je trebalo boriti, i dolaziti i odlaziti."

¹² Zato mi daj sada tu gorovitu zemlju, za koju je onda govorio Gospodin! Jer ti si sam onda čuo da su tamo Anakovci i veliki utvrđeni gradovi. Možda je Gospodin sa mnom, i ja ću ih moći protjerati kako je to obećao Gospodin.”"

¹³ Tada ga Jošua blagoslovi i dade Kalebu, Jefuneovu sinu, Hebron kao baštinu."

¹⁴ Zato pripada Hebron Kalebu, Jefuneovu sinu, Kenižaninu, kao baština sve do dana današnjega, jer je naime on svom dušom dizao Gospodina, Boga Izrćlova."

¹⁵ Hebron se je prije zvao grad Arbe. Taj je bio najveći čovjek među Anakovcima. I zemlja počinu od rata."

15

¹ Dio za pleme sinova Judinih, po njihovim rodovima, bio je prema edomskomu području, južno od Sinske pustinje, na krajnjem jugu."

² Njihova južna granica ide od kraja Slanoga mora, od južnoga rta,"

³ onda teče na južnu stranu visine Akrabima, produžuje do Sina, uzlazi južno od Kadeš Barnee, ide dalje na Hesron, diže se onda na Adar, okreće se prema Karkai,"

⁴ potom ide k Asmoni i produžuje do egipatskoga potoka, dok ne završi granica na moru. To neka vam bude južna granica!"

⁵ Istočna je granica Slano more do ušća Jordana. Sjeverna granica počinje na sjevernom kraju mora, kod ušća Jordana."

⁶ Tada se diže granica u Bet-Hoglu, teče sjeverno uz Bet-Arabu, onda ide gore na kamen Bohana, Rubenova sina."

⁷ Potom se diže granica od doline Akora prema Debiru, okreće se na sjever prema Gelilotu, koja leži naprema visini Aduminu, što se nalazi južno od potoka. Onda teče granica prema vodi En-Šemeša i ide dalje do studenca Rogela."

⁸ Nato se granica diže preko doline Ben-Hinom sina, južno od sljemena Jebusejaca to jest Jeruzalema. Potom se granica penje k vrhuncu gore, koja je pred dolinom Hinom na zapadu, na sjevernom kraju ravnice Refaimâ."

⁹ Od vrhunca gore savija se tad granica k izvoru vode Neftoah, ide dalje prema gradovima gore Efrona i odvija se k Baali, to jest Kirjat Jearimu."

¹⁰ Od Baale okreće se granica na zapad prema gori Seiru, na sjevernu stranu od gore Jearima, to jest Kesalona, spušta se u Bet-Šemeš i ide k Timni."

¹¹ Dalje ide granica k sjevernom obronku Ekrona, potom se proteže do Šikrona, ide prema gori Baali i teče dalje do Jebneela. Tako završava granica na moru."

¹² Zapadna je granica Veliko more s obalom. To je granica plemena Judinih sinova uokolo, po njihovim rodovima."

¹³ A Kalebu, sinu Jefuneovu, Jošua dade dio među sinovima Judinim, kao što mu je bio zapovjedio Gospodin, naime grad Arbe, Anakova oca, to jest Hebron."

¹⁴ Kaleb protjera odatle tri Anakova sina: Šešaja, Ahimana i Talmaja, Anakove potomke."

¹⁵ Otamo ode protiv stanovnika Debira; Debir se je prije zvao Kirjat-Sefer.""

¹⁶ Tada reče Kaleb: “Tko savlada i zauzme Kirjat-Sefer, dat ću mu svoju kćer Aksu za ženu.”"

¹⁷ I zauze ga Otniel, sin Kenaza, koji je bio brat Kalebov. I dade mu svoju kćer Aksu za ženu."

¹⁸ Kad je polazila, nagovori svojega oca i izmoli od njega komad oraće zemlje. Ona se spusti s magarca, i Kaleb je upita: “Što ti je?”"

¹⁹ Ona odgovori: “Daj mi svadbeni dar! Udao si me u južnu zemlju, pa mi daj i vodene izvore!” I dade joj studence u visini i studence u nizini."

²⁰ To je baština plemena Judinih sinova po njihovim rodovima:"

²¹ gradovi u južnoj zemlji, u graničnom području plemena sinova Judinih prema edomskoj granici bili su: Kabseel, Eder, Jagur,"

²² Kina, Dimona, Adada,"

²³ Kedeš, Hasor Jitnan,"

²⁴ Zif, Telem, Bealot,"

²⁵ Novi Hasor, Kirjat-Hesron, to jest Hasor,"

²⁶ Amam, Šema, Molada,"

²⁷ Hasar Gada, Hešmon, Bet-Pelet,"

²⁸ Hasar Šual, Beer Šeba, Bazjotja,"

²⁹ Baala, Ijim, Esem,"

³⁰ Eltolad, Kesil, Horma,"

³¹ Siklag, Madmana, Sansana,"

³² Lebaot, Šelhim, En Rimon: svega dvadeset i devet gradova s pripadajućim selima."

³³ U nizini: Eštaol, Sora, Ašna,"

³⁴ Zanoah, En Ganim, Tapuah, Hćnam,"

³⁵ Jarmut, Adulam, Soko, Azeka,"

³⁶ Šaarajim, Aditajim, Hagedera i Gederotajim: četrnćst gradova s pripadajućim selima."

³⁷ Senan, Hadaša, Migdal Gad,"

³⁸ Dilean, Hamispe, Jokteel"

³⁹ Lakiš, Boskat, Eglon,"

⁴⁰ Kabon, Lahmas, Kitliš,"

⁴¹ Gederot, Bet-Dagon, Naama, Makeda: šesnćst gradova s pripadajućim selima,"

⁴² Libna, Eter, Ašan,"

⁴³ Jiftah, Ašna, Nesib,"

⁴⁴ Keila, Akzib i Mareša: devet gradova sa svojim selima."

⁴⁵ Ekron s naseljima i selima."

⁴⁶ Od Ekrona do mora sve što je kod Ašdoda i njegovih sela:"

⁴⁷ Ašdod s naseljima i selima, Gaza s naseljima i selima do egipatskoga potoka; granica je Veliko more.""

⁴⁸ U gori: Šamir, Jatir, Soko,"

⁴⁹ Dana, Kirjat Sefer, to jest Debir,"

⁵⁰ Anab, Eštemoa, Anim,"

⁵¹ Gošen, Holon i Gilo: jedanćst gradova s pripadajućim selima."

⁵² Arab, Duma, Ešean,"

⁵³ Janum, Bet-Tapuah, Afeka,"

⁵⁴ Humta, Kirjat-Arba, to jest Hebron, i Sior: devet gradova s pripadajućim selima."

⁵⁵ Maon, Karmel, Zif, Juta,"

⁵⁶ Jizreel, Jokdeam, Zanoah,"

⁵⁷ Hakajin, Gibea i Timna: deset gradova s pripadajućim selima,"

⁵⁸ Halhul, Bet-Sur, Gedor,"

⁵⁹ Maarat, Bet-Anot i Eltekon: šest gradova s pripadajućim selima, Tekoa, Efrata (Betlehem), Peor, Etan, Kulon, Tatam, Sores, Karem, Galim, Beter, Manah: jedanćst gradova s pripadajućim selima."

⁶⁰ Kirjat Baal, to jest Kirjat Jearim, i Haraba: dva grada s pripadajućim selima."

⁶¹ U pustinji: Bet-Haaraba, Midin, Sekaka,"

⁶² Hanib šan, Slani Grad, i En-Gedi: šest gradova s pripadajućim selima."

⁶³ A Jebusejce, koji su prebivali u Jeruzalemu, ne mogoše protjerati sinovi Judini. Tako ostadoše Jebusejci sa sinovima Judinim u Jeruzalemu do dana današnjega."

16

¹ Sinovi Josipovi dobiše ždrijebom svoj posjed od Jordana kod Jerihona, istočno od Jerihonskih voda, zatim pustinju koja se diže od Jerihona na betelsku goru."

² Onda ide granica od Betela u Luzu i pruža se prema pokrajini Arkijaca do Atarota."

³ Potom se spušta na zapad, u pokrajinu jafletsku do pokrajine donjega Bet-Horona i do Gezera. Njezin je kraj na moru."

⁴ I sinovi Josipovi, Manaše i Efrajim, dobiše baštinu."

⁵ Pokrajina sinova Efrajimovih, po njihovim rodovima, bila je ova: granica njihove baštine ide na istoku od Atrot Adara do gornjega Bet Horona."

⁶ Onda teče granica k moru, sjeverno od Mikmetata. Potom se savija granica prema istoku u Taanat Šilu i prolazi s istoka do Janoaha."

⁷ Od Janoaha silazi u Atarot i Naaratu, dotakne se Jerihona i završi na Jordanu."

⁸ Od Tapuaha ide granica prema zapadu do potoka Kane i završi na moru. To je baština plemena sinova Efrajimovih po njihovim rodovima."

⁹ K tomu dolaze Efrajimski gradovi, koji su bili odvojeni usred baštine sinova Manašeovih, svi gradovi s pripadajućim selima."

¹⁰ A ne protjeraše Kanaanaca koji su prebivali u Gezeru. Tako ostadoše Kanaanci među sinovima Efrajimovim do današnjega dana, a bili su dužni davati radnu snagu."

17

¹ I pripadne dio plemenu Manašeovu, a on je bio prvorođenac Josipov. Makiru, prvorođencu Manašeovu, Gileadovu ocu, pripadne Gilead i Bašan; jer je bio ratnik.""

² I ostali sinovi Manašeovi dobiše svoj dio, po svojim rodovima: sinovi Abiezorovi, sinovi Helekovi, sinovi Asrielovi, sinovi Šekemovi, sinovi Heferovi i sinovi Šemidini. To su muški potomci Manašea, Josipova sina, po svojim rodovima."

³ Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manašeova, nije imao sinova, nego samo kćeri. Ovo su im imena: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa."

⁴ One pristupiše svećeniku Eleazaru i Jošui, sinu Nunovu, i pred knezove i rekoše: “Gospodin je zapovjedio Mojsiju da nam da našu baštinu među braćom našom.” I dade im on po zapovijedi Gospodnjoj baštinu među braćom njihova oca."

⁵ Tako pripadne Manašeu deset dijelova, osim gileadske zemlje i Bašana, koji su s one strane Jordana;""

⁶ jer kćeri Manašeove dobiše baštinu među njegovim sinovima. A gileadska zemlja pripadne drugim Manašeovim sinovima."

⁷ Manašeova granica ide od Ašera u Mikmetat, koji leži istočno od Šekema. Potom ide granica na jug k stanovnicima Tapuaha."

⁸ Pokrajina Tapuah pripada Manašeu, a Tapuah sama, na granici Manašeovoj, pripada Efrajimovim sinovima."

⁹ Onda silazi granica k potoku Kani, južno od potoka. Ti gradovi među Manašeovim gradovima pripadaju Efrajimu. Onda ide granica Manašeova sjeverno od potoka i završava na moru."

¹⁰ Što leži prema jugu, pripada Efrajimu, i što leži prema sjeveru, Manašeu. Granica je more. Na sjeveru graniče s Ašerom, a na istoku s Jisakarom."

¹¹ U Jisakaru i Ašeru pripadaju Manašeu: Bet-Šean sa selima, Jibleam s pripadajućim selima, stanovnici u Doru sa selima, stanovnici u En-Doru sa selima, stanovnici u Tanaku s pripadajućim selima, stanovnici u Megidu s pripadajućim selima: tri uzvisine."

¹² A sinovi Manašeovi ne mogoše osvojiti te gradove, i pođe za rukom Kanaancima da ostanu u toj pokrajini."

¹³ Ali kad ojačaše sinovi Izrćlovi, udariše rabotu na Kanaance; ali ih potpuno ne protjeraše. ""

¹⁴ A Josipovi sinovi upitaše Jošuu: “Zašto si mi dao samo jedan ždrijeb i jedan dio za baštinu, kad sam ipak mnogobrojan narod, jer me je dosad blagoslivljao Gospodin?”"

¹⁵ Jošua im odgovori: “Kad si mnogobrojan narod, onda pođi u šumu i tamo iskrči sebi zemlje u pokrajini Perižana i Refaima, ako ti je pretijesna Efrajimova gora!”"

¹⁶ Sinovi Josipovi odvratiše: “Nije nam dosta ta gora. Jer svi Kanaanci, koji stanuju dolje u ravnici, imaju željezna kola, i oni koji stanuju u Bet-Šeanu i selima i oni koji su u jizreelskoj ravnici.”"

¹⁷ Tada odgovori Jošua kući Josipovoj, Efrajimovoj i Manašeovoj: “Mnogobrojan si narod i imaš veliku moć. Zato ne ćeš dobiti samo jedan ždrijeb."

¹⁸ Jer će ti pripasti gora. Ako je šuma, iskrči je! Onda će prihodi iz nje biti tvoji. Jer ćeš protjerati Kanaance, ako i imaju željezna kola, ako i jesu jaki.”"

18

¹ Nato se sabra sva općina sinova Izrćlovih u Šilo. Tamo su bili namjestili Šator svjedočanstva, kad im se zemlja bila podvrgla."

² Ali među sinovima Izrćlovim još je ostalo sedam plemena kojima još nije bila dana baština."

³ Tada reče Jošua sinovima Izrćlovim: “Dokle ćete još tako oklijevati da ne pođete zaposjesti zemlju koju vam je dao Gospodin, Bog otaca vaših?"

⁴ Izaberite sebi tri čovjeka iz svakoga plemena! Ja ću ih poslati da se dignu i prođu zemljom te je popišu, da bi se odredila baština. Kad se vrate k meni,"

⁵ neka razdijele među sobom na sedam dijelova! Juda neka ostane u svojoj pokrajini na jugu, a kuća Josipova neka ostane u svojoj pokrajini na sjeveru!"

⁶ A vi popišite sedam dijelova zemlje i donesite mi ovamo popis! Tada ću za vas baciti ždrijeb, ovdje pred Gospodinom, Bogom vašim."

⁷ Jer leviti nemaju dijela među vama, jer je svećeništvo Gospodnje njihova baština. A Gad i Ruben, i polovina plemena Manašeova, dobiše već svoju baštinu u istočnoj jordanskoj zemlji, koju im dade Mojsije, sluga Gospodnji.”"

⁸ Tada se digoše ljudi i odoše. Kad su odlazili da popišu zemlju, dade im Jošua ovu uputu: “Idite, prođite zemljom, popišite je i dođite opet k meni! Ja ću onda ovdje u Šilu pred Gospodinom baciti ždrijeb za vas.”"

⁹ Ljudi se, dakle, digoše, prođoše zemlju, unesoše grad za gradom po dijelovima u knjigu i vratiše se k Jošui u tabor u Šilo."

¹⁰ Tada baci Jošua pred Gospodinom u Šilu ždrijeb za njih. Tako podijeli tamo Jošua zemlju sinovima Izrćlovim po njihovim dijelovima."

¹¹ I iziđe ždrijeb za pleme sinova Benjaminovih po njihovim obiteljima; pokrajina koja im dopade ždrijebom bila je među Judinim i Josipovim sinovima.""

¹² Njihova sjeverna granica počinje na Jordanu. Onda se diže granica do gorskog sljemena sjeverno od Jerihona, penje se dalje na goru prema zapadu i završava u betavenskoj pustinji."

¹³ Otamo ide granica u Luzu, na gorsko sljeme južno od Luza, to jest Betel. Onda se granica spušta u Atrot-Adar na putu južno od donjega Bet-Horona."

¹⁴ Dalje se granica proteže i zavija na svojoj istočnoj strani na jug od gore koja leži južno od Bet-Horona i završava kod Kirjat Baala, to jest Kirjat Jearima, grada Judinih sinova. To je zapadna strana."

¹⁵ Južna strana počinje na gradskoj granici Kirjat Jearima. Onda granica ide prema zapadu dalje k vrelu vode Neftoaha."

¹⁶ Nato se granica spušta do kraja gore koja leži istočno od doline Hinomovih sinova i sjeverno od ravnice Refaim, spušta se po Hinomovoj dolini južno od gorskog sljemena Jebusejaca i teče dalje k izvoru Rogelu,"

¹⁷ potom se proteže prema sjeveru, ide u En-Šemeš i teče u Gelilot, koji je nasuprot visini Adumimu, i silazi do kamena Bohana, Rubenova sina,"

¹⁸ ide tad na gorsko sljeme sjeverno prema Arabi i spušta se u Arabu."

¹⁹ Onda granica teče sjeverno od gorskog sljemena Bet-Hogle. Granica završava na sjevernom rtu Slanoga mora, na južnom kraju Jordana. To je južna granica."

²⁰ Na istočnoj strani granica je Jordan. To je baština sinova Benjaminovih po njihovim obiteljima uokolo po njihovim granicama."

²¹ Gradovi plemena sinova Benjaminovih po njihovim obiteljima jesu: Jerihon, Bet-Hogla, Emek Kesis,"

²² Bet-Haaraba, Samarajim, Betel,"

²³ Avim, Para, Ofra,"

²⁴ Kefar Haamona, Ofni, Gaba, dvanćst gradova s pripadajućim selima."

²⁵ Gibeon, Rama, Beerot,"

²⁶ Mispe, Kefira, Mosa,"

²⁷ Rekem, Jirpeel, Tarala,"

²⁸ sela, Hćlef, Jebus, to jest Jeruzalem, Gibat, Kirjat, četrnćst gradova s pripadajućim selima. To je baština Benjaminovih sinova po njihovim obiteljima."

19

¹ Drugi ždrijeb iziđe za Šimuna, za pleme Šimunovih sinova, svih po njihovim rodovima. Baština njihova bila je usred baštine Judinih sinova."

² Oni dobiše kao baštinu Beer Šebu, Šebu, Moladu,"

³ Hasar Šual, Balu, Esem,"

⁴ Eltolad, Betul, Hormu,"

⁵ Siklag, Bet-Hamarkabot, Hasar Susu,"

⁶ Bet-Lebaot, Šaruhen, trinćst gradova s pripadajućim selima."

⁷ Ajin, Rimon, Eter, Ašan, četiri grada s pripadajućim selima."

⁸ Zatim sva sela koja su oko tih gradova do Baalat-Beera, Ramata na jugu. To je baština plemena Šimunovih sinova po njihovim obiteljima."

⁹ Baština Šimunovih sinova bila je od dijela Judinih sinova odijeljena, jer je dio Judinih sinova bio za nju prevelik. Zato dobiše Šimunovi sinovi svoju baštinu usred njihova posjeda."

¹⁰ Treći ždrijeb iziđe za Zebulunove sinove po njihovim rodovima. Područje njihove baštine proteže se do Sarida."

¹¹ Prema zapadu diže se njihova granica u Maralu, dotiče se Dabešeta i ide na potok koji je pred Jekonamom."

¹² Od Sarida okrene se na istok, na sunčani izlazak k pokrajini Kislot Tabora, ide dalje u Dabrata, penje se u Jafiju,"

¹³ teče odatle na istok prema sunčanom izlasku u Git Hefer, Ita Kasin i izlazi kod Rimona, Amtara i Nee."

¹⁴ Tada se okreće granica na sjever oko Hanatona i završava u dolini Jiftah-Elu."

¹⁵ S Katatom, Nahalalom, Šimronom, Jidalom i Betlehemom bilo je dvanćst gradova s pripadajućim selima."

¹⁶ To je baština Zebulunovih sinova po njihovim rodovima: i to gradovi s pripadajućim selima."

¹⁷ Za Jisakara iziđe četvrti ždrijeb, za Jisakarove sinove po njihovim obiteljima."

¹⁸ Njihovo je područje bilo: Jizreel, Hakesulot, Šunem,"

¹⁹ Hafarajim, Šion, Anaharat,"

²⁰ Harabit, Kišjon, Ebes,"

²¹ Remet, En-Ganim, En-Hada i Bet-Pases."

²² Granica se dotiče Tabora, Šahasima i Bet-Šemeša i završava na Jordanu, šesnćst gradova s pripadajućim selima."

²³ To je baština plemena sinova Jisakarovih sinova po njihovim rodovima: gradovi s pripadajućim selima."

²⁴ Peti ždrijeb iziđe za pleme Ašerovih sinova po njihovim rodovima."

²⁵ Njihovo je područje bilo: Helkat, Hali, Beten, Akšaf,"

²⁶ Alamele, Amad i Mišal i dotiče se Karmela na moru i Šihor Libnata."

²⁷ Onda se okreće granica prema sunčanom izlasku u Bet-Dagon, dotiče se Zebuluna i doline Jiftahela na sjeveru, Bet Hćmeka i Neiela i ide prema sjeveru u Kabul,"

²⁸ Abdon, Rehob, Hamon i Kanu do velikoga Sidona."

²⁹ Tada se savija granica na Ramu i do tvrdoga grada Tira. Nato se okreće granica u Hosu i završava na moru. Mehaleb, Akziba,"

³⁰ Ako, Afek i Rehob, dvadeset i dva grada s pripadajućim selima."

³¹ To je baština plemena sinova Ašerovih sinova po njihovim rodovima: gradovi sa svojim selima."

³² Šesti ždrijeb iziđe za Naftalijeve sinove po njihovim rodovima."

³³ Njihova granica teče od Helefa, od hrasta kod Saananima, od Adami-Hanekeba i Jabneela do Lakuma i završava na Jordanu."

³⁴ Onda se okreće granica prema zapadu u Aznot Taboru i otamo ide dalje u Hukoku, dotiče se Zebuluna na jugu, udara na zapadu na Ašer i na istoku na Jordan."

³⁵ Tvrdi gradovi jesu: Hasidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret,"

³⁶ Adama, Rama, Hasor,"

³⁷ Kedeš, Edrej, En-Hasor,"

³⁸ Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat i Bet-Šemeš, devetnćst gradova s pripadajućim selima."

³⁹ To je baština plemena Naftalijevih sinova po njihovim rodovima: gradovi s pripadajućim selima."

⁴⁰ Sedmi ždrijeb iziđe za pleme sinova Danovih po njihovim rodovima."

⁴¹ Područje njihove baštine bilo je: Sora, Eštaol, Ir-Šemeš,"

⁴² Šaalabin, Ajalon, Jitla,"

⁴³ Elon, Timna, Ekron,"

⁴⁴ Elteke, Gibeton, Baalat,"

⁴⁵ Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon,"

⁴⁶ Me-Hajarkon i Harakon s obalom kod Jafe."

⁴⁷ Ali područje Danovih sinova bilo je za njih pretijesno. Zato iziđoše Danovi sinovi i udariše na Lešem, osvojiše ga, pobiše ga oštricom mača, uzeše ga u posjed i naseliše se u njemu. Lešem prozvaše Dan, po imenu svojega oca Dana."

⁴⁸ To je baština plemena Danovih sinova po njihovim rodovima, gradovi s pripadajućim selima."

⁴⁹ Kad razdijeliše zemlju po granicama, dadoše sinovi Izrćlovi Jošui, Nunovu sinu, baštinu u svojoj sredini."

⁵⁰ Po zapovijedi Gospodnjoj dadoše mu grad koji zaiska, Timnat-Serah na Efrajimovoj gori. On utvrdi grad i naseli se u njemu."

⁵¹ To su baštine što ih svećenik Eleazar i Jošua, Nunov sin, i plemenski glavari izrćlskih plemena razdijeliše ždrijebom u Šilu pred Gospodinom, na ulazu u Šator svjedočanstva. Tako dovršiše diobu zemlje."

20

¹ Gospodin reče Jošui:"

² ”Priopći sinovima Izrćlovim ovo: Odredite sebi gradove za utočišta, za koje vam dadoh uputu preko Mojsija"

³ da tamo može uteći ubojica ako je koga ubio nehotice i nenamjerno! Neka vam budu utočišta od krvnoga osvetnika!"

⁴ Neka uteče u koji od tih gradova, neka stane pred gradskim vratima i neka iznese svoju stvar starješinama onoga grada! Neka ga prime k sebi u grad i odrede mu mjesto gdje može kod njih stanovati!"

⁵ Ako ga progoni krvni osvetnik, ne smiju izručiti ubojicu u njegove ruke, jer je nehotice ubio svojega bližnjega i nije mu prije bio neprijatelj."

⁶ Neka ostane u onom gradu dok ne stane pred općinu na sud, do smrti velikoga svećenika koji tada bude. Tada se ubojica smije opet vratiti u svoj grad i svojoj kući, u grad iz kojega je bio pobjegao.”"

⁷ I odrediše Kedeš u Galileji na Naftalijevoj gori, Šekem na Efrajimovoj gori, Kirjat-Arbu, to jest Hebron, na Judinoj gori."

⁸ S one strane Jordana, istočno od Jerihona, odrediše Beser u pustinji na ravnici Rubenova plemena, Ramot u Gileadu Gadova plemena i Golan u Bašanu Manašeova plemena."

⁹ To su bili gradovi što su bili određeni za svakoga Izrćlca i stranca koji je boravio među njima. Tamo je mogao pobjeći svaki koji je nekoga nehotice ubio, da ga ne bi ubio krvni osvetnik prije nego stane pred općinu."

21

¹ Nato se obratiše glavari rodova levita svećeniku Eleazaru i Jošui, Nunovu sinu, i plemenskim glavarima sinova Izrćlovih."

² I rekoše im u Šilu u kanaanskoj zemlji: “Gospodin je zapovjedio preko Mojsija da nam se dadu gradovi za prebivanje i njihovi pašnjaci za našu stoku.”"

³ Tada dadoše sinovi Izrćlovi levitima od svoje baštine, po zapovijedi Gospodnjoj, ove gradove s njihovim pašnjacima:"

⁴ Ždrijebom što iziđe za rodove Kehatovaca dobiše između levita potomci svećenika Arona trinćst gradova od Judina plemena, od Šimunova plemena i od Benjaminova plemena."

⁵ Ostali Kehatovi potomci dobiše ždrijebom deset gradova od rodova Efrajimova plemena, Danova plemena i od polovine Manašeova plemena."

⁶ Geršonovi sinovi dobiše ždrijebom trinćst gradova, od rodova plemena Jisakarova, Ašerova, Naftalijeva i od polovine Manašeova plemena u Bašanu."

⁷ Rodovi Merarijevih sinova dobiše dvanćst gradova od plemena Rubenova, Gadova i Zebulunova."

⁸ Sinovi Izrćlovi predadoše ždrijebom levitima te gradove s njihovim pašnjacima, kao što je to bio zapovjedio Gospodin preko Mojsija."

⁹ Od plemena Judinih sinova i od plemena Šimunovih sinova dadoše ove gradove koji se poimence navode."

¹⁰ Sinovi Aronovi iz rodova Kehatovaca između sinova Levijevih ? na njih pade prvi ždrijeb ?"

¹¹ dobiše grad Kirjat-Arbu Anakova oca, to jest Hebron, na gori Judinoj s njegovim okolnim pašnjacima."

¹² Polje toga grada s pripadajućim selima dadoše u baštinu Kalebu, sinu Jefuneovu."

¹³ Zatim dadoše potomcima svećenika Arona Hebron, grad za utočište ubojicama, s pripadajućim pašnjacima, onda Libnu s pripadajućim pašnjacima,"

¹⁴ Jatir s pripadajućim pašnjacima, Eštemoa s pripadajućim pašnjacima,"

¹⁵ Holon s pripadajućim pašnjacima, Debir s pripadajućim pašnjacima,"

¹⁶ Ašan s pripadajućim pašnjacima, Juta s pripadajućim pašnjacima, Bet-Šemeš s pripadajućim pašnjacima: devet gradova od ona dva plemena."

¹⁷ Od plemena Benjaminova: Gibeon s pripadajućim pašnjacima, Gebu s pripadajućim pašnjacima,"

¹⁸ Anatot s pripadajućim pašnjacima, Almon s pripadajućim pašnjacima: četiri grada."

¹⁹ Sinovi Aronovi, svećenici, prema tome dobiše svega trinćst gradova s pripadajućim pašnjacima."

²⁰ Gradovi koji ždrijebom dopadoše rodu sinova Kehatovih, levitâ, što još preostadoše od Kehatovih sinova, pripadali su plemenu Efrajimovu."

²¹ Dadoše im Šekem, grad za utočište ubojicama, s pripadajućim pašnjacima na Efrajimovoj gori, Gezer s pripadajućim pašnjacima,"

²² Kibsajim s pripadajućim pašnjacima, Bet-Horon s pripadajućim pašnjacima: četiri grada."

²³ Od plemena Danova Elteko s pripadajućim pašnjacima, Gibeton s pripadajućim pašnjacima,"

²⁴ Ajalon s pripadajućim pašnjacima, Gat-Rimon s pripadajućim pašnjacima: četiri grada."

²⁵ Od polovine plemena Manašeova Tanak s pripadajućim pašnjacima i Jibleam s pripadajućim pašnjacima: dva grada."

²⁶ Tako dobiše rodovi ostalih Kehatovih sinova svega deset gradova s pripadajućim pašnjacima."

²⁷ Geršonovi sinovi između rodova levitâ dobiše od polovine Manašeova plemena: Golan, grad za utočište ubojicama, u Bašanu, s pripadajućim pašnjacima i Aštarot s pripadajućim pašnjacima: dva grada."

²⁸ Od plemena Jisakarova: Kišon s pripadajućim pašnjacima, Dabrat s pripadajućim pašnjacima;""

²⁹ Jarmut s pripadajućim pašnjacima i En-Ganim s pripadajućim pašnjacima: četiri grada."

³⁰ Od plemena Ašerova: Mišal s pripadajućim pašnjacima, Abdon s pripadajućim pašnjacima,"

³¹ Helkat s pripadajućim pašnjacima i Rehob s pripadajućim pašnjacima: četiri grada."

³² Od plemena Naftalijeva: Kedeš, grad za utočište ubojicama, u Galileji, s pripadajućim pašnjacima, Hamot-Dor s pripadajućim pašnjacima i Kartan s pripadajućim pašnjacima: tri grada."

³³ Rodovi Geršonovih sinova dobiše prema tome svega trinćst gradova s njihovim pašnjacima."

³⁴ Rodovi Merarijevih sinova, preostalih još levita, dobiše od plemena Zebulunova: Jokneam s pripadajućim pašnjacima, Kartu s pripadajućim pašnjacima,"

³⁵ Rimon s pripadajućim pašnjacima, Nahalal s pripadajućim pašnjacima: četiri grada."

³⁶ Od plemena Rubenova Beser s pripadajućim pašnjacima, Jahas s pripadajućim pašnjacima,"

³⁷ Kedemot s pripadajućim pašnjacima i Mefaat s pripadajućim pašnjacima: četiri grada."

³⁸ Od plemena Gadova: Ramot, grad za utočište ubojicama, u Gileadu s pripadajućim pašnjacima, Mahanajim s pripadajućim pašnjacima, svega četiri grada."

³⁹ "

⁴⁰ Rodovi Merarijevih sinova, koji još preostadoše od levitskih rodova, dobiše ždrijebom; prema tome svega dvanćst gradova. ""

⁴¹ Ukupan broj levitskih gradova usred baštine sinova Izrćlovih bio je četrdeset i osam gradova s pripadajućim pašnjacima."

⁴² Ti su gradovi uokolo imali svaki svoje pašnjake: tako je bilo kod svih gradova."

⁴³ Tako dade Gospodin Izrćlcima svu zemlju za koju se je bio zakleo njihovim očima da će im je dati. Oni je uzeše u posjed i nastaniše se u njoj."

⁴⁴ Gospodin im pribavi mir uokolo, posve onako kako se je bio zakleo njihovim ocima. Nitko se ne održa pred njima od svih njihovih neprijatelja: sve im neprijatelje predade Gospodin u ruke."

⁴⁵ Od svih obećanja što ih je Gospodin bio dao kući Izrćlovoj, ne osta nijedno neispunjeno; sva su se ispunila. ""

22

¹ Tada sazva Jošua Rubenovce i Gadove sinove i polovinu Manašeova plemena"

² i reče im: “Vi ispuniste sve što vam je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, i poslušaste me u svemu što sam vam zapovjedio."

³ Ne ostaviste svoje braće to dugo vrijeme do danas, nego očuvaste vjerno zapovijed Gospodina, Boga svojega."

⁴ I kako je Gospodin, Bog vaš, pribavio mir vašoj braći, kako im je obećao, to se sad vratite natrag kući, u zemlju u kojoj je vaša baština, koju vam je Mojsije, sluga Gospodnji, odredio s one strane Jordana!"

⁵ Samo pazite da vršite revno naloge i zapovijedi što vam ih je dao Mojsije, sluga Gospodnji: da ljubite Gospodina, Boga svojega, da hodite svim njegovim putovima, da držite njegove zapovijedi, da pristajete uz njega i da mu služite svim srcem i svom dušom!”"

⁶ I blagoslovi ih Jošua i otpusti ih, i nato se oni vratiše kući."

⁷ Jednoj polovini plemena Manašeova bio je Mojsije odredio posjed u Bašanu, drugoj polovini bio je Jošua dao posjed kod njihove braće u zapadnoj jordanskoj zemlji. Osim toga Jošua im, kad ih je otpustio kući i blagoslovio ih,"

⁸ reče ovo: “Vratite se kući s velikim blagom i mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, mjeđu, željezom i s vrlo mnogo odijela! Razdijelite to što zaplijeniste od svojih neprijatelja svojoj braći!”"

⁹ Tako se vratiše kući Rubenovi i Gadovi sinovi i polovina Manašeova plemena i odoše od sinova Izrćlovih iz Šila u kanaanskoj zemlji, da se zapute u gileadsku zemlju, u zemlju svoje baštine, koju su bili zaposjeli, kako je bio zapovjedio Gospodin preko Mojsija."

¹⁰ Kad dođoše u krajeve na Jordanu, što su još u Kanaanu, načiniše Rubenovi i Gadovi sinovi i polovina Manašeova plemena tamo na Jordanu žrtvenik, što se je nadaleko vidio."

¹¹ Tada dočuše sinovi Izrćlovi gdje se govori: “Eno, Rubenovi i Gadovi sinovi i polovina Manašeova plemena načiniše žrtvenik prema Kanaanu, u krajevima na Jordanu, s one strane zemlje sinova Izrćlovih!”"

¹² čim su to čuli sinovi Izrćlovi, skupi se sva općina sinova Izrćlovih u Šilo, da idu u boj protiv njih."

¹³ Sinovi Izrćlovi poslaše k Rubenovim i Gadovim sinovima i k polovini plemena Manašeova u gileadsku zemlju Pinhasa sina svećenika Eleazara"

¹⁴ i s njim deset knezova, po jednoga kneza od svake plemenske Izrćlove obitelji. Svaki je od njih bio glavar Izrćlovih plemenskih obitelji."

¹⁵ Kad dođoše k Rubenovim i Gadovim sinovima i k polovini Manašeova plemena u gileadsku zemlju, rekoše im:"

¹⁶ ”Sva općina Gospodnja pita: Kakva je to nevjernost koju činite protiv Boga Izrćlova? Vi ste, time što podigoste žrtvenik, odbacili danas Gospodina, vi ste se time pobunili danas protiv Gospodina."

¹⁷ Zar nam nije dosta zločin Peora, od kojega se do danas još ne očistismo, makar je zbog njega pala kazna na općinu Gospodnju?"

¹⁸ I vi, zar se hoćete danas odmetnuti od Gospodina? Onda će doći ovo: ako se danas pobunite protiv Gospodina, on će sutra pustiti svoj gnjev na svu općinu Izrćlovu."

¹⁹ Ako li vam se, uostalom, čini nečistom zemlja vaše baštine, onda prijeđite u zemlju baštine Gospodnje, gdje je prebivalište Gospodnje, i nastanite se među nama! Ali se ne bunite protiv Gospodina i ne bunite se protiv nas, gradeći sebi, mimo žrtvenika Gospodina, Boga našega, još drugi žrtvenik!"

²⁰ Nije li pala kazna na svu općinu Izrćlovu kad je Akan, sin Zerahov, prisvojio zakleto? On nije bio jedini koji je svoj grijeh morao platiti životom.”"

²¹ Tada odgovoriše Rubenovi i Gadovi sinovi i polovina Manašeova plemena plemenskim glavarima Izrćlovim:"

²² ”Svemogući, Bog Gospodin, jest Svemogući, Bog Gospodin, on zna i Izrćl neka zna: Ako je to bila pobuna ili nevjernost protiv Gospodina, onda neka nam ne pomogne danas!"

²³ Ako smo sagradili sebi žrtvenik da otpadnemo od Gospodina ili ako je to bilo zato da na njemu žrtvujemo žrtve paljenice i prinose, ili da prinosimo na njemu mirotvorne žrtve, onda neka nas Gospodin sam pozove na račun!"

²⁴ Ne, mi to učinismo samo iz brige i skrbi. Pomislismo naime: U budućnosti reći će vaši sinovi našim sinovima: Što vi imate s Gospodinom, Bogom Izrćlovim?"

²⁵ Gospodin je, eto, postavio Jordan kao granicu između nas i vas, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. Vi nemate dijela u Gospodinu. Pa će vaša djeca našu djecu tako daleko dovesti, da više ne štuju Gospodina."

²⁶ Zato rekosmo: Stavimo se da sagradimo žrtvenik; ne za žrtve paljenice i žrtve klanice,""

²⁷ nego da on bude između nas i vas i naših potomaka svjedočanstvo, da hoćemo služiti Gospodinu pred njim svojim žrtvama paljenicama, žrtvama klanicama i žrtvama pričesnicama. Tako ne će moći u budućnosti vaši sinovi govoriti našim sinovima: Vi nemate dijela u Gospodinu."

²⁸ Nadalje rekosmo: Ako bi kada rekli tako nama i našim potomcima, tada ćemo im odgovoriti: Pogledajte sliku žrtvenika Gospodnjega, što nam ga podigoše naši oci, ne za žrtve paljenice i žrtve klanice, nego za svjedočanstvo nama i vama!"

²⁹ Daleko neka je od nas da se dižemo protiv Gospodina i da otpadamo danas od Gospodina gradeći žrtvenik za žrtve paljenice, za prinose i za žrtve klanice mimo žrtvenika Gospodina, Boga našega, koji je pred njegovim prebivalištem!”"

³⁰ I kad čuše svećenik Pinhas i knezovi općine i glavari izrćlskih plemena, koji su bili s njim, riječi što im ih rekoše Rubenovi, Gadovi i Manašeovi sinovi, bili su zadovoljni."

³¹ Svećenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori Rubenovim, Gadovim i Manašeovim sinovima: “Danas spoznajemo da je Gospodin u našoj sredini, jer vi time ne počiniste nevjernost protiv Gospodina. Tako sačuvaste sinove Izrćlove od kazne Gospodnje.”"

³² Potom se vratiše svećenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi Rubenovih i Gadovih sinova iz Gileadske zemlje u Kanaan k sinovima Izrćlovim i donesoše im odgovor."

³³ Kako se odgovor svidio sinovima Izrćlovim, hvalili su Boga i nisu više mislili na to da idu u boj protiv njih, da opustoše zemlju u kojoj su prebivali Rubenovi i Gadovi sinovi."

³⁴ Rubenovi i Gadovi sinovi dadoše žrtveniku ime: “Svjedok je među nama da je Gospodin Bog”."

23

¹ Dugo vremena potom, nakon što je Gospodin bio dao Izrćlu mir pred svima okolnim neprijateljima, a Jošua bio star i vremešan,"

² sazva Jošua sav Izrćl, starješine, glavare, suce i službenike i reče im: “Ja sam star i vremešan."

³ Vi ste vidjeli sve što je učinio Gospodin, Bog vaš, svim tim narodima zbog vas. Jer Gospodin, Bog vaš, borio se za vas."

⁴ Vidite, odredio sam vam ždrijebom te narode koji još ostadoše, kao baština za vaša plemena, počevši od Jordana; isto tako sve pogane, koje ste istrijebili, i veliko more na zapadu.""

⁵ Gospodin, Bog vaš, sam će ih tjerati ispred vas i izagnati ih zbog vas, da mognete uzeti u posjed njihovu zemlju, kao što vam je obećao Gospodin, Bog vaš."

⁶ Uznastojte svakako da brižno držite sve što stoji napisano u knjizi zakona Mojsijeva, a da ne odstupate od njega ni nadesno ni nalijevo!"

⁷ Ne smijete se pomiješati s narodima koji još preostadoše, ne zazivajte ime njihovih bogova, ne kunite se njima, ne služite im i ne klanjajte im se,"

⁸ nego se držite Gospodina, Boga svojega, kao što ste činili do danas!"

⁹ Gospodin je zbog vas protjerao velike i moćne narode, i nitko se nije mogao održati pred vama do danas."

¹⁰ Jedan između vas tjerao je tisuću u bijeg; jer Gospodin, Bog vaš, bori se za vas, kao što vam je obećao.""

¹¹ Pa zato, zbog sebe, brižno pazite na to da ljubite Gospodina, Boga svojega!"

¹² Jer ako budete radili drukčije i pristali za ostatkom naroda što su još preostali kod vas, i s njima se sprijateljili i pomiješali, i oni s vama,"

¹³ onda znajte da Gospodin, Bog vaš, ne će više tjerati te narode ispred vas. Oni će vam, štoviše, postati zamka i mreža, bič vašim bokovima i trnje vašim očima, dok ne budete istisnuti iz te lijepe zemlje, koju vam je dao Gospodin, Bog vaš."

¹⁴ Evo, ja idem sada na put na koji mora ići sav svijet. Spoznajte, dakle, svim srcem i svom dušom da od svih obećanja što vam ih je dao Gospodin, Bog vaš, nije ostalo nijedno neispunjeno."

¹⁵ A kako vam se ispunilo svako obećanje što vam ga je dao Gospodin, Bog vaš, tako će ispuniti Gospodin na vama i svaku prijetnju, dok vas ne istisne iz te lijepe zemlje koju vam je dao Gospodin, Bog vaš."

¹⁶ Ako prekršite dužnosti Saveza prema Gospodinu, Bogu svojemu, što vam ih je naložio, i pođete služiti drugim bogovima i njima se klanjati, raspalit će se gnjev Gospodnji na vas i brzo ćete iščeznuti iz lijepe zemlje koju vam je dao.”"

24

¹ Potom sabra Jošua sva Izrćlova plemena u Šekem i sazva Izrćlove starješine, njegove poglavare, suce i službenike. Kad su se bili postavili pred Bogom,"

² reče Jošua svemu narodu: “Ovako veli Gospodin, Bog Izrćlov: U staro doba prebivali su vaši praoci s one strane rijeke: Terah, Abrahamov i Nahorov otac, i štovali su druge bogove."

³ Ali sam uzeo vašega oca Abrahama iz zemlje s one strane rijeke i vodio sam ga po svoj kanaanskoj zemlji, dao sam mu mnogobrojne potomke i darovao mu Izaka."

⁴ Izaku sam dao Jakova i Ezava, i Ezavu sam odredio goru Seir za posjed, a Jakov i njegovi sinovi pošli su u Egipat."

⁵ Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario Egipat onim što sam učinio u njemu. Potom sam vas izveo."

⁶ Izveo sam vaše oce iz Egipta, i došli ste na more. A Egipćani su progonili vaše oce kolima i konjanicima do Crvenoga mora."

⁷ Tada su zavapili Gospodinu, i on je postavio gustu tamu između vas i Egipćana i naveo na njih more, koje ih je zatrpalo. Svojim ste očima vidjeli što sam učinio Egiptu. Onda ste ostali dugo u pustinji."

⁸ Nato sam vas doveo u zemlju Amorejaca, koji su prebivali s one strane Jordana. Kad su oni zaratili s vama, dao sam ih u vaše ruke. Uzeli ste njihovu zemlju, i ja sam ih ispred vas istrijebio."

⁹ Tada se podigao moapski kralj Balak, sin Siporov, i ratovao je protiv Izrćla. On je pozvao Bileama, Beorova sina, da vas prokune."

¹⁰ Ali ja nisam htio poslušati Bileama. On vas je, štoviše, morao blagosloviti, i tako sam vas izbavio iz njegove ruke."

¹¹ Vi ste onda prešli preko Jordana i došli u Jerihon. Tamo su ratovali protiv vas građani iz Jerihona, Amorejci, Perižani, Kanaanci, Hetiti, Girgašani, Hivijci i Jebusejci. Ali sam ih dao u vaše ruke."

¹² Poslao sam pred vama stršljenove. Oni su njih, dva amorejska kralja, protjerali ispred vas; ne tvoj mač i tvoj luk.""

¹³ Dao sam vam zemlju za koju se niste trudili, i gradove koje niste gradili i u kojima se trebate samo nastanite. Vinograde i maslinike koje niste sadili dobili ste na uživanje."

¹⁴ Zato se sada bojte Gospodina i služite mu iskreno i vjerno! Uklonite bogove kojima su služili vaši oci s one strane rijeke i u Egiptu, i služite Gospodinu!"

¹⁵ Ako vam nije po volji da služite Gospodinu, onda se odlučite danas kome ćete služiti: bogovima kojima su služili vaši oci s one strane rijeke ili bogovima Amorejaca, u čijoj zemlji prebivate. A ja i moja kuća služit ćemo Gospodinu.”"

¹⁶ Tada narod izjavi: “Daleko neka je od nas pomisao da ostavimo Gospodina i da služimo drugim bogovima!"

¹⁷ Jer Gospodin, Bog naš, on je koji je izveo nas i naše oce iz Egipta, iz kuće sužanjstva. On je učinio pred našim očima ona velika čudesa i čuvao nas na cijelom putu kojim smo išli i među svim narodima kroz koje smo prolazili."

¹⁸ Gospodin je protjerao ispred nas sve narode, i Amorejce, koji su prebivali u zemlji. I mi ćemo služiti Gospodinu. Jer on je Bog naš.”"

¹⁹ Jošua odvrati narodu: “Ne ćete moći služiti Gospodinu jer on je svet Bog, on je Bog revnitelj, on vam ne će opraštati vaših prijestupa i grijeha."

²⁰ Ako budete ostavili Gospodina i služili tuđim bogovima, on će se okrenuti od vas, zlo će vam nanijeti i uništiti vas, nakon što vam je činio dobro.”"

²¹ A narod odgovori Jošui: “Ne, mi ćemo služiti Gospodinu!”"

²² Jošua reče narodu: “Sami ste sebi svjedoci da ste izabrali sebi Gospodina, da mu služite.” Oni odgovoriše: “Svjedoci smo.”"

²³ ”Onda uklonite sad tuđe bogove, koji su među vama, i obratite svoje srce Gospodinu, Bogu Izrćlovu!”"

²⁴ Tada obeća narod Jošui: “Gospodinu, Bogu svojemu, služit ćemo i njegov ćemo glas slušati!”"

²⁵ Tako učini Jošua toga dana zavjet s narodom i dade zakon i pravo u Šekemu."

²⁶ On unese taj događaj u knjigu Zavjeta Božjega, uze velik kamen i podiže ga tamo pod hrastom, što je bio u svetištu Gospodnjem."

²⁷ Tada reče Jošua svemu narodu: “Evo, ovaj kamen neka nam bude svjedok; jer je čuo riječi što ih je Gospodin nama govorio. Zato neka vam je svjedok, da ne zatajite svojeg Boga!”""

²⁸ Potom Jošua raspusti narod, svakoga na njegov posjed."

²⁹ Iza tih događaja umre Jošua, Nunov sin, sluga Gospodnji, u dobi od sto i deset godina."

³⁰ Pokopaše ga u području njegove baštine, u Timnat Serahu u Efrajimovoj gori, sjeverno od gore Gaaša."

³¹ Izrćl je služio Gospodinu za života Jošue i starješina, koji još dugo poživješe iza Jošue, i koji su znali sva djela što ih je bio Gospodin učinio za Izrćla."

³² Kosti Josipove, što su ih sinovi Izrćlovi bili sa sobom donijeli iz Egipta, pokopaše u Šekemu na zemljištu što ga je bio kupio Jakov od sinova Hamora, oca Šekemova, za sto kesita, a bilo je dano Josipovim sinovima u baštinu."

³³ I Eleazar, sin Aronov, umre i pokopaše ga u Gibei, koja je pripadala njegovu sinu Pinhasu, a bila mu je dana na gori Efrajimovoj. Knjiga o Sucima"