1

¹ U početku stvori Bog nebo i zemlju."

² Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama."

³ Tada reče Bog: “Neka bude svjetlost!” i bi svjetlost."

⁴ I vidje Bog da je svjetlost bila dobra. Tako rastavi Bog svjetlost od tame."

⁵ Svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I nasta večer i nasta jutro: prvi dan."

⁶ Tada reče Bog: “Neka bude svod posred voda i neka rastavi vodu od vode!”"

⁷ Tako učini Bog svod i rastavi vode pod svodom od onih nad svodom. I tako se dogodi."

⁸ Svod nazva Bog nebo. I nasta večer i nasta jutro: drugi dan."

⁹ Tada reče Bog: “Neka se voda pod nebom skupi na jednom mjestu, i neka se pokaže kopno!” I tako se dogodi."

¹⁰ Kopno nazva Bog zemlja, skupljenu vodu nazva more. I vidje Bog da je bilo dobro."

¹¹ Tada reče Bog: “Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje što nosi sjeme i plodonosno drveće što rađa plodove prema svojoj vrsti, plodove što u sebi samima nose svoje sjeme na zemlji!” I tako se dogodi."

¹² Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje što nosi sjeme i drveće, što rađa svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I vidje Bog da je bilo dobro."

¹³ I nasta večer, nasta jutro: treći dan."

¹⁴ Tada reče Bog: “Neka budu nebeska svjetlila na svodu, da rastavljaju dan od noći kao znakovi, neka ona služe i pokazuju vremena, dane i godine!"

¹⁵ Neka svijetle na nebeskome svodu, da rasvjetljuju zemlju!” I tako se dogodi."

¹⁶ Bog stvori dva velika nebeska svjetlila, veće da vlada danom i manje da vlada noću; uz to još (stvori) zvijezde.""

¹⁷ Bog ih postavi na svod da rasvjetljuju zemlju,"

¹⁸ da vladaju danom i noću, te rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je bilo dobro."

¹⁹ I nasta večer, i nasta jutro: četvrti dan."

²⁰ Tada reče Bog: “Neka vrvi voda posvuda od živih bića, i ptice neka lete iznad zemlje po nebeskome svodu!”"

²¹ Tako stvori Bog velike morske nemani i sva živa bića što se miču, od kojih vrvi voda, po njihovim vrstama, i sve krilate ptice u njihovim vrstama. I vidje Bog da je bilo dobro."

²² Bog ih blagoslovi riječima: “Rađajte se i množite se! Napunite vodu u moru! I ptice neka se množe na zemlji!”"

²³ I nasta večer, i nasta jutro: peti dan."

²⁴ Tada reče Bog: “Neka zemlja proizvede živa bića svake vrste: stoku, životinje što gmižu, i zemaljske zvijeri, sve po njihovoj vrsti!” I tako se dogodi."

²⁵ Tako načini Bog zemaljske zvijeri po njihovoj vrsti, stoku po njezinoj vrsti i sve gmizavce po njihovoj vrsti. I vidje Bog da je bilo dobro."

²⁶ Tada reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku i priliku! Neka on vlada nad ribama morskim, nad pticama nebeskim, nad stokom, nad svim zvijerima zemaljskim i nad svim što gmiže po zemlji!”"

²⁷ Tako Bog stvori čovjeka na sliku svoju. Stvori ga na sliku Božju. Stvori ih kao muža i ženu."

²⁸ I Bog ih blagoslovi. Tada im Bog zapovjedi: “Rađajte se i množite se! Napučite zemlju i sebi je podvrgnite! Vladajte nad ribama morskim, nad pticama nebeskim i nad svakim živim bićem što se miče na zemlji!”"

²⁹ Bog nastavi: “Eto, predajem vam sve na svoj zemlji bilje što nosi sjeme, i sve drveće s plodovima u kojima je sjeme; neka vam bude za hranu!""

³⁰ Sve zeleno bilje dajem za hranu svim zvijerima zemaljskim, svim pticama nebeskim i svemu što se miče na zemlji i ima u sebi život.” I tako se dogodi."

³¹ Kad vidje Bog sve što je bio učinio, nađe to za veoma dobro. I nasta večer, i nasta jutro: šesti dan."

2

¹ Tako se dovrši nebo i zemlja i sva njihova vojska."

² Sedmi dan Bog je završio svoje djelo što ga stvori. On počinu sedmi dan od svega djela svojega, što ga je bio stvorio."

³ I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan počinu od svega djela svojega, što ga je bio stvorio i učinio."

⁴ To je povijest postanka neba i zemlje, kad su bili stvoreni. U vrijeme kad Gospodin Bog stvori zemlju i nebo."

⁵ Nije još bilo na zemlji nikakva poljskog grmlja, i na poljima nije još raslo nikakvo bilje. Jer Gospodin Bog nije još pustio dažda na zemlju. I nije još bilo ljudi da obrađuju zemlju."

⁶ No, dizala se para iz zemlje i natapala je svu površinu tla."

⁷ Tada načini Gospodin Bog čovjeka od zemaljskog praha i udahnu mu u lice duh života. Tako postade čovjek živo biće."

⁸ Tada zasadi Gospodin Bog daleko na istoku vrt u Edenu i stavi tamo čovjeka kojega je bio načinio."

⁹ I dade Gospodin Bog te nikne iz zemlje svakojako drveće, ugodno za pogled i dobro za jelo, drvo života usred vrta i drvo spoznaje dobra i zla."

¹⁰ Od Edena dolazila je rijeka da natapa vrt, i ona se kod izlaza iz njega dijelila u četiri rukavca."

¹¹ Prva se zove Pišon. Ona teče pokraj cijele zemlje Havile, gdje ima zlata."

¹² Zlato je te zemlje izvrsno. Tamo ima i bdelija i oniksa kamena."

¹³ Druga se rijeka zove Gihon. Ona teče pokraj cijele zemlje Kuš."

¹⁴ Treća se rijeka zove Tigris. Ona teče istočno od Ašura. četvrta je rijeka Eufrat."

¹⁵ Uze, dakle, Gospodin Bog čovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obrađuje i uzgaja."

¹⁶ A dade Gospodin Bog čovjeku ovu zapovijed: “Sa svakoga drveta u vrtu smiješ jesti;""

¹⁷ samo s drveta spoznaje dobra i zla ne jedi! Jer čim bi s njega jeo, morao bi umrijeti.”"

¹⁸ Tada reče Gospodin Bog: “Nije dobro čovjeku da je sam. Načinit ću mu pomoćnicu koja mu pristaje.”"

¹⁹ I dovede Gospodin Bog sve životinje zemaljske i sve ptice nebeske što ih je bio učinio od zemlje pred Adama, da vidi kako će ih nazvati. Kako Adam nazove živa bića, onako će se zvati."

²⁰ Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima životinjama zemaljskim. Ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica koja bi mu pristajala."

²¹ Zato Gospodin Bog pusti dubok san na Adama. Kad je bio zaspao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom."

²² Gospodin Bog načini ženu od rebra što ga je bio uzeo Adamu i dovede je Adamu."

²³ Adam povika: “Ta je napokon kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa. Ona će se zvati mužica, jer je uzeta od muža.”"

²⁴ Zato ostavlja muž oca i majku i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo."

²⁵ Oboje, Adam i njegova žena, bili su goli, pa ipak se nisu stidjeli jedno pred drugim."

3

¹ Zmija je bila lukavija od svih životinja zemaljskih što ih je bio učinio Gospodin Bog. Ona reče ženi: “Je li doista kazao Bog da ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu?”"

² Žena odgovori zmiji: “Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti."

³ Samo od plodova drveta što stoji usred vrta zapovjedio je Bog: Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.”"

⁴ Zmija odvrati ženi: “Nikako ne ćete umrijeti."

⁵ Štoviše, zna Bog da će vam se otvoriti oči čim s njega budete jeli, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate što je dobro i zlo.”"

⁶ Sada istom vidje žena kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznaju. I ona uze od njegova ploda i pojede. I mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega; i on također pojede.""

⁷ Tada se oboma otvoriše oči i oni opaziše da su bili goli. Zato spletoše smokvino lišće i načiniše sebi od njega pregače."

⁸ A kad začuše sušanj korakâ Gospodina Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, sakriše se oni, Adam i njegova žena, pred Gospodinom Bogom među grmljem u vrtu."

⁹ A Gospodin Bog zovnu Adama i upita ga: “Gdje si?”"

¹⁰ On odgovori: “Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol. Zato se sakrih.”"

¹¹ Tad on upita: “Tko ti kaza da si gol? Da nisi možda jeo s drveta s kojega ti zabranih jesti?”"

¹² Adam odgovori: “Žena, koju si mi dao za družicu, dade mi s drveta, i jedoh.”"

¹³ I Gospodin Bog upita ženu: “Zašto si to učinila?” Žena odvrati: “Zmija me zavede; zato sam jela.” ""

¹⁴ Tada reče Gospodin Bog zmiji: “Zato što si to učinila, da si prokleta među svom stokom i svim životinjama zemaljskim! Na trbuhu ćeš svome puzati i prah ćeš jesti sve dane svojega života."

¹⁵ Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina. On će ti satrti glavu, a ti ćeš mu raniti petu.”"

¹⁶ Ženi reče: “Mnoge ću ti muke zadati kad zatrudniš. U bolovima ćeš rađati djecu, a ipak ćeš žudjeti muža svojega, koji će ti biti gospodar.”"

¹⁷ Adamu reče: “Zato što si popustio molbi svoje žene i jeo s drveta za koje sam ti zapovjedio da s njega ne smiješ jesti, zato neka je prokleta zemlja zbog tebe. S mukom ćeš se od nje hraniti sve dane života svojega."

¹⁸ Trnje i korov rađat će ti, i ti ćeš jesti poljsko zelje."

¹⁹ U znoju ćeš lica svojega jesti kruh dok se ne vratiš u zemlju od koje si uzet. Jer si prah i u prah se vraćaš.”"

²⁰ Adam nadjenu ženi svojoj ime Eva; jer postade mati svima živima.""

²¹ A načini Gospodin Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože i obuče ih u njih."

²² Tada reče Gospodin Bog: “Eto, čovjek sad postade kao jedan od nas, tako da spoznaje što je dobro i zlo. Da sada samo on ne pruži ruku svoju i također ne uzme s drveta života i jede i vječno živi!”"

²³ Zato ga izagna Gospodin Bog iz vrta edenskog, da obrađuje zemlju od koje je bio uzet."

²⁴ I kad je bio izagnao Adama, postavi istočno od vrta edenskog kerubine s mačem, iz kojega se vijao plamen, da čuvaju put drvetu života."

4

¹ Adam spozna Evu, ženu svoju. Ona zatrudni i rodi Kajina. Tada reče: “Dobih čovjeka s pomoću Gospodina.”"

² Nato dobi još jednog sina, brata njegova Abela. Abel postade pastir, Kajin ratar."

³ I poslije nekog vremena dogodi se da Kajin prinese Gospodinu žrtvu od plodova poljskih."

⁴ I Abel žrtvova od prvina stada svojega, i to komade sala. Gospodin pogleda milostivo na Abela i njegovu žrtvu,"

⁵ a na Kajina i njegovu žrtvu ne pogleda. Tada se Kajin veoma razljuti i gledao je preda se mrko."

⁶ A Gospodin upita Kajina: “Zašto si ljutit i gledaš preda se tako mrko."

⁷ Nije li ovako: Ako pravo radiš, smiješ slobodno dići pogled? Ako li krivo radiš, ne vreba li tad pred vratima grijeh koji je upravljen tebi, ali mu ti moraš biti gospodar?”"

⁸ I jednoga dana, kad se Kajin sa svojim bratom Abelom, dok su bili u polju, nešto porječkao, skoči Kajin na brata svojega Abela i ubije ga."

⁹ Tada upita Gospodin Kajina: “Gdje ti je brat Abel?” On odgovori: “Ne znam. Zar sam ja čuvar brata svojega?”"

¹⁰ Tad reče Gospodin: “Što si učinio? Glasno vapi sa zemlje k meni krv tvojega brata."

¹¹ I zato da si proklet, prognan od domaćeg tla, što je otvorilo usta svoja da popije iz ruke tvoje krv brata tvojega!"

¹² Kad zemlju obradiš, neka ti više ne daje uroda. Lutat ćeš i bježat ćeš po zemlji.”"

¹³ A Kajin se potuži Gospodinu: “Prevelika je kazna moja, a da bih je mogao podnositi."

¹⁴ Izgoniš me, eto, danas iz dobre zemlje! Moram se kriti pred tobom, moram lutati i bježati po zemlji. Tkogod me susretne, ubit će me.”"

¹⁵ Gospodin mu odgovori: “Naprotiv, tko god ubije Kajina, bit će sedam puta osvećen.” I Gospodin učini na Kajinu znamen, da ga ne ubije nitko tko ga susretne."

¹⁶ Kajin ode nato ispred lica Gospodnjega i nastani se u zemlji Nod, istočno od Edena."

¹⁷ Kajin spozna ženu svoju. Ona zatrudnje i rodi Henoka. Kad Kajin sazida grad, prozva ga po imenu svojega sina Henok."

¹⁸ Henoku se rodi Irad. Irad rodi Mehujćla, Mehujćl rodi Metušćla i Metušćl rodi Lameka."

¹⁹ Lamek uze sebi dvije žene. Jedna se zvala Ada druga Sila."

²⁰ Ada rodi Jabala. Ovaj je bio pradjed onima što stanuju pod šatorima i goje stoku."

²¹ Brat se njegov zvao Jubal. On je bio pradjed svim gudačima i sviračima."

²² A Sila rodi Tubal-Kajina, kovača, koji je pravio svakovrsno posuđe od mjedi i željeza. Sestra Tubal-Kajinova bila je Noema."

²³ Lamek reče svojim ženama: “Ada i Sila, čujte moj govor! Žene Lamekove, poslušajte moju riječ: ubit ću čovjeka koji me rani i momka koji me udari."

²⁴ Ako će Kajin biti sedam puta osvećen, Lamek će biti sedamdeset i sedam puta.”"

²⁵ Kad je Adam opet bio spoznao svoju ženu, rodi ona sina kojega nazva Šet; “jer”, reče, “Bog mi dade drugoga sina umjesto Abela, kojega ubi Kajin.”""

²⁶ I Šetu se rodi sin. On ga nazva Enoš. Tada se poče prizivati ime Gospodnje."

5

¹ Ovo je popis potomaka Adamovih. Kad Bog stvori čovjeka, stvori ga na priliku Božju."

² Kao muško i žensko stvori ih, blagoslovi ih i dade im ime čovjek, kad su bili stvoreni."

³ I poživje Adam sto i trideset godina i rodi sina, koji mu je bio po obličju sličan. Nazva ga Šet."

⁴ A rodivši Šeta, poživje Adam osam stotina godina te rodi druge sinove i kćeri."

⁵ Tako poživje Adam svega devet stotina i trideset godina; i umre. ""

⁶ A Šet poživje sto i pet godina i rodi Enoša."

⁷ A rodivši Enoša, poživje Šet još osam stotina i sedam godina, te rodi sinove i kćeri."

⁸ Tako poživje Šet svega devet stotina i dvanćst godina; i umre. ""

⁹ A Enoš poživje devedeset godina i rodi Kenana."

¹⁰ A rodivši Kenana, poživje Enoš još osam stotina i petnćst godina te rodi sinove i kćeri."

¹¹ Tako poživje Enoš svega devet stotina i pet godina; i umre.""

¹² A Kenan poživje sedamdeset godina i rodi Mahalćla."

¹³ A rodivši Mahalćla, poživje Kenan još osam stotina i četrdeset godina te rodi sinove i kćeri."

¹⁴ Tako poživje Kenan svega devet stotina i deset godina; i umre. ""

¹⁵ A Mahalćl poživje šezdeset i pet godina i rodi Jareda."

¹⁶ A rodivši Jareda, poživje Mahalćl još osam stotina i trideset godina, te rodi sinove i kćeri."

¹⁷ Tako poživje Mahalćl svega osam stotina i devedeset i pet godina; i umre. ""

¹⁸ A Jared poživje sto i šezdeset i dvije godine i rodi Henoka."

¹⁹ A rodivši Henoka, poživje Jared još osam stotina godina, te rodi sinove i kćeri."

²⁰ Tako poživje Jared svega devet stotina i šezdeset i dvije godine; i umre. ""

²¹ A Henok poživje šezdeset i pet godina i rodi Metušalaha."

²² A rodivši Metušalaha, poživje Henok hodeći s Bogom još trista godina, te rodi sinove i kćeri."

²³ Tako poživje Henok svega trista i šezdeset i pet godina."

²⁴ I hodeći Henok jednako s Bogom, nestade ga jednoga dana, jer ga uze Bog."

²⁵ A Metušalah poživje sto i osamdeset i sedam godina i rodi Lameka."

²⁶ A rodivši Lameka, poživje Metušalah još sedam stotina i osamdeset i dvije godine, te rodi sinove i kćeri."

²⁷ Tako poživje Metušalah svega devet stotina i šezdeset i devet godina; i umre. ""

²⁸ A Lamek poživje sto i osamdeset i dvije godine i rodi sina"

²⁹ kojemu nadjenu ime Noa. On reče: “Ovaj će nas tješiti u teškom poslu naših ruku na polju što ga je prokleo Gospodin.”"

³⁰ A rodivši Nou, poživje Lamek još pet stotina i devedeset i pet godina te rodi sinove i kćeri."

³¹ Tako poživje Lamek svega sedam stotina i sedamdeset i sedam godina; i umre.""

³² A Noa, kad mu bi pet stotina godina, rodi Šema, Hama i Jafeta."

6

¹ A kad se ljudi počeše množiti na zemlji i kćeri im se rodiše,"

² vidješe sinovi Božji da su lijepe kćeri čovječje, i uzimali ih sebi za žene koliko htjedoše."

³ Tada reče Gospodin: “Duh moj ne će više dugo ostati u ljudima. Oni nisu više ništa drugo nego meso. Trajanje njihova života neka bude još samo sto i dvadeset godina.”"

⁴ Onda kada su se sinovi Božji ženili s kćerima čovječjim, pa još i kasnije, i ove im rađale djecu, živjeli su divovi na zemlji, gorostasi davnine, preslavni junaci."

⁵ Kad Gospodin vidje da je pokvarenost ljudi na zemlji velika i da je sve mišljenje i htijenje njihova srca svejednako išlo samo na zlo,"

⁶ pokaja se Gospodin što je bio načinio ljude na zemlji, i bio je duboko ožalošćen."

⁷ I odluči Gospodin: “Istrijebit ću sa zemlje ljude što sam ih stvorio, s ljudima i stoku, sitne životinje i ptice nebeske. Jer se kajem što sam ih načinio.”"

⁸ Samo Noa nađe u očima Gospodnjim milost."

⁹ Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pobožan i bez prijekora među svojim suvremenicima; Noa je živio po zapovijedi Božjoj.""

¹⁰ Tri sina imao je Noa: Šema, Hama i Jafeta."

¹¹ Tada je zemlja bila pokvarena pred Bogom i puna zločina."

¹² I kad Bog vidje kako je zemlja veoma pokvarena, jer je sve čovječanstvo u svom djelovanju bilo pošlo po zlu,"

¹³ reče Bog Noi: “Odlučio sam da dođe kraj svim živim stvorenjima, jer je zemlja puna zločina što ih čine. Zato ih, eto, hoću da zatrem zajedno sa zemljom."

¹⁴ Načini sebi korablju od drveta čempresa! Sagradi pregratke u korablji i obloži je iznutra i izvana smolom!"

¹⁵ Ovako je podigni: Trista lakata neka bude dužina korablje, pedeset lakata njezina širina i trideset lakata njezina visina!"

¹⁶ Napravi na korablji otvor za svjetlost i izmjeri za nj lakat visine odozgor naokolo! Stavi onda vrata korablji sa strane i načini u njoj donji, srednji i gornji kat."

¹⁷ Jer znaj dobro: Pustit ću povodanj na zemlju, da istrijebim sva bića pod nebom; što živi na zemlji, neka izgine!""

¹⁸ S tobom ipak hoću sklopiti savez. U korablju ćeš ući ti i s tobom sinovi tvoji, žena tvoja i žene sinova tvojih."

¹⁹ Od svih živih bića uzet ćeš u korablju po dvoje, da ih sa sobom uzdržiš na životu; po jedno muško i jedno žensko neka bude!""

²⁰ Od svake vrste ptica, stoke i od živina što gmižu po zemlji, neka uđu s tobom po dvoje, da ostanu na životu."

²¹ Priskrbi sebi i sve što treba za hranu, i spremi to kod sebe, da bude hrane tebi i njima.”"

²² I Noa izvede sve onako kako mu je Bog bio zapovjedio."

7

¹ Jednoga dana reče Gospodin Noi: “Uđi u korablju s cijelom svojom obitelji jer tebe samo nađoh pravedna pred sobom u svemu ovom naraštaju!"

² Od svih čistih životinja uzmi k sebi po sedmero muško i žensko, a od nečistih životinja po dvoje muško i žensko."

³ I od ptica nebeskih po sedmero, muško i žensko, da se poslije mogu rasploditi na zemlji!"

⁴ Jer već za sedam dana pustit ću dažd na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći i istrijebit ću sa zemlje sva bića što sam ih stvorio.”"

⁵ Noa učini sve onako kako mu je Gospodin bio zapovjedio."

⁶ Noa je imao šest stotina godina kad dođe povodanj na zemlju."

⁷ Sa svojim sinovima, svojom ženom i ženama svojih sinova uđe Noa u korablju pred vodama potopa."

⁸ Od čistih i nečistih životinja, od ptica i od svega što gmiže po zemlji,"

⁹ uđe k Noi u korablju po dvoje, muško i žensko, kao što je bio Bog zapovjedio Noi."

¹⁰ Nakon sedam dana prodriješe vode potopa na zemlju."

¹¹ U godini šestotoj života Noina, sedamnćstoga dana drugoga mjeseca, toga dana prodriješe svi izvori velikog bezdana i otvoriše se nebeske ustave."

¹² Dažd je padao na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći."

¹³ Upravo toga dana uđoše u korablju Noa i njegovi sinovi Šem, Ham i Jafet, i s njima žena Noina i tri žene njegovih sinova;""

¹⁴ oni i sve vrste zvijeri, stoke i životinja što gmižu po zemlji, i sve vrste ptica, sve što je imalo krila i perje."

¹⁵ Uđoše k Noi u korablju po dvoje od svih živih bića."

¹⁶ Uvijek muško i žensko od svih bića uđe, kao što mu je zapovjedio Bog. Tada Gospodin zatvori za njim (vrata)."

¹⁷ Nato se izli potop na zemlju četrdeset dana. Voda naraste i diže korablju tako da je plovila nad zemljom."

¹⁸ Sve više nabuja voda i diže se visoko nad zemlju. A korablja je plovila na vodi."

¹⁹ Do tako silne visine nabuja voda na zemlji, da su bila pokrivena sva visoka brda pod cijelim nebom."

²⁰ Voda se pope petnćst lakata visoko iznad brdâ, tako da su ona bila poplavljena."

²¹ Tada izgiboše sva bića što su se micala na zemlji, ptice, stoka, zvijeri i sve što gmiže po zemlji, a i svi ljudi."

²² Sve, što je imalo u sebi dah života, sve što je živjelo na suhu, pomre."

²³ Tako istrijebi on sva bića što su živjela na zemlji, čovjeka, stoku, što god gmiže i ptice nebeske; sve bi istrijebljeno sa zemlje. Ostade samo Noa i što je bilo s njim u korablji.""

²⁴ Voda se na zemlji penjala još sto i pedeset dana."

8

¹ Tada se Bog spomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke, što su bili s njim u korablji. Zato pusti Bog da puhne vjetar na zemlju, tako da je voda opadala."

² Zatvoriše se izvori bezdana i ustave nebeske, i dažd s neba prestade."

³ Voda je pomalo otjecala sa zemlje, i nakon sto i pedeset dana opade voda."

⁴ Sedamnćstoga dana sedmoga mjeseca zaustavi se korablja na gori araratskoj."

⁵ Voda je onda dalje opadala do desetoga mjeseca. Prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi brda."

⁶ Kad prođe četrdeset dana, otvori Noa prozor na korablji, što ga je bio načinio."

⁷ I pusti gavrana. Ovaj je lijetao tamo i amo, dok ne presahnu voda na zemlji."

⁸ Tada pusti goluba da vidi je li voda otekla sa zemlje."

⁹ Ali golub ne nađe mjesta gdje bi stao, pa se vrati k njemu u korablju; jer je voda još pokrivala svu površinu zemlje. On pruži ruku svoju, uhvati ga i uze k sebi u korablju.""

¹⁰ Onda pričeka još sedam daljnjih dana, pa opet pusti goluba iz korablje."

¹¹ Golub se vrati k njemu istom pred večer; i gle, imao je u kljunu zeleni list masline. Tada je znao Noa da su vode otekle sa zemlje.""

¹² Ipak pričeka još sedam daljnjih dana, pa opet pusti goluba. Ali se on više ne vrati k njemu."

¹³ Šest stotina i prve godine, prvog dana prvoga mjeseca usahnuše vode na zemlji. Kad sada Noa otkri krov na korablji i pogleda, vidje da se je površina zemlje počela sušiti."

¹⁴ I dvadeset i sedmog dana drugoga mjeseca bila je zemlja suha."

¹⁵ Tada reče Bog Noi:"

¹⁶ ”Izađi iz korablje ti i s tobom žena tvoja, sinovi tvoji i žene sinova tvojih!"

¹⁷ Sa sobom uzmi sve razne vrste životinja što su s tobom: ptice, stoku i sve što gmiže po zemlji, da se slobodno kreću po zemlji, da se rasplode i razmnože na zemlji!”"

¹⁸ I tako izađe Noa i s njim sinovi njegovi, njegova žena i žene sinova njegovih."

¹⁹ Sve zvijeri, sve sitne životinje i sve ptice, sve što se samo miče na zemlji, po vrstama izađe iz korablje."

²⁰ Tada Noa podiže Gospodinu žrtvenik, uze po komad od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtvu paljenicu."

²¹ Kad omirisa Gospodin miris ugodni, reče u sebi: “Nikada više ne ću prokleti zemlje zbog ljudi i makar je mišljenje srca čovječjega zlo od njegove mladosti, ne ću ipak više uništiti sva živa bića, kao što učinih."

²² Odsad, dok bude zemlje, ne će više nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći”."

9

¹ I blagoslovi Bog Nou i njegove sinove i reče im: “Rađajte se i množite se i napunite zemlju!"

² Strah i trepet pred vama neka obuzme sve životinje zemaljske i sve ptice nebeske, sve što se miče na zemlji, i sve ribe morske; sve je predano u vaše ruke.""

³ Sve što se miče, što živi, neka vam bude za hranu! Kao nekoć zeleno bilje tako vam sada sve dajem."

⁴ Samo mesa što još ima u sebi životnu snagu, naime krv, ne smijete jesti."

⁵ I za vašu krv, o kojoj ovisi vaš život, iskat ću račun; od svake životinje iskat ću račun, od čovjeka, od svakoga, pa i od brata njegova, iskat ću račun za čovječji život. ""

⁶ Tko prolije čovječju krv, njegova se krv ima također proliti od čovjeka. Jer je On stvorio čovjeka po slici Božjoj."

⁷ A vi se sad rađajte i množite se! Raširite se na zemlji i namnožite se na njoj!”"

⁸ Potom reče Bog Noi i njegovim sinovima, što su bili s njim:"

⁹ ”Sklapam sad savez s vama i s vašim potomcima, što će doći nakon vas,"

¹⁰ i sa svim živim bićima što su s vama, s pticama, sa stokom i sa svim zvijerima što su s vama, sa svim zemaljskim životinjama što izađoše iz korablje."

¹¹ I sklapam zavjet svoj zato da nijedno stvorenje ne bude više uništeno od vode potopa, i da odsad ne dođe više potop, da uništi zemlju.”"

¹² Nato nastavi Bog: “Ovo neka bude znak saveza što ga sklapam između sebe i vas, svih živih bića što su s vama, za vječno vrijeme."

