1 Ovo su imena Izrćlovih sinova koji su bili došli sa svojim obiteljima u Egipat zajedno s Jakovom:"
2 Ruben, Šimun, Levi, Juda,"
3 Jisakar, Zebulun, Benjamin,"
4 Dan, Naftali, Gad i Ašer."
5 Broj Jakovljevih potomaka bio je sedamdeset. Josip je već prije boravio u Egiptu."
6 Poslije Josipove smrti i smrti sve njegove braće i svega onoga naraštaja"
7 umnožiše se veoma Izrćlovi sinovi i postadoše vrlo mnogobrojni i jaki, tako da je sva zemlja bila njima gusto napučena."
8 Tada zavlada u Egiptu novi kralj, koji nije ništa znao o Josipu."
9 On reče svome narodu: “Gle, narod Izrćlovih sinova brojniji je i moćniji od nas."
10 Hajde da mudro s njim postupamo, da dalje ne raste i da u slučaju kakva rata ne prijeđe našim neprijateljima, ne udari na nas i ne ode iz zemlje.”"
11 Tada postavi nad njim nadglednike, da ih izmuče teškim poslovima zidajući za faraona skladišta ? gradove Pitom i Ramses."
12 Ali što su ga više tlačili, to se on više množio i širio, tako da su (Egipćani) strahovali od Izrćlovih sinova."
13 Zato su Egipćani silom gonili Izrćlove sinove na rad."
14 Ogorčavali su im život teškim poslom s ilovačom i opekama i svakovrsnim radom u polju. Silom su ih gonili na sve te poslove."
15 A hebrejskim babicama, od kojih se jedna zvala Šifra, a druga Pua, zapovjedi egipatski kralj ovo:"
16 ”Kad pomažete Hebrejkama kod poroda, pripazite na spol: Je li dječak, usmrtite ga! Je li djevojčica, neka ostane na životu!”"
17 Ali babice su se bojale Boga i nisu činile kako im je zapovjedio egipatski kralj, nego su ostavljale dječake na životu."
18 Zato egipatski kralj dade dozvati babice i zapita ih: “Zašto tako činite i ostavljate dječake na životu?”"
19 Babice odgovoriše faraonu: “Hebrejke nisu kao egipatske žene, nego znaju same sebi pomoći. Prije nego dođe babica one već rode.”"
20 Zato Bog učini dobro babicama. Tako se je narod množio i postao veoma mnogobrojan."
21 Jer su se babice bojale Boga, dade im Bog veliko potomstvo."
22 Ali faraon zapovjedi svemu narodu: “Sve dječake što se rode bacajte u Nil, a djevojčice ostavljajte na životu!”"
1 Neki muž iz kuće Levijeve ode i oženi se ženom iz svog plemena."
2 Žena zatrudnje i rodi sina. Kad vidje da je lijep, sakrivala ga je tri mjeseca."
3 A kad ga nije mogla dulje sakrivati, uze za nj košaricu od papirusove trstike. Zamaza je dobro asfaltom i smolom, stavi dječaka u nju i položi je u trsku kraj Nila."
4 Njegova sestra stajala je podalje, da vidi što će od njega biti."
5 Tada dođe faraonova kći na Nil, da se kupa. Dok su njezine sluškinje hodale amo-tamo po obali Nila, ugleda ona košaricu u trsci. Posla svoju sluškinju tamo, da je donese."
6 Kada je otvori, vidje dijete: bio je dječak i plakao je. Sažali se nad njim i pomisli: “To je jedno od hebrejske djece.”"
7 Tada upita njegova sestra faraonovu kćer: “Hoćeš li da idem i da ti dovedem dojkinju Hebrejku, da doji dijete?”"
8 Odgovori joj faraonova kći: “Idi!” I ode djevojčica i dovede dječakovu majku."
9 Reče joj faraonova kći: “Uzmi ovog dječaka i doji ga! Ja ću ti za to platiti!” Žena uze dječaka i dojila ga je."
10 Kad dječak posta veći, donese ga natrag faraonovoj kćeri. Ona ga uze kao sina i nadjenu mu ime Mojsije. “Jer”, reče, “izvadila sam ga iz vode.”"
11 U ono vrijeme, kad je Mojsije bio odrastao, posjeti on jednoga dana svoje zemljake i vidje kako moraju raditi teške poslove. Kad opazi kako jedan Egipćanin tuče jednoga od njegovih hebrejskih sunarodnjaka,"
12 obazre se na sve strane i kad vidje da nema nikoga u blizini, ubi Egipćanina i zatrpa ga u pijesak."
13 Drugog dana izađe on opet van. Upravo su se bila posvađala dva Hebrejca. On doviknu onomu koji je imao krivo: “Zašto tučeš svog zemljaka.”"
14 A on odvrati: “Tko je tebe postavio za poglavara i suca nad nama? Hoćeš li i mene ubiti kao Egipćanina?” Mojsije se uplaši, jer pomisli: “Ipak se to saznalo.”"
15 Faraon je to čuo i htio je Mojsija pogubiti. Ali Mojsije pobježe ispred faraona i nastani se u midjanskoj zemlji. Odmarao se na jednom studencu."
16 Midjanski svećenik imao je sedam kćeri. One dođoše zahvatiti vode i napuniti korita, da napoje ovce svojega oca."
17 A tada dođoše pastiri i rastjeraše ih. Mojsije ustade, obrani ih i napoji im ovce."
18 I kad se one vratiše k svom ocu Reuelu, on upita: “Što se danas tako brzo vratiste?”"
19 Odgovoriše: “Jedan Egipćanin obrani nas od pastirâ i pomože nam zahvatiti vode i napojiti ovce.”"
20 A on reče svojim kćerima: “Pa gdje je? Zašto tamo ostaviste toga čovjeka? Zovnite ga, da jede s nama!”"
21 Mojsije se skloni da ostane kod onoga čovjeka. On dade Mojsiju svoju kćer Siporu za ženu."
22 Kad mu ona rodi sina, nadjenu mu on ime Geršon; jer reče: “Gost sam u tuđoj zemlji.” ""
23 Prođe puno vremena. Uto umre egipatski kralj. A Izrćlovi sinovi uzdisali su još uvijek pod teškim poslom i vapili su glasno za pomoć. I njihov vapaj diže se od rada k Bogu."
24 Bog je čuo njihove vapaje. I spomenu se Bog svojega saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom."
25 Bog pogleda na Izrćlove sinove i Bog se za njih zauze."
1 A Mojsije je čuvao ovce svome tastu Jitru, svećeniku midjanskomu. Jednoga dana odvede on stado u pustinju i dođe na goru Božju, na Horeb."
2 Tada mu se objavi anđeo Gospodnji u ognjenom plamenu što je izbijao iz grma. Pogleda, a to grm gori plamenom, ali ne izgara."
3 Mojsije pomisli: “Idem iz blizine vidjeti tu rijetku pojavu zašto grm ipak ne izgara.”"
4 Kad Gospodin vidje gdje prilazi da vidi, poviknu mu Bog iz grma: “Mojsije, Mojsije!” On odgovori: “Evo me!”"
5 A on zapovjedi: “Ne primiči se bliže ovamo! Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojemu stojiš sveto je tlo!”"
6 I nastavi: “Ja sam Bog oca tvojega, Bog Abrahamov, Izakov i Bog Jakovljev.” Tada Mojsije zakloni svoje lice, jer se bojao gledati u Boga."
7 A Gospodin reče: “Dobro vidjeh nevolju svojega naroda u Egiptu i razabrah njegovu tužbu na tlačitelje. Znam kako puno trpi."
8 Zato, evo, siđoh da ga izbavim iz ruku Egipćana i da ga izvedem iz te zemlje u zemlju lijepu i prostranu, u zemlju u kojoj teče mlijeko i med, u mjesta gdje su Kanaanci, Hetiti, Amorejci, Perižani i Jebusejci."
9 Dosta tužba Izrćlovih sinova dopre do mene, i ja vidim kako ih teško muče Egipćani."
10 Zato sad idi! Šaljem te k faraonu. Izvedi moj narod, Izrćlove sinove, iz Egipta!”"
11 Tada upita Mojsije Boga: “Kako, zar ja da idem faraonu: da izvedem Izrćlove sinove iz Egipta?”"
12 On potvrdi: “Ja ću biti s tobom. I ovo neka ti bude kao znak da te šaljem: Kad izvedeš narod iz Egipta, častit ćete Boga na ovoj gori.”"
13 Mojsije opet zapita Boga: “Ali kad dođem k Izrćlovim sinovima pa im reknem: Bog otaca vaših šalje me k vama, i ako me upitaju: Kako mu je ime, što ću im odgovoriti?”"
14 Bog odgovori Mojsiju: “Ja sam, koji jesam.” I nastavi: “Tako reci sinovima Izrćlovim: Onaj Ja sam posla me k vama!”"
15 Dalje reče Bog Mojsiju: “Tako javi Izrćlovim sinovima: Gospodin, Bog otaca vaših, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, posla me k vama. To je moje ime navijeke, i tako me se ima zvati od koljena do koljena."
16 Idi i sakupi starješine Izrćlovih sinova i reci im: Gospodin, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, javi mi se i reče: Dobro pripazih na vas i na to što vam se zbivalo u Egiptu,"
17 i odlučih: Izvest ću vas iz nevolje u Egiptu u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca, u zemlju u kojoj teče mlijeko i med."
18 Ako te poslušaju, onda idi sa starješinama Izrćlovih sinova egipatskomu kralju! Recite mu: Gospodin, Bog Hebreja, objavi nam se. Mi moramo odmah tri dana hoda daleko poći u pustinju da žrtvujemo Gospodinu, Bogu svojemu."
19 A ja znam da vas egipatski kralj ne će pustiti da idete, ako na to ne bude silom prisiljen."
20 Ali ja ću pružiti svoju ruku i pohodit ću Egipat svim svojim čudesima, što ću ih učiniti u njemu, i poslije će vas pustiti."
21 Učinit ću da taj narod nađe milost u Egipćana. Kad pođete, ne ćete otići praznih ruku."
22 Žene će naime izmoliti od svojih susjeda i domaćica srebrnih i zlatnih dragocjenosti i haljina. To ćete staviti na svoje sinove i kćeri i tako od Egipćana uzeti plijen.”"
1 Mojsije odvrati: “Ali ako mi ne budu vjerovali i ako me ne poslušaju, nego reknu: Nije ti se Gospodin objavio?”"
2 Tada mu Gospodin odvrati: “Što ti je to u ruci?” Odgovori: “Štap.”"
3 I on zapovjedi: “Baci ga na zemlju!” Baci ga na zemlju, a on posta zmija. A Mojsije pobježe od nje."
4 I Gospodin zapovjedi Mojsiju: “Pruži ruku svoju i primi je za rep!” On pruži ruku i uhvati je. Ona opet posta štap u njegovoj ruci."
5 ”Tako moraju vjerovati da ti se je objavio Gospodin, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.”"
6 Dalje mu reče Gospodin: “Stavi svoju ruku u svoja njedra!” On stavi svoju ruku u njedra. Kad je opet izvadi, bila je njegova ruka od gube bijela kao snijeg."
7 Nato zapovjedi: “Stavi još jedanput svoju ruku u njedra!” On stavi ruku još jedanput u njedra, i kad opet izvadi iz njedara, bila je opet kao ostalo njegovo tijelo."
8 ”Ako ti dakle ne htjednu vjerovati i ne poslušaju na prvi znak, vjerovat će na drugi znak."
9 Ako li ne budu vjerovali na oba ta znaka i ne poslušaju te, onda uzmi malo vode iz Nila i prolij je na suho tlo! Tada će se voda što si je uzeo iz Nila na suhom tlu pretvoriti u krv.”"
10 A Mojsije reče Gospodinu: “Ipak ne, Gospodine! Ja nisam čovjek koji zna govoriti. Nisam prije bio, a nisam ni sada, otkad govoriš sa svojim slugom, nego sam sporih usta i spora jezika.”"
11 Ali Gospodin mu odgovori: “Tko dade čovjeku usta? Tko ga učini nijemim ili gluhim? Tko s očima ili slijepim? Ne činim li to ja, Gospodin?"
12 Idi dakle! Ja ću biti u tvojim ustima i učit ću te što ćeš govoriti.”"
13 Ali on odvrati: “Ne, Gospodine! Pošalji koga hoćeš!”"
14 Sada se razljuti Gospodin na Mojsija i reče: “Nije li ti brat Aron još tu, levit? Znam da on veoma dobro može govoriti. On je već na putu da te susretne. Kad te vidi, obradovat će se od srca."
15 Govori s njim, stavi mu ove riječi u usta! Ja ću tvoj i njegov govor voditi i nadahnut ću vas što ćete činiti."
16 On neka u tvoje ime govori narodu! On neka bude govornik umjesto tebe, i ti ćeš mu biti umjesto Boga!"
17 Uzmi taj štap u ruku! Njim čini čudesne znake!”"
18 I Mojsije se vrati k svojemu tastu Jitru i zamoli ga: “Htio bih se vratiti k svojim plemenicima u Egipat da vidim jesu li još živi.” Jitro odgovori Mojsiju: “Idi u miru!”"
19 Gospodin je naime bio Mojsiju u midjanskoj zemlji zapovjedio “Idi, vrati se sada u Egipat! Jer su svi mrtvi koji su ti radili o glavi.”"
20 Mojsije uze, dakle, svoju ženu i svoje sinove, posadi ih na magarca i vrati se u Egipat. A štap Božji uze Mojsije u ruku."
21 Još reče Gospodin Mojsiju: “Kad se vratiš u Egipat, pazi: čini pred faraonom sva čudesna djela što ih dadoh u tvoju vlast! Ipak ću učiniti da mu otvrdne srce da ne pusti naroda da ide."
22 Tada reci faraonu: Ovako govori Gospodin: Izrćl je prvorođeni moj sin."
23 Zapovijedam ti: Pusti mog sina da ide, da mi služi! Ako li ga ne pustiš da ide, onda ću usmrtiti tvoga prvorođenog sina.”"
24 Putem u prenoćište stane Gospodin na put Mojsiju i htjede ga usmrtiti."
25 Tad Sipora uze oštar kamen, obreza njim prednju kožicu svog sina, baci mu je pred noge i reče: “Krvav si mi zaručnik!”"
26 Potom ga pusti. Ona tad upotrijebi riječ: “krvav zaručnik” zbog obrezanja."
27 Gospodin je bio zapovjedio Aronu: “Izađi u pustinju ususret Mojsiju!” Tako se on zaputi, stiže ga na gori Božjoj, i poljubi ga."
28 I Mosije kaza Aronu sve Gospodnje riječi kojima mu je bio predao svoje poslanje, i sve čudesne znake što mu je bio naložio da čini."
29 Mojsije i Aron otiđoše i skupiše sve starješine Izrćlovih sinova."
30 Aron im kaza sve što je bio Gospodin naložio Mojsiju i on učini čudesne znake pred očima naroda."
31 Narod mu je vjerovao, i kad čuše da se je Gospodin zauzeo za Izrćlove sinove i pogledao na njihovu nevolju, nakloniše se i baciše se ničice."
1 Nato odoše Mojsije i Aron i rekoše faraonu: “Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Pusti moj narod da ide, da mi u pustinji slavi svetkovinu!”"
2 A faraon odgovori: “Tko je Gospodin da ga slušam i pustim Izrćla da ide? Ne poznajem Gospodina, a ne ću ni pustiti Izrćla.”"
3 Oni odvratiše: “Bog Hebreja objavi nam se. Mi bismo htjeli otići tri dana hoda daleko u pustinju, da tamo žrtvujemo Gospodinu, svojemu Bogu, da nas ne pohodi kugom ili mačem.”"
4 Ali im egipatski kralj odvrati: “Mojsije i Arone, zašto odvraćate narod od njegova rada? Idite za svojim poslom!”"
5 Dalje reče faraon: “Eto, već je previše besposličara u zemlji! Hoćete li još i ove odvratiti od njihovih poslova?”"
6 Još istoga dana izda faraon narednicima i nadzornicima naroda ovu zapovijed:"
7 ”Ne dajite više narodu kao dosad slame za pravljenje opeke! Neka idu sami skupljati sebi slamu!"
8 Ali tražite od njih onoliko opeka koliko su ih dosad pravili, i od toga ništa ne smanjujte! Jer su lijeni, zato zahtijevaju: Hoćemo da idemo žrtvovati svojemu Bogu!"
9 Ljudima se mora posao otežati, da budu na njemu zaposleni i da ne slušaju ludih brbljanja.”"
10 Narednici i nadzornici naroda otiđoše i priopćiše narodu zapovijed: “Ovako govori faraon: Više vam ne dam slame."
11 Idite sami i donosite sebi slamu gdje je nađete! A od posla vam se ne smanjuje ništa.”"
12 I raziđe se narod po svoj egipatskoj zemlji, da skuplja strnjiku za pravljenje pljeve."
13 A narednici ih tjerali: “Imate svaki dan čitav posao posvršavati kao prije kad je bilo slame!”"
14 I korilo se nadzornike Izrćlovih sinova, koje su bili postavili nad njima faraonovi narednici, i prigovaralo im se: “Zašto posljednjih dana ne dovršiste određeni broj opeka kao prije?”"
15 Tada dođoše nadzornici Izrćlovih sinova faraonu i upitaše ga plačući: “Zašto daješ da se tako radi s tvojim slugama?"
16 Slama se više ne daje tvojim slugama, a ipak se nalaže: Opeke nam samo pravite! Pa i tuče se tvoje sluge. Kriv je tvoj narod.”"
17 A on odgovori: “Lijeni ste, lijeni! Zato zahtijevate: Mi hoćemo ići žrtvovati Gospodinu."
18 Sad hajdete na rad! Slama vam se ne će davati. A određeni broj opeka imate izručiti!”"
19 Nadzornici Izrćlovih sinova vidješe da su u teškom položaju zbog zapovijedi da se ne smije smanjiti broj opeka na dan."
20 Kad otiđoše od faraona, sretoše Mojsija i Arona, koji su ih čekali."
21 Njima viknuše: “Gospodin neka vam uračuna i sudi o tome što učiniste, da nas posve zamrze faraon i njegovi sluge! Vi im dadoste mač u ruku, da nas pobiju!”"
22 Tada se Mojsije obrati Gospodinu i pomoli se: “Gospodine! Zašto navuče toliko zlo na ovaj narod? Zašto me posla ovamo?"
23 Otkako otiđoh k faraonu da pregovaram s njim po tvom nalogu, on muči narod još gore, a ti ne činiš ništa da izbaviš svoj narod.”"
1 Gospodin odgovori Mojsiju: “Sad ćeš vidjeti kako ću prisiliti faraona da ih ? pritisnut jakom rukom ? pusti, da ih zaista ? pritisnut jakom rukom ? izagna iz svoje zemlje.”"
2 Dalje reče Bog Mojsiju: “Ja sam Gospodin!"
3 Ja se objavih Abrahamu, Izaku i Jakovu kao El Šadaj. Ali imenom svojim, Gospodin, ne objavih im se."
4 Ja im se obvezah ugovorom, da ću im dati u posjed kanaansku zemlju, zemlju u kojoj su prije prebivali kao tuđinci."
5 Pa razabrah i tužbu sinova Izrćlovih, koje u Egiptu zasužnjiše, i pomislih na svoj zavjet."
6 Zato navijesti sinovima Izrćlovim: Ja sam Gospodin! Ja ću vas izbaviti iz egipatskog ropstva, oslobodit ću vas iz njihova sužanjstva, spasit ću vas visoko podignutom rukom, žestokim kaznenim sudovima."
7 Izabrat ću vas za svoj narod i bit ću vaš Bog. I spoznat ćete da sam ja, Gospodin, Bog vaš, onaj koji vas izbavljam od pritiska egipatskog ropstva."
8 I uvest ću vas u zemlju koju sam svečanom zakletvom obećao dati Abrahamu, Izaku i Jakovu. Vama ću je dati u posjed ja, Gospodin.”"
9 Mojsije to kaza sinovima Izrćlovim. Ali oni ne poslušaše Mojsija zbog malodušnosti i teška rada."
10 Zato zapovjedi Gospodin Mojsiju:"
11 ”Idi, pozovi faraona, egipatskoga kralja, neka pusti sinove Izrćlove iz svoje zemlje!”"
12 Mojsije odvrati Gospodinu: “Kad me eto ni sinovi Izrćlovi ne slušaju, kako će me poslušati faraon; usto sam nespretan u govoru.” ""
13 Ali je Gospodin razgovarao s Mojsijem i Aronom i poslao ih k sinovima Izrćlovim i k faraonu, egipatskomu kralju, s nalogom, da izvedu Izrćlove sinove iz egipatske zemlje."
14 Ovo su poglavice njihovih obitelji: sinovi Rubena, prvorođenca Izrćlova, bili su Henok, Palu, Hesron i Karmi. To su Rubenove obitelji."
15 Sinovi Šimunovi bili su Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin Kanaanke. To su Šimunove obitelji."
16 Sinovi Levijevi s njihovim potomstvom bili su Geršon, Kehat i Merari. Levi je živio sto trideset i sedam godina."
17 Sinovi Geršonovi bili su Libni i Šimi sa svojim obiteljima."
18 Sinovi Kehatovi bili su Amram, Jishar, Hebron i Uziel. Kehat poživje sto i trideset i tri godine."
19 Sinovi Merarijevi bili su Mahli i Muši. To su obitelji Levijeve po svojim lozama."
20 Amram se oženi svojom tetkom Jokebedom. Ona mu rodi Arona i Mojsija. Amram poživje sto i trideset i sedam godina."
21 Sinovi Jisharovi bili su Korah, Nefeg i Zikri."
22 Sinovi Uzielovi bili su Mišćl, Elsafan i Sitri."
23 Aron se oženi Elišebom, kćerkom Aminadabovom, sestrom Nahšonovom. Ona mu rodi Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara."
24 Sinovi Korahovi bili su Asir, Elkana i Abiasaf. To su Korahove obitelji."
25 Eleazar, sin Aronov, oženi se jednom od Putielovih kćeri. Ona mu rodi Pinhasa. To su poglavice levita po svojim obiteljima."
26 To su Aron i Mojsije, kojima zapovjedi Gospodin: “Izvedite čete Izrćlovih sinova iz egipatske zemlje!”"
27 Oni su, koji su pregovarali s faraonom, egipatskim kraljem, da izvedu Izrćlove sinove iz Egipta, Mojsije i Aron."
28 Onda, kad je govorio Gospodin s Mojsijem u egipatskoj zemlji,"
29 reče Gospodin Mojsiju ovo: “Ja sam Gospodin! Javi faraonu, egipatskomu kralju, što ti reknem!”"
30 A Mojsije odvrati Gospodinu: “Ah, ja sam nespretan u govoru. Kako će mene poslušati faraon?”"
1 A Gospodin reče Mojsiju: “Evo, učinit ću da budeš prema faraonu moćan kao Bog. A tvoj brat Aron bit će tvoj govornik."
2 Njemu kaži sve što ti naložim! Tvoj brat Aron neka onda predloži faraonu da pusti sinove Izrćlove iz svoje zemlje."
3 Ja ću ipak otvrdnuti srce faraonu i tako učiniti u egipatskoj zemlji mnoge znake i čudesa."
4 Budući da vas faraon ne će poslušati, učinit ću da Egipćani osjete moju moć i izvest ću svoje čete, narod svoj, sinove Izrćlove, iz egipatske zemlje, uz velike dokaze svoje moći."
5 Tada će Egipćani spoznati da sam ja Gospodin, kad pružim ruku protiv Egipćana i sinove Izrćlove izvedem iz njihove sredine.”"
6 Mojsije i Aron učiniše točno onako kako im je Gospodin bio zapovjedio."
7 Mojsiju je bilo osamdeset godina, a Aronu osamdeset i tri godine kad su pregovarali s faraonom."
8 I reče Gospodin Mojsiju i Aronu:"
9 ”Ako vas faraon pozove da ipak učinite kakvo čudo, onda reci Aronu: Uzmi svoj štap i baci ga pred faraona! I postat će tad zmija.”"
10 Mojsije i Aron otiđoše k faraonu i učiniše tako kako im zapovjedi Gospodin. Aron baci svoj štap pred faraona i njegove sluge, i pretvori se u zmiju."
11 I faraon dozva mudrace i vračare, i egipatski čarobnjaci učiniše isto tako svojim tajnim čaranjem."
12 Svi baciše svoje štapove, i pretvoriše se štapovi u zmije. Ali Aronov štap proždre njihove štapove."
13 A srce faraonovo ostade tvrdo. On ih ne posluša, kao što je bio unaprijed kazao Gospodin."
14 Tada reče Gospodin Mojsiju: “Srce faraonovo otvrdnu. On ne će pustiti narod."
15 Idi sutra rano k faraonu, kad on polazi k rijeci! Stani prema njemu na obali Nila! Uzmi sa sobom štap što se pretvorio u zmiju,"
16 i reci mu: Gospodin, Bog Hebrejâ, posla me k tebi da ti zapovjedim: Pusti moj narod, da mi služi u pustinji! Ipak ti dosad ne posluša."
17 Ovako govori Gospodin: Po tom ćeš spoznati da sam ja Gospodin: Evo, udarit ću sada štapom u svojoj ruci po vodi Nilu, i ona će se pretvoriti u krv."
18 Ribe će u Nilu poginuti, Nil će zasmrdjeti, i gadit će se Egipćanima piti vodu iz Nila.”"
19 Dalje zapovjedi Bog Mojsiju: “Naloži Aronu: Uzmi svoj štap i pruži svoju ruku na vode u Egiptu, na njegove rijeke, prokope, bare i na sve njegove čatrnje, da postanu krv! I bit će krv posvuda u egipatskoj zemlji, pa i u drvenim i kamenim posudama.”"
20 Mojsije i Aron učiniše tako kako im je bio zapovjedio Gospodin. On (Aron) diže štap i udari njim po vodi u Nilu pred očima faraona i njegovih slugu. Tada se sva voda u Nilu pretvori u krv."
21 Ribe u Nilu poginuše, i Nil zasmrdi, tako da Egipćani nisu više mogli piti vode iz Nila. Posvuda je u egipatskoj zemlji bila krv."
22 Ali egipatski čarobnjaci učiniše isto svojim čaranjem. Tako ostade srce faraonovo tvrdo, i on ih ne posluša, kao što je bio unaprijed kazao Gospodin."
23 Faraon se okrenu, ode kući i ne primi ni to k srcu."
24 A Egipćani su svi kopali oko Nila, da nađu vode za piće; jer nisu mogli piti vode iz Nila.""
25 Tako prođe punih sedam dana otkako je Gospodin bio udario Nil."
26 Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Idi k faraonu i reci mu: Ovako govori Gospodin: Pusti moj narod, da mi služi!"
27 Ali ako ga ne htjedneš pustiti, pohodit ću svu tvoju zemlju žabama."
28 Nil će vrvjeti žabama. One će izaći i prodrijeti u tvoju palaču, u tvoju spavaonicu, u tvoju postelju, u kuće tvojih slugu i naroda, u tvoje peći i u tvoja korita."
29 Jest, na tebe, na tvoje podanike i na sve tvoje sluge skakat će žabe.”"
1 Dalje zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Kaži Aronu: Pruži ruku sa svojim štapom na rijeke, prokope i bare i izvedi žabe na egipatsku zemlju!”"
2 Aron pruži svoju ruku na egipatske vode, i izađoše žabe i pokriše egipatsku zemlju."
3 Ali čarobnjaci učiniše isto svojim čaranjem. I oni učiniše te izađoše žabe na egipatsku zemlju."
4 Tada dozva faraon Mojsija i Arona i zamoli: “Molite Gospodina da mene i moj narod oslobodi od žaba! Tada ću pustiti narod da žrtvuje Gospodinu.”"
5 Mojsije odgovori faraonu: “Odredi mi samo točno kad da zamolim za te, za tvoje sluge i narod, da se uklone žabe od tebe i od tvojih kuća i da ostanu samo u Nilu.”"
6 On odgovori: “Sutra.” Tad reče onaj: “Neka bude po tvojoj želji, da spoznaš da nitko nije jednak Gospodinu, Bogu našemu."
7 Žabe će se dakle ukloniti od tebe, od tvojih kuća, od tvojih slugu i od tvojega naroda i samo će još ostati u Nilu.”"
8 Nato ostaviše Mojsije i Aron faraona, i Mojsije se pomoli toplo Gospodinu, da uništi žabe kojima je bio pohodio faraona."
9 Gospodin usliša Mojsijevu molitvu. Žabe skapaše u kućama, u dvorištima i u poljima."
10 Zgrnuše ih posvuda na gomile. Zemlja je od toga zaudarala."
11 Kad vidje faraon da opet može odahnuti, ponovno otvrdnu svoje srce i više ih ne posluša, kao što je bio Gospodin unaprijed kazao."
12 Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Kaži Aronu: Pruži svoj štap i udari njim po prahu na zemlji, da se pretvori u komarce po svoj egipatskoj zemlji!”"
13 Oni učiniše tako: Aron pruži svoju ruku sa štapom i udari njim po prahu na zemlji. Tada dođoše komarci na ljude i na stoku. Sav prah na zemlji pretvori se u komarce po svoj egipatskoj zemlji."
14 Egipatski čarobnjaci pokušaše čaranjem isto tako proizvesti komarce, ali ne mogoše. Komarci napadoše ljude i stoku."
15 čarobnjaci rekoše faraonu: “To je prst Božji!” Ali srce faraonovo ostade tvrdo, i on ih ne posluša, kao što je bio unaprijed kazao Gospodin."
16 Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Sutra posve rano stupi pred faraona, kad ide k vodi, i reci mu: Ovako govori Gospodin: Pusti moj narod, da mi služi!"
17 Jer ako ne pustiš moga naroda, onda ću učiniti da dođu pasje muhe na tebe, na tvoje sluge, na tvoj narod i na tvoje palače. Kuće Egipćana, pa i zemlja na kojoj stoje, bit će pune pasjih muha."
18 Ipak s gošenskom zemljom, u kojoj prebiva moj narod, učinit ću toga dana iznimku, tako da tamo ne bude pasjih muha, da spoznaš da sam ja Gospodin na zemlji."
19 Učinit ću rastavu između svog naroda i tvog naroda. Sutra će se dogoditi to čudo.”"
20 I Gospodin učini tako. Dođoše pasje muhe u velikom broju u palaču faraonovu, u stan njegovih slugu i na svu egipatsku zemlju. Zemlja je teško trpjela pod pasjim muhama."
21 Faraon dozva Mojsija i Arona i reče: “Idite, žrtvujte svom Bogu ovdje u zemlji!”"
22 Mojsije odvrati: “To ne možemo činiti. Jer prinosimo Gospodinu Bogu svojemu žrtve koje su Egipćanima nečiste. Kad bismo pred očima Egipćana prinosili žrtve koje su njima mrske, ne bi li nas na mjestu kamenovali?"
23 Mi hoćemo ići tri dana hoda daleko u pustinju i tamo žrtvovati Gospodinu, Bogu svojemu, kao što nam zapovjedi.”"
24 Faraon reče: “Pustit ću vas da žrtvujete Gospodinu, svom Bogu, u pustinji. Samo ne idite predaleko! Molite se za me!”"
25 Mojsije odgovori: “Ja idem sada od tebe i pomolit ću se Gospodinu. Sutra će otići pasje muhe od faraona, od njegovih slugu i naroda. Samo neka faraon više ne vara naroda, pa da ga ipak ne pusti da žrtvuje Gospodinu!”"
26 I ode Mojsije od faraona i pomoli se Gospodinu."
27 Gospodin usliša molitvu Mojsijevu i ukloni pasje muhe od faraona, od njegovih slugu i naroda. Ne ostade ni jedna."
28 Ali faraon i ovoga puta otvrdnu svoje srce i ne pusti naroda."
1 Sad zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Idi k faraonu i zapovjedi mu: Ovako govori Gospodin, Bog Hebrejâ: Pusti moj narod, da mi služi!"
2 Ako ga ne htjedneš pustiti i još ga dulje budeš zadržavao,"
3 Gospodnja će ruka ošinuti tvoju stoku u polju, konje, magarce, deve, goveda i ovce veoma teškom kugom."
4 A Gospodin će razlikovati izrćlsku stoku od egipatske stoke, tako da od svega što pripada sinovima Izrćlovim ne će poginuti ni jedan komad.”"
5 Gospodin odredi i rok, kad reče: “Sutra će već Gospodin učiniti da to dođe na zemlju.”"
6 Sljedećeg dana učini to Gospodin doista: Sva stoka uginu. Od izrćlske stoke ne uginu ipak ni jedan komad."
7 Kad se faraon raspita, izađe na vidjelo da od izrćlske stoke ne uginu ni jedan komad. Ipak faraonovo srce ostade tvrdo, i on ne pusti naroda."
8 Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju i Aronu: “Uzmite pune pregršti pepela iz peći! Neka ga Mojsije pred faraonovim očima razaspe prema nebu!"
9 I postat će on sitan prah po svoj egipatskoj zemlji, a od njega će nastati mjehuri što će se pretvarati u čireve na ljudima i na stoci po svoj egipatskoj zemlji.”"
10 Oni uzeše pepela iz peći i stupiše pred faraona, i Mojsije ga razasu prema nebu. I nastadoše mjehuri, što se provališe u čireve na ljudima i na stoci."
11 A čarobnjaci se ne mogoše pokazati pred Mojsijem od čireva, jer su se mjehuri bili pojavili na čarobnjacima, kao na svim Egipćanima."
12 Ipak Gospodin otvrdnu srce faraonu, i on ih ne posluša, kao što je bio Gospodin unaprijed kazao Mojsiju."
13 Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Stupi sutra rano pred faraona i reci mu: Ovako govori Gospodin, Bog Hebreja: Pusti moj narod, da mi služi!"
14 Jer ću ovaj put učiniti da dođu sva moja zla na tebe, na tvoje sluge i narod, da spoznaš da nitko nije na svoj zemlji kao ja."
15 Premda sam već dosad bio mogao pružiti ruku i tebe s tvojim narodom udariti kugom, da te više ne bude na zemlji,"
16 ostavio sam te ipak namjerno na životu, da osjetiš moju moć i da se moje ime slavi po svoj zemlji."
17 Ako još dalje budeš zadržavao moj narod i ako ga ne pustiš,"
18 ja ću sutra u ovo doba pustiti veoma tešku tuču, kakve nije bilo u Egiptu od onoga dana kad postade do danas."
19 Pošalji dakle i skupi na sigurno svoju stoku i sve što imaš u polju! Svi ljudi i životinje, što se zateknu u polju i ne zaklone se pod krov, izginut će kad padne tuča na njih.”"
20 Tko se od faraonovih slugu pobojao Gospodnje prijetnje, skupi svoju družinu i svoju stoku u kuće na sigurno."
21 A tko nije mario za Gospodnju prijetnju, ostavi svoju družinu i svoju stoku u polju."
22 Gospodin dakle zapovjedi Mojsiju: “Pruži svoju ruku prema nebu, da po svoj egipatskoj zemlji padne tuča na ljude i na stoku i na sve bilje po polju u egipatskoj zemlji.”"
23 I Mojsije pruži svoj štap prema nebu, i Gospodin pusti gromove i tuču. Munje su padale na zemlju, i Gospodin je pustio da se obori tuča na egipatsku zemlju."
24 Padala je tuča, i munje su se neprestano miješale s tučom; bilo je tako strašno kako nije još nitko nikada doživio u egipatskoj zemlji otkad su u njoj nastanjeni ljudi.""
25 Tuča potuče sve po svoj egipatskoj zemlji, što je bilo u polju, od čovjeka do životinje. I uništi tuča sve bilje po polju i polomi sve drveće."
26 Samo u gošenskoj zemlji, gdje su prebivali Izrćlovi sinovi, ne pade tuča."
27 Tada posla faraon i dozva Mojsija i Arona i reče im: “Sagriješih ovaj put, Gospodin je u pravu. A ja i moj narod krivi smo."
28 Pomolite se Gospodinu! Više je nego dosta toga strašnoga groma i tuče. Pustit ću vas! Ne trebate više ovdje ostati.”"
29 Mojsije mu odgovori: “čim izađem u grad, raširit ću svoje ruke Gospodinu. Tada će prestati gromovi i ne će više padati tuča, da spoznaš da je zemlja Gospodnja."
30 Ali znam dobro da se vi, ti i tvoje sluge, još ne bojite Gospodina Boga.”"
31 Tako propade lan i ječam. Jer je ječam bio već u klasu i lan u cvijetu."
32 A pšenica i raž ne propadoše jer poslije dolaze."
33 Mojsije dakle ode od faraona van u grad i raširi svoje ruke Gospodinu. Tada prestadoše gromovi i tuča. I dažd nije više padao na zemlju."
34 Kad vidje faraon da prestadoše dažd, tuča i gromovi, ustraje u svojemu grijehu i otvrdnu svoje srce, on kao i njegove sluge."
35 Srce faraonovo ostade tvrdo, i on ne pusti Izrćlove sinove, kao što je bio unaprijed kazao Gospodin preko Mojsija."
1 Tada reče Gospodin Mojsiju: “Idi k faraonu! Ja sam otvrdnuo srce njemu i njegovim slugama, da učinim ove svoje znake na njemu,"
2 da možeš pripovijedati svojoj djeci i unučadi što učinih Egipćanima i koja čudesna djela izvrših među njima, i da tako spoznate da sam ja Gospodin.”"
3 Mojsije i Aron otiđoše k faraonu i rekoše mu: “Ovako govori Gospodin, Bog Hebrejâ: Dokle ćeš se još nećkati da se poniziš preda mnom? Pusti moj narod, da mi služi!"
4 Jer ako ne ćeš pustiti moga naroda, sutra ću doista učiniti da upadnu skakavci u tvoju zemlju."
5 Oni će pokriti površinu zemlje, tako da se ne će više vidjeti zemlja, i pojest će ono što vam još preostade kao posljednji ostatak od tuče, i oglodat će sve drveće što raste u vašim poljima."
6 Kuće tvoje i kuće svih tvojih slugu i kuće svih Egipćana oni će napuniti, kako ne doživješe ni tvoji očevi ni očevi tvojih otaca, otkako su prebivali na zemlji do dana današnjega.” I okrenu se i ode od faraona."
7 A faraonove mu sluge rekoše: “Dokle će nas još mučiti taj čovjek? Pusti ljude, neka služe Gospodinu, svojemu Bogu! Zar ne vidiš da Egipat propada!”"
8 I dozvaše Mojsija i Arona natrag k faraonu. On im reče: “Idite, služite Gospodinu, Bogu svojemu! A koji su oni što će ići s vama?”"
9 Mojsije odgovori: “Ići ćemo sa svojom djecom i sa starcima, sa sinovima i kćerima, s ovcama i govedima. Mi moramo svetkovati svetkovinu Gospodnju.”"
10 Tad im on odvrati: “Neka Gospodin tako bude s vama kao što bih pustio vas s vašom djecom! Vi sigurno pomišljate na zlo!"
11 Nema od toga ništa! Vi muškarci možete ići i služiti Gospodinu. To ste i željeli.” Onda ih otpraviše od faraona."
12 Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Pruži svoju ruku na egipatsku zemlju, da izazoveš skakavce! Neka dođu na egipatsku zemlju i pojedu sve poljsko bilje u zemlji, sve što preostade od tuče!”"
13 Mojsije pruži svoj štap na egipatsku zemlju, i Gospodin učini da je cijeli dan i cijelu noć puhao istočni vjetar nad zemljom. Kad osvanu, bio je istočni vjetar nanio skakavce."
14 Skakavci padoše na svu egipatsku zemlju i spustiše se u silnome mnoštvu na sve krajeve. Nikada prije nije tu bilo toliko skakavaca, niti će ih ikada toliko biti."
15 Oni pokriše površinu cijele zemlje, tako da se više nije vidjela zemlja, i pojedoše sve bilje u polju i sav plod na drveću, što preostade od tuče. Ništa zeleno ne ostade na drveću i na poljskom bilju po svoj egipatskoj zemlji."
16 Faraon brže-bolje dozva Mojsija i Arona i reče: “Sagriješih Gospodinu, vašemu Bogu, i vama."
17 Ali oprostite mi moj grijeh samo još ovaj put! Molite se Gospodinu, Bogu vašemu, da ukloni od mene barem ovu smrt!”"
18 I ode Mojsije od faraona i pomoli se Gospodinu."
19 Gospodin učini da je sa zapada zapuhao jak protivni vjetar, koji odnese skakavce i pobaca ih u Crveno more. Ne ostade ni jedan jedini skakavac na cijelom egipatskom području."
20 Ali Gospodin otvrdnu srce faraonu, tako da on ne pusti Izrćlovih sinova."
21 Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Pruži svoju ruku prema nebu, da dođe na egipatsku zemlju takva tama da se može pipati!”"
22 Mojsije pruži ruku prema nebu, i nastade gusta tama po svoj egipatskoj zemlji."
23 Ljudi ne vidješe jedan drugoga i nitko se tri dana ne maknu sa svojega mjesta. Ali svi Izrćlci imali su bijeli dan u svojim stanovima."
24 I faraon dozva Mojsija i reče: “Idite, služite Gospodinu! Samo vaše ovce i goveda neka ostanu ovdje! Vaše žene i djeca smiju ići s vama.”"
25 A Mojsije odvrati: “Ako nam ti sam daš što ćemo zaklati i spaliti za žrtvu, mi ćemo to žrtvovati Gospodinu, svom Bogu."
26 Ali i naša stoka mora ići s nama. Ni papak ne smije ostati. Jer od toga ćemo morati uzimati da služimo Gospodinu, Bogu svojemu. Mi ne znamo kako ćemo morati iskazati Gospodinu svoje štovanje, dok ne budemo tamo.”"
27 A Gospodin otvrdnu srce faraonu, tako da ih on ne htjede pustiti."
28 Štoviše, faraon mu reče: “Odlazi od mene! čuvaj se da mi više ne dođeš na oči! čim mi dođeš na oči, mrtav si!”"
29 Mojsije odvrati: “Jest, ti reče. Ja više ne ću doći preda te.”"
1 Gospodin reče Mojsiju: “Još ću jedno jedino zlo pustiti na faraona i na Egipćane. Onda će vas pustiti odavle, jest, on će vas ne samo bezuvjetno pustiti nego će vas odavle silom otjerati."
2 Stavi živo narodu na srce neka oni, ljudi i žene, izmole od svojih susjeda srebrnih i zlatnih dragocjenosti!”"
3 Gospodin je naime bio učinio da Egipćani budu naklonjeni prema narodu. I Mojsije je bio cijenjen u egipatskoj zemlji, kod faraonovih slugu i kod naroda kao velik čovjek."
4 Mojsije reče: “Ovako govori Gospodin: U pola noći proći ću kroz Egipat."
5 Tada će umrijeti svaki prvorođenac u egipatskoj zemlji, od faraonova prvorođenca, koji bi imao sjediti na prijestolju, do prvorođenca ropkinje kod ručnoga mlina, i svaka prvina od stoke."
6 Tada će se dići velik jauk po svoj egipatskoj zemlji, kakva još nikada nije bilo niti će ga ikada biti."
7 Ali nijednomu sinu Izrćlovu ne će ni dlaka pasti s glave, niti ljudima niti stoci, da spoznate da Gospodin pravi razliku između Egipćana i Izrćlaca."
8 Tada će doći sve te tvoje sluge k meni, na tlo će se preda mnom baciti i moliti: Otiđi sa svim narodom što je pod tobom! Onda ću ja otići.” Na to on ode od faraona s velikim gnjevom."
9 A Gospodin reče Mojsiju: “Faraon vas ne će poslušati, da se umnože moja čudesna djela na egipatskoj zemlji.”"
10 Mojsije i Aron učiniše sva ta čudesa pred faraonom. Ipak, Gospodin otvrdnu srce faraonu, i tako on ne pusti sinova Izrćlovih iz svoje zemlje."
1 Nato zapovjedi Gospodin Mojsiju i Aronu u egipatskoj zemlji ovo:"
2 Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima! Neka vam bude prvi mjesec u godini!"
3 Objavite svoj općini sinova Izrćlovih: Desetoga dana ovog mjeseca svatko od vas neka priskrbi sebi jedno janje, jedno janje za obitelj ili kuću!"
4 Ako li je obitelj premalena za jedno janje, neka ga uzme zajedno sa svojim susjedom, koji joj je najbliži, a po broju osoba. Proračunajte koliko svatko može pojesti od janjeta!"
5 Janje mora biti bez pogrješke, muško, od godine dana. Smijete uzeti janje ili kozlića."
6 čuvajte ga do četrnćstoga dana ovog mjeseca! Tada neka ga zakolje sva općina sinova Izrćlovih podvečer!"
7 Neka se uzme nešto od krvi, i neka njom pomažu oba dovratka i gornji prag na kućama u kojima će se jesti!"
8 Iste noći neka se jede meso pečeno na ognju, i uz to beskvasan kruh! I gorko zelje neka se pri tom jede!"
9 Ne jedite od toga ništa sirovo ili u vodi kuhano, nego samo na ognju pečeno, i to tako da je još glava spojena s nogama i nutarnjim dijelovima."
10 Ništa od toga ne ostavite do jutra! Što bi od toga preostalo do jutra, spalite na ognju!"
11 Ovako trebate jesti: imajte bokove opasane, obuću na nogama i štap u ruci! Jedite u hitnji: To je prolazak Gospodnji."
12 Jer ću u toj noći proći kroz egipatsku zemlju i pobit ću sve prvorođence u egipatskoj zemlji, čovjeka i stoku, i sudit ću svim egipatskim bogovima, ja, Gospodin."
13 Krv na kućama u kojima stanujete bit će vam zaštitni znak. Kad vidim krv, proći ću mimo vas. Među vama ne će biti pomora kad stanem ubijati po egipatskoj zemlji."
14 ”Taj dan neka vam bude za spomen! Svetkujte ga u čast Gospodinu! Svetkujte ga od koljena do koljena kao vječnu ustanovu!"
15 Sedam dana jedite beskvasan kruh! Odmah prvoga dana uklonite kvasac iz svojih kuća! Jer svaki koji bude što kvasno jeo od prvoga do sedmoga dana, bit će istrijebljen iz Izrćla."
16 Dalje, prvoga dana držite svečani sastanak! Sedmoga dana isto održite sveti svečani sastanak! Ta dva dana ne radite nikakva posla! Samo što svatko treba za hranu, smijete sebi zgotoviti."
17 Tako dakle svetkujte svetkovinu beskvasnih kruhova! Jer upravo toga dana izvedoh vaše čete iz egipatske zemlje. Zato držite taj dan kao vječnu ustanovu, od koljena do koljena!"
18 četrnćstoga dana prvoga mjeseca predvečer jedite beskvasan kruh sve do navečer dvadeset i prvog dana toga mjeseca!"
19 Sedam dana neka se ne nađe kvasac u vašim kućama. Svaki koji bude jeo što kvasno, bit će istrijebljen iz izrćlske općine, bio tuđinac ili urođenik u zemlji."
20 Ništa kvasno ne smijete jesti. U svim svojim stanovima jedite samo beskvasan kruh!”"
21 Mojsije sazva sve izrćlske starješine i zapovjedi im: “Idite, donesite sebi janjad za svoje obitelji i zakoljite pashalno janje!"
22 Uzmite snop izopa, močite je u krv u zdjeli i krvlju u zdjeli pomažite gornji prag i oba dovratnika! Nitko od vas neka ne izađe na vrata svoje kuće do jutra!"
23 Kad onda izađe Gospodin, da pobije Egipat, i vidi krv na gornjem pragu i na oba dovratnika, proći će Gospodin mimo vrata i ne će dati anđelu pogubitelju da uđe u vaše kuće, da ubija."
24 Držite to kao zakon što vrijedi za vas i za vašu djecu u vječna vremena!"
25 I kad dođete u zemlju koju će vam dati Gospodin, kao što je obećao, držite taj običaj!"
26 Kad vas onda zapitaju vaša djeca, kakav vam je taj običaj,"
27 onda odgovorite: To je žrtva pashe za Gospodina, koji prođe mimo kuća sinova Izrćlovih u Egiptu, kad je ubijao Egipćane, a naše kuće poštedio.” Tada se narod nakloni i baci se ničice."
28 Sinovi Izrćlovi otiđoše tada i učiniše tako. Kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju i Aronu, tako oni izvršiše."
29 U pola noći dogodi se da Gospodin pobi sve prvorođence u egipatskoj zemlji, od faraonova prvorođenca, koji bi ga bio naslijedio na prijestolju, pa do prvorođenca sužnja, koji je ležao u tamnici; isto tako sve prvine od stoke.""
30 U onoj noći ustade faraon sa svim svojim slugama i sa svima Egipćanima i nastade velik jauk u Egiptu. Jer nije bilo kuće u kojoj nije ležao mrtvac."
31 Još u noći dozva on Mojsija i Arona i reče: “Ustajte, idite iz naroda mojega, vi i Izrćlovi sinovi! Otiđite, služite Gospodinu, kao što ste molili!"
32 I svoje ovce i goveda uzmite sa sobom, kao što ste zahtijevali! Idite pa molite i za me blagoslov!”"
33 Egipćani su navaljivali na narod, da brže ode iz zemlje. Jer su mislili: “Svi inače pomrijesmo.”"
34 Tako uze narod svoje tijesto, još prije nego uskisnu. Naćve, umotane u njihove ogrtače, ponesoše na ramenima."
35 Sinovi Izrćlovi učiniše po uputi Mojsijevoj i izmoliše od Egipćana srebrnih i zlatnih dragocjenosti i haljina."
36 A Gospodin je bio učinio da Egipćani budu naklonjeni prema narodu, tako da im ispuniše molbe. Tako uzeše plijen od Egipćana."
37 I otiđoše sinovi Izrćlovi od Ramsesa u Sukot, oko šest stotina tisuća pješaka, samih ljudi, ne uračunavši žene i djecu."
38 Ali i mnogo naroda, što pritječe, zaputi se s njima, i ovce i goveda, silna množina stoke."
39 Od tijesta što su ga bili ponijeli sa sobom iz Egipta, ispekoše pod pepelom beskvasne pogače; jer nije bilo uskislo, kako su ih bili potjerali Egipćani, pa se ne mogaše dulje zadržati i spremiti sebi brašnjenice za put.""
40 Vrijeme što su ga sinovi Izrćlovi proboravili u Egiptu bilo je četiri stotine i trideset godina."
41 Kad se navrši četiri stotine i trideset godina, upravo u taj dan, izađoše sve Gospodnje čete iz egipatske zemlje."
42 To je bila noć bdjenja za Gospodina, kad ih izvede iz egipatske zemlje. To je noć koju moraju u čast Gospodinu svetkovati svi sinovi Izrćlovi od koljena do koljena."
43 Gospodin zapovjedi Mojsiju i Aronu: “Ovo vrijedi kao zakon za Pashu: Nijedan tuđinac ne smije od nje jesti."
44 Svaki za novac kupljeni rob smije ipak od nje jesti, ako si ga obrezao."
45 Došljak i najamnik ne smije od nje jesti."
46 U jednoj te istoj kući mora se jesti. Ne smiješ ništa od mesa iznijeti iz kuće. Ne smijete na njoj prelomiti kosti."
47 Sva općina Izrćlaca mora je tako obdržavati."
48 A ako je kod tebe tuđinac i hoće svetkovati Pashu u čast Gospodinu, onda se moraju svi muški obrezati. Tada smije doći na svečanost i vrijedit će kao domaći. Ali neobrezan ne smije od nje jesti."
49 Za domaćega kao i za tuđinca, koji boravi kod vas, neka vrijedi jedan te isti zakon!”"
50 Svi Izrćlovi sinovi učiniše tako. Kako je Gospodin bio zapovjedio Mojsiju i Aronu, tako i izvršiše."
51 Upravo toga dana izvede Gospodin iz egipatske zemlje sinove Izrćlove podijeljene po njihovim skupinama."
1 Gospodin zapovjedi Mojsiju:"
2 ”Posveti mi sve prvorođeno! Sve što u sinova Izrćlovih, kod čovjeka i stoke, najprije dođe iz materina krila, meni pripada.”"
3 I Mojsije reče narodu: “Spomenite se ovoga dana u koji izađoste iz Egipta, iz kuće ropstva! Rukom vas jakom Gospodin izvede odanle. Zato se ne smije ništa jesti s kvascem."
4 Danas, u mjesecu abibu, izlazite."
5 I kad te Gospodin uvede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca, za koju se je zakleo tvojim očevima da će ti je dati, u zemlju u kojoj teče mlijeko i med, onda obdržavaj taj običaj u ovom mjesecu!"
6 Sedam dana jedi beskvasan kruh, a sedmi dan neka bude u čast Gospodinu svečana svetkovina!"
7 Samo beskvasno neka se jede sedam dana, i ništa kvasno ne smije se u tebe vidjeti. I ne smije se naći u tebe nikakav kvasac u cijelom tvome području!"
8 A svojemu sinu moraš kazati u taj dan ovo: Zbog onoga što mi učini Gospodin kad sam izlazio iz Egipta, ovo se čini."
9 I neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao spomen na čelu, da Gospodnji zakon uvijek bude u tvojim ustima! Jer te rukom jakom izvede Gospodin iz Egipta."
10 Zato izvršavaj ovu zapovijed od godine do godine u određeno vrijeme!"
11 I kad te uvede Gospodin u zemlju Kanaanaca, kao što se je zakleo tebi i tvojim očevima, i kad ti je dade,"
12 tada posveti Gospodinu sve što god je prvorođeno! I svako prvo od tvoje stoke, ako je muško, pripada Gospodinu."
13 A svako prvo magare prvina otkupi janjetom ili, ako ga ne ćeš otkupiti, slomi mu šiju! Nadalje, kod svoje djece moraš otkupiti svakoga muškog prvorođenca."
14 Ako te onda jednoga dana upita tvoj sin: Što ovo znači?, odgovori mu: Rukom jakom izvede nas Gospodin iz Egipta, iz kuće ropstva."
15 Kad nas ne htjede faraon pustiti da odemo, pobi Gospodin sve prvorođence u egipatskoj zemlji, od čovječjega prvorođenca do prvenca stoke. Zato žrtvujem Gospodinu sve što je prvorođeno, ako je muško, i otkupim svakoga prvorođenca svojih sinova."
16 I neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci, kao spomen na čelu, da nas rukom jakom izvede Gospodin iz Egipta!”"
17 I kad faraon pusti narod da ode, ne odvede ih Bog putem prema filistejskoj zemlji, makar bi to bio najbliži put. Jer pomisli Bog da bi se narod mogao pokajati kad bi se morao boriti, pa se opet vratiti u Egipat."
18 Zato dade Bog odvesti narod putem prema pustinji na Crvenom moru. Izrćlovi sinovi iz egipatske zemlje odoše opremljeni za boj."
19 Mojsije uze sa sobom Josipove kosti. Josip je naime bio svečano zakleo Izrćlove sinove: “Kad vas Bog milostivo pohodi, onda uzmite sa sobom moje kosti odavle!”"
20 Tako se digoše od Sukota i utaboriše se u Etamu, na kraju pustinje."
21 A Gospodin je išao pred njima, danju u stupu od oblaka, da im pokazuje put, a noću u stupu od ognja, da im svijetli, da bi mogli putovati danju i noću."
22 Nije se uklanjao ispred naroda stup od oblaka danju ni stup od ognja noću."
1 Gospodin zapovjedi Mojsiju:"
2 ”Naloži Izrćlovim sinovima, da se okrenu i da se utabore pred Pi-Hahirotom, između Migdola i mora! Nasuprot Baal-Sefonu postavite tabor uz more!"
3 Faraon će tada misliti o sinovima Izrćlovim: Zabasaše u zemlji; pustinja ih drži zatvorene.""
4 Tada ću otvrdnuti srce faraonu tako da pođe za njima u potjeru, da pokažem svoju moć na faraonu i na svoj njegovoj vojsci i da Egipćani spoznaju da sam ja Gospodin.” I učiniše tako."
5 Kad bi javljeno egipatskomu kralju da je narod pobjegao, promijeni se faraonovo mišljenje i mišljenje njegovih slugu prema narodu, te se upitaše: “Što učinismo te pustismo Izrćlce iz svoje službe?”"
6 Faraon upregne svoja kola i uze svoju vojsku sa sobom."
7 Povede sa sobom šest stotina izabranih kola i što je god bilo kola u Egiptu i na svima njima najbolje borce."
8 Tako otvrdnu Gospodin srce faraonu, egipatskomu kralju. On pođe u potjeru za sinovima Izrćlovim, a sinovi Izrćlovi izađoše pod rukom jakom."
9 I tjeraše ih tako Egipćani sa svim konjima upregnutim u faraonova kola, s njegovim spregama i s ostalom vojskom, i dostigoše ih kad su taborili na moru kod Pi-Hahirota, pred Baal Safonom."
10 Kad se približi faraon, a sinovi Izrćlovi izbliže pogledaše i opaziše da Egipćani idu za njima, vrlo se uplašiše sinovi Izrćlovi i zavapiše glasno Gospodinu za pomoć."
11 Rekoše Mojsiju: “Zar nema grobova u Egiptu pa nas odvede da pomremo u pustinji? Što nam to učini te nas izvede iz Egipta?"
12 Zar ti ne rekosmo već u Egiptu: Pusti nas u miru! Mi hoćemo služiti Egipćanima!? Jest, bolje bi bilo za nas da služimo kao robovi Egipćanima, nego da izginemo ovdje u pustinji.”"
13 A Mojsije odvrati narodu: “Ne bojte se! čekajte samo i vidjet ćete da će vam Gospodin danas pomoći. Jer kako danas vidite Egipćane, ne ćete ih više vidjeti tako dovijeka."
14 Gospodin će se boriti za vas. Možete biti posve mirni.”"
15 I Gospodin reče Mojsiju: “Što vičeš k meni? Zapovjedi sinovima Izrćlovim neka krenu na put!"
16 A ti digni svoj štap gore, pruži svoju ruku na more i razdijeli ga, da mogu sinovi Izrćlovi ići kroz more po suhu!"
17 A ja ću otvrdnuti srce Egipćanima, da pođu za njima, i pokazat ću svoju moć na faraonu i na svoj njegovoj vojsci, na njegovim kolima i spregama."
18 I Egipćani će spoznati da sam ja Gospodin, kad pokažem svoju moć na faraonu, na njegovim kolima i spregama.”"
19 Tada promijeni anđeo Božji, koji ja išao pred Izrćlovom vojskom, svoje mjesto i dođe iza njih. I stup od oblaka promijeni svoje mjesto i stade iza njih."
20 Tako on postade međa između egipatske i izrćlske vojske. Na jednoj je strani oblak bio mračan, na drugoj je strani rasvjetljavao noć. Tako se ne mogoše cijele noći približiti jedna drugoj."
21 I pruži Mojsije svoju ruku na more. Tada dade Gospodin cijelu noć suzbijati more natrag jakim istočnim vjetrom i osuši more, i vode se razdijeliše."
22 Sinovi Izrćlovi koračali su posred mora po suhu, a vode su im stajale kao zid s desne i s lijeve strane."
23 A Egipćani se dadoše u potjeru za njima, i svi faraonovi konji, kola i sprege pođoše za njima usred mora."
24 U doba jutarnje straže pogleda Gospodin u stupu od ognja i od oblaka na egipatsku vojsku i smete je."
25 Zakoči kotače na njihovim kolima i učini da su jedva mogla naprijed. Tada povikaše Egipćani: “Bježimo od Izrćlaca; jer se Gospodin bori za njih protiv Egipćana!” ""
26 I zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Pruži ruku svoju na more, da se natrag vrate vode na Egipćane, na kola i sprege!”"
27 Kad Mojsije pruži ruku na more, more se u osvit dana vrati natrag na staro svoje mjesto, dok su Egipćani bježali prema njemu. Tako Gospodin utjera Egipćane u sredinu mora."
28 Vode se vratiše natrag i potopiše kola i sprege cijele faraonove vojske, što dođe za njima u more. Ni jedan od njih (iz vojske) ne ostade na životu."
29 A sinovi Izrćlovi išli su po suhu posred mora, i vode su im stajale kao zid s desne i s lijeve strane."
30 Tako Gospodin izbavi u onaj dan Izrćlce iz ruke Egipćana. Izrćlci vidješe Egipćane mrtve na morskoj obali."
31 Kad vidješe Izrćlci veliko čudesno djelo, što ga je bio Gospodin učinio na Egipćanima, poboja se narod Gospodina i pouzda se u Gospodina i u njegova slugu Mojsija."
1 Tada zapjeva Mojsije sa sinovima Izrćlovim u hvalu Gospodinu ovu pjesmu. Pjevali su ovako: “Pjevat ću Gospodinu jer je veoma silan; konja i konjanika baci u more! ""
2 Bog je jakost moja i pjesma moja jer mi postade spasitelj! To je Bog moj, zato ću ga slaviti! Bog oca mojega, zato ću ga veličati!"
3 Jak je u boju Gospodin, ime mu je Gospodin!"
4 Kola faraonova i vojsku njegovu pobaca u more. Cvijet boraca njegovih utonu u Crvenom moru."
5 Valovi ih pokriše; kao kamen propadoše u dubinu. ""
6 Desnica tvoja, Gospodine, silna je jakošću. Desnica tvoja, Gospodine, satrla je neprijatelja!"
7 Puninom veličanstva svojega oborio si protivnike. Pustio si gnjev svoj, proždro ih je kao slamu!"
8 Od tvojega daha nabujaše vode visoko. Kao nasip stadoše valovi, stvrdnuše se valovi u moru."
9 Neprijatelj tad pomisli: Potjerat ću ih, stići ću ih, razdijelit ću plijen. Nasitit će ih pohota moja. Trgnut ću mač svoj, uništit će ih ruka moja!"
10 Ti dahnu dahom svojim i more ih proguta. Kao olovo utonuše u vodi silovitoj!"
11 Tko je od bogova kao ti, Gospodine? Tko je kao ti, tako sjajan u divnom veličanstvu? Tako strahovit u djelima slavnim, čudesa su djela tvoja!"
12 Ti si samo pružio desnicu svoju i ona je već proždrla zemlju!"
13 Milošću svojom vodio si narod što si ga oslobodio. Vodio si ga jakošću svojom u sveti stan svoj."
14 čuše to narodi i zadrhtaše. Muka spopade stanovnike filistejske."
15 Knezovi se edomski prestrašiše, jeza spopade vođe moapske. Svi se stanovnici kanaanski uplašiše."
16 Strah i trepet spopade ih; od jakosti ruke tvoje kamenom se okameniše. Tako prođe, o Gospodine, narod tvoj. Tako prođe narod tvoj, što si ga zadobio. ""
17 Ti ga odvede i zasadi na gori, koja je svojina tvoja, na mjestu što si ga, Gospodine, stvorio za stan sebi, u svetištu što su ga, Gospodine, gradile ruke tvoje."
18 Gospodin je kralj u vjekove i dovijeka!”"
19 Kad naime faraonovi konji, kola i sprege uđoše u more, povrati Gospodin na njih morske vode, a sinovi Izrćlovi prijeđoše po suhu posred mora."
20 Tada uze proročica Mirjam, sestra Aronova, bubanj u ruku i sve žene joj se pridružiše s bubnjevima i u kolu."
21 Mirjam im je započinjala pjesmu: “Pjevajte Gospodinu jer je silan: konje i konjanike pobaca u more!”"
22 Mojsije podiže sinove Izrćlove od Crvenoga mora. I odoše dalje u pustinju Šur. Putovali su tri dana kroz pustinju, a ne nađoše vode."
23 Kada dođoše u Maru, ne mogoše piti vode u Mari, jer je bila gorka. Zato se prozva Mara."
24 Narod je mrmljao protiv Mojsija i govorio: “Što ćemo piti?”"
25 I on zavapi Gospodinu, i Gospodin mu pokaza drvo. Kad ga baci u vodu, postade voda slatka. Ondje mu dade zakon i pravo, i ondje ga stavi na kušnju."
26 On reče: “Ako doista budeš rado slušao glas Gospodina, Boga svojega, i ako budeš činio što je pravo u njegovim očima, i ako se pokoriš njegovim zapovijedima i ispuniš sve njegove uredbe, onda nijednu od onih bolesti što sam ih bio oborio na Egipat ne ću pustiti na tebe. Štoviše ja, Gospodin, bit ću tvoj spasitelj.”"
27 Nato dođoše u Elim. Tu je bilo dvanćst izvora i sedamdeset palmi. Tu se utaboriše kraj vode."
1 Sva se općina Izrćlovih sinova podiže od Elima i dođe u pustinju Sin, koja leži između Elima i Sinaja, petnćstoga dana drugoga mjeseca nakon izlaska iz egipatska zemlje."
2 Zbog pustinje mrmljala je sva općina sinova Izrćlovih protiv Mojsija i Arona."
3 Rekoše im sinovi Izrćlovi: “Radije bismo ipak bili pomrli od Gospodnje ruke u egipatskoj zemlji, kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli do sitosti. A vi nas odvedoste u ovu pustinju da pomorite svu općinu glađu.”"
4 Tada reče Gospodin Mojsiju: “Dobro! Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka onda narod izlazi van i skupi sebi koliko mu treba na dan. Hoću ga time staviti na kušnju, hoće li se ravnati po mojoj uputi ili neće."
5 A kad budu šesti dan pripravili što su donijeli, bit će dvaput onoliko koliko bi nakupili svaki dan.”"
6 Mojsije i Aron objaviše potom svima sinovima Izrćlovim: “Večeras ćete spoznati da je Gospodin onaj koji vas izvede iz egipatske zemlje."
7 A sutra ćete vidjeti slavu Gospodnju. Jer je on čuo vaše mrmljanje protiv Gospodina. A što smo mi da mrmljate protiv nas?”"
8 Mojsije nastavi: “Po tome što će vam Gospodin dati da večeras jedete mesa i ujutro kruha do sitosti spoznat ćete da je Gospodin čuo vaše mrmljanje, što ga podigoste protiv njega. Jer što smo mi? Nije protiv nas bilo upravljeno vaše mrmljanje, nego protiv Gospodina.”"
9 Nato reče Mojsije Aronu: “Zapovjedi svoj općini sinova Izrćlovih: Pristupite pred Gospodina! Jer je on čuo vaše mrmljanje.”"
10 Kad onda Aron to priopći svoj općini sinova Izrćlovih i oni pogledaše prema pustinji, objavi se slava Gospodnja u oblaku."
11 A Gospodin reče Mojsiju:"
12 ”čuo sam mrmljanje sinova Izrćlovih. Kaži im ovo: Večeras ćete dobiti za jelo mesa i sutra ćete se ujutro nasititi kruha. Tako ćete spoznati da sam ja Gospodin Bog vaš.”"
13 I doista: uvečer doletje jato prepelica i pokri tabor. A sutradan se prostrla rosa okolo tabora."
14 Kad je rosa ishlapijela, ležalo je po pustinji nešto sitno, zrnato; sitno kao slana na zemlji.""
15 Kad to vidješe sinovi Izrćlovi, upitaše jedan drugoga: “Što je to?”, jer nisu znali što je bilo. Mojsije im reče: “To je kruh što vam ga dade Gospodin da ga jedete."
16 Ovo zapovijeda Gospodin: Svaki od vas neka nakupi toga koliko mu treba: jedan gomer za svakoga prema broju vaših osoba! Ali svaki neka uzme od toga samo za one koji su mu u šatoru!”"
17 Sinovi Izrćlovi učiniše tako i nakupiše jedan mnogo, drugi malo."
18 Kad izmjeriše na gomer, ne dođe više onomu koji nakupi mnogo, niti manje onomu koji nakupi malo. Svaki nakupi koliko mu je trebalo."
19 Dalje im zapovjedi Mojsije: “Nitko neka ne sačuva ništa od toga do sutra!”"
20 Ali oni ne poslušaše Mojsija, nego neki sačuvaše nešto od toga do sutra. No to se ucrva i sagnji. Zato se Mojsije na njih razljuti."
21 Tako bi oni to sakupljali svako jutro, svatko koliko bi mu trebalo. Ali čim bi sunce ugrijalo, to bi se rastopilo."
22 Sedmoga dana nakupiše dvaput toliko hrane, dva gomera po osobi. Sve starješine općine dođoše i javiše to Mojsiju."
23 On im odgovori: “Ovo zapovijeda Gospodin: Sutra je dan odmora, sveta Gospodnja subota. Što hoćete peći, pecite, i što hoćete kuhati, kuhajte! Sve što preostane ostavite za sebe na stranu, da se sačuva za sutra!”"
24 Ostaviše, dakle, to na stranu do sutra, kao što je bio zapovjedio Mojsije, i nije zaudaralo i u tome se nije našao crv."
25 Mojsije zapovjedi: “Jedite to danas; jer je danas Gospodnja subota! Danas ne ćete ništa naći na polju.""
26 Skupljajte šest dana! Sedmi je dan subota. Taj dan nema ništa.”"
27 Kad sedmoga dana izađoše neki od naroda da skupljaju, ne nađoše ništa."
28 Onda reče Gospodin Mojsiju: “Dokle ćete se još nećkati u izvršavanju mojih zapovijedi i uputa?"
29 Pomislite ipak na to da vam Gospodin dade subote! Zato vam daje šestoga dana hrane za dva dana. Svatko neka ostane kod kuće. Neka nitko sedmoga dana ne ostavlja svoj stan!”"
30 Tako je svetkovao narod subotu, sedmi dan."
31 A sinovi Izrćlovi prozvaše to mana. Bila je bijela kao sjeme korijandrovo, i okus joj je bio kao od medena kolača."
32 Mojsije proglasi: “Ovo nalaže Gospodin: Neka se od toga sačuva pun gomer za buduće naraštaje, da vide hranu kojom sam vas u pustinji hranio, kad vas izvedoh iz egipatske zemlje!”"
33 Stoga zapovjedi Mojsije Aronu: “Uzmi vrč, uspi u nj pun gomer mane i stavi ga pred Kovčeg zavjeta, da se čuva za buduće naraštaje!”"
34 I stavi ga Aron pred Kovčeg zavjeta, da se čuva, kao što je Gospodin bio naložio Mojsiju."
35 Sinovi Izrćlovi jeli su manu četrdeset godina, dok ne dođoše u napučenu zemlju. Jeli su manu dok ne dođoše na među kanaanske zemlje."
36 Gomer je deseti dio efe."
1 Nato sva općina sinova Izrćlovih, na zapovijed Gospodnju, pođe dalje iz pustinje Sina od postaje do postaje. Utaboriše se u Refidimu. Kako ondje nije bilo pitke vode za narod,"
2 posvađa se narod s Mojsijem i povika: “Daj nam vode da pijemo!” A Mojsije im odvrati: “Što se vi svađate sa mnom? Zašto kušate Gospodina?”"
3 Ali narod, koji je ondje žeđao za vodom, mrmljao je i dalje protiv Mojsija i govorio: “Zašto nas izvede iz Egipta? Zar da nas, našu djecu i našu stoku pomoriš žeđu?”"
4 I Mojsije zavapi Gospodinu: “Što da učinim s ovim narodom? Još samo malo pa će me kamenovati.”"
5 Gospodin odgovori Mojsiju: “Idi pred narodom! Uzmi sa sobom nekoliko izrćlskih starješina! Uzmi i štap u ruku, kojim si udarao po Nilu, i idi!"
6 Ja ću se tamo naći pred tobom na stijeni, na Horebu. Udari tada u stijenu, i voda će iz nje poteći, i narod će moći piti.” Mojsije učini tako pred očima izrćlskih starješina."
7 Mjesto prozva Masa i Meriba,jer su se ondje sinovi Izrćlovi svađali i kušali Gospodina, kad su govorili: “Je li Gospodin među nama ili nije?”"
8 Tada dođoše Amalečani kako bi se borili s Izrćlcima u Refidimu."
9 Mojsije zapovjedi Jošui: “Izaberi za nas ljude i zametni sutra boj s Amalečanima! Ja ću stajati na vrhu brda sa štapom Božjim u ruci.”"
10 Jošua učini kako mu je bio zapovjedio Mojsije, i borio se je s Amalečanima. A Mojsije, Aron i Hur uziđoše na vrh brda."
11 Dok je Mojsije držao uvis svoje ruke, pobjeđivali su Izrćlci. A kad bi spustio ruke, pobjeđivali su Amalečani."
12 Napokon se Mojsijeve ruke umoriše. Zato uzeše kamen, te mu ga podmetnuše. On sjede na nj, i Aron i Hur podupriješe mu ruke, jedan s jedne strane, drugi s druge. Tako mu izdržaše ruke do sunčeva zalaska u jednakom položaju,"
13 i Jošua pobijedi Amalečane i njihovu vojsku oštricom mača."
14 Nato zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Zapiši to za spomen u knjigu i kaži Jošui da ću spomen na Amalečane sasvim zatrti pod nebom!”"
15 Onda načini Mojsije žrtvenik i nazva ga “Gospodin je stijeg moj”."
16 On reče: “Ruku uvis Gospodinu! Gospodin ratuje protiv Amaleka od koljena do koljena.”"
1 Kad Jitro, midjanski svećenik, Mojsijev tast, doču sve što učini Bog Mojsiju i Izrćlu, svom narodu, da izvede Gospodin Izrćlce iz Egipta,"
2 uze Jitro, tast Mojsijev, sa sobom Mojsijevu ženu Siporu, koju je on bio poslao natrag,"
3 i oba njezina sina. Jedan od njih zvao se Geršon, jer je bio rekao: “Tuđinac sam postao u tuđoj zemlji”,"
4 a drugi Eliezer, jer je bio rekao: “Bog oca mojega bio je moja pomoć i izbavio me od faraonova mača.”"
5 I dođe Jitro, Mojsijev tast, s njegovim sinovima i ženom k Mojsiju u pustinju, gdje se bio utaborio na Božjoj gori."
6 On poruči Mojsiju: “Ja, tast tvoj Jitro, dolazim k tebi s tvojom ženom i s oba njena sina koja su kod nje.”"
7 Mojsije se diže i izađe ususret svom tastu, nakloni se i poljubi ga. Tada se upitaše za zdravlje i uđoše u šator."
8 I Mojsije ispripovjedi tastu sve što učini Gospodin faraonu i Egipćanima zbog Izrćlaca, i sve nevolje što su ih bile pogodile na putu, i kako ih je izbavio Gospodin."
9 Jitro se radovao svemu dobru što ga je Gospodin bio iskazao Izrćlcima, kad ih je izbavljao iz vlasti Egipćana."
10 Tada reče Jitro: “Blagoslovljen da je Gospodin koji vas izbavi iz vlasti Egipćana i faraona, i narod spasi iz vlasti Egipćana!"
11 Da je Gospodin veći od svih bogova, vidim sad iz toga što se dogodilo, kad su se oni onako oholo ponašali prema njima.”"
12 Jitro, Mojsijev tast, prinese tada Bogu žrtvu paljenicu i klanicu, i Aron dođe sa svim starješinama da s tastom Mojsijevim održi pred Bogom žrtvenu gozbu."
13 Drugog dana održa Mojsije sudničku sjednicu, da sudi narodu. Narod se tiskao oko Mojsija od jutra do večeri."
14 Kad Mojsijev tast vidje što sve mora činiti s narodom, reče: “Što se toliko mučiš s narodom? Zašto ti sam sjediš na sudu, a sav se narod tiska oko tebe od jutra do večeri?”"
15 Mojsije odgovori svom tastu: “Narod dolazi k meni da dobije odluke Božje."
16 Kada imaju kakav sukob, dolaze k meni, da im sudim i kazujem pravorijeke Božje i njegove upute.”"
17 A tast Mojsijev mu odvrati: “Nije dobro kako radiš."
18 Ti ljudi što dolaze preda te muče se zbog toga. Taj je rad pretežak za te. Ne možeš mu sam odoljeti."
19 Pa poslušaj savjet što ću ti ga dati, i Bog će biti s tobom! Ti zastupaj narod kod Boga i prinosi njihove želje pred Boga!"
20 Onda ih uči zakonima i naredbama i pokazuj im put kojim trebaju ići, i djela koja trebaju činiti!"
21 Ujedno izaberi iz svega naroda valjane ljude, bogobojazne, pouzdane i nesebične, i postavi ih za predstojnike nad tisuću, nad stotinu, nad pedeset i nad deset!"
22 Oni neka sude narodu u svako doba! Svaki važniji slučaj neka ipak predaju tebi! U stvarima manje važnim neka odlučuju sami! Tako olakšaj sebi teret! Neka ga nose s tobom!"
23 Ako tako učiniš, i Bog ti to dopusti, moći ćeš izdržati, i sav će taj narod zadovoljan otići kući.”"
24 Mojsije posluša savjet svog tasta i učini sve što mu savjetova."
25 Iz svega Izrćla izabra Mojsije valjane ljude i postavi ih za predstojnike narodu: nad tisuću, nad stotinu, nad pedeset i nad deset."
26 Oni su morali suditi u svako doba. Ali sve teže slučajeve morali su predavati Mojsiju, a o manje teškim stvarima odlučili bi sami."
27 Nato Mojsije otpusti svog tasta, i on se vrati u svoju domovinu."
1 Tri mjeseca nakon izlaska sinova Izrćlovih iz egipatske zemlje, toga istog dana, dođoše u Sinajsku pustinju."
2 Oni su bili krenuli od Refidima, došli u Sinajsku pustinju i utaborili se u pustinji. Ondje, pred gorom, bio se utaborio Izrćl."
3 I kad Mojsije uziđe k Bogu, povika mu Gospodin s gore: “Ovo kaži kući Jakovljevoj i objavi sinovima Izrćlovim:"
4 Vidjeli ste kako sam postupao s Egipćanima, kako sam vas nosio na orlovim krilima i doveo vas ovamo k sebi."
5 Ako sada budete vjerno slušali moju riječ i držali moj zavjet, bit ćete moja osobita svojina između svih naroda, jer moja je sva zemlja,"
6 i bit ćete mi svećeničko kraljevstvo i svet narod. To su riječi što ćeš ih kazati sinovima Izrćlovim”."
7 Mojsije dođe, sazva starješine naroda, i priopći im sve te riječi, koje mu je zapovjedio Gospodin."
8 Sav narod odgovori jednoglasno: “Sve što zapovijeda Gospodin, činit ćemo!” Kad Mojsije dojavi Gospodinu odgovor naroda,"
9 reče Gospodin Mojsiju: “Evo, ja ću doći k tebi u gustim burnim oblacima, da narod čuje kad budem s tobom govorio, i da ti vjeruje zauvijek.” Mojsije priopći Gospodinu odgovor naroda."
10 Tada reče Gospodin Mojsiju: “Idi k narodu i daj da se posveti danas i sutra! Neka opere svoje haljine,"
11 i neka bude spreman prekosutra! Jer će prekosutra sići Gospodin na Sinajsku goru pred očima svega naroda."
12 Označi narodu unaokolo među i zapovjedi: čuvajte se da ne uziđete na goru ili da se i samo ne dotaknete njezina podnožja! Sve što se dotakne gore, mora poginuti."
13 Nijedna se ruka ne smije onda toga dotaknuti; jer tko se dotakne, treba ga kamenovati ili ustrijeliti. Bio čovjek ili živinče, ne smije ostati na životu. Istom kad zatrubi ovnov rog, smije se uzići na goru.”""
14 Nato siđe Mojsije s gore k narodu i dade da se posveti narod, i opraše svoje haljine."
15 Onda zapovjedi narodu: “Budite spremni prekosutra! Ne približite se ženi!”"
16 Trećega dana, kad osvanu jutro, zagrmješe gromovi i zasijevaše munje. Teški se oblaci nadviše nad gorom, i odjeknu glas trube veoma jak. Sav narod, što je bio u taboru, zadrhta."
17 Mojsije povede narod iz tabora ususret Bogu, i narod se smjesti na podnožju gore."
18 Gora Sinaj bila je sva dimom ovijena, jer je bio Gospodin u ognju sišao na nju. Dim se je iz nje dizao kao dim iz peći. Sva se je gora jako tresla."
19 Glas trube bivao je sve jači. Mojsije je govorio i Bog mu je odgovarao u gromu."
20 I kad je bio Gospodin sišao na vrh gore Sinaja, pozva Gospodin Mojsija na vrh gore. Mojsije uziđe."
21 I Gospodin zapovjedi Mojsiju: “Siđi dolje i opomeni narod da se ne probijaju do Gospodina, da ga vidi! Inače bi ih mnogo poginulo."
22 I sami svećenici, koji se inače smiju približiti Gospodinu, moraju se posvetiti, da ih Gospodin ne uništi.”"
23 Mojsije odvrati Gospodinu: “Narod ne može uzići na goru Sinaj jer si nas ti opomenuo da omeđimo goru i da proglasimo da se njoj ne smije približiti.”"
24 A Gospodin mu odvrati: “Siđi dolje i dođi opet gore s Aronom! Ali svećenici i narod ne smiju provaliti među, da se popnu do Gospodina. On bi ih inače uništio.”"
25 Mojsije dakle siđe k narodu i sve mu dojavi."
1 Nato im dade Bog ove zapovijedi:"
2 ”Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji te je izveo iz egipatske zemlje, iz kuće ropstva."
3 Nemaj drugih bogova uz mene!"
4 Ne pravi sebi rezana lika, niti kakve slike od onoga što je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u vodi pod zemljom!"
5 Ne padaj ničice pred njima i ne klanjaj im se! Jer ja Gospodin, Bog tvoj, jesam Bog revnitelj, koji kazni opačinu otaca na djeci, unučadi i praunučadi onih koji me mrze,"
6 a milosrđe iskazuje do u tisućito koljeno onima koji me ljube i drže moje zapovijedi."
7 Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svojega! Jer Gospodin ne će pustiti bez kazne onoga koji uzima njegovo ime uzalud."
8 Pazi na to da posvetiš subotu!"
9 Šest dana radi i vrši sve svoje poslove!"
10 Ali sedmi je dan odmora u čast Gospodinu, Bogu tvojemu. Tad ne smiješ raditi nikakva posla, ni ti ni tvoj sin ili tvoja kći, ni tvoj sluga, ni tvoja sluškinja, ni tvoja stoka, ni stranac koji boravi kod tebe unutar tvojih vrata!"
11 Jer u šest dana stvori Gospodin nebo i zemlju, more i sve što je u njima, ali sedmi dan on otpočinu. Zato je Gospodin blagoslovio i posvetio subotu."
12 Poštuj svog oca i svoju majku, da dugo živiš u zemlji koju će ti dati Gospodin, Bog tvoj!"
13 Ne ubijaj!"
14 Ne čini preljube!"
15 Ne kradi!"
16 Ne svjedoči lažno protiv bližnjega svoga!"
17 Ne želi kuće svog bližnjega! Ne želi žene svog bližnjega, ni njegova sluge, ni njegove sluškinje, ni njegova vola, ni njegova magarca, ni igdje išta što pripada tvojemu bližnjemu!”"
18 Kad vidje sav narod gromove, munje, glas trube i goru gdje se dimi, prepade se narod i zadrhta i ostade stojeći u daljini."
19 Oni rekoše Mojsiju: “Govori ti s nama, i slušat ćemo! A Bog neka ne govori s nama! Inače pomrijesmo!”"
20 Mojsije odvrati narodu: “Ne bojte se! Jer Bog dođe samo da vas stavi na kušnju i da strah pred njim zadrži u vama budan, da ne griješite.”"
21 I dok je narod ostao stojeći u daljini, pristupi Mojsije tamnim oblacima, u kojima je bio Bog."
22 I reče Gospodin Mojsiju: “Zapovjedi sinovima Izrćlovim ovo: Vidjeli ste da sam govorio s vama s neba."
23 Ne činite sebi uza me srebrnih bogova! Ne pravite sebi zlatnih bogova!"
24 Načini mi žrtvenik od zemlje i prinesi na njemu svoje žrtve paljenice i žrtve mirotvorne, svoje ovce i svoja goveda. Na mjestu što ću ga svaki put odrediti za štovanje mojega imena, doći ću k tebi i blagoslovit ću te."
25 A ako mi hoćeš načiniti žrtvenik od kamenja, ne smiješ ga zidati od tesana kamenja. Jer ako ga obrađuješ svojim dlijetom, oskvrnjuješ ga."
26 Ne uzlazi k mojemu žrtveniku uza stepenice, da se ne otkrije pred njim tvoja golotinja!"
1 Ovo su pravne odredbe što ćeš im ih predložiti:"
2 Ako kupiš hebrejskoga roba, neka te služi šest godina! U sedmoj godini mora se pustiti na slobodu bez otkupa."
3 Ako je došao neoženjen, neka opet ode neoženjen. Ako je bio oženjen, neka i njegova žena ide s njim!"
4 Ako ga gospodar njegov oženi, i žena mu rodi sinove ili kćeri, žena sa svojom djecom mora ostati svojemu gospodaru, a on neka se pusti sam na slobodu!"
5 Ako li rob izjavi: Volim svog gospodara, svoju ženu i djecu, ne ću otići na slobodu,"
6 onda neka ga njegov gospodar dovede pred sud i neka ga postavi pred vrata ili pred dovratke! Ondje neka mu njegov gospodar probuši uho šilom, pa neka mu bude zauvijek rob!"
7 Ako netko proda svoju kćer, da bude ropkinja, neka ona ne bude puštena na slobodu kao robovi muškarci!"
8 Ne bude li po volji svom gospodinu, kojemu je predana, neka pusti da je se otkupi! A nema vlasti prodati je u tuđi narod, ako je odbaci."
9 A ako je dade svojemu sinu, neka postupa s njom po pravu kćeri!"
10 Ako uzme sebi još drugu, ne smije joj prikratiti mesnu hranu, odjeću i ženidbeni život."
11 Ali ako joj to troje ne ispuni, onda ona smije slobodno otići bez odštete, bez otkupa."
12 Tko drugoga udari tako da umre, mora se kazniti smrću."
13 Ako to nije učinio namjerno, nego mu ga je Bog stavio pod ruku, odredit ću ti mjesto kamo može uteći."
14 Ali ako netko usmrti drugoga s predumišljajem i iz prijevare, odvuci ga od mojega žrtvenika, da umre!"
15 Tko udari svojega oca ili svoju majku, mora se kazniti smrću."
16 Tko ugrabi čovjeka, pa ga je već prodao, ili je još u njegovoj ruci, mora se kazniti smrću."
17 Tko proklinje svojega oca ili svoju majku, mora se kazniti smrću."
18 Ako se ljudi posvađaju, pa jedan udari drugoga kamenom ili zemljanom grudom, tako da ovaj doduše ne umre, ali padne u postelju,"
19 ako se pridigne i može van uz pomoć štapa, onda neka se onaj drugi, koji ga je udario, ne kazni! Samo mu mora nadoknaditi štetu i platiti troškove liječenja."
20 Udari li netko svojega roba ili svoju ropkinju štapom, tako da mu pod rukom umru, mora se to kazniti."
21 Ako li dotični još jedan ili dva dana ostane na životu, neka se ne kazni, jer se radi o njegovu vlastitu novcu."
22 Ako se posvađaju ljudi i pritom trudnu ženu tako udare da pobaci, ali nikakve daljnje štete ne bude, onda će krivac platiti novčanu globu koju mu naloži ženin muž i presude odabrani suci."
23 Ako li nastane daljnja šteta, onda moraš dati život za život,"
24 oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu,"
25 opeklinu za opeklinu, ranu za ranu, masnicu za masnicu."
26 Udari li netko svojega roba ili svoju ropkinju u oko te ga iskopa, mora ih pustiti na slobodu za njihovo oko."
27 Ako izbije zub svojemu robu ili svojoj ropkinji, mora ih pustiti na slobodu za njihov zub."
28 Ako vol ubode muža ili ženu tako da nastupi smrt, mora se kamenovati vol, ali meso njegovo neka se ne jede! Gospodar vola neka se ipak ne kazni."
29 A ako je vol već otprije bio bodač i njegov gospodar bio opomenut, a on ga ipak nije čuvao, onda se vol mora kamenovati, ako je usmrtio muža ili ženu."
30 I njegov gospodar mora se kazniti smrću. Ali ako mu se naloži novčana globa, onda mora za svoj život platiti otkup, koliko se od njega zatraži."
31 Ako ubode dječaka ili djevojku, mora se postupati s njim po istom pravu."
32 Ako vol ubode roba ili ropkinju, mora platiti njihovu gospodaru trideset srebrnjaka, a vol se mora kamenovati."
33 Ako netko ostavi otkrivenu cisternu ili ako netko iskopa cisternu pa je ne pokrije, i onda upadne u nju vol ili magarac,"
34 tad vlasnik cisterne mora dati odštetu. Mora gospodara novcem namiriti. Ipak, uginula životinja ostaje njemu."
35 Ako čiji vol ubode vola komu drugomu, tako da ugine, onda oni trebaju prodati živoga vola i njegovu cijenu podijeliti. I uginulu životinju neka među sobom podijele."
36 Ali ako se znalo da je vol već otprije bio bodač, a njegov vlasnik nije ga čuvao, onda on mora kao punu odštetu dati vola za vola. Uginula će životinja njemu pripasti."
37 Tko ukrade vola ili ovcu, pa to zakolje ili proda, kao odštetu će dati pet volova za vola i četiri ovce za ovcu."
1 Ako se lupež uhvati kod provale i bude ubijen, tu nema krivnje za prolivenu krv."
2 Ali ako je sunce već izašlo nad njim, onda je tu krivnja za prolivenu krv. On mora dati odštetu. Ako nema ništa, mora se on prodati za ono što je pokrao."
3 Ako se nađe što je pokrao još živo u njegovu posjedu, bio vol ili magarac ili ovca, mora vratiti dvostruko."
4 Tko u svojemu polju ili u svojemu vrtu naloži vatru i pusti da se požar razbukta, tako da se zapali polje drugomu, onda on mora kao odštetu dati najbolje iz svog polja i vrta."
5 Ali ako se vatra razbukta sama, zahvati trnje, spali stog žita ili žito što još stoji, ili polje, onda mora dati odštetu onaj koji je prouzročio požar."
6 Ako netko preda prijatelju novac ili što drugo na čuvanje, i to bude iz kuće dotičnoga ukradeno, onda mora lupež, ako se pronađe, dati dvostruku odštetu."
7 Ako li se ne pronađe lupež, onda mora vlasnik kuće doći pred sud, da (posvjedoči da) doista nije posegao svojom rukom na vlasništvo drugoga."
8 Kod svakog slučaja pronevjere, pa radilo se o volu, magarcu, ovci, haljini ili čemu god drugom što je nestalo i što sad netko traži kao svoje vlasništvo, taj slučaj obojice doći će pred sud. Koga osudi sud, taj će dati drugome dvostruku odštetu."
9 Ako netko da drugomu na čuvanje magarca, vola, ovcu ili kakvo god živinče, pa ono ugine ili ohromi ili ga tko ugrabi, a da to nitko ne vidi,"
10 onda će odlučiti među obojicom prisega kod Gospodina, da nije jedan posegnuo svojom rukom na vlasništvo drugoga. Vlasnik se mora time zadovoljiti, a onaj ne treba dati odštetu."
11 Ako mu je ipak bilo ukradeno, onda mora vlasniku dati odštetu."
12 Ako li je bilo od zvijeri rastrgano, onda to treba donijeti za dokaz. Za rastrgano ne treba dati odštetu."
13 Ako tko uzme od drugoga živinče za rad, pa ono ohromi ili ugine, onda mora, ako gospodar nije bio nazočan, dati odštetu."
14 Ako je gospodar bio nazočan, ne treba dati odštetu. Ako je bilo najmljeno, onda on dobije najam."
15 Ako netko zavede djevojku koja nije zaručena, te opći s njom, onda joj mora dati miraz i uzeti je za ženu."
16 Ali ako mu je otac njezin ne htjede dati, onda će platiti toliko koliko ide za miraz djevojkama."
17 Vračarici ne daj da živi!"
18 Tko god opći sa živinčetom, kaznit će se smrću."
19 Tko žrtvuje bogovima, osim jedino Gospodinu, bit će izopćen."
20 Stranca (useljenika) ne smiješ zakidati i ugnjetavati. Jer ste vi sami bili stranci u Egiptu."
21 Udovicu i sirotu ne mučite!"
22 Ako ih budeš progonio, i oni zavape k meni za pomoć, uslišat ću njihov vapaj."
23 Raspalit će se moj gnjev, i dat ću vas pobiti mačem, tako da vaše žene postanu udovice, a vaša djeca sirota."
24 Ako pozajmiš novca kojemu siromahu iz mojega naroda koji stanuje kod tebe, nemoj mu biti kao kakav lihvar! Ne udarajte na njega kamatu!"
25 Ako uzmeš od drugoga plašt u zalog, vrati mu ga opet do zalaska sunca!"
26 Jer to je jedini njegov pokrivač, kojim pokriva svoje tijelo. U čemu će spavati? Ako zavapi k meni, uslišat ću ga, jer sam milosrdan."
27 Ne smiješ psovati Boga i proklinjati poglavare svog naroda."
28 Ne zateži davanjem od izobilja svojega gumna i davanjem iz svojega tijeska! Darovat ćeš mi prvorođenca između svojih sinova."
29 Tako čini i sa svojim volom i sa svojom ovcom: sedam dana neka ostane sa svojom majkom, osmi ga dan prinesi meni!"
30 Budite mi sveti ljudi i ne jedite mesa što su ga zvijeri rastrgale u polju! Bacite ga psima!"
1 Ne svjedoči krivo, ne pružaj svoje ruke onomu koji je u nepravdi, da krivo svjedočiš!"
2 Ne idi s velikom većinom činiti zlo, i u parnici ne čini tako da s velikom većinom izvrčeš pravo!"
3 Siromaha ne podupiri u njegovoj parnici!"
4 Ako naiđeš na vola svog neprijatelja ili na njegova magarca, kako su zalutali, odvedi ih natrag k njemu!"
5 Vidiš li gdje je tvom protivniku pao magarac pod teretom, ne propusti pomoći mu, da se digne, s njim zajedno pruži mu pomoć!"
6 Nemoj izvrnuti pravo svom siromahu u njegovoj parnici!"
7 Kloni se lažne tužbe i ne skrivi smrt nedužnome i onome koji je u pravu! Jer krivcu ne dajem pravo."
8 Ne uzimaj mita! Jer mito zasljepljuje one koji vide, i izvrće pravednu stvar."
9 Ne smiješ zlostavljati stranca. Znate kako je strancu pri srcu, jer ste sami bili stranci u egipatskoj zemlji."
10 Šest ćeš godina sijati svoju zemlju i sabirati njezin rod."
11 Sedme je godine pusti da počine, da se hrane od nje siromasi tvojega naroda, i da mogu jesti poljske zvijeri što iza njih preostane. Tako radi i sa svojim vinogradima i maslinicima."
12 Šest dana radi svoje poslove, ali sedmi dan svetkuj, da se odmore tvoj vol i tvoj magarac, i da mognu odahnuti sin tvoje ropkinje i stranac!"
13 Držite se svega što sam vam zapovjedio! Ne zazivaj imena drugih bogova! Neka se ono ne čuje iz tvojih usta!"
14 Triput u godini svetkuj mi blagdan!"
15 Obdržavaj blagdan beskvasnih kruhova! Sedam dana jedi beskvasni kruh, kao što sam ti zapovjedio, u određeno vrijeme, u mjesecu abibu! Tada si izašao iz Egipta. Ali ne smije se izaći pred moje lice praznih ruku."
16 Onda blagdan žetve prvinâ koje dolaze od ljetine onoga što si posijao u polju. Na svršetku godine blagdan berbe, kad sabireš svoju ljetinu s polja."
17 Triput u godini moraju se sve tvoje muške osobe pokazati pred Svemogućim Gospodinom."
18 Ne žrtvuj krvi mojih žrtvenih životinja zajedno s kvasnim kruhom, i salo mojih svečanih žrtava neka ne ostane do jutra!"
19 Najbolje od prvina svog polja donesi u kuću Gospodina, Boga svojega. Ne kuhaj jareta u mlijeku njegove matere!"
20 Evo, ja šaljem svog anđela pred tobom, da te čuva na putu i da te odvede na mjesto što sam ga odredio za te."
21 Pazi na njega i slušaj njegove naredbe, i ne opiri mu se! Jer on ne bi oprostio vaše krivnje, jer je moje ime u njemu."
22 Ali ako rado budeš slijedio njegove naredbe i činio sve što kažem, bit ću neprijatelj tvojim neprijateljima i pritisnut ću tvoje tlačitelje."
23 Tada će moj anđeo ići pred tobom i vodit će te k Amorejcima, Hetitima, Perižanima, Kanaancima, Hivijcima i Jebusejcima, koje ću istrijebiti."
24 Ne klanjaj se njihovim bogovima, ne služi im i ne radi po njihovim djelima, nego ih uništi i razori njihove kamene spomenike!"
25 A služite Gospodinu, Bogu svojemu! I on će blagosloviti tvoj kruh i tvoju vodu i udaljit će bolesti od tebe."
26 Ne će biti u tvojoj zemlji žene pobacivače ni nerotkinje, i dane ću tvojega života dići do njihova potpunog broja."
27 Strah ću pustiti pred tobom i sve ću narode, kojima dođeš, pomesti i učinit ću da svi tvoji neprijatelji pred tobom nagnu bježati."
28 I stršljene ću poslati pred tobom, da tjeraju ispred tebe Hivijce, Kanaance i Hetite."
29 Ali ih ne ću otjerati ispred tebe u jednoj godini, da ne postane zemlja pustinja i da se ne namnože divlje životinje na tvoju štetu."
30 Sve ću ih pomalo potiskivati ispred tebe, dok ne postaneš mnogobrojan i ne mogneš zauzeti zemlju."
31 Tada ću protegnuti tvoje područje od Crvenoga mora sve do mora Filistejaca i od pustinje sve do rijeke. Jer ću ti u ruke dati stanovnike zemlje, tako da ih mogneš otjerati ispred sebe."
32 Ne smiješ sklapati savez s njima i s njihovim bogovima."
33 Oni ne smiju u tvojoj zemlji ostati i prebivati, da te ne zavedu na grijeh protiv mene. Jer ako bi služio njihovim bogovima, to bi tebi postalo zamkom.”"
1 Nato zapovjedi Bog Mojsiju: “Uziđi gore Gospodinu s Aronom, Nadabom i Abihuom i sa sedam- deset izrćlskih starješina! Ali prinesite izdaleka svoj poklon!"
2 Samo Mojsije neka pristupi Gospodinu! Oni ne smiju bliže pristupiti. A narod neka ne uzlazi s njim gore!”"
3 Mojsije dođe i objavi narodu sve Gospodnje zapovijedi i sve zakone. Sav narod odgovori jednoglasno: “Sve zapovijedi, što ih dade Gospodin, držat ćemo!”"
4 Mojsije napisa sve zapovijedi Gospodnje. Rano sutradan načini žrtvenik pod gorom i dvanćst kamenih spomenika za dvanćst izrćlskih plemena."
5 Naloži mladim ljudima izrćlskim da prinesu Gospodinu žrtvu paljenicu i da zakolju junce za mirotvornu žrtvu."
6 Mojsije uze polovinu krvi i uli je u žrtvene zdjele. Drugom polovinom krvi poškropi žrtvenik."
7 Tada uze knjigu zavjeta i pročita je glasno narodu. Oni se onda zakunu: “Sve što zapovjedi Gospodin rado ćemo činiti i ispunjavati!”"
8 I Mojsije uze krv, poškropi njom narod i reče: “Ovo je krv saveza što ga Gospodin s vama sklopi na temelju svih ovih zapovijedi.”"
9 Nato uziđoše na goru Mojsije, Aron, Nadab, Abihu i sedamdeset izrćlskih starješina."
10 Tamo ugledaše Boga Izrćlova i pod njegovim nogama priliku što je nalikovala na ploče od safira i razlijevala vedar sjaj kao nebo."
11 Ali on ne pruži svoju ruku prema izabranicima sinova Izrćlovih. Oni su, štoviše, smjeli Boga gledati. Nato su pribivali žrtvenoj gozbi i žrtvenom piću."
12 Tad zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Uziđi k meni na goru i ostani tamo! Dat ću ti kamene ploče sa zakonom i zapovijedima, što ih napisah, da se pouče u njima.”"
13 Mojsije krenu sa svojim slugom Jošuom. Prije nego Mojsije uziđe na goru Božju,"
14 zapovjedi starješinama: “čekajte nas ovdje, dok se ne vratimo k vama! Imate Arona i Hura uza se. Tko bude imao kakvu razmiricu, neka se obrati njima!”"
15 Dok je Mojsije uzlazio na goru, pokri je oblak,"
16 i slava Gospodnja spusti se na goru Sinaj. Šest dana pokrivao ju je oblak. Sedmoga dana pozva on Mojsija iz oblaka."
17 Očima sinova Izrćlovih prikaza se slava Gospodnja kao oganj što sažiže, na vrhuncu gore."
18 Mojsije pođe unutra, usred oblaka, kad je bio posve uzišao na goru. četrdeset dana i četrdeset noći osta Mojsije na gori."
1 Gospodin zapovjedi Mojsiju:"
2 ”Zapovjedi sinovima Izrćlovim neka skupljaju za me prilog! Od svakoga koji hoće da drage volje da, uzmite za me prinos!"
3 A ovo je prilog što ćete ga skupljati od njih: zlato, srebro i mjed,"
4 ljubičasti i crveni skrlet, tamnocrveno predivo, lan (fino platno), kostrijet,"
5 ovnujske kože crveno obojene, kože od morske krave i drvo bagrema,"
6 ulje za svijećnjak, mirise za ulje pomazanja i za mirisavi kad,"
7 oniksovo kamenje i drugo drago kamenje za ukivanje na oplećak i naprsnik."
8 Podignite mi svetište, da mogu prebivati u njihovoj sredini!"
9 Sagradite mi ga posve po uzorku što ću ti ga pokazati: od svetog šatora i od sve njegove opreme!"
10 Načinite kovčeg od drveta bagrema, dva i pol lakta dug, lakat i pol širok i lakat i pol visok!"
11 Pozlati ga iznutra i izvana čistim zlatom i odozgo mu načini zlatan vijenac uokolo!"
12 Salij mu uz to četiri zlatna koluta i pričvrsti ih na četiri noge, dva koluta na jednoj strani i dva koluta na drugoj strani!"
13 Načini poluge od drveta bagrema i pozlati ih!"
14 Utakni poluge u kolutove na stranama kovčega, da se o njima može nositi kovčeg!"
15 Poluge neka ostanu u kolutovima kovčega i neka se nikada ne izvlače!"
16 U kovčeg stavi zakon što ću ti ga dati!"
17 Načini onda pomirilište od čistoga zlata, dva i pol lakta dugo i lakat i pol široko!"
18 Načini uz to dva zlatna kerubina! Izradi ih kovanim radom tako da čine jedan komad s oba kraja pomirilišta!"
19 Jednoga kerubina načini tako da čini jedan komad s jednim krajem, a drugoga kerubina tako da čini jedan komad s drugim krajem. Postavi dakle oba kerubina na oba kraja tako da čine jedan komad s pomirilištem!"
20 Kerubini neka imaju raširena krila prema gore i tako ujedno svojim krilima neka pokrivaju pomirilište! Njihova lica neka su okrenuta jedno prema drugome! Neka su ujedno lica kerubina upravljena prema pomirilištu!"
21 Stavi pomirilište na kovčeg, a u kovčeg stavi zakon što ću ti ga dati!"
22 Tamo ću se ja s tobom sastajati, i od pomirilišta između oba kerubina što su na kovčegu saveza, sve ću ti priopćavati što ću ti nalagati za sinove Izrćlove."
23 Načini i stol od drveta bagrema, dva lakta dug, jedan lakat širok i jedan i pol lakat visok!"
24 Pozlati ga čistim zlatom i načini na njemu zlatan vijenac uokolo!"
25 I načini mu uokolo za dlan širok okvir i na tom okviru napravi uokolo zlatan vijenac!"
26 Salij za to četiri zlatna koluta i pričvrsti kolutove na četiri strane, i to na četiri njegove noge."
27 Tik uz okvir neka budu kolutovi, da se u njih utaknu poluge, da se tako može nositi stol."
28 Poluge načini od drveta bagrema i pozlati ih! O njima će se nositi stol."
29 Stavi mu onda njegove zdjele, čaše, posude i vrčeve, kojima će se prinositi tekuće žrtve! Načini ih od čistoga zlata!"
30 Na stol neprestano postavljaj preda me kruhove obličja!"
31 Načini i svijećnjak od čistoga zlata! Svijećnjak, njegova noga i njegovo stablo mora se izraditi kovanim radom. Njegove čaše, jabuke i cvjetovi trebaju biti iz jednoga komada s njim."
32 Šest grana treba izlaziti s obje strane, tri grane svijećnjaka na jednoj strani i tri grane svijećnjaka na drugoj."
33 Na svakoj grani trebaju biti tri kao badem čaše s jabukom i cvijetom. Tako će biti na svih šest grana što izlaze iz svijećnjaka."
34 Na samom stablu od svijećnjaka neka budu četiri kao badem čaše s jabukom i cvijetom."
35 I to će biti uvijek jabuka ispod svake dvije grane što izlaze iz njega, onda opet jabuka ispod dvije grane i onda opet jabuka ispod dvije grane, dakle ispod šest grana što iz njega izlaze."
36 Jabuke i njihove grane moraju biti s njim iz jednoga komada. Sve neka bude kovani rad iz jednoga komada od čistoga zlata!"
37 Načini uz to sedam svjetiljki! Neka se postave na nj te svjetiljke tako da bacaju svoje svjetlo na prostor oko svijećnjaka!"
38 I njegovi usekači i tavica moraju biti od čistoga zlata."
39 Za sve te sprave mora se potrošiti jedan talenat čistoga zlata."
40 Pripazi da to izvedeš točno po uzorku što ti je bio pokazan na gori!"
1 Načini sveti šator od deset zavjesa! Neka one budu izrađene od uzvedenoga lana, od modrog i crvenog skrleta i od tamnocrvenog prediva s likovima kerubina, kako ih načini umjetnik."
2 Svaka zavjesa neka bude dvadeset i osam lakata duga i četiri lakta široka. Ista mjera će biti za sve zavjese."
3 Po pet zavjesa treba sastavljati zajedno."
4 Uz to načini petlje od modroga skrleta na rubu krajnje zavjese jednog sastavljenog komada, isto tako na rubu krajnje zavjese drugog sastavljenog komada!"
5 Pedeset petlji pričvrsti na jednu zavjesu i pedeset na rubu zavjese, što pripada drugom sastavljenom komadu, tako da petlje stoje jedna prema drugoj!"
6 Uz to načini pedeset zlatnih kuka i sveži zavjese kukama jednu s drugom, tako da šator bude jedna cjelina!"
7 Onda načini zavjese od kostrijeti za pokrov nad svetim šatorom! Upotrijebi za to jedanćst zavjesa!"
8 Svaka zavjesa neka je trideset lakata duga i četiri lakta široka. Ista mjera će biti za jedanćst zavjesa."
9 Sastavi pet zavjesa za sebe u jedan komad i isto tako šest drugih zavjesa za sebe! Šestu zavjesu podvostruči na prednjoj strani šatora."
10 Načini pedeset petlji na rubu zadnje zavjese jednog sastavljenog komada i isto tako pedeset na rubu zadnje zavjese drugog sastavljenog komada!"
11 Načini onda pedeset mjedenih kuka, utakni te kuke u petlje i sastavi tako šatorski pokrov u jednu cjelinu!"
12 A što je više kod šatorskih zavjesa, polovina zavjesa što preteče, neka visi na zadnjoj strani svetoga tabora,"
13 i od onoga što preteče na dužini šatorskih zavjesa neka po jedan lakat visi na obje strane svetoga šatora, da ga zaklanja!"
14 Uz to načini pokrov šatoru od ovnujskih koža obojenih crveno i iznad njega pokrov od koža morske krave!"
15 Načini za sveti šator daske od drveta bagrema, što će stajati uspravno!"
16 Svaka daska treba biti deset lakata duga, a lakat i pol široka."
17 Svaka daska mora imati po dva čepa što su među sobom svezana. Tako ćeš načiniti sve daske za šator."
18 Na daskama za sveti šator načini: dvadeset dasaka za podnevnu stranu, južnu stranu!"
19 Ispod dvadeset dasaka stavi četrdeset srebrnih stopica, dvije stopice pod jednu dasku za dva njezina čepa."
20 Isto tako za drugu stranu svetog šatora, za sjevernu stranu, dvadeset dasaka,"
21 i četrdeset srebrnih stopica, dvije stopice pod svaku dasku!"
22 Za zadnju stranu svetoga šatora, zapadnu stranu, načini šest dasaka!"
23 Osim toga načini još dvije daske za uglove šatora na zadnjoj strani!"
24 Neka budu odozdo dvokrake i isto tako odozgo dvokrake do prvoga koluta! Tako imaju biti načinjene obje. One će tvoriti oba ugla."
25 Neka bude dakle osam dasaka sa svojim srebrnim stopicama, u svemu šesnćst stopica, po dvije stopice ispod svake daske!"
26 Dalje trebaš načiniti prijevornice od drveta bagrema, pet za daske na jednoj strani šatora,"
27 a pet prijevornica za daske na drugoj strani šatora i pet prijevornica za daske na zadnjoj strani šatora prema zapadu."
28 Srednja prijevornica treba ići sredinom dasaka od jednoga kraja do drugoga."
29 Daske okuj zlatom! Kolutove kroz koje se utaknu prijevornice načini od zlata! I prijevornice okuj zlatom!"
30 Onda uredi sveti šator onako kako ti je bilo pokazano na gori!"
31 Dalje, napravi zavjesu od modrog i crvenog skrleta, tamnocrvenog prediva i izvezenoga lana! Napravi ga umjetničkim radom s kerubinima."
32 Pričvrsti ga na četiri stupa od drveta bagrema, što su zlatom okovani i imaju kuke od zlata i stoje na četiri srebrne stopice!"
33 Objesi zavjesu o kuke i unesi iza te zavjese kovčeg zavjeta! Zavjesa neka vam služi kao pregrada između svetinje i svetinje nad svetinjama!"
34 Potom stavi pomirilište na kovčeg zakona u svetinji nad svetinjama!"
35 Stol postavi izvan zavjesa, a svijećnjak prema stolu na južnoj strani šatora. Stol naime postavi na sjevernu stranu!"
36 Načini i za ulaz u šator zavjesu od modrog i crvenog skrleta, tamnocrvenog prediva i lana u šarolikom radu!"
37 Za tu zavjesu podigni pet stupova od drveta bagrema i okuj ih zlatom! Kuke njihove imaju biti od zlata. Salij za njih pet stopica od mjedi!"
1 Onda podigni žrtvenik od drveta bagrema, pet lakata dug i pet širok! Žrtvenik mora biti četvrtast i tri lakta visok."
2 Stavi mu na četiri ugla rogove! Rogovi neka čine jednu cjelinu s njim. I okuj ga u mjed!"
3 I lonce za skupljanje pepela, lopatice, kotliće, vilice i kliješta, sve mu posude načini od mjedi!"
4 Onda mu načini mrežastu rešetku od mjedi i stavi na rešetku četiri koluta od mjedi, na četiri njezina ugla."
5 Pričvrsti je ispod ophodnog stupnja žrtvenika odozdo, tako da rešetka dopire sve do pola visine žrtvenika!"
6 Načini za žrtvenik poluge od drveta bagrema i okuj ih u mjed!"
7 Te će se poluge utaknuti u kolutove, tako da budu poluge s obje strane žrtvenika, kada se nosi."
8 Načini ga od dasaka tako da bude šupalj! Kao što ti je pokazano na gori, tako trebaju načiniti."
9 Dvorište šatora načini ovako: na južnoj strani neka budu zavjese za dvorište od lana, sto lakata duge za ovu stranu!"
10 Uz to dvadeset stupova s dvadeset njihovih stopica od mjedi. Kuke stupova i njihovi kolutovi neka budu od srebra!"
11 Isto tako načini za sjevernu uzdužnu stranu zavjese sto lakata duge, uz to dvadeset stupova s dvadeset njihovih stopica od mjedi! Kuke stupova i njihovi kolutovi neka budu od srebra."
12 Za širinu dvorišta na zapadnoj strani zavjese će biti pedeset lakata duge, uz to deset stupova s deset njihovih stopica."
13 Širina dvorišta na istočnoj strani bit će pedeset lakata,"
14 i to neka budu zavjese od petnćst lakata na jednoj strani, uz to tri stupa s tri njihove stopice;""
15 na drugoj strani isto tako zavjese od petnćst lakata, uz to tri stupa s tri njihove stopice."
16 Ulaz u dvorište neka ima zavjesu dvadeset lakata dugu od modrog i crvenog skrleta, tamnocrvenog prediva i lana s umjetnim vezivom, uz to četiri stupa s četiri njihove stopice."
17 Svi stupovi dvorišta uokolo neka imaju srebrne kolutove! I njihove kuke neka budu od srebra, njihove stopice od mjedi!"
18 Dvorište će biti sto lakata dugo, pedeset lakata široko i pet lakata visoko. Zavjese neka budu od lana i stopice od mjedi!"
19 Sve posuđe u šatoru, za svaku službu u njemu, i sve njegovo kolje, kao i sve kolje dvorišta, neka bude od mjedi!"
20 Zapovjedi sinovima Izrćlovim da ti donose čistoga ulja od stučenih maslina za svijećnjak, da bi svjetiljke mogle neprestano gorjeti!"
21 U šatoru svjedočanstva izvan zavjese, što je pred kovčegom sa zakonom, neka ga (svijećnjak) opremaju Aron i njegovi sinovi, da gori od večeri do jutra pred Gospodinom! Taj zakon neka ima vječnu valjanost za sinove Izrćlove od koljena do koljena!"
1 Uzmi k sebi, između sinova Izrćlovih, brata svojega Arona s njegovim sinovima, da mi služe kao svećenici: Aron i sinovi Aronovi Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar!"
2 Načini svete haljine svom bratu Aronu, njemu u čast i za ukras!"
3 Govori sa svim vještim ljudima, koje sam napunio umjetničkim duhom, neka načine Aronu haljine, da se može posvetiti i da mi služi kao svećenik!"
4 Ovo su haljine što će ih načiniti: naprsnik, oplećak, plašt, košulja od tkanine, kapa i pojas. Neka dakle načine svete haljine tvojemu bratu Aronu i njegovim sinovima, da mi služe kao svećenici"
5 i neka za to uzmu zlata, modrog i crvenog skrleta, tamnocrvenog prediva i lana!"
6 Oplećak neka načine od zlata, modrog i crvenog skrleta, tamnocrvenog prediva i uzvedenoga lana s umjetničkim vezivom!"
7 Neka ima dva plećna komada, što se mogu sklopiti! Na oba njegova kraja neka se skupe zajedno!"
8 Tkanica koja je na njemu neka se s njom priveže, neka mu je jednakog rada i od jednoga komada s njim, od zlata, modrog i crvenog skrleta, tamnocrvenog prediva i lana!"
9 Uzmi onda dva oniksa kamena i ureži u njih imena sinova Izrćlovih."
10 Šest imena na jedan kamen i ostalih šest imena na drugi kamen, po redu kojim su bili rođeni!"
11 Vještinom klesarskom i rezbarskom ureži u oba kamena imena sinova Izrćlovih! Okuj ih u zlatan pleter"
12 i stavi onda oba kamena na plećne komade oplećka, kao spomen kamenove na sinove Izrćlove! Aron neka nosi pred Gospodinom njihova imena na svojim ramenima za spomen!"
13 Onda napravi kopče od zlata"
14 i dva lančića od čistoga zlata! Opleti ih i napravi kao vrpce i pričvrsti te pletene lančiće za kopče!"
15 Onda napravi naprsnik Božjih presuda umjetničkim radom! Načini ga kao oplećak od zlata, modrog i crvenog skrleta, tamnocrvenog prediva i lana!"
16 Neka bude četvrtast, podvostručen, pedalj dug i širok!"
17 Udari po njemu drago kamenje u četiri reda uokolo! U prvom redu neka bude karneol, topaz i smaragd;""
18 u drugom redu rubin, safir i dijamant;""
19 u trećem redu hijacint, ahat i ametist;""
20 u četvrtom redu krizolit, oniks kamen i jaspis! Neka se umetnu okovani u zlato."
21 Broj kamenova neka bude dvanćst, koliko je bilo imena sinova Izrćlovih! Neka budu umjetnički urezani kao pečat, svaki s imenom jednoga od dvanćst plemena!"
22 Pričvrsti onda na naprsnik, kao pletene vrpce, lančiće od čistoga zlata!"
23 Napravi zato na naprsniku dvije zlatne karike i pričvrsti obje karike na oba kraja naprsnika!"
24 Zatim pričvrsti oba zlatna lančića na dvije karike na krajevima naprsnika!"
25 Oba druga kraja oba lančića pričvrsti na obje kopče i njih stavi sprijeda na leđne komade oplećka!"
26 Tada napravi dvije druge zlatne karike i pričvrsti ih na oba kraja naprsnika, na nutrašnji njegov rub, što je okrenut prema oplećku!"
27 Napravi još dvije zlatne karike i pričvrsti ih na oba leđna komada oplećka, odozdo na prednjoj njegovoj strani, tamo gdje se pripinje, povrh tkanice oplećka!"
28 Neka se onda priveže naprsnik svojim karikama za karike oplećka vrpcom od modroga skrleta, tako da naprsnik stoji nad tkanicom oplećka i da se ne pomiče od oplećka!"
29 Neka tako nosi Aron imena sinova Izrćlovih na naprsniku Božjih presuda na svojem srcu, kad god ulazi u svetište, na vječni spomen Gospodina!"
30 U naprsnik Božjih presuda stavi Urim i Tumim, da počivaju na Aronovu srcu, kad god stupi pred Gospodina! Tako neka Aron neprestano nosi pred Gospodinom na svom srcu Božje presude za sinove Izrćlove!"
31 Potom načini plašt za oplećak sav od modroga skrleta."
32 U sredini neka bude prorez za vrat, i okolo proreza neka bude rub otkan! Taj prorez neka bude kao u oklopu, da se ne razdere!"
33 Odozdo na njegovu rubu napravi šipke od modrog i crvenog skrleta i tamnocrvenog prediva oko ruba, i među njima uokolo zlatne zvončiće,"
34 tako da se oko ruba plašta zlatni zvončići izmjenjuju sa šipcima!"
35 Aron neka ga nosi, da u njemu obavlja svetu službu, da se čuje zvonjenje kada god on ulazi u svetište pred Gospodina i kada god izlazi! Inače bi morao umrijeti."
36 Onda načini pločicu od čistoga zlata i na nju ureži, kako se urezuje pismo u pečat, ove riječi: “Posvećeno Gospodinu!”"
37 Pričvrsti je za vrpcu od modrog skrleta, da se može nositi na kapi! Neka stoji sprijeda na kapi"
38 i neka bude na Aronovu čelu, da Aron uzme na sebe pogrješke što ih počine sinovi Izrćlovi kod prinosa svih svojih svetih darova! Neka bude neprestano na njegovu čelu, da ih tako učini milima pred Gospodinom!"
39 Napravi košulju od lana i načini kapu od lana i načini pojas umjetnički vezen!"
40 Za sinove Aronove napravi košulje i načini im pojaseve i visoke kape u čast i za ukras!"
41 Pa tim zaodjeni svog brata Arona i njegove sinove i pomaži ih, stavi ih u njihovu službu i posveti ih, da mi služe kao svećenici!"
42 Načini im lanene haljine, da pokriju golo tijelo, i neka dosežu od bedara do nogu!"
43 Aron i njegovi sinovi neka ih nose kada god ulaze u šator svjedočanstva ili pristupaju k žrtveniku da obave službu u svetištu, da ne naprte krivnju na sebe i ne umru! Ta uredba ima za njega i njegove potomke vječnu valjanost."
1 Ovako ćeš postupati s njima, da mi ih posvetiš za službu svećeničku: Uzmi junca i dva ovna bez pogrješke,"
2 beskvasan kruh i s uljem umiješane beskvasne kolače i uljem namazane beskvasne pogače, što ćeš ih prirediti od bijeloga pšeničnoga brašna."
3 Stavi ih u jednu košaricu i u košarici prinesi ih ovamo, uz to junca i oba ovna!"
4 Neka onda Aron i njegovi sinovi dođu na ulaz u šator svjedočanstva i neka se očiste vodom!"
5 Uzmi haljine i stavi na Arona košulju, plašt što pripada oplećku, i oplećak s naprsnikom! Opaši ga pojasom oplećka,"
6 stavi mu kapu na glavu i na kapu pričvrsti svetu pločicu!"
7 Uzmi onda ulje pomazanja, izlij mu ga na glavu i pomaži ga!"
8 Nato njegove sinove dovedi i obuci im košulje!"
9 Opaši ih, Arona i njegove sinove, pojasom i stavi im visoke kape na glave! Tako će im pripasti svećeništvo po vječno valjanom redu. Postavi tako Arona i njegove sinove u njihovu službu!"
10 Onda dovedi junca pred šator svjedočanstva! Aron i njegovi sinovi neka polože ruke juncu na glavu!"
11 Nato zakolji junca pred Gospodinom, na ulazu u šator svjedočanstva,"
12 uzmi nešto od krvi junčeve i pomaži prstom rogove žrtvenika! Svu ostalu krv izlij na podnožje žrtvenika!"
13 Uzmi sve salo što pokriva drob, mrežicu na jetrima i oba bubrega sa salom na njima i zapali ih na žrtveniku!"
14 Junčevo meso, njegovu kožu i balegu spali izvan tabora. To je žrtva za grijeh."
15 Nato uzmi jednoga ovna! Aron i sinovi njegovi neka polože ruke na glavu ovnu!"
16 Zakolji ovna, uzmi njegove krvi i poškropi njom oko žrtvenika!"
17 Ovna rasijeci na dijelove, operi mu drob i noge i stavi ih uz ostale dijelove i uz njegovu glavu!"
18 Onda spali svega ovna na žrtveniku! To je žrtva paljenica Gospodinu, miris ugodan, žrtva ognjena Gospodinu."
19 Nato uzmi drugoga ovna! Aron i sinovi njegovi neka opet polože ruke na glavu ovnu!"
20 Zakolji ovna, uzmi nešto od njegove krvi i pomaži njom resu desnoga uha Aronu i njegovim sinovima, isto tako palac desne njihove ruke i njihov nožni palac! Preostalom krvlju poškropi žrtvenik uokolo."
21 Onda uzmi nešto od krvi što je na žrtveniku, i od ulja za pomazanje i poškropi tim Arona i njegove haljine, isto tako njegove sinove i haljine njegovih sinova, da se posvete on i njegove haljine i isto tako njegovi sinovi i haljine njegovih sinova!"
22 Uzmi salo od ovna, tusti rep i salo što pokriva drob, mrežicu na jetrima i oba bubrega sa salom na njima i desno stegno, jer je to ovan posvetni,"
23 zatim jedan krušac, jedan kolač s uljem pečen i jednu pogaču iz košarice s beskvasnim kruhovima, što stoji pred Gospodinom!"
24 To sve daj u ruke Aronu i njegovim sinovima, i žrtvuj to Gospodinu primicanjem i odmicanjem!"
25 Uzmi im to opet iz ruku i zapali na žrtveniku za žrtvu paljenicu, da bude miris ugodan pred Gospodinom; to je žrtva ognjena Gospodinu.""
26 Onda uzmi grudi posvetnoga ovna, koji je za Arona, te ih žrtvuj to što se je primicalo i odmicalo, te podizalo od posvetnog ovna Gospodinu primicanjem i odmicanjem! I neka to bude tvoj dio!"
27 Grudi što su se primicale i odmicale i stegno što se je podizalo za Arona i njegove sinove, proglasi posvećenim!"
28 To neka od sinova Izrćlovih dobivaju Aron i njegovi sinovi kao vječnu pristojbu! Jer je to žrtva podizanja, i kao žrtvu podizanja neka sinovi Izrćlovi daju od svojih mirotvornih žrtava, kao svoju žrtvu podizanja Gospodinu!"
29 Svete Aronove haljine neka prijeđu na njegove sinove nakon njega, da se u njima pomazuju i u službu namještaju."
30 Sedam dana neka ih nosi između njegovih sinova onaj koji umjesto njega bude svećenik, kad ulazi u šator svjedočanstva da služi u svetinji."
31 Uzmi ovna posvetnoga i skuhaj njegovo meso na svetom mjestu!"
32 Meso ovna i kruh što je u košarici neka jedu Aron i njegovi sinovi na ulazu u šator svjedočanstva."
33 To smiju jesti samo oni za koje se izvršila žrtva pomirenja, da bi se u svoju službu namještali i posvećivali. Ali stranac ne smije od toga jesti jer je sveto."
34 Ali ako nešto preostane do jutra od mesa posvetne žrtve i od kruha, onda spali što je preostalo! Ne smije se ništa više od toga jesti jer je sveto."
35 Postupaj s Aronom i njegovim sinovima točno onako kako sam ti zapovjedio! Posveta neka traje sedam dana."
36 Žrtvuj svaki dan junca kao žrtvu pomirenja za grijeh! Očisti žrtvenik od grijeha čineći na njemu obrede očišćenja, i pomaži ga, da ga posvetiš!"
37 Sedam dana čini službu pomirenja na žrtveniku i posvećuj ga! Tako će žrtvenik postati presvet. Svatko tko se dotakne žrtvenika, postat će svet."
38 Ovo prinosi na žrtveniku: dva janjeta od godine, dan za danom bez prekida!"
39 Jedno janje žrtvuj ujutro, drugo podvečer,"
40 uz to desetinu efe bijeloga brašna, što je umiješano s četvrtinom hina ulja od stučenih maslina! Kao naljev ima dopasti četvrt hina vina za prvo janje."
41 Drugo janje ćeš žrtvovati podvečer. Postupaj pritom kao ujutro s prinosom i naljevom! Neka bude za miris ugodni, žrtva ognjena Gospodinu!"
42 To će se kod vas prinositi kao redovita žrtva paljenica od koljena do koljena pred Gospodinom na ulazu u šator svjedočanstva, gdje vam se objavljujem, kako bih tamo govorio s tobom."
43 Tamo ću se objavljivati sinovima Izrćlovim, i svojom će se slavom posvetiti."
44 Posvetit ću šator svjedočanstva i žrtvenik. I Arona i njegove sinove posvetit ću, da mi služe kao svećenici."
45 Prebivat ću među sinovima Izrćlovim i bit ću njihov Bog."
46 Oni će spoznati da sam ja, Gospodin, Bog njihov, koji ih je izveo iz egipatske zemlje, da prebivam među njima; ja, Gospodin, Bog njihov. ""
1 Napravi i žrtvenik koji će služiti za paljenje kada! Napravi ga od drveta bagrema!"
2 Neka bude jedan lakat dug i jedan lakat širok, četvrtast i dva lakta visok! Njegovi rogovi neka čine jedan komad s njim!"
3 Pozlati ga čistim zlatom i njegovu ploču i njegove stijene uokolo i njegove rogove! Napravi mu zlatan vijenac uokolo!"
4 I napravi mu dva zlatna koluta ispod vijenca s obje strane i pričvrsti ih na obje njegove strane! Kroz njih neka se provuku poluge, da se može na njima nositi!"
5 Poluge načini od drveta bagrema i pozlati ih."
6 Postavi ga pred zavjesu, što visi pred kovčegom zakona, pred pomirilištem što je nad kovčegom zakona, gdje ću se objavljivati tebi!"
7 Aron neka tad na njemu pali miomirisni kad! Svako jutro, kad sprema svetiljke, neka ga pali!"
8 I kad Aron podvečer postavlja svjetiljke, neka ga pali! Neka to bude vaš redoviti kad pred Gospodinom od koljena do koljena!"
9 Ne smijete na njemu prinositi niti nezakonitoga kada, niti žrtve paljenice i prinose! Ne smijete ni naljev na njemu lijevati!"
10 Aron neka jedanput u godini na njegovim rogovima izvrši očišćenje! Krvlju žrtve za grijeh, što se prinosi za očišćenje, neka na njemu izvrši očišćenje jedanput u godini od koljena do koljena: presvet je on Gospodinu!”"
11 Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:"
12 ”Kada pri brojenju odrediš broj sinova Izrćlovih, neka svatko da Gospodinu otkup za svoj život, kad ih se broji, da kod njihova brojenja ne dođe na njih kakva kazna!"
13 Neka da svaki koji se mora podvrći brojenju ovo: pola šekela po šekelu svetišta, dvadeset gera ima šekel, pola šekela kao prilog Gospodinu!"
14 Svaki koji se mora podvrći brojenju, od dvadeset godina i više, dat će prilog Gospodinu."
15 Bogataš neka ne daje više, a siromah ne manje od pola šekela, kad dajete prilog Gospodinu kao otkup za svoj život!"
16 Upotrijebi otkupne novce što ih primaš od sinova Izrćlovih za službu u šatoru svjedočanstva da bude za sinove Izrćlove na spomen milostiv pred Gospodinom i za otkup vašega života!”"
17 Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:"
18 ”Napravi i umivaonicu od mjedi i mjedeno njezino podnožje za umivanje, postavi je između šatora svjedočanstva i žrtvenika i nalij u nju vode,"
19 da Aron i sinovi njegovi iz nje peru svoje ruke i noge!"
20 Neka se peru vodom, da ne umru kad ulaze u šator svjedočanstva, ili kad pristupaju k žrtveniku, da služe i da pale žrtvu ognjenu Gospodinu."
21 Tada neka tamo peru svoje ruke i noge, da ne umru! Taj propis ima vječnu valjanost za njih, za njega i njegove potomke od koljena do koljena.”"
22 Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:"
23 ”Uzmi sebi najboljih mirisa, naime najčistije smirne pet stotina šekela i pola toliko, dvjesta pedeset šekela mirisavoga cimeta, dvjesta pedeset šekela mirisavog iđirota"
24 i pet stotina šekela (lovorike) kasije po šekelu svetišta, uz to jedan hin maslinova ulja!"
25 Od toga napravi sveto ulje za pomazanje, mirisnu pomast, kakvu pravi pomastar! To neka bude sveto ulje za pomazanje!"
26 Pomaži njim šator svjedočanstva i kovčeg zakona,"
27 stol i sve njegove sprave, svijećnjak i njegove sprave i žrtvenik kadioni,"
28 zatim žrtvenik za žrtve paljenice i sve njegove sprave i umivaonicu i njezino podnožje!"
29 Tako ih imaš posvetiti, da budu presveti. Svatko tko ih dotakne, postat će svet."
30 Pomaži njim i Arona i njegove sinove i posveti mi ih tako za svećeničku službu!"
31 A sinovima Izrćlovim zapovjedi ovo: Kao sveto ulje za pomazanje neka to kod vas vrijedi od koljena do koljena."
32 Ni na jedno čovječje tijelo ne smije se ono izliti! Ne smijete tako miješati nijedno drugo ulje. Jer to je sveto i mora vam vrijediti kao sveto."
33 Tko takvo ulje namiješa ili nešto od toga dade nepovlaštenom, mora se istrijebiti iz svog naroda.”"
34 Još zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Uzmi sebi mirisâ, naime stakte, kadionih školjki, galbana, mirisnih trava i čista tamjana, sve u jednakim dijelovima,"
35 i od toga načini kad, miris, kao pravi pomastar, posoljen, čist, za svetu uporabu!"
36 Jedan dio od toga istucaj posve sitno i stavi nešto od toga pred kovčeg zakona u šatoru svjedočanstva, gdje ću ti se objavljivati. To vam ima vrijediti kao presveto."
37 Sličan kad onome koji ćeš napraviti, ne smijete sebi praviti. Taj vam mora biti kao posvećen Gospodinu."
38 Ako bi tko sebi načinio sličan kâd, da se naslađuje njegovim mirisom, neka se istrijebi iz svoga naroda!”"
1 Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:"
2 ”Evo, pozvah po imenu Besalela, sina Urije, Hurova unuka, od plemena Judina,"
3 i napunih ga duhom Božjim, umjetničkom mudrošću, uviđavnošću, razumom i svakom vještinom,"
4 da napravi nacrte i da ih izvede u zlatu, srebru i mjedi,"
5 da kleše i ukiva kamen, da reže drvo; ukratko, da izrađuje svaki posao.""
6 Ujedno mu dadoh druga Oholiaba, sina Ahisamakova, od plemena Danova, i svima drugim vještacima u umjetnosti udijelih mudrost da izrade sve što sam ti zapovjedio:"
7 šator svjedočanstva, kovčeg zakona, pomirilište nad njim i druge sprave u šatoru,"
8 naime stol i njegove sprave, svijećnjak od čistog zlata sa svim njegovim spravama i žrtvenik kadioni,"
9 zatim žrtvenik za žrtvu paljenicu sa svim njegovim spravama, umivaonicu i njezino podnožje,"
10 sjajne haljine i sveto ruho za svećenika Arona i haljine njegovim sinovima za svećeničku službu,"
11 zatim ulje pomazanja i kâd mirisni za svetište. Sve neka načine točno onako kako sam ti zapovjedio.”"
12 Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:"
13 ”Objavi sinovima Izrćlovim ovu zapovijed: Držite moje subote! Jer one su znak saveza između mene i vas od koljena do koljena, da se spozna da sam ja, Gospodin, koji vas posvećujem."
14 Držite dakle subotu, jer vam ona mora biti sveta! Tko nju oskvrne, neka se kazni smrću! Jer tko radi kakav posao toga dana, neka se istrijebi iz svojega naroda!"
15 Šest dana smije se raditi. Ali sedmi je dan subota, odmor svet Gospodinu. Tko radi u subotnji dan, neka se kazni smrću!"
16 Tako, eto, moraju sinovi Izrćlovi držati subotu i od koljena do koljena svetkovati subotu kao obvezu što vječno vrijedi."
17 Ona neka bude znak saveza između mene i sinova Izrćlovih za vječna vremena! Jer je u šest dana stvorio Gospodin nebo i zemlju; ali je sedmi dan otpočinuo i svetkovao.”""
18 Kad je on bio završio svoj razgovor s Mojsijem na gori Sinaju, predade mu obje ploče zakona, kamene ploče napisane prstom Božjim."
1 Kad vidje narod da Mojsije dugo ne silazi s gore, okupi se narod kod Arona i zatraži od njega: “Hajde! Načini nam boga koji će ići pred nama! Jer ne znamo što bi tome Mojsiju, čovjeku koji nas izvede iz egipatske zemlje.”"
2 Aron im odgovori: “Poskidajte zlatne naušnice što ih nose na ušima vaše žene, sinovi i kćeri i donesite mi ih.”"
3 Sav narod poskida zlatne naušnice što ih je nosio na ušima i donese ih Aronu."
4 On ih uze od njih, preli ih i načini od njih liveno tele. Tada povikaše: “Ovo je bog tvoj, Izrćle, koji te izvede iz egipatske zemlje!”"
5 Kad to vidje Aron, načini žrtvenik pred njim. Tada Aron proglasi glasno: “Sutra je svetkovina u čast Gospodinu.”"
6 Sutradan rano ustadoše, žrtvovaše žrtvu paljenicu i prinesoše žrtvu mirotvornu, i posjeda narod da jede i pije. Onda se digoše da plešu."
7 Ali Gospodin reče Mojsiju: “Idi, siđi dolje! Jer tvoj narod, što si ga izveo iz egipatske zemlje, čini zlo."
8 Brzo zađoše s puta što sam im ga zapovjedio. Načiniše sebi liveno tele, pokloniše mu se, prinesoše mu žrtvu i povikaše: Ovo je bog tvoj, Izrćle, koji te izvede iz egipatske zemlje!”"
9 Još reče Gospodin Mojsiju: “Promatrao sam taj narod i, vjeruj mi, to je narod tvrda vrata."
10 Sad me pusti da se raspali moj gnjev na njega i da ga uništim! Ali tebe ću učiniti velikim narodom!”"
11 Mojsije je gledao kako bi ublažio Gospodina, Boga svojega, pa reče: “Zašto, Gospodine, da se raspaljuje tvoj gnjev na tvoj narod, što si ga izveo iz egipatske zemlje snagom velikom i rukom jakom?"
12 Zašto da mogu govoriti Egipćani: Lukavo ih izvede, da ih pomori u gorama i da ih istrijebi sa zemlje? Odvrati se od raspaljenoga svojega gnjeva, i neka ti bude žao zbog zla što si ga namijenio svojemu narodu!"
13 Spomeni se Abrahama, Izaka i Izrćla, slugu svojih, kojima si se sam sobom zakleo i obećao: Umnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu tu zemlju, o kojoj sam govorio, dat ću vašim potomcima i oni će je zauvijek posjedovati.”"
14 Tada se sažali Gospodinu zbog zla kojim se bio zaprijetio svom narodu."
15 Mojsije se vrati i siđe s gore s obje ploče zakona u ruci. Ploče su bile napisane na obje strane. Sprijeda i straga su bile napisane."
16 Od samoga Boga bile su ploče izrađene, i pismo je bilo pismo Božje, urezano na ploče."
17 Kad Jošua začu veliku viku naroda, reče Mojsiju: “Bojna je vika u taboru.”"
18 Ali on odgovori: “Nije to pobjednička vika, a niti vika pobijeđenih. čujem samo pjevanje!”"
19 Kad se približi taboru, ugleda tele i ples. Tada se Mojsije razgnjevi, baci ploče iz ruke i razbi ih pod gorom."
20 Uze tele, što su ga bili načinili, spali ga u ognju i satre ga u prah, što ga prosu u vodu, i to dade piti sinovima Izrćlovim."
21 I reče Mojsije Aronu: “Što ti učini ovaj narod te mu nanese tako tešku krivnju?”"
22 Aron odvrati: “Ne ljuti se, gospodaru moj: Ti znaš sam kako je ovaj narod zao."
23 Zatražiše od mene: Načini nam boga koji će ići pred nama! Jer ne znamo što je tome Mojsiju, čovjeku koji nas izvede iz egipatske zemlje."
24 Ja im rekoh: Tko ima zlata, neka ga skine sa sebe! I dadoše mi ga, i ja ga bacih u oganj. I izađe to tele.”"
25 Kad Mojsije vidje da je narod bio tako razuzdan jer mu je Aron bio popustio uzde, na zluradost njihovih neprijatelja,"
26 stade Mojsije na vrata tabora i povika: “Tko je za Gospodina, ovamo k meni!” Tada se skupiše oko njega svi sinovi Levijevi."
27 Njima reče: “Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Svaki neka pripaše svoj mač uz svoje bedro! Prijeđite kroz tabor od jednih vrata do drugih, svatko neka ubije svojega brata, svojega prijatelja i svojega rođaka!”"
28 Sinovi Levijevi učiniše po zapovijedi Mojsijevoj, i pogibe naroda u taj dan oko tri tisuće ljudi."
29 Tada reče Mojsije: “Napunite danas sebi ruke za Gospodina! Jer se je svaki borio protiv svoga sina i protiv svoga brata. Zato neka budete danas blagoslovljeni!”"
30 Drugi dan reče Mojsije narodu: “Teško se ogriješiste. Zato ću uzići Gospodinu. Možda i izmolim oproštenje za vaše grijehe.”"
31 Tako se vrati Mojsije Gospodinu i reče: “Ah, teško sagriješi ovaj narod. Načinio je sebi boga od zlata."
32 Ipak mu sada oprosti njegov grijeh! Ako ne ćeš, onda me radije izbriši iz knjige koju vodiš!”"
33 Gospodin odgovori Mojsiju: “Tko se ogriješio protiv mene, samo ću njega izbrisati iz svoje knjige."
34 A sada idi i povedi narod kamo sam ti zapovjedio! Evo, moj će anđeo ići pred tobom. Ali kad dođe vrijeme pohoda, kaznit ću na njima njihov grijeh.”"
35 I Gospodin je udarao narod zato jer je bio dao načiniti tele što ga napravi Aron."
1 Gospodin zapovjedi Mojsiju: “Idi, otiđi odavle, ti i narod što si ga izveo iz egipatske zemlje, u zemlju za koju se zakleh Abrahamu, Izaku i Jakovu kad rekoh: Dat ću je tvojim potomcima."
2 Poslat ću pred tobom anđela i protjerat ću Kanaance, Amorejce, Perižane, Hivijce i Jebusejce."
3 On će te dovesti u zemlju u kojoj teče mlijeko i med. Ja naime ne ću sâm ići u tvojoj sredini, jer si narod tvrdog vrata. Morao bih te inače uništiti putem.”"
4 I kad je narod čuo tu zlu vijest, ožalosti se, i nitko ne htjede staviti na sebe svoj nakit."
5 Jer Gospodin reče Mojsiju: “Reci sinovima Izrćlovim: Vi ste narod tvrda vrata! Kad bih samo jedan časak išao u tvojoj sredini, morao bih te uništiti. Skini zato svoj nakit sa sebe, onda ću vidjeti što mogu s tobom učiniti.”"
6 I poskidaše tako sa sebe sinovi Izrćlovi svoj nakit počevši od gore Horeba."
7 Mojsije uze šator i razape ga za njega izvan tabora u nekoj udaljenosti od tabora. Nazva ga “šatorom objavljenja”. Ako je tko htio pitati Gospodina, pošao bi van k šatoru objavljenja, što je stajao izvan tabora."
8 Kad god je Mojsije izlazio van k šatoru, ustajao bi sav narod. Svatko bi stajao na ulazu svog šatora i gledao za Mojsijem, dok ne bi stupio u šator."
9 čim bi Mojsije stupio u šator, spustio bi se dolje stup od oblaka i stajao bi na ulazu šatora, dok bi (Bog) govorio s Mojsijem."
10 I kad bi sav narod vidio stup od oblaka gdje stoji na ulazu šatora, svi bi ustali i svatko bi se bacio ničice na ulazu u svoj šator."
11 A govorio je Gospodin s Mojsijem licem u lice, kao što netko govori sa svojim prijateljem. Potom bi se on vratio u tabor, a njegov sluga, mladi Jošua, sin Nunov, ne bi se maknuo od šatora."
12 Mojsije reče Gospodinu: “Evo, ti mi zapovijedaš: Vodi taj narod! Ali nisi mi objavio koga ćeš poslati sa mnom. A ipak si tvrdio: Znam te po imenu, i našao si milost u mojim očima."
13 Pa ako sam doista našao milost u tvojim očima, onda mi objavi svoje namjere, da na tebi spoznam da sam našao milost u tvojim očima! Ipak promisli o tome da je ovaj narod tvoj narod!”"
14 On odgovori: “Da ja osobno idem i da ti oduzmem svu brigu?”"
15 Odvrati mu: “Ako ne ćeš osobno ići s nama, onda nas radije ne vodi odavle!"
16 Pa po čemu će se spoznati da smo ja i tvoj narod našli milost u tvojim očima, ako ne po tom da ideš s nama, i da smo mi, ja i tvoj narod, time odlikovani pred svim narodima što su na zemlji?”"
17 Gospodin odvrati Mojsiju: “I tu molbu, što si je izrekao, ispunit ću. Jer ti si našao milost u mojim očima i znam te po imenu.”"
18 Tad on zamoli: “Daj mi da ugledam tvoju slavu!”"
19 Odgovori Gospodin: “Učinit ću da prođe sva moja slava ispred tvojih očiju i proglasit ću pred tobom ime Gospodnje. Bit ću milostiv komu hoću da budem milostiv, i smilovat ću se komu hoću da se smilujem.”"
20 On nastavi dalje: “Moje lice ne možeš ugledati. Nijedan me čovjek ne može vidjeti i ostati živ.”"
21 Dalje reče Gospodin: “Evo, kod mene ima mjesta! Ovdje bi mogao stati na stijenu."
22 Kad onda bude prolazila moja slava, stavit ću te u šupljinu stijene, i zaklonit ću te svojom rukom, dok ne prođem."
23 Kad zatim odmaknem svoju ruku, vidjet ćeš me otraga. Ali moje lice ne smije nitko gledati.”"
1 Gospodin zapovjedi Mojsiju: “Isteši sebi dvije ploče od kamena, kao što su bile prve, da napišem zapovijedi što su stajale na prvim pločama, koje si razbio!"
2 Budi tad spreman za sutra, da rano izađeš na goru Sinaj i tamo na vrhu gore stupiš preda me!"
3 Nitko ne smije izaći s tobom gore i pojaviti se na cijeloj gori. I ovce i goveda ne smiju pasti uz ovu goru.”"
4 I on tako istesa sebi dvije ploče od kamena, kao što su bile prve. Sutradan u rano jutro ustade Mojsije i izađe na goru Sinaj, kao što mu je bio zapovjedio Gospodin. Dvije kamene ploče uze sa sobom u ruku."
5 Kad onda Gospodin siđe dolje u oblaku, stade on tamo uz njega i prizva ime Gospodnje."
6 Tada prođe Gospodin ispred njega. I Gospodin se oglasi: “Gospodin je milosrdan i milostiv Bog, strpljiv, bogat milošću i vjernošću,"
7 koji čuva vjernost tisućama, koji prašta krivnju, opačinu i grijeh, ali nikoga ne pušta bez kazne, nego krivnju otaca pohodi na djeci i na unučadi, na trećem i četvrtom koljenu.”"
8 Mojsije se prignu brže sve do zemlje, pade ničice"
9 i reče: “Ako sam našao milost u tvojim očima, Gospodine, onda neka bi išao Gospodin u našoj sredini! Ako je i tvrda vrata narod, oprosti nam ipak našu krivnju i grijeh naš i daj da budemo tvoja svojina!”"
10 On odvrati: “Evo, ja sklapam savez: Pred cijelim tvojim narodom učinit ću čudesa kakva se nisu dogodila na svoj zemlji i ni u kojem narodu, i narod među kojim živiš vidjet će djelovanje Gospodnje. Jer čudesno je što ću na tebi učiniti."
11 Upamti dobro što ti danas zapovijedam: Evo, protjerat ću ispred tebe Amorejce, Kanaance, Hitite, Perižane, Hivijce i Jebusejce."
12 čuvaj se da ne sklopiš saveza sa stanovnicima zemlje u koju ćeš doći, da ti oni ne postanu zamka u tvojoj sredini!"
13 Nego obarajte njihove žrtvenike, razbijte njihove kamene spomenike i posijecite njihova sveta stabla!"
14 Jer nijednom drugome Bogu ne smiješ se klanjati. Gospodin se naime zove revnitelj, i on je Bog revnitelj."
15 Ne sklapaj zato saveza sa stanovnicima zemlje! Inače, kad oni budu činili preljub sa svojim bogovima i žrtvovali tim bogovima, pozvat će tebe, pa bi i ti mogao sudjelovati kod njihove žrtvene gozbe"
16 i ženiti svoje sinove s njihovim kćerima. Kad bi tada njihove kćeri činile preljub s bogovima, mogle bi tvoje sinove zavesti da čine preljub s bogovima."
17 Ne smiješ praviti sebi livena Božjeg lika."
18 Svetkovinu beskvasnih kruhova moraš obdržavati. Sedam ćeš dana jesti beskvasni kruh, kao što sam ti zapovjedio, u vrijeme mjeseca abiba, jer si u mjesecu abibu izašao iz Egipta."
19 Sve što je prvorođeno pripada meni: svako prvo muško u tvojoj stoci, bilo govedo bilo ovca, moraš posvetiti."
20 Prvijenca od magarice ćeš otkupiti janjetom. Ako to ne ćeš, onda mu slomi šiju! Svakoga prvorođenca između svojih sinova ćeš otkupiti. Pred mojim licem ne smijete se pokazati praznih ruku."
21 Šest dana radi, a sedmi dan počini! I u vrijeme oranja i žetve moraš obdržavati subotu."
22 I svetkovinu ćeš sedmice svetkovati u vrijeme prvinâ pšenične žetve i svetkovinu berbe na svršetku godine!"
23 Triput u godini će se svako muško između vas pokazati pred Bogom Gospodinom, Bogom Izrćlovim."
24 Jer ću protjerati narode ispred tebe i tvoje pokrajine raširit ću i nitko ne će poželjeti sebi tvoje zemlje, kad izađeš, kako bi se triput u godini pokazao pred Gospodinom, Bogom svojim."
25 Nemoj prinositi krvi od moje žrtve klanice zajedno s kvasnim kruhom i od svetkovine pashalne žrtve neka ništa ne preostane do jutra!"
26 Najbolje od prvina svog polja donesi u kuću Gospodina, Boga svojega! Ne kuhaj jareta u mlijeku njegove majke!”"
27 Potom zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Napiši sebi te zapovijedi! Jer na temelju tih zapovijedi sklapam savez s tobom i s Izrćlom.”"
28 četrdeset dana i četrdeset noći boravio je on tamo kod Gospodina. Nije jeo ni kruha, niti je pio vode. I Gospodin napisa na ploče zapovijedi saveza, deset zapovijedi."
29 Kad je Mojsije silazio s gore Sinaja ? obje ploče zakona nosio je Mojsije u ruci kad je silazio s gore ? nije znao Mojsije da je svijetlilo njegovo lice zbog razgovora s njim."
30 Kad Aron i svi sinovi Izrćlovi ugledaše Mojsija i vidješe da svijetli njegovo lice, pobojaše se pristupiti k njemu."
31 Ali ih zovnu Mojsije k sebi. I dođoše k njemu Aron i svi glavari općine, i Mojsije porazgovara s njima."
32 I svi ostali sinovi Izrćlovi pristupiše. On im tada priopći sve što mu je bio naložio Gospodin na gori Sinaju."
33 Pošto je Mojsije bio prestao s njima govoriti, stavi pokrivalo na svoje lice."
34 I kad god je Mojsije stupio pred Gospodina, da govori s njim, skinuo bi pokrivalo, dok nije opet izašao, i kad bi izašao, priopćio bi sinovima Izrćlovim sve što mu je bilo naloženo."
35 Pritom su vidjeli sinovi Izrćlovi lice Mojsijevo, kako je svijetlilo. Mojsije bi onda opet stavio pokrivalo na svoje lice, dok opet nije otišao da s njim govori."
1 Nato sabra Mojsije svu općinu sinova Izrćlovih i reče im: “Ovo je zapovjedio Gospodin da činite:"
2 Šest dana smije se raditi. Ali sedmi dan mora vam biti svet, blagdan, dan odmora u čast Gospodinu. Tko bi radio taj dan, kaznit će se smrću."
3 U subotu ne smijete ložiti ognja ni u jednom od svojih stanova.”"
4 Još zapovjedi Mojsije cijeloj općini sinova Izrćlovih: “Ovo je zapovjedio Gospodin:"
5 Dajte od onoga što posjedujete prilog za Gospodina! Svatko koga njegovo srce na to ponuka, neka donese kao prilog za Gospodina zlato, srebro i mjed,"
6 modri i crveni skrlet, tamnocrveno predivo, lan i kostrijet,"
7 ovnujske kože crveno obojene, kože od morske krave i drvo bagrema,"
8 ulje za svijećnjak i mirise za ulje pomazanja i za mirisavi kâd,"
9 oniksovo kamenje i drago kamenje za okivanje na oplećak i naprsnik!"
10 Svi koji su među vama vješti u umjetnosti, neka dođu i neka sve postave što ja zapovjedio Gospodin:"
11 svetište i njegov šatorski pokrov i povrh njega gornji pokrov, njegove kuke, daske, prijevornice, stupove i stopice,"
12 kovčeg i njegove poluge, pomirilište i unutrašnju zavjesu,"
13 stol, njegove poluge i sve njegove sprave i kruh obličja,"
14 svijećnjak za rasvjetu i njegove sprave i svjetiljke i ulje za svijećnjak,"
15 žrtvenik kadioni i njegove poluge, ulje pomazanja i kâd miomirisni, zavjesu od vrata za ulaz u svetište,"
16 žrtvenik za žrtve paljenice i njegovu rešetku od mjedi, njegove poluge i sve njegove sprave, umivaonicu i njezino podnožje,"
17 zavjesu za dvorište, njegove stupove i njihove stopice, zastor za ulaz u dvorište,"
18 kolje za svetište i kolje za dvorište s njihovim užetima,"
19 sjajne haljine za službu u svetištu, sveto ruho za svećenika Arona i haljine njegovim sinovima za svećeničku službu!”"
20 Nato ode sva općina sinova Izrćlovih od Mojsija."
21 Tada dođe svatko koga je na to ponukalo njegovo srce, i svatko tko se za to osjećao potaknut, donese prilog Gospodinu za gradnju šatora svjedočanstva, za svu službu u njemu i za sveto ruho."
22 Dođoše ljudi i žene. Svi, koje je srce na to nagnalo, donesoše narukvice, naušnice, prstenje, ogrlice, zlatninu svake vrste. Svatko tko je bio obećao Gospodinu kakav dar u zlatu"
23 i svi koji su imali modrog i crvenog skrleta, tamnocrvenog prediva, lana, kostrijeti, ovnujskih koža crveno obojenih i koža od morske krave, prinesoše."
24 Tko god htjede dati kakav dar u srebru i mjedi, prinese dar Gospodinu, i svaki koji je imao bagremova drveta za gradnju, prinese."
25 Sve žene vješte u umjetnosti prele su svojim rukama i donosile što ispredoše: modri i crveni skrlet, tamnocrveno predivo i lan."
26 Druge žene, koje su se osjećale potaknute na to svojom umjetničkom vještinom, prele su kostrijet."
27 Knezovi donesoše oniksovo kamenje i drugo drago kamenje za ukivanje na oplećak i naprsnik,"
28 uz to mirise i ulje za svijećnjak, ulje za pomazanja i za miomirisni kâd."
29 Svi ljudi i žene, koje ponuka njihovo srce da što pridonesu za čitavo djelo što ga je Gospodin bio zapovjedio preko Mojsija da bude napravljeno, pridonesoše. Kao dragovoljan dar donesoše to Gospodinu sinovi Izrćlovi."
30 Nato reče Mojsije sinovima Izrćlovim: “Evo, Gospodin po imenu pozva Besalela, sina Urije, unuka Hurova, od plemena Judina,"
31 i napuni ga duhom Božjim, umjetničkom mudrošću, uviđavnošću, razumom i svakom vještinom,"
32 da izradi nacrt, da izvede radove u zlatu, srebru i mjedi,"
33 da kleše i ukiva kamen, da reže drvo, ukratko, da obavlja svakovrsne radove."
34 Ali mu udijeli i da pouči druge, njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova."
35 Napuni ih umjetničkim duhom, da izvedu radove svake vrste, kako ih izrađuje umjetnički obrtnik, tkalac i vezilac po modrom i crvenom skrletu, po tamnocrvenom predivu i lanu, pa i obični tkalac, svi oni, koji izvode radove svake vrste i pronalaze umjetna djela."
1 Tako neka izvedu djelo Besalel i Oholiab i svi umjetnosti vični ljudi, kojima je Gospodin dao umjetničke mudrosti i uviđavnosti, tako da znaju izvesti sve svetištu potrebne radove točno onako kako je zapovjedio Gospodin.”"
2 Nato pozva Mojsije Besalela i Oholiaba i sve umjetnosti vične ljude, kojima je bio Gospodin udijelio osjećaj za umjetnost, sve koje je na to gonilo njihovo srce, da se prihvate djela i da ga izvedu."
3 Oni primiše od Mojsija sve priloge što su ih bili donijeli sinovi Izrćlovi, da se izvedu radovi za postavljanje svetišta. Oni su mu i dalje donosili svako jutro dragovoljne priloge."
4 Tada dođoše svi umjetnici, koji su bili zaposleni na radovima za svetište, svaki od rada kojim je bio zaposlen,"
5 i rekoše Mojsiju: “Narod donosi puno više nego što treba da se izvede ono što je Gospodin bio zapovjedio da se učini.”"
6 Zato Mojsije dade da se oglasi zapovijed u taboru: “Ni čovjek ni žena neka više ne donose priloga za svetište!” I narod prestade donositi darove,"
7 jer je bilo svega dosta da se izvede sve djelo, bilo je i previše."
8 Tako načiniše svi koji su bili umjetničkoga duha među onima što su radili, sveti šator od deset šatorskih zavjesa. Od lana, od modrog i crvenog skrleta i tamnocrvenog prediva, s kerubinima, umjetno vezenim, on ih načini."
9 Svaka šatorska zavjesa bila je dvadeset i osam lakata duga i četiri lakta široka. Ista mjera bila je za sve zavjese."
10 I sastavi po pet zavjesa zajedno."
11 Onda načini petlje od modrog skrleta na rubu zadnje zavjese jednoga sastavljenog komada, isto tako na rubu zadnje zavjese drugoga sastavljenog komada."
12 Pedeset petlji pričvrsti na jednu zavjesu i pedeset na rubu zavjese što je pripadala drugom sastavljenom komadu, tako da su petlje stajale jedna prema drugoj."
13 Uz to načini pedeset zlatnih kuka i kukama sveza zavjese jednu s drugom, tako da je svetište tvorilo jednu cjelinu."
14 Onda načini zavjese od kostrijeti za pokrov nad svetim šatorom. Jedanćst zavjesa načini za to."
15 Svaka je zavjesa bila trideset lakata duga i četiri lakta široka. Ista je mjera bila za svih jedanćst zavjesa."
16 Onda sastavi pet zavjesa za sebe u jedan komad i isto tako šest drugih zavjesa za sebe."
17 Na rubu zadnje zavjese jednoga sastavljenog komada načini pedeset petlji i isto tako pedeset petlji na rubu zadnje zavjese drugoga sastavljenog komada."
18 Uz to načini pedeset mjedenih kuka, da šatorski pokrov sastave u jednu cjelinu."
19 Potom načini za šatorski pokrov pokrivač od koža ovnujskih crveno obojenih i povrh njega pokrov od koža morske krave."
20 Onda načini od drveta bagrema daske za sveti šator, što stoje uspravno."
21 Svaka je daska bila deset lakata duga, a lakat i pol široka."
22 Svaka je daska imala po dva čepa, što su jedan s drugim bili svezani. Tako načini sve daske za šator."
23 I to načini na daskama za sveti šator: dvadeset dasaka za podnevnu stranu, južnu stranu."
24 Onda stavi ispod dvadeset dasaka četrdeset srebrnih stopica, dvije stopice pod dasku za dva njezina čepa."
25 Isto tako napravi za drugu stranu svetog šatora, za sjevernu stranu, dvadeset dasaka"
26 i četrdeset srebrnih stopica, dvije stopice pod svaku dasku."
27 Za zadnju stranu svetoga šatora, zapadnu stranu, načini šest dasaka."
28 Osim toga načini još dvije daske za uglove šatora na zadnjoj strani."
29 One su bile odozdo dvokrake i isto tako odozgo dvokrake do prvoga koluta. Tako načini obje u dva ugla."
30 Bilo je tako osam dasaka sa svojim srebrnim stopicama, u svemu šesnćst stopica, dvije stopice pod svakom daskom."
31 Onda načini prijevornice od bagremova drveta, pet za daske na jednoj strani šatora,"
32 pet prijevornica za daske na drugoj strani šatora i pet prijevornica za daske na zadnjoj strani šatora prema zapadu."
33 Srednju prijevornicu napravi tako da je išla sredinom dasaka od jednoga kraja do drugoga."
34 Daske okova zlatom, kolutove, kroz koje bi se utakle prijevornice, načini od zlata. I prijevornice okova zlatom."
35 Onda napravi zavjesu od modrog i crvenog skrleta, tamnocrvenog prediva i lana. Napravi ga s umjetno vezenim kerubinima."
36 Potom načini za nj četiri stupa od drveta bagrema i okova ih zlatom. I kuke njihove bile su od zlata. Sali za njih četiri srebrne noge."
37 Za ulaz u šator načini zavjesu od modrog i crvenog skrleta, tamnocrvenog prediva i lana s umjetnim vezovima"
38 i pet njegovih stupova i njihove kuke. Vrhove im i pojase okova zlatom. Pet stopica bilo je od mjedi."
1 Besalel načini zatim kovčeg od drveta bagrema, dva i pol lakta dug, lakat i pol širok i lakat i pol visok."
2 Pozlati ga iznutra i izvana čistim zlatom i provede mu zlatan vijenac uokolo."
3 Uz to sali četiri zlatna koluta za četiri noge, dva koluta na jednoj i dva koluta na drugoj strani."
4 Tada načini poluge od bagremova drveta i pozlati ih."
5 Utaknu poluge u kolutove na stranama kovčega, tako da se je kovčeg mogao nositi."
6 Načini pomirilište od čistoga zlata, dva i pol lakta dugo i lakat i pol široko."
7 Uz to načini dva zlatna kerubina. Izradi ih kovanim radom tako da su činili jedan komad s oba kraja pomirilišta."
8 Jednoga kerubina s jednim krajem, drugoga kerubina s drugim krajem povezane u jedan komad s pomirilištem; tako načini oba kerubina na oba kraja.""
9 Kerubini su držali svoja krila prema gore raširena i tako su ujedno svojim krilima pokrivali pomirilište. Njihova su lica bila okrenuta jedno prema drugomu. Ujedno su lica kerubina gledala na pomirilište."
10 Onda načini stol od bagremova drveta: dva lakta dug, jedan lakat širok i lakat i pol visok."
11 Pozlati ga čistim zlatom i napravi na njemu zlatan vijenac uokolo."
12 I provede oko njega uokolo za dlan širok okvir i na tom okviru zlatan vijenac, koji se je isto tako vijao uokolo."
13 Sali za nj četiri zlatna koluta i pričvrsti kolutove na četiri strane, i to na četiri ugla uz četiri njegove noge."
14 Tik uz okvir bili su kolutovi za poluge, da se stol mogao nositi."
15 Poluge napravi od bagremova drveta i pozlati ih, da se stol mogao nositi."
16 Načini onda od čistoga zlata posuđe što je imalo stajati na stolu, njegove zdjele, kotlove, čaše, i vrčeve za prinošenje naljeva."
17 Onda načini svijećnjak od čistoga zlata. Kovanim radom izradi svijećnjak, njegovu nogu i njegovo stablo. S njim zajedno bile su iz jednoga komada njegove čaše, jabuke i cvjetovi."
18 Šest grana izlazilo je s obje strane, tri grane na svijećnjaku s jedne strane, a tri grane s druge strane."
19 Na svakoj grani bile su tri kao badem čaše slične bademovu cvijetu s pupom i cvijetom. Tako na šest grana, što su izlazile iz svijećnjaka."
20 Na samom stablu svijećnjaka bile su četiri kao badem čaše s jabukama i cvjetovima,"
21 i to uvijek jabuka ispod dvije grane što su izlazile iz njega."
22 Njihove jabuke i grane bile su s njim iz jednoga komada, od čistoga zlata."
23 Onda načini uz to sedam svjetiljki, podrezače i posudice od čistoga zlata."
24 Od jednoga talenta čistoga zlata načini svijećnjak i sve njegovo posuđe."
25 Još načini žrtvenik kadioni od bagremova drveta, jedan lakat dug, jedan lakat širok, četvrtast i dva lakta visok. Njegovi su rogovi bili s njim u jednom komadu."
26 Pozlati ga čistim zlatom, njegovu ploču kao i stijene uokolo i njegove rogove. Oko njega uokolo provede zlatan vijenac."
27 Onda načini ispod vijenca na obje strane, naime, na dvije suprotne strane, dva zlatna koluta za poluge, da se je mogao nositi o njima."
28 Poluge načini od bagremova drveta i pozlati ih."
29 Onda pripravi sveto ulje pomazanja i čisti, mirisni kâd, kako ga pravi pomastar."
1 Nato podiže žrtvenik za žrtve paljenice od bagremova drveta, pet lakata dug i pet lakata širok, četvrtast i tri lakta visok."
2 Stavi mu na četiri ugla rogove. Rogovi su činili s njim jednu cjelinu. Okova ga u mjed."
3 Tad načini sve za žrtvenik potrebno posuđe: lonce, lopatice, kotliće, vilice i kliješta. Sve posuđe napravi od mjedi."
4 Načini za žrtvenik i mrežastu rešetku od mjedi ispod ophodne izbočine odozdo, sve do pola visine."
5 Sali četiri ugla mjedene rešetke za provlačenje poluge."
6 Nato načini poluge od bagremova drveta i okova ih u mjed."
7 Utakne poluge u kolutove na stranama žrtvenika, da se je mogao nositi o njima. Načini ga od dasaka, tako da je bio šupalj."
8 Tada napravi mjedenu umivaonicu i njezino podnožje od mjedi, od ogledalâ ženâ poslužiteljica, što su služile na ulazu u Šator svjedočanstva."
9 Nato postavi dvorište. Na južnoj njegovoj strani bile su zavjese dvorišta od lana sto lakata duge,"
10 uz to dvadeset stupova s dvadeset stopica od mjedi. Kuke stupova uz njihove karike bile su od srebra."
11 Na sjevernoj strani bile su zavjese sto lakata duge, uz to dvadeset stupova s dvadeset njihovih stopica od mjedi. Kuke stupova i njihove karike bile su od srebra."
12 Na zapadnoj strani bile su zavjese pedeset lakata duge, uz to deset stupova s deset njihovih stopica. Kuke stupova i karike bile su od srebra."
13 Sprijeda, na istočnoj strani, bile su zavjese pedeset lakata duge."
14 Zavjese od petnćst lakata bile su na jednoj strani, uz to tri stupa s tri njihove stopice;""
15 na drugoj strani, s obje strane ulaza u dvorište, bile su isto tako zavjese od petnćst lakata, uz to tri stupa s tri njihove stopice."
16 Sve zavjese dvorišta uokolo bile su od lana."
17 Podnožja stupova bila su od mjedi, kuke stupova i karike njihove od srebra, navlaka njihovih glava također od srebra. Svi stupovi dvorišta imali su srebrne karike."
18 Zavjesa ulaza u dvorište bila je umjetnički vezena od modrog i crvenog skrleta, tamnocrvenog prediva i lana, dvadeset lakata duga i pet lakata visoka po širini, u skladu sa zavjesama dvorišta."
19 četiri njihova stupa s četiri svoje stopice bili su od mjedi, kuke njihove od srebra, navlaka njihovih glava i njihove karike isto tako od srebra."
20 Sve kolje za sveti šator i dvorište uokolo bilo je od mjedi."
21 Ovo je račun za prebivalište, naime za prebivalište zakona. Uzeše ga praviti, na Mojsijevu zapovijed, leviti pod upravom Itamara, sina svećenika Arona."
22 Besalel, sin Urijin, unuk Hurov, od plemena Judina, bio je načinio sve što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju,"
23 i s njim Oholiab, sin Ahisamakov, od plemena Danova, umjetnik-obrtnik, umjetnički tkalac i vezilac po modrom i crvenom skrletu, po tamnocrvenom predivu i lanu."
24 Svega zlata, darovanoga zlata, što ode na razne radove za svetište, iznosilo je dvadeset i devet talenata i sedam stotina i trideset šekela, po težini svetišta."
25 Srebra, što uđe kod brojenja općine, iznosilo je sto talenata i tisuću sedam stotina i sedamdeset šekela po težini svetišta."
26 Po jednu beku ? polovica šekela po težini svetišta ? na glavu svih onih što uđoše u brojenje, od dvadeset godina naviše, šesto tri tisuće petsto i pedeset ljudi."
27 Sto talenata srebra potrošilo se na lijevanje stopicâ za svetište i stopicâ za zavjese, sto talenata na sto stopica, na svaku stopicu jedan talenat."
28 Od tisuću sedamsto sedamdeset i pet šekela načini on kuke za stupove, prevuče njihove glave i opremi ih karikama."
29 Darovane mjedi bilo je sedamdeset talenata i dvije tisuće i četiri stotine šekela."
30 Od toga načini on stopice za vrata u Šator svjedočanstva i mjedeni žrtvenik, mjedenu rešetku i sve posuđe žrtvenika,"
31 stopice u dvorištu uokolo i stopice na ulazu u dvorište, sve kolje dvorišta uokolo."
1 Od modrog i crvenog skrleta i tamnocrvenog prediva načiniše sjajne haljine za službu u svetištu. Isto tako načiniše sveto ruho Aronu, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju."
2 Oplećak načini od zlata, modrog i crvenog skrleta, tamnocrvenog prediva i lana."
3 Zlato skovaše u tanke pločice i razrezaše ih u niti, da ih umjetnim vezivom uvezu u modri i crveni skrlet, u tamnocrveno predivo i u lan."
4 Načiniše dva plećna komada, što su se sklapala. Na oba kraja bio je zajedno privezan."
5 Tkanica, što je bila na njemu da se njom priveže, bila je izrađena od jednoga komada s njim i jednakim radom: od zlata, modrog i crvenog skrleta, tamnocrvenog prediva i lana, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju."
6 Urediše dva kamena oniksa, tako da su bila ukovana u zlato, a urezaše u njih imena sinova Izrćlovih, kako ih umije urezati pečatna umjetnost."
7 I stavi ih on na plećne komade oplećka, kao kamene spomene na sinove Izrćlove, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju."
8 Naprsnik načini kao oplećak umjetničkim tkalačkim radom od zlata, modrog i crvenog skrleta, tamnocrvenog prediva i lana."
9 Načiniše naprsnik četvrtast, podvostručen, pedalj dug, pedalj širok, podvostručen."
10 Onda udariše po njemu četiri reda dragoga kamenja: u prvom redu karneol, topaz i smaragd,"
11 u drugom redu rubin, safir i dijamant,"
12 u trećem redu hijacint, ahat i ametist,"
13 u četvrtom redu krizolit, oniks i jaspis. Pri njihovu ukivanju svi su bili ukovani u zlato."
14 Tih kamenova bilo je dvanćst, koliko je bilo imena sinova Izrćlovih. Bili su urezani kao pečat, svaki s imenom jednoga od dvanćst plemena."
15 Pričvrstiše onda na naprsnik kao vrpce pletene lančiće od čistoga zlata."
16 Načiniše potom dvije zlatne kopče i dvije zlatne karike na oba kraja na naprsniku."
17 Oba zlatna lančića pričvrstiše na dvije karike na krajevima naprsnika."
18 Druga oba kraja od oba lančića pričvrstiše na dvije kopče, a nju sprijeda na oba leđna komada oplećka."
19 I načiniše dvije druge zlatne karike i pričvrstiše ih na oba kraja naprsnika, na unutrašnji njegov rub, što je okrenut prema oplećku."
20 Nato načiniše još dvije zlatne karike i pričvrstiše ih na oba leđna komada oplećka, odozdo na njegovoj prednjoj strani, tamo gdje se pripinje, povrh tkanice oplećka."
21 Vrpcom od modroga skrleta privezaše naprsnik njegovim karikama za karike oplećka, tako da je stajao naprsnik nad tkanicom oplećka i nije se mogao pomicati od oplećka, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju."
22 Načiniše plašt za oplećak, tkan sav od modroga skrleta."
23 Prorez za vrat na plaštu bio je u sredini i bio je sličan prorezu na oklopu. Oko proreza za vrat bio je rub, da se ne razdre."
24 Odozdo na rubu plašta staviše šipke od modrog i crvenog skrleta, tamnocrvenog prediva i lana."
25 Od čistoga zlata načiniše zvončiće i staviše zvončiće među šipke uokolo na rub plašta,"
26 tako da je oko ruba plašta sve jedan zvončić dolazio za jednom šipkom, za vršenje svete službe, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju."
27 Košulje Aronu i njegovim sinovima načiniše od lana tkalačkim radom,"
28 kapu od lana, visoke kape od lana i oko boka platnene haljine od lana,"
29 i pojas od lana, modrog i crvenog skrleta i tamnocrvenog prediva, umjetnički vezen, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju."
30 Načiniše čeonu pločicu, svetu krunu, od čistoga zlata, i napisaše na njoj, kako se urezuje pismo u pečat: “Gospodinu posvećeno”."
31 Pričvrstiše na nju vrpcu od modroga skrleta, da se veže gore za kapu, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju."
32 Tako završi sav rad za prebivalište Šatora svjedočanstva. Sinovi Izrćlovi izvedoše to posve onako kako je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju."
33 I donesoše Mojsiju prebivalište, šator i sve njegovo posuđe, kuke, daske, prijevornice, stupove i njegove stopice"
34 i pokrov od ovnujskih koža crveno obojenih, gornji pokrov od kože morske krave i unutrašnju zavjesu,"
35 kovčeg zakona i njegove poluge i pomirilište,"
36 stol sa svim posuđem i kruhove obličja,"
37 svijećnjak od čistoga zlata i njegove svjetiljke, što su bile u jedan red poredane, i sve njegovo posuđe i ulje za rasvjetu,"
38 i zlatni žrtvenik i ulje pomazanja, miomirisni kâd i zavjesu za ulaz u Šator,"
39 mjedeni žrtvenik s mjedenom rešetkom, poluge i sve njegovo posuđe, umivaonicu i njezino podnožje,"
40 zavjese dvorišta sa stupovima i njihovim stopicama, zavjesu za ulaz u dvorište s užetima i koljem i sve posuđe za službu u prebivalištu Šatora svjedočanstva,"
41 i sjajne haljine za službu u svetištu, sveto ruho za svećenika Arona i haljine njegovih sinova za svećeničku službu."
42 Posve onako kako je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju, izvedoše sav rad sinovi Izrćlovi."
43 Kad Mojsije razgleda čitavo djelo, vidje da ga izvedoše posve onako kao što je bio zapovjedio Gospodin. I Mojsije im dade blagoslov."
1 Nato zapovjedi Gospodin Mojsiju:"
2 ”Prvoga dana prvoga mjeseca postavi prebivalište Šatora svjedočanstva,"
3 stavi unutra kovčeg zakona i objesi zavjesu pred kovčeg!"
4 Unesi unutra i stol i položi na nj kruhove obličja! I svijećnjak stavi unutra i postavi njegove svjetiljke!"
5 Zlatni žrtvenik kadioni namjesti pred kovčeg zakona i objesi zavjesu na ulazu u prebivalište!"
6 Podigni žrtvenik za žrtve paljenice pred ulazom u prebivalište Šatora svjedočanstva,"
7 i stavi umivaonicu između Šatora svjedočanstva i žrtvenika i nalij u nju vode!"
8 Napravi onda dvorište uokolo i stavi zavjesu na ulazu u dvorište!"
9 Uzmi tad ulje pomazanja, pomaži prebivalište i sve što se nalazi u njemu, i posveti njega i sve njegovo posuđe, da bude sveto!"
10 Pomaži žrtvenik za žrtve paljenice i sve njegovo posuđe i posveti tako žrtvenik, da žrtvenik bude presvet!"
11 I umivaonicu i njezino podnožje pomaži i posveti!"
12 Onda privedi Arona i njegove sinove k ulazu u Šator svjedočanstva i operi ih vodom!"
13 Obuci Arona u svete haljine, pomaži ga i posveti ga, da mi služi kao svećenik!"
14 Sinove mu onda privedi i obuci im košulje"
15 i pomaži ih, kao što si im pomazao oca, da mi služe kao svećenici! To pomazanje neka im udijeli svećeničku čast za sva vremena od koljena do koljena.”"
16 Mojsije učini točno tako kako mu je bio zapovjedio Gospodin."
17 U prvom mjesecu druge godine, na prvi dan mjeseca, bilo je prebivalište postavljeno."
18 Mojsije postavi prebivalište ovako: namjesti mu stopice i postavi na njih njihove daske, utakne prijevornice i uzdigne njihove stupove."
19 Onda razape šatorski pokrov nad prebivalište i stavi povrh njega gornji pokrov Šatora, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju."
20 Nato uze zakon i stavi ga u kovčeg, utakne poluge na kovčeg i stavi pomirilište gore na kovčeg."
21 Unese kovčeg u prebivalište, objesi unutrašnju zavjesu i zakloni tako kovčeg zakona, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju."
22 Tada postavi stol u Šator svjedočanstva na sjevernu stranu prebivališta izvan zavjesa."
23 Na nj poreda kruhove obličja pred Gospodinom, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju."
24 Stavi svijećnjak u Šator svjedočanstva naprema stolu na južnu stranu prebivališta"
25 i postavi svjetiljke pred Gospodinom, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju."
26 Nato postavi zlatni žrtvenik u Šator svjedočanstva pred zavjesu"
27 i na njemu spali kâd miomirisni, kao što je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju."
28 Onda objesi zavjesu za vrata prebivališta."
29 Žrtvenik za žrtve paljenice postavi pred ulaz u prebivalište Šatora svjedočanstva i prinese na njemu žrtvu paljenicu i prinos, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju."
30 Umivaonicu postavi između Šatora svjedočanstva i žrtvenika i nali u nju vode za pranje."
31 Prali su iz nje sebi ruke i noge Mojsije i Aron i njegovi sinovi."
32 Kada bi god ulazili u Šator svjedočanstva ili pristupali k žrtveniku, prali bi se, kao što je bio zapovjedio Gospodin Mojsiju."
33 I napravi dvorište oko prebivališta i oko žrtvenika i objesi zavjesu na ulazu u dvorište. Tako dovrši Mojsije djelo."
34 Tada oblak pokri Šator svjedočanstva, i slava Gospodnja napuni prebivalište."
35 Mojsije nije mogao ući u Šator svjedočanstva; jer se bio na nj spustio oblak, i slava je Gospodnja ispunjavala prebivalište. ""
36 Kad god se je za cijeloga njihova putovanja oblak podigao od prebivališta, zaputili bi se sinovi Izrćlovi."
37 A kad se oblak ne bi podigao, oni se ne bi zaputili sve do dana kad bi se opet podigao."
38 Oblak je, naime, danju bio na prebivalištu, ali noću je bio ispunjen ognjenom svjetlošću pred očima svega Izrćla na cijelom njegovu putovanju."