¹³ Dúgu svoju stavljam u oblake. Ona neka bude znak saveza između mene i zemlje!"

¹⁴ Kad, eto, navučem oblake nad zemlju i ukaže se duga u oblacima,"

¹⁵ tada ću se spomenuti saveza svojega, koji postoji između mene i vas i svih živih bića svaka vrste. Nikada više ne će biti vode za potop, da uništi sva stvorenja."

¹⁶ Kad se ukaže duga u oblacima, pogledat ću je i spomenut ću se vječnoga saveza između Boga i svih živih bića svake vrste, što su na zemlji.”"

¹⁷ I reče Bog dalje Noi: “To je znak saveza što ga sklopih između sebe i svih živih bića na zemlji.”"

¹⁸ A sinovi Noini, koji izađoše iz korablje, bili su: Šem, Ham i Jafet; Ham je otac Kanaanu.""

¹⁹ Ta su trojica bila sinovi Noini. Od njih vuče lozu cijelo čovječanstvo."

²⁰ Noa poče obrađivati zemlju i zasadi vinograd."

²¹ A kad je pio vino, opi se, i ležao je otkriven u svom šatoru."

²² Ham, otac Kanaanu, promatrao je golotinju oca svojega, i kaza to obojici braće svoje vani."

²³ A Šem i Jafet uzeše plašt i staviše ga obojica na svoja ramena, stupiše natraške unutra i pokriše njim golotinju svojega oca. Lice njihovo bilo je pritom natrag okrenuto, tako da ne vidješe golotinje svog oca."

²⁴ A kad se Noa rastrijezni od vina i dozna što mu je bio učinio najmlađi njegov sin,"

²⁵ povika: “Proklet da je Kanaan! Neka je najniži sluga braći svojoj!”"

²⁶ Potom nastavi: “Blagoslovljen da je Gospodin, Bog Šemov! Kanaan neka je njegov sluga!"

²⁷ Neka raširi Bog Jafeta; neka prebiva u Šemovim šatorima! Kanaan neka mu je sluga!” ""

²⁸ Noa poživje nakon potopa još trista i pedeset godina."

²⁹ A svega poživje Noa devet stotina i pedeset godina; i umre. ""

10

¹ Ovo je povijest sinova Noinih: Šema, Hama i Jafeta. Njima se poslije potopa rodiše sinovi."

² Sinovi Jafetovi jesu Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak i Tiras."

³ Sinovi Gomerovi jesu Aškenaz, Rifat i Togarma."

⁴ Sinovi Javanovi jesu Eliša i Taršiš, Kitijci i Dodanci."

⁵ Od njih se razgranaše puci na otocima po svojim zemljama, jezicima, obiteljima i plemenima."

⁶ Sinovi Hamovi jesu Kuš, Misrajim, Put i Kanaan."

⁷ Sinovi Kušovi jesu Seba, Hevila, Sabta, Rama i Sabteka. Sinovi Ramini jesu Šeba i Dedan."

⁸ Kuš rodi Nimroda. On je bio prvi vladar na zemlji."

⁹ Bio je silan lovac pred Gospodinom. Zato se kaže: “Silan lovac pred Gospodinom kao Nimrod.”"

¹⁰ Njegovo se gospodstvo u početku protezalo na Babilon, Erek Akad i Kalne u šinearskoj zemlji."

¹¹ Iz te zemlje izađe Ašur i sazida Ninivu, Rehobot-Ir, Kalah"

¹² i Resen između Ninive i Kalaha; to je velik grad. ""

¹³ A od Misrajima vuku lozu Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci,"

¹⁴ Patrušani i Kasluhijci, od kojih su proizašli Filistejci i Kaftorci."

¹⁵ Od Kanaana vuku lozu Sidon, njegov prvorođenac, i Het,"

¹⁶ onda Jebusejci, Amorejci, Girgašani,"

¹⁷ Hivijci, Arkijci i Sinijci,"

¹⁸ Arvađani, Semarjani i Hamaćani. Kad se plemena kanaanska raširiše dalje,"

¹⁹ dosezalo je kanaansko područje od Sidona prema Geraru do Gaze i prema Sodomi, Gomori, Adami i Sebojimu do Leše."

²⁰ To su potomci Hamovi po svojim obiteljima, jezicima, zemljama i plemenima."

²¹ I Šemu, ocu svih sinova Eberovih, starijemu bratu Jafetovu, rodiše se sinovi."

²² Sinovi Šemovi jesu Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram."

²³ Sinovi Aramovi jesu Us, Hul, Geter i Maš."

²⁴ Arpakšad rodi Šelaha, a Šelah rodi Ebera."

²⁵ Eberu se rodiše dva sina. Jedan se zvao Peleg; jer se u njegovo doba razdijeli čovječanstvo. Brat njegov zvao se Joktan.""

²⁶ Od Joktana vuku lozu Almodad, Šelef, Hasarmavet i Jerah,"

²⁷ Hadoram, Uzal i Dikla,"

²⁸ Obal, Abimćl, Šeba,"

²⁹ Ofir, Havila i Jobab. Svi su oni sinovi Joktanovi."

³⁰ Njihova prebivališta protezala su se od Meše prema Sefaru do istočnih gora."

³¹ To su potomci Šemovi po svojim obiteljima, jezicima, zemljama i plemenina."

³² To su rodovi Noinih potomaka po svojim obiteljima i plemenima. Od njih se razgranaše narodi po zemlji poslije potopa."

11

¹ Sva zemlja govorila je tada samo jedan jezik i rabila jednak govor."

² A kad otiđoše od istoka, nađoše ravnicu u šinearskoj zemlji i ondje se naseliše."

³ Tada rekoše jedan drugome: “Hajde da pravimo opeku i da je pečemo u ognju!” I služila im opeka za kamen i zemljana smola za žbuku."

⁴ Potom rekoše: “Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik, da se ne raspršimo po svoj zemlji!”"

⁵ A Gospodin siđe da vidi grad i kulu što su ih zidali sinovi čovječji."

⁶ I reče Gospodin: “Evo, svi su jedan narod, i jednak je jezik svima, i to počeše raditi. Odsad im ne će smetati ništa da naprave što naume."

⁷ Hajde da siđemo i da im pomiješamo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore!”"

⁸ I rasprši ih Gospodin otamo po svoj zemlji. Tako su morali odustati od zidanja grada."

⁹ Zato je prozvan Babel; jer ondje pomiješa Gospodin jezik cijele zemlje, i otamo ih rasprši Gospodin po svoj zemlji. ""

¹⁰ Ovo su potomci Šemovi. Šemu je bilo sto godina kad rodi Arpakšada, dvije godine poslije potopa."

¹¹ I poživje Šem, pošto rodi Arpakšada, još pet stotina godina, i rodi sinove i kćeri."

¹² A Arpakšad poživje trideset i pet godina i rodi Šelaha."

¹³ I poživje Arpakšad, pošto rodi Šelaha, četiri stotine i tri godine, i rodi sinove i kćeri."

¹⁴ A Šelah poživje trideset godina i rodi Ebera."

¹⁵ I poživje Šelah, pošto rodi Ebera, još četiri stotine i tri godine, i rodi sinove i kćeri."

¹⁶ A Eber poživje trideset i četiri godine i rodi Pelega."

¹⁷ I poživje Heber, pošto rodi Pelega, još četiri stotine i trideset godina, i rodi sinove i kćeri."

¹⁸ A Peleg poživje trideset godina i rodi Reua."

¹⁹ I poživje Peleg, pošto rodi Reua, još dvjesta i devet godina, i rodi sinove i kćeri."

²⁰ A Reu poživje trideset i dvije godine i rodi Seruga."

²¹ I poživje Reu, pošto rodi Seruga, još dvjesta i sedam godina, i rodi sinove i kćeri."

²² A Serug poživje trideset godina i rodi Nahora."

²³ I poživje Serug, pošto rodi Nahora, još dvjesta godina, i rodi sinove i kćeri."

²⁴ A Nahor poživje dvadeset i devet godina i rodi Teraha."

²⁵ I poživje Nahor, pošto rodi Teraha, još sto i devetnćst godina, i rodi sinove i kćeri."

²⁶ A Terah poživje sedamdeset godina i rodi Abrama, Nahora i Harana."

²⁷ Oni su potomci Terahovi. Terah rodi Abrama, Nahora i Harana; a Haran rodi Lota.""

²⁸ Haran umre još za života svojega oca Teraha u svojoj postojbini, u Uru u Kaldeji."

²⁹ Abram se i Nahor oženiše. Abramova žena zvala se Saraja, a Nahorova žena zvala se Milka; ona je bila kći Harana, oca Milke i Jiske.""

³⁰ A Saraja je bila nerotkinja; nije imala djece.""

³¹ Tada uze Terah svojega sina Abrama i svojega unuka Lota, sina Haranova, i svoju snahu Saraju, ženu Abrama, svojega sina, i iseli se s njima iz Ura u Kaldeji u kanaansku zemlju. Kad dođoše do Harana, nastaniše se ondje."

³² I bilo je dana Terahovih dvjesta i pet godina; potom umre Terah u Haranu. ""

12

¹ Jednoga dana reče Gospodin Abramu: “Idi iz svoje zemlje i od svojega roda i iz doma svojega oca u zemlju koju ću ti pokazati!"

² Jer učinit ću te velikim narodom, i blagoslovit ću te, proslavit ću tvoje ime. Ti ćeš proširiti blagoslov."

³ Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivljaju i proklet ću one koji tebe proklinju. U tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.”"

⁴ I pođe Abram, kako mu je bio zapovjedio Gospodin, i s njim pođe Lot. Sedamdeset i pet godina bilo je Abramu kad iseli iz Harana."

⁵ I uze Abram Saraju, svoju ženu, i Lota, sina svojega brata, i sve blago, što su ga imali, i svu družinu, što su je bili dobili u Haranu, i izađoše da se zapute u kanaansku zemlju. Kad dođoše u kanaansku zemlju,"

⁶ prođe Abram zemlju sve do svetišta Šekema, sve do hrasta More. Kanaanci su tada prebivali u zemlji."

⁷ Tada se Gospodin ukaza Abramu i reče: “Potomcima tvojim dat ću ovu zemlju.” I načini ondje žrtvenik Gospodinu, koji mu se bio ukazao."

⁸ Potom ode odatle dalje u gore istočno od Betela i postavi šator između Betela na zapadu i Aja na istoku; tu načini Gospodinu žrtvenik i prizva ime Gospodnje. ""

⁹ Onda se diže Abram i ode dalje prema Negebu."

¹⁰ A kad nastade glad u zemlji, siđe Abram u Egipat, da se tamo za koje vrijeme skloni; jer je glad teško pritiskivala zemlju. ""

¹¹ Kad se približi Egiptu, reče Saraji, svojoj ženi: “Znam dobro da si lijepa žena."

¹² I kad te vide Egipćani, pomislit će: To mu je žena; i mene će ubiti, a tebe ostaviti na životu.""

¹³ Reci jednostavno da si mi sestra: da mi zbog tebe bude dobro i da zbog tebe ostanem na životu!”"

¹⁴ I kad dođe Abram u Egipat, vidješe Egipćani da je žena vrlo lijepa."

¹⁵ Vidješe je i dvorani faraonovi i hvališe je pred faraonom. I bi žena dovedena u dvor faraonov."

¹⁶ I on je činio dobro Abramu zbog nje; dobio je ovaca, goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva.""

¹⁷ Ali Gospodin pusti teška zla na faraona i na njegov dom zbog Saraje, Abramove žene."

¹⁸ Tada dozva faraon Abrama i upita: “Što si mi to učinio? Zašto si mi tajio da ti je žena?"

¹⁹ Zašto si kazao da ti je sestra, te je ja uzeh sebi za ženu? A sada, eto ti žena tvoja; uzmi je i idi!”""

²⁰ I zapovjedi faraon ljudima za nj, neka isprate njega, njegovu ženu i sve što god je imao."

13

¹ Tako ode Abram iz Egipta prema Negebu, on i njegova žena i sve što god je imao, i Lot s njim."

² A bio je Abram vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom."

³ Iz Negeba pođe od mjesta do mjesta sve do Betela, do mjesta gdje mu je prije bio šator, između Betela i Aja."

⁴ Do mjesta gdje je prije bio načinio žrtvenik. Tu prizva Abram ime Gospodnje."

⁵ A i Lot, koji je išao s Abramom, imao je ovaca, goveda i šatora."

⁶ Zato im nije bilo dosta zemlje da ostanu zajedno, jer je njihovo blago bilo tako veliko da nisu mogli ostati zajedno."

⁷ I nasta svađa među pastirima Abramova stada i pastirima Lotova stada; a osim toga su tada u zemlji prebivali još i Kanaanci i Perižani.""

⁸ Zato reče Abram Lotu: “Neka ne bude svađe između mene i tebe, između mojih i tvojih pastira; jer smo braća.""

⁹ Nije li sva zemlja pred tobom? Odijeli se radije od mene! Ako ćeš ti nalijevo, ja idem nadesno; ako li ćeš ti nadesno, ja idem nalijevo.”""

¹⁰ I Lot podiže svoje oči i vidje da je sav kraj na Jordanu posve natopljen ? Gospodin, naime, nije bio još zatro Sodomu i Gomoru ? kao vrt Gospodnji, kao zemlja egipatska, sve do Soara."

¹¹ I Lot izabra sebi sav kraj na Jordanu. Potom Lot ode na istok, i razdijeliše se jedan od drugoga."

¹² Abram je ostao u zemlji kanaanskoj. Lot se je nastanio u mjestima kraja na Jordanu i razapeo svoje šatore sve do Sodome."

¹³ A ljudi u Sodomi bili su nevaljali i ogriješili su se veoma pred Gospodinom."

¹⁴ A Gospodin reče Abramu, pošto se bio Lot odijelio od njega: “Podigni svoje oči i pogledaj s mjesta gdje stojiš prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu!"

¹⁵ Jer svu zemlju što je vidiš dat ću tebi i tvojemu potomstvu zauvijek."

¹⁶ I učinit ću da tvog potomstva bude kao praha na zemlji. Ako tko mogne izbrojiti prah na zemlji, moći će tad izbrojiti i tvoje potomstvo."

¹⁷ Ustani i zauzmi zemlju u dužinu i u širinu! Jer ću je dati tebi.”"

¹⁸ I Abram diže svoje šatore i nastani se uz terebinte Mamre, što su kod Hebrona. Tu podiže Gospodinu žrtvenik."

14

¹ U vrijeme Amrafela, kralja šinearskog, Arioka, kralja elasarskog, Kedor-Laomera, kralja elamskog, i Tidala, kralja gojimskog,"

² dogodi se da se oni zaratiše s Berom, kraljem sodomskim, s Biršom, kraljem gomorskim, sa Šinabom, kraljem ademskim, sa Šemeberom, kraljem seboimskim, i s kraljem u Beli, to jest u Soaru."

³ Svi se oni skupiše u dolini sidimskoj, gdje je Slano more."

⁴ Dvanćst godina bili su podložni Kedor-Laomeru, ali se u trinćstoj odmetnuše."

⁵ A u četrnćstoj godini dođu Kedor-Laomer i kraljevi što su bili s njim i poraziše Refaimce u Ašterot Karnaimu, Zuzijce u Hamu, Emijce u ravnici kod Kirjatajima,"

⁶ Horijce na seirskim gorama sve do El Parana, što leži na kraju pustinje."

⁷ Potom se vratiše i dođoše u En Mišpat, to jest Kadeš, i poraziše svu zemlju Amalečana i Amorejaca, što su prebivali u Haseson Tamaru."

⁸ Tada izađoše kralj sodomski, kralj gomorski, kralj ademski, kralj seboimski i kralj u Beli, to jest u Soaru, i postaviše se u boj protiv njih u sidimskoj dolini,"

⁹ protiv Kedor-Laomera, kralja elamskog, Tidala, kralja gojimskog, Amrafela, kralja šinearskog, i Arioha, kralja elasarskog: četiri kralja protiv njih petorice."

¹⁰ A u dolini sidimskoj bilo je mnogo jama iz kojih se vadila smola. I kad su se kralj sodomski i gomorski dali u bijeg, popadaše u njih; ostali pobjegoše u gore.""

¹¹ Tada oni uzeše sa sobom sve blago Sodome i Gomore i svu hranu pa otiđoše."

¹² Uzeše i Lota, sina Abramova brata, i njegovo blago i otiđoše; on se je, naime, bio nastanio u Sodomi.""

¹³ A dođe jedan koji je bio pobjegao i javi to Abramu, Hebreju, koji je prebivao tada kod terebinata Mamre Amoreja, brata Eškolova i Anerova, koji su bili u savezu s Abramom."

¹⁴ A kad ču Abram da su njegova brata zarobili i odveli, naoruža prokušane sluge, trista i osamnćst ljudi, koji se rodiše u njegovoj kući i pođe za njima u potjeru do Dana."

¹⁵ Noću razredi svoje ljude, udari na njih sa svojim slugama, razbi ih, otjera ih do Hobe, koja leži sjeverno od Damaska."

¹⁶ Tako povrati natrag sve blago. I Lota, svojega brata, i njegovo blago povrati zajedno sa ženama i ostalim ljudima."

¹⁷ A kad se vraćao poslije pobjede nad Kedor-Laomerom i kraljevima što su bili s njim u savezu, izađe mu ususret kralj sodomski u dolinu Šave, to jest dolinu kraljevsku."

¹⁸ I Melkisedek, kralj šalemski, donese kruh i vino; on je bio svećenik Boga višnjega;""

¹⁹ i blagoslovi Abrama i reče: “Blagoslovljen da si, Abrame od Boga višnjega, Stvoritelja neba i zemlje!"

²⁰ I neka je slavljen Bog višnji koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje!” Abram mu dade desetinu od svega."

²¹ A kralj sodomski reče Abramu: “Daj meni samo ljude! Blago zadrži za sebe.”"

²² Ali Abram odgovori kralju sodomskomu: “Dižem svoju ruku Gospodinu, Bogu višnjemu, Stvoritelju neba i zemlje:"

²³ ni konca, ni remena od obuće, ništa od svega što je tvoje ne uzimam da ne rekneš: Ja sam obogatio Abrama."

²⁴ Ja neću ništa osim onoga što su pojeli momci, i dijela za ljude što su išli sa mnom: za Anera, Eškolu i Mamrea. Oni neka uzmu svoj dio!”"

15

¹ Poslije tih događaja dođe riječ Gospodnja Abramu u jednom viđenju ovako: “Ne boj se, Abrame! Ja sam tvoj štit; tvoja plaća bit će vrlo velika.” ""

² Abram odgovori: “Ah, Gospodine, Bože, što mi možeš dati kad moram živjeti bez djece i Damaščanin Eliezer bit će posjednik mojega imutka?”"

³ I Abram nastavi: “Eto, nisi mi dao potomstva, i tako će moj domaći sluga biti moj baštinik.”"

⁴ Ali mu odmah riječ Gospodnja dođe ovako: “Ne će taj biti tvoj baštinik, nego onaj koji će izaći od tebe bit će tvoj baštinik.”"

⁵ Pa ga izvede van i reče mu: “Pogledaj na nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti!” I onda nastavi: “Toliko će biti tvojega potomstva.”"

⁶ Abram povjerova Gospodinu i on mu to primi u zaslugu."

⁷ I reče mu: “Ja sam Gospodin, koji te izvedoh iz Ura u Kaldeji, da ti dam ovu zemlju u posjed.”"

⁸ A on odgovori: “Gospodine, Bože, po čemu ću spoznati da ću je posjedovati?”"

⁹ Gospodin mu zapovjedi: “Donesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, grlicu i mladoga goluba!”"

¹⁰ I donese mu sve te životinje, raspolovi ih po sredini i stavi svaku polovicu jednu prema drugoj; ali ne raspolovi pticâ.""

¹¹ Tada su se ptice grabljivice spuštale na komade mesa; a Abram ih je tjerao. ""

¹² I kad je sunce zalazilo, pade na Abrama dubok san. Ujedno ga obuze strah i velik mrak."

¹³ Tada reče Gospodin Abramu: “Znaj da će tvoji potomci boraviti u tuđoj zemlji, koja im ne pripada. Morat će služiti drugima, koji će ih tlačiti četiri stotine godina."

¹⁴ Ali narodu kojemu će služiti ja ću suditi. Tada će oni izaći s velikim blagom."

¹⁵ A ti ćeš poći u miru k svojim ocima i bit ćeš pokopan u dubokoj starosti."

¹⁶ U četvrtom koljenu oni će se vratiti ovamo; jer mjera Amorejaca nije još puna.” ""

¹⁷ Kad zapade sunce i nasta dubok mrak, gle: peć se zadimila i ognjeni plamen prolazio je između onih žrtvenih komada!"

¹⁸ Tada sklopi Gospodin savez s Abramom i reče: “Tvojemu potomstvu dat ću ovu zemlju od rijeke egipatske sve do velike rijeke, rijeke Eufrata."

¹⁹ Zemlju Kenijaca, Kenižana, Kadmonaca,"

²⁰ Hetita, Perižana, Refaimaca,"

²¹ Amorejaca, Kanaanaca, Girgašana i Jebusejaca.”"

16

¹ Saraja, žena Abramova, nije mu rađala djece; a imala je sluškinju Egipćanku, imenom Hagaru.""

² Tada reče Saraja Abramu: “Znaš, Gospodin mi je uskratio djecu. Uzmi dakle moju sluškinju za ženu! Možda po njoj dođem do djece.” Abram prista na riječ Sarajinu."

³ I Saraja, žena Abramova, uze Hagaru Egipćanku, svoju sluškinju, deset godina nakon što se nastani Abram u zemlji kanaanskoj, i dade je Abramu, svom mužu za ženu."

⁴ I on oženi Hagaru, i ona zatrudnje. A kad ona opazi da je trudna, prezre svoju gospođu."

⁵ Tada reče Saraja Abramu: “Uvredu što mi se nanosi ti si skrivio. Ja ti dadoh svoju sluškinju za ženu, a ona sad, kad vidi da je trudna, mene prezire. Gospodin neka sudi meni i tebi!”"

⁶ Abram odgovori Saraji: “Pa tvoja sluškinja u ruci je tvojoj, čini s njom kako ti drago!” I Saraja stade s njom strogo postupati te ona pobježe od nje."

⁷ Anđeo Gospodnji nađe je na studencu u pustinji, na studencu na putu u Šur."

⁸ I upita je: “Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?” Ona odgovori: “Bježim od Saraje, svoje gospodarice.”"

⁹ Anđeo Gospodnji joj reče: “Vrati se gospodarici i podvrgni se vlasti njezinoj!”"

¹⁰ I još joj reče anđeo Gospodnji: “Umnožit ću tvoje potomstvo tako da se ne će moći prebrojiti od množine.”"

¹¹ Dalje joj reče anđeo Gospodnji: “Eto, sada si trudna i rodit ćeš sina kojemu nadjeni ime Jišmćl; jer Gospodin usliši tvoj vapaj! ""

¹² On će biti čovjek sličan divljemu magarcu. Njegova će se ruka dizati na svakoga, a svačija na njega. Prkosan će stajati u blizini sve svoje braće.”"

¹³ Tad ona prozva Gospodina koji je bio s njom govorio: “Ti si Bog gledanja jer”, reče ona, “ja zaista vidjeh onoga koji je gledao za mnom.”"

¹⁴ Zato se zove studenac onaj “studenac Živoga, koji je gledao za mnom”. On leži, kako je poznato, između Kadeša i Bereda."

¹⁵ I Hagara rodi Abramu sina i Abram nazva sina, što mu ga darova Hagara, Jišmćl."

¹⁶ Abramu je bilo osamdeset i šest godina kad mu Hagara rodi Jišmćla."

17

¹ Kad Abramu bi devedeset i devet godina, javi se Gospodin Abramu i reče mu: “Ja sam Bog svemogući. Hodi preda mnom i budi savršen!"

² I sklopit ću savez između sebe i tebe: Dat ću ti veoma mnogobrojno potomstvo.”"

³ Tada Abram pade ničice na lice, i Bog je s njim govorio ovako:"

⁴ ”Evo, ja sklapam savez s tobom: Ti ćeš postati otac mnogim narodima."

⁵ Zato odsad tvoje ime ne će biti Abram, nego ćeš se zvati Abraham; jer te postavljam ocem mnogobrojnim narodima. ""

⁶ Umnožit ću veoma tvoje potomstvo i načinit ću od tebe narode, i kraljevi će izaći od tebe."

⁷ Sklapam savez vječan između sebe i tebe i tvojega potomstva; od koljena do koljena bit ću Bog tebi i tvojim potomcima.""

⁸ Tebi i tvojemu potomstvu dat ću zemlju u kojoj sad prebivaš kao tuđinac, svu kanaansku zemlju, u vječni posjed. I bit ću Bog njihov.”"

⁹ I reče Bog dalje Abrahamu: “Tako držite savez moj, ti i tvoje potomstvo, od koljena do koljena!"

¹⁰ A ovo je savez moj između mene i vas i tvojega potomstva, što ćete ga držati: Sve muško kod vas ima se obrezivati."

¹¹ A obrezivat ćete se na mesu svoje prednje kožice. To neka bude znak saveza između mene i vas!"

¹² Osam dana iza rođenja neka se obreže kod vas svaki dječak, od koljena do koljena, i sluga rođen u kući, i rob kupljen za novac od bilo kojeg tuđinca, a koji nije iz tvog potomstva."

¹³ Ima biti obrezan i sluga rođen u tvojoj kući i rob kojega kupiš za novac. Tako ima biti moj savez vječno utisnut u vaše meso."

¹⁴ A muškarac neobrezan, koji ne bude obrezan na mesu svoje prednje kožice, neka se istrijebi iz svog naroda; on je prelomio savez sa mnom.” ""

¹⁵ Još reče Bog Abrahamu: “Saraju, svoju ženu, ne zovi više Saraja, nego neka joj bude ime Sara!"

¹⁶ Jer ja ću je blagosloviti i dat ću ti sina od nje. Blagoslovit ću je: Izaći će od nje narodi, i kraljevi naroda proizaći će od nje.”"

¹⁷ Tada Abraham pade ničice na lice i nasmija se; jer pomisli u sebi: “Zar da se jednome stogodišnjaku rodi sin, ili da rodi Sara koja ima devedeset godina?” ""

¹⁸ Zato reče Abraham Bogu: “O da bi samo Jišmćl živio pred tobom!”"

¹⁹ Ali Bog odgovori: “Ne, Sara, žena tvoja, rodit će ti sina, i ti mu nadjeni ime Izak! S njim ću sklopiti vječni savez što će vrijediti i za njegove potomke."

²⁰ A i za Jišmćla uslišio sam te: Eto, blagoslivljam ga i činim ga plodnim i dajem mu mnogobrojno potomstvo. Dvanćst knezova izaći će od njega, i učinit ću ga ocem velikog naroda."

²¹ A sklopit ću zavjet svoj samo s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba.”"

²² Kad završi Bog s njim svoj govor, diže se od Abrahama."

²³ Tada Abraham uze Jišmćla, svojega sina, i sve koji se rodiše u njegovoj kući, i sve koje je bio kupio za novac, sve što je bilo muško u kući Abrahamovoj, i obreza još isti dan meso njihove prednje kožice, kako mu je bio zapovjedio Bog."

²⁴ A bilo je Abrahamu devedeset i devet godina kad je bio obrezan na mesu svoje prednje kožice."

²⁵ A Jišmćlu, njegovu sinu, bilo je trinćst godina kad je bio obrezan na mesu svoje prednje kožice."

²⁶ U isti dan bili su obrezani Abraham i njegov sin Jišmćl."

²⁷ I svi muškarci njegove kuće, rođeni u kući ili od tuđinaca za novac kupljeni, bili su s njim obrezani."

18

¹ Opet se javi Gospodin Abrahamu kod terebinata Mamre, kad je za dnevne žege sjedio na ulazu u šator."

² Kad on, naime, podignu oči svoje i pogleda oko sebe, a kad tamo tri čovjeka stoje pred njim. Kad ih ugleda, potrča im od ulaza u šator ususret i pokloni se sve do zemlje."

³ I reče: “Gospodine, ako sam našao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svojega slugu!"

⁴ Dajte, molim, da vam se donese malo vode, da operete svoje noge! Onda se odmorite pod drvetom!"

⁵ A ja ću vam iznijeti nešto da pojedete, da se okrijepite. Tada možete poći dalje. Pa zato ste i prošli pokraj svojega sluge.” I oni rekoše: “Učini kako si kazao!”"

⁶ Nato Abraham otrča Sari u šator i reče: “Uzmi brzo tri mjerice brašna, bijeloga brašna, zamijesi i ispeci pogače!”"

⁷ Onda otrča Abraham govedima, uze mlado, debelo tele i dade ga momku koji ga brže-bolje zgotovi."

⁸ Nato donese masla i mlijeka i tele, što ga je dao zgotoviti, i postavi to pred njih. A sam ih je posluživao pod drvetom, dok su oni jeli."

⁹ Tada ga upitaše: “Gdje je Sara, tvoja žena?” On odgovori: “Unutra u šatoru.”"

¹⁰ Potom reče Gospodin: “Dogodine u ovo doba opet ću se vratiti k tebi. Tada će tvoja žena imati sina.” A Sara je slušala na ulazu u šator, što je bio za njim."

¹¹ A Abraham i Sara bili su stari i vremešni, i u Sare bilo je već prestalo što biva u žena."

¹² Zato se Sara sama u sebi nasmije; jer pomisli: “Kad sam već uvenula, zar da još pomišljam na ljubav? I moj je gospodar isto tako star.” ""

¹³ A Gospodin reče Abrahamu: “Što se smije Sara i misli: Zar ću zbilja još roditi, kad sam ostarjela?"

¹⁴ Je li Gospodinu išta nemoguće? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi. Tada će Sara imati sina.”"

¹⁵ Tada Sara zataji i reče: “Nisam se smijala.” Jer se uplašila. A on reče: “Ne, ti si se smijala.”"

¹⁶ Nato se ljudi digoše otamo i okrenuše prema Sodomi. Abraham pođe s njima, da ih isprati."

¹⁷ A Gospodin pomisli: “Zar da krijem od Abrahama što kanim učiniti?"

¹⁸ Abraham će ipak postati narod velik i moćan, i u njemu će biti svi narodi na zemlji blagoslovljeni."

¹⁹ Zato ću mu dati da to sazna, pa da zapovjedi svojoj djeci i svojemu potomstvu da se drže puta Gospodnjega, radeći po pravdi i pravici, da bi Gospodin izvršio na Abrahamu što mu je obećao.”"

²⁰ Reče dakle Gospodin: “Tužba na Sodomu i Gomoru doista je velika, a njihov je grijeh veoma težak."

²¹ Zato ću sići i vidjeti jesu li doista činili kako to o njima kazuje tužba; što je doprla do mene. To ću ja vidjeti.”""

²² Nato okrenuše drugi ljudi otamo prema Sodomi, a Abraham još ostade pred Gospodinom."

²³ I Abraham pristupi bliže i reče: “Zar ćeš zbilja i pravednoga pogubiti s bezbožnim?"

²⁴ Može biti da u gradu ima pedeset pravednika. Zar ćeš ih zbilja uništiti ili zar radije ne ćeš poštedjeti mjesto zbog pedeset pravednika što su u njemu?"

²⁵ Daleko neka je od tebe da tako što učiniš, i da zajedno s bezbožnim usmrtiš i pravednoga, i da bude pravedniku kao i bezbožniku! Daleko neka je to od tebe! Zar da sudac cijeloga svijeta ne sudi po pravdi?”"

²⁶ Tada odgovori Gospodin: “Ako nađem u Sodomi pedeset pravednika u gradu, oprostit ću cijelomu mjestu zbog njih.”"

²⁷ A Abraham ponovno reče: “Ja sam se, eto, već usudio da govorim sa svojim Gospodinom, premda sam samo prah i pepeo."

²⁸ Može biti da ima pravednika pedeset manje pet. Zar ćeš zbog tih pet zatrti cijeli grad?” On odgovori: “Ne ću ga zatrti ako ih tamo nađem četrdeset i pet.”"

²⁹ I opet nastavi s njim govoriti i reče: “Može biti da ih se tamo nađe samo četrdeset.” On odgovori: “Ne ću to učiniti zbog tih četrdeset.”"

³⁰ Tada reče: “Ah, ne ljuti se, Gospodine, ako još jedanput progovorim! Može biti da ih se tamo nađe samo trideset.” On odgovori: “Ne ću to učiniti ako ih tamo nađem trideset.”"

³¹ I opet reče: “Ja sam se već usudio govoriti Gospodinu! Može biti da ih se tamo nađe samo dvadeset.” On odgovori: “Ne ću ih pogubiti ni zbog tih dvadeset.”"

³² Tada reče: “Ah, ne ljuti se, Gospodine, ako samo još jednom progovorim! Može biti da ih se tamo nađe samo deset.” On odvrati: “Ne ću ih pogubiti ni zbog tih deset.”"

³³ Nato Gospodin ode, nakon što završi razgovor s Abrahamom, a Abraham se vrati kući."

19

¹ Kad oba anđela uvečer dođoše u Sodomu, upravo je tad sjedio Lot na sodomskim vratima. čim ih Lot ugleda, ustade pred njima, pokloni se sve do zemlje"

² i reče: “Molim vas, gospodo, svratite u kuću svojega sluge, da prenoćite i operete svoje noge! Sutra rano možete onda uraniti i nastaviti svoj put.” A oni rekoše: “Ne, mi ćemo prenoćiti vani.”"

³ Ali on navali i prisili ih, pa oni svratiše k njemu i dođoše u njegovu kuću. On im tad zgotovi večeru i dade ispeći beskvasnih pogača, i oni jedoše."

⁴ Ali prije nego otiđoše da legnu, opkoliše ljudi grada Sodome kuću, mlado i staro, sav narod do posljednjega čovjeka."

⁵ Oni pozvaše Lota i rekoše mu: “Gdje su ljudi što večeras dođoše k tebi? Izvedi nam ih, da ih spoznamo!”"

⁶ Tada Lot izađe k njima pred vrata, a vrata zatvori za sobom"

⁷ i reče: “Ne činite takva zla, braćo moja!"

⁸ Evo imam još dvije kćeri, koje ne spoznaše muža. Njih ću vam izvesti pa činite s njima što vam je drago! Samo ne dirajte ove ljude; jer uđoše u sjenu mog krova!” ""

⁹ Ali oni viknuše: “Odstupi odatle!” i rekoše: “Ovaj dođe ovamo kao došljak i sad hoće da nam sudi. Sad ćemo tebi učiniti još gore nego njima!” I navališe silom na čovjeka, na Lota, i primicali se sve bliže, da razbiju vrata."

¹⁰ Tad ona dva čovjeka pružiše svoje ruke i uvukoše Lota k sebi u kuću i zatvoriše vrata."

¹¹ A ljude pred kućnim vratima, malo i veliko, udariše sljepoćom, tako da su se uzalud mučili da nađu vrata."

¹² Nato dva čovjeka rekoše Lotu: “Ako imaš ovdje još koga svoga, zeta, svoje sinove i kćeri, ili koga još drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta!"

¹³ Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto. Teška se tužba digla protiv njih pred Gospodinom. Zato nas posla Gospodin, da ih zatremo.”"

¹⁴ Tada Lot izađe van i porazgovara sa svojim zetovima, koji su se bili oženili njegovim kćerima, i reče: “Ustajte! Izađite iz ovoga mjesta; jer će Gospodin zatrti ovaj grad!” Ali su njegovi zetovi mislili da se on samo šali. ""

¹⁵ Kad je svanulo, navališe anđeli na Lota da se požuri, i rekoše: “Ustani! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri, što su još kod kuće, da i ti ne pogineš zbog krivnje toga grada!”"

¹⁶ Kad se je on još uvijek skanjivao, uzeše ljudi za ruku njega, njegovu ženu i obje njegove kćeri. Jer je Gospodin htio da ga poštedi."

¹⁷ Oni ga izvedoše van i pustiše ga tek pred gradom. Dok su ih vodili van, reče jedan: “Bježi, jer ti se radi o životu! Ne obaziri se i ne zaustavljaj se nigdje u toj nizini Jordana! Bježi u goru, da i ti ne pogineš!”"

¹⁸ Lot im odgovori: “Nemoj tako, Gospodine!"

¹⁹ Zacijelo tvoj sluga nađe milost u tvojim očima, i veliko mi iskazuješ milosrđe kad hoćeš da mi spasiš život. Ali ja ne smijem bježati u goru. Mogla bi me pritom lako zadesiti nesreća, pa bih poginuo."

²⁰ Eno, tamo je u blizini grad kamo bih mogao uteći. I malen je. Tamo bih htio uteći. On je malen. Tako bih ostao na životu.”"

²¹ On odgovori: “Neka bude! I u tom ću te poslušati; da ne razorim grad o kojem govoriš.""

²² Bježi brže tamo; jer ne mogu ništa činiti dok onamo ne stigneš!” Zato je prozvan taj grad Soar. ""

²³ Sunce je upravo granulo kad je Lot došao u Soar."

²⁴ Tada pusti Gospodin na Sodomu i Gomoru dažd sumpora i ognja, od Gospodina, s neba."

²⁵ I uništi te gradove, svu nizinu sa svim stanovnicima tih gradova i sve što je raslo na poljima."

²⁶ A kad se njegova žena iza njega obazre, postade stup od soli."

²⁷ Rano drugoga jutra ode Abraham na mjesto gdje je bio stajao pred Gospodinom."

²⁸ Kad se zagleda dolje na Sodomu i Gomoru i na svu pokrajinu one nizine, vidje kako se dim diže od zemlje kao dim iz peći."

²⁹ Bog se dakle spomenu Abrahama, kad je Bog zatirao gradove one nizine, i izvede Lota iz propasti, a uništi gradove u kojima je Lot prebivao."

³⁰ Lot ode od Soara dalje i nastani se sa svojim kćerima u gori; jer se bojao ostati u Soaru. I stanovao je u jednoj pećini s obje kćeri.""

³¹ Tad reče starija mlađoj: “Naš je otac star, a nema više nijednog čovjeka u zemlji koji bi htio općiti s nama, kako je običaj po svemu svijetu."

³² Hajde da damo ocu vina, neka pije, pa da legnemo s njim, da po ocu dobijemo djecu!”"

³³ I dadoše one noći ocu vina da pije; tada ode starija unutra i leže uz oca. A on ne opazi ni kako ona leže, ni kako ustade. ""

³⁴ Drugo jutro reče starija mlađoj: “Eto, ležala sam noćas uz oca. Dajmo mu da pije vina i ove noći! Onda pođi ti unutra i lezi uz njega, da po ocu dobijemo djecu!”"

³⁵ Tako dadoše i te noći ocu vina da pije. Onda pođe mlađa i leže uz njega. A on ne opazi ni kako ona leže ni kako ustade."

³⁶ Zatrudnješe dakle obje kćeri Lotove od svojega oca."

³⁷ I starija rodi sina i nadjene mu ime Moab; on je otac današnjim Moapcima.""

³⁸ I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben Ami; on je otac današnjim Amoncima. ""

20

¹ Onda ode Abraham u pokrajinu Negeb i nastani se između Kadeša i Šura. Kad je boravio u Geraru,"

² reče Abraham za Saru, svoju ženu: “Sestra mi je.” I posla tamo Abimelek, kralj gerarski, i dade dovesti Saru."

³ Ali dođe Bog k Abimeleku noću u snu i reče mu: “Eto, umrijet ćeš zbog žene koju si dao dovesti k sebi; jer ona je udana žena!”""

⁴ A Abimelek joj se još nije bio primaknuo pa odgovori: “Gospodine, ti ipak ne ćeš nedužne ljude pogubiti!"

⁵ Nije li mi on sam rekao: Sestra mi je; a i ona izjavi: Brat mi je. U nedužnosti svojega srca i čistim rukama učinih tako.” ""

⁶ Tada mu Bog u snu reče: “I ja znam da si to učinio u nedužnosti svojega srca. Ja te sâm sačuvah, da se ne ogriješiš protiv mene. Zato ne dopustih da je se dotakneš."

⁷ A sada vrati mužu njegovu ženu jer je on prorok! On će te zagovarati, da ostaneš na životu. A ne vratiš li je, onda znaj da ćeš umrijeti ti i svi tvoji!”"

⁸ Rano ujutro sazva Abimelek sve svoje sluge i kaza im što se zbilo. Ljudi se veoma uplašiše."

⁹ Abimelek dozva Abrahama i reče mu: “Što si nam učinio? Što li sam ti skrivio da navuče na me i na moje kraljevstvo toliku krivnju? Što se nikako ne bi smjelo dogoditi, to si mi učinio.”"

¹⁰ I Abimelek upita Abrahama: “Što si namjeravao kad si tako radio?”"

¹¹ Abraham odgovori: “Mislio sam, naime: Ako u ovome mjestu ne vlada strah Božji, onda će me pogubiti zbog moje žene."

¹² Uostalom, ona mi je doista i sestra, kći mojega oca, samo nije kći moje majke, i tako mi je mogla postati žena."

¹³ I kad me Bog iz kuće mog oca odvede u tuđinu, rekoh joj: Učini mi tu ljubav; u svakom mjestu kamo dođemo, reci o meni: Brat mi je”.""

¹⁴ Tada uze Abimelek ovaca i goveda, slugu i sluškinja te ih darova Abrahamu; i vrati mu Saru, njegovu ženu.""

¹⁵ I reče Abimelek: “Zemlja ti je moja otvorena; ostani gdje ti se sviđa!”""

¹⁶ A Sari reče: “Evo dajem tvojemu bratu tisuću srebrnjaka. To neka bude za te odšteta u očima svih koji su s tobom! Tako si u svakom pogledu opravdana.”"

¹⁷ Onda se Abraham pomoli Bogu i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako da su opet mogle rađati."

¹⁸ Jer je Gospodin zbog Sare, Abrahamove žene, bio zatvorio svaku maternicu u kući Abimelekovoj."

21

¹ Gospodin pohodi Saru, kao što je bio obećao, i učini Gospodin na njoj kao što je bio unaprijed kazao."

² Sara zatrudni i rodi Abrahamu u njegovoj starosti sina, u vrijeme što ga je Bog bio unaprijed kazao."

³ Abraham nadjenu ime novorođenom svojem sinu, kojega mu darova Sara, Izak."

⁴ Abraham obreza svojega sina Izaka kad mu je bilo osam dana, kao što mu je bio zapovjedio Bog."

⁵ Abrahamu je bilo sto godina kad mu se bio rodio sin Izak."

⁶ Tad reče Sara: “Smijeh mi pripravi Bog. Svaki koji o tom čuje, smijat će se zbog mene.”"

⁷ Reče dalje: “Tko bi bio ikad rekao Abrahamu da će Sara još dojiti djecu? Pa ipak, ja mu rodih sina u njegovoj starosti.”"

⁸ Dječak odraste i bi odbijen od prsiju. Abraham toga dana, kad je Izak bio odbijen od prsiju, priredi veliku gozbu."

⁹ A kad vidje Sara kako se sin Egipćanke Hagare, kojega je bila rodila Abrahamu, podsmjehuje,"

¹⁰ reče Abrahamu: “Otjeraj tu sluškinju i njezina sina! Jer sin te sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom Izakom.”"

¹¹ A to je Abrahamu bilo vrlo neugodno, zbog njegova sina."

¹² Tada reče Bog Abrahamu: “Neka ti ne bude žao dječaka i tvoje sluškinje! Poslušaj Saru u svemu što ti kaže! Jer samo oni što proizađu od Izaka imaju vrijediti kao tvoji potomci."

¹³ Ali ću i sina sluškinje učiniti narodom, jer je tvoj potomak.”"

¹⁴ I tako Abraham, drugoga jutra, uze kruha i mješinu vode i dade to Hagari stavivši joj na leđa. I dječaka joj dade, i otpusti je. Ona tad ode i lutala je po beršebskoj pustinji."

¹⁵ A kad nesta vode u mješini, stavi dječaka pod jedan grm,"

¹⁶ ode dalje i sjede po strani daleko, koliko može luk dobaciti: “jer”, pomisli, “ne mogu gledati kako dijete umire.” Tako je sjedila po strani i počela glasno plakati."

¹⁷ A Bog ču glas dječakov te anđeo Božji zovnu Hagaru s neba: “Što ti je, Hagaro? Ne kloni duhom! Jer Bog je čuo glas dječakov tamo gdje leži."

¹⁸ Hajde, uzmi dječaka i drži ga čvrsto za ruku! Zaista, ja ću ga učiniti velikim narodom.”"

¹⁹ Tada joj Bog otvori oči te ugleda studenac. Ona ode tamo, napuni mijeh vodom i dade dječaku da pije."

²⁰ I Bog je bio s dječakom. On odraste i nastani se u pustinji i postade vješt u strijeljanju lukom."

²¹ A prebivao je u pustinji Paranu. Mati njegova oženi ga iz egipatske zemlje."

²² U to vrijeme vodili su Abimelek i poglavica njegove vojske Fikol s Abrahamom ovaj govor: “Bog je s tobom u svemu što radiš."

²³ Stoga mi se zakuni ovdje Bogom da ne ćeš nikada nevjerno raditi ni protiv mene ni protiv svega mojega potomstva! Kao što sam ja tebi iskazivao prijateljstvo, tako ga ti iskazuj i meni i zemlji u kojoj prebivaš kao gost!”"

²⁴ Abraham odgovori: “Hoću, zaklet ću se!”"

²⁵ Ali Abraham pozva na odgovornost Abimeleka zbog studenca što su ga Abimelekove sluge bile na silu prisvojile."

²⁶ Abimelek odvrati: “Ne znam tko je to učinio. Ti mi o tome nisi ništa rekao, niti sam do danas što o tome čuo.”"

²⁷ Tada uze Abraham ovaca i goveda i dade ih Abimeleku, i sklopiše savez među sobom."

²⁸ Kad Abraham izdvoji od ovaca sedmero janjadi,"

²⁹ upita Abimelek Abrahama: “Što ima značiti to sedmero janjadi, što si ih izdvojio?”"

³⁰ On odgovori: “Ovo sedmero janjadi moraš od mene primiti; jer taj dar ima da bude meni za svjedočanstvo, da sam ja iskopao ovaj studenac.”""

³¹ Zato se to mjesto prozva Beer Šeba, jer se ondje zakleše."

³² Tako oni sklopiše savez u Beer Šebi. Tada se Abimelek i poglavica njegove vojske Fikol podigoše i vratiše natrag u filistejsku zemlju."

³³ A Abraham zasadi tamaris u Beer Šebi i prizva ondje ime Gospodina, Boga vječnoga."

³⁴ Abraham proboravi još dugo kao tuđinac u filistejskoj zemlji."

22

¹ Poslije ovih događaja stavi Bog Abrahama na kušnju i reče mu: “Abrahame!” On odgovori: “Evo me!”"

² On reče: “Uzmi Izaka, sina svojega, jedinca svojega, kojega ljubiš, pa idi u pokrajinu Moriju i ondje ga prinesi za žrtvu paljenicu na jednom od brda što ću ti ga pokazati!”"

³ I Abraham drugoga jutra rano osamari svojega magarca, uze sa sobom dvojicu svojih slugu i svojega sina Izaka, nacijepa drva za žrtvu paljenicu, diže se tada i pođe prema mjestu što mu ga je Bog bio pokazao."

⁴ Trećega dana podiže Abraham svoje oči i ugleda mjesto u daljini."

⁵ Tada reče Abraham svojim slugama: “Ostanite ovdje s magarcem! A ja i dječak poći ćemo tamo, da se poklonimo. Onda ćemo se opet vratiti k vama.”"

⁶ Nato uze Abraham drva za žrtvu paljenicu i naprti ih Izaku, svojemu sinu. On sam uze oganj i nož sa sobom, i tako pođoše obojica zajedno."

⁷ Tada reče Izak ocu svojemu Abrahamu: “Oče!” On odgovori: “Evo me, sine!” I zapita: “Evo oganj i drva, ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?”"

⁸ Abraham odgovori: “Bog će već priskrbiti janje za žrtvu paljenicu, sine!” Tako su išli obojica zajedno dalje."

⁹ Kad dođoše na mjesto što mu ga je Bog bio pokazao, načini Abraham ondje žrtvenik i naslaga drva na nj. Sveza sina svojega Izaka i položi ga na žrtvenik, na drva odozgo."

¹⁰ Nato Abraham pruži ruku svoju i prihvati nož da zakolje sina svojega."

¹¹ Ali anđeo mu Gospodnji povika s neba: “Abrahame, Abrahame!” On odgovori: “Evo me!”"

¹² Anđeo reče: “Ne stavljaj ruku na dječaka i ne čini mu ništa! Jer sad znam da si bogobojazan i da mi nisi uskratio jedinoga sina.”"

¹³ Kad Abraham pogleda oko sebe, vidje straga ovna, što se bio rogovima svojim zapleo u trnje. Abraham ode tamo, dovede ovna i prinese ga umjesto svojega sina kao žrtvu paljenicu."

¹⁴ Abraham prozva to mjesto “Gospodin vidi”, tako da se i danas još kaže: “Na brdu gdje se Gospodin ukazuje.”"

¹⁵ Tada anđeo Gospodnji povika Abrahamu po drugi put s neba"

¹⁶ i reče: “Kunem se sobom, glasi riječ Gospodnja, zato što si to učinio, i nisi mi uskratio jedinoga svojega sina,"

¹⁷ blagoslovit ću te obilno i potomstvo ću tvoje umnožiti kao zvijezde na nebu i kao pijesak na morskoj obali, i potomstvo će tvoje osvojiti vrata svojih neprijatelja."

¹⁸ I bit će blagoslovljeni u tvom potomstvu svi narodi na zemlji zato jer si poslušao moj glas.”"

¹⁹ Potom se Abraham vrati k svojim slugama. Digoše se i otiđoše zajedno u Beer Šebu, i Abraham je prebivao u Beer Šebi."

²⁰ Poslije tih događaja javiše Abrahamu ovo: “I Milka rodi tvojemu bratu Nahoru sinove:"

²¹ Usa, prvorođenca njegova, i brata njegova Buza, Kemuela, oca Aramova,"

²² Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela.”"

²³ A Betuel rodi Rebeku. Tih osam rodi Milka Nahoru, bratu Abrahamovu."

23

¹ Sara poživje sto i dvadeset i sedam godina; to su godine života Sarina.""

² I umre Sara u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj. I poče Abraham oplakivati Saru."

³ Nato ostavi Abraham pokojnicu i progovori Hetitima ovako:"

⁴ ”Ja sam samo tuđinac i došljak među vama. Dajte mi dakle zemljište za grob kod vas, da iznesem svoju pokojnicu iz kuće i da je pokopam!”"

⁵ Hetiti odgovoriše Abrahamu:"

⁶ čuj nas, gospodaru! Ti živiš ovdje među nama kao knez Božji. U najboljoj našoj grobnici pokopaj svoju pokojnicu! Nitko od nas ne će ti uskratiti da pokopaš svoju pokojnicu u njegovoj grobnici."

⁷ Tada se diže Abraham, duboko se nakloni stanovnicima zemlje, Hetitima,"

⁸ i reče im: “Kad vam je pravo da iznesem svoju pokojnicu iz kuće i da je pokopam, iskažite mi ljubav i progovorite za me lijepu riječ Efronu, sinu Soharovu,"

⁹ neka mi ustupi pećinu Makpelu, koja je njegova, a leži na kraju njegova polja! Za punu cijenu neka mi je, u nazočnosti vašoj, da za grobnicu!”"

¹⁰ A Efron je sjedio među Hetitima. I odgovori Hetit Efron pred svima što su bili došli na gradska vrata ovako:"

¹¹ ”Ali ne, gospodaru, poslušaj me! Polje ti poklanjam; i pećinu, što je na njemu, poklanjam ti. Pred zemljacima svojim poklanjam ti je. Pokopaj samo svoju pokojnicu!” ""

¹² Tada se Abraham nakloni pred stanovnicima zemlje"

¹³ i reče Efronu u nazočnosti stanovnika zemlje: “Ne, poslušaj me ipak! Plaćam cijenu za polje. Uzmi je od mene da mogu tamo pokopati svoju pokojnicu!”"

¹⁴ Efron odgovori Abrahamu:"

¹⁵ ”Ne, gospodaru, poslušaj me! Zemlja za četiri stotine šekela srebra, što je to među nama? Pokopaj samo svoju pokojnicu!”"

¹⁶ I Abraham prihvati tražbinu Efronovu, i izmjeri Abraham Efronu cijenu što ju je bio taj zatražio u nazočnosti Hetitâ, naime četiri stotine šekela srebra, kako se kretala cijena među trgovcima."

¹⁷ Tako Efronovo polje, što je u Makpeli, nasuprot Mamri, polje zajedno s pećinom, što je bila na njemu, i sa svim drvećem što je bilo na polju i po njegovoj međi unaokolo,"

¹⁸ prijeđe pravno u Abrahamov posjed pred svim Hetitima što su bili došli na gradska vrata."

¹⁹ Nato Abraham pokopa Saru, svoju ženu, u pećini na polju Makpeli, istočno od Mambre, to jest Hebrona, u kanaanskoj zemlji."

²⁰ Tako prijeđe polje i pećina što je bila na njemu od Hetita pravno na Abrahama za baštinsko groblje."

²¹ "

²² "

²³ "

²⁴ I priležnica njegova, po imenu Reuma, rodi sinove, naime Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku."

24

¹ A bio je Abraham star i vremešan, i Gospodin bješe Abrahama blagoslovio u svemu."

² Tada reče Abraham svom sluzi, najstarijemu u kući, koji je upravljao cijelim njegovim imanjem: “Stavi svoju ruku pod moje bedro!"

³ Hoću, naime, da te zakunem Gospodinom, Bogom neba i zemlje, da ne ćeš uzeti sinu mojemu žene između kćeri Kanaanaca, među kojima prebivaš."

⁴ Ne, već otiđi u moju domovinu i u moj rod; tamo uzmi ženu za mojega sina Izaka!” ""

⁵ A sluga mu odgovori: “A ako žena ne htjede poći sa mnom u ovu zemlju? Hoću li tada opet povesti sina tvojega natrag u zemlju iz koje si izišao?”"

⁶ Abraham mu odvrati: “Pazi da tamo natrag ne povedeš mojega sina!"

⁷ Gospodin, Bog neba, koji me je odveo iz kuće mojega oca i iz moje domovine, i koji mi je govorio i napokon mi obećao: Potomstvu tvojemu dat ću ovu zemlju, on će poslati svojega anđela, pred tobom, da dovedeš otamo ženu mome sinu."

⁸ Ako li žena ne htjede poći s tobom, onda te ne veže ova zakletva. Nipošto ne smiješ tamo natrag odvesti mojega sina.”"

⁹ Tada stavi sluga svoju ruku pod bedro Abrahamu, gospodaru svojemu, i zakune mu se."

¹⁰ Potom uze sluga deset deva svoga gospodara i svakovrsne dragocjenosti svoga gospodara sa sobom na put, podiže se i ode u Aram Naharajim, u grad Nahorov."

¹¹ Izvan grada, kod jednog studenca, pusti deve da poliježu. Bilo je pred večer, u doba kad žene izlaze da nose vodu."

¹² Tada se on pomoli: “Gospodine, Bože Abrahama, gospodara mojega! Daj mi sreću danas i iskaži milost Abrahamu, gospodaru mojemu!"

¹³ Evo, ja stojim ovdje na izvoru, i kćeri stanovnikâ ovoga grada izlaze da zahvaćaju vode."

¹⁴ Ako sad djevojka kojoj reknem: Nagni krčag svoj da se napijem, odgovori: Napij se! Pa i deve ću ti napojiti, onda je to ona koju si odredio za Izaka, slugu svojega, i po tome ću spoznati da si iskazao milost gospodaru mojemu.”"

¹⁵ Još on nije bio završio svoje molitve, a Rebeka, kći Betuela, sina Milke, žene Abrahamova brata Nahora, dođe sa svojim krčagom na ramenu."

¹⁶ Djevojka je bila veoma lijepa, djevica, koju još muž nije bio spoznao. Ona siđe izvoru, napuni svoj krčag i dođe opet gore."

¹⁷ Tada sluga pritrča k njoj i reče: “Daj mi da se napijem malo vode iz tvojega krčaga!”"

¹⁸ Ona odgovori: “Napij se, gospodaru!” I brže spusti krčag na ruku i dade mu da se napije."

¹⁹ Kad ga napoji, reče: “I devama ću tvojim naliti neka se napiju.”"

²⁰ I brže izli krčag svoj u korito, otrča opet na studenac da zahvati vode i nali svim njegovim devama."

²¹ A čovjek je šuteći promatrao, da vidi je li Gospodin dao sreću njegovu putu ili nije."

²² Kad se deve napiše, uze čovjek naušnice, pola šekela teške, i dvije narukvice za njezine ruke, deset šekela zlata teške,"

²³ pa je upita: “čija si kći? Kaži mi! Ima li u kući tvojega oca mjesta za nas da prenoćimo?”"

²⁴ Ona mu odgovori: “Kći sam Betuela, sina Milke, kojega ona rodi Nahoru.”"

²⁵ I nastavi dalje: “Slame i krmiva imamo mnogo, i mjesta da se prenoći.”"

²⁶ Tada se nakloni čovjek, baci se ničice pred Gospodinom"

²⁷ i reče: “Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Abrahama, gospodara mojega, koji ne uskrati milosti i vjernosti svoje gospodaru mojemu! A mene Gospodin pravim putem dovede u kuću rodbine gospodara mojega.”"

²⁸ A djevojka otrča i pripovjedi u kući svoje majke što joj se dogodi."

²⁹ A Rebeka je imala brata po imenu Labana. Laban pohita van k čovjeku na izvor."

³⁰ Kad je on naime bio vidio naušnice i na rukama svoje sestre narukvice i kad je čuo riječi svoje sestre; “Tako mi kaza čovjek”, pođe k čovjeku koji je još jednako stajao kod deva na izvoru""

³¹ i reče: “Hodi, blagoslovljeni od Gospodina! Što stojiš tu vani? Pospremio sam već kuću i pripremio mjesto za deve.”"

³² Tada čovjek pođe u kuću, a onaj rastovari deve, donese slame i piće za deve i vode, da operu sebi noge on i ljudi što su bili s njim."

³³ A kad postavi pred njega da jede, reče on: “Ne jedem prije dok ne kažem svoju stvar.” Laban zamoli: “Govori!”"

³⁴ Tada on uze govoriti: “Ja sam sluga Abrahamov."

³⁵ Gospodin je veoma blagoslovio mojega gospodara, tako da je došao do velikog blagostanja. Dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, slugu i sluškinja, magaraca i deva."

³⁶ Sara, žena mog gospodara, rodila je u svojoj starosti gospodaru mojemu sina; njemu je predao sve svoje imanje.""

³⁷ A mene zakle moj gospodar ovako: Da nisi uzeo mome sinu žene od kćeri Kanaanaca, među kojima prebivam."

³⁸ Nego otiđi u kuću mog oca i k mojoj rodbini i uzmi tamo ženu za mojega sina!"

³⁹ Ja odvratih gospodaru: A što ako žena ne htjede poći sa mnom?"

⁴⁰ On mi tad reče: Gospodin, pred čijim sam licem hodio, poslat će svojega anđela s tobom i dat će sreću tvojemu putu. Ti ćeš dovesti ženu mojemu sinu iz moje rodbine i iz kuće mojega oca."

⁴¹ A neće te vezati zadana zakletva ako dođeš k mojoj rodbini, pa ti je ne dadu. Samo tada ne će te vezati zadana zakletva."

⁴² Tako dođoh danas k izvoru i pomolih se: Gospodine, Bože Abrahama, gospodara mojega! Kad bi ipak htio dati sreću putu, na kojemu se nalazim!"

⁴³ Evo, ja stojim na izvoru i ako mi djevojka što izađe da donese vode, a kojoj reknem: Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega,"

⁴⁴ odgovori: Napij se samo, pa i devama ću tvojim naliti vode, onda je to žena koju je odredio Gospodin sinu moga gospodara."

⁴⁵ Još nisam bio izgovorio, a izađe Rebeka s krčagom na ramenu. Ona siđe k izvoru i zahvati. Ja je zamolih: Daj mi da se napijem!"

⁴⁶ Ona odmah spusti dolje svoj krčag i reče: Napij se, pa i deve ću tvoje napojiti! I ja se napih, a ona napoji i deve."

⁴⁷ Onda je upitah: čija si kći? Ona odgovori: Kći sam Betuela, sina Nahora, kojega mu rodi Milka. Nato joj ja objesih naušnice i stavih joj narukvice na ruke."

⁴⁸ Tada se ja naklonih, bacih se ničice pred Gospodinom i blagoslivljah Gospodina, Boga Abrahama, gospodara mojega, koji me vodio pravim putem da dobijem kćer rođaka svojega gospodara za njegova sina."

⁴⁹ Ako hoćete dakle iskazati milost i vjernost mom gospodaru, kažite mi; ako li nećete, kažite mi i to, da se okrenem nadesno ili nalijevo!” ""

⁵⁰ Tada odgovoriše Laban i Betuel i rekoše: “Od Gospodina to dolazi. Mi ti ne možemo reći ni da, ni ne."

⁵¹ Eto, Rebeka je pred tobom. Uzmi je pa idi, da bude žena sinu tvojega gospodara, kao što je odredio Gospodin!”"

⁵² A kad ču Abrahamov sluga njihov pristanak, baci se ničice pred Gospodinom sve do zemlje."

⁵³ Potom izvadi sluga stvari srebrne i zlatne i haljine, i darova ih Rebeki. I njezinu bratu i majci darova dragocjene stvari."

⁵⁴ Onda su jeli i pili, on i njegovi pratioci, i prenoćiše ondje. Kad ustadoše ujutro, reče on: “Pustite me da idem svom gospodaru!”"

⁵⁵ Njezin brat i njezina mati odvratiše: “Neka ostane djevojka kod nas još koje vrijeme, barem deset dana! Onda može ići!”"

⁵⁶ A on im odvrati: “Ne zaustavljajte me! Gospodin je dao sreću mojemu putu. Pustite me da idem i da se vratim svom gospodaru!”"

⁵⁷ Oni odvratiše: “Da pozovemo djevojku i da nju upitamo.”"

⁵⁸ I pozvaše Rebeku i upitaše je: “Hoćeš li ići s ovim čovjekom?” Ona odgovori: “Hoću.”"

⁵⁹ Tada pustiše svoju sestru Rebeku s njezinom dojkinjom i slugu Abrahamova s njegovim ljudima da idu."

⁶⁰ Blagosloviše Rebeku i rekoše joj: “Sestro draga, budi mati nebrojenim tisućama! Tvoji potomci neka osvoje vrata svojih neprijatelja!”"

⁶¹ Nato se diže Rebeka sa svojim sluškinjama. Posjedaše na deve i pođoše za čovjekom. Sluga uze Rebeku i ode otamo."

⁶² Izak se upravo vraćao od studenca Lahaj Roja; prebivao je naime u pokrajini Negebu.""

⁶³ Predvečer bio je Izak izašao na polje da razmatra. Kad podiže oči i pogleda, a to dolaze deve."

⁶⁴ I Rebeka podiže oči i ugleda Izaka. Spusti se brzo s deve"

⁶⁵ i upita slugu: “Tko je onaj tamo čovjek, što ide preko polja ususret nama”? Sluga odgovori: “To je moj gospodar.” Tada ona uze pokrivalo i pokri se."

⁶⁶ Nato sluga pripovjedi Izaku sve što je bio učinio."

⁶⁷ Izak je povede u šator svoje majke Sare. Tada uze Rebeku. Ona mu postade žena, i on je zamilova. Tako se Izak utješi nad gubitkom svoje majke."

25

¹ Abraham je bio uzeo još drugu ženu po imenu Keturu."

² I ona mu rodi Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha."

³ Jokšan rodi Šebu i Dedana. Potomci Dedanovi bili su Ašurci, Letušci i Leumci."

⁴ Sinovi Midjanovi bili su Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Svi su oni potomci Keturini."

⁵ A Abraham predade Izaku sve svoje imanje."

⁶ Sinovima priležnica, što ih je Abraham imao, dade Abraham samo darove i otpravi ih, dok je još živio, od svojega sina Izaka prema istoku, u Istočnu zemlju."

⁷ A ovo je broj godina što ih proživje Abraham: sto sedamdeset i pet godina."

⁸ Tad preminu Abraham. U lijepoj starosti umre, star i sit života, pa bi pridružen svojim ocima."

⁹ Sinovi njegovi Izak i Jišmćl pokopaše ga u pećini Makpeli na polju Efrona, sina Hetita Sohara, istočno od Mamre,"

¹⁰ na polju što ga je bio Abraham kupio od Hetitâ. Tamo su bili pokopani Abraham i žena njegova Sara."

¹¹ Po smrti Abrahamovoj blagoslovi Bog njegova sina Izaka. Izak je prebivao kod studenca Lahaj Roja."

¹² Slijedi povijest Jišmćla, sina Abrahamova, kojega je bila Abrahamu rodila Egipćanka Hagara, sluškinja Sarina."

¹³ Ovo su imena sinova Jišmćlovih, po njihovim imenima i po rođenju: prvorođenac Jišmćlov Nebajot, onda Kedar, Adbeel, Mibsan,"

¹⁴ Mišma, Duma, Masa,"

¹⁵ Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma."

¹⁶ To su sinovi Jišmćlovi, i to su njihova imena po njihovim selima i šatorištima, dvanćst knezova po njihovim plemenima."

¹⁷ Godine Jišmćlova života iznosile su sto i trideset i sedam godina. Tada preminu. On umre i bi pridružen svojim ocima."

¹⁸ Sinovi Jišmćlovi prebivali su od Havile do Šura, koji leži istočno od Egipta u smjeru prema Ašuru. U blizini sve svoje braće naseliše se iz prkosa."

¹⁹ Slijedi povijest Izaka, sina Abrahamova. Abraham rodi Izaka."

²⁰ A Izaku je bilo četrdeset godina kad se oženi Rebekom, kćeri Aramejca Betuela iz Padan Arama, sestrom Aramejca Labana."

²¹ I Izak se molio Gospodinu za svoju ženu, jer nije imala djece. Gospodin ga usliši i tako njegova Rebeka zatrudnje."

²² A kad su se sudarala djeca u njezinu krilu, reče: “Ako je tomu tako, što će onda biti od mene?” i ode da pita Gospodina."

²³ Gospodin joj odgovori: “Dva su naroda u tvojemu tijelu, i dva su se plemena odvojila u tvojemu krilu. Jedno pleme bit će jače od drugoga, i starije služit će mlađemu.”"

²⁴ I kad dođe vrijeme da rodi, a to su zaista blizanci bili u njezinu tijelu."

²⁵ Prvi koji se pojavi bio je crvenkast, sav kao runo rutav. Zato mu nadjenuše ime Ezav."

²⁶ A poslije se pojavi brat njegov; njegova se ruka prihvatila za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov. Bilo je Izaku šezdeset godina kad se oni rodiše. ""

²⁷ I kad dječaci odrastoše, posta Ezav dobar lovac, čovjek pustinje. A Jakov je bio čovjek krotak, koji je ostao kod šatora."

²⁸ Izak je više volio Ezava jer je rado jeo lovinu. A Rebeka je više voljela Jakova."

²⁹ Jednom skuhao Jakov jelo. Tada Ezav dođe iz pustinje sav gladan."

³⁰ Ezav reče Jakovu: “Daj mi brže da jedem toga crvenoga, toga tu crvenoga jela; jer sam vrlo gladan!” Zato se prozva Edom.""

³¹ Jakov odvrati: “Prodaj mi najprije svoje pravo prvorodstva!”"

³² Ezav odvrati: “Ah, moram eto umrijeti! Što će mi to pravo prvorodstva?”"

³³ A Jakov reče: “Zakuni mi se najprije!” I zakle mu se i prodade tako svoje pravo prvorodstva Jakovu."

³⁴ Nato Jakov dade Ezavu kruha i jela od leće. On je jeo i pio, ustao i otišao. Tako je malo cijenio Ezav pravo prvorodstva."

26

¹ Nasta u zemlji glad, drugačija od one prijašnje, što je bila za vremena Abrahamova. Tada Izak ode k filistejskom kralju Abimeleku u Geraru."

² Tada mu se javi Gospodin i reče: “Ne silazi u Egipat! Ostani u zemlji koju ću ti kazati!"

³ Boravi kao gost u ovoj zemlji; i ja ću biti s tobom i blagoslovit ću te; jer ću tebi i potomstvu tvojemu dati sve ove zemlje i tako ispuniti zakletvu kojom sam se zakleo tvojemu ocu Abrahamu.""

⁴ Umnožit ću tvoje potomke tako mnogobrojno kao zvijezde na nebu. Sve ove zemlje dat ću tvojim potomcima, i u potomstvu tvojem bit će blagoslovljeni svi narodi na zemlji."

⁵ Za nagradu što je Abraham slušao moj glas i slijedio moju zapovijed, moja pravila, propise i upute.”"

⁶ I tako osta Izak u Geraru."

⁷ A kad su stanovnici mjesta pitali za njegovu ženu, reče: “Sestra mi je.” Jer se bojao kazati da mu je žena. “Mogli bi me inače,” mislio je, “stanovnici mjesta ubiti zbog Rebeke, jer je lijepa.”"

⁸ Kad je tamo dulje boravio, dogodi se te kralj filistejski Abimelek pogleda kroz prozor i vidje kako Izak miluje svoju ženu Rebeku."

⁹ Tada dozva Abimelek Izaka i reče: “Ona je zacijelo tvoja žena. Kako si mogao kazati da ti je sestra?” Izak mu odgovori: “Mislio sam da bih inače morao umrijeti zbog nje.”"

¹⁰ Abimelek odvrati: “Što si nam to učinio? Kako se lako mogao tko od naroda primaknuti tvojoj ženi! Onda bi ti navukao na nas krivnju.”"

¹¹ I zapovjedi Abimelek svemu narodu: “Tko se dotakne ovoga čovjeka ili njegove žene, kaznit će se smrću!”"

¹² Tada Izak zasija u onoj zemlji i požanje u onoj godini strostruko. Jer ga Bog blagoslovi."

¹³ Tako posta čovjek bogat i sve bogatiji, dok postade neizmjerno bogat."

¹⁴ Imao je stada ovaca i goveda i mnogo služinčadi. I Filistejci mu postali zavidni."

¹⁵ Zato sve studence što ih bjehu iskopale sluge njegova oca za života njegova oca Abrahama zasuše i zemljom napuniše."

¹⁶ A Abimelek reče Izaku: “Idi od nas! Jer si nam ti postao previše moćan.”"

¹⁷ Tako ode Izak odatle, razape svoj šator u gerarskoj dolini i tamo ostade."

¹⁸ Nato Izak opet iskopa studence što su ih bili iskopali za života njegova oca Abrahama, a Filistejci ih poslije smrti Abrahamove zasuli, i dade im ista imena što im ih je bio dao njegov otac."

¹⁹ Izakove sluge kopale su u dolini i nađoše tamo studenac s tekućom vodom."

²⁰ Ali se posvađaše gerarski pastiri s Izakovim pastirima, jer su tvrdili: “Naša je voda!” Zato on nazva studenac Esek, jer su se tamo bili posvađali s njim."

²¹ Potom iskopaše drugi studenac pa se i zbog njega posvađaše; zato ga on nazva Sitna.""

²² Tada ode odatle dalje i iskopa opet studenac. Oko njega nije bilo svađe. Zato ga on nazva Rehobot rekavši: “Sad nam Gospodin odredi slobodan prostor, da se možemo raširiti u zemlji.”"

²³ Odatle ode gore u Beer Šebu."

²⁴ U onoj noći javi mu se Gospodin i reče: “Ja sam Bog oca tvojega Abrahama. Ne boj se! Jer ja sam s tobom i blagoslovit ću tebe i umnožit ću tvoje potomstvo zbog sluge svojega Abrahama.”"

²⁵ On načini ondje žrtvenik, prizva ime Gospodnje i razape svoj šator. Sluge Izakove iskopaše ondje studenac."

²⁶ Tada dođe k njemu Abimelek iz Gerara sa svojim pouzdanikom Ahuzatom i s poglavicom svoje vojske Fikolom."

²⁷ Izak ih upita: “Zašto dođoste k meni kad me mrzite i otjeraste me od sebe?”"

²⁸ Oni odgovoriše: “Vidjesmo na svoje oči da je Gospodin s tobom. Zato mislimo da treba pod zakletvom sklopiti ugovor između nas i tebe. Mi hoćemo sklopiti ugovor s tobom."

²⁹ Ti da nama ne činiš nikakva zla, kao što se mi tebe ne dotakosmo, nego ti samo činismo dobro i pustismo te da ideš u miru. Ti si eto blagoslovljen od Gospodina!”"

³⁰ Tada im on spremi gozbu i oni su jeli i pili."

³¹ Drugo jutro rano zakleše se jedan drugome. Tada ih Izak otpusti i oni otiđoše od njega u miru."

³² Isti dan dođoše Izakove sluge i pripovjediše mu za studenac što su ga bili iskopali: “Nađosmo vodu.”"

³³ On ga nazva Šiba. Zato se grad zove sve do dana današnjega Beer Šeba."

³⁴ Kad bi Ezavu četrdeset godina, uze za ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita Elona."

³⁵ Obje su zadavale mnogo jada Izaku i Rebeki."

27

¹ Kad Izak ostarje i oči mu potamnješe da nije mogao više vidjeti, dozva svog starijega sina Ezava i reče mu: “Sine moj”! On mu odgovori: “Evo me!”"

² Tada Izak reče: “Vidiš, ostario sam i ne znam kad ću umrijeti."

³ Uzmi sad svoje oružje, svoj tobolac i luk, izađi van u pustinju i ulovi mi komad divljači!"

⁴ Priredi mi od toga tečno jelo, kako to ja volim, i donesi mi to! Tada ću jesti i duša će te moja za to blagosloviti, prije nego umrem.”"

⁵ A Rebeka je bila čula kad je Izak tako govorio sa sinom Ezavom. I Ezav izađe u pustinju da ulovi divljači i donese kući."

⁶ Tada reče Rebeka svom sinu Jakovu: “čula sam kako tvoj otac reče tvom bratu Ezavu:"

⁷ Donesi mi komad divljačine i priredi mi tečno jelo! Tada ću jesti i tebe pred Gospodinom blagosloviti, prije nego umrem."

⁸ Nego sada, sine moj, poslušaj savjet što ću ti ga dati!"

⁹ Otiđi k stadu i donesi mi dva lijepa jareta! Od njih ću prirediti tečno jelo tvojemu ocu, kako on to voli."

¹⁰ Onda ćeš donijeti svom ocu da jede pa da te blagoslovi, prije nego umre.”"

¹¹ A Jakov odvrati svojoj majci Rebeki: “Ali moj je brat Ezav čovjek rutav, a ja sam gladak."

¹² Možda će me moj otac opipati. Onda sam pred njim kao varalica, pa bih navukao na sebe prokletstvo umjesto blagoslova.”"

¹³ A njegova mati odgovori: “Na me neka padne to prokletstvo tvoje, sine moj! Poslušaj savjet moj! Otiđi i donesi mi!”"

¹⁴ On tada ode i donese svojoj majci. Majka priredi od toga tečno jelo, kako je to volio njegov otac."

¹⁵ Nato donese Rebeka najbolje haljine svoga starijeg sina Ezava, što ih je imala u kući kod sebe, i odjene ih mlađem sinu Jakovu."

¹⁶ Kožice jareće ovi mu oko ruku i oko glatkoga vrata."

¹⁷ Tada dade sinu Jakovu u ruke tečno jelo s kruhom, što ga je bila priredila."

¹⁸ Tako uđe on k ocu i reče: “Oče moj!” On odgovori: “Evo me! Tko si ti, sine moj?”"

¹⁹ Jakov odvrati ocu: “Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac. Učinio sam kako si mi naložio. Sjedi uspravno i jedi moje divljači i onda me blagoslovi!”"

²⁰ A Izak upita svojega sina: “Kako si mogao tako brzo nešto naći, sine moj?” On odgovori: “Gospodin, Bog tvoj, dade te istrča preda me.”"

²¹ Ali Izak reče Jakovu: “Stupi bliže da te opipam, sine moj, jesi li ti zaista sin moj Ezav ili nisi!”"

²² Jakov pristupi k ocu svojemu Izaku i on ga opipa i reče: “Glas je doduše Jakovljev, ali ruke su Ezavove.”"

²³ I ne prepozna ga, jer su njegove ruke bile rutave kao ruke njegova brata Ezava. Pošto ga je pozdravom blagoslova pozdravio,"

²⁴ upita opet: “Ti si dakle doista sin moj Ezav?” On odgovori: “Jesam.”"

²⁵ Tada on reče: “Onda mi donesi da jedem divljači svog sina i da te tada blagoslovim!” Jakov mu donese, i on je jeo. Tada donese vina, i on je pio."

²⁶ Nato mu reče njegov otac Izak: “Hodi ovamo, sine moj, i poljubi me!”"

²⁷ On pristupi i poljubi ga. Kad on osjeti miris njegovih haljina, blagoslovi ga govoreći: “Zaista, miris sina mojega jest kao miris polja kad ga blagoslovi Gospodin."

²⁸ Bog ti dao nebeske rose i rodne zemlje i vina i žita u izobilju!"

²⁹ I narodi se pred tobom prigibali! Bio gospodar braći svojoj, i klanjali se tebi sinovi majke tvoje! Proklet bio koji tebe proklinje! A blagoslovljen bio koji tebe blagoslivlja!”"

³⁰ Kad je Izak bio završio blagoslov nad Jakovom, a Jakov jedva što je bio otišao ispred svojega oca Izaka, vrati se njegov brat Ezav iz lova."

³¹ I on priredi tečno jelo, donese svojemu ocu i reče ocu: “Sjedni uspravno, oče dragi, i jedi divljači svojega sina! Onda me blagoslovi!”"

³² Tada ga upita njegov otac Izak: “Tko si ti?” On reče: “Ja sam tvoj sin, tvoj prvorođenac, Ezav.”"

³³ Izak se neizmjerno uplaši i povika: “A tko je bio onaj koji ulovi divljači i donese mi je? Ja sam jeo od svega prije nego ti dođe, i njega sam blagoslovio. I on će tako ostati blagoslovljen!”"

³⁴ Kad Ezav razabra riječi svog oca, zavrisnu gorko iza glasa i zamoli svojega oca: “Blagoslovi i mene, oče dragi!”"

³⁵ On odgovori: “Dođe tvoj brat s prijevarom i odnese ti blagoslov.”"

³⁶ Tada on odvrati: “Pravo mu se dalo ime Jakov. Već dvaput me prevari: Moje pravo prvorodstva uze mi, a sad mi eto još ote i blagoslov.” Tad upita: “Zar nisi za me sačuvao nikakva blagoslova?”"

³⁷ Izak odgovori Ezavu: “Eto, postavih ga tebi za gospodara i svu njegovu braću dadoh mu za sluge. Opskrbih ga žitom i vinom. Pa što bih sad još mogao učiniti za tebe, sine dragi?”"

³⁸ Ezav odvrati svojemu ocu: “Zar imaš samo jedan blagoslov, oče dobri? Blagoslovi i mene, oče dragi!” I Ezav stade glasno plakati."

³⁹ Tada mu njegov otac Izak progovori: “Eto, daleko od rodne zemlje bit će tvoje prebivalište i daleko od rose nebeske odozgo."

⁴⁰ Od svojega mača živjet ćeš i bratu ćeš svojemu služiti. Napregneš li se, jaram ćeš njegov stresti s vrata svojega.”"

⁴¹ Ezav posta neprijatelj Jakovu zbog blagoslova što mu ga je bio dao njegov otac, i reče Ezav: “Uskoro dolazi vrijeme u kojem će se žaliti mog oca; tada ću ubiti svojega brata Jakova.” ""

⁴² I kad Rebeka sazna za tu izjavu svog starijeg sina Ezava, dozva mlađeg sina Jakova i reče mu: “Slušaj, brat tvoj Ezav hoće da ti se osveti i da te ubije."

⁴³ Nego, sine dragi, poslušaj moj savjet! Ustani i bježi k mom bratu Labanu u Haran!"

⁴⁴ Ostani jedno vrijeme kod njega, dok se slegne srdžba tvog brata!"

⁴⁵ čim se gnjev tvojega brata odvrati od tebe i on zaboravi što si mu učinio, poslat ću po tebe i otamo te dovesti ovamo. Zašto bih vas obojicu izgubila u jednom danu?”"

⁴⁶ Potom Rebeka reče Izaku: “Omrznuo mi je život zbog kćeri Hetita. Ako i Jakov uzme sebi za ženu jednu Hetitkinju, jednu između kćeri u zemlji, onda što imam još od života?”"

28

¹ Tada Izak dozva Jakova, blagoslovi ga i naloži mu: “Ne uzimaj žene između kćeri Kanaanaca!"

² Nego ustani, idi u Padan Aram u kuću Betuela, oca tvoje majke i uzmi sebi otamo ženu, jednu između kćeri Labana, brata tvoje majke."

³ Bog, Svemogući, neka te blagoslovi, neka te učini plodnim i umnoži te da postaneš mnoštvo narodâ!"

⁴ I neka ti da blagoslov Abrahamov, tebi i potomcima tvojim, da zaposjedneš zemlju u kojoj prebivaš kao tuđinac i koju Bog dade Abrahamu!”"

⁵ Tako otpremi Izak Jakova, i on se zaputi u Padan Aram k Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava."

⁶ A Ezav sazna da je Izak blagoslovio Jakova i poslao ga u Mezopotamiju, da otamo dovede sebi ženu, i da mu je blagoslivljajući ga naložio: “Ne uzimaj žene Kanaanke”,"

⁷ i da je Jakov poslušao svog oca i majku i otišao u Padan Aram."

⁸ I vidje Ezav da njegovu ocu Izaku nisu po volji Kanaanke."

⁹ Zato ode Ezav k Jišmćlu i uze sebi, uz svoje dvije žene, za ženu još Mahalatu, kći Jišmćla, sina Abrahamova, sestru Nebajotovu."

¹⁰ A Jakov otiđe iz Beer Šebe i otputova u Haran."

¹¹ Stiže na jedno mjesto i prenoći ondje, jer je sunce bilo zapalo. Uze jedan kamen na onom mjestu, namjesti ga sebi kao jastuk i leže da tu spava."

¹² I usnu: Ljestve stajale na zemlji, što su svojim vrhom dopirale sve do neba, i anđeli Božji hodili na njima gore i dolje."

¹³ Gore nad njima stajao je Gospodin i govorio: “Ja sam Gospodin, Bog oca tvojega Abrahama i Izaka. Zemlju, na kojoj počivaš, dat ću tebi i potomcima tvojim."

¹⁴ Potomstva tvojega bit će kao praha na zemlji. Prema zapadu i istoku, sjeveru i jugu ti ćeš se raširiti. U tebi i u potomcima tvojim bit će blagoslovljena sva plemena na zemlji."

¹⁵ Eto, ja ću biti s tobom i čuvat ću te, kamo god pođeš. I opet ću te natrag dovesti u ovu zemlju; jer te ne ću ostaviti dok ne izvršim što ti obećah.” ""

¹⁶ I Jakov se probudi od sna i povika: “Zaista, Gospodin je na ovom mjestu, a ja ne znadoh!”"

¹⁷ Pun strahopoštovanja primijeti: “Kako je časno ovo mjesto! Jest, ovdje je kuća Božja i ovdje su vrata nebeska!”"

¹⁸ Drugo jutro uze Jakov kamen, što ga je bio namjestio sebi kao jastuk, i postavi ga za spomenik i izli na nj ulje."

¹⁹ Tada prozva to mjesto Betel; a prije se taj grad zvao Luza. ""

²⁰ Nato učini Jakov ovaj zavjet: “Ako Bog bude sa mnom i sačuva me na putu kojim sad idem, ako mi da kruha za hranu i haljine za odijevanje,"

²¹ i ako se sretno vratim u očinsku kuću, tad će Gospodin biti moj Bog,"

²² a ovaj kamen, što ga postavih za spomenik, bit će kuća Božja, i od svega što mi dadeš vjerno ću ti dati desetinu.”"

29

¹ Tada se zaputi Jakov i ode u zemlju sinova Istoka."

² Kad baci pogled oko sebe, ugleda u pustinji studenac na kojem su upravo počivala tri stada ovaca; jer su se na tom studencu obično napajala stada. Nad otvorom studenca ležao je golem kamen.""

³ Istom kad bi se tamo stjerala sva stada, odvalili bi kamen s otvora studenca i napajali bi ovce. Onda bi opet stavili kamen na svoje mjesto nad otvorom studenca."

⁴ Jakov im reče: “Braćo, odakle ste?” Odgovoriše: “Iz Harana smo.”"

⁵ On ih upita: “Poznajete li Labana, sina Nahorova?” Odvratiše: “Poznajemo.”"

⁶ Upita ih dalje: “Kako mu je?” Odvratiše: “Dobro, evo upravo dolazi kći njegova Rahela s ovcama.”"

⁷ Tada on reče: “Eto, još je dan dug, i nije još vrijeme da skupljate stoku. Napojite ipak ovce i pustite ih onda da još pasu!”"

⁸ Odgovoriše: “Ne možemo dok se ne skupe sva stada. Onda odvalimo kamen s otvora studenca i napojimo ovce.”"

⁹ Dok je on još govorio s njima, bila je došla Rahela s ovcama svog oca; ona je naime bila pastirica.""

¹⁰ A kad Jakov vidje Rahelu, kći majčina mu brata Labana, i ovce majčina mu brata Labana, pristupi Jakov, odvali kamen s otvora studenca i napoji ovce majčina mu brata Labana."

¹¹ Onda Jakov poljubi Rahelu i stade glasno plakati."

¹² Nato Jakov pripovjedi Raheli da je rođak njezina oca, i to sin Rebekin. Ona otrča i javi to ocu svojemu."

¹³ I kad Laban ču glas o Jakovu, sinu svoje sestre, pohitje mu ususret, zagrli i poljubi ga i uvede u svoju kuću. On pripovjedi Labanu sve što se je bilo dogodilo."

¹⁴ Laban mu reče: “Jest, ti si kost moja i meso moje.” I Jakov ostade kod njega čitav mjesec."

¹⁵ Tada Laban reče Jakovu: “Zar da besplatno radiš za me jer si mi nećak? Kaži mi što će ti biti plaća!”"

¹⁶ A Laban je imao dvije kćeri; starijoj bilo ime Lea, a mlađoj Rahela.""

¹⁷ Lea je imala mutne oči, a Rahela je bila lijepa stasa i lica."

¹⁸ Jakov zavolje Rahelu i reče: “Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu.”"

¹⁹ Laban odgovori: “Bolje je da je dam tebi negoli kojemu stranom čovjeku. Ostani dakle kod mene!”"

²⁰ Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, i one mu se učiniše kao nekoliko dana, tako ju je volio."

²¹ Tada reče Jakov Labanu: “Daj mi sad moju ženu! Jer navrši se moje vrijeme. Ja bih se njom oženio.”"

²² I sazva Laban sve stanovnike mjesta i priredi gozbu."

²³ A navečer uze svoju kćer Leu i uvede je k njemu, i on imade s njom ženidbeno općenje."

²⁴ I Laban dade svojoj kćeri Lei ropkinju Zilpu za sluškinju."

²⁵ Ujutro se vidjelo da je to bila Lea. Tada reče on Labanu: “Zašto mi to učini? Zar ti nisam služio za Rahelu? Zašto me prevari?”"

²⁶ Laban odvrati: “U našoj zemlji nije običaj da se uda mlađa prije starije."

²⁷ Navrši samo s njom svadbeni tjedan, onda će ti se dati i druga za službu, što ćeš mi je služiti još daljnjih sedam godina.”"

²⁸ Jakov učini tako i navrši s njom svadbeni tjedan. Tada mu dade i svoju kćer Rahelu za ženu."

²⁹ I Laban dade svojoj kćeri Raheli svoju ropkinju Bilhu za sluškinju."

³⁰ On imade i s Rahelom ženidbeno općenje. Rahelu je više volio nego Leu, i tako je on još daljnjih sedam godina služio kod Labana."

³¹ Kad vidje Gospodin da je Lea zapostavljena, učini je rodnom, a Rahela osta nerotkinja."

³² Tako Lea zatrudnje i rodi sina, kojemu nadjenu ime Ruben; “jer”, reče ona, “Gospodin pogleda na jad moj. Sada će me ljubiti moj čovjek.”""

³³ I opet ona zatrudnje i rodi sina. Ona reče: “Gospodin je čuo da sam bila zapostavljena; zato mi dade i ovoga.” I nadjenu mu ime Šimun.""

³⁴ I kad opet zatrudnje i rodi sina, reče: “Sad će mi moj čovjek biti naklonjen; jer rodih tri sina.” Zato mu nadjenu ime Levi.""

³⁵ Potom zatrudnje još jedanput, rodi sina i reče: “Sada ću slaviti Gospodina.” Zato mu nadjenu ime Juda. Potom ne rodi više nijedno dijete."

30

¹ Kad Rahela vidje da ne rađa djece Jakovu, poče Rahela zavidjeti svojoj sestri i reče Jakovu: “Daj mi djece, inače ću umrijeti!”"

² Tada se Jakov rasrdi na Rahelu i reče: “Zar sam ja, a ne Bog, koji ti uskrati blagoslov djece?”"

³ Ona odgovori: “Evo ti osobna moja sluškinja Bilha; opći s njom da ona rodi za moje krilo te tako po njoj dođem do djece!”""

⁴ I dade mu osobnu svoju sluškinju Bilhu za priležnicu, i Jakov je općio s njom."

⁵ Zatrudnje Bilha i rodi Jakovu sina."

⁶ Rahela reče: “Dosudi mi Bog pravo kad usliša i moju molbu i pokloni mi sina.” Zato mu nadjenu ime Dan."

⁷ I opet zatrudnje sluškinja Rahelina Bilha i rodi Jakovu drugoga sina."

⁸ Tada reče Rahela: “Božje bojeve bojevah sa svojom sestrom pa i pobijedih.” Zato mu nadjenu ime Naftali."

⁹ I kad Lea vidje da je prestala rađati, uze svoju sluškinju Zilpu i dade je Jakovu za ženu."

¹⁰ I sluškinja Leina Zilpa rodi Jakovu sina."

¹¹ Tada reče Lea: “Sretno!” i nadjenu mu ime Gad."

¹² Potom Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu drugoga sina."

¹³ Tada reče Lea: “Sretna ja! Jest, sretnom će me slaviti žene.” Zato mu nadjenu ime Ašer."

¹⁴ I kad Ruben ode jednom u vrijeme pšenične žetve, nađe u polju mandragore i donese ih svojoj majci Lei. Tada reče Rahela Lei: “Daj mi koju mandragoru svoga sina!”"

¹⁵ A ona joj odvrati: “Zar ti nije dosta što mi uze mog čovjeka? Zar ćeš mi sada uzeti i mandragore mojega sina?” A Rahela odvrati: “Zato noćas neka on slobodno bude kod tebe ? za mandragore tvojega sina!”"

¹⁶ I kad je navečer dolazio Jakov iz polja, izađe mu Lea ususret i reče: “K meni ćeš doći; jer te kupih za mandragore svojega sina!” Tako on provede tu noć kod nje.""

¹⁷ Bog usliši Leu: ona zatrudnje i rodi Jakovu petoga sina."

¹⁸ Tada reče Lea: “Dade mi Bog plaću jer dadoh svoju sluškinju svom čovjeku.” Zato mu nadjenu ime Jisakar."

¹⁹ Opet zatrudnje Lea i rodi Jakovu šestoga sina."

²⁰ Lea reče: “Bog me obdari lijepim darom. Sad će moj čovjek prebivati kod mene, jer mu rodih šest sinova.” Zato mu nadjenu ime Zebulun."

²¹ Poslije rodi kćer kojoj nadjenu ime Dina."

²² I spomenu se Bog Rahele, usliša je i darova joj radosti majčine."

²³ Ona zatrudnje i rodi sina. Tada reče: “Oduze Bog moju sramotu.”"

²⁴ I nadjenu mu ime Josip i reče: “Neka mi Gospodin pridoda još jednoga sina!”"

²⁵ Kad Rahela rodi Josipa, reče Jakov Labanu: “Pusti me! Htio bih poći u svoje mjesto i u svoju domovinu!"

²⁶ Daj mi moje žene i djecu, za koje sam ti služio, da idem! Znaš kako sam ti služio.”"

²⁷ Laban mu odgovori: “O, da bih našao milost u tvojim očima! Znam, Gospodin me je blagoslovio zbog tebe.”"

²⁸ I on nastavi: “Odredi plaću što je tražiš od mene! Dat ću ti je.”"

²⁹ On mu odvrati: “Znaš sam kako sam ti služio i što po meni postade tvoja stoka."

³⁰ Malo je bilo što si imao prije nego dođoh k tebi. Ali to se silno umnožilo. Gospodin te je blagoslivljao pri svakom mojem koraku. A kad ću se i ja moći brinuti za svoju kuću?”"

³¹ Onaj upita: “Što da ti dadem?” Jakov odgovori: “Ne trebaš mi ništa dati. Ako pristaneš na ovo što ću reći, opet ću ti čuvati životinje."

³² Pusti da pogledam danas sve tvoje životinje i da izdvojim od njih svaki komad šaren i s biljegom! Svaki crni komad među ovcama i svaka s biljegom i šarena koza neka bude moja plaća!"

³³ I na tom neka se pokaže moje poštenje ubuduće: Kada dođeš da vidiš moju plaću, neka bude sve što nije šareno ili s biljegom među kozama i crno među ovcama kao da sam ukrao!”"

³⁴ Tada reče Laban: “Dobro, neka bude kako si kazao!”"

³⁵ Nato izdvoji Laban još isti dan prugaste i s biljegom jarce i sve šarene i s biljegom koze, sve na čemu je bilo nešto bijelo, i sve što je bilo crno među ovcama, i predade to svojim sinovima."

³⁶ Onda odredi daljinu od tri dana hoda između sebe i Jakova. Jakov je naime pasao ostalu Labanovu stoku."

³⁷ Tada Jakov donese sebi zelenih topolovih, ljeskovih i kestenovih prutova i oguli na njima bijele pruge tako da je otkrio bjelinu na prutovima."

³⁸ Potom je stavljao oguljene prutove upravo pred životinje u žljebove, u korita, kamo su dolazile životinje da piju. One su se naime parile kad bi dolazile da piju."

³⁹ Kako su se životinje parile gledajući u prutove, to bi životinje omladile mlade prugaste, šarene i s biljegom."

⁴⁰ Janjad bi onda Jakov izlučio. Tako se je brinuo da mlade životinje u Labanovu stadu budu prugasti i crni komadi. Tim je namaknuo sebi posebna stada, što ih nije stavljao među Labanove životinje."

⁴¹ I kad su se god parile jake životinje, stavljao bi Jakov prutove u žljebove, da se omlade pred prutovima."

⁴² A pred slabe životinje nije ih stavljao. Tako je Laban dobivao slabe životinje, a Jakov jake."

⁴³ Tako se čovjek veoma obogati i dobi mnogo stoke, sluškinja i slugu, deva i magaraca."

31

¹ Ali Jakov doču besjede sinova Labanovih koji su ovako govorili: “Jakov sve prenese na sebe što je imao naš otac. Od posjeda našega oca steče on sve to bogatstvo.”"

² Pa kad i na licu Labanovu razabra da on nije više prijašnji,"

³ tada zapovjedi Gospodin Jakovu: “Vrati se u zemlju otaca svojih i k svojoj rodbini! Ja ću biti s tobom.”"

⁴ Nato Jakov dade dozvati Rahelu i Leu u polje k svome stadu."

⁵ I reče im: “Vidim na licu vašega oca da on nije više prema meni kao prije. Ali je Bog mojega oca bio sa mnom."

⁶ Znate same da sam ocu vašemu služio koliko sam god mogao."

⁷ Ali otac me je vaš varao i mijenjao mi plaću deset puta. Bog ipak ne dopusti da mi naškodi."

⁸ Kad on reče: Šarene životinje neka budu tvoja plaća, onda sva stoka omladi šarene mlade. A kad reče: Prugaste životinje neka budu tvoja plaća, onda sva stoka omladi prugaste mlade."

⁹ Tako oduze Bog stado vašem ocu i dade ga meni."

¹⁰ U vrijeme, naime, kad su se parile ovce, vidjeh jasno u snu kako su ovnovi što su skakali na ovce bili prugasti, šareni i pjegavi."

¹¹ I anđeo Božji reče mi u snu: Jakove! A ja odgovorih: Evo me!"

¹² On reče: Dobro pripazi na to da svi ovnovi što skaču na ovce budu prugasti, šareni i pjegavi! Ja sam doista sve vidio što ti učini Laban."

¹³ Ja sam Bog Betela, gdje si pouljio spomenik i meni učinio zavjet. Sada ustani! Idi iz ove zemlje i vrati se u svoju domovinu!”"

¹⁴ Tada mu odgovoriše Rahela i Lea: “Imamo li još dio i baštinu u kući svojega oca?"

¹⁵ Zar nas ne drži kao tuđinke, nakon što nas prodade, i novac što ga je dobio za nas, pojede?"

¹⁶ Jer sve blago što ga oduze Bog našemu ocu naše je i djece naše. Učini samo sada onako kako ti zapovijeda Bog.”"

¹⁷ Jakov se podiže, stavi svoju djecu i svoje žene na deve"

¹⁸ i povede svu stoku i sve svoje blago što ga steče, stoku što je sebi namače u Padan Aramu, da se vrati k svojemu ocu Izaku u zemlju kanaansku."

¹⁹ A Laban je bio upravo otišao da striže svoje ovce. I Rahela ukrade kućne idole svojega oca."

²⁰ Jakov, naime, prevari Aramejca Labana, jer mu je tajio da hoće bježati."

²¹ Tako poduze bijeg sa svim što je imao, zaputi se, prijeđe rijeke i udari prema gori Galaadu."

²² Treći dan javiše Labanu da je Jakov pobjegao."

²³ Tad on uze sa sobom svoje rođake, ode za njim u potjeru sedam dana hoda i dostiže ga u gori Gileadu."

²⁴ Ali se Bog javi Aramejcu Labanu noću u snu i opomenu ga: “Pazi dobro da ne govoriš s Jakovom ni dobro ni zlo.”"

²⁵ Kad eto Laban dostiže Jakova, Jakov je bio razapeo svoj šator na gori. I Laban s rođacima svojim razape svoj šator na gori Gileadu."

²⁶ I reče Laban Jakovu: “Što učini? Ti me prevari i odvede moje kćeri kao ratne zarobljenice."

²⁷ Zašto tajno pobježe i pokrade me? Niti mi što reče da te ispratim s radošću i pjesmom, s bubnjevima i harfama!"

²⁸ Niti mi dade da izljubim na rastanku svoje unuke i svoje kćeri. Doista, ludo si radio."

²⁹ Mogao bih sada da s vama zlo postupam. Ali Bog oca tvojega prošle noći reče mi: Pazi da ne govoriš s Jakovom ni dobro ni zlo!"

³⁰ Pa dobro, eto otišao si, jer si se zaželio očeve kuće. Ali zašto mi ukrade moje bogove?”"

³¹ Jakov odgovori Labanu: “Jest, bojao sam se jer sam mislio da bi mi ti mogao oteti svoje kćeri."

³² A u koga nađeš svoje bogove taj neka ne živi više! Pretraži samo pred našim rođacima sve što imam kod sebe, pa ih uzmi sebi!” Jakov, naime, nije znao da ih je Rahela bila ukrala."

³³ Laban uđe u šator Jakovljev i u šator Lein i u šator obiju sluškinja, ali ne nađe ništa. Izađe iz šatora Leina i uđe u šator Rahelin."

³⁴ A Rahela je bila uzela kućne idole, pa ih stavila pod samar svoje deve i sjela na njih. I Laban pretraži sav šator, a ne nađe ništa."

³⁵ A ona reče svome ocu: “Nemoj mi zamjeriti, gospodaru, što ti ne mogu ustati, jer je meni što u žena biva!” On je tražio dalje, ali ne nađe kućnih bogova."

³⁶ Tada se razljuti Jakov i udari na Labana. Ovako progovori Labanu: “Koja je moja krivnja i koji moj prekršaj da me tako žestoko progoniš?"

³⁷ Sve si mi, eto, stvari prekopao, pa što si našao iz svoje kuće? Daj stavi sve pred svoje i moje rođake! Oni neka prosude tko od nas dvojice ima pravo!"

³⁸ Ima već dvadeset godina što sam bio kod tebe. Ovce i koze tvoje nikad se ne izjaloviše, i nikad ne pojedoh tvojega ovna."

³⁹ Što bi zvijer rastrgala, nikad ti ne donesoh. Sam bih uvijek podmirio štetu. Od mene si utjerivao što bi mi bilo ukradeno danju ili noću."

⁴⁰ Danju me ubijala žega, a noću mraz. San nije dolazio na moje oči."

⁴¹ Dvadeset, eto, godina služio sam u tvojoj kući, četrnćst godina za dvije tvoje kćeri i šest godina za tvoju stoku, a plaću si mi mijenjao deset puta."

⁴² Da nije bio za me Bog oca mojega, Bog Abrahamov, kojega štuje i Izak, ti bi me zaista sada otpustio praznih ruku. Ali je Bog vidio moju nevolju i trud mojih ruku, pa je prošle noći presudio.”"

⁴³ Laban odvrati Jakovu: “Moje su kćeri, moja su djeca, i moja je stoka, ukratko sve što vidiš jest moje. Pa što da učinim danas svojim kćerima ili njihovoj djeci koju rodiše?"

⁴⁴ Hajde da sklopimo savez, ja i ti! To neka bude za svjedočanstvo između mene i tebe!”"

⁴⁵ Tada uze Jakov kamen i postavi ga kao spomenik."

⁴⁶ I Jakov zapovjedi svojima: “Nakupite kamenja!” I nakupiše kamenja i podigoše gomilu. Tada održaše gozbu tamo, na gomili kamenja."

⁴⁷ Laban je nazva Jegar Sahaduta, a Jakov je nazva Gal-ed."

⁴⁸ Laban reče: “Ova je gomila kamenja danas svjedok između mene i tebe.” Zato joj je dano ime Gal-ed"

⁴⁹ i Mispa, jer reče: “Neka bude Gospodin stražar između mene i tebe, kad se rastadosmo!"

⁵⁰ Ako bi zlo postupao s mojim ili bi uzeo još druge žene uz moje kćeri, onda pomisli, makar inače i nije nitko uz nas, da je Bog svjedok između mene i tebe!”"

⁵¹ Dalje reče Laban Jakovu: “Eto, ova gomila kamenja i ovaj spomenik što ga postavih između mene i tebe:"

⁵² svjedok neka bude ova gomila kamenja, i svjedok neka bude ovaj spomenik da ni ja ne smijem preko ove gomile i ovoga spomenika prijeći k tebi, a niti ti smiješ preko ove gomile kamenja i ovoga spomenika prijeći k meni u zloj namjeri."

⁵³ Bog Abrahamov i Bog Nahorov, Bog njihovih otaca, neka bude sudac među nama!” Tada se zakune Jakov onim kojega je štovao njegov otac Izak."

⁵⁴ Nato prinese Jakov na gori žrtvu klanicu i pozva svoje da održe gozbu. Tako održaše oni gozbu i ostadoše preko noći na gori."

32

¹ Drugoga jutra rano izljubi Laban svoje unuke i kćeri i dade im svoj blagoslov. Potom ode Laban i vrati se kući."

² I Jakov ode svojim putem. Tada ga sretoše anđeli Božji."

³ Kad ih Jakov ugleda, povika: “Ovo je tabor Božji.” Zato prozva ono mjesto Mahanajim."

⁴ Nato posla Jakov pred sobom glasnike k svojemu bratu Ezavu u zemlju Seir, u edomsku pokrajinu,"

⁵ i naloži im: “Ovako recite mom gospodaru Ezavu: Sluga tvoj Jakov poručuje ti ovo: Boravio sam i dosad se zadržao kod Labana."

⁶ Tamo sam stekao volova, magaraca, stoke, sluge i sluškinje. Tako poručujem svom gospodaru da bih našao milost u očima njegovim.”"

⁷ Glasnici se vratiše k Jakovu i javiše: “Dođosmo k tvome bratu Ezavu; on ti ide ususret, i to s četiri stotine momaka.” ""

⁸ Tada se Jakov jako uplaši, i obuze ga briga. Zato razdijeli ljude što ih je imao sa sobom, i stoku, i goveda, i deve u dva tabora."

⁹ Pomisli: Ako Ezav napadne jedan tabor i svlada ga, drugi će tabor moći umaknuti."

¹⁰ Tada se pomoli Jakov: “Bože oca mojega Abrahama! Bože oca mojega Izaka! Gospodine, koji si mi kazao: Vrati se u domovinu i k rodbini i ja ću gledati da ti bude dobro!"

¹¹ Nisam vrijedan svih milosti i sve vjernosti što si je iskazao svojemu sluzi. Jer samo sa štapom putničkim prekoračih Jordan tamo, a sad posjedujem dva tabora."

¹² Ah, izbavi me iz ruke mog brata, iz ruke Ezavove; jer se bojim da ne dođe i ne pobije nas, majke s djecom!""

¹³ Ali ti si obećao: Ja ću gledati da ti bude dobro i učinit ću da tvojega potomstva bude kao pijeska u moru, što se ne može izbrojiti zbog množine.”"

¹⁴ One noći tamo prenoći. Potom izabra od imutka dar za svojega brata Ezava:"

¹⁵ Dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;""

¹⁶ trideset deva dojilica s mladima njihovim, četrdeset mladih krava i deset mladih bikova, dvadeset magarica i deset magaradi."

¹⁷ Predade ih svojim slugama, svako stado posebno, i zapovjedi im: “Idite naprijed preda mnom i ostavite prostora između jednoga i drugoga stada!”"

¹⁸ Prvomu dade ovaj naputak: “Kad te susretne moj brat, Ezav, pa te upita: čiji si i kamo ćeš, i čije su te životinje pred tobom?,"

¹⁹ ti reci: Ja sam sluga tvoga sluge Jakova. Ovo šalje na dar svom gospodaru Ezavu; on sam dolazi odmah za nama.” ""

²⁰ Tako i drugomu i trećemu i svima što su gonili stado dade naputak: “Kako, eto, naredih, tako recite Ezavu kad ga susretnete!"

²¹ I kažite: Sluga tvoj Jakov dolazi odmah za nama.” Mislio je, naime: “Darom što ide preda mnom umirit ću ga. Onda istom stupit ću mu pred oči. Možda me tada ljubazno primi.”"

²² Tako ode dar naprijed pred njim, a on sam ostade one noći u taboru."

²³ Ipak se diže još one noći, uze obje žene i obje sluškinje i jedanćst sinova i prijeđe gaz Jaboka."

²⁴ Uze ih, prevede ih preko rijeke i ostalo onda svoje imanje prenese prijeko."

²⁵ Jakov ostade sam. Tada se jedan čovjek borio s njim sve do svitanja."

²⁶ I kad ovaj vidje da ga ne može nadjačati, udari ga po bedru te se Jakovu iščaši kuk, kad se s njim borio."

²⁷ Tada reče onaj: “Pusti me; jer je zora već svanula!” Ali on odgovori: “Ne puštam te dok me ne blagosloviš.” ""

²⁸ Onaj ga upita: “Kako se zoveš?” On odgovori: “Jakov.”"

²⁹ A onaj mu reče: “Odsad se ne ćeš više zvati Jakov, nego Izrćl; jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadjačao si.” ""

³⁰ Tada zamoli Jakov: “Kaži mi svoje ime!” On odgovori: “Što me pitaš za moje ime?” I onda ga ondje blagoslovi."

³¹ Jakov prozva ono mjesto Penuel; “jer”, reče on, “vidjeh Boga licem u lice, a ipak ostadoh na životu.” ""

³² Sunce je pred njim izašlo kad ostavi za sobom Penuel. A hramao je zbog kuka."

³³ Zato Izrćlovi sinovi sve do dana današnjega ne jedu bedreni mišić, jer udari Jakova po bedrenom kuku."

33

¹ Kad Jakov podiže oči i vidje Ezava s četiri stotine ljudi, razdijeli djecu Lei i Raheli i objema sluškinjama."

² Sprijeda postavi sluškinje i njihovu djecu, za njima Leu i njezinu djecu, a na kraju Rahelu s Josipom."

³ A sam pođe pred njima i nakloni se sedam puta do zemlje, dok se ne približi svom bratu."

⁴ Ezav mu pohita ususret, zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga, i zaplakaše obojica."

⁵ Kad onda podiže svoje oči i ugleda žene i djecu, upita: “Tko su ti ovi?” Odgovori: “To su djeca što ih Bog darova tvojemu sluzi.”"

⁶ Pristupiše sluškinje s djecom i nakloniše se."

⁷ Tad pristupi i Lea s djecom i nakloni se. Na kraju pristupiše Josip i Rahela i nakloniše se."

⁸ On upita: “Što si htio s tom čitavom četom, koju susretoh?” On odgovori: “Htio sam time naći milost u očima svoga gospodara.”"

⁹ Ezav reče: “Imam dosta, dragi brate! Zadrži što je tvoje!”"

¹⁰ Ali Jakov odvrati: “Ne, ako sam našao milost u tvojim očima, onda primi dar od mene! Jer gledam u tvoje lice kao što se gleda u lice kojega nebesnika, i ti me tako lijepo dočeka."

¹¹ Primi dakle moj pozdravni dar što ti je doveden! Jer Bog me obilato blagoslovi, i imam svega dosta.” I prisili ga te primi."

¹² Potom on reče: “Hajde ustanimo i pođimo dalje! Ići ću i ja s tobom.”"

¹³ Ali mu ovaj odvrati: “Vidi sam moj gospodar da su djeca još nejaka. A imam na svojoj brizi i ovce dojilice i goveda. Ako ih samo jedan dan više gonim, izginut će mi sve stado."

¹⁴ Pa neka ide gospodar moj pred svojim slugom! Ja ću tad polako ići, koliko može stado što ga gonim, i koliko mogu nejaka djeca, dok dođem k svojemu gospodaru u Seir.”"

¹⁵ Ezav odvrati: “Pa da ti barem ostavim nekoliko ljudi što me prate.” Ali on reče: “čemu to? Zadovoljan sam što sam našao milost u očima svojega gospodara!”"

¹⁶ Tako se Ezav vrati istoga dana svojim putem u Seir."

¹⁷ A Jakov ode dalje u Sukot i načini sebi kuću, a za stoku svoju načini staje. Zato se nazva ono mjesto Sukot."

¹⁸ Na povratku iz Padan Arama dođe Jakov zdravo i u grad Šekem, koji je u zemlji kanaanskoj, i ušatori se istočno od grada."

¹⁹ A komad zemlje na kojem razape svoj šator kupi od sinova Hamora, gospodara u Šekemu, za sto kesita."

²⁰ Tamo načini žrtvenik i nazva ga “El je Bog Izrćlov.”"

34

¹ Dina, koju je Lea rodila Jakovu, izađe jednoga dana da gleda kćeri te zemlje."

² A ugleda je Šekem, sin Hivijca Hamora, kneza te zemlje, i ugrabi je i silova je."

³ I prionu njegovo srce za kćer Jakovljevu Dinu; on zavolje djevojku pa joj se udvarao.""

⁴ Zato zamoli Šekem svog oca Hamora: “Zaprosi mi tu djevojku, da mi bude žena!”"

⁵ I Jakov dozna da je oskvrnjena njegova kći Dina. Ali jer su sinovi njegovi bili u polju kod stoke, on je šutio dok se oni ne vrate."

⁶ Otac Šekemov dođe dakle k Jakovu da s njim porazgovara."

⁷ Kad Jakovljevi sinovi dođoše kući iz polja i čuše što se dogodilo, muka bi ljudima i vrlo se razgnjeviše; jer onaj nanese veliku sramotu Izrćlu time što oskvrnu Jakovljevu kćer. Tako se što nije smjelo dogoditi. ""

⁸ Hamor im predloži ovo: “Srce mojega sina Šekema prionu za vašu kćer. Pa dajte mu je za ženu!"

⁹ Sprijateljite se s nama! Kćeri udajite za nas i našim se ženite!"

¹⁰ Prebivajte kod nas. Zemlja neka vam stoji otvorena! Ostanite ovdje, idite slobodno po njoj i naselite se u njoj!”"

¹¹ Dalje reče Šekem njezinu ocu i braći: “Da bih ipak našao milost u vašim očima, što zatražite od mene dat ću vam."

¹² Zaištite od mene koliko god hoćete otkupa i ženidbenih darova, ja ću vam dati što vi od mene zahtijevate. Samo mi dajte djevojku za ženu!”"

¹³ Tada Jakovljevi sinovi dadoše Šekemu i njegovu ocu Hamoru lukav odgovor, a rekoše tako jer onaj oskvrnu njihovu sestru Dinu."

¹⁴ Oni im, naime, rekoše: “Ne možemo na to pristati da sestru svoja damo čovjeku koji nije obrezan; jer je to nas sramota.""

¹⁵ Mi možemo ispuniti vašu želju samo pod uvjetom da se sve muško u vas da obrezati."

¹⁶ Onda ćemo vam davati svoje kćeri i uzimati sebi vaše kćeri i prebivati kod vas i postati s vama jedan narod."

¹⁷ Ako li ne ćete pristati na naš prijedlog, da se date obrezati, onda ćemo uzeti svoju kćer i otići.”"

¹⁸ Njihov se prijedlog svidje Hamoru i Šekemu, sinu Hamorovu."

¹⁹ I mladi se čovjek nije skanjivao da prijedlog izvrši; jer je volio Jakovljevu kćer i bio je najugledniji u svoj svojoj kući. ""

²⁰ I otidoše Hamor i njegov sin Šekem ka gradskim vratima i rekoše ljudima svojega grada:"

²¹ ”Ovi su ljudi miroljubivi prema nama. Pa neka ostanu i stanuju u zemlji i neka slobodno idu po njoj. Zemlja ima na sve strane dosta prostora za njih. Njihove kćeri uzimat ćemo sebi za žene i davat ćemo im za to svoje kćeri."

²² A ljudi će pristati da se nastane među nama i da postanu s nama jedan narod samo pod uvjetom da se među nama sve što je muško da obrezati, kao što su oni sami obrezani."

²³ Njihova stada i njihovo imanje i sva njihova goveda ? ne će li nam onda dobro doći? Udovoljimo im dakle, da ostanu i nastane se kod nas!”"

²⁴ I poslušaše Hamora i njegova sina Šekema svi koji izađoše na gradska vrata. Svi muževi, svi što izađoše na gradska vrata, dadoše se obrezati."

²⁵ A treći dan, kad su oni ležali u groznici od rane, uzeše oba Jakovljeva sina, Šimun i Levi, braća Dinina, svaki svoj mač, navališe na grad koji nije ništa zlo slutio i poubijaše sve muževe."

²⁶ Ubiše i Hamora i sina mu Šekema mačem, uzeše Dinu iz kuće Šekemove i otiđoše."

²⁷ Ostali sinovi Jakovljevi navališe na pobijene i oplijeniše grad, jer oskvrnuše njihovu sestru."

²⁸ Uzeše njihove ovce, goveda i magarce, sve što je bilo u gradu i u polju."

²⁹ Sve njihovo imanje i svu njihovu djecu i žene pohvataše i odvedoše i ugrabiše sve što je bilo u kućama."

³⁰ Ali Jakov reče Šimunu i Leviju: “Baciste me u nesreću, jer me omraženim učiniste stanovnicima ove zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ja imam samo malo ljudi. Ako se oni dignu na me, ubit će me i onda sam propao, ja i moja kuća.”"

³¹ A oni odgovoriše: “A je li on smio postupati s našom sestrom kao s kakvom bludnicom?”"

35

¹ Bog zapovjedi Jakovu: “Ustani, uzađi u Betel, nastani se tamo i načini ondje žrtvenik Bogu koji ti se prikaza kad si bježao pred svojim bratom Ezavom!”"

² I Jakov zapovjedi obitelji i svima koji su bili s njim: “Uklonite tuđe bogove što ih imate kod sebe, očistite se i obucite druge haljine!"

³ Onda ćemo se dignuti i poći gore u Betel. Tamo ću načiniti žrtvenik Bogu koji me je uslišao u vrijeme moje nevolje i bio sa mnom na putu kojim sam išao.”"

⁴ Tada predadoše Jakovu sve tuđe bogove što su ih imali kod sebe i naušnice što su ih nosili na svojim ušima, i Jakov ih zakopa pod hrastom što stoji kod Šekema."

⁵ Onda se digoše. A strah veoma velik ušao je u sve gradove uokolo te nisu progonili Jakovljeve sinove."

⁶ Tako Jakov i sva čeljad što je bila s njim stigoše u Luz, to je Betel, što leži u kanaanskoj zemlji."

⁷ Ondje načini žrtvenik i nazva to mjesto El Betel, jer mu se tamo bio prikazao Bog kad je bježao pred svojim bratom."

⁸ Tada umre Debora, dojkinja Rebekina, i pokopaše je ispod Betela pod hrastom koji se otad zove tužni hrast."

⁹ Bog se javi Jakovu po drugi put otkako se vratio iz Padan Arama, i blagoslovi ga."

¹⁰ Reče mu Bog: “Ime je tvoje Jakov; ali se ne zovi više Jakov, nego Izrćl neka bude tvoje ime!” Tako mu nadjenu ime Izrćl.""

¹¹ Još mu reče Bog: “Ja sam El Šadaj, Bog svemogući. Plodi se i množi se! Narod, jest, mnoštvo naroda neka od tebe nastane, i kraljevi neka iz tebe izađu!"

¹² Zemlju, koju sam dao Abrahamu i Izaku, dat ću i tebi. Potomcima ću tvojim dati ovu zemlju.”"

¹³ I Bog ode od njega s mjesta gdje je s njim govorio."

¹⁴ Jakov postavi spomenik na mjestu gdje je s njim govorio, spomenik od kamena, izli na nj tekuću žrtvu i poulji ga."

¹⁵ Jakov prozva mjesto gdje je Bog govorio s njim Betel."

¹⁶ I otiđoše od Betela dalje. A kad više nije bilo daleko do Efrate, napadoše Rahelu porođajni bolovi i imala je težak porođaj."

¹⁷ I kad se je pri porođaju tako veoma mučila, reče joj babica: “Utješi se! I sada imaš sina!”"

¹⁸ A kad je izlazila njezina duša, jer je umirala, nazva ga ona Ben Oni; ali mu otac njegov nadjenu ime Benjamin. ""

¹⁹ Tako umre Rahela, i pokopaše je na putu u Efratu, to je Betlehem."

²⁰ Jakov postavi spomenik od kamena na njezin grob. To je nadgrobni Rahelin spomenik sve do dana današnjega."

²¹ Tada ode Izrćl dalje i razape svoj šator s onu stranu Migdal-Edera."

²² I dok je Izrćl boravio u tom kraju, ode Ruben i leže s Bilhom, priležnicom svojega oca, i to sazna Izrćl. Sinova Jakovljevih bilo je dvanćst:"

²³ Sinovi Leini: Ruben, prvorođenac Jakovljev, i Šimun, Levi, Juda, Jisakar i Zebulun."

²⁴ Sinovi Rahelini: Josip i Benjamin."

²⁵ Sinovi Bilhe, sluškinje Raheline: Dan i Naftali."

²⁶ Sinovi Zilpe, sluškinje Leine: Gad i Ašer. To su dakle sinovi Jakovljevi, što mu se rodiše u Padan Aramu."

²⁷ Tada Jakov dođe svom ocu Izaku u Mamre, u Kirjat-Arbu, to je Hebron, gdje su kao došljaci boravili Abraham i Izak."

²⁸ Izakovih dana života bilo je sto i osamdeset godina."

²⁹ Potom preminu Izak. Umre i bi, star i sit života, pridružen svojim ocima. Pokopaše ga njegovi sinovi Ezav i Jakov."

36

¹ Slijede potomci Ezava, koji se zvao i Edom."

² Ezav uze sebi svoje žene između kćeri kanaanskih: Adu, kćer Hetita Elona, Oholibamu, kćer Ane, unuku Horijca Sibeona."

³ I Basematu, Jišmćlovu kćer, sestru Nebajotovu."

⁴ Ada rodi Ezavu Elifaza, i Basemata rodi Reuela."

⁵ Oholibama rodi Jeuša, Jalama i Koraha. To su sinovi Ezava, koji mu se rodiše u zemlji kanaanskoj."

⁶ Ezav uze svoje žene, sinove i kćeri i sve ljude iz svoje kuće, stado, svu svoju stoku i sve imanje, što ga steče u kanaanskoj zemlji, pa ode od brata Jakova u drugu zemlju,"

⁷ jer im je imutak bio vrlo velik te nisu mogli ostati zajedno, i zemlja u kojoj su boravili nije im bila dovoljna za njihova stada."

⁸ Tako se Izak naseli na gori Seiru. Ezav se zove i Edom."

⁹ Sljedeći su potomci Ezava, oca Edomaca, na gori Seiru."

¹⁰ Ovo su imena sinova Ezavovih: Elifaz, sin Ade, žene Ezavove; Reuel, sin Basemate, žene Ezavove.""

¹¹ Sinovi Elifazovi bili su: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenez."

¹² Timna je bila priležnica Elifazu, Ezavovu sinu; ona rodi Elifazu Amaleka. To su potomci Ade, žene Ezavove.""

¹³ Sinovi Reuelovi su ovi: Nahat, Zerah, Šama i Miza. To su potomci Basemate, Ezavove žene."

¹⁴ I ovo su sinovi Oholibame, Ezavove žene, kćeri Ane, unuke Sibeonove, žene Ezavove; ona rodi Ezavu Jeuša, Jalama i Koraha.""

¹⁵ Sljedeći su knezovi potomaka Ezavovih: sinovi Elifaza, prvorođenca Ezavova, bili su knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz,"

¹⁶ knez Korah, knez Gatam, knez Amalek. To su knezovi što izlaze od Elifaza u edomskoj zemlji. To su potomci Adini."

¹⁷ I sljedeći su sinovi Reuela, Ezavova sina: knez Nahat, knez Zerah, knez Šama, knez Miza. To su knezovi što izlaze od Rahuela u edomskoj zemlji. To su potomci Basemate, žene Ezavove."

¹⁸ I sljedeći su sinovi Oholibame, Ezavove žene: knez Jeuš, knez Jalam, knez Korah. To su knezovi što izlaze od Oholibame, kćeri Anine, Ezavove žene."

¹⁹ To su sinovi Ezavovi i to njihovi knezovi. To je Edom."

²⁰ Sljedeći su sinovi Seira, Horijca, prastanovnici zemlje: Lotan, Šobal, Sibeon, Ana,"

²¹ Dišon, Eser i Dišan. To su knezovi Horeja, sinovi Seirovi u edomskoj zemlji."

²² Sinovi Lotanovi jesu: Hori i Hemam, a sestra Lotanova Timna."

²³ I ovo su sinovi Šobalovi: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam."

²⁴ Sljedeći su sinovi Sibeonovi: Aja i Ana. To je isti Ana koji nađe vruća vrela u pustinji kad je pasao magarca svojega oca Sibeona."

²⁵ I sljedeći su djeca Anina: Dišon i Oholibama, kći Anina."

²⁶ I sljedeći su sinovi Dišonovi: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran."

²⁷ Sljedeći su sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan."

²⁸ Sljedeći su sinovi Dišanovi: Uz i Aran."

²⁹ Sljedeći su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez Šobal, knez Sibeon, knez Ana,"

³⁰ knez Dišon, knez Eser, knez Dišan. To su knezovi Horijaca po njihovim obiteljima u seirskoj zemlji."

³¹ Slijede kraljevi koji su vladali u edomskoj zemlji prije nego zavlada kralj Izrćlovih sinova."

³² Kralj u Edomu bio je Bela, sin Beorov, a ime prijestolnice bilo je Dinhaba."

³³ Kad umre Bela, mjesto njega postade kralj Jobab, sin Zeraha iz Bosre."

³⁴ Kad umre Jobab, umjesto njega postade kralj Hušam iz zemlje Temanaca."

³⁵ Kad umre Hušam, umjesto njega postade kralj Hadad, sin Bedadov, koji pobi Midjance na moapskoj visoravni, a ime prijestolnice bilo je Avit."

³⁶ Kad umre Hadad, umjesto njega postade kralj Samla iz Masreke."

³⁷ Kad umre Samla, umjesto njega postade kralj Šaul iz Rehobota na rijeci."

³⁸ Kad umre Šaul, umjesto njega postade kralj Baal Hanan, Akborov sin."

³⁹ Kad umre Baal Hanan, sin Akborov, umjesto njega postade kralj Hadar, a ime prijestolnice bilo je Pai; njegova žena zvala se Mehetabela; ona je bila kći Matrede, kćeri Me Zahaba. ""

⁴⁰ Sljedeća su imena Ezavovih knezova po njihovim rodovima, po njihovim mjestima i s imenima njihovim: knez Timna, knez Alva, knez Jetet,"

⁴¹ knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,"

⁴² knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar,"

⁴³ knez Magdiel, knez Iram. To su knezovi Edomovi po njihovim prebivalištima u zemlji što su je bili zaposjeli. To je rodovnik Ezava, oca Edomaca."

37

¹ Jakov se nastani u zemlji u kojoj su boravili njegovi oci kao došljaci, u kanaanskoj zemlji."

² Ovo je povijest Jakovljeve obitelji: Josip, mladić od sedamnćst godina, čuvao je ovce s braćom pomažući sinovima Bilhe i Zilpe, ženâ svoga oca. I Josip bi javljao ocu što bi se o njemu zlo govorilo."

³ A Izrćl je volio Josipa više nego sve svoje sinove jer mu se bio rodio u njegovoj starosti, i tako mu skroji dugačku haljinu."

⁴ I kad su njegova braća vidjela da ga njihov otac više voli nego svu njegovu braću, zamrziše ga, te nisu mogli s njim ljubaznu riječ progovoriti."

⁵ Jedanput usnu Josip san i pripovjedi ga svojoj braći. I oni ga još više zamrziše."

⁶ On im je pripovijedao: “ čujte kakav sam imao san!"

⁷ Pomislite! Vezali smo snoplje u polju. I moj se snop uspravi i ostade stojeći, a vaši se snopovi postave uokolo i klanjaju se mojemu snopu.”"

⁸ Tada mu braća njegova rekoše: “Ti još hoćeš biti kralj nad nama i vladati nam?” Onda ga još više zamrziše zbog njegovih snova i njegovih riječi."

⁹ Drugi put usnu opet san i pripovjedi ga svojoj braći. Reče: “čujte! Usnuo sam opet san: Sunce, mjesec i jedanćst zvijezda meni su se klanjali.”"

¹⁰ Kad je to pripovjedio ocu i braći, ukori ga njegov otac i reče mu: “Kakav je to san što si ga imao? Zar da ja, tvoja mati i tvoja braća dođemo i da se pred tobom na tlo bacimo?”"

¹¹ I otad su mu bila braća zavidna, ali otac je to pamtio."

¹² I kad jedanput njegova braća otiđoše da pasu očeve ovce kod Šekema,"

¹³ reče Izrćl Josipu: “Braća tvoja čuvaju ovce kod Šekema. Dođi, poslat ću te njima!” On mu odgovori: “Evo me!”"

¹⁴ Tada mu reče: “Hajde i vidi kako je tvojoj braći i kako je stadu, i javi mi!” Tako ga posla iz doline hebronske, i on dođe u Šekem."

¹⁵ I neki čovjek nađe ga gdje luta po polju i zapita ga: “Što tražiš?”"

¹⁶ On odgovori: “Tražim braću; pa reci mi gdje sad čuvaju stado!” ""

¹⁷ čovjek odgovori: “Otišli su dalje odavle; čuo sam gdje rekoše: Poći ćemo u Dotan.” I ode Josip za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.""

¹⁸ Oni ga ugledaše izdaleka i, prije nego im se približi, skovaše lukavu osnovu protiv njega, da ga ubiju."

¹⁹ Rekoše jedan drugomu: “Eno dolazi sanjar!"

²⁰ Hajde da ga bacimo u jedan zdenac, pa ćemo tad reći da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova.”"

²¹ Kad je to čuo Ruben, pokuša ga izbaviti iz njihovih ruku i reče: “Ne ćemo ga ubijati.”"

²² I Ruben ih je nagovarao: “Ne prolijevajte krvi! Bacite ga tamo u zdenac u pustinji, ali ne dižite ruke na nj!” Tako ga htjede izbaviti iz njihove ruke i vratiti ga opet njegovu ocu."

²³ I čim Josip dođe k braći, svukoše Josipu haljinu, dugačku haljinu koju je imao na sebi,"

²⁴ zgrabiše ga i baciše ga u zdenac. A bunar je bio prazan. Nije bilo u njemu vode."

²⁵ Tada sjedoše da ručaju. Kad podigoše svoje oči i pogledaše, a to dolazi gomila Jišmćlaca tamo od Gileada. Deve su im bile natovarene gumom, balzamom i smirnom; putovali su da to donesu u Egipat. ""

²⁶ Juda reče svojoj braći: “Kakva nam korist ako ubijemo brata i sakrijemo njegovu krv?"

²⁷ Hajde da ga prodamo Jišmćlcima i da ne dižemo na nj ruke! Jer brat je naš, naše meso.” Braća pristadoše."

²⁸ I kad su trgovci midjanski prolazili, izvadiše Josipa iz zdenca i prodadoše Josipa Jišmćlcima za dvadeset srebrnjaka. Oni odvedoše Josipa u Egipat."

²⁹ Kad je Ruben opet došao k zdencu, nije više bilo Josipa u zdencu. On razdera svoje haljine,"

³⁰ vrati sa k braći i reče: “Dječaka nema više ondje! Kamo ću ja sada?”"

³¹ A oni uzeše Josipovu haljinu, zaklaše jare i zamočiše haljinu u krv."

³² Tada poslaše dugačku haljinu svojemu ocu i poručiše mu: “To nađosmo; vidi je li to haljina tvoga sina ili nije!”""

³³ Kad ju on izbliza pogledao, povika: “Haljina je to moga sina. Divlja ga je zvijer proždrla! Rastrgan, rastrgan je Josip!”"

³⁴ I Jakov rastrga svoje haljine i zaogrnu svoja leđa kostrijetom i tugovao je za sinom dugo vremena."

³⁵ Gledali su, doduše, svi sinovi i kćeri da ga utješe, ali se on nije dao utješiti i reče: “Ne! S tugom ću sići k svojemu sinu u carstvo mrtvih.” Tako ga je oplakivao njegov otac."

³⁶ A Midjanci ga prodadoše u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku tjelesne straže."

38

¹ U ono vrijeme ode Juda od svoje braće i razape svoj šator kod nekoga čovjeka iz Adulama po imenu Hir."

² Tamo vidje Juda kćer nekog Kanaanca koji se zvao Šua; on je uze za ženu i živio je s njom.""

³ Ona zatrudnje i rodi sina kojemu on nadjenu ime Er."

⁴ Tada ona opet zatrudnje i rodi sina, kojemu ona nadjenu ime Onan."

⁵ Nato ona rodi sina kojemu ona nadjenu ime Šela. Bila je u Kezibu kada ga je rodila."

⁶ I Juda uze za prvorođenca Era ženu po imenu Tamaru."

⁷ Ali Er, Judin prvorođenac, ne svidje se Gospodinu i zato pusti Gospodin da umre."

⁸ Tada reče Juda Onanu: “Živi sa ženom svojega brata. čini dužnost djevera, da pribaviš potomke svojemu bratu!”"

⁹ A jer je znao Onan da djeca ne bi pripadala njemu, prosipao bi Onan sjeme na zemlju kad bi bio sa ženom svojega brata, da ne da potomaka svojemu bratu."

¹⁰ A Gospodinu je bilo mrsko što je činio pa zato pusti da i on umre."

¹¹ I reče Juda svojoj snahi Tamari: “Prebivaj kao udovica u kući svojega oca, dok poodraste moj sin Šela!” On se je naime bojao da bi mogao i ovaj umrijeti kao njegova braća. Tako ode Tamara i prebivala je u očevoj kući."

¹² A kad prođe dugo vremena, umre Šuina kći, Judina žena. Nakon što Juda održa vrijeme žalovanja, zaputi se sa svojim prijateljem Hirom iz Adulama u Timnu, kako bi dao ostrići svoje ovce."

¹³ I kad se javilo Tamari: “Upravo ide tvoj svekar u Tamnu da striže ovce,”"

¹⁴ skine ona sa sebe udovičku odjeću, uze pokrivalo i pokri lice. Tada sjede tamo gdje se ide u Enajim, koji je na putu u Tamnu. Ona je naime vidjela da je Šela bio odrastao, a nju ne udaše za njega."

¹⁵ Kad je tako vidje Juda, pomisli da je bludnica; jer je bila pokrila lice. ""

¹⁶ On skrenu s puta k njoj i reče: “Slušaj, ugodi mi!” Nije znao da mu je to bila snaha. Ona reče: “Što ćeš mi dati da ti ugodim?”"

¹⁷ On odgovori: “Poslat ću ti jare od stada.” Ona odvrati: “Ali daj mi zalog dokle ga pošalješ.”"

¹⁸ On upita: “Kakav zalog da ti dam?” Ona odgovori: “Svoj pečatni prsten, svoju vrpcu i svoj štap, što ti je u ruci.” Dade joj, i bio je s njom, i ona zatrudnje od njega."

¹⁹ I ona ustade i ode odatle, skine pokrivalo sa sebe i obuče opet svoju udovičku odjeću."

²⁰ Juda posla jare po svom prijatelju iz Adulama, da natrag dobije od žene zalog; ali je on ne nađe. ""

²¹ Pitao je ljude iz njezina mjesta: “Gdje je ona bludnica što obično sjedi u Enajimu na putu?” A oni mu odgovoriše: “Nije ovdje bilo bludnice.”"

²² I vrati se on k Judi i reče: “Ne nađoh je, a ljudi mi u mjestu potvrdiše: Nije ovdje bilo bludnice.”"

²³ Juda odvrati: “Neka joj bude! Samo da se ne osramotimo! Eto, ja joj poslah jare, a ti je ne nađe!”"

²⁴ Jedno tri mjeseca poslije dojaviše Judi: “Snaha tvoja Tamara zabludi i od svog bluda zatrudnje.” Juda zapovjedi: “Izvedite je van! Neka se spali!”"

²⁵ Kad je htjedoše povesti van, posla ih ona k svomu svekru i poruči mu: “S čovjekom čije su ove stvari zatrudnjela sam.” I još mu poruči: “Pogledaj samo čiji je taj pečatni prsten, ta vrpca i taj štap!”"

²⁶ Kad Juda pogleda te stvari, reče: “Ona je u pravu protiv mene. Zašto je ne dadoh svomu sinu Šeli za ženu.” Otad nije više općio s njom."

²⁷ I kad dođe vrijeme da rodi, a ono blizanci u njezinu krilu."

²⁸ Kad je rađala, jedan pruži ruku. Babica uze crven konac, priveza ga oko njegove ruke i reče: “Ovaj izađe prvi na svijet.”"

²⁹ Ali on povuče natrag svoju ruku i brat se njegov pojavi. Tada reče ona: “Zašto sebi načini proder?” I zato ga nazvaše Peres."

³⁰ Nato se pojavi njegov brat, na čijoj je ruci bio crveni konac; i nazvaše ga Zerah. ""

39

¹ Josipa, dakle, dovedoše u Egipat. I Potifar, faraonov dvoranin, zapovjednik tjelesne straže, Egipćanin, kupi ga od Jišmćlaca koji ga tamo dovedoše."

² A Gospodin je bio s Josipom te mu je sve išlo za rukom. Ostade tako u kući svoga gospodara Egipćanina."

³ Gospodar vidje da je Gospodin s njim i da je Gospodin po njegovoj ruci davao uspjeh svim njegovim djelima"

⁴ i Josip nađe milost u njegovim očima; smio ga je dvoriti, i on ga postavi za upravitelja svoje kuće i povjeri mu sve svoje imanje.""

⁵ I otkad ga je bio postavio za upravitelja svoje kuće i svega imanja, otad je blagoslivljao Gospodin kuću tome Egipćaninu zbog Josipa, i Gospodnji je blagoslov bio na svemu što je imao u kući i u polju."

⁶ Zato povjeri sve svoje imanje Josipovim rukama i uz njega nije se više brinuo ni za što, osim za jelo što bi ga blagovao. A Josip je bio krasna stasa i lijepa lica."

⁷ Nakon nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reče mu: “Dođi k meni!”"

⁸ Ali se on opre i reče ženi svoga gospodara: “Eto, moj gospodar ne brine se uza me ni za što u kući i sve mi svoje imanje povjeri."

⁹ Sam nije veći od mene u ovoj kući i ništa mi ne uskrati osim tebe, jer si mu žena. Pa kako bih sad ja učinio tako grdno zlo i Bogu tako sagriješio?”"

¹⁰ I premda je ona dan za danom navaljivala na Josipa, on je ne posluša i ne pođe k njoj i ne sagriješi s njom."

¹¹ A kad jednoga dana on dođe u kuću, da napravi svoj posao, a nije bilo nikoga od ukućana unutra,"

¹² uhvati ga ona za haljinu i reče: “Ugodi mi!” A on pusti svoju haljinu u njezinoj ruci, pobježe i otrča van."

¹³ Kad ona vidje da je ostavio haljinu u njezinoj ruci i pobjegao,"

¹⁴ viknu svojim ukućanima i reče im: “Vidite! Dovede nam Hebrejca da šalu zbija s nama. On uđe k meni da me navede na zlo; a ja glasno povikah.""

¹⁵ A kad je on čuo da sam glasno povikala, ostavi svoju haljinu kod mene, pobježe i otrča van.”"

¹⁶ I ona stavi njegovu haljinu uza se, dok njegov gospodar dođe kući."

¹⁷ Njemu pripovjedi isto, naime: “Rob hebrejski, kojega si nam doveo, uđe k meni da se šali sa mnom."

¹⁸ Ali kad ja povikah iza glasa, ostavi on svoju haljinu kod mene i pobježe van.”"

¹⁹ I kad ču gospodar riječi svoje žene koje mu izgovori: “Tako mi učini tvoj sluga, tvoj rob”, razgnjevi se veoma."

²⁰ Gospodar uhvati Josipa i baci ga u tamnicu gdje su ležali kraljevi sužnji. I ležao je tamo u tamnici."

²¹ Ali je Gospodin bio s Josipom i pridobi mu srca; osobito mu svrati tamničarovu milost.""

²² I povjeri tamničar Josipu sve sužnje što su bili u tamnici; sve što bi se tamo činilo, činilo bi se po njegovoj zapovijedi.""

²³ Tamničar se nije više trebao brinuti ni za što što mu je bio povjerio, jer je Gospodin bio s njim i Gospodin je davao uspjeh svemu što bi poduzeo."

40

¹ Jedno vrijeme poslije toga skriviše peharnik i pekar egipatskog kralja svojemu gospodaru, egipatskomu kralju."

² I faraon se razgnjevi na svoja dva dvoranina, na velikog peharnika i na velikog pekara"

³ i dade ih u kući zapovjednika tjelesne straže baciti u istu tamnicu u kojoj je ležao i Josip."

⁴ Zapovjednik tjelesne straže odredi im Josipa da ih služi. Kad su dulje bili u zatvoru,"

⁵ usnuše obojica u istoj noći san. Svaki usni san od osobite važnosti, peharnik i pekar egipatskog kralja koji su ležali u tamnici."

⁶ Kad sutradan dođe Josip k njima, spazi da su bili veoma snuždeni."

⁷ On upita faraonove dvorane koji su bili s njim zatvoreni u kući njegova gospodara: “Što ste danas tako smrknuta lica?”"

⁸ Odgovoriše mu: “Usnusmo san, a nema nikoga koji bi nam ga mogao protumačiti.” Josip im reče: “Protumačiti san stvar je Božja. Ali pripovjedite mi!”"

⁹ Veliki peharnik pripovijedao je Josipu svoj san: “Vidjeh u snu pred sobom čokot."

¹⁰ Na čokotu bile tri loze. I on propupa i procvate i grozd na njemu u isti čas sazre."

¹¹ U ruci mi je bila faraonova čaša i ja uzeh grožđe, iscijedih ga u faraonovu čašu i dadoh je faraonu u ruku.”"

¹² Josip mu odgovori: “To se tumači ovako: Tri loze, tri su dana."

¹³ Poslije tri dana faraon će uzdignuti tvoju glavu i opet te postaviti u službu; tada ćeš faraonu davati čašu, posve kao prije dok si mu bio peharnik.""

¹⁴ Tad misli i na mene kad ti bude dobro! Učini mi ljubav da me preporučiš faraonu i izbaviš me iz ove kuće!"

¹⁵ Jer sam odveden iz hebrejske zemlje, a i ovdje ne počinih ništa za što bi me se moralo baciti u tamnicu.”"

¹⁶ Kad veliki pekar vidje kako Josip dobro protumači, reče mu: “I ja usnuh: imao sam na glavi tri košarice bijela peciva."

¹⁷ U gornjoj je košarici bilo svakojakih jela za faraona, kako ih napravi pekar; ali ih ptice pojedoše iz košarice na mojoj glavi.” ""

¹⁸ Josip odgovori: “To se tumači ovako: Tri košarice, tri su dana."

¹⁹ Za tri dana faraon će uzdignuti tvoju glavu ? ali dalje od tebe jer će te objesiti na drvo, a ptice će jesti s tebe tvoje meso.”"

²⁰ Treći dan poslije toga faraon na dan svojega rođenja upriliči gozbu za cijeli svoj dvor. Tada on uzdignu glavu velikom peharniku i velikom pekaru u nazočnosti svojih slugu;""

²¹ velikog peharnika postavi opet u peharničku službu, tako da je opet smio dodavati čašu faraonu,"

²² a velikog pekara da objesiti, posve prema tumačenju što im ga je bio dao Josip."

²³ Ali veliki peharnik ne pomisli na Josipa, nego ga zaboravi."

41

¹ Dvije godine poslije usnu faraon. Bilo mu je kao da stoji na Nilu."

² Iz Nila izašlo sedam krava lijepih i ugojenih, i pasle su u šašu."

³ A iza njih izašlo iz Nila sedam drugih krava, ružnih i mršavih, i stale su uz druge krave na obali Nila."

⁴ Tada požderaše ružne, mršave onih sedam krava lijepih, debelih. I faraon se probudi."

⁵ Kad opet zaspa, usnu drugi san. Sedam klasova, jedrih i lijepih, izraslo na jednoj slamci."

⁶ Nakon njih isklijalo sedam klasova sitnih, opaljenih od istočnog vjetra,"

⁷ i sitni klasovi progutaše sedam debelih i punih klasova. Faraon se probudi i opazi da je to sanjao."

⁸ Ujutro se osjećao uznemiren. On posla i dade pozvati sve egipatske pismoznance i mudrace. Faraon im pripovjedi svoje snove, ali se ne nađe nijedan koji bi ih faraonu mogao protumačiti."

⁹ Tada uze riječ veliki peharnik i reče faraonu: “Moram se danas spomenuti svoje krivnje."

¹⁰ Faraon se jednom razljutio na svoje sluge i mene dao zatvoriti u kući zapovjednika tjelesne straže, mene i velikoga pekara."

¹¹ U istoj noći mi sanjasmo san, ja i on. Svaki od nas sanjao je san koji je bio od osobite važnosti."

¹² A bio je tamo s nama jedan hebrejski mladić, rob zapovjednika tjelesne straže. Njemu to ispripovjedismo, i on nam protumači naše snove. Svakom pravo protumači san."

¹³ I kako nam protumači, tako se dogodi: mene opet postaviše u moju službu, a drugoga dadoše objesiti.”"

¹⁴ I faraon posla tamo i dade pozvati Josipa. Brže-bolje izvedoše ga iz tamnice. On se ošiša i preobuče te pođe k faraonu."

¹⁵ Faraon reče Josipu: “Imao sam san, ali nitko ga ne zna protumačiti. A za tebe sam čuo da samo trebaš čuti san, i odmah ga možeš protumačiti.”"

¹⁶ Josip odgovori faraonu: “Ja ne mogu ništa; ali Bog će objaviti faraonu što mu je na spasenje.” ""

¹⁷ Faraon je pripovijedao Josipu: “U mojem snu stajao sam na obali Nila."

¹⁸ Tada je izašlo iz Nila sedam krava ugojenih i lijepih, te su pasle u šašu."

¹⁹ A iza njih izašlo je sedam drugih krava, loših, posve ružnih i mršavih; nikad ne vidjeh u cijelom Egiptu tako ružnih krava kao što su bile te.""

²⁰ Mršave i ružne krave požderaše onih prvih sedam debelih krava."

²¹ Kad su one bile iščeznule u njihovu želucu, poznade da su bile došle u njihov želudac, ali su opet bile ružne kao prije. Nato se ja probudih."

²² Tad opet vidjeh u svojem snu kako je sedam klasova izraslo na jednoj slamci, punih i lijepih klasova."

²³ A nakon njih isklijalo sedam drugih klasova, praznih, tankih, od vjetra opaljenih"

²⁴ i tanki klasovi progutaše sedam lijepih klasova. Ovo ja pripovjedih pismoznancima; ali nijedan mi nije znao protumačiti.” ""

²⁵ Josip reče faraonu: “Snovi faraonovi znače jedno te isto. Bog je objavio faraonu što je naumio učiniti."

²⁶ Sedam lijepih krava znači sedam godina; i sedam lijepih klasova znači sedam godina. Snovi imaju jednako značenje.""

²⁷ I sedam krava mršavih i ružnih, što izađoše iza onih znači sedam godina; i sedam klasova praznih, opaljenih od istočnog vjetra, znači sedam gladnih godina.""

²⁸ To sam mislio kad rekoh faraonu: Bog je pokazao faraonu što je naumio učiniti."

²⁹ Eto, doći će sad sedam godina kad će vladati u svoj egipatskoj zemlji veliko izobilje."

³⁰ Ali nakon njih nastat će sedam gladnih godina. Ne će ostati ni traga od svega izobilja u egipatskoj zemlji i glad će dotući zemlju."

³¹ Od izobilja ne će se opaziti u zemlji ništa više zbog gladi što će poslije doći; jer će biti vrlo velika.""

³² A što je dvaput uzastopce faraon snio, to znači da je Bog to tvrdo odlučio, i Bog će to bez odgađanja izvesti."

³³ I sada neka potraži faraon čovjeka mudra i razumna i neka ga postavi nad egipatskom zemljom."

³⁴ Neka faraon nadalje odmah postavi nadzornike po zemlji i neka pokupi petinu od egipatske zemlje za tih sedam godina izobilja."

³⁵ Neka se pokupi sav prihod žetve dobrih godina što sad dolaze, i neka se skupi žito kojim će faraon raspolagati kao zaliha u gradovima i neka se tamo pohrani."

³⁶ Onda je zemlja opskrbljena žitom za sedam gladnih godina, što će doći na Egipat, i tako ne će biti zemlja glađu uništena.”"

³⁷ Taj se govor svidje faraonu i svim njegovim slugama."

³⁸ I faraon reče slugama: “Možemo li naći čovjeka u kojem bi duh Božji bio kao u ovom?”"

³⁹ A Josipu faraon reče: “Kad je tebi objavio Bog sve to, nema nikoga koji bi bio tako mudar i razuman kao ti."

⁴⁰ Ti ćeš biti nad mojom kućom; sav moj narod podvrgnut će se tvojim zapovijedima; samo ću prijestoljem biti veći od tebe!”""

⁴¹ Tada reče faraon Josipu: “Evo, postavljam te nad svom egipatskom zemljom.”"

⁴² I skine faraon svoj pečatni prsten s ruke i stavi ga Josipu na ruku, dade ga onda obući u haljine od najljepšeg platna i stavi mu zlatni lanac oko vrata."

⁴³ I dade ga voziti na drugim svojim kolima i pred njim klicati: “Na koljena!” Tako ga postavi nad svim Egiptom."

⁴⁴ Onda reče faraon Josipu: “Ja sam doduše faraon; ali protiv tvoje volje neka nitko ne makne ruke ili noge u egipatskoj zemlji.”""

⁴⁵ Faraon dade Josipu ime Safenat Paneah i dade mu za ženu Asenatu, kćer Poti-Fere, svećenika u Onu. Potom proputova Josip egipatsku zemlju."

⁴⁶ Bilo je Josipu trideset godina kad stupi u službu faraona, egipatskoga kralja. Kad je Josip bio otišao od faraona, obiđe svu egipatsku zemlju."

⁴⁷ I zemlja u sedam godina izobilja ponese veoma mnogo."

⁴⁸ On pokupi sav prihod žetve što ga je u tih sedam godina bilo u Egiptu, i dade nositi žito u gradove; u svaki je grad nosio žito s okolnih polja.""

⁴⁹ Tako nakupi Josip žita kao pijeska na moru u tolikoj količini da ga je prestao mjeriti; jer se više nije moglo mjeriti. ""

⁵⁰ Dok još ne nastade glad, rodiše se Josipu dva sina: rodi mu ih Aseneta, kći Poti Fere, svećenika u Onu."

⁵¹ Prvorođencu nadjenu Josip ime Manaše; “jer”, reče, “Bog mi dade da zaboravim svu svoju nesreću i svu kuću mog oca.”""

⁵² Drugome nadjenu ime Efrajim; “jer”, reče, “Bog me učini plodnim u zemlji moje nevolje.” ""

⁵³ A kad prođe sedam godina za kojih je vladalo izobilje u egipatskoj zemlji,"

⁵⁴ nastade sedam gladnih godina, kao što je Josip bio navijestio. Nastade glad u svim zemljama; ali u svoj egipatskoj zemlji bilo je kruha.""

⁵⁵ A kad poče gladovati i sva egipatska zemlja, povika narod k faraonu za kruh. Faraon uputi sve Egipćane: “Idite k Josipu i što vam on rekne, to činite!”"

⁵⁶ I kad je vladala glad u svoj zemlji, dade Josip pootvarati sve žitnice i prodavati žito Egipćanima. A glad je pritiskivala u egipatskoj zemlji sve više."

⁵⁷ Sav je svijet dolazio u Egipat da kupi žita kod Josipa, jer je po svem svijetu bila velika glad."

42

¹ Kad je čuo Jakov da ima žita u Egiptu, reče svojim sinovima: “Što se još dugo skanjujete?”"

² I nastavi: “Eto, čuo sam da ima žita u Egiptu. Otiđite i kupite nam tamo žita, da ostanemo na životu i ne pomremo!”"

³ I tako desetorica braće Josipove siđoše da kupe žita u Egiptu."

⁴ Ali Benjamina, Josipova brata, ne posla Jakov s braćom, jer se bojao da ga ne bi zadesila kakva nesreća."

⁵ I dođoše među drugima što su dolazili i Izrćlovi sinovi da kupe žita; jer je i u Kanaanu vladala glad.""

⁶ A Josip je bio upravitelj u zemlji; on je bio onaj koji je prodavao žito svim ljudima u zemlji. I kad Josipova braća dođoše i pokloniše se pred njim sve do zemlje,""

⁷ i kad Josip vidje svoju braću, prepozna ih dakako, ali se napravi da ih ne poznaje; oštro se otrese na njih i reče im: “Odakle dolazite?” Odgovoriše: “Iz kanaanske zemlje, da kupimo žita.”""

⁸ Josip, dakle, prepozna braću, a oni njega ne prepoznaše."

⁹ I pomisli Josip na snove što ih je nekoć snio o njima, i reče im: “Vi ste uhode! Dolazite ovamo da izvidite gdje zemlja ima slabo mjesto!”"

¹⁰ Odvratiše mu: “Ne, gospodaru, nego tvoje sluge dođoše kupiti žita."

¹¹ Svi smo sinovi jednoga čovjeka. Mi smo pošteni ljudi. Mi, tvoje sluge, nismo uhode.”"

¹² Ali im on odvrati: “Nije istina nego ovamo dolazite samo da izvidite gdje zemlja ima slabo mjesto.”"

¹³ Odgovoriše: “Dvanćst je tvojih slugu, svi smo braća, sinovi jednoga čovjeka u kanaanskoj zemlji: ali eto, najmlađi je sada kod našega oca, a jedan nije više na životu.”"

¹⁴ Josip im odvrati: “Tako je kako vam rekoh: Vi ste uhode!"

¹⁵ O tom ćete biti prokušani, tako živ bio faraon! Ne smijete izaći odavde dok ne dođe ovamo vaš najmlađi brat."

¹⁶ Pošaljite jednoga između sebe da dovede vašega brata! A vi drugi ostajete zatvoreni. Tako će se ispitati vaše izjave, je li istina kod vas ili nije. Tako živ bio faraon! Vi ste uhode!”"

¹⁷ Potom ih dade zajedno zatvoriti na tri dana."

¹⁸ A treći dan reče im Josip: “Ako hoćete ostati na životu, onda morate učiniti ovo, jer se ja bojim Boga."

¹⁹ Ako ste pošteni ljudi, onda neka ostane jedan između vas braće zatvoren u vašem dosadašnjem zatvoru. A vi drugi možete ići i sa sobom uzeti žito za svoje obitelji što gladuju!"

²⁰ Ali najmlađega svojega brata morate mi ovamo dovesti. Tako će se pokazati vaše izjave kao istinite, i vi ne ćete morati umrijeti.” Oni pristadoše na to."

²¹ Tada rekoše jedan drugome: “Doista, to skrivismo na svom bratu; jer vidjesmo njegovu duševnu muku; kad nas je molio, a mi ga ne poslušasmo. Zato dođe na nas ova nesreća.” ""

²² Ruben ih prekori: “Ne rekoh li vam: Ne ogriješite se o dječaka! Ali me ne htjedoste poslušati. Tako se sada traži od nas račun za njegovu krv!”"

²³ Oni nisu znali da ih Josip razumije, jer je on s njima razgovarao preko tumača."

²⁴ On se okrenu od njih i zaplaka. Potom se opet vrati k njima i razgovarao je s njima. Onda dade između njih uhvatiti Šimuna i svezati ga pred njihovim očima."

²⁵ Potom Josip zapovjedi da im se vreće napune žitom, a pritom da se svakome njegov novac opet stavi u njegovu vreću, i da im se da hrana za put. Pošto se je tako bio pobrinuo za njih,"

²⁶ natovariše oni svoje žito na magarce i otiđoše."

²⁷ A kad jedan od njih u prenoćištu otvori svoju vreću da nahrani svojega magarca, ugleda novce što su bili odmah odozgo u njegovoj vreći."

²⁸ On kaza braći: “Novci su moji opet tu! Evo ih u mojoj vreći!” I zadrhta srce u njima. Uplašeni pogledaše jedan drugoga i rekoše: “Zašto nam to učini Bog?”"

²⁹ Kad dođoše k svojemu ocu u kanaansku zemlju, pripovjediše mu sve što se zbilo. Rekoše:"

³⁰ ”čovjek koji zapovijeda u zemlji otresao se oštro na nas i smatrao nas je ljudima koji su došli da uhode zemlju."

³¹ Odvratismo mu: Mi smo pošteni ljudi, mi nismo uhode."

³² Dvanćst nas je braće, svi sinovi jednoga oca; jedan nije više na životu, a najmlađi je sada kod našega oca u kanaanskoj zemlji. ""

³³ Ali čovjek koji zapovijeda u zemlji odvrati nam: Ovako ću doznati da ste pošteni ljudi: Jednoga od vas braće ostavite kod mene; uzmite sa sobom što trebate za obitelji koje gladuju i otiđite!""

³⁴ Ali morate mi dovesti najmlađega brata. Tako ću doznati da niste uhode nego pošteni ljudi. Onda ću vam vratiti i vašega brata, i vi ćete moći slobodno hoditi po zemlji.”"

³⁵ A kad su praznili vreće, svaki nađe zavežljaj svog novca u svojoj vreći. Kad vidješe zavežljaje svog novca, uplašiše se oni i njihov otac."

³⁶ Reče im njihov otac Jakov: “Vi mi posmicaste djecu! Josipa nema više, Šimuna nema više na životu, a sad mi hoćete i Benjamina oduzeti! Zašto se sve to obara na me?”"

³⁷ Ruben reče svojemu ocu: “Dva sina moja slobodno ubij ako ti ga ne dovedem natrag! Povjeri ga meni; ja ću ti ga opet dovesti!” ""

³⁸ Ali on odvrati: “Moj sin ne ide s vama. Brat je njegov eto mrtav, i on ostade sam. Ako bi ga zadesila kakva nesreća na putu na koji morate ići, onda moje sijede vlasi od tuge otpraviste pod zemlju.”"

43

¹ Ali je glad teško pritiskivala zemlju."

² Kad potrošiše sve žito što su ga bili donijeli iz Egipta, reče im otac: “Idite još jedanput onamo i kupite nam opet nešto žita!”"

³ Juda mu odvrati: “Onaj čovjek nam je zaprijetio: Ne dolazite mi na oči ako ne bude s vama vaš brat."

⁴ Ako dakle pustiš s nama našega brata, poći ćemo i kupit ćemo ti žita."

⁵ A ako ga ne pustiš s nama, onda ne idemo tamo; jer nam onaj čovjek reče: Ne dolazite mi na oči ako ne bude s vama vaš brat!” ""

⁶ Tada reče Izrćl: “Zašto mi učiniste tu muku i kazaste tome čovjeku da imate još jednoga brata?”"

⁷ Odgovoriše: “čovjek se potanko raspitivao za nas i za naš rod i zapitao je: Je li vam još živ otac? Imate li još kojega brata? Mi mu odgovorismo na njegova pitanja. Jesmo li mogli znati da će zahtijevati od nas: Dovedite ovamo brata?”"

⁸ A Juda zamoli svojega oca Izrćla: “Pusti dječaka sa mnom! Tada ćemo se zaputiti i otići tamo, da ostanemo na životu i ne poumremo mi, ti i naša djeca."

⁹ Ja sam jamac za njega. Iz mojih ruku išti ga! Ako ti ga ne dovedem natrag i ne stavim ti ga pred oči, bit ću ti kriv dok sam živ."

¹⁰ Da nismo tako dugo oklijevali, dosad bismo se sigurno već dva puta vratili.”"

¹¹ Tada im reče njihov otac Izrćl: “Kad mora biti, onda učinite ovo: uzmite što najljepše ima u ovoj zemlji u svoje vreće i ponesite onome čovjeku na dar, nešto balzama i nešto meda, gume i smirne, urme i badema."

¹² A novaca uzmite sa sobom dvaput toliko; jer novce što su se našli odozgo u vašim vrećama morate opet sa sobom uzeti. Možda je posrijedi zabuna.""

¹³ I svog brata uzmite sa sobom! Pa se zaputite i otiđite opet k onome čovjeku!"

¹⁴ Svemogući Bog neka dadne da nađete milost u onoga čovjeka, i da vam on pusti vašega brata i Benjamina! A ja sam sad opet bez djece, kao što sam nekoć bio!”"

¹⁵ Tada uzeše ljudi taj dar i dvaput toliko novaca, uzeše sa sobom i Benjamina, podigoše se, otiđoše u Egipat i stupiše pred Josipa."

¹⁶ I kad Josip vidje Benjamina s njima, zapovjedi upravitelju svoje kuće: “Odvedi te ljude u kuću, zakolji jedno marvinče i spremi ručak; jer će ti ljudi o podne jesti sa mnom.” ""

¹⁷ Učini čovjek kako mu je Josip bio zapovjedio, i odvede ljude u Josipovu kuću."

¹⁸ A ljudi se pobojali kad su bili vođeni u Josipovu kuću, te pomisliše: “Zbog novca što je prvi put bio natrag stavljen u naše vreće vode nas ovamo unutra, da nas optuže i domognu se nas i naših magaraca, te nas onda zarobe.”"

¹⁹ Zato pristupiše k upravitelju Josipove kuće, progovoriše mu na kućnim vratima"

²⁰ i rekoše: “Molimo, gospodaru! Mi smo već jedanput došli ovamo da kupimo žita."

²¹ Kad dođosmo u prenoćište i otvorismo svoje vreće, nađoše se novci svakoga od nas odozgo u vreći, naši novci po punoj svojoj težini. To mi sad donosimo natrag."

²² A imamo sa sobom i druge novce, da kupimo žita. Ne znamo tko nam je to stavio naše novce u naše vreće.”"

²³ On odgovori: “Budite mirni! Ništa se ne bojte! Bog vaš i Bog oca vašega tajno je stavio blago u vaše vreće. Novce sam vaše primio u redu.” Tada im izvede Šimuna."

²⁴ Nato uvede ljude u Josipovu kuću, donese im vode da u njoj operu sebi noge, a njihovim magarcima položi sijeno."

²⁵ Uto oni pripraviše dar, prije nego Josip dođe u podne, jer su bili čuli da će oni ondje ručati."

²⁶ Kad Josip dođe u kuću, izručiše mu u kući dar što ga ponesoše sa sobom, i pokloniše mu se sve do zemlje."

²⁷ On ih upita za zdravlje i reče: “Kako je vaš stari otac za koga mi govoraste? Je li još živ?”"

²⁸ Odgovoriše: “Dobro je sluga tvoj, naš otac; još je živ.” Pritom se duboko nakloniše.""

²⁹ Kad on pogleda naokolo, ugleda svojega brata Benjamina, sina svoje majke. On upita: “Je li vam to najmlađi brat, za kojega mi govoriste?” I pridoda: “Bog neka ti udijeli milost svoju, sinko moj!”"

³⁰ Tada se Josip brzo prekine; jer je bio pred bratom duboko ganut, i bilo mu je da udari u plač. Uđe stoga u unutarnju sobu i tamo se isplaka.""

³¹ Nakon što se umio, izađe opet van i zapovjedi, silom se svladavajući: “Nosite jelo!”"

³² Tada donesoše njemu i njima posebno, i Egipćanima, koji su jeli s njim, posebno; jer Egipćani ne smiju jesti s Hebrejima zato što je to Egipćanima nečisto.""

³³ Sjedili su pred njim: od najstarijega do najmlađega, točno po dobi razmješteni. Zato su se ljudi pogledali začuđeno."

³⁴ On im dade nositi od jela što su stajala pred njim. Dio koji zapade Benjamina bio je pet puta tako velik kao dio svih drugih. Oni su pili s njim i bili su dobre volje."

44

¹ Nato zapovjedi upravitelju svoje kuće: “Napuni vreće tim ljudima žitom, koliko mogu ponijeti, i svakome stavi odozgo njegove novce!"

² I moju srebrnu čašu stavi najmlađem u vreću odozgo, zajedno s novcima za njegovo žito!” I on učini kako mu je Josip bio zapovjedio."

³ Kad osvanu jutro, otpustiše ljude s njihovim magarcima."

⁴ Jedva su bili ostavili grad i nisu još bili daleko odmakli, zapovjedi Josip upravitelju kuće: “Ustani, pohiti za ljudima i kad ih stigneš, reci im: Zašto vratiste zlo za dobro?"

⁵ Zašto mi ukradoste srebrnu čašu? Nije li to čaša iz koje pije moj gospodar i iz koje on proriče? Zlo učiniste što to učiniste.”"

⁶ Kad ih stiže, reče im tako."

⁷ Oni mu odgovoriše: “Kako može gospodar tako što reći? Bože sačuvaj da tvoje sluge učine takvo što!”"

⁸ Mi ti donesosmo natrag iz kanaanske zemlje novce što ih nađosmo odozgo u vrećama. Pa kako bismo mogli ukrasti iz kuće tvojega gospodara srebro ili zlato?"

⁹ U koga se između tvojih slugu nađe, taj neka umre! Mi ćemo drugi, gospodaru, biti tvoji robovi."

¹⁰ On odvrati: “Makar bi moralo biti tako kako kažete, ipak neka bude samo onaj u koga se nađe moj rob. Vi drugi, bit ćete slobodni.”"

¹¹ Brže skine svaki svoju vreću na tlo i svaki otvori svoju vreću."

¹² A on stade tražiti; poče od najstarijega i dođe do najmlađega. Nađe se čaša u Benjaminovoj vreći.""

¹³ Tada razderaše svoje haljine. Nakon što je svaki opet natovario svojega magarca, vratiše se natrag u grad."

¹⁴ I kad Juda i njegova braća dođoše u Josipovu kuću, a on je još bio tamo, baciše se pred njim na zemlju."

¹⁵ Josip se otrese na njih: “Što ste to učinili? Zar niste znali da čovjek kao što sam ja može proricati?”"

¹⁶ Juda odvrati: “Što da kažemo svojemu gospodaru? Što da govorimo i kako da se opravdamo? Bog kazni grijeh tvojih slugu. Eto, mi smo sad svi robovi svom gospodaru, mi i ovaj u koga se našla čaša.”"

¹⁷ On odvrati: “Bože sačuvaj da ja tako učinim! U koga se našla čaša neka mi on samo bude rob! A vi s mirom idite svome ocu!”"

¹⁸ Onda pristupi Juda k njemu i reče: “Molim, gospodaru, tvoj sluga htio bi da smije progovoriti riječ svojemu gospodaru! Ne ljuti se na svoga slugu! Ti si, eto, jednak faraonu."

¹⁹ Moj gospodar zapita svoje sluge: Imate li još oca ili brata?"

²⁰ Odgovorismo svom gospodaru: Imamo još stara oca i malena brata koji mu se rodi u starosti; pravi njegov brat je umro, i tako on ostade još sam od majke i zato je ljubimac svog oca.""

²¹ Ti zapovjedi nama, svojim slugama: Dovedite ga k meni! Htio bih ga vidjeti svojim očima."

²² Odgovorismo svom gospodaru: Ne može dječak ostaviti oca; kad bi ostavio oca, taj bi tad umro.""

²³ A ti reče svojim slugama: Ako ne dođe s vama vaš najmlađi brat, onda ne smijete više na moje oči!"

²⁴ I kad se mi tad vratismo k tvojemu sluzi, mojemu ocu, priopćismo mu riječi mog gospodara."

²⁵ Jednoga dana zapovjedi nam opet naš otac: Idite još jednom onamo da nam kupite nešto žita!"

²⁶ A mi odvratismo: Ne možemo tamo ići. Samo ako naš najmlađi brat pođe s nama, onda ćemo ići tamo; jer ne smijemo na oči onome čovjeku, ako ne bude s nama naš najmlađi brat.""

²⁷ Tada nam odvrati tvoj sluga, moj otac: Znate sami da mi je moja žena rodila samo dva sina."

²⁸ Jedan ode od mene. Mislim da je bio rastrgan. Do danas ga više ne vidjeh."

²⁹ Ako mi sad još i ovoga odvedete i zadesi ga kakva nesreća, otpraviste onda moje sijede vlasi od tuge pod zemlju."

³⁰ Pa kad bih ja sada došao natrag k tvom sluzi, svom ocu, a dječaka za kojega je vezano čitavo njegovo srce ne bi bilo s nama,"

³¹ on bi umro kad bi vidio da nema dječaka; i tvoje sluge doista bi otpravile sijede vlasi tvog sluge, našega oca, od tuge pod zemlju.""

³² Jer tvoj sluga je pred svojim ocem jamčio za dječaka kad je obećao: Ako ti ga ne dovedem natrag, bit ću onda svojemu ocu kriv dok sam živ."

³³ Zato neka tvoj sluga, molim, ostane umjesto dječaka da bude rob mojemu gospodaru, a dječak neka ide sa svojom braćom!"

³⁴ Jer kako bih se ja mogao vratiti k svojemu ocu bez dječaka! Ne bih mogao gledati jad što bi snašao mojega oca.”"

45

¹ Tada se Josip nije više mogao dulje suzdržati pred svima koji su stajali oko njega, i povika: “Izađite svi odavle van!” Tako nije bilo nikoga uz njega kad se Josip pokazao svojoj braći."

² On je plakao tako glasno da su ga čuli Egipćani, a dočula je za to i faraonova kuća."

³ Josip reče braći: “Ja sam Josip! Dakle još živi moj otac!” Ali njegova braća ne mogoše mu odgovoriti; tako su bili zaprepašteni pred njim. ""

⁴ A Josip pozva braću: “Pristupite samo bliže k meni!” Kad pristupiše bliže, reče: “Ja sam vaš brat Josip, koga prodadoste u Egipat."

⁵ Ali sad se ništa ne uznemirujte i ne korite sebe zato što me ovamo prodadoste, jer Bog me posla pred vama da vas uzdrži na životu!"

⁶ Već dvije godine vlada glad u zemlji, a bit će još pet godina za kojih ne će biti ni oranja ni žetve."

⁷ Ali Bog me posla pred vama da uzdrži vaše pleme na zemlji i da vam očuva život čudesnom pomoći."

⁸ Tako me dakle ne poslaste vi ovamo, nego Bog. On me učini ocem faraona i gospodarom cijele njegove kuće i vladarom čitave egipatske zemlje."

⁹ Pođite sad brže k ocu i javite mu: Ovako poručuje tvoj sin Josip: Bog me učini gospodarom svega Egipta! Dođi k meni, nemoj oklijevati!"

¹⁰ Prebivat ćeš u gošenskoj zemlji i bit ćeš blizu mene, ti i tvoja djeca i unučad, i tvoje ovce i goveda i sve tvoje imanje."

¹¹ Ja ću se ovdje brinuti za tvoju prehranu jer će još pet godina potrajati glad. Ti ne ćeš osiromašiti svojom obitelji i svime što imaš."

¹² Eto, vidite, vi i moj brat Benjamin svojim očima, da sam ja koji govori s vama."

¹³ Javite ocu moje visoko dostojanstvo u Egiptu i sve što doživjeste! Onda brzo dovedite ovamo mojega oca!”"

¹⁴ Tada pade oko vrata svom bratu Benjaminu i zaplaka, a i Benjamin zaplaka na njegovim prsima."

¹⁵ Onda izljubi svu ostalu braću i izgrli ih sa suzama. Potom njegova braća s njime razgovorahu."

¹⁶ I u faraonovu kuću dopre glas: “Dođoše Josipova braća!” Faraon i njegove sluge obradovaše se tomu."

¹⁷ I faraon reče Josipu: “Pozovi svoju braću, neka ovo učine: Natovarite svoje životinje, otiđite u kanaansku zemlju,"

¹⁸ uzmite svojega oca i svoje obitelji i dođite k meni! Dat ću vam onda što dobra ima u egipatskoj zemlji; jest, najbolje u zemlji uživat ćete.""

¹⁹ Dalje te ovlašćujem da ih pozoveš: Uzmite sebi iz egipatske zemlje kola za svoju djecu i za svoje žene, posadite u njih i svojega oca i dođite ovamo!"

²⁰ Neka vam ne bude žao vašeg pokućstva; jer će biti vaše sve što ima dobra u svoj egipatskoj zemlji.” ""

²¹ Izrćlovi sinovi učiniše tako. Josip im dade kola po zapovijedi faraonovoj; isto tako opskrbi ih hranom za put.""

²² I svakomu dade svečane haljine; a Benjaminu dade trista srebrnjaka i pet svečanih haljina.""

²³ A ocu posla deset magaraca natovarenih najboljim plodovima što ih ima u Egiptu i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i hranom, ocu za put."

²⁴ Potom otpusti svoju braću i oni odoše nakon što ih još opomenu: “Nemojte se koriti putem!”"

²⁵ Tako otiđoše iz Egipta i dođoše u kanaansku zemlju k svom ocu Jakovu."

²⁶ Oni ga izvijestiše: “Josip je još živ, i on je vladar nad svom egipatskom zemljom.” Ali njegovo srce ostade hladno; jer im on nije vjerovao.""

²⁷ Ali kad mu ispripovjediše sve što im je Josip bio kazao, i kad vidje kola što ih je Josip bio poslao da ga dovedu, tada oživje duh u njihovu ocu Jakovu."

²⁸ I povika Izrćl: “Dosta! Moj sin Josip još je živ! Poći ću da ga vidim prije negoli umrem!”"

46

¹ Tako se zaputi Izrćl sa svim svojim imanjem i dođe u Beer Šebu. Ondje prinese žrtvu Bogu oca svojega Izaka."

² Bog progovori Izrćlu u jednom noćnom viđenju. On ga pozva: “Jakove, Jakove!” On odgovori: “Evo me!”"

³ On reče: “Ja, jedini Bog, Bog sam oca tvojega. Ne boj se otići u Egipat; jer ću te tamo učiniti velikim narodom.""

⁴ Ja ću sam ići s tobom u Egipat, i ja ću te opet sam dovesti natrag. Josip će ti zaklopiti oči.”"

⁵ Tada se Jakov diže iz Beer Šebe. Izrćlovi sinovi posadiše svog oca Jakova, svoju djecu i žene na kola što ih je bio poslao faraon da ih dovedu."

⁶ Uzeše sa sobom i svoja stada i svoje imanje, što su ga bili stekli u kanaanskoj zemlji. Tako dođoše Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat."

⁷ Dovede sa sobom u Egipat svoje sinove, kćeri i mušku i žensku unučad, dakle sve svoje potomstvo."

⁸ A ovo su imena Izrćlove djece što dođoše u Egipat; Jakovljeve i njegovih sinova: prvorođenac Jakovljev bio je Ruben.""

⁹ Sinovi Rubenovi bili su Henok, Falu, Hesron i Karmi."

¹⁰ Sinovi Šimunovi bili su Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin Kanaanke."

¹¹ Sinovi Levijevi bili su Geršon, Kehat i Merari."

¹² Sinovi Judini bili su Er, Onan, Šela, Peres i Zerah; ali Er i Onan umriješe u kanaanskoj zemlji. Sinovi Peresovi bili su Hesron i Hamul.""

¹³ Sinovi Jisakarovi bili su Tola, Fuva, Jašub i Šimron."

¹⁴ Sinovi Zebulunovi bili su Sered, Elon i Jahleel."

¹⁵ To su sinovi Leini, što je ih ona bila rodila Jakovu u Padan Aramu, uz njegovu kćer Dinu, svega trideset i tri sina i kćeri."

¹⁶ Sinovi Gadovi bili su Sifjon, Hagi, Šuni, Esbon, Eri, Arodi i Areli."

¹⁷ Sinovi Ašerovi bili su Jimna, Jišva, Jišvi, Berija i sestra njihova Serah. Sinovi Berijini bili su Heber i Malkiel."

¹⁸ To su sinovi Zilpe koju Laban dade svojoj kćeri Lei; ona ih rodi Jakovu, svega šesnćst osoba.""

¹⁹ Sinovi Rahele, Jakovljeve žene, bili su Josip i Benjamin."

²⁰ Josipu se rodiše u egipatskoj zemlji Manaše i Efrajim, što mu ih rodi Aseneta, kći svećenika u Onu PotiFere."

²¹ Sinovi Benjaminovi bili su Bela, Beker, Ašbel, Gera, Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim i Ard."

²² To su Rahelini sinovi, što ih ona rodi Jakovu, svega četrnćst osoba."

²³ Sin Danov bio je Hušim."

²⁴ Sinovi Neftalijevi bili su Jahseel, Guni, Jeser i Šilem."

²⁵ To su sinovi Bilhe koju Laban dade svojoj kćeri Raheli; ona ih rodi Jakovu, svega sedam osoba.""

²⁶ Ukupan broj tjelesnih Jakovljevih potomaka što s njim preseliše u Egipat iznosio je, ne uračunavši žene Jakovljevih sinova, šezdeset i šest osoba."

²⁷ Sinovi Josipovi, što mu se rodiše u Egiptu, bila su dvojica. Ukupan broj duša iz Jakovljeve kuće, što dođoše u Egipat, iznosio je sedamdeset."

²⁸ A Judu posla pred sobom k Josipu, da bi dao upute prije njegova dolaska u Gošen. Kad su bili došli u gošensku zemlju,"

²⁹ dade Josip upregnuti svoja kola i izađe ususret svojemu ocu Izrćlu u Gošen. Kad se ovaj pojavi pred njim, pade mu oko vrata i plakao je dugo na njegovim prsima."

³⁰ Tada reče Izrćl Josipu: “Sad ću rado umrijeti, kad vidjeh tvoje lice i kad znam da si još živ.”"

³¹ Nato Josip reče svojoj braći i ukućanima svojega oca: “Idem gore javiti faraonu i reći mu: Dođoše mi moja braća i ukućani mog oca što su živjeli u kanaanskoj zemlji."

³² Ti su ljudi pastiri ovaca; oni se naime bave stokom, i dovedoše sa sobom svoje ovce i goveda i sve svoje imanje.""

³³ Kad vas faraon pozove i upita: Što je vaše zanimanje?,"

³⁴ vi odgovorite: Stočari su bili tvoje sluge od mladosti sve dosad, mi, kao i naši oci. Tako ćete smjeti ostati u Gošenskoj zemlji! Jer su Egipćanima svi pastiri ovaca nečisti.”"

47

¹ Josip ode i dojavi faronu: “Otac moj i moja braća, sa svojim ovcama i govedima i sa svim svojim imanjem, dođoše iz kanaanske zemlje i nalaze se u Gošenu.”"

² Petoricu od svoje braće bio je uzeo sa sobom. Njih predstavi faraonu."

³ A kad faraon upita njegovu braću: “Što je vaše zanimanje?”, odgovoriše oni faraonu: “Pastiri ovaca su tvoje sluge, mi, kao i naši oci.”"

⁴ Tada rekoše faraonu: “Dođosmo da se ovdje u zemlji zadržimo neko vrijeme. Sluge tvoje ne nalaze više za svoje ovce paše, jer glad teško pritišće kanaansku zemlju. Pa dopusti da tvoje sluge smiju ostati u gošenskoj zemlji.”"

⁵ Tada reče faraon Josipu: “Dođoše ti tvoj otac i tvoja braća."

⁶ Egipatska ti zemlja stoji na raspolaganju. Naseli svog oca i braću u najboljem dijelu zemlje! Neka ostanu u Gošenu. I nađeš li među njima valjane ljude, postavi ih za nadzornike nad mojim vlastitim stadom!”"

⁷ Potom dovede Josip svog oca Jakova unutra i predstavi ga faraonu. Jakov pozdravi faraona želeći mu blagoslov."

⁸ Faraon upita Jakova: “Koliko ti je godina?”"

⁹ Jakov odgovori faraonu: “Dani mog putovanja iznose sto i trideset godina; malo ih je na broju, a zle su bile godine moga života. Ne stižu one godinâ života mojih otaca što ih oni provedoše na svojemu putovanju.” ""

¹⁰ Tada se Jakov oprosti od faraona i ode."

¹¹ A Josip naseli svog oca i braću i dade im posjed u egipatskoj zemlji, u najboljem dijelu zemlje, naime u pokrajini ramseškoj, kao što je bio zapovjedio faraon."

¹² Josip opskrbi kruhom oca i braću i svu obitelj svog oca po broju njihove družine."

¹³ Na svoj zemlji nije tad više bilo kruha; jer je glad bila veoma velika. I egipatska zemlja, kao i kanaanska zemlja, bila je iscrpljena od gladi. ""

¹⁴ Josip pomalo sve novce, što se nađoše u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, skupi u svoju ruku za žito što se je moralo kupovati. Josip izruči te novce faraonovoj kući."

¹⁵ A kad nestade novaca u egipatskoj i u kanaanskoj zemlji, stadoše svi Egipćani dolaziti k Josipu moleći: “Daj nam kruha! Zašto da poumremo pred tvojim očima? Jer nema više novaca.”"

¹⁶ Josip odvrati: “Dajte ovamo svoju stoku, i ja ću vam za stoku dati kruha, kad više nemate novaca.”"

¹⁷ I dovodili su svoju stoku k Josipu, i Josip im davao kruha za konje, za ovce, za goveda i za magarce. Tako ih opskrbi u onoj godini kruhom za cijenu cijele njihove stoke."

¹⁸ Kad prođe ta godina, stadoše opet u drugoj godini dolaziti k njemu i rekoše mu: “Ne možemo ti, gospodaru, skrivati. Novaca je nestalo, i stoka je, gospodaru, prešla na tebe. Ništa više ne preostade za tebe, gospodaru, osim našega tijela i naših polja."

¹⁹ Zašto da stradamo pred tvojim očima, mi i naša polja? Kupi nas i naša polja za kruh, a mi ćemo zajedno sa svojim poljima služiti faraonu! Ali daj sjemena da ostanemo na životu i ne poumremo i da polja ne budu opustošena!”"

²⁰ Tako pokupova Josip faraonu sva polja u egipatskoj zemlji; jer su svi Egipćani prodavali svoja polja, kad ih je glad teško pritisnula. Tako dođe zemlja u posjed faraonu.""

²¹ A narod zasužnji od jednoga kraja egipatske pokrajine do drugoga."

²² Samo ne kupi svećenička polja jer su svećenici dobivali od faraona utvrđen dohodak i živjeli su od svojega utvrđenog dohotka što im ga je bio odredio faraon. Zato svećenici ne morahu prodavati svojih polja."

²³ Josip reče narodu: “Ovim kupujem vas zajedno s vašim poljima za faraona! Evo vam sjemena da možete posijati polja."

²⁴ Ali od prihoda morate jednu petinu dati faraonu. Ostale četiri petine pripadaju vama kao sjeme za polja i za uzdržavanje vama i vašim obiteljima, kao i za prehranu vaše djece.”"

²⁵ Tad oni povikaše: “Ti nam spašavaš život. Neka nađemo milost u tvojim očima, gospodaru, i rado ćemo biti sužnji faraonu!”"

²⁶ Tako Josip od toga učini zakonsku obvezu što do dana današnjega leži na posjedu u egipatskoj zemlji, da se daje petina faraonu. Samo svećenički posjed ne potpade faraonu."

²⁷ Tako se Izrćlci naseliše u egipatskoj zemlji, u pokrajini gošenskoj; tu se utvrdiše i umnožiše, i postadoše veoma brojni.""

²⁸ Jakov poživje u egipatskoj zemlji još sedamnćst godina. Bilo je dana Jakovljeva života sto i četrdeset i sedam godina."

²⁹ A kad se približi vrijeme Izrćlu da umre, dozva svog sina Josipa i reče mu: “Ako sam našao milost u tvojim očima, stavi, molim, svoju ruku pod moje bedro na zakletvu, da ćeš mi iskazati ljubav i vjernost, da me ne ćeš pokopati u Egiptu!"

³⁰ Kod svojih otaca hoću radije da počivam. Zato me odnesi iz Egipta i pokopaj me u njihovu grobu!” On odgovori: “Učinit ću kako zahtijevaš.”"

³¹ Onaj reče: “Zakuni mi se!” i on mu se zakune. Tada se prignu Izrćl prema uzglavlju postelje."

48

¹ Poslije poručiše Josipu: “Otac ti je bolestan.” Tada uze on sa sobom oba svoja sina: Manašeja i Efrajima."

² Kad javiše Jakovu: “Sin tvoj Josip dolazi k tebi”, skupi Izrćl svoje snage i sjede u postelji."

³ I reče Jakov Josipu: “Bog svemogući objavi mi se u Luzu u kanaanskoj zemlji i blagoslovi me,"

⁴ i reče mi: Učinit ću te plodnim i umnožit ću te i učinit ću te mnoštvom naroda i dat ću ovu zemlju tvojemu potomstvu nakon tebe u vječna vremena."

⁵ A sada oba tvoja sina, što ti se rodiše u egipatskoj zemlji prije nego dođoh k tebi u Egipat, neka budu kao da su moja! Efrajim i Manaše neka budu moji kao Ruben i Šimun!"

⁶ A djeca koju si dobio poslije njih neka budu tvoja! Neka se po imenu jednoga od obojice svoje braće zovu u svom nasljedstvu!"

⁷ Kad dođoh iz Padana, umre mi Rahela u kanaanskoj zemlji na putu, kad je još samo malo bilo puta do Efrate, i ja je pokopah tamo na putu u Efratu, a to je Betlehem”."

⁸ Kad Izrćl vidje sinove Josipove, upita: “Tko su ovi?”"

⁹ Josip odgovori svom ocu: “To su moji sinovi, što mi ih Bog darova ovdje.” Tada on reče: “Privedi ih k meni, da ih blagoslovim!”"

¹⁰ Oči Izrćla bile su, naime, oslabile zbog starosti, tako da nije više mogao dobro vidjeti. Kad mu ih privede, poljubi ih i zagrli."

¹¹ Onda reče Izrćl Josipu: “Nisam mislio da ću te opet vidjeti; a eto, Bog mi još dade da vidim tvoje potomke.” ""

¹² Nato ih Josip odmače opet od njegovih koljena i prignu se pred njim sve do zemlje."

¹³ Potom uze Josip obojicu, Efrajima svojom desnicom, tako da je stajao Izrćlu slijeva, i Manašea svojom ljevicom, tako da je stajao Izrćlu zdesna, i povede ih k njemu."

¹⁴ Izrćl pruži svoju desnicu i stavi je na glavu Efrajimovu, premda je ovaj bio mlađi, i ljevicu na glavu Manašeovu držeći prekrižene svoje ruke, makar je Manaše bio prvorođenac."

¹⁵ Tada blagoslovi Josipa riječima: “Bog pred čijim su licem hodili moji oci Abraham i Izak, Bog, koji mi je bio pastir od prvoga mojega daha sve do dana današnjega,"

¹⁶ Anđeo, koji me je izbavljao iz svake nevolje, neka blagoslovi ove dječake! U njima neka moje ime i ime mojih otaca Abrahama i Izaka nadalje živi! Neka postanu mnogobrojni i neka se množe na zemlji!”"

¹⁷ Kad vidje Josip da otac njegov stavi svoju desnu ruku na glavu Efrajimovu, ne bi mu to drago pa prihvati očevu ruku da je premjesti s Efrajimove glave na glavu Manašeovu."

¹⁸ Pritom reče Josip ocu: “Ne tako, oče moj! Ovaj je prvorođenac. Stavi svoju desnicu na njegovu glavu!”"

¹⁹ Ali njegov otac ne htjede i reče: “Znam dobro, sine moj, znam dobro! I on će postati narod, i on će biti moćan; ali će mlađi brat biti veći od njega i potomci će njegovi postati mnoštvo narodâ.”""

²⁰ Blagoslov svoj nad njima završi riječima: “Imenima vašim blagoslivljat će Izrćlci i govorit će: Bog neka te učini kao Efrajima i Manašea!” Tako dakle pretpostavi Efrajima Manašeu."

²¹ Tada reče Izrćl Josipu: “Evo, ja ću umrijeti. Ali Bog će biti s vama i odvest će vas natrag u zemlju vaših otaca."

²² A ja tebi dajem jedan dio zemlje više nego tvojoj braći, što ga oduzeh Amorejcima mačem i lukom.”"

49

¹ Tada sazva Jakov svoje sinove i reče: “Skupite se da vam javim što će vam biti u buduće dane!"

² Sakupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi! Poslušajte Izrćla, svojega oca!"

³ Rubene, ti si provorođenac moj, jakost moja i prvina muške snage moje; prvi u dostojanstvu, prvi u vlasti! ""

⁴ Uskipio si kao voda; ne ćeš imati prvenstva jer si stupio na ležaj svojega oca i oskvrnuo ga. U moju je postelju on stupio. ""

⁵ Šimun i Levi braća su, mačevi su im oružje nasilja."

⁶ U njihov savjet neka ne ulazi moja duša, s njihovim zborom neka se ne druži moje srce; jer u gnjevu poubijaše ljude i u razuzdanosti ohromiše volove. ""

⁷ Proklet neka je njihov gnjev, što je tako žestok, i ljutina, što je tako okrutna! Pa ću ih razdijeliti u Jakovu i raspršit ih u Izrćlu."

⁸ Ali tebe, Juda, hvalit će tvoja braća; ruka će ti biti za vratom tvojim neprijateljima i klanjat će se pred tobom sinovi tvojega oca. ""

⁹ Mlad je lav Juda: od plijena si se uzdigao, sine moj! A onda se spusti i leže kao lav, kao lavica. Njega dražiti tko da sa usudi?"

¹⁰ Ne će odstupiti žezlo od Jude, niti vladalački štap od njegovih nogu dok ne dođe onaj kome pripada i komu će se pokoravati narodi:"

¹¹ koji veže magare svoje za čokot, za plemenitu lozu mlado magarice svoje; pere u vinu svoju haljinu i u krvi grožđa svoj ogrtač. ""

¹² Iskre mu se oči od vina i zubi su mu bijeli od mlijeka."

¹³ Zebulun prebiva na morskoj obali gdje pristaju lađe. Svoja leđa okrenuo je prema Sidonu."

¹⁴ Jisakar je koščat magarac koji leži među ogradama."

¹⁵ A kad vidje da je mir dobar i zemlja mila, tad prignu leđa da nosi tovare i posta robijaš."

¹⁶ Dan će suditi svom narodu, kao samo jedno od Izrćlovih plemena."

¹⁷ Dan je kao zmija na putu, kao guja na stazi, koja ujeda konja za petu, i konjanik pada nauznak."

¹⁸ Tebe čekam, da me izbaviš, Gospodine!"

¹⁹ A Gad? Razbojničke čete pritišću ga, ali ih on potiskuje na pete."

²⁰ Ašer ima hrane u izobilju, on daje kraljevske poslastice."

²¹ Naftali je puštena košuta, zna govoriti lijepe riječi."

²² Josip je nalik na mlado plodno stablo, na mlado plodno stablo na vrelu. Preko zidova penju se njegove grane."

²³ Strijelci pritišću, nišane i udaraju na njega."

²⁴ Ali njegov luk ostaje čvrst, jake su njegove mišice i ruke po jakosti moćnoga Boga Jakovljeva. Otamo gdje stoluje pastir, pećina Izrćlova,"

²⁵ od Boga oca tvojega koji ti pruža pomoć, od Svemogućega koji te blagoslivlja punim blagoslovom odozgo s neba, punim blagoslovom odozdo iz bezdana, punim blagoslovom iz prsiju i krila!"

²⁶ Blagoslovi oca neka nadvise blagoslove vječitih bregova, ljepotu prastarih brežuljaka. Oni neka dođu na glavu Josipovu, na tjeme najsjajnijega od njegove braće."

²⁷ Benjamin je grabežljivi vuk: jede grabež ujutro, dijeli plijen uvečer.”"

²⁸ Svi su ovi dvanćst Izrćlovih plemena; i to je bilo što im njihov otac izgovori kad ih je blagoslivljao. Svakomu od njih dade prikladan blagoslov. ""

²⁹ Onda im zapovjedi: “Kad se pridružim k svojemu rodu, pokopajte me kod mojih otaca u pećini na zemljištu Hetita Efrona,"

³⁰ u pećini na zemljištu Makpeli, istočno od Mamre u kanaanskoj zemlji, na zemljištu što ga Abraham kupi od Hetita Efrona za grob."

³¹ Tamo pokopaše Abrahama i njegovu ženu Saru. Tamo sahraniše Izaka i njegovu ženu Rebeku i tamo pokopah ja Leu."

³² Zemljište i pećina na njemu bili su otkupljeni od Hetitâ.”"

³³ Kad je Jakov svojim sinovima dao posljednji nalog, povuče svoje noge natrag na postelju. Tada preminu i bi pridružen svojim zemljacima."

50

¹ Josip se baci na oca, i plakao je nagnut nad njim i cjelivao ga."

² Tada zapovjedi Josip liječnicima što su bili u njegovoj službi neka balzamiraju njegova oca. I liječnici su balzamirali Izrćla."

³ U tome prođe četrdeset dana, jer je toliko vremena trebalo za balzamiranje. Oplakivali su ga Egipćani sedamdeset dana."

⁴ Kad prođoše dani žalosti za njim, reče Josip dvoranima faraonovim: “Ako sam našao milost kod vas, progovorite, molim, za me faraonu!"

⁵ Otac me je moj zakleo i rekao mi: Evo, umrijet ću! Pokopaj me u mom grobu, što ga sebi iskopah u kanaanskoj zemlji! Zato bih sad pošao da pokopam svog oca. Onda ću se opet natrag vratiti.”"

⁶ Faraon reče: “Otiđi i pokopaj svojega oca, kako te je zakleo!”"

⁷ Tako ode Josip da pokopa svojega oca, a s njim pođoše sve faraonove sluge, prvi njegovi službenici i svi dostojanstvenici egipatske zemlje;""

⁸ nadalje sva Josipova družina, njegova braća i kućna družina njegova oca. Samo svoje žene i djecu, svoje ovce i goveda ostaviše u gošenskoj zemlji."

⁹ A pođoše s njim i kola i konjanici, tako da je bila povorka veoma velika."

¹⁰ I kad dođoše u Goren Haatad s onu stranu Jordana, održaše ondje veliku i veoma svečanu žalost za pokojnim. On priredi svojemu ocu korotu od sedam dana."

¹¹ Kad stanovnici one zemlje, Kanaanci, vidješe u Goren Haatadu žalosnu svečanost, rekoše: “Tu se drži velika žalosna svečanost Egipćana.” Zato se prozva ono mjesto Abel Misrajim. Leži s onu stranu Jordana."

¹² Učiniše mu (Jakovljevi) njegovi sinovi onako kako im je bio zapovjedio."

¹³ Odnesoše ga naime sinovi u kanaansku zemlju i pokopaše ga u pećini na zemljištu Makpeli, na zemljištu što ga je bio otkupio Abraham za grob od Hetita Efrona, istočno od Mamre."

¹⁴ Kad Josip pokopa oca, vrati se opet u Egipat natrag, on i njegova braća i svi koji su bili s njim pošli na pokop njegova oca."

¹⁵ A braća se Josipova pobojaše, kad im umre otac, i rekoše: “Što ako bi se Josip pokazao protivan nama pa nam uzvratio sve zlo što mu učinismo?”"

¹⁶ Zato poručiše Josipu: “Otac tvoj pred smrt svoju odredi ovo:"

¹⁷ Ovako kažite Josipu: Ah, oprosti ipak braći njihov zločin i grijeh, što ti zlo učiniše! A sad oprosti nam, molimo, naš zločin! Mi štujemo Boga tvojega oca!” Kad mu oni to poručiše, Josip zaplaka."

¹⁸ Tada mu dođoše sama braća, padoše pred njega i rekoše: “Evo, tvoji smo robovi!”"

¹⁹ A Josip im reče: “Ne bojte se! Zar sam ja umjesto Boga?"

²⁰ Vi dakako misliste zlo protiv mene, ali Bog okrenu to na dobro, da izvrši ono što se danas zbiva, da uzdrži na životu mnoge ljude."

²¹ Ne bojte se sada! Ja ću se brinuti za vas, za vaše žene i za vašu djecu!” Tako ih je tješio i prijateljski im govorio."

²² I Josip je prebivao u Egiptu, on i obitelj njegova oca. Josip poživje sto i deset godina."

²³ Od Efrajima vidje praunuke; i sinovi Makira, sina Manašeeva, rodiše se još za Josipova života. ""

²⁴ Jednoga dana reče Josip svojoj braći: “Ja ću skoro umrijeti; ali će se Bog sigurno zauzeti za vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju koju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.” ""

²⁵ Tada zakle Josip Izrćlove sinove i reče: “Kad se Bog jedanput milostivo zauzme za vas, tad uzmite sa sobom moje kosti odavde!”"

²⁶ I umre Josip, a bilo mu je sto i deset godina. Balzamiraše ga i položiše u lijes u Egiptu